You are on page 1of 19

SADRAJ

SADRAJ..........................................................................................................................................
1. UVOD ...........................................................................................................................................
2.HIDROELEKTRANE ...............................................................................................................
2.1 Definicija hidroelektrana .................................................................................................
2.2 Podjela hidroelektrana..............................................................................................................
2.2.1. Podjela prema nainu koritenja ................................................................................................
2.2.1.1 Akumulacione hidroelektrane ..................................................................................................
2.1.1.2 Reverzibilne hidroelektrane .....................................................................................................
2.2.2 Prema smjetaju postrojenja .......................................................................................................
2.2.3 Prema padu vodotoka .................................................................................................................
2.2.4 Prema nainu punjenja akumulacijskog bazena .........................................................................
2.2.5 Prema udaljenosti strojarnice od brane .......................................................................................
2.2.6 Prema smjetaju strojarnice ........................................................................................................
2.2.7 Prema ulozi u energetskom sistemu ...........................................................................................
2.2.8 Prema instaliranoj snazi ..............................................................................................................

3. SNAGA DOBIJENA U HIDROELEKTRANA ...............................................................


4. DIJELOVI HIDROELEKTRANE.......................................................................................
4.1 Brana ..........................................................................................................................................
4.1.1. Vrste brana .............................................................................................................................
4.1.1.1 Vrste brana prema visini ........................................................................................................
4.1.1.2 Vrste brana prema materijalu .................................................................................................
4.1.1.3 Vrste brana prema suprostavljanu tlaku vode ........................................................................

4.2 Dovodni tunel ..........................................................................................................................


4.3 Tlani cjevovod........................................................................................................................
4.4 Vodna komora .........................................................................................................................
4.5 Strojarnica ................................................................................................................................
4.5.1 Vodena turbina ......................................................................................................................

4.6 Odvod iz strojarnice................................................................................................................

5. PREDNOSTI I NEDOSTACI HIDROELEKTRANA ...................................................


1

6. ZAKLJUAK ...........................................................................................................................
7. LITERATURA ..........................................................................................................................

1.UVOD
Koritenje hidroenergije je zapoelo u Mezopotamiji i drevnom Egiptu prije oko 8000.
godina, kada se ona koristila za navodnjavanje. Hidroenergija se svugdje koristila. U Indiji se
koristilo vodeniko kolo i vodenica, kao i u Rimskom Carstvu, za mljevenje ita u brano. U
Kini se vodenice koriste jo od dinastije Han.
Hidroenergija se svugdje koristila. U Indiji se koristilo vodeniko kolo i vodenica, kao i u
Rimskom Carstvu, za mljevenje ita u brano. U Kini se vodenice koriste jo od dinastije
Han.
Hidroenergija se koristila u Rimskom Carstvu i za rudarstvo, a sastojalo se se u potkopavanju
planine velikim koliinama vode, koja je dovoena putem akvedukata s oblinjih planinskih
rijeka. Isti akvedukti su rabljeni u ispiranju velikih koliina zlata. Ta se metoda koristila u
rudnicima Las Mdulas u panjolskoj, Velikoj Britaniji, i ne samo za vaenje zlata, nego i
za olovo i kositar. Kasnije se to razvilo u hidraulino rudarenje, a to je koritenje mlazeva
vode visokog pritiska, za ispiranje stijena i sedimenata, posebno prisutno za vrijeme zlatne
groznice u SAD u 19. stoljeu.
Kad je zapoela industrijska revolucija, parni stroj je preuzimao sve vie posla, ali je
hidroenergija jo uvijek koristila, kao za puhanje mjehova za zrak kod visokih pei,
za mlinove, prijevoz teglenica, pogon uspinjaa itd.

Prve hidroelektrane
1770.-tih francuski inenjer Bernard

Forest

de

Blidor

izdaje

knjigu Architecture

Hydraulique, koja opisuje hidrauline strojeve sa horizontalnom i vertikalnom osi.[2] Krajem


19. stoljea, razvijeni su prvi elektrini generatori, to je otvorilo mogunost izgradnje prvih
hidroelektrana. 1881. na slapovima Niagare prva moderna hidrocentrala je poela proizvoditi
elektrinu struju, to oznaava veliku pobjedu Teslina sustava izmjenine struje, koji, za
razliku od Edisonova, omoguava prijenos velikih koliina elektrine energije na daljinu. 28.
kolovoza 1895., puten je u pogon prvi hrvatska hidroelektrana Jaruga, koja je druga najstarija
hidroelektrana u svijetu i prva u Europi.

