UNIVERZITET U TUZLI

MAŠINSKI FAKULTET
ENERGETSKO MAŠINSTVO
Predmet: Grijanje i klimatizacija
Akademska godina: 2017/2018

SEMINARSKI RAD
KLIMATIZACIJA PROSTORIJE ODREĐENE NAMJENE

Studenti: Predmetni profesor:

Marko Divković dr.sc.Sandira Eljšan, red prof.
Alen Avdić

1
Sadržaj

1. UVOD ............................................................................................................................................... 3
2. KLIMATIZACIJA PROSTORIJA U INDUSTRIJI...................................................................................... 5
2.1. Sistem hlađenja ....................................................................................................................... 8
2.2. Sistemi evaporativnog hlađenja .............................................................................................. 9
3. KLIMATIZACIJA LABORATORIJSKIH PROSTORIJA ........................................................................... 10
3.1. Regulator pritiska s direktnim djelovanjem na zaklopku ...................................................... 11
3.2. Regulator pritiska koji djeluje na dodatni rasteretni uređaj ................................................. 12
3.3. Plinski apsorpcijski uređaj ..................................................................................................... 13
3.4. Specijalne laboratorije........................................................................................................... 14
4. KLIMATIZACIJA U AVIONIMA ......................................................................................................... 17
4.1. Klimatizacija zraka za ugodnost putnika................................................................................ 17
4.2. Regulisanje pritiska i kiseonika .............................................................................................. 18
4.3. Grijanje i hlađenje kabine...................................................................................................... 19
5. KLIMATIZACIJA PROSTORA TRGOVINE ROBOM ............................................................................. 20
5.1. Klimatizacija supermarketa..................................................................................................... 20
5.2. Klimatizacija trgovačkih centara .............................................................................................. 21
6. KLIMATIZACIJA HOTELA ..................................................................................................................... 22
6.1 Energetski učinkoviti sistemi ....................................................................................................... 22
6.2 Energetski neutralan sistem ........................................................................................................ 23

2
1. UVOD

Klimatizacija je proces pripreme zraka u svrhu stvaranja odgovarajućeg stupnja

ugodnosti za boravak ljudi, ali i drugih živih bića. U širem smislu termin se može odnositi na
bilo koji oblik hlađenja, grijanja, ventilacije ili dezinfekcije koji mijenjaju stanje zraka.

Klimatizacija kao grana tehnike obuhvaća tehničke postupke za ostvarivanje željenih

parametara zraka te njihovo održavanje u prostoru pomoću termotehničkih sustava tijekom
čitave godine. Željeni parametri koje treba kontrolirati u optimalnim graničnim vrijednostima
su vezani uz uvjete toplinske ugodnosti. To su temperatura, vlažnost zraka, brzina strujanja,
čistoća zraka, buka, itd. Klimatizacijski sustavi obavezno uključuju dovođenje svježeg zraka u
prostor koji se klimatizira, tj. uključuju i ventilaciju prostora jer u tehničkom smislu, sustavi
koji nemaju dovod svježeg zraka nisu sustavi klimatizacije (npr. split sustavi nisu
klimatizacijski uređaji jer nemaju mogućnost ovlaživanja niti odvlaživanja zraka, već služe
samo za grijanje i hlađenje zraka).

Klimatizacija obuhvaća grijanje, hlađenje, odvlaživanje, pročiščavanje i ventilaciju

zraka. Za potrebe grijanja klima uređaji nam omogućuju preciznu kontrolu temperature te
održavanje konstantne temperature tijekom cijele godine bez obzira na vanjske uvjete. Za
hlađenje, klima uređaji, pogotovo tijekom vrućih ljetnih mjeseci, nam omogućuju hlađenje
prostorija čime se stvara ugodna atmosfera za boravak ljudi.

U režimu hlađenja klima uređaj može odvlaživati zrak pružajući osjećaj svježeg zraka.
Ljudsko biće osjeća da je razina od 40 do 60 % ugodna razina vlage.Također, klima uređaji
mogu proizvesti svjež i čist zrak jer su oprenljeni filterima koji apsorbiraju prašine i nečistoće
iz zraka. Ventilacija može biti ugrađena u sustav klima uređaja. Ona djeluje na principu da
uzima zrak iz unutrašnjosti prostorije i zamjenjuje ga svježim vanjskim zrakom.

Osnovna podjela klimatizacijskih sistema prema namjeni:

 Komforna klimatizacija

To su sustavi koji stvaraju temperaturne uvjete za boravak ljudi. Održavaju

temperaturu od 20 do 27°C, te relativnu vlažnost od 40 do 60% uz brzinu strujanja zraka u
zoni boravka ljudi do 0,3 m/s.

 Industrijska klimatizacija

Industrijska klimatizacija obuhvaća sustave koji stvaraju optimalne uvjete za odvijanje

nekog proizvodnog ili tehnološkog procesa, kao što su temperatura, vlaga, čistoća zraka.
Primjenjuju se u pogonima za proizvodnju elektroničkih čipova, mlijeka, računalnih sustava,
vina, šampanjca, … Parametre sustava definiraju tehnologija i zahtjevi proizvodnje, a ne
potreba osoba koje borave u idustrijskom prostoru.

