UNIVERZITET "ADRIATIK" BAR

POMORSKI FAKULTET BAR - ODJELJENJE HERCEG NOVI

STUDIJSKI PROGRAM: BRODOMAŠINSTVO

SEMI NARSKI RAD IZ TERMODINAMIKE

PARNO KOTLOVSKO POSTROJENJE

(Kružni ciklus parnog postrojenja – P-V dijagram)

Predmetni nastavnik: Student:

Doc.dr Pavle Popović Dušan Banićević
Broj indeksa: B5/17

Herceg Novi, septembar, 2020.

SADRŽAJ

1
 Popis slika:
Poglavlje 4:
Slika 1. Dovod i odvod toplote za kružni proces ……………..……………………………………. 8
Slika 2. Karnoov kružni proces ………………………………………………………………….. 9
Slika 3. Rankinov kružni proces..........……………………………………………………………. 10
Slika 4. Šematski prikaz Rankinovog ciklusa.................................................................................... 11

UVOD .............................................................................................................................................. 3

1. DEFINICIJA PARNOG KOTLA .......................................................................................... 4

1.1. Podjele parnih kotlova (generatora pare) ...................................................................... 4

2. SASTAVNI DIJELOVI GENERATORA PARE (PARNIH KOTLOVA) ........................ 5

3. BRODSKI POGONSKI KOTLOVI ....................................................................................... 6

4. KRUŽNI CIKLUSI ................................................................................................................. 7

4.1. Karnoov kružni ciklus 9
...................................................................................................... 10
4.2. Rankinov kružni ciklus
..................................................................................................... 12

ZALJUČAK …………………………………………………………………………………….. 13

LITERATURA …………………………………………………………………………………...

2
UVOD

U ovom seminarskom radu biće opisano parno kotlovsko postrojenje na brodu, pri čemu će
posebna pažnja biti posvećena definisanju termina parnog kotla, a zatim i podijelama i sastavnim
dijelovima parnih kotlova. To je potrebno kako bi se steklo bolje razumijevanje parnih
kotlovima, a shodno njihovom velikom značaju.
U poglavlju 2, Sastavni dijelovi generatora pare (parnih kotlova) svaki od dijelova parnog kotla
je ukratko opisan. U sledećem poglavlju, Brodski parni kotlovi istaknuto je da se najviše
upotrebljavaju vodocijevni kotlovi s prirodnom cirkulacijom vode, loženi uljem. Primjenom
različitih mjera postiglo se da kotlovi loženi uljem sada imaju stepen djelovanja 92%, pa i veći.
Danas se za brodove grade uglavnom cilindrični kotlovi s plamenim cijevima, vodocijevni
sekcijski kotlovi s kosim cijevima i vodocijevni kotlovi sa strmim cijevima, sa prenosom toplote
zračenjem i sa prirodnom cirkulacijom vode.
Iscrpno su objašnjeni i kružni procesi, sa termodinamičkog aspekta. Kružnim procesom ili
ciklusom naziva se niz uzastopnih promjena stanja poslije kojih se radna materija vraća u
početno stanje. Mehanički rad dobija se prilikom ekspanzije gasa, dok se troši pri kompresiji gas.
Veličina rada što ga sistem obavlja kod određene promjene zavisi od suprotstavljanja ovoj
promjeni. Što je veći otpor, to veći rad mora biti izvršen od strane sistema kako bi ga savladao.
Matematički, izvršen rad dat je proizvodom pdV. Kod svih promjena (izotermne, izobarske i
adijabatske), osim kod promjene pri konstantnooj zapremini, dobija se neki rad. Cilj je da
dobijeni mehanički rad pri ekspanziji bude veći ( po apsolutnoj vrednosti) od utrošenog rada pri
kompresiji tj da promjene stanja pri ekspanziji leže iznad onih pri kompresiji.

U poglavlju 4.1 opisan je desnokratni Karnoov ciklus i prikazan je u p,V dijagramu. Kao
praktično ostvarenje Karnoovog ciklusa, prikazan je i Rankinov ciklus koji je u ovom radu
objašnjen i takođe prikazan u p,V dijagramu.

3
1. DEFINICIJA PARNOG KOTLA

Na brodovima se kao radni medijumi upotrebljavaju para, gasovi i tečnosti pod pritiskom.

