UNIVERZITET U TUZLI

MAŠINSKI FAKULTET
ENERGETSKO MAŠINSTVO
Predmet: Hidroenergetska postrojenja
Akademska godina: 2017/18

PROJEKTNI ZADATAK
Projekt male hidroelektrane

Marko Divkovid I-30/14 Predmetni profesor

Dr.sc. Midhat Osmid, doc.
Sadržaj
1 UVOD....................................................................................................................................... 3
1.1 Hidroenergija i primjena .................................................................................................. 3
1.2 Nedostaci korištenja hidroenergije .................................................................................. 4
2 HIDROELEKTRANE ................................................................................................................... 5
2.1 Hidroenergetske osnove .................................................................................................. 5
2.2 Dijelovi hidroelektrane ..................................................................................................... 5
2.3 Podjela hidroelektrana ..................................................................................................... 9
2.4 Male hidroelektrane....................................................................................................... 11
2.4.1 Prednosti malih hidroelektrana .............................................................................. 12
2.5 Izvedbe malih hidroelektrana ........................................................................................ 13
2.6 Male hidroelektrane u svijetu ........................................................................................ 15
2.7 Investicijski troškovi i troškovi pogona .......................................................................... 15
3 STUDIJA IZVODLJIVOSTI MALIH HIDROELEKTRANA .............................................................. 17
3.1 Određivanje biološkog minimuma ................................................................................. 19
4 PRORAČUN MALE HIDROELEKTRANE ................................................................................... 22
4.1 Definisanje energetskih parametara .............................................................................. 22
4.2 Izbor vodozahvata .......................................................................................................... 28
4.3 Proračun tlačnog cjevovoda i pojava hidrauličnog udara .............................................. 29
4.4 Proračun izduženja cjevovoda........................................................................................ 30
4.5 Izbor turbine ................................................................................................................... 31
4.6 Izbor generatora ............................................................................................................. 33
4.7 Dopuštena usisna visina difuzora ................................................................................... 33
4.8 Izbor ekonomskog prečnika cjevovoda .......................................................................... 35
5 EKOLOŠKO EKONOMSKI PARAMETRI PROJEKTOVANJA ....................................................... 38
5.1 Nadoknade za korištenje voda i koncesija ..................................................................... 38
5.2 Ekološki aspekt ............................................................................................................... 39
5.3 Priključenje malih hidroelektrana na distribucionu mrežu ............................................ 40
6 ZAKLJUČAK ............................................................................................................................ 42
LITERATURA .................................................................................................................................. 43

1
Popis slika

Slika 1.1 Ciklus obnovljivosti energije vode[2] ............................................................................... 3

Slika 2.1 Dijelovi hidroelektrane ..................................................................................................... 6
Slika 2.2 Brana hidroelektrane Jablanica ........................................................................................ 7
Slika 2.3 Vodna komora hidroelektrane ......................................................................................... 7
Slika 2.4 Izgled strojarnice (lijevo,) najviši sprat strojarnica HE Jablanica(desno) ......................... 8
Slika 2.5 Šema reverzibilne hidroelektrane: ................................................................................... 9
Slika 2.6 Dijelovi male hidroelektrane [7] .................................................................................... 11
Slika 2.7 Mala hidroelektrana Jaruga (6,5 MW) ........................................................................... 12
Slika 2.8 Mala hidroelektrana, protočnog tipa, Ozalj (5,5 MW) ................................................... 14
Slika 3.1 Primjeri mjerenja protoka za određivanje biološkog minimuma .................................. 20
Slika 3.2 Grafički prikaz veličine biološkog minimum za isti srednji godišnji protok ................... 21
Slika 4.1 Promjena koeficienta trenja u zavisnosti od brzine ....................................................... 25
Slika 4.2 Promjena linijskih gubitaka u zavisnosti od promjene brzine ....................................... 26
Slika 4.3 Promjena godišnje proizvodnje el. energije u zavisnosti od promjene brzine ............. 27
Slika 4.4 Izbor turbine prema dijagramu proizvođača *14+ .......................................................... 31
Slika 4.5 Presjek kroz Francisovu turbinu, s privodnim zakretnim lopaticama (žute) ................. 32

Popis tabela

Tabela 4.1 Energetski parametric male hidroelektrane ............................................................... 27

Tabela 5.1 Troškovi igradnje I pokretanja male hidroelektrane .................................................. 41

2
1 UVOD

1.1 Hidroenergija i primjena

Hidroenergija, hidraulička energija ili energija vode, je snaga dobijena

iz sile ili energije tekude vodene mase, koja se može upotrijebiti u čovjeku korisne svrhe. Prije
nego što je komercijalna električna energija postala široko dostupna, energija vode se koristila
za navodnjavanje i pogon raznih strojeva, poput vodenica, strojeva u tekstilnoj industriji, pilana,
lučkih dizalica ili dizala. Od početka 20. stoljeda, termin se koristi vedinom u spoju s modernim
razvojem hidroelektrične energije, što je omogudilo korištenje udaljenih izvora energije.
Hidroenergija je obnovljivi izvor energije. Energija vode se očituje u hidrologiji, kao snaga vode
u riječnom koritu. Na slici 1.1. je prikazan ciklus obnavljanja hidroenergije.
Energija vodenih tokova je danas izvor 715 000 MW, odnosno 19% električne
energije proizvedene u svijetu. Osim u nekolicini zemalja koje imaju energije vode dovoljno za
pokrivanje vedine potreba za električnom energijom, hidroelektrane uobičajeno pokrivaju vršne
potrebe za električnom energijom zahvaljujudi mogudnosti brzog upuštanja u pogon. Također,
hidropotencijal se može koristiti kao veliki spremnik jeftine energije ukoliko se pri suvišnoj
proizvodnji hidrogenerator koristi kao pumpa. [1]

Slika 1.1 Ciklus obnovljivosti energije vode[2]

Hidroenergija u osnovi ne stvara emisiju ugljikovog dioksida ni ostale štetne tvari, za

razliku od izgaranja fosilnih goriva, te stoga nije značajni čimbenik globalnog zatopljenja uslijed
štetnih emisija . Glavna prednost hidroenergije je eliminacija troškova goriva . Troškovi rada
hidroelektrane je gotovo imun na rast cijena fosilnih goriva kao što su nafta , prirodni plin ili
ugljen te uvoz zbog toga nije potreban. Prosječna cijena električne energije iz hidroelektrane
vede od 10 megavata je 3-5 američkih centi po kilovat-satu. Hidroelektrane imaju dugi vijek
trajanja, uz neka potrojenja koja su još uvijek u službi i nakon 50 do 100 godina. Operativni
3
troškovi rada također su obično niski, jer su hidroelektrane automatizirane i imaju nekoliko
kadrova na licu mjesta za vrijeme normalnog rada. [1]

1.2 Nedostaci korištenja hidroenergije

1.2.1 Oštedenja ekosistema i gubitak zemljišta

Velika akumulacijska jezera potrebna za rad hidroelektrana dovodi do potapanja velikih
područja uzvodno od brane, što uzrokuje uništavanje biološkoh bogatstva i produktivnih
nizinskih i riječnih dolina, šuma, močvara i travnjaka. Hidroenergetski projekti mogu biti razorni
za okolne vodene ekosustave i uzvodno i nizvodno od hidroelektrane. Generacija hidroenergije
mijenja nizvodno riječni okoliš. Voda na izlasku iz turbine obično sadrži vrlo mali udio sediment,
što može dovesti do ispiranja riječnih korita i gubitka obala rijeka.

1.2.2 Zaslanjivanje i protočna nestašica

Dok voda teče ona ima sposobnost da čestice koje su teže od same vode prenosi
nizvodno. To ima negativan učinak na brana a ujedno i svojim hidroelekranama, osobito onim
na rijekama ili unutar slivnih područja s visokim salinitetom. Zaslanjivanje može napuniti
akumulacijsko jezero i smanjiti svoje kapacitete za kontrolu poplava te dodatno optereduje
branu. Na kraju, neka akumulacijska jezera mogu postati puna sedimenta i beskorisna ili se
preliti preko brane za vrijeme poplava. Rezultat smanjenog toka rijeke može biti nestašice struje
u područjima koja dosta ovise o hidroenergiji. Rizik od nedostatka protoka najčešde je rezultat
klimatskih promjena.

1.2.3 Emisija metana ( iz spremnika vode )

Manji pozitivni utjecaji nalaze se u tropskim područjima. Primijedeno je da
akumulacijska jezera elektrana u tropskim područjima proizvode znatne količine metana. To je
zbog biljnog materijala u poplavljenim područjima koja propadaju i pretvarau se u anaerobne
organizme, a koji čine metan, staklenički plin.

1.2.4 Preseljenje
Još jedan nedostatak hidroelektrana je potreba da se preseli ljude koji žive područjima u
kojima planiraju stvaranje akumulacijskog jezera. U 2000., Svjetska komisija za brane je
procijenila da je zbog brana fizički raseljeno 40 do 80 milijuna ljudi širom svijeta.