3
 Prema vrsti klimatizacijskog sustava osnovna podjela je sljedeća i vrijedi i za sustave
komforne klimatizacije i za sustave industrijske klimatizacije:

 Niskotlačni ili niskobrzinski klimatizacijski sustavi

Brzina strujanja u kanalskom razvodu iznosi 2 do 10 m/s (2-6 m/s za komfornu
klimatizaciju, 6-10 m/s za industrijsku klimatizaciju). Vezan za brzinu strujanja je problem
buke koju stvara zrak strujeći kroz kanale, pogotovo pri strujanju kroz kanale velikih
dimenzija. Padovi tlaka iznose od 500 do 2000 Pa. Koriste se kod sustava komforne
klimatizacije: hoteli, kazališta, muzeji, itd.

 Visokotlačni ili visokobrzinski klimatizacijski sustavi

Brzina strujanja u kanalskom razvodu iznosi 10 do 30 m/s, uz padove tlaka od 1500 do
3000 Pa. Kanali su najčešće kružnog presjeka (inače kod niskotlačnih sustava mogu i najčešće
jesu pravokutnog presjeka, radi izgleda interijera) prvenstveno zbog krutosti stijenki. Koriste
se kada je ograničena mogućnost smještaja kanalskog razvoda, obično za urede na izlazima
(anemostati – uređaji koji raspršuju mlaz u mnogo smjerova i na taj način smanjuju brzinu
strujanja). Još jedan konstrukcijski element je rasteretna kutija koja služi za smanjenje brzine
strujanja zraka. [1]

4
2. KLIMATIZACIJA PROSTORIJA U INDUSTRIJI

Mnogi industrijski objekti zahtijevaju velike količine energije za potrebe proizvodnje

(tehnologije) i za održavanje uslova toplinske ugodnosti u unutrašnjim prostorijama. Energija
se može uštediti pravilnim korištenjem toplinske izolacije i ventilacije, odnosno povratom
topline iz otpadnih medija. Sistemi za grijanje, ventilaciju i klimatizaciju treba da regulišu
temperaturu i vlažnost, čistoću zraka, razinu buke, emisiju štetnih tvari, te osigurati lokalno
hlađenje kao zaštitu od toplinskog naprezanja radnika. Klimatiziran okoliš osigurava radniku
uslove za izvršenje postavljenih zadataka bez zamora usljed visoke temperature ili vlažnosti,
što poboljšava radni učinak. Također djeluje povoljno na radni okoliš i smanjuje izostajanje s
posla.
U tabeli 2.1. prikazane su preporuke temperature i vlažnosti zraka za pojedine
prostorije, u kojima se odvija u tabeli navedeni tehnološki postupak ili skladištenje.
Temperatura i čistoća zraka utiču na kvalitet u proizvodnji preciznih instrumenata,
sočiva i alata. Kada su tolerancije proizvoda unutar 5 mikrona prezicna regulacija
temperature sprječava stezanje i širenje materijala, također se preporučuje korištenje
visokoučinskih filtara za lebdeće čestice. Temperatura i relativna vlažnost utiču na dinamiku
proizvodnje i masu proizvoda, čvrstoću, izgled i kvalitetu u proizvodnji ili preradi
higroskopnih materijala kao što su tkanine, papir, drvo, koža ili duhan.

Slika 2.1. Uređaji za klimatizaciju proizvodne hale

U metalskoj industriji, temperatura i relativna vlažnost trebaju biti dovoljno niske da

spriječi znojenje ruku čime se gotovi proizvod štiti od otisaka prstiju ili ogrebotina.

5
 Tabela 2.1. Temperature i vlažnosti prostorija u industrijskoj klimatizaciji

Električni proizvodi

Proces Temperatura, oC Relativna vlažnost. %

- Namotaji transformatora 22 15

- Poluprovodnička montaža 20 40 do 50

- Proizvodnja i laboratorija 21 50 do 55

- Termostati 24 50 do 55

- Vlagomjeri 24 50 do 55

- Dijelovi sa malom tolerancijom geometrije 22 40 do 45

- Mjerenje dužina 24 60 do 63

Proizvodnja čaja

Idealna vlažnost sadržaja pri pakovanju je od 5 do 6 % za određeni kvalitet proizvoda. Najniža granica
za održavanje kvaliteta pakovanja je 4%

Duhanska industrija

Cigarete i proizvodnja cigareta 21 do 24 55 do 65

Provođenje omekšavanja 32 85 do 88

Rezanje i sjeckanje 23 do 29 70 do 75

Pakovanje i isporuka 23 do 24 65

Skladištenje i održavanje filter cigareta 24 75

Skladištenje i isporuka 25 70

Skladištenje i održavanje duhana 24 75

Fotostudio

Soba sa kamerom 22 do 23 40 do 50

Tamna soba za razvijanje filmova 21 do22 45 do 55

Tamna soba sa printanje 21 do 22 45 do 55

Soba sa sušenje 32 do 38 35 do 45

Soba za završne radove 22 do 24 40 do 55

Skladište papira i filma u boji 40 do 50 40 do 50

6
Posebno je potrebno razmotriti potrebni stepen filtracije zraka kako bi se izbjegle neželjene
posljedice za proizvod ili tehnologiju usljed čestica prašine, dima, razvoja bakterija, spora,
peludi i radioaktivnih tvari.
Vlažnost zraka smanjuje statički elektricitet u preradi lakih materijala kao što su
tekstilna vlakna i papir te u potencijalno eksplozivnoj atmosferi. Statički elektricitet štetan je
za proizvodnju, a iznimno je opasan u eksplozivnom okolišu. Tatički električni naboj je malen
ako je relativna vlažnost iznad 35%.
Industrijska postrojenja obično se projektuju za unutrašnje temperature od 16 do
32oC uz maksimom od 60% relativne vlažnosti. Radnici s visokom fizičkom aktivnosti
preferiraju 18oC, manje su osjetljivi na promjene temperature i prihvaćaju hlađenje s
povećanom brzinom strujanja zraka. Na sljedećoj slici prikazan je Willis Carrierov dijagram
koji pokazuje idealan spoj temperature i relativne vlažnosti za rad i borovak u prostoriji.