Parni kotlovi (generatori pare) predstavljaju energetske uređaje (postrojenja) za proizvodnju

vodene pare određenog pritiska i temperature, koja služi kao radni fluid za pogon parnih
postrojenja (za proizvodnju električne energije u termoelektranama, za pogon velikih brodova, za
pogon parnih lokomotiva i drugo) ili za prenos toplotne energije (toplifikacija i tehnološka para
za industriju).1 Današnjim konstrukcijama ovih postrojenja primjereniji je naziv generatori pare,
umjesto parni kotlovi posebno ako para ima veći pritisak od 22 bara.2

1.1. Podjele parnih kotlova (generatora pare)

Postoji nekoliko kriterijuma na osnovu kojih se može izvršiti podijela parnih kotlova. Neki od
njih su sledeći:2

 prema radnom pritisku

- niskopritisni (do 7 bara)

- srednjepritisni (do 22 bara)
- visokopritisni (od 22 bara na više)
 prema vrsti pare koju proizvode
- zasićenu paru
- suvu paru
- pregrijanu paru

 prema konstrukciji

- vatrocijevni
- vodocijevni

 prema gorivu

- generatori pare na ugalj

- generatori pare na tečna goriva (nafta, lož ulje i sl.)

4
- generatori pare na gasovita goriva

Kada su pitanju dijelovi generatora pare, glavni su:

- ložište
- ogrijevne površine: isparivač, pregrijač, međupregrijač, ekonomajzer (zagrijač vode i zagrijač
vazduha).

2. SASTAVNI DIJELOVI GENERATORA PARE (PARNIH KOTLOVA)1

Kako je već i naglašeno u prethodnom poglavlju osnovni dijelovi generatora pare su ložište i
ogrijevne površine (isparivač, pregrijač, međupregrijač, grijač vode i grijač vazduha).

Ložište ili ložišni prostor je prostor u kome se realizuje sagorijevanje odnosno transformacija
hemijske energije goriva u toplotnu energiju dimnih gasova, pri čemu veličina i oblik ložišta
zavise od kapaciteta generatora pare, vrste goriva, kao i načinu njegovog sagorijevanja. Tako na
primjer sagorijevanje može biti u sloju pri čemu se razlikuje sagorijevanje u fluidizovanom ili
čvrstom sloju, ili u prostoru koje može biti jednostrujno ili vrtložno. Jednostrujno sagorijevanje u
prostoru je karakteristično za tečna i gasovita goriva, dok se vrtložno sagorijevanje koristi za
čvrsta goriva (ugljena prašina). Ložište je obloženo ekranskim (isparivačkim) cijevima na koje
se prelaz toplote vrši uglavnom zračenjem.

Isparivač je ogrijevna površina kod koje realizuje isparivanje, dok je prelaz toplote zračenjem i
konvekcijom.

Pregrijač i međupregrijač su ogrijevne površine u kojima se vrši pregrijavanje pare na potrebnu

radnu temperaturu, predstavljaju toplotno najopterećenije dijelove generatora pare, pri čemu je
prelaz toplote konvekcijom i zračenjem dimnih gasova.

Zagrijač vode je ogrijevna površina koja vrši zagrijavanje vode prije ulaza u parni bubanj
odnosno u isparivač generatora pare. Izlazna temperatura vode iz zagrijača je najčešće 20 do
60oC ispod temperature isparivanja, pri čemu se kod specijalnih izvedbi može u njima vršiti i
djelomično isparivanje, do 25 % je prelaz toplote uglavnom konvekcijom, a malim dijelom
zračenjem dimnih gasova.

Zagrijač vazduha su ogrijevne površine u kojima se vrši zagrijavanje vazduha putem dimnih
gasova prije ulaska u ložište, najčešće su to zadnje ogrijevne površine, odnosno na izlaznom
dijelu dimnih gasova iz generatora pare. Mogu biti rekuperativni (pločasti, glatkocijevni,
rebrasti) i regenerativni ili rotacijski.