Kada se promatra koliina hidro-energije, tj. elektrine energije proizvedene u


hidroelektranama, tijekom nekog perioda, valja razlikovati dva pojma. Nominalnu snagu koju
ta hidroelektrana moe ostvariti kada bi cijeli promatrani period radila punim kapacitetom, te
stvarnu proizvedenu snagu u promatranom periodu. Omjer godinje, stvarno proizvedene,
snage te instalirane snage je faktor kapacitivnosti. Instalirana snaga je zbroj svih generatora
neke drave kada bi radili pri nominalnoj snazi tijekom cijele godine. [11]
U tablici se nalaze podaci o godinjoj proizvodnji elektrine energije koju je objavio BP
Statistical Review Full Report 2009

Godinja proizvodnja
Drava

hidro-elektrine energije
(TWh)

Instalirana

Faktor

Postotak od ukupne

snaga (GW)

kapacitivnosti

proizvodnje el. energ.

Kina

585,2

171,52

0,37

17,18

Kanada

369,5

88,974

0,59

61,12

Brazil

363,8

69,080

0,56

85,56

SAD

250,6

79,511

0,42

5,74

Rusija

167,0

45,000

0,42

17,64

Norveka

140,5

27,528

0,49

98,25

Indija

115,6

33,600

0,43

15,80

Venecuela

86,8

67,17

Japan

69,2

27,229

0,37

7,21

vedska

65,5

16,209

0,46

44,34

Paragvaj (2006.)

64,0

Francuska

64,4

25,335

0,25

11,23

Jedine zemlje koje veinu elektrine energije osiguravaju pomou hidroelektrana su Brazil,
Paragvaj, Kanada, Norveka, vicarska i Venecuela. Meutim, Paragvaj ne samo da proizvodi
dovoljno elektrine energije, putem hidroelektrana, za domae potrebe, ve on iizvozi svoju
elektrinu energiju Brazilu i Argentini.

2. HIDROELEKTRANE

2.1. DEFINICIJA HIDROELEKTRANA


Hidroelektrana je postrojenje u kojem se potencijalna energija vode najprije pretvara
u kinetiku energiju njezinog strujanja, a potom u mehaniku energiju vrtnje vratila turbine te,
konano u elektrinu energiju u elektrinom generatoru. Hidroelektranu u irem smislu ine i
sve graevine i postrojenja, koje slue za prikupljanje (akumuliranje), dovoenje i odvoenje
vode (brana, zahvati, dovodni i odvodni kanali, cjevovodi itd.), pretvorbu energije (vodne
turbine, generatori ) , transformaciju i razvod elektrine energije (rasklopna postrojenja,
dalekovodi) te za smjetaj i upravljanje cijelim sustavom .

2.2. PODJELA HIDROELEKTRANA


Hidroelektrane se mogu podijeliti prema njihovom smjetaju, padu vodotoka , nainu
koritenja vode , volumenu akumulacijskog bazena , smjetaju strojarnice , ulozi u
elektroenergetskom sustavu , snazi itd.

2.2.1. Podjela prema nainu koritenja


Prema nainu koritenja vode, odnosno regulacije protoka, hidroelektrane se dijele na:
- akumulacijske, kod kojih se dio vode prikuplja (akumulira) kako bi se mogao koristiti kada
je potrebnije .
- protone, kod kojih se snaga vode iskoritava kako ona dotjee .
- reverzibilne ili crpno-akumulacijske, kod kojih se dio vode koji nije potreban pomou vika
struje u sustavu crpi na veu visinu, odakle se puta kada je potrebnije.