Slika 2.2. Willis Carrierov dijagram

Sistemi ventilacije i klimatizacije moraju smanjiti izloženost opasnim tvarima ispod

dozvoljene granice. Koncentracije gasovitih gorivih tvari moraju se držati ispod njihove
eksplozivne granice. Tada je prihvaljtiva koncentracija od najviše 25% donje eksplozivne
granice. Pri postavljanju ovih sistema mora se obezbijediti da usus vanjskog zraka ne bude
postavljen blizu mjesta za pretovar robe ili uz druge izvore zagađenja. Također se mora
spriječiti neželjena kondenzacija i osigurati visok kvalitet proizvoda. To se radi eliminiranjem
toplinskih mostova, izolacijom i parnim branama.

7
Osnovni tipovi sistema za grijanje i klimatizaciju u industrijskim prostorijama su:

 Sistem toplozračnog grijanja za hladne klimatske uslove, gdje ventilacijski zrak

osigurava uslove toplinske ugodnosti
 Sistem sa pranjem zraka gdje je potrebna visoka vlažnost i gdje klimatski uslovi
zahtijevaju hlađenje
 Sistem grijanja i evaporativnog hlađenja u suhim klimama
 Sistem grijanja i mehaničkog hlađenja (ventilatorima) gdje treba regulisati
temperaturu i vlažnost, a kad drugi načini hlađenja nisu dovoljni.
Svi navedeni sistemi uključuju odgovarajuću filtraciju zraka u svrhu kontrole koncentracije
zagađivača. [2]

2.1. Sistem hlađenja

Od rashladnih sistema najčešće se koristi krovna paketna jedinica s direktnom

ekspanzijom. Veći sistemi mogu koristiti rashladnu vodu kao medij koji se vodi prema klima
jedinicama. Oprema najčešće sadrži kompresor (stapni, scroll ili vijčani) sa zrakom hlađenim
kondenzatorom. Ukoliko se zahtijeva tačka rosišta ispod 10oC (npr farmaceutska tehnologija)
treba razmotriti korištenje hemijskih sušača. [2]

Slika 2.3. Rashladni sistem – krovna paketna jedinica s direktnom ekspanzijom

8
 2.2. Sistemi evaporativnog hlađenja

Sistemi evaporativnog hlađenja uključuju direktne ili indirektne evaporativne

hladnjake i perače zraka. Voda raspršena u struji zraka ishlapljuje, hladeći zrak. Voda
istrovremeno hladi i osvježuje zrak. Evaporativno hlađenje štedu energiju pogotovo u blažoj
klimi. Temperatura i vlažnost zraka na izlazu mogu se regulirati promjenom temperature
vode i pomoću dogrijača ili promjenom količine zraka koja prolazi kroz grijač s termostatom
tačke rosišta. Moguća je potreba filtracije zraka koji ulazi u evaporativni hladnjak. Također
moguća je i potreba hemijske prireme vode za sprječavanje taloženja minerala ili razvoj
bakterina na dijelivima sistema. [2]

Slika 2.4. Sistem evaporativnog hlađenja

9
3. KLIMATIZACIJA LABORATORIJSKIH PROSTORIJA

Laboratorijske ustanove spadaju u građevine s posebnim zahtjevima vezanim uz

čistoću zraka određenih za takav tip prostora. U takve prostore nužno je ugraditi
klimatizacijska postrojenja, pri čemu je primarni zadatak zaštita operatera. Laboratoriji koji
se koriste materijama s mogućnošću stvaranja infektivnih aerosola velikih koncentracija
zaraznih tvari, opremaju se biološkim sigurnosnim kabinetima i digestorima. Izvan prostora
digestora ne provode se ispitivanja s tvarima opasnim za ljude. Sav zrak iz digestora odsisava
se na krov građevine. Laboratorijski prostori projektirani su tako da je unutar prostora
osiguran podtlak od 10 Pa. Podtlak u prostorima laboratorija štiti ostale prostore od širenja
mogućeg kontaminiranog zraka. Iz tog razloga u laboratorijima je projektiran vrtložni tip
strujanja zraka, nema potrebe za ispiranjem zraka jednosmjernim strujanjem zraka u
prostoru. Klimatizacija laboratorija je u izvedbi zračnog sustava, a pratećih prostora u izvedbi
zračno-vodenog sustava. Higijenski zahtjevi pripreme zraka uvjetovali su projektno rješenje
sustava klimatizacije laboratorijskih prostora.