5
Osim navedenih dijelova, generatori su sačinjeni i od: dijelova generatora pare pod pritiskom
(dijelovi u kojima sa nalazi radni medij (voda, para) pod pritiskom koji je veći od atmosferskog),
a to su parni i vodeni bubnjevi, komore, dijelovi isparivača, pregrijača, međupregrijača, zagrijača
vode, sabirnici i sl.; armatura generatora pare (zaporna armatura, sigurnosna armatura, mjerna
armatura, regulacijska armatura); sistem za kontrolu i automatsku regulaciju; nosiva čelična
konstrukcija; ozid i izolacija;

Uz to, prisutni su i pomoćni uređaji:

- sistem za pripremu goriva (ugljenog praha),

- sistem za pripremu napojne vode,
- sistem za napajanje generatora pare,
- sistem za odvod i prečišćavanje dimnih gasova,
- sistem za odvod šljake i pepela.

3. BRODSKI POGONSKI KOTLOVI3

Od kotlova danas na brodovima se najviše upotrebljavaju vodocijevni kotlovi s prirodnom

cirkulacijom vode, loženi uljem. Radi veće ekonomičnosti u novije vrijeme primjenjuju se viši
pritisci i više temperature pare, ali zbog potrebne sigurnosti pogona na brodovima ti parametri
pare još su uvijek znatno niži nego kod stacionarnih postrojenja. Moderni brodski kotlovi, osim
povišenih parametara pare, imaju i sve jače ekraniziranje ložišta, tako da se veći dio toplote
predaje u ložištu zračenjem, a i površine zagrijača vazduha i napojne vode su znatno povećane.
Primjenom tih i drugih mjera postiglo se da kotlovi loženi uljem sada imaju stepen djelovanja
92%, pa i veći. Povećanje specifičnog opterećenja ogrjevnih površina i smanjenje dimenzija
kotla omogućeno je i usavršavanjem separacije pare, pripremom vode i automatizacijom rada
kotla. Dalji razvoj brodskih kotlova najviše je usmjeren na pojednostavnjenje konstrukcije,
smanjivanje dimenzija i težine i na još veću automatizaciju. Danas se za brodove grade
uglavnom cilindrični kotlovi s plamenim cijevima, vodocijevni sekcijski kotlovi s kosim
cijevima i vodocijevni kotlovi sa strmim cijevima, sa prenosom toplote zračenjem i sa prirodnom
cirkulacijom vode.

Cilindrični kotlovi imaju jednostavan i siguran pogon, nisu osjetljivi na kvalitet napojne vode i
prikladni su za loženje ugljom. Nedostatak im je velika težina, mali kapacitet, niski parametri
pare i dugo trajanje potpaljivanja (od 10 do 24 sata). Zbog toga se cilindrični kotlovi ugrađuju
kao glavni kotlovi samo na plovnim jedinicama s malim snagama kao što su ribarski brodovi,
tegljači, lučke i tehničke jedinice, i uglavnom tamo gdje se traži jednostavan pogon s niskim
parametrima pare. Mnogo se upotrebljavaju na motornim tankerima kao pomoćni kotlovi za
grijanje ulja i pranje tankova.

Sekcijski kotlovi su lakši od cilindričnih, grade se za veće kapacitete i više parametre pare, mogu
se dobro čistiti i nisu osobito osjetljivi na kvalitet napojne vode. Od strmocijevnih kotlova su
teži, zahtijevaju više prostora, a trebaju i više vremena za potpaljivanje. Upotrebljavaju se kao
glavni kotlovi na trgovačkim parnim brodovima kad se traže osobine vodocijevnih kotlova uz

6
određenu otpornost prema grubom rukovanju. Kao pomoćni kotlovi dolaze na motornim
tankerima.

Vodocijevni kotlovi na zračenje, od kojih se danas najviše upotrebljavaju strmocijevni s

prirodnom cirkulacijom vode, odlikuju se malom težinom i malim dimenzijama, prikladni su za
velike kapacitete i visoke parametre pare, brzo se zagriju, a loženi uljem dobro se prilagođavaju
naglim promjenama opterećenja. Zbog otežanog unutarnjeg čišćenja i velikog opterećenja
ogrjevnih površina mora napoj na voda biti dobrog kvaliteta. Taj tip kotlova obično imaju
trgovački parni brodovi većih snaga, a zbog male težine i malih dimenzija redovno se
upotrebljavaju ina ratnim brodovima.