2.2.1.1 Akumulacijske hidroelektrane


Akumulacijske hidroelektrane su najei nain dobivanja elektrine energije iz energije
vode. Problemi nastaju u ljetnim mjesecima kad prirodni dotok postane premali za
funkcioniranje elektrane. U tom sluaju se brana mora zatvoriti i potrebno je odravati bar
razinu vode koja je bioloki minimum. Veliki problem je i dizanje razine podzemnih voda.
Potronja elektrine energije ovisi o dobu dana, danu u tjednu, godinjem dobu itd. U
5

ponedjeljak je pica potronje, vrlo velika potronja je i svim ostalim radnim danima.
Vikendom obino pada potronja elektrine energije. Za popunjavanje dnevnih pica
potronje grade se reverzibilne hidroelektrane. Postoje dvije izvedbe akumulacijskih
hidroelektrana: pribranska i derivacijska. Pribranska se nalazi ispod same brane, a
derivacijska je smjetena puno nie od brane i cjevovodima je spojena na akumulaciju. Glavni
dijelovi akumulacijske elektrane su akumulacija, brana, zahvat, gravitacijski dovod, vodna
komora, zasunska komora, tlani cjevovod, strojarnica i odvod vode.

Slika 1 . Akumulacijska hidroelektrana Lee

2.2.1.2 Reverzibilne hidroelektrane


Za popunjavanje dnevnih pica potronje grade se reverzibilne hidroelektrane.
Reverzibilne hidroelektrane sline su derivacijskim, ali protok vode je u oba smjera kroz
derivacijski kanal. Reverzibilna hidroelektrana ima dva skladita vodene mase.
To su:
- gornja akumulacija istovjetna je akumulacijskom jezeru klasinih hidroelektrana.
Gradnjom brane osigurava se akumulacija vode, koja protie kroz postrojenje i rezultira
proizvodnjom elektrine energije.
- donja akumulacija - voda koja izlazi iz hidroelektrane ulijeva se u drugo, donje,
akumulacijsko jezero, umjesto da se vraa u osnovni tok rijeke. Kad je potronja elektrine
energije mala voda se pumpa iz donjeg jezera tj. iz nieg spremnika u gornju akumulaciju tj. u
6

vii spremnik vode. To se obino radi nou, jer je tada potronja energije najmanja.
Reverzibilna turbina/generator moe se ponaati i kao pumpa i kao turbina (obino kao
Francis turbina). Danju se prebacuje na proizvodnju elektrine energije i tada se prazni gornja
akumulacija, voda se proputa kroz turbinu, natrag u nii rezervoar i pritom se generira
elektrina struja.
To nije ba energetski najbolje rjeenje, ali je bolje nego napraviti jo nekoliko termoelektrana
za pokrivanje dnevnih pica potronje.
Na sljedeim slikama emo vidjeti shemu i izgled reverzibilne hidroelektrane :

Slika 2 . shema reverzibilne hidroelektrane

Slika 3 . Reverzibilna hidroelektrana Velebit

2.2.2. Prema smjetaju samih postrojenja


Prema smjetaju samih postrojenja, odnosno prema vodenom toku iju energiju iskoritavaju,
hidroelektrane mogu biti:
7

- "klasine", na kopnenim vodotokovima: rijekama, potocima, kanalima i sl.


- na morske valove
-na morske mijene: plimu i oseku.
Energija plime i oseke spada u oblik hidroenergije koja gibanje mora uzrokovano morskim
mijenama ili padom i porastom razine mora, koristi za transformaciju u elektrinu energiju i
druge oblike energije. Za sad jo nema veih komercijalnih dosega na eksploataciji te
energije, ali potencijal nije mali.

2.2.3. Prema padu vodotoka


Prema padu vodotoka, odnosno visinskoj razlici izmeu zahvata i ispusta vode (klasine)
hidroelektrane se mogu podijeliti na:
-niskotlane, s padom do 25 m
-srednjotlane, s padom izmeu 25 i 200 m
-visokotlane, s padom veim od 200 m.

2.2.4. Prema nainu punjenja akumulacijskog bazena


Prema nainu punjenja, odnosno veliini akumulacijskog bazena hidroelektrane mogu biti:
- s dnevnom akumulacijom, kod kojih se akumulacija puni po noi, a prazni po danu
- sa sezonskom akumulacijom, kod kojih se akumulacija puni tijekom kinog, a prazni
tijekom sunog razdoblja godine
- s godinjom akumulacijom, kod kojih se akumulacija puni tijekom kinih, a prazni tijekom
sunih godina.