Slika 3.1. Prikaz ventilacije laboratorija i digestora

Laboratoriji spadaju u grupu prostora s najzahtjevnijim uvjetima pripreme i

distribucije zraka. Glavna zadaća je zaštita laboratorijskog osoblja od opasnih plinova ili para
uz optimalnu potrošnju energije. Projektna rješenja ventilacije sustava laboratorija uključuju
regulaciju i praćenje cijelih laboratorijskih sustava, što se postiže uzimajući u obzir propisane
norme (EN 14175 ili DIN1946). Radi postizanja brže reakcije pri ostvarenju zadanih
mikroklimatskih uvjeta, primjenjuje se kombinirani rad temperaturnog osjetnika i
diferencijalnog osjetnika tlaka. Digitalni regulator DDC (eng. direct digital control) koristi se

10
analognim i / ili digitalnim signalima za komunikaciju. Efikasni sustavi objedinjuju nadzor svih
parametara sustava regulacije, pripreme i distribucije zraka. Mogućnost brze korekcije
sustava pruža veću fleksibilnost i sigurnost. Daljinski pristup omogućuje uvid u dijagnostiku i
podešavanje parametara uz minimalni ljudski faktor te znatno smanjenje troškova i
vremena. Da bi se postigao tako visok stupanj regulacije i sigurnosnih uvjeta, u procesu
projektiranja potrebna je tijesna suradnja projektanta s tehnologom i proizvođačima
opreme.
U RVP (regulatorima varijabilnog protoka zraka) regulira se sobna temperatura
stupnjevitom regulacijom. Glavna regulacijska veličina je sobna temperatura. Izlazni signal
regulatora sobne temperature ne djeluje na izvršnu zaklopku u dovodu zraka, nego upravlja
regulacijskim krugom protoka dolaznog zraka. Regulacija sobne temperature može se
isključiti. Sklopka na prozoru zaustavlja ventilaciju prostora pri otvorenom prozoru tako da
zatvara motornu zaklopku. [3]

3.1. Regulator pritiska s direktnim djelovanjem na zaklopku

Za razliku od uredskih prostora, gdje količina ulaznog i izlaznog zraka mora biti
ujednačena, u laboratorijskim je prostorima radi sigurnosti potrebno održavati podtlak
unutar prostorije, kako se onečišćeni zrak ne bi širio u ostale prostore. Primjenom digitalnog
regulatora DDC (eng. direct digital control) omogućeno je trajno praćenje parametara
fizikalnih veličina: temperature, relativne vlažnosti, koncentracije štetnih plinova i tlaka u
prostoriji, te se primjenom matematičkih algoritama osigurava pouzdanost vođenja i
kontrole procesa kondicioniranja prostora uz uštedu potrošnje energije.

Slika 3.2. Regulator sobnog tlaka koji u sprezi s osjetnikom položaja vrata zaustavlja pogon zaklopke

Regulacijska zaklopka umjesto s regulatorom protoka radi direktno s regulatorom

sobnog tlaka te tako upravlja količinom zraka u skladu sa sobnim tlakom. Ako se otvore vrata

11
reguliranog prostora, onda regulator sobnog tlaka, zbog velikog propuštanja, postavlja
zaklopku u krajnji položaj. Pri zatvaranju vrata, ovisno o brtvljenju i vremenu potrebnom za
pogon regulatora, nastaje velika kratkotrajna promjena sobnog tlaka, koja može iznositi i više
od 100 Pa. Takvo se rješenje može uvjetno primijeniti ako postoje pretprostori koji
sprečavaju direktno izjednačavanje tlaka s okolnim prostorima. Navedeno rješenje može se
poboljšati osjetnikom položaja vrata koji zaustavlja rad regulatora pri otvaranju vrata (slika
3.2.) Međutim, za regulacijski sustav varijabilnog protoka zraka navedeno rješenje nije
odgovarajuće. Pri duže otvorenim vratima nije moguće pratiti protok zraka, koji može biti
vođen regulatorom sobne temperature na regulacijskom krugu. Ako se u tom slučaju prekine
rad zaklopki zbog kontakta s vratima, u granične se prostore dovodi 16 neodgovarajuća
količina zraka. Isto tako prilikom zatvaranja vrata na kratko vrijeme, u prostoriji nastaju
velike promjene sobnog tlaka. [3]

3.2. Regulator pritiska koji djeluje na dodatni rasteretni uređaj

Osjetno bolji rezultati dobiveni su dodatnim rasterećenjem (bypass) koje radi s

malom količinom zraka, npr. 10–20 % ukupne količine u sprezi s regulatorom sobnog tlaka.
Drugi postojeći rasteretni uređaji u prostoriji opremljeni su regulatorima protoka zraka, kako
je prikazano na slici 3.3.. Regulator sobnog tlaka reagira i na najmanje promjene protoka
zraka i naknadno ih korigira (regulira) posebnim regulacijskim uređajem. Pri otvorenim
vratima regulator tlaka vodi pogon zaklopke u krajnji položaj. Međutim, zbog malog udjela
protoka zraka, u ovom slučaju negativno djelovanje je minimalno i pri zatvaranju vrata ne
predstavlja opasnost za nagli pad tlaka. [3]

Slika 3.3.. Regulacija sobnog tlaka s dodatnim rasterećenjem (bypass)

12
 3.3. Plinski apsorpcijski uređaj

Ovaj sustav hlađenja temelji se na toplinskoj, a ne mehaničkoj energiji. U plinskom