Za proizvodnju toplotne energije iz nuklearnih goriva na brodovima se upotrebljava reaktor sa

vodom pod pritiskom (PWR), a za generaciju pare iz te toplote služe vodocijevni kotlovi
(izmjenjivači toplote) grijani visokopritisnom vodom reaktora. Razmatraju se i reaktori sa
ključalom vodom i reaktori hlađeni i moderirani organskim tečnostima sa visokim vrelištem,
iako do praktične primjene tih reaktora na brodovima još nije došlo.

Osim reaktora i uređaja koji pomoću reaktorske toplote proizvode paru, u razvoju su projekti
reaktora i uređaja za proizvodnju vrućih gasova pod pritiskom, koji bi se kao radni medijum
direktno koristili u gasnim turbinama. Za generaciju gasova kao radnog medijuma sadašnjih
brodskih gasnih turbina upotrebljavaju se izgarne komore sa kompresorima, dizel-motori i
motori sa slobodnim klipovima sistema Pescara. Gasovi se generišu pod visokim pritiskom i sa
visokom temperaturom, a njihova se energija ekspanzije pretvara u mehaničku energiju u gasnim
turbinama.

Za generaciju tečnosti pod pritiskom upotrebljavaju se stapne pumpe i različite vrste rotacionih
pumpi. Tečnost se pod pritiskom od 100 kp/cm 2 vodi u hidrauličke motore ili preše koje služe za
pogon pomoćnih strojeva. Hidraulički se motori u novije vrijeme upotrebljavaju za pogon vitala i
drugih palubnih pomoćnih strojeva, a već su se ranije često upotrebljavali za pogon pumpi koje
mogu raditi u poplavljenom prostoru kao i za različite svrhe na ratnim brodovima.

4. KRUŽNI CIKLUSI

Kružnim procesom ili ciklusom naziva se niz uzastopnih promjena stanja poslije kojih se radna
materija vraća u početno stanje tj. konačno stanje radne matrije je indentično početnom pa je:
U  0 ; H  0 ; S  0 ;  E k  0;  E p  0 - za jedan ciklus.4

Jedini efekat kružnog procesa su toplota i mehanički rad po ciklusu: neto razmijenjena toplota
tokom ciklusa jednaka je neto izvršenom mehaničkom radu (za jedan ciklus).4

Mehanički rad se dobija pri ekspanziji gasa, a troši pri kompresiji gasa. Cilj je da dobijeni
mehanički rad pri ekspanziji bude veći ( po apsolutnoj vrednosti) od utrošenog rada pri
kompresiji tj da promjene stanja pri ekspanziji leže iznad onih pri kompresiji.4

Kod svih promjena (izotermne, izobarske i adijabatske promjene - kod adijabatske je specifično
da se rad dobija na račun unutrašnje energije radnog tijela), osim kod promjene pri konstantnooj

7
zapremini, dobija se neki rad. Veličina dobijenog rada zavisi od načina kojim je promjena
izvršena. Prilikom tih promjena gas ekspandira od nekog početnog stanja određenog početnim
pritiskom, temperaturom i zapreminom na neko konačno stanje koje je određeno konačnim
uslovima. S obzirom na to da se ne raspolaže neiscrpnim rezervoarima gasa kod početnih uslova,
za ponovno dobijanje rada iz nekog sistema nužno je gas vratiti u isto početno stanje.
Ako se gas pokuša ponovo dovesti u početno stanje, istim putem, vidjelo bi se da bi rad, koji je
dobijen ekspanzijom, morao biti utrošen za kompresiju. Kao rezultat sveukupne promjene dobila
bi se početna količina toplote bez rada. Zbog toga, ako se želi dobiti rad koji se može iskoristiti,
radna materija, tj. gas se mora vratiti u početno stanje nekim drugim putem koji se mora
razlikovati od puta ekspanzije i pri kojem se neće utrošiti sav rad koji je dobijen ekspanzijom.
Ponavljanje ovakvih procesa za tehniku je od najveće važnosti jer gotovo sve mašine rade
ritmički, tj. oni trajno ponavljaju radni kret koji se može sastojati i od više elemenata.5
Ako se uzme da se od stanja 1 do stanja 2 došlo putem a, promjenom stanja po putu a dobijen je
neki rad. Radna materija kako je već i rečeno se ne smije istim putem vratiti u početno stanje jer
bi sav dobijeni rad, bio utrošen za izvođenje tog suprotnog procesa. Zato se za vraćanje u
početno stanje bira put b. I u ovom slučaju troši se neki rad, za kompresiju, ali ovaj rad je ipak
manji od rada dobijenog ekspanzijom na putu a. U p, V – dijagramu, rad se izračunava kao
površina ispod krive promjene stanja, a ova površina je pozitivna kada se integrali u smjeru
pozitivne ose V, a negativna kada se ide u smjeru negativne osi V.5