2.2.5. Prema udaljenosti strojarnice od brane


Prema udaljenosti strojarnice od brane hidroektrane se dijele na:
- pribranske, ija je strojarnica smjetena neposredno uz branu, najee podno nje
- derivacijske, ija je strojarnica smjetena podalje od brane.
8

2.2.6 Prema smjetaju strojarnice


Prema smjetaju strojarnice hidroektrane se dijele na:
- nadzemne, kod kojih je strojarnica smjetena iznad razine tla
- podzemne, kod kojih je strojarnica smjetena ispod razine tla.

2.2.7. Prema ulozi u elektroenergetskom sistemu


Prema njihovoj ulozi u elektroenergetskom sustavu hidroelektrane se mogu podijeliti na:
- temeljne, koje rade cijelo vrijeme ili veinu vremena
- vrne, koje se ukljuuju kada se za to pokae potreba, npr. za pokrivanje vrne potronje.

2.2.8. Prema instaliranoj snazi


Prema instaliranoj snazi (uinku) hidroelektrane mogu biti:
-velike , male , mikro , piko ;
Razlika izmeu velikih i malih hidroelektrana, odnosno donji i gornji granini iznosi snage u
cijelom svijetu pri tome nisu jednoznano odreeni pa se, na primjer, mogu kretati od 5 kW (u
Kini) do 30 MW (SAD-u), dok se kod nas malom smatra HE snage izmeu 50 i 5000 kW.
Takoer valja rei da u nekim zemljama postoji i dodatna podjela hidroelektrana malih snaga
na mikro, mini i male hidroelektrane.
Velike hidroelektrane su megagraevine i obino imaju snagu od nekoliko stotina MW do
preko 20 GW.
Neke zamlje poput Portugala, panjolske, Irske, Grke i Belgije su prihvatila 10 MW kao
gornju granicu instalirane snage za male hidroelektrane.
Mikroelektrane uglavnom imaju snagu do 100 KW, i obino se grade za male odvojene
zajednice ili su povezane na dalekovode kao izvor jeftine i obnovljive energije.
Piko elektrane uglavnom imaju snagu ispod 5 kW. Povoljne su za jedno ili nekoliko
domainstava.

3. SNAGA DOBIJENA U HIDROELEKTRANAMA


Ovisno o veliini hidroelektrane, odnosno volumnom protoku rijeke, snaga hidroelektrane se
izraunava pomou formule:
P=qgh k
gdje je:
P - dobivena snaga struje i elektrina energija (elektrina snaga), W;
q - raspoloivi volumni protok vode, m3/s;
- gustoa vode (uzima se priblina vrijednost 1000 kg/m3);
g - ubrzanje sile tee(gravitacijske sile), 9,81 m/s2;
h - visina vodenog stupca, tj. raspoloivi vodeni pad (m);
k- koeficijent djelovanja hidroelektrane koji poprima vrijednosti izmeu 0 i 1;
Koeficijent k ovisi iskljuivo o vrsti turbina ugraenih u hidroelektrane. to su turbine vee i
modernije koeficijent, k se pribliava vrijednosti 1.

4. DIJELOVI HIDROELEKTRANE
4.1 Brana
Brana je hidrotehnika graevina koja pregrauje vodotok ili drugu vodenu masu radi
zadravanja razine vode na eljenoj visini. Slui za razliite namjene, kao to su
stvaranje akumulacija (kontrolirano isputanje vode) iliretencija (privremeno zadravanje
vode), zahvat vode (za vodoopskrbu ili navodnjavanje), kanaliziranje vodotokova i u druge
svrhe.