1.2.5 Rizik oštedenja ili otkazivanje rada hidroelektrana

Zbog toga što velike konvencionalne brane suzdržavaju velike količine vode, kvar zbog
loše gradnje, prirodnih katastrofa ili sabotaže može dovesti do katastrofalnih posljedica za
nizvodna naselja i infrastrukture. [1]

4
2 HIDROELEKTRANE

2.1 Hidroenergetske osnove

Hidroelektrana je zbir hidrotehničkih objekata I postrojenja u kojima se potencijalna

energija vode pretvara u električnu energiju. Osnovna karakteristika hidroelektrane jeste
mogudnost proizvodnje u određenom vremenskom period. Ovo obilježje je značajnije od
instalisane snage hidrogeneratora, jer objedinjava bogastvo vodnog sliva, akumulaciju voda I
snagu elektrane. Moguda proizvodnja se najčešde izražava kao srednaj godišnja proizvodnja u
GWh, a dobija se kao aritmetička sredina mogudih godišnjih proizvodnjih kroz duži niz godina.
Pod pojmom moguda proizvodnja podrazumijeva se maksimalna proizvodnja koja se može
ostvariti korištenjem najvede mogude količine vode pod najpovoljnijih uslovima, a uz
predpostavku da su sva postrojenja hidroelektrane ispravna I da se koristi instalisana snaga
prema mogudim dotocima vode.
Sa stanovišta bogastva voda i veličine akumulacionog bazena (jezera), razlikuju se:
a) Protočne hidroelektrane
b) Hidroelektrane sa dnevnom i sedmičnom akumulacijom
c) Hidroelektrane sa sezonskom akumulacijom
Električna energija proizvedena u hidroelektrana je posebno “kvalitetna” energija jer je
prvenstveno proizvedena transformacijom obnovljivog izvora energije i kao takva jeftinija je u
poređenju sa drugim izvorima energije. Radi toga, poznavanje hidroenergetskih uslova sliva
određene hidroelektrane ili niza hidroelektrana u jednom vodotoku, predstavlja vrlo važan
zadatak prije samog projektovanja hidroenergetskog postrojenja. Uz to je vrlo važno
poznavanje karatkteristika elektroenergetskog sistema: režim potrošnje električne energije i
struktura ostalih energetskih izvora u njemu. Na osnovu svih prikupljenih saznanja mogu se
ustanoviti tehničko-ekonomski kriterijumi za pravilno korištenje vodne energije odnosno
hidroelektrana. [3]

2.2 Dijelovi hidroelektrane

Hidroelektranu u širem smislu čine i sve građevine i postrojenja, koje služe za prikupljanje
(akumuliranje), dovođenje i odvođenje vode (brana, zahvati, dovodni i odvodni kanali,
cjevovodi itd.), pretvorbu energije (vodne turbine, generatori), transformaciju i razvod
električne energije (rasklopna postrojenja, dalekovodi) te za smještaj i upravljanje cijelim
sustavom (strojarnica i sl).

5
2.2.1 Dovodni kanali
Dovodni kanali su u pravilu provodnici sa slobodnim vodnim licem, a cjevovodi
provodnici s tečenjem pod tlakom. Razlikujemo tunele s tečenjem sa slobodnim vodnim licem i
tečenjem pod tlakom. Dovodni tunel hidroelektrana obično je kružnog presjeka, jer je
to hidraulički i statički najpovoljniji oblik. Ali pri malim unutrašnjim tlakovima tuneli imaju oblik
potkove. Optimalni je oblik D kružnog tunela, jer je zbroj troškova u elektroenergetskom
sustavu minimalan. Prosječna brzina vode u dovodnom tunelu je od 3 do 4 m/s. Ulazna brzina
ne treba iz hidrauličkih razloga biti veda od 1,2 m/s. Zbog toga, ulaz tunela ima ljevkasti oblik

Slika 2.1 Dijelovi hidroelektrane

2.2.2 Tlačni cjevovod

Tlačni cjevovod (engl. penstock) je čelični cjevovod (dio cijevi može biti i betonski), koji je
postavljen koso ili u nekim slučajevima okomito, a služi da se voda provodi do strojarnice, te
završava nesimetričnom račvom kojom se voda dijeli pojedinim vodnim turbinama. [4]

2.2.3 Brana
Brana je hidrotehnička građevina izgrađena preko riječne doline ili
korita radi iskorištavanja vodene mase; rjeđe se naziva pregrada. Branom se stvara umjetno
(akumulacijsko jezero) ili retencija (privremeno zadržavanje vode), kojemu je namjena
upravljanje (regulacija) vodnog toka radi učinkovitije obrane od poplava i korištenja vode
za vodoopskrbu, natapanje, proizvodnju električne energije (hidroelektrana), plovidbu
i rekreaciju.
Osnovni su dijelovi brane: tijelo, preljev, ispusti i slapišta. Tijelo brane
preuzima tlak vode i druge sile koje djeluju na branu i prenosi ih preko temeljne površine na
dno i bokove riječne doline ili korita. Gornji dio tijela završava krunom brane, a to je najviša
površina brane, obično poslužna cesta ili pješačka staza. Donji i bočni dijelovi tijela učvršdeni su

6
u dno i bokove riječne doline ili korita, a završavaju temeljnom površinom, što je najniža
površina brane.

Slika 2.2 Brana hidroelektrane Jablanica

Prema veličini i složenosti gradnje, brane se dijele na velike i ostale. Velike brane jesu
one koje su više od 15 metara(mjereno od najniže točke temeljne površine do krune) i brane
visine između 10 i 15 metara, koje zadovoljavaju barem jedan od sljededih uvjeta: kruna dulja
od 500 metara, obujam umjetnog jezera dobivenog gradnjom brane vedi od 1 milijun m³,
najveda poplavna voda koja se propušta preko preljeva brane veda od 2 000 m³/s, posebno
složeni uvjeti temeljenja brane, brana netipičnog rješenja. Prema načinu gradnje i materijalu,
brane se dijele na nasute, betonske i zidane kamenom, koje su danas vrlo rijetke. [5]

Slika 2.3 Vodna komora hidroelektrane

2.2.4 Vodna komora

Vodna komora ili vodostan se gradi u slučaju da je dovodni tunel dugačak (može biti i 10
do 20 km), te pri pokretanju hidroelektrane se vodna masa ne može u kratkom roku (10-20

7
sekundi) pokrenuti i dobiti brzinu da bi se na vodnim turbinama stvorila dovoljna snaga za
proizvodnju električne energije. Da bi se umanjilo neželjeno djelovanje tromosti vode, kao i da
bi se izbjegli utjecaji koji nastaju zbog njene stišljivosti (vodni udar), u blizini turbine se grade
vodne komore. Osnovna zadada vodne komore je da se pri ulasku turbine u pogon osigura dio
vode prije nego što on poteče u dovoljnoj količini kroz dovodni tunel, te da prihvati dio vode
koja se krede dovodnim tunelom pri zaustavljanju turbina. Na taj način se izbjegava nagla
promjena brzine u dovodnom tunelu i pojava vodnog udara.

2.2.5 Strojarnica
Strojarnica je postrojenje u kojem se potencijalna energija vode najprije pretvara
u kinetičku energiju njezinog strujanja,a potom u mehaničku energiju vrtnje vratila vodne
turbine te, konačno, u električnu energiju u električnom generatoru. Iskorištavanje energije
vodnog potencijala ekonomski je konkurentno proizvodnji električne energije iz fosilnih i
nuklearnog goriva, zato je hidroenergija najznačajniji obnovljivi izvori energije. U zadnjih
trideset godina proizvodnja u hidroelektranama je utrostručena, a njen udio povedan je za
50 %, za to je vrijeme proizvodnja u nuklearnim elektranama povedana za 100 puta, a udio oko
80 puta.

Slika 2.4 Izgled strojarnice (lijevo,) najviši sprat strojarnica HE Jablanica(desno)

2.2.6 Hidroegenerator
Hidrogenerator je električni generator, redovito trofazni sinkroni, tjeran vodnom
turbinom. Sinkrona brzina vrtnje određena je vrstom vodne turbine i ovisi
o hidrauličnim prilikama (o količini vode i visini pada). Kod malih padova i velikih snaga često je
potrebno, zbog svojstava turbine, graditi hidrogeneratore za male brzine vrtnje, s velikim
brojem magnetskih polova. Osovina (vratilo) hidrogeneratora obično je okomita, a vrlo rijetko
8
vodoravna. U takozvanoj cijevnoj izvedbi (za male padove vode) generator i turbina čine cjelinu,
jer je generator ugrađen u posebno kudište (takozvano kruška) ispred turbine, koje je u
vodoravnom položaju potopljeno u vodotok. Rotor hidrogeneratora uvijek se izvodi s istaknutim
magnetskim polovima. Zbog velikih mjera i mase, hidrogeneratori se u tvornicama grade od više
dijelova, koji se nakon prijevoza na mjesto ugradnje spajaju i ispituju prije puštanja u pogon.
Hlade se zrakom u zatvorenom krugu s vodnim hladnjacima, a postoje i izvedbe s izravnim
hlađenjem namota vodom. Velike brzine pobjega vodnih turbina zahtijevaju visok stupanj
sigurnosti mehaničke konstrukcije rotora i provjeru mehaničke ispravnosti pokusom vitlanja. [4]

2.3 Podjela hidroelektrana

2.3.1 Podjela prema načinu korištenja

Prema načinu korištenja vode, odnosno regulacije protoka, hidroelektrane se dijele na:
- akumulacijske, kod kojih se dio vode prikuplja (akumulira) kako bi se mogao koristiti
kada je potrebnije. Postoje dvije izvedbe akumulacijskih hidroelektrana: pribranska i
derivacijska. Pribranska se nalazi ispod same brane, a derivacijska je smještena puno
niže od brane i cjevovodima je spojena na akumulaciju. Glavni dijelovi akumulacijske
elektrane su akumulacija, brana, zahvat, gravitacijski dovod, vodna komora, zasunska
komora, tlačni cjevovod, strojarnica i odvod vode.
- protočne, kod kojih se snaga vode iskorištava kako ona dotječe.
- reverzibilne ili crpno-akumulacijske, kod kojih se dio vode koji nije potreban pomodu
viška struje u sustavu crpi na vedu visinu, odakle se pušta kada je potrebnije.Glavna
uloga im se popunjavanje vrhuva opteredenja mreže. Reverzibilne hidroelektrane slične
su derivacijskim, ali protok vode je u oba smjera kroz derivacijski kanal. Reverzibilna
hidroelektrana ima dva skladišta vodene mase.

Slika 2.5 Šema reverzibilne hidroelektrane:

1-donja voda, 2-akumulacija, 3-cjevovod, 4-strojarnica

9
2.3.2 Prema smještaju samih postrojenja
Prema smještaju samih postrojenja, odnosno prema vodenom toku čiju energiju
iskorištavaju, hidroelektrane mogu biti:
- "klasične", na kopnenim vodotokovima: rijekama, potocima, kanalima i sl.
- na morske valove
- na morske mijene: plimu i oseku.

2.3.3 Prema padu vodotoka

Prema padu vodotoka, odnosno visinskoj razlici između zahvata i ispusta vode (klasične)
hidroelektrane se mogu podijeliti na:
- niskotlačne, s padom do 25 m
- srednjotlačne, s padom između 25 i 200 m
- visokotlačne, s padom vedim od 200 m.