Slika 1. Dovod i odvod toplote za kružni proces

Na putu a od tačke 1 do tačke 2, dobija se rad W a dok se od tačke 2 do tačke 1 na putu b troši rad
Wb. Ukupno dobijeni rad je:
W = Wa – Wb

U gore opisanom slučaju, promjena stanja u p, V – dijagramu tekla je u smjeru kazaljke na satu,
što je tzv. desnokretni ili desni proces, a ukupni rad bio je pozitivan. Može se zamisliti i

8
zatvoreni proces kod kojeg krivakompresije leži iznad krive ekspanzije. U tom slučaju teče
kružni proces suprotno smjeru kretanja kazaljke na satu, tzv. lijevokretni ili lijevi proces.
Sveukupni rad tada postaje negativan, tj. mora se utrošiti za izvođenje procesa.

Da bi se izvršio kružni proces i da bi on uopšte bio moguć, treba na pogodan način dovoditi i
odvoditi toplotu. Da bi se podijelili dijelovi procesa u kojima se toplota odvodi od onih kojima se
ona dovodi, položu se dvije adijabate tako da dodiruju krive kojima su određene promjene stanja.
U dodirnim tačkama A i B, krive promjene stanja podudaraju se sa adijabatama što znači da se u
tim stanjima procesu ne dovodi i ne odvodi toplota. U svim ostalim dijelovima procesa mora se
dovoditi ili odvoditi toplina. Za desnokretni proces radnoj materiji se dovodi toplota u području
B, 1, A, a u području A, 2, B toplota se odvodi. Obrnuto vrijedi za lijevokretni proces.

4.1. Karnoov kružni ciklus

I ako je Karnoov ciklus gotovo u praksi nemoguć, izuzetno je bitan za teorijska tumačenja. 6
Zapravo, praktično ostvarenje Karnoovog ciklusa je Rankinov ciklus o kome će biti riječi u
sledećem poglavlju.
Desnokretni Carnotov kružni proces sastoji se od četiri povratna parcijalna procesa prikazana na
slici 2.

Slika 2. Karnoov kružni proces

Gas se kompresuje adijabatski od stanja 1 koje je definisano pritiskom p 1 i temperaturom T1=T0

do stanja 2 koje je određeno sa p=pmax i T2=T.

9
Od stanja 2 do stanja 3, gas ekspanduje izotermno (T 2=T3=T=const) do pritiska p3. Da bi se
održavala konstantna temperatura, neophodno je da se dovodi toplota Q2,3=Q.

Od stanja 3 do stanja 4, gas ekspanduje adijabatski do pritiska p 4=pmin, a temperatura koja se

dostiže je T4=T0.

Konačno, gas se komprimuje izotermno T 4= T1=T0 od pritiska p4 =pmin do pritiska p1. Da bi se

održala konstanta temperatura neophodno je odvoditi toplotu Q4,1=Q0.

Tako se kružni proces odvija po dvije adijabate (1 – 2 i 3 – 4) i po dvije izoterme (2 – 3 i 4 – 1).

Izvršeni rad je jednak zbiru izvršenih radova četiri parcijalna procesa, a prikazan je površinom
ograničenom krivama koje prikazuju promjene stanja.5

4.2. Rankinov kružni proces

Rankinov kružni proces ili ciklus odvija se između dvije izotrope i dvije izobare. 7 Za Rankineov
ciklus može se reći da je to Karnoov ciklus u praksi, jer su principi rada isti. Osnovna razlika je
to što se dovođenje i odvođenje topline u Rankineovom ciklusu odvijaju izobarno, a u
Karnoovom ciklusu izotermno. Na slici 3 je prikazan p,V dijagram Rankinovog ciklusa.