4.1.1 Vrste brana


Brane mogu biti stalne, pokretne ili mjeovite. Stalne brane u cijelosti su nepomine masivne
graevine, kojima se ne moe regulirati vodostaj uzvodno od brane, a suviak vode se
prelijeva preko krune brane. Brane mogu biti nasute, od kamena (danas rijetko) iliarmiranobetonske. Ako se vodostaj ne moe regulirati, podiu se stalne brane veinom samo u gornjem
10

toku planinskih vodotoka ili u duboko usjeenim koritima, gdje dizanje vodostaja kod
prelijevanja velikih voda ne prouzrokuje tete na obalnom podruju. Stalne se brane grade do
visine od priblino 15 m; ako im je visina vea ili ako zatvaraju dolinu u brdovitom terenu,
zovu se dolinske pregrade, a ako se grade od zemljanog nasipa, zovu se usporni nasipi. Brane
visine do 15 m nazivaju se niske, vie od toga nazivaju sevisoke. Pokretne brane sastoje se od
pokretnih konstrukcija, tzv. zapornica, smjetenih meu stupovima. Dizanjem ili sputanjem
zapornica otvara se proticajni presjek vodotoka meu stupovima. Tako se regulira proticanje
vode kroz branu, a time i vodostaj uzvodno od brane.

4.1.1.1 Vrste brana prema visini


Niska brana predstavlja graevinu koja uglavnom ima zadatak da skree vodni tok ili da
podie vodostaj u koritu i na taj nain omogui plovidbu. Svaka niska brana stvara
koncentraciju pada i time omoguava iskoritenje vodne snage, moe se iskoristiti za vodene
sportove, moe sluiti i za zadravanje nanosa, za sprjeavanje erozije i sl. Niske brane slue i
za skretanje vode u cilju napajanja kanala za navodnjavanje polja, kanala za opskrbu
industrijskih postrojenja, plovnih kanala, kao i tunela koji odvode vodu do hidroelektrana.
Visoke brane slue za stvaranje umjetnog jezera, koje se moe upotrijebiti za
pogon hidroelektrane, navodnjavanje ili dulju plovidbu. Najvia brana na svijetu je brana
Nurek u Tadikistanu.

4.1.1.2 Vrste brana prema materijalu


Na masivnoj pregradi razlikuju se uzvodni dio (izdignut iznad korita) ili tijelo brane, koje se
suprostavlja tlaku vode, i nizvodni dio, manje vie u obliku ploe poloene po koritu, koji se
zove slapite. Prednji uzvodni dio, obino okomit, produuje se do stjenovite ili nepropusne
podloge preko priboja ili pranog zida. Na isti nain se zavrava i prag slapita na nizvodnom
dijelu. Masivne brane stalnog karaktera danas se grade iskljuivo od betona. Glavni problem u
vezi s ovim branama prestavlja proputanje velike koliine vode. Problem se rjeava
ostavljanjem protonih polja ili preljeva u tijelu brane, na kojima se smjetaju pokretne ustave
ili

zapornice.

Visina

ustava,

irina

broj

protonih

polja

zavise

od topografskih i hidrolokih uvjeta; one mogu obuhvaati cijelu duinu brane ili samo jedan
dio. irina jednog polja moe iznositi do 50 m, kod valjkastog tipa ustava. Kod drugih ona
obino ne prelazi 30 m. Najvie ustave ne prelaze visinu od 20 m.

11

Nasute se mogu podijeliti u dvije grupe: zemljane brane od homogenog materijala, te


zemljane i kamene brane od nehomogenog materijala. Grade se ili na stijeni ili na zemljanom
tlu. Nisu jako osjetljive na nejednolika slijeganja, kao ni na potrese. Materijal od kojeg se
grade, uvijek u izvjesnoj mjeri proputa vodu, pa postoji procjeivanje iz gornje u donju
vodu. Zbog toga je brana do depresijske linije zasiena vodom, a iznad te linije die se
jo kapilarna voda. Ako je temeljni sloj nepropusan, voda izlazi na nizvodnoj strani kao izvor.
Da bi se ovo sprijeilo, postavlja se drenaa.