2.3.4 Prema načinu punjenja akumulacijskog bazena

Prema načinu punjenja, odnosno veličini akumulacijskog bazena hidroelektrane mogu
biti:
- s dnevnom akumulacijom, kod kojih se akumulacija puni po nodi, a prazni po danu
- sa sezonskom akumulacijom, kod kojih se akumulacija puni tijekom kišnog, a prazni
tijekom sušnog razdoblja godine
- s godišnjom akumulacijom, kod kojih se akumulacija puni tijekom kišnih, a prazni
tijekom sušnih godina.

2.3.5 Prema udaljenosti strojarnice od brane

Prema udaljenosti strojarnice od brane hidroektrane se dijele na:
- pribranske, čija je strojarnica smještena neposredno uz branu, najčešde podno nje
- derivacijske, čija je strojarnica smještena podalje od brane.

2.3.6 Prema ulozi u elektroenergetskom sistemu

Prema njihovoj ulozi u elektroenergetskom ssistemu hidroelektrane se mogu
podijeliti na:
- temeljne, koje rade cijelo vrijeme ili vedinu vremena
- vršne, koje se uključuju kada se za to pokaže potreba, npr. za pokrivanje vršne
potrošnje.

2.3.7 Prema instaliranoj snazi

Prema instaliranoj snazi (učinku) hidroelektrane mogu biti:
- Velike hidroelektrane (sa instalisanom snagom preko 10 MW) , male (od 100k W do 10
MW), mikro (do 100 kW) i piko hidroelektrane (ispod 5 kW)

10
2.4 Male hidroelektrane

Male hidroelektrane su postrojenja u kojima se potencijalna energija vode

(transformirana energija sunčeva zračenja) najprije pretvara u kinetičku energiju njezinog
strujanja (u statoru turbine), a potom u mehaničku energiju (u rotoru turbine) vrtnje
vratila turbine te, konačno, u električnu energiju u generatoru. Svjetski energetski trend
posljednjih godina je sve vedi iskorak ka obnovljivim izvorima energije. Za male hidroelektrane
se smatra da nemaju nikakav štetan utjecaj na okoliš, za razliku od velikih čija se štetnost
opisuje kroz velike promjene ekosustava (gradnja velikih brana), utjecaji na tlo, poplavljivanje,
utjecaji na slatkovodni živi svijet, povedana emisija metana i postojanje štetnih emisija u
čitavom životnom ciklusu hidroelektrane koje su uglavnom vezane za period izgradnje
elektrane, proizvodnje materijala i transport.
Velike količine vode u cjevovodima pitke vode same se namedu kao potencijalni izvor
energije. S obzirom da je protok kroz cjevovod postoji kod vodocrpilišta, posebno na dijelu
cjevovoda oko izvorišta, vodosprema i crpilišta, gdje se tok vode kroz cijevi uglavnom postiže
samom gravitacijskom silom, postavljanje turbine i pripadnih električnih generatora su zahvati
koji ne ugrožavaju dobavu pitke vode, a istovremeno proizvode električnu energiju. Danas se za
tehnologiju vezanu za hidroenergiju, koja se smatra obnovljivim izvorom energije, može redi da
je tehnički najpoznatija i najrazvijenija na svjetskoj razini, sa iznimno visokim stupnjem
učinkovitosti. 22% svjetske proizvodnje električne energije dolazi iz malih i velikih
hidroelektrana. [6]

Slika 2.6 Dijelovi male hidroelektrane [7]

11
 Pojam male hidroelektrane se može promatrati sa različitih točaka gledišta i razlikuje se
od zemlje do zemlje, zavisno o njezinom standardu, hidrološkim, meteorološkim, topografskim i
morfološkim karakteristikama lokacije, te o stupnju tehnološkog razvoja i ekonomskom
standardu zemlje. Razlika između hidroelektrana i malih hidroelektrana je u instaliranoj snazi.
Granična snaga koja dijeli hidroelektrane na male hidroelektrane razlikuje se od zemlje do
zemlje. Neke zemlje poput Portugala, Španjolske, Irske, Grčke i Belgije su prihvatila 10 MW kao
gornju granicu instalirane snage za male hidroelektrane. U Italiji je granica 3 MW, u Švedskoj 1.5
MW, u Francuskoj 8 MW, u Indiji 15 MW, u Kini 25 MW. Međutim u Europi se sve više prihvada
kapacitet od 10 MW instalirane snage kao gornja granica i tu granicu je podržala Europska
udruga malih hidroelektrana (ESHA), te Europska komisija. Prema postojedim propisima
u Hrvatskoj, mala hidroelektrana, određena je kao postrojenje za iskorištavanje energije
vodotokova s izlaznom električnom snagom od 10 kW do 10MW. Male hidroelektrane se često
dalje kategoriziraju u male, mini i micro hidroelektrane.

Slika 2.7 Mala hidroelektrana Jaruga (6,5 MW)

2.4.1 Prednosti malih hidroelektrana

Male hidroelektrane predstavljaju kombinaciju prednosti proizvodnje električne energije
iz energije hidropotencijala i decentralizirane proizvodnje električne energije, dok istovremeno
ne pokazuju negativan utjecaj na okoliš kao velike hidroelektrane. U usporedbi sa velikim
navedene su samo neke od prednosti malih hidroelektrana su sljedede:

 gotovo da nemaju nedostataka

 nema troška distribucije električne energije
 nema negativnog utjecaja na ekosustav kao kod velikih hidroelektrana
 jeftino održavanje

12
 Sustav (male) hidroelektrane se sastoji od svih objekata i dijelova koji služe za
skupljanje, dovođenje i odvođenje vode, za pretvaranje mehaničke u električnu energiju, za
transformaciju i razvod električne energije energije

2.5 Izvedbe malih hidroelektrana

Da bi se hidroelektrana smatrala malom hidroelektranom, sa ciljem zaštite okoliša, pod

samim pojmom se kategoriziraju energetski objekti koji iskorištavaju hidropotencijal, a
istovremeno imaju sljededa svojstva:

 karakterizira ih protočni rad ili iznimno mala akumulacija

 paralelan rad sa mrežom i ugradnja asinkronih generatora
 kod objekata sa instaliranom snagom manjom od 100 kW nema gradnje trafostanice ved
se predviđa izvedba transformatora na stupu
 postrojenje se sastoji od brane (niskog preljevnog praga), dovodnog kanala i/ili
cjevovoda, zgrade strojarnice i odvodnog kanala
 preljevni prag služi samo zato da uspori vodotok prije ulaska u dovodni kanal
 umjesto niskog preljevnog kanala može se upotrijebiti tzv. tirolski zahvat
 dovodni kanal zatvorenog tipa predviđen je samo za vođenje zahvadene vode po strmim
obroncima i vedim dijelom je ukopan (može biti i potpuno ukopan)
 dovodni kanal otvorenog tipa predviđen je za vede količine vode i u pravilu se nalazi na
manje strmim terenima
 tlačni cjevovod treba biti što manjih dimenzija i predviđen je da vodu najkradim putem
dovede do strojarnice
 zgrada strojarnice je što manjih gabarita i operacija je u potpunosti automatizirana
 odvodni kanal je otvoren i kratak i njime se voda vrada iz strojarnice u vodotok (ova voda
je gotovo redovito jako obogadena kisikom, tako da se ribe rado zadržavaju u ovom
području)
Ako se pri kategorizaciji i projektiranju malih hidroelektrana drži ovih načela utjecaji na okoliš su
svedeni na minimum.

2.5.1 Niskotlačne MHE sa strojarnicom na dnu brane

Male hidroelektrane si ne mogu priuštiti gradnju velikih rezervoara ili akomulacija da se
koriste zalihama vode kada je to najpogodnije. Cijena izgradnje relativno velike brane bi bila
preskupa i ekonomski neisplativa. Ali ako je akomulacija ved izgrađena za druge svrhe, kao što
su zaštita od poplave, navodnjavanje, prikupljanje vode za velike gradove, rekreacijska područja
ili slično, mogude je proizvoditi električnu energiju koristedi postojedi odvod ili prirodni tok
rezervoara (akomulacije).

13
2.5.2 Niskotlačne MHE sa sifonskim odvodom
U slučaju da brana nije previsoka može su ugraditi sifonski dovod. Integralni sifonski
dovod omoguduje elegantnu izvedbu postrojenja, najčešde do visine 10 m i za postrojenje do
1000 kW, iako postoje postrojenja sa sifonskim dovodom sa instaliranom snagom do
11 MW (Švedska) i visine do 35.5 m (SAD).

Slika 2.8 Mala hidroelektrana, protočnog tipa, Ozalj (5,5 MW)

2.5.3 MHE integrirane unutar kanala za navodnjavanje

Postoje dvije izvedbe malih hidroelektrana koje koriste kanal za navodnjavanje:
a) Ako je kanal dovaljno velik za smještaj zahvata, strojernice, odvoda i bočnog obilaza
za vodu. Da bi osigurali opskrbu vode za natapanje, izvedba mora sadržavati bočni
obilaz u slučaju gašenja turbine. Ovakva izvedba zahtijeva projektiranje istovremeno
kada i projetiranje kanala za natapanje, jer bi ugrađivanje u kanal koji je ved u
funkciji mogla biti vrlo skupa opcija.
b) Ako kanal ved postoji, pogodna opcija prikazana je na slici. Kanal bi trebao neznatno
povedati za smještaj zahvata i preljeva. Da se širina zahvata reducira na minimum,
treba ugraditi izduženi preljev. Od zahvata se voda kroz tlačni cjevovod dovodi do
turbine, a zatim se kroz kratki ispust vrada u kanal. Uglavnom u kanalima
nema migracije riba pa su prolazi za ribe nepotrebni.

2.5.4 MHE ugrađena u vodoopskrbi sustav

Voda za pide se isporučuje u grad transportom vode iz povišenog rezervoara kroz
cjevovod pod pritiskom. Uobičajeno, u takvim vrstama instalacije disipacija energije na nižem
kraju cjevovoda, na ulasku u postrojenje za pročišdavanje vode, se ublažava korištenjem
specijalnih ventila.
Smještanjem turbine na kraj cjevovoda, da pretvori ionako izguljenu energiju u
električnu, je zgodna opcija, pod uvjetom da se uzbjegne vodeni udar. Da bi se osigurala trajna
opskrba vodom mora biti ugrađen sustav obilaznih ventila. U nekim vodoopskrbnim sustavima

14
turbina ima ispust u otvoreni bazen ili jezero. Sustav za kontrolu održava nivo vode u bazenu. U
slučaju mehaničkog zastoja ili zastoja turbine, sustav obilaznih ventila također može održavati
razinu vode u bazenu. U slučaju da glavni obilazni ventil ispadne iz pogona pojavljuje se pretlak,
te se pomodni obilazni ventil brzo otvori. Kontrolni sustavi su još složeniji u sustavima gdje je
izlaz iz turbine podvrgnut protupritisku vodene mreže.