apsorpcijskom uređaju plinski plamenik grije otopinu vode i amonijaka u generatoru,
amonijak isparava i odvaja se od vode, zatim cijevima odlazi u kondenzator gdje se
zahvaljujući temperaturi vanjskog strujanja zraka hladi i kondenzira. Dobiveni tekući
amonijak tada odlazi u toplinski izmjenjivač (isparivač) gdje hladi vodu iz vanjskog kruga
apsorbirajući njezinu toplinu te ponovno isparava. Zatim amonijak cijevima odlazi u apsorber
gdje se spaja s vodom koja je ostala nakon odvajanja u generatoru. Ovdje dolazi do
apsorpcije, procesa po kojem je ciklus rada uređaja i dobio ime: voda apsorbira amonijak koji
je u plinovitom stanju i tako opet nastaje početna otopina u generatoru te ciklus počinje
ispočetka.
Rashladni agregati velikog učinka koriste apsorpciju amonijaka u vodi koju pokreće
toplina nastala izgaranjem plina u hermetički zatvorenom krugu, nema istjecanja 26
rashladne tekućine. Nema kompresora, čime je smanjena i mogućnost kvarova. Kvaliteta
rada jednaka je tijekom cijelog vijeka trajanja. Otopina se sastoji od 2/3 vode i 1/3
amonijaka. Voda je apsorpcijska tekućina, a amonijak rashladno sredstvo. Amonijak
razrijeđen u vodi potpuno je siguran i u usporedbi s ostalim rashladnim sredstvima ima
sljedeće prednosti: − nije podložan nikakvom međunarodnom zakonskom ograničenju
vezanom uz zaštitu ozonskog omotača i ne izaziva efekt staklenika − primjenjuje se u
tisućama rashladnih uređaja, njegove termodinamičke karakteristike su među najboljima u
usporedbi s ostalim tekućinama, bilo prirodnim bilo sintetičkim. Kvaliteta rada plinskih
apsorpcijskih uređaja cijelo vrijeme primjene ostaje na istoj razini i nikad nije potrebno
mijenjati rashladni medij jer tijekom eksplotacije nema gubitaka. Istraživanja dokazuju su da
učinkovitost rashladnih agregata ovisi o gubitku rashladnog sredstva.

Slika 3.4.. Princip rada plinskog apsorpcijskog uređaja

Primjenom apsorpcijskih uređaja izbjegnuti su svi navedeni problemi. Smanjenje

potrošnje toplinske energije za proizvodnju rashladne vode postiže se regeneracijom

13
toplinske energije unutar radnog kruga rashladnog agregata, pogotovo povećanjem
temperature ciklusa apsorpcije amonijaka. Karakteristike uređaja osiguravaju nesmetani rad,
kako rashladnog tako i grijaćeg dijela pri ekstremnim vanjskim temperaturama pa se stoga
mogu primjenjivati širom svijeta u različitim klimatskim uvjetima. Zahvaljujući zatvorenom
krugu isparivača, moguća je najrazličitija primjena uređaja. Prilikom montaže potrebno je
samo spojiti uređaj na cijevni razvod, dovod plina i električno napajanje od 230 V. Ključni
element u konstrukciji ovog uređaja je cirkulacijska pumpa apsorpcijskog kruga koja daje
jednake karakteristike, neovisno o vanjskim uvjetima. Cirkulacijska pumpa je klipne izvedbe,
pouzdana je i pri radu ne stvara veliku buku. Učinkovit rad osigurava i 27 prijenosni sustav
zupčastih remena i plastičnih remenica s automatskom kontrolom broja okretaja. [3]

3.4. Specijalne laboratorije

Ovde spadaju laboratorije u kojima su uslovi, koji se postavljaju postrojenjima za

provetravanje, mnogo stroži nego u drugim laboratorijama. Među specijalne laboratorije
spadaju i medicinskobiološke, radioaktivno-hemijske laboratorije i druge sterilne prostorije.
O ovakvim slučajevima neophodno je filtriranje i svežeg i otpadnog vazduha, kako bi se
sprečilo prenošenje zaraznih patogenih klica i radioaktivnih čestica.
U laboratorijama u kojima se radi sa visoko infektivnim materijalom (virusne
laboratorije), otpadni vazduh se takođe mora filtrirati, tako da se preko kanala ne može
preneti nijedna klica. Vazduh se obično pre izlaska u atmosferu propušta kroz jedan parni
registar na 100°C, čime se uništavaju zarazne čestice. Otpadni vazduh iz radioaktivno-
hemijskih laboratorija prevodi se pre-ko filtra da bi se delići radio-aktivnih materija odvojili iz
vazduha i tako sprečila kontaminacija okoline. Filtri se mogu ugrađivati u digestore ili
odvodne kanale pojedinačno ili centralno u okviru celog postrojenja za provetravanje.

Slika 3.5. Primer ugradnje filtera u digestor i odvodne kanale

14
 Slika 3.5. prikazuje primer ugradnje filtera u digestor i odvodne kanale. U ovakvim
slučajevima se mora obezbediti bezopasna zamena i uništavanje filtra. Pri projektovanju
radioaktivnih laboratorija u celoj zgradi je potrebno održavati potpritisak od oko 2—3 mmVS
u odnosu na atmosferu. U opitnim ćelijama potrebno je održavati potpritisak od 10 do 30
mmVS. U svim radnim prostorijama mora se garantovati 10—20 izmena/čas, da bi se
koncentracija radioaktivnih čestica uvek održavala na dozvoljenom nivou.
Sterilizacija je poseban oblik filtriranja vazduha. Postoji više načina sterilizacije
vazduha a najčešće se koristi prevođenje vazduha preko uljnih filtara, vodene zavese u
klimakomorama, postavljanje ultravioletnih lampi u kanale za vazduh. Kod sterilnih
prostorija radi određivanja bakteriološkog dejstva provetravanja primenjuje se pojam
efektivne izmene vazduha, koja se izračunava na sledeći način:
(𝑙𝑜𝑔𝑁1 − 𝑙𝑜𝑔𝑁2 )138
𝑘=
𝑡
gde je:
k = efektivna izmena vazduha na čas,
N1 = koncentracija bakterija na ulazu vazduha u prostoriju,
N2 = koncentracija bakterija na ulazu,
t = vremenski period od ulaza vazdušne struje do napuštanja prostorije.
Vrednost k govori koja stvarna izmena vazduha treba da se ostvari da bi se dostigla
ista koncentracija bakterija. Ispitivanja su pokazala da se sa 12—15 puta većom stvarnom
izmenom vazduha može postići 30— 40 puta veća efektivna izmena.
Određivanje lokacije digestora je od naročite važnosti za nesmetan rad u laboratoriji.
Položaj samog uređaja može uticati na njegove performanse i na udobnosti operatera,
odnosno korisnika. Digestor je neophodno postaviti tako da korisnik ne bude primoran da
radi na liniji saobraćaja tj. prolaza kao na slici 3.6. (lijevo)