4.1.1.3 Vrste brana prema nainu suprostavljanja tlaku vode


Gravitacijske brane se odupiru optereenju od vode i drugih sila vlastitom teinom. Na svaku
branu djeluju vanjske sile kao to je tlak na uzvodnoj strani, uzgon vode na spojnici izmeu
temelja i tla, tlak leda u umjetnom jezeru (u hladnim predjelima), tlak zemlje i tlak
istaloenog nanosa (mulj). Od unutranjih sila na branu djeluje vlastita teina, tlak vode u
porama (kapilare), sile koje nastaju uslijed promjene temperature betona i sile uslijed
skupljanja betona (zaostala naprezanja).
Lune brane prestavljaju zapravo zakrivljene ploe, preko kojih se optereenje prenosi na
temelje u dnu i na bokove. Ako imaju i neke elemente gravitacijske brane, onda se
zovu luno-gravitacijske brane, a ako su dio rotacijskih tijela raznog oblika, zovu se ljuskaste
ili kupolne brane. Lune brane nastale su sa idejom da se utedi na trokovima materijala i
vremenu gradnje. Zbog smanjenih dimenzija imaju mnogo vee deformacije, pa je za njih od
velikog znaaja i pitanje vrstoe betona.
Raslanjene brane se sastoje od vie elemenata. Obino su to stupovi ili potpore na koje se
oslanjaju ploe ili svodovi. Svaki od stupova mora na tlo prenositi optereenje jednog polja.
Ideja je isto uteda na trokovima materijala i vremenu gradnje, kada se ne mogu izvesti lune
brane. Uglavnom se razlikuju tri tipa brana s meusobno odijeljenim elementima:
-olakane gravitacijske brane
-nagnute ploe oslonjene na potpore ili kontrafore
-lukovi oslonjeni na potpore ili kontrafore .

4.2 Dovodni tunel


Dovodni kanali su u pravilu provodnici sa slobodnim vodnim licem, a cjevovodi provodnici s
teenjem pod tlakom. Razlikujemo tunele s teenjem sa slobodnim vodnim licem i teenjem
pod

tlakom.

Dovodni

tunel

hidroelektrana

obino

je krunog presjeka,

jer

je
12

to hidrauliki i statiki najpovoljniji oblik. Ali pri malim unutranjim tlakovima tuneli imaju
oblik potkove. Optimalni je oblik D krunog tunela, jer je zbroj trokova u
elektroenergetskom sustavu minimalan. Prosjena brzina vode u dovodnom tunelu je od 3 do
4 m/s. Ulazna brzina ne treba iz hidraulikih razloga biti vea od 1,2 m/s. Zbog toga, ulaz
tunela ima ljevkasti oblik.

4.3 Tlani cjevovod


Tlani cjevovod (engl. penstock) je elini cjevovod (dio cijevi moe biti i betonski), koji je
postavljen koso ili u nekim sluajevima okomito, a slui da se voda provodi do strojarnice, te
zavrava nesimetrinom ravom kojom se voda dijeli pojedinim vodnim turbinama.

4.4 Vodna komora


Vodna komora ili vodostan se gradi u sluaju da je dovodni tunel dugaak (moe biti i 10 do
20 km), te pri pokretanju hidroelektrane se vodna masa ne moe u kratkom roku (10-20
sekundi) pokrenuti i dobiti brzinu da bi se na vodnim turbinama stvorila dovoljna snaga za
proizvodnju elektrine energije. Da bi se umanjilo neeljeno djelovanje tromosti vode, kao i
da bi se izbjegli utjecaji koji nastaju zbog njene stiljivosti (vodni udar), u blizini turbine se
grade vodne komore. Osnovna zadaa vodne komore je da se pri ulasku turbine u pogon
osigura dio vode prije nego to on potee u dovoljnoj koliini kroz dovodni tunel, te da
prihvati dio vode koja se kree dovodnim tunelom pri zaustavljanju turbina. Na taj nain se
izbjegava nagla promjena brzine u dovodnom tunelu i pojava vodnog udara .

4.5 Strojarnica
Strojarnica je postrojenje u kojem se potencijalna energija vode najprije pretvara u kinetiku
energiju njezinog strujanja,a potom u mehaniku energiju vrtnje vratila vodne turbine te,
konano, u elektrinu energiju uelektrinom generatoru. Iskoritavanje energije vodnog
potencijala ekonomski je konkurentno proizvodnji elektrine energije iz fosilnih i nuklearnog
goriva, zato je hidroenergija najznaajniji obnovljivi izvori energije. U zadnjih trideset godina
proizvodnja u hidroelektranama je utrostruena, a njen udio povean je za 50 %, za to je
vrijeme proizvodnja u nuklearnim elektranama poveana za 100 puta, a udio oko 80 puta.