2.6 Male hidroelektrane u svijetu

Azija, osobito Kina je postala predvodnik u proizvodnji hidroelektrične energije. Današnji

razvoj u Australiji i Novom Zelandu se fokusira na male hidroelektrane. Kanada, zemlja sa
dugom tradicijom korištenja hidroenergije, razvija male hidroelektrane kao zamjenu za dizel
elektrane u udaljenim sredinama bez razvedene električne mreže. Tržišta kao što su Južna
Amerika, bivši Sovjetski savez i Afrika također imaju veliki, netaknuti potencijal. 2000. svjetska
instalirana snaga MHE je bila oko 37 GW. Samo 2005. porast od 8 % u odnosu na 2004. i tada je
iznosila 66 GW, što je porast u odnosu na 2000. za čak 78%!. Više od 50 % u Kini (38.5 GW),
slijedi Japan s 3.5 GW, te SAD s 3 GW. Ipak, to je u odnosu na svjetsku potrošnju primarne
snage (15 TW) samo oko 0,5%, a u svjetskoj proizvodnji električne energije (2006.) oko 5,12 %.
Europa je druga u svjetskom doprinosu u proizvodnji električne energije iz malih
hidroelektrana, odmah iza Azije. Hidroenergija ima oko 84% udjela u ukupnoj proizvodnji
električne energije iz obnovljivih izvora u EU-27 i oko 13% ukupne proizvodnje električne
energije u EU-15. 2001. male hidroelektrane su u EU-15 doprinijele oko 2% u ukupnoj
proizvodnji električne energije, te oko 9% u ukupnoj proizvodnji električne energije iz
obnovljivih izvora energije. MHE broje oko približno 4.6% ukupne hidroenergetske proizvodnje
u novim članicama Europske unije i Turskoj. Niti jedan od drugih obnovljivih oblika
energije (vjetar, biomasa, fotonaponske delije i sl.), u tim zemljama, se ne može mjeriti s malim
hidroelektranama. EU-15: u pogonu oko 14000 MHE s prosječnom instaliranom snagom od 0.7
MW. Nove članice: EU-10 imaju oko 2800 MHE, prosječne snage 0.3
MW, Rumunjska, Bugarska i Turska oko 400 MHE, prosječne snage 1.6 MW.

2.7 Investicijski troškovi i troškovi pogona

Svako energetsko postrojenje, osim proizvodnje energije, također koristi i energiju za

vlastiti rad. Ti troškovi se nazivaju pogonskim troškovima.
Kod vodoopskrbnih sustava u cjevovodima hidraulička snaga, koja se manifestira porastom
tlaka anulira se prigušnim elementima koji su potrošači energije. Nadalje, samo prigušenje tlaka
može se također dobiti postavljanjem turbina na pogodna mjesta u cjevovodu i time je iz

15
vodoopskrbnog cjevovoda mogude dobiti dio energije potrebne za, npr., pogon pumpi. Ako je
mogude dobiti suvišak energije, ta energija se može dalje eksploatirati ili prodavati, čime se
minimiziraju pogonski troškovi postrojenja i dodatno proizvodi korisna energija uz ekonomske
beneficije.
Problemi vezani za projektiranje i puštanje u rad male hidroelektrane leže u
ekonomskim i zakonodavnim izvorima. Gradnja male hidroelektrane je ekonomski zahtjevan
projekt i danas je u Republici Hrvatskoj glavni problem nezainteresiranost mjerodavnih tijela za
ulaganja u obnovljive izvore energije, što isključuje i potrebno djelovanje državnih organa
usmjereno na banke da se otvore ka ulaganju, jer tržišni interes banaka izostaje zbog niskih
kamata za ovakve investicije (u svakom slučaju nižih kamata nego za ostale tržišne aktivnosti).
Dodatni problem predstavljaju česti neriješeni imovinsko-pravni odnosi na potencijalnim
lokacijama izgradnje malih hidroelektrana ili implementacije istih u vodoopskrbne sustave, kao i
neriješena katastarska pitanja i njihovo sporo rješavanje.
Opdenito, velike hidroelektrane imaju malih poteškoda u nadmetanju sa
konvencionalom generacijom, ali male hidroelektrane, osobito vrlo male elektrane i one s
malim padom, se mogu normalno nadmetati tamo gdje su uvedene naknade za vanjske
troškove povezane sa fosilnim gorivima i nuklearnom energijom. Početni investicijski troškovi
ulaganja po kW su veliki, ali su troškovi rada MHE ekstremno niski, bududi da nema potrebe
pladati gorivo. Potreban kapital za MHE ovisi o efektivnom padu, protoku, geološkim i
zemljopisnim značajkama, opremi (turbine, generatori itd.) i građevinskim radovima, te o
kontinuitetu toka. Korištenjem postojedih brana, pregrada, rezervoara i jezera može značajno
smanjiti ekološki utjecaj i troškove. Elektrane s malim padom i velikim protokom zahtjevaju
veda početna ulaganja, jer građevinski radovi i turbinska mehanizacija mora podnijeti vedi
protok vode. Uzevši u obzir 5000 sati punog opteredenja na godinu, investicijski troškovi za
malu hidroelektranu od 100 kW su u opsegu od 0,95 do 1,8 eura po kWh/god. ili od 475 000 do
900 000 eura, dok je za malu hidroelektranu od 2 MW taj raspon između 0,55 i 0,75 eura po
kWh/god. ili između 5,5 i 7,5 milijuna eura. [6]

16
3 STUDIJA IZVODLJIVOSTI MALIH HIDROELEKTRANA

Studija izvodljivosti (eng. feasibility study) je osnovni tehno-ekonomski dokument kojim

se detaljno analiziraju uvjeti i opravdanost izgradnje, tehnologija, izbor opreme, detaljna analiza
lokacije, analiza uvjeta za izgradnju, analiza kadrova, vrijednost investicionih ulaganja i struktura
po izvorima i namjenama, dinamički plan izgradnje itd. Na osnovama ove studije se, nakon
potvrde opravdanosti izgradnje i revizije koju vrši ekspertni-neovisni tim, pristupa donošenju
investicijske odluke.
Sadržaj procesa pripreme i izgradnje za male hidroelektrane prema literaturi [8] poredan
hronološki po koracima sprovođenja je sljededi:
1. Zakoni i drugi propisi, strategije, programi, planovi razvoja i prostorni planovi i tarifni
sistem
2. Izrada programa i planova izgradnje, održavanja i korištenja energetskih objekata
3. Natječaj za izgradnju objekta za proizvodnju za tarifnog kupca
4. Priprema i podnošenje ponude za izgradnju objekta za proizvodnju u skladu s uvjetima iz
natječaja i konkurentnom cijenom
5. Odobrenje vijeda za regulaciju za izgradnju objekta za proizvodnju
6. Ugovaranje i izrada idejnih rješenja i/ili studija izvodljivosti i/ili studija o utjecaju na
okoliš objekta za proizvodnju
7. Priprema i podnošenje zahtjeva za procjenu utjecaja na okoliš objekta za proizvodnju
8. Odobrenje za namjeravani zahvat za izgradnju objekta za proizvodnju
9. Priprema i podnošenje zahtjeva za izdavanje lokacijske dozvole za izgradnju objekta za
proizvodnju
10. Lokacijska dozvola za izgradnju objekta za proizvodnju
11. Priprema i podnošenje zahtjeva i/ili ponude za dodijelu koncesije
12. Odluka o dodijeli koncesije i/ili ugovor o koncesiji
13. Ugovaranje i izrada projekta za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju
14. Glavni projekt za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju objekta za proizvodnju
15. Konačno rješavanje imovinsko-pravnih odnosa na zemljištu za izgradnju
16. Dokaz prava građenja na zemljištu namjenjenom za izgradnju objekta za proizvodnju
17. Priprema i podnošenje zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole izgradnju
18. Građevinska dozvola za igradnju objekta za proizvodnju
19. Ugovaranje izrade izvedbenih projekata, građenje, isporuke, opreme
20. Izvedbeni projekt za građenje
21. Građenje, izrada opreme i nadzor nad izgradnjom
22. Priprema i podnošenje zahtjeva za izdavanje uporabne dozvole
23. Uporabna dozvola za objekt za proizvonju
24. Primopredaja elektrane
25. Upis objekta u katastar i u zemljišne knjige

17
Studija izvodljivosti male hidroelektrane može se podijeliti u sljedede sekcije:

 Pregled lokacije i analiza vodnih resursa

Kod dizajna hidroelektrane mora se raditi prilagođavanje okolnom terenu i uslovima
koje on nudi. U ovoj sekciji dolazi se do podataka o nadmorskim visinama i mogudnosti
njihovog iskorištavanja. Traži se mogudnost distribucije električne energije, blizina
postojedoj infrastrukturi ili potreba za novom.

Postojanje vodnih resursa je ključni uslov za izgradnju hidroelektrane. Iz toga proizilazi

potreba za detaljnom analizom zasnovanom na statističkim parametrima. Podaci o
vodnim resursima prikupljaju se i na osnovu njih formiraju dijagrami, a sve u cilju
predviđanja protoka s kojim de hidroelektrana modi sigurno raditi.

Ovisno o vodnim resursima i mogudnosti koje nudi geografija terena dolazi se do

podataka o padu koji je uz protok drugi najvažniji podatak za izbor hidroagregata a time
i određivanje nazivne snage hidroelektrane.

 Analiza i modeliranje pojedinačnih procesa

Na osnovu prikupljenih podataka iz predhodne sekcije radi se modeliranje turbine. Vrši
se odabir turbine i modelira njen rad u sistemu. Sve potrebne pomodne uređaje,
cjevovode, brane, građevinske konstrukcije potrebno je posebno modelirati. Uz ovo se
vrši i modeliranje generatora i njegovog rada u vezi sa elektronergetskom mrežom.