Slika 3. Rankinov kružni proces

Procesi razmjene toplote u Rankinovom ciklusu su izobarski, a razmjene rada izentropski.

Šematski prikaz Rankinovog ciklusa dat je na slici 4.7

10
 Slika 4. Šematski prikaz Rankinovog ciklusa

Sa slike 3. dobijeni rad kod turbine je jednak površini A12B. Rad napojne pumpe jednak je
površini B34A. Ta površina je vrlo mala u odnosu na površinu koja predočava dobijeni rad u
turbini. Iz tog razloga, veoma često se taj rad i zanemaruje.6

11
ZAKLJUČAK

Parni kotlovi (generatori pare) predstavljaju energetske uređaje (postrojenja) za proizvodnju

vodene pare određenog pritiska i temperature, koja služi kao radni fluid za pogon parnih
postrojenja. Današnjim konstrukcijama ovih postrojenja primjereniji je naziv generatori pare,
umjesto parni kotlovi posebno ako para ima veći pritisak od 22 bara.
Podijela parnih kotlova može se izvršiti prema radnom pritisku, vrsti pare koju proizvode,
konstrukciji, gorivu. Osnovni dijelovi generatora pare su ložište i ogrijevne površine (isparivač,
pregrijač, međupregrijač, grijač vode i grijač vazduha).

Od kotlova danas na brodovima se najviše upotrebljavaju vodocijevni kotlovi s prirodnom

cirkulacijom vode, loženi uljem. Radi veće ekonomičnosti u novije vrijeme primjenjuju se viši
pritisci i više temperature pare. Moderni brodski kotlovi, osim povišenih parametara pare, imaju i
sve jače ekraniziranje ložišta, tako da se veći dio toplote predaje u ložištu zračenjem, a i površine
zagrijača vazduha i napojne vode su znatno povećane. Primjenom tih i drugih mjera postiglo se
da kotlovi loženi uljem sada imaju stepen djelovanja 92%, pa i veći. Danas se za brodove grade
uglavnom cilindrični kotlovi s plamenim cijevima, vodocijevni sekcijski kotlovi s kosim
cijevima i vodocijevni kotlovi sa strmim cijevima, sa prenosom toplote zračenjem i sa prirodnom
cirkulacijom vode.
Veoma bitan kružni proces je Karnoov kružni proces. Iako je u praksi neostvariv, bitan je za
teorijska tumačenja. Karnoov ciklus sastoji se od četiri parcijalna procesa, a u p,V dijagramu
prikazan je sa dvije adijabate i dvije izoterme. Izvršeni rad je jednak zbiru izvršenih radova četiri
parcijalna procesa, a prikazan je površinom ograničenom krivama koje prikazuju promjene
stanja.
Rankinov kružni proces ili ciklus odvija se između dvije izotrope i dvije izobare. Za Rankineov
ciklus može se reći da je to Karnoov ciklus u praksi, jer su principi rada isti. Procesi razmjene
toplote u Rankinovom ciklusu su izobarski, a razmjene rada izotropski.

12
LITERATURA

1. Milovanović Z., Tehnološki sistemi u okviru termoenergetskih postrojenja (Dio I),

https://www.researchgate.net/publication/271701460
2. Musulin N, Završni rad – Matematički model generatora pare, Sveučilište u Zagrebu,
Fakultet strojarstva i brodogradnje, 2017.
3. Web sajt:
https://tehnika.lzmk.hr/tehnickaenciklopedija/brod_18_brodska_pogonska_postrojenja.pdf
4. Karić M, Tehnička termodinamika, Teorijski izvodi sa zbirkom rešenih zadataka, Visoka
tehnička škola strukovnih studija, Trstenik, 2013
5. Petrić N., Vojnović I., Martinac V., Tehnička termodinamika, 2. nepromjenjeno izdanje,
Kemijsko-tehnološki fakultet u Splitu, Split, 2007.
6. Web sajt: http://marjan.fesb.hr/~fbarbir/PDFs%20Termoenergetska
%20postrojenja/06%20Parne%20turbine%20i%20postrojenja.pdf
7. Web sajt: http://www.masinac.org/downloads/termodinamika%201/skripta/td_izvodi.pdf

13