4.5.1 Vodena turbina


Vodna

turbina je rotirajui motor koji

preuzima energiju gibajue vode.

Tok

vode

se

usmjerava na lopatice rotora turbine, stvarajui silu na lopaticama. Uzevi u obzir da se rotor
13

vrti, sila djeluje na putu (sila koja djeluje na putu je definicija rada). Na taj nain energija se
prenosi sa toka vode na turbinu. Na sljedeoj slici moemo vidjeti princip rada turbine :

Slika 4 . Princip rada turbine


Vodne turbine se dijele na dvije skupine; reaktivne turbine i impulsne turbine.
Na reaktivne turbine dolazi voda, iji se tlak mijenja kako prolazi kroz turbinu i predaje svoju
energiju. Moraju biti u kuitu da bi se odrao tlak vode (ili vlak), ili moraju biti u potpunosti
uronjene u vodenom toku. Od veine vodnih turbina, u upotrebi su reaktivne turbine i koriste
se pri niskom ili srednjem hidrostatskom tlaku. U reaktivnoj turbini pad tlaka se pojavljuje na
stacionarnim i pokretnim lopaticama. U reaktivne turbine ubrajamo :

Francisova ,

Kaplanova , Tysonova , Gorlova , Vodeniko kolo i Arhimedov vijak


Impulsne turbine mijenjaju brzinu vodenog mlaza. Mlaz udara na zakrivljene lopatice turbine
koje mijenjaju smjer mlaza. Rezultirajua promjena koliine gibanja (Impuls_sile) uzrokuje
silu na lopaticama turbine. Zbog vrtnje turbine, sila djeluje na put, rad i preusmjereni vodeni
tok ima smanjenu energiju. Prije udara u lopatice turbine, mlaznica pretvara pritisak vode
(Potencijalna energija) u kinetiku energiju i usmjerava ju na turbinu. Na lopaticama turbine
ne dolazi do promjene tlaka, pa turbini nije potrebno kuite za rad. U impulsne turbine
ubrajamo : Peltonova , Turgo , turbina sa krimim protokom , Ossberger , Banki , Jonvalova i
Teslina turbina .
Na sljedeoj slici emo vidjeti kako izgledaju : Peltonova, Francisova i Kaplanova turbina .

14

Slika 5 . Vrste turbina

4.6 Odvod iz strojarnice


Nadzemne strojarnice nalaze se uz rijeku; iz turbine voda otjee neposredno u korito rijeke
ili kanalom, ako je strojarnica udaljena od obale. Kanal se gradi kao u niskotlanim
hidroelektranama, iako ima potpuno obloenih kanala, kada nema potekoa s podzemnom
vodom. Iz podzemnih hidroelektrana voda se odvodi tunelom, koji zavrava u koritu rijeke ili
u odvodnom kanalu. Ako je tunel dug, a protok velik ili se razina vode u koritu znatno
mijenja, voda otjee pod tlakom, pa je potrebna donja vodna komora, koja se dimenzionira na
istim principima, kao i gornja. Gornji dio donje vodne komore povezan je s atmosferom, i to
obino kroz pristupni tunel. Brzine vode u odvodnom tunelu iznose 2 do 3 m/s. Tlani tuneli
su obino obloeni radi smanjenja hrapavosti. Na kraju tunela moraju se predvidjeti vodilice
za postavljanje pomonihzatvaraa i ureaji za njihovo podizanje, da bi se kanal mogao
pregledati i popraviti.

5. PREDNOSTI I NEDOSTACI HIDROELEKTRANA


Kljuna prednost obnovljivih izvora energije, pa tako i hidroelektrana, je smanjena ili u
potpunosti eliminirana emisija staklenikih plinova. Emisija staklenikih plinova je u
potpunosti eliminirana, ako se iskljuivo promatra samo proces proizvodnje elektrine
energije. Isto se ne moe rei za cijelu hidroelektranu, kao sustav sainjen od brane, turbine i
elektrinog generatora, te hidro akumulacijskog jezera. Meutim, zanimljiva je studija koja je
provedene u suradnji Paul Scherrer Institut-a i Sveuilita u Stuttgartu. Ona je pokazala da su,
meu svim izvorima energije, hidroelektrane najmanji proizvoai staklenikih plinova.