 Učinkovitost, finansije i preporuke

Korištenjem podataka iz predhodnih sekcija pravi se matematički model rada
hidroelektrane. Iz ovog modela dobijaju se ekonomski parametri rada hidroelektrane na
osnovu kojih se dobijaju podaci o vremenu isplativosti projekta odnosno početka
dobijanja profita od uloženog. U ovu sekciju spada i dobijanje svih potrebnih dozvola,
odobrenje zajednice i analiza uticaja na okoliš. [9]

Cijena koštanja studije izvodljivosti zavisi od instalisane snage hidroelektrane i prema izvoru
[9+ krede se u sljededim granicama:
- Manje od 100 kW £3,100
- 100 – 250 kW £3,600
- 250 – 500 kW £4,700

18
3.1 Određivanje biološkog minimuma

Nije dopušteno u potpunosti pregraditi riječni profil i prekinuti prirodni dotok u nizvodni
dio riječnog korita. Potrebno je osigurati konstantno ispuštanje količine vode radi očuvanja
prirodnog uvjeta vodotoka. Ovaj dio protoka koji se konstantno propušta naziva se biološki ili
zakonski minimum jer je često propisan od strane zajednice (države). Još se koristi i termin:
ekološki prihvatljiv protok. U tu svrhu u tijelu brane postoje objekti koji služe u te svrhe
(temeljni ispusti, cjevovodi biološkog minimuma…)
Postoje brojni problemi i neriješene dileme oko definiranja potrebne količine vode koja
predstavlja biološki minimum, što u konačnici rezultira velikim brojem metoda i pristupa
razvijenih u svrhu određivanja navedenih veličina. Kriteriji za određivanje nisu uvijek samo
ekološke prirode, tj. ne služe samo za očuvanje akvatičnih biljnih i životinjskih vrsta, ved se
odnose i i na ispunjavanje zahtjeva ostalih korisnika vodnih resursa.
Metoda za proračun biološkog minimuma ima na desetke i njihov broj svakim danom sve
više raste. To samo pokazuje da ne postoji dobro, sveobuhvatno rješenje za određivanje istog. U
nastavku su prikazani izrazi podijeljeni u grupe prema načinu proračuna. Svaki izraz zasebno
daje vrijednost koju je mogude koristiti u smislu definiranja minimalnog potrebnog protoka. U
zagradama se nalazi ime države ili regije gdje se metoda koristi ili od tamo dolazi.

3.1.1 Metode zasnovane na hidrološkim ili statističkim vrijednostima

U ovoj grupi metoda vrijednost protoka biološkog minimuma ovisiti de o statistički
vrijednostima protoka rijeke u promatranom profilu.
Metoda 10% Q (Austrija): Protok biološkog minimuma treba biti vedi od 10% srednje
vrijednosti protoka, što znači da se mijenja ovisno o vremenu. Ova metoda zahtjeva
kontinuirano mjerenje protoka na različitim presjecima vodotoka, što nije uvijek jednostavno.

Metoda Lanser (Austrija): Ova metoda predlaže vrijednost u intervalu 5-10% srednjeg
protoka .

Metoda Jager (Austrija): Uzimajudi u obzir važnost riblje populacije metoda predlaže
vrijednost od 15% srednjeg godišnjeg protoka .

Metoda Montana (SAD): Definicija oviis o važnosti ribolova. Za visoku ekonomsku

važnost ribolova mora se propuštati 40% do 50% srednjeg godišnjeg protoka.

19
 Metoda: Alarm limit value (Češka): Kao protok biološkog minimuma potreban da bi se
osigurali ekološki zahtjevi vodotoka potrebno je uzeti 20% od Q300 (protok koji je u razdoblju od
godine dana na raspolaganju barem 300 dana)

Metoda: Fitting to FDC (SAD): Protok biološkog minimuma treba biti srednja vrijednost
razlike između sušne i kišne godine protoka koji teče duže od 84% trajanja jedne godine.

Slika 3.1 Primjeri mjerenja protoka za određivanje biološkog minimuma po Fitting to FDC metodi

Prema primjeru sa slike 3.1:

Prednosti prikazanih metoda:

- laka primjena pod pretpostavkom da imamo dobre temeljne podatke
- prirodna odstupanja u mjerenju se mogu uzeti u obzir
- mogudnost grube procjene ekonomične proizvodnje energije
Nedostaci prikazanih metoda:
- teoretske formule koje daju rezultate koje treba uzeti s rezervom
- QMIN može biti lako podcijenjena
- ne uzimaju se u obzir hidraulički parametri toka
- utjecaj pritoka nisu uzeti u obzir
- metode nisu pogodne za slučajeve međusobnog utjecaja vodotok-vodotok

20
3.1.2 Metode zasnovane na dubini i brzini vode
Metoda Steiermark, Karten (Austrija): Na području između pregrade i odvodnog sustava
brzina vode u slučaju residualnog protoka ne smije pasti ispod predodređene ulazne brzine od
0,3-0,5 m/s. Minimalna dubina vode mora biti veda od 10 cm.
Metoda Oregon (SAD): Oregon (USA): Na iscrpljenom predjelu vodotoka brzina vode u
slučaju protoka biološkog minimuma, ne smije pasti ispod predodređene ulazne brzine od 1,2-
2,4 m/s. Minimalna dubina vode mora biti veda od 12-24 cm.
Metoda Oberösterreich (Austrija): Na iscrpljenom predjelu vodotoka minimalna dubina
vode mora biti veda od 20 cm.
Prednosti prikazanih metoda:
- karakteristike glavnog toka su sačuvane
- oblik profila se može uzeti u obzir prilikom proračuna
- zaseban pristup svakom vodotoku
- podaci o protocima nepotrebni
Nedostaci prikazanih metoda:
- nagib vodnog lica i režim tečenja nisu uzeti u obzir
- bez popravke mjerenja kod vodotoka sa širokim vodnim licem ove metode daju
velike
- vrijednosti protoka biološkog minimuma
- opravdano korištenje samo za posebnu vrstu odvojenih presjeka
- kod planinskih tokova daju nerealne vrijednosti početne dubine vode
- pogodni samo za posebnu tipologiju rijeka

Slika 3.2 Grafički prikaz veličine biološkog minimum za isti srednji godišnji protok po metodama

21
4 PRORAČUN MALE HIDROELEKTRANE

4.1 Definisanje energetskih parametara

Statički pad hidroelektrane računa se prema:

H HKVZ − HKDV − 8 [m]

gdje su:
HKVZ = 210 *m+ – kota vode zahvata
HKDV = 180 *m+ – kota donje vode

Na osnovu zadane snage i statičkog pada hidroelektrane računa se potreban protok. Pri ovom
proračunu osvojeni su radna temperatura 20 *°C+ i pritisak 1,01325 *bar+, na osnovu čega se iz
priručnika *10+ očitava gustina vode ρ = 998,2 *kg/m3+.
Dakle, iz poznatog izraza za snagu:
ρ⋅g⋅ ⋅H
P [kW]

računa se protok:
⋅P m
ρ⋅g⋅H 8 8

Ukupni pad hidroelektrane, bruto pad, Hb se dobija kad statički pad uvedamo kinetičkom
energijom ulazne mase vode, te oduzmemo izlaznu kinetičku energiju mase vode, tj.:

H H −
⋅g ⋅g
gdje su:
αi – koeficijenti kinetičke energije
wi – srednje brzine na ulazu i izlazu
Neto pad Hn dobija se kada se od bruto pada oduzmu gubitke strujanja vode u privodnom dijelu
cjevovoda do ulaza u turbinu, tj.:
H H −

22
gdje je:
Σhw – zbir linijskih i lokalnih gubitaka u privodu
U opštem slučaju Σhw je zbir linijskih i lokalnih gubitaka. Kako je cjevovod dužine l = 300 m i
izrađen je pravolinijski, bez koljena i bez promjene poprečnog presjeka cjevovoda vrijednost
lokalnih gubitaka usvaja se zanemarljivo malom u odnosu na linijske. Proračun linijskih gubitaka
urađen je za više varijanti, odnosno za različite brzine strujanja vode.

Iz jednačine kontinuiteta:
𝑑 𝜋
𝐴⋅𝑤 ⋅𝑤

Dobija se izraz za računanje prečnika cjevovoda:

⋅
𝑑 √
𝑤⋅𝜋

Na osnovu usvojenih vrijednosti brzina: m ; m ; m ; m ;

za svaku brzinu računaju se prečnici cjevovodakoristedi izraz 4.6:

Za m :

⋅
𝑑 √ 8m
⋅

Za m :

⋅
𝑑 √ m
⋅

Za m :

⋅
𝑑 √ m
⋅

Za m :

⋅
𝑑 √ 8m
⋅

23
Linijski gubici se računaju po obrascu:
𝑙 𝑤
ℎ𝑙𝑖𝑛 𝜆⋅ ⋅
𝑑 ⋅𝑔
gdje je:
λ – koeficijent trenja
Za određivanje koeficijenta trenja, potrebno je poznavati režim strujanja u cjevovodu. Režim
strujanja određuje se na osnovu Reynoldsovog broja, odnosno:
𝑤⋅𝑑
8

gdje je:
– kinematski koeficijent viskoznosti
Za usvojene uvijete (p = 1,013 *bar+ i t=20 *°C+) iz priručnika *10+ vadi se podatak za kinematsku
viskoznost: v = 1,006∙10-6 *m/s2+
Vrijednosti Reynoldsovog broja, prema izrazu 4.8 i za usvojene brzine su:

Za m id 8 m:
⋅ 8

Za m id m:
⋅
8

Za m id m:
⋅

Za m id 8 m:
⋅ 8

Vidi se da je u svakom slučaju vrijednost Re > 5∙105, što znači da se radi o turbulentnom
strujanju. Za Turbulentno strujanje koeficijenti kinetičke energije iz izraza 4.3 prema literaturi
*11+ kredu se u granicama od 1.01 do 1.1 tako da se mogu i zanemariti pri proračunu neto pada.

24
Koeficijent trenja računa se, za turbulentno strujanje, na osnovu obrasca:

8
𝜆 ( )
𝑑
Gdje je: 𝑑 relativna hrapavost cjevovoda, a određuje se na osnovu materijala I prečnika
cjevovoda. Za zavarene čelične cjevovode velikih prečnika namjenjene za hidrocentrale iz tablice
15 iz literature *11+ usvaja se 0.05
Za m id 8 m:
8
𝜆 ( )
8

Za m id m:
8
𝜆 ( )
8

Za m id m:
8
𝜆 ( )

Za m id 8 m:
8
𝜆 ( )
8

Na sljededoj slici je prikazano promjena koeficijenta trenja u zavisnosti od brzine strujanja.