Slika 3.6. Preporučljiva lokacija za digestore (lijevo) i nepreporučljiva lokacija za digestore (desno)

15
 Nije preporučljivo da se digestor nalazi u blizini otvorenih vrata ili prozora iz razloga
neprestanog strujanja vazduha koji može da dovede do izvlačenja para iz digestora u
unutrašnjost laboratorijskog prostora kao na slici 3.6. (desno). Zbog toga je veoma bitno
planski organizovati laboratoriju jer se time znatno umanjuje opasnost koja može nastati
usled neadekvatne raspoređene opreme.

Slika 3.7. Postavljanje ventilacije u digestor

Što se tiče ventilacionog sistema najpreporučljivije je da svaki digestor ima svoj

sopstveni ventilator kao što je prikazano na slici br. 3.7. (lijevo) Ukoliko želimo da napravimo
uštedu i povežemo više digestora na jedan ventilator kao na slici 3.7. (u sredini) može doći
do disbalansa u strujanju vazduha prilikom uključivanja i isključivanja aparata. Da bismo
prevezišli nastalu situaciju potrebno je svaki digestor uključivati i isključivati u isto vreme što
uglavnom nije ekonomski održivo. Upotrebom VAV (Variable Air Volume) sistema možemo
digestore povezati na jednu ventilacionu jedinicu i time napraviti odgovarajući balans
vazduha i potrošnje energije.
Najbolje je izabrati VAV sitetm sa BY PASS - om kao na slici 3.7. (desno) čime se
postiže balans u opterećenju motora i brzine strujanja vazduha. Ventilacioni sistemi mogu
biti postavljeni na: 1. Krov 2. Bočni zid fasade Naša preporuka je da ventilator bude
postavljen na krov jer se time sprečava mogućnost ulaska prljavog vazduha i curenje u
prostoriju i samu zgradu, lakši je pristup ventilatoru radi održavanja i ne narušava se izgled
fasade. Ukoliko ne postoji mogućnost postavljanja krovne ventilacije predlažemo da
ventilaciju postavite na što veću visinu, na bočni zid fasade, kako ljudi koji se nalaze pored
objekta ne bi došli u mogućnost da udišu isparenja iz digestora. [4]

16
4. KLIMATIZACIJA U AVIONIMA

U avijacijskom inžinjeringu, izmeđuostalog, mora se voditi računa o održavanju klime

unutar samog aviona. Pored temperature i vlažnosti ovdje se susreće i problem održavanja
pritiska. Kako se avionima ne prevoze samo ljudi tako se mora obezbijediti, pored osjećaja
ugodnosti za putnike i klimatizacija visokosofisticirane infrastrukture jednog aviona koja traži
specijalne uslove, ali i stvari koje avion prevozi koje mogu biti razne (hrana, lijekovi, životinje
itd.) i imati različite zahtjeve u vezi sa klimatizacijom.[5]

4.1. Klimatizacija zraka za ugodnost putnika

Da bi zrak u putničkoj kabini odgovarao uslovima ugodnosti (e 22±2 ºC, 90..100 kPa, i
50..70 % relativne vlažnosti) unutar zatvorenog prostora (kabine), pod predviđenim
okolnostima (−60..+50 ºC, 10..100 kPa, 0..100 relativne vlažnosti, ozon, itd) potrebno je
kabinu potpuno izolovati i vršiti stalnu klimatizaciju.
Klimatizirani zrak ulazi u kabinu iz distribucijskih kanala pomoću zidnih i stropnih
rešetki i usmjerivača zraka smještenih iznad sjedala i izlazi kroz druge rešetke i skupljajućih
kanala (slika 1). Oko polovice toga, izlazni zrak, iscrpljuje se iz aviona kroz odzračni ventil u
donjoj strani, a druga polovina prolazi kroz posebne filtre (za hvatanje mikroskopskih čestica,
bakterija i virusa), a zatim recirkulira nazad u kabinu. Kod nekih aviona nema recirkulacije,
zbog veće potrebe za hlađenjem.