15

Velika prednost je to ne koriste fosilna goriva kao pokreta turbine, odnosno elektrinog
generatora. Time elektrina energija nastala u hidroelektranama postaje rentabilnija, te
neovisna o cijeni i ponudi fosilnih goriva na tritu. Hidroelektrane takoer imaju predvien
dulji ivotni vijek nego elektrane na fosilna goriva. Ono to je bitno, u razmatranju
hidroelektrana s ekonomskog aspekta, jest da dananje, moderne, hidroelektrane zahtijevaju
vrlo malen broj osoblja, zbog velikog stupnja automatiziranosti. Nadalje, cijena investicije u
izgradnju hidroelektrane se povrati u razdoblju do desetak godina.
Kljuni dio hidroelektrane je njena brana. Uruavanje brane moe dovesti do velikih
katastrofa za cijeli ekosustav nizvodno od brane. Sama kvaliteta gradnje, konstrukcije i
odravanje brane nije dovoljna garancija da je brana osigurana od oteivanja. Brane su vrlo
primamljiv cilj tijekom vojnih operacija, teroristikih inova i tomu slinih situacija. Takoer
jedan primjer koji svjedoi opasnosti ljudskim ivotima je hidroelektrana
Rijeka svojim tokom nosi vodeni materijal u obliku pijeska i mulja. To s vremenom dovodi
do taloenja toga materijala u vodenom bazenu, a posljedica toga je smanjivanje dubine
vodenog bazena. Zahvaljujui tome, vodeni bazen gubi svoju ulogu. Akumulaciju vodene
mase tijekom kinih razdoblja, a koritenja iste tijekom suhih razdoblja godine. To se moe
izbjei gradnjom raznoraznih kanala koji imaju ulogu premosnice, te se tako odvodi taj
sediment. Rezultat je da svaka hidroelektrana ima svoj ivotni vijek, nakon kojeg postaje
neekonomina.
Takoer uoeni, negativni, aspekt prilikom gradnje brana je nunost unitavanja
gospodarskih, kulturolokih i prirodnih dobara. Prilikom punjenja hidro akumulacijskog
jezera dolazi do nunog potapanja svega onoga to se nalo ispod povrine samoga jezera.
Fauna toga podruja je primorana na preseljenje, takoer kao i ljudi. to se flore tie, situacija
je malo drugaija, prvenstveno u tropskim podrujima. Do 2008. se procjenjuje da je kod
gradnji hidroelektrana preseljeno sveukupno izmedu 40 do 80 milijuna ljudi irom svijeta.

16

6. ZAKLJUAK

Elektrina energija predstavlja jedan od najiih oblika energije. Mogunosti dobivanja


elektrine energije su raznovrsni. Najprihvatljiviji su naini dobivanja iz obnovljivih izvora
energije, kao to su hidroelektrane,vjetroelektrane te solarne elektrane. Od obnovljivih izvora
energije hidroelektrane su najrairenije. Njihov udio meu obnovljivim izvorima energije je
oko 88% (podatak za 2005. godinu). To je posljedica vie imbenika. Za razliku
od vjetra ili sunca, iji intenzitet je nepredvidljiv te ovisi o meteorolokim prilikama, voda,
odnosno njen volumni protok, je puno stabilniji i stalniji tokom godine. To znai da je i
opskrba elektrinom energijom pouzdanija. Takoer, vrlo zanimljiva skupina hidroelektrana
17

su reverzibilne hidroelektrane, koje omoguavaju dva reima rada, te kao takve su vrlo
isplative

poeljne

za

izgradnju.

Procjenjuje

se

da

je

2005.

godine

20%

ukupne svjetske potronje elektrine energije bilo opskrbljeno upravo energijom iz


hidroelektrana, to je priblino 816 GW.

7. LITERATURA
1. http://hr.wikipedia.org/wiki/Hidroelektrana
2. elektroenergetika.info/he-bih.htm
3. www.riteh.uniri.hr/
4 . www.izvorienergije.com/energija_vode.html
5 . " Elektrina postrojenja " Rajko Misita

18

19

You might also like