0,044
Koeficient trenja

0,042

0,04

0,038

0,036

0,034
1 1,5 2 3
Brzina (m/s)

Slika 4.1 Promjena koeficienta trenja u zavisnosti od brzine

25
Na osnovu proračunatih koeficijenta trenja koristedi izraz 4.7 računaju se linijski gubici:

Za m id 8 m:

ℎ𝑙𝑖𝑛 ⋅ ⋅
8 ⋅ 8

Za m id m:

ℎ𝑙𝑖𝑛 ⋅ ⋅
⋅ 8

Za m id m:

ℎ𝑙𝑖𝑛 ⋅ ⋅ 8
⋅ 8
Za m id 8 m:

ℎ𝑙𝑖𝑛 ⋅ ⋅
8 ⋅ 8

Na slededoj slici je prikazana promjena linijskih gubitaka u cjevovodu u zavisnosti od promjene

brzine strujanja.

2,5
Linijski gubici [m]

1,5

0,5

0
0,5 1 1,5 2 2,5 3
Brzina (m/s)

Slika 4.2 Promjena linijskih gubitaka u zavisnosti od promjene brzine

26
Na osnovu usvojenih i proračunatih veličina prema izrazu 4.4 može se izračunati neto pad
hidroelektrane, pod predpostavkom da promjena kinetičke energije iz jednačine 4.3. nije
značajna Iz neto pada računa se neto snaga hidroelejtrane prema izrazu:
P ρ⋅ ⋅g⋅H
Dnevna i godišnja proizvodnja električne energije iz neto snage računaju se prema:
Ep P ⋅ Td [kW ]
Gdje je Td vrijeme rada hidroelektrane, za dnevnu proizvodnju Td , za godišnju
proizvodnju Td se množi sa brojem dana rada hidroelektrane, ili jednostavno predstavlja broj
radnih sati u godini.
Vrijednosti neto pada, snage i proizvodnje električne energije date su u tabeli 4.1 za četiri
slučaja usvojenih brzina strujanja vode i njima odgovarajudih, proračunatih veličina.
Predpostavljeno je da mala hidroelektrana radi 365 dana u godini.

Tabela 4.1: Energetski parametric male hidroelektrane

Brzina vode Neto pad Neto snaga Dnevna proizvodnja Godišnja
*m/s+ *m+ *kW+ *MWh+ proizvodnja *GWh+

3 27.29 3006.4 72,2 26,3

2 29.01 3195.9 76,7 27,9
1.5 29.52 3252.1 78,1 28,7
1 29.83 3286.3 78,8 28,8

Na sljededem dijagramu prikazana je zavisnost proizvedene električne energije od brzine vode.

80
Dnevna proizvodnja [MWh]

78

76

74

72

70
0,5 1 1,5 2 2,5 3
Brzina [m/s]
.
Slika 4.3 Promjena godišnje proizvodnje el. energije u zavisnosti od promjene brzine

27
4.2 Izbor vodozahvata

Vodozahvat kao hidrotehnički objekt služi za zahvatanje vode iz akumulacije, zadržavanje

čvrstih plivajudih predmeta, leda, šljunka i pijeska u akumulaciju, odvoda vode u cijev ili kanal
kojim se voda odvodi ka postrojenju. Ne gledajudi raznovrsnost konstrukcije i načini
izvođenja, osnovni princip konstrukcije isti je za sve vrste hidroelektrana. U principu razlikuju se
dvije vrste vodozahvata i to:
1) površinski vodozahvati obezbjeđuju površinsko odvođenje vode iz rijeke ili akumulacije
2) dubinski ili potopljeni vodozahvati zahvataju vodu ispod nivoa vode u akumulaciju, i odvode
je zatvorenim cjevovodom ili tunelom pod hidrostatičkim pritiskom do hidroenergetskog
postrojenja.

Slika 6.5 Šema vodozahvata

Na slici data je šema vodozahvata sa ulaznim otvorom cjevovoda. Gornji nivo vode
obično se nalazi 1 do 2 metra ispod radnog nivoa vode u akumulaciji. Ovo se čini zbog toga da
se vazduh ne usisava u cjevovod pod pritiskom. Pravilan izbor dimenzija vodozahvata vrši se na
osnovu složenih hidrotehničkih proračuna i obično se ispravnost proračuna provjerava na
modelu u laboratoriju.

28
4.3 Proračun tlačnog cjevovoda i pojava hidrauličnog udara

U visokotlačnim hidroelektranama se vodni udar u pravilu ne prenosi u dovodni tunel,

jer pri zatvaranju višak vode iz tunela ulazi u vodnu komoru. Pri naglom otvaranju zatvarača
vodne turbine (puštanje u pogon), dok se ne uspostavi stacionarno stanje, manjak vode u
tlačnom cjevovodu se nadoknađuje iz vodne komore. U svakom slučaju, masa vode iz dovodnog
tunela oscilira u sistemu dovodni tunel – vodna komora, gdje dominiraju sile inercije i sile
trenja. Vrijeme trajanja ovih oscilacija do konačnog smirivanja (pri naglom zatvaranju) može
potrajati vrlo dugo (par sati). Vodni udar u tlačnom cjevovodu ni fizikalno ni vremenski se ne
podudara s oscilacijama vode u sistemu dovodni tunel – vodna komora, pa se ta dva procesa
mogu odvojeno izučavati i odvojeno proračunavati, tlak na ulasku u tlačni cijevovod određen je
za sve vrijeme kotom vode u vodnoj komori. Kad se vodni udar računa za potrebe dimenzionara
tlačnih cjevovoda na visokotlačnim elektranama, zanemaruje se utjecaj trenja.
Osnovni zahtjevi projektne zadade pri proračunu vodnog udara u tlačnom cjevovodu je
određivanje maksimalnih vrijednosti tlaka i protoka na zatvaraču te na osnovu toga
dimenzioniranje cjevovoda za dani režim zatvaranja zatvarača. Također je potrebno proračunati
proces naglog puštanja turbina u pogon. U ovome slučaju, kada u početnoj fazi voda u tlačni
cjevovod dolazi iz vodne komore, ne smije se dopustiti ni pod kojim uvjetima ulazak zraka u
tlačni cjevovod, što bi radi kavitacije i komprimacije moglo dovesti do znatnog oštedenja ili
puknuda cjevovoda. Kao rezultat proračuna vodnog udara proizlaze dimenzije tlačnog
cjevovoda, provjera rezervi vode iz vodne komore i definiranje sigurnog režima zaustavljanja i
puštanja u pogon turbina. Po formuli Žukovskog, pri trenutnom potpunom zatvaranju, prirast
tlaka na zatvaraču de dosedi vrijednost:
⋅ ⋅𝑤
gdje je:
c [m/s] – brzina zvuka
Iz priručnika *12+ brzina zvuka u vodi iznosi: c = 1485 [m/s]
Debljina cijevi tlačnog cjevovoda računa se po obrascu:
𝑑𝑢 ⋅
𝛿 𝐶
⋅𝜎⋅𝜉
gdje su:
du [m] – unutrašnji prečnik cijevi
p [Pa] – proračunski (nazivni pritisak)
σ * - ] – dozvoljeni napon materijala cijevi na zatezanje
ξ * - ] – koeficijent slabljenja zbog zavarivanja ξ = 0.8 za uzdužno varene cijevi)
C [mm] – dodatak usljed korozije (0,002 [mm])

29
Materijal cijevi: čelik Č.0445, koji prema priručniku *13 +ima dozvoljeni napon na zatezanje od σ
= 420 … 500 N/mm2 (usvojeno 450 MPa)
Predpostavlja se najnepovoljniji slučaj, odnosno brzina strujanja 3 m/s.
Uz sve navedeno, prema jednačini 4.13 debljina stijenke iznosi:
8⋅
𝛿
⋅ ⋅ 8

4.4 Proračun izduženja cjevovoda

Ukupno izduženje cjevovoda, dužine l=300 m, usljed temperaturne razlike t, iznosi:

  m

gdje su:

- koeficijent širenja materijala uslijed promjene temperature za Č.0445

lAB- dužina cjevovoda

t- razlika temperatura

Izvršeno prednaprezanje cjevovoda za vrijednost:

𝑙 m

Dužina koju treba da primi kompenzator:

  −p m

30
4.5 Izbor turbine

Izbor turbine obavlja se nakon upoznavanja modela turbine čije su značajke dobijene u
laboratorijskim slovima. Modelna turbina i turbina potrebnih dimenzija moraju za date radne
uslove zadovoljiti geometrijsku, kinematičku i dinamičku sičnost. Prema *14+ značajka
specifičnog broja obrtaja turbine je:

⋅√
⋅𝑔 ⋅ ⋅
Pored značajke u literature se za izbor i podjelu turbine koristi i značica ;

⋅ ⋅
8

Prema dobijenom iznosu ili odabire se tip turbine koji je prikladan za date vodne uslove.

Ako se iz tabele usvoji najveda snaga i pad s kojim raspolaže hidroelektrana, najbitniji parametri
za odabir turbine su:

; 𝑛 8 ; 8 kW;

Odabrana je Francisova turbina, proizvođača Andritz *14+ prema dijagramu na slici 4.4

Slika 4.4 Izbor turbine prema dijagramu proizvođača [14]

31
 Francisove turbine imaju veliki stupanj iskoristivosti kapaciteta s preko 90%, te veliki
raspon djelovanja u odnosu na visinu (konstruktivni pad) fluida pri protoku kroz turbinu. To je
naročito naglašeno kod vode gdje postiže optimalan rad pri konstruktivnom padu od 20 metara
do čak 700 metara, a izlazna snaga može biti od par kilovata do 750 MW. Promjer rotora može
biti od 1 m do 10 m, a broj okretaja rotora od 83 do 1000 okretaja u minuti. Francisov tip
turbine je najučestaliji tip turbine koja se instalira u pogone za proizvodnju električne energije.