Slika 4.1. Strujanje vazduha unutar avionske kabine

17
 Kvaliteta zraka primarno se mjeri na osnovu koncentracije CO2. Prema standardu
„ANSI-ASHRAE Standard 62-1989” računa se protok zraka potreban za prihvatljiv kvalitet:

𝑉̇𝐶𝑂2,𝑔𝑒𝑛 4%(0.5 𝐿/𝑢𝑑𝑖𝑠𝑎𝑗𝑢)(1/3 𝑢𝑑𝑖𝑠𝑎𝑗𝑎/𝑠)

𝑉̇𝑎𝑖𝑟,𝑆𝑇𝑃 = = = 5 𝐿/𝑠
𝑥𝐶𝑂2,𝑘𝑎𝑏𝑖𝑛𝑒 − 𝑥𝐶𝑂2 ,𝑠𝑝𝑜𝑙𝑗𝑛𝑖 (1700 − 380)10−6

Uobičajeno disanje: Odrasla osoba diše oko 0,5 l zraka (u normalnim uvjetima) 20
puta u minuti (do 2 L u kod velike zadihanosti, a brzina varira od 12 udisaja / min pri
mirovanju i 120 udisaja / min pri velikom naprezanju). Sastav usisnog zraka (svježi zrak) je
77% N2 + 21% O2 + 1% H20 + 1% Ar + 0,04% C02 a izduvnog: 74% N2 + 17% O2 + 4% H20 + 1%
Ar + 4% C02. Maksimalni CO2 za udobnost iznosi 0,17% vol .
Stanje zraka koje se teži postići je takvo da osigurava dovoljan protok od 10 L/s, za
osiguravanje kisika bilo bi dovoljno 0,5 (L / disanje) · (1/3 disanja / s), s tim da je najvažnije
postići izvođenje mokroorganizama i bakterija sa zrakom, kao i višak topline. Ovdje se mora
voditi računa i o dijelu zraka koji se trajno gubi u ljudskom metabolizmu zbog disanja te
povećanje vlažnosti zraka zbog isparavanja usljed znojenja. [5]

4.2. Regulisanje pritiska i kiseonika

Prije nego se postiglo održavanje kabine pod konstantnim pritiskom u 1950-tim

godinama ventilacija je vršena infiltracijom kao kod građevina, a piloti su nosili maske kojima
se dovodio kiseonik. Već 1970-tih pojavljuju se moderniji avioni sa kabinama pod pritiskom.
Danas je kvalitet zraka u kabinama aviona strogo propisan od strane EASA (European
Aviation Safety Agency). Prema ovim propisima zrak u putničkom dijelu potrebno je mijenjati
svakih 2-3 minuta, a za pilotsku kabinu propisuje se blagi nadpritisak radi izbjegavanja usisa
nepogodnih gasova. Brzina zraka u blizini putnika mora se kretati u granicama od 0.05 do 0.3
m/s.
U slučaju nesreća (hitnim slučajevima) potrebno je obezbijediti dovod kiseonika iz
posuda sa kiseonikom pod pritiskom (15 MPa ). Drugi način je iz tečnog kriogena koji može
biti na pritisku koji vlada u kabini, ali ova metoda može se smatrati relativno opasnom. Danas
najviše primjenjena i najsiguranija metoda je separacijom gasova iz ambijentalnog zraka
takozvanim molekularnim sitima.
Kako na visinama iznad 10 km vlada nizak pritisak (26 kPa), time i temperatura -50oC
potrebno je taj zrak komprimirati i provući kroz kompletan sistem klimatizacije. Pritisak koji
se postiže u kabini kreće se oko 75 kPa, što je ekvivalent za 2400 m nadmorske visine, a
nikada ispod 5 kPa podpritiska, ili 500 kPa nadpritiska u odnosu na vanjski zrak. Kontrola
pritiska zasniva se na protočnim i sigurnosnim ventilima. [5]

18
 4.3. Grijanje i hlađenje kabine

Grijanje kabine može se sprovoditi jednim od sljedećih načina:

 Električnom energijom (pomoću toplotnih pumpi)

 Mehaničkom energijom (toplotne pumpe pogonjene direktno snagom motora aviona
a ne električnim motorom)
 Gorionicima (vanjski zrak se usmjereva i izmjenjivačina topline podiže mu se
temperatura tako što cirkulira oko ispuha gorionika motora aviona)
 Produktima sagorijevanja (kod manjih aviona, slično kao kod automobila koristi se
toplina ispušnih plinova)
 Kompresijom zraka (adijabatsko grijanje)
Hlađenje kabine ispod ambijentalne temperature je nešto zahtjevniji zadatak i
nameće izvijesne probleme: rashladni fluid mora prolaziti kroz zidove, kondenzacija vode se
mora izbjeći, skokovi temperature i obično nizak stepen iskorištenja. Hlađenje se može
postići:

 Parnim krugovima (pomoću kompresora pogonjenim motorom aviona,izmjenjivača

topline i ekspanzionog ventila, predstavlja ljevokretni ciklus.)
 Zračnim krugom (inverzni Braytonov ciklus, manje je efikasan ali je manje mase,
kompaktan i jednostavan). Shematski je prikazan na slici
 Ostale specijalne aplikacije tipa termoelektrično hlađenje itd.

Kontrola temperature vrši se jednostavnim miješanjem protoka netretiranog,

ambijentalnog zraka sa zagrijanim zrakom u svrhu hlađenja istog ili sa ohlađenim zrakom u
svrhu dogrijavanja. [5]

Slika 4.2. Shematski prikaz klimatizacije zraka – zračnim krugom

19
5. KLIMATIZACIJA PROSTORA TRGOVINE ROBOM

5.1. Klimatizacija supermarketa

Kondicioniranje zraka je potrebno zbog komfora ljudi i za odgovarajući rad rashladnih

vitrina s robom.Problem je toplina odvedena s rashladnih vitrina, jer otvorene vitrine s
robom djeluju kao veliki hladnjaci zraka, primajući dijelom toplinu iz prostorije i odvodeći je
preko kondenzatora smještenih vani.Dodatna osjetilna toplina koja se odvodi preko vitrina
može povećati udio latentnog opterećenja klimatizacije i do 50% neto toplinskog
opterećenja.Uklanjanje 50% latentnog opterećenja samim hlađenjem je teško, pa se zahtjeva
posebna oprema s dogrijavanjem ili hemijskom apsorpcijom vlage (koriste se toplinske cijevi
ili odvlaživači sa sredstvom za sušenje).Hemijskim sušačima postiže se vlažnost od 35 do 40%
pri 24 stepena,a uobičajeno je da središnja klima komora opslužuje cijeli prostor.

Slika 5.1 Primjer sistema sa hemijskim sušačem

Dobava zraka u prostor standardnim sistemom klimatizacije je obično 20m3/h po

kvadratnom metru prodajnog prostora.Ta sevrijednost izračunava na osnovu osjetnog i
latentnog opterećenja prostora.Sistem sa hemijskim sušačem obično zahtjeva manju dobavu
zraka zbog velike količine vlage koju ukloni iz prostora (oko 10m3/h po m2).

20
5.2. Klimatizacija trgovačkih centara

Trgovački centri mogu koristiti centralno postrojenje ili paketnu opremu.Centralno

postrojenje može dobavljati primarni topli ili hladni zrak sistemima klimatizacijepojedinih
lokala i središnjeg prostora centra, a regulacija promjenljivim volumenom i dogrijavanje
koriste se na samim lokacijama ugradnje.Centralni sistemi ostvaruju bolju učinkovitost i
ekonomičniji pogon, a sistem dobave zraka bi trebao održavati pritisak jednak onom u većini
lokala, uz blagi nadpritisak u odnosu na atmosferski.

Slika 5.2 Primjer jednozonskog sistema s promjenljivim volumenom zraka

Tokom ljeta pri djelomičnom opterećenju, smanjuju se dobavni i povratni volumeni

zraka tako da se prilagode smanjenom toplinskom opterećenju prostora.Vanjski zrak se često
miješa sa povratnim zrakom tako da se dobije mješavina temperature oko 13 oC u ciklusu
pogona ekonomajzera zraka za besplatno hlađenje.Topli zrak može biti potreban samo
tokom jutarnjih sati kako bi se povisila temperatura prostora.

21
6. KLIMATIZACIJA HOTELA

6.1 Energetski učinkoviti sistemi

Energetski najučinkovitiji sistemi uglavnom uključuju dizalice topline sa vodom ili

zrakom kao toplinskim izvorom/ponorom.U sunčanim područjima uz dizalice topline mogu
se koristiti i solarni sistemi.Dizalica topline sa vodenim cirkulacijskim krugom ima niže
pogonske troškove od zrakom hlađenih pojedinačnih uređaja, pogotovo ako se kao energent
koristi električna energija.

Slika 6.1 Primjer sistema klimatizacije hotela sa dizalicom topline

Ovo rješenje koristi toplinu kondenzacije iz kondenzatora dizalice topline u procesu

klimatizacije hotela i za grijanje potrošne tople vode, a radi i kao rashladni uređaj.Analize
toplinske bilance zgrade su pokazale da u zimskom razdoblju, kada je vanjska temperatura
t≥4oC, dizalica topline potpuno pokriva toplinske gubitke zgrade.Pri nižim temperaturama
potrebno je dodatno zagrijavanje.

22
6.2 Energetski neutralan sistem

Energetski neutralan sistem ne omogućava istovremeno hlađenje i grijanje,a tu

spadaju:

 Paketni klima uređaji (najčešće zidni)

 Prozorske jedinice ili zračeći stropni paneli u kombinaciji sa konvektorima ili podnim
grijanjem
 Paketne klima jedinice sa ugrađenim sistemom grijanja
 Klima jedinice sa razdvojenim kondenzatorima
 Sistemi sa promjenljivim volumenom zraka uz radijatorsko grijanje rubnih zona ili uz
sistem podnog grijanja

Klimatizacija u hotelskim sobama mora biti tiha, prilagodljiva, te bez propuha.Većina

hotela koristi vodene sisteme (ventilokonvektori) ili pojedinačne paketne uređaje.U
usporedbi sa pojedinačnim freonskim jedinicama, vodeni sistemi imaju sljedeće prednosti:

 Smanjen ukupni ugrađeni rashladni učinak zbog promjena opterećenja

 Niži troškovi pogona usljed učinkovitijeg centralnog rashladnog postrojenja
 Niži nivo buke
 Duži vijek trajanja opreme
 Manje cijevi i pumpe

6.2. Primjer klimatizacije neutralnog sistema

Klima uređaj / dizalica topline je najčešće smještena:

 Iznad spuštenog stropa u ulaznom hodniku hotelske sobe ili u kupaonici (vodoravno
ubacivanje zraka) – preporučuje se
 Na vanjskom zidu hotelske sobe (okomito ubacivanje zraka)
 U ugradbenom ormaru koji se proteže od poda do stropa (vodoravno ubacivanje
zraka)
23
24
LITERATURA

[1] http://powerlab.fsb.hr/enerpedia/index.php?title=Glavna_stranica (4/1/2018)

[2] Dr.sc. Igor Balen, prezentacije sa predavanja, Fakultet strojarstva i brodograde, Zagreb
[3] http://repozitorij.fsb.hr/952/%20http://www.super-lab.com/cms/ (4/1/2018)
[4] Ventilacija laboratorija - Aleksandar Janković
[5] http://webserver.dmt.upm.es/~isidoro/tc3/Aircraft%20ECS.pdf (5/1/1018)

25