Slika 4.5 Presjek kroz Francisovu turbinu, s privodnim zakretnim lopaticama (žute)

Parametri usvojene turbine su:

Protok Q= 11.23 m3/s
Pad H = 29.83 m
Snaga P=3300 kW
Optimalni broj obrtaja n= 300 o/min
Stepen iskorištenja za optimalni broj obrataja η=0.9
Specifični brojevi obrata:

⋅√
8 ⋅ 8 ⋅ 88 ⋅

⋅ ⋅
88

32
4.6 Izbor generatora

Sinhroni generator može na rotoru imati jedan magnet (ili elektromagnet), dakle to je
rotor s dva magnetska pola, odnosno s jednim parom polova, a može imati i nekoliko magneta,
dakle nekoliko pari polova. što je vedi broj pari polova, to je sporije potrebno okretati generator
da se postigne isti izlazni napon i frekvencija. Ovisno o vanjskom pogonu kojim se generaotr vrti
određuje se broj pari polova, a ujedno i oblik generatora. Broj pari polova generatora za
frekvenciju od 50 Hz I broj obrata 300 o/min iznosi:

4.7 Dopuštena usisna visina difuzora

Dopuštena usisna visina difuzora jednaka je barometarskom pritisku na nivou postrojenja,

ali umanjena za pritisak isparavanja pri datoj temperaturi. To još znači da se mora odbiti
određeni postotak od ukupnog pada, čime taj odbitak uzima u obzir lokalni pad pritiska na
ugroženim mjestima lopatica. Najbolji koeficijent za ovo jest Tomov koeficijent kavitacije, koji
određuje dozvoljenu vrijednost najnižeg apsolutnog pritiska na referentnom presjeku mašine,
pri čemu se u kritičnim tačkama strujnog prostora nede pojaviti kavitacija, ili de biti u
prihvatljivim granicama.
Prema Ščapovu, kritična vrijednost koeficijenta kavitacije se računa:
− −
𝜎

gdje je:
– specifični broj obrtaja
Dozvoljena usisna visina računa se po obrascu:
− 𝑖 −𝜎 ⋅ 𝑛

gdje su:
Ha – pad usljed barometarskog pritiska na nivou postrojenja
Hi – pritisak isparavanja na datoj temperaturi

33
Pad usljed barometarskog pritiska na nivou postrojenja računa se prema:

⋅𝑔 8 8
gdje su:
= 101325 [Pa] – atmosferski pritisak
ρ = 998,2 [kg/m3] – gustina radnog medija

Pritisak isparavanja je potrebno odrediti za nekoliko temperatura. Pritisak isparavanja i gustina

radnog medija izvađeni su iz priručnika *10+:
a) Parametri radnog medija:
T = 278 [K] – temperatura u Kelvinima
= 0,008719 [bar] – pritisak isparavanja pri datoj temperaturi
ρ = 999,9 [kg/m3] – gustina radnog medija
Visina isparavanja:
8
𝑖 8
⋅𝑔 8
Dozvoljena usisna visina:

− 8 − ⋅ 8

b) Parametri radnog medija:

T = 283 [K] – temperatura u Kelvinima
= 0,012277 [bar] – pritisak isparavanja pri datoj temperaturi
ρ = 999,6 [kg/m3] – gustina radnog medija
Visina isparavanja:

𝑖
⋅𝑔 8
Dozvoljena usisna visina:
− − ⋅ 8

34
 c) Parametri radnog medija:
T = 293 [K] – temperatura u Kelvinima
= 0,02337 [bar] – pritisak isparavanja pri datoj temperaturi
ρ = 998,6 [kg/m3] – gustina radnog medija
Visina isparavanja:

𝑖
⋅𝑔 8 8
Dozvoljena usisna visina:

− − ⋅ 8

4.8 Izbor ekonomskog prečnika cjevovoda

Za optimalno rješenje troškova eksploatacije i troškova izgradnje potrebno je nadi

ekonomski prečnik potisnog cjevovoda, što znači takav prečnik koji stvara najmanje troškove
eksploatacije odnosno električne energije i troškova izgradnje.
U svijetu se za iste uslove rada mogu nadi cjevovodi pod pritiskom različitih prečnika, što
zavisi od kriterijuma po kojima se vršio proračun, jer postoji niz empirijskih izraza za
određivanje prečnika cjevovoda. Ovdje se razmatra problem izbora ekonomskog prečnika u
odnosu na sve druge prečnike koji ispunjavaju tehničke uslove ali je samo jedan od njih
najekonomičniji. Ako se poveda prečnik cjevovoda povedavaju se i troškovi gradnje ali se zato sa
tehničkog gledišta dobijaju manji gubici strujne energije. Ova dopunska snaga koja se dobija na
račun smanjenja strujnih gubitaka može se u hidroenergetskom postrojenju iskoristiti za
dobijanje dopunske energije.
Masa cjevovoda određuje se po izrazu:
𝜋 𝛿

gdje je:
D – prečnik cjevovoda
L – ukupna dužina cjevovoda
𝛿 - debljina zida cjevovoda
– gustina materijala od kojeg je cjevovod izgrađen (za liveno željezo 7874 kg/m 3)

35
Koristedi predhodni izraz izračunat de se masa cjevovoda za svaki od usvojenih prečnika:

Za m id 8 m:
m 8 8 kg
Za m id m:
m kg
Za m id m:
m kg
Za m id 8 m:
m 8 8 8 kg

Ukupna dobit koja se može ostvariti u hidroenergetskom postrojenju može se sračunati po

izrazu:

gdje je:
B – instalirani prihod
c – prodajna cijena električne energije
z – broj radnih sati postrojenja u toku jedne godine
P – snaga cjevovoda
Od instaliranog prihoda B treba odbiti troškove:

− − 8
I kada se izvrši odgovarajuda smjena za pojedine veličine iz prethodnih izraza, konačno se
dobija:

ℎ − − −[ ]

gdje je:
S – cijena koštanja ostalog dijela postrojenja (osim cjevovoda)
M – cijena koštanja održavanja postrojenja tokom jedne godine
k – kamatna stopa i akumulacija
m – cijena koštanja 100kg cijevi

36
Instalirani prihod B bit de najvedi kad je izraz u zagradi u gornjoj jednačini namjanji. Ovaj izraz u
zagradi imat de najmanju vrijednost kad se potraži prvi izvod i isti izjednači s nulom, znači:

[− ]

I kad se izraz sredi dobija se:

Kad se ova jednačina riješi po D, konačno se dobija:

√ 8

Isti izraz empirijski se može zapisati kao:

√ √ [ ]
8

Odakle, koristedi jednačinu kontinuiteta, dolazimo do podatka o ekonomski opravdanoj brzini

strujanja

𝑤 8[ ]
𝜋

37
5 EKOLOŠKO EKONOMSKI PARAMETRI PROJEKTOVANJA

5.1 Nadoknade za korištenje voda i koncesija

Investicija u izgradnju male hidroelektrane zahtijeva velika novčana sredstva i izuzetno je

važno osigurati siguran povrat investicije u očekivanom vremenskom periodu. S obzirom na
visoke inicijalne troškove izgradnje postrojenja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih
izvora, doneseni su zakoni i pravilnici na entitetskom nivou koji između ostalog regulišu
beneficirane otkupne cijene električne energije iz obnovljivih izvora.

U Federaciji BiH, proizvođač električne energije iz obnovljivih izvora, ostvaruje pravo

prodaje proizvedene električne energije po garantovanim cijenama tokom perioda od 12 godina
što je definisano ugovorom o otkupu električne energije sa Operatorom za OIEiEK [5]. U
Republici Srpskoj, pravo na otkup električne energije po garantovanim cijenama traje 15 godina
*6+. Nakon isteka ovog roka, proizvođač nema više pravo na ovaj podsticaj. To znači da
koncesionari trebaju da ostvare povrat investicije u roku od 12 godina u Federaciji BiH, odnosno
15 godina u Republici Srpskoj. Međutim, i u periodu kada proizvođači imaju pravo na podsticaj,
može dodi do korekcije cijena koja je često ide na štetu proizvođača. Također, koncesija se
izdaje na određeni period nakon čega se male hidroelektrane vradaju u vlasništvo države. *15+

Zakonom o vodama Federacije Bosne I Hercegovine [16+ uređen je način i uvjeti

upravljanja vodama, vodoprivrednim objektima i javnim vodnim dobrom radi koristenja voda,
zastite voda od oneciscenja, uredjenja voda i vodotoka i zastite od stetnog djelovanja voda,
nacin organiziranja i obavljanja poslova i zadaca kojima se ostvaruje upravljanje vodama,
vodoprivrednim objektima i javnim vodnim dobrom, osiguravaju sredstva za financiranje
poslova i zadaca kojima se ostvaruje upravljanje javnim vodnim dobrom, ovlasti i duznosti tijela
Federacije Bosne i Hercegovine.

Prema članu 3 pomenutog zakona vrijedi:

“Vode kao opce dobro ne mogu biti ni u cijem vlasnistvu. Vode imaju osobitu zastitu
Federacije i zupanija kantona.”

Za gradnju hidroelektrana i dobijanje koncesije nad vodama saglasnost izdaje Federalno

ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Vodoprivredna se dozvola izdaje na
određeno vrijeme, a najdulje s rokom trajanja do trideset godina, ako ugovorom o koncesiji nije
odredjen dulji rok. Pravo na iskoristavanje ili uporabu voda ili ispustanje otpadnih voda steceno
na osnovi vodoprivredne dozvole ne moze se prenositi bez suglasnosti tijela koje je
vodoprivrednu dozvolu izdalo.
Koncesije na vodama i javnom vodnom dobru daju se radi promicanja vodoprivrednih
sustava i brzeg i potpunijeg koristenja voda i javnog vodnog dobra i stvaranja uvjeta za brze

38
osiguranje i priliv potrebnih financijskih sredstava iz inozemstva i zemlje, kao i brzeg angaziranja
potrebnog prostora za vodoprivredne objekte od vaznosti za Federaciju i zupanije kantone.
Koncesijom se daje pravo na koristenje voda i javnog vodnog dobra, kao i za vadjenje materijala
iz vodotoka. Korisnici koncesije iz zakona [16] su pod jednakim uvjetima, strane pravne i fizicke
osobe (strane osobe) i pravne osobe sa sjedistem na teritoriju Bosne i Hercegovine i drzavljani
Bosne i Hercegovine (domace osobe). Koncesija se daje na odredjeno vrijeme, a najdulje s
rokom trajanja do devedeset devet godina.
Iz članka 71 Zakona o vodama FBiH:
“O davanju koncesije po ovom zakonu odlucuju (…) 3. za hidroelektrane snage do 5 MW,
za zahvacanje vode za potrebe javne opskrbe vodom naselja od 30.000 do 50.000 stanovnika,
koristenje vodnih snaga za pogon drugih postrojenja, zahvacanje vode za tehnoloske i slicne
potrebe pravnih osoba koje obavljaju gospodarsku ili drugu slicnu djelatnost (…) trajanja preko
tri godine zakonodavno tijelo zupanije kantona.”
U članku 82 Zakona o vodama FBiH regulisana je naknada za koncesije:
“Vlada Federacije donosi propise o koncesiji na vodama i javnim vodnim dobrom,
osnovama i mjerilima za odredjivanje naknade za koncesiju, o vremenu na koje se koncesija
daje, nacinu provodjenja natjecaja i prikupljanju ponuda, manjem opsegu koristenja voda i
javnog vodnog dobra za koje koncesija nije potrebna i drugim pitanjima od vaznosti za
koncesije.”
Osnovica za placanje naknade za promjene vodnog rezima je utvrdjeni postotak od stope
odnosno iznosa odredjenog za naknadu za iskoristavanje voda za proizvodnju elektricne
energije iz hidroelektrana. Visinu naknade određuje Upravni odbor Poslovnog udruzenja, uz
suglasnost Vlade Federacije. Stope odnosno iznosi naknada mogu se utvrdjivati i od postotka
cijene za isporuku vode potrosacima, isporuku elektricne energije potrosacima, od prodajne
cijene izvadjenog materijala iz vodotoka i dr. Odluka o stopama odnosno iznosima naknada iz
objavljuje se u "Sluzbenim novinama Federacije BiH".

5.2 Ekološki aspekt

Postoji negativan stav društvene zajednice prema izgradnji novih elektroenergetskih

objekata na riječnim tokovima, uključujudi i male hidroelektrane. Male hidroelektrane koriste
obnovljiv izvor i manje su štetne u odnosu na velike hidroelektrane, ali ipak imaju određen
utjecaj na lokalnu floru i faunu što izaziva zabrinutost lokalnog stanovništva i često se pokredu
peticije i akcije protiv državnih organa i izvođača radova.
Potrebno je raditi na edukaciji stanovništva i promociji malih hidroelektrana u javnosti
kao čistog i obnovljivog izvora energije kojim se smanjuju emisije ugljen-dioksida i ostalih

39
štetnih gasova u atmosferu. Na taj način moglo bi se negodovanje i opstrukcije smanjiti na
minimum. Zatim je neophodno da se definiraju mjere za zaštitu okoline koje se trebaju poduzeti
da bi se ublažili utjecaji na okolinu. Te mjere su: rezervni tok, prolazi za ribe, skupljanje i
skladištenje otpada, višenamjenski pogon, tehnike za smanjenje buke i vibracija, turbine
prilagođene ribama i bio-dizajn. [15]

5.3 Priključenje malih hidroelektrana na distribucionu mrežu

Distribucijska elektroenergetska mreža je električna mreža namijenjena prvenstveno na

distribuciju (razdiobu) električne energije. U zadnje vrijeme ona služi i za prihvat proizvedene
električne energije u distribuiranim izvorima električne energije. Nazivni naponi distribucijske
mreže su 35(30), 20, 10 i 0.4 kV. Priključak proizvođača na distribucijsku mrežu izaziva promjene
u distribucijskoj mreži (npr. dva smjera protoka električne energije). Na priključno postrojenje i
obračunsko mjerno mjesto se postavljaju novi uvjeti.

Definiranje mogudih varijanti priključka korisnika na elektroenergetsku mrežu kojima se

osigurava nesmetan pogon postrojenja korisnika (proizvoñača/kupca), odnosno
plasman/preuzimanje električne energije, prema literature *17+ sastoji se iz:

 jednopolne sheme promatrane varijante priključka,

 karakteristike priključnih vodova (tip, presjeci, duljine),
 etapnost izgradnje,
 potrebna dogradnja/rekonstrukcija postojedih vodova i transformatorskih stanica za
potrebe priključka novog korisnika ili povedanje priključne snage
 analiza naponskih prilika i termičkih opteredenja za normalno pogonsko stanje
(raspoloživi svi elementi mreže),
 procjena vrijednosti indeksa raspoloživosti opskrbe električnom energijom (SAIFI i
SAIDI)
 procjena utjecaja promatranog korisnika mreže na gubitke djelatne snage u mreži,
 utjecaj pogona promatranog korisnika mreže na kratkospojne prilike i karakteristike
postojedeg sustava zaštite,
 procijenjeni troškovi priključka,
Odabir konačne optimalne varijante i idejno rješenje priključka s obzirom na:

 procjenu troškova izgradnje,

 prostorno-planska ograničenja i
 ostale relevantne tehno-ekonomske kriterije koji uvjetuju izvedivost priključka.

40
Troškovi priključka na distribucionu mrežu, prema izvoru *15+ iznose nešto manje od 2%
ukupnih troškova igradnje cijele hidroelektrane (tabela 5.1)
Tabela 5.1 Troškovi igradnje I pokretanja male hidroelektrane
Vrsta troškova Iznos (%)

troškovi pripremnih i građevinskih radova 40 – 70

troškovi hidromehaničke opreme 1–2

troškovi elektromašinske opreme 20 – 40

troškovi priključenja na EES <2

ostali troškovi 5 – 10

41
6 ZAKLJUČAK

Bosna i Hercegovina raspolaže sa hidropotencijalom od oko 6000 MW odnosno 21000

GWh, od čega je do sada iskorišteno 2000 MW odnosno 6000 GWh ili svega 30% u snazi, a još
manje u proizvodnji. Kada su u pitanju male hidroelektrane, kapacitet se procjenjuje na nešto
više od 10% od ukupnog hidropotencijala, odnosno na oko 700 MW ili 2800 GWh.[15] Što
govori da je značajan dio hidropotencijala neiskorišten.
Najznačajnija prednost malih hidroelektrana je relativno brza isplativost investicije.
Ulaganja u izgradnju I pokretanje male hidroelektrane u odnosu na velike su znatno niže što
daje motivaciju potencijalnim privatnim investitorima dok velike hidroelektrane uglavnom
moraju biti projekat na nivou države. Također, male hidroelektrane imaju dosta blaži uticaj na
okoliš tako da su dozvole i ispunjavanje zakonskih obaveza u smislu ekologije znatno
pristupačnije.
Investitori u sektor malih hidroelektrana susredu se sa brojnim izazovima koje je
neophodno predvidjeti, a onda i detaljno analizirati utjecaj tih izazova na isplativost investicije.
Najznačajniji od izazova je postizanje optimalnih tehničkih parametara rada hidroelektrane. Ovo
uključuje i sva hidrološka istraživanja koja daju osnovne podatke o vodnim količinama a koja
nisu uvijek pristupačna i kod kojih postoji problem zastarivanja usljed nepredvidivosti klime itd.
Činjenica je da u Bosni i Hercegovini hidroenergetski potencijal pogotovo kada su u pitanju
male hidroelektrane nije u dovoljnoj mjeri iskorišten. Jedan od najbitnijih razloga zbog kojeg
nema u pogonu više malih hidroelektrana je neusklađenost propisa na nivou entiteta i lokalne
zajednice odnosno opdina. Stoga su mnogi koncesionari u fazi ishođenja raznih dozvola što
traje, prema literaturi [15] i preko 18 mjeseci.

42
LITERATURA

[1] https://hr.wikipedia.org/wiki/Hidroenergija
[2] http://www.hydroquebec.com/about/our-energy.html
*3+ Proizvodnja električne energije II – Dragomir Miličid, Tuzla, 1984
[4] https://hr.wikipedia.org/wiki/Hidroelektrana
[5] https://hr.wikipedia.org/wiki/Brana
[6] https://hr.wikipedia.org/wiki/Male_hidroelektrane
[7] http://blueraritan.info/mini-hydro-power-plant-diagram/
[8] Prezentacija: Male hidroelektrane – Margareta Zidar, dipl.ing.arh, Energetski institut Hrvoje
Požar, Zagreb
[9] http://www.renewablesfirst.co.uk/hydropower/hydropower-feasibility-study/
*10+ Priručnik za termodinamiku – Đ.Kozid, B.Vasiljevid, V.Bekavac, Beograd, 1989
[11] Mehanika Fluida – Ž. Bukurov, P.Cvijanovid, Novi Sad, 1982
*12+ Strojarski priručnik – Bojan Kraut, Zagreb, 1987
[13] Opteredenja u tlačnim cjevovodima - Veljko Srzid - Građevinsko-arhitektonski fakultet, Split
[14] https://www.andritz.com/products-en/group/markets/small-mini-hydropower-plants
[15] Male hidroelektrane u Bosni i Hercegovini – rizici implementacije i aspekti sigurnosti - Edina
Livnjak, Arnela Kozar, Elektrotehnički fakultet, Sarajevo, BiH
[16] Zakon u vodama FBiH: http://www.fbihvlada.gov.ba
*17+ Priključak proizvođača na distribucijsku mrežu - Mr.sc. Davor Petranovid,dipl.ing.el.

43
 10

v1
2g
1
9

Hb
H st
6
z1

5
3

v2
2g
2
z2
4 11

0 0
Veličine Vrijednost Jedinica 6 Generator 7 Mašinska zgrada
5 Francisova turbina 8 Transformator
Kota gornje vode z1 = 210 m 4 Difuzor 9 Priključak na mrežu
Kota donje vode z1 = 180 m 3 Tlačni cjevovod 10 Dalekovod
2 Zahvat vode 11 Rijeka (donja voda)
Bruto pad Hb = 30 m
1 Akumulacija
Neto pad Hb = 27.29 m Poz. Naziv Kom. Materijal Dimenzije
Snaga turbine Pt = 3.300 kW (Veza-pripadnost) Tolerancije Mjerilo: Masa:
slobodnih mjera)
Protok Q =11.23 m³/s
Dužina cjevovoda L = 300 m Datum
Obrad.
Ispitao Šema male hidroelektrane
Stand.

JU UNTZ 1
Marko Divković
MAŠINSKI FAKULTET
List
St.I Izmjena Datum Ime (Klasif.:) (Izv. dokument:) (Zamjena za:)