04 Handbook Suncani Toplovodni Sustavi

Ovaj projekt financira Europska unija Ova publikacija izraena je uz pomo Europske unije.
Za sadraj ove publikacije odgovorna je Srednja kola Oroslavje i ne odraava stavove Europske unije.
Damir Dovi
SUNANI TOPLOVODNI SUSTAVI
Prirunik
IPA Komponenta IV Razvoj ljudskih potencijala Program Europske unije za Hrvatsku Instrument pretpristupne pomoi Obnovljivi izvori energije
Project financed by the European Union IMPLEMENTATION OF NEW CURRICULA: Increasing knowledge and information on Renewables Projekt je financiran sredstvima Europske unije IMPLEMENTACIJA NOVIH KURIKULUMA: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije Provedbeno tijelo: Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, Odjel DEFCO Nositelj projekta: Srednja kola Oroslavje Partneri na projektu: Tehnika kola Ruera Bokovia u Zagrebu Grad Oroslavje Struni suradnici: Darko Cobovi, dipl. ing. Goran Nuskern, dipl. ing.
Autor: Doc. dr. sc. DAMIR DOVI dipl. ing. Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveuilita u Zagrebu Izdava: Tehnika kola Ruera Bokovia u Zagrebu Srednja kola Oroslavje Tehniki urednik: Mario Lesar, graf. ing. Dizajn i promocija: Culmena d.o.o. Web adresa: www.ipa-oie.com
Sadraj
1. Uvod
.............................................................................................
1 1 1 2 2 2 2 3 4 7 8 8 8 10 10 10 12 12 13 15 15 17 18 20 21 23 23 23 25 25
2. Fizikalne osnove 2.1 2.2
................................................................................ ..................................................................
Maseni i volumni protok Izmjena topline 2.2.2 Toplina 2.2.1 Temperatura
............................................................................ .........................................................................
............................................................................... ..................................................................
2.2.3 Provoenje topline 2.2.4 Konvekcija 2.2.5 Zraenje 2.3 2.4
..........................................................................
............................................................................. ....................................................
Izmjena topline izmeu dvaju medija Izmjena topline transportom mase
.......................................................
3. Obnovljivi izvori energije 3.1 3.2
...................................................................... ......................................................... ......................................................
Obnovljivi izvori i fosilna goriva
Karakteristike obnovljive energije
4. Sunevo zraenje 4.1 4.2 4.3 4.4
.............................................................................. ............................................................................ .......................................................................... ..................................................
Karakteristike
Efekt staklenika
Godinja promjena Suneva ozraenja Optimalni kut kolektora
.................................................................
5. Kolektori sunevog zraenja 5.1 5.2 5.3 5.4 5.5 5.6 Efikasnost kolektora Ploasti kolektori Vakuumski kolektori
.................................................................
.....................................................................
......................................................................... ..................................................................... ................................................................... ..........................................
Neostakljeni apsorberi
Koncentrirajui kolektori i sunane elektrane Raspodjela strujanja u kolektorima
......................................................
6. Izmjena topline u ploastom kolektoru 6.1 6.2 Mehanizmi izmjene topline
.....................................................
.............................................................. ........................................ ......................................
Utjecaj konstrukcije na toplinske karakteristike
6.2.1 Utjecaj optikih svojstava apsorbera i stakla
6.2.2 Utjecaj spoja apsorbera i cijevi 6.3 Utjecaj strujanja radnog fluida
....................................................
26 28 28 28 33 33 33 34 34 35 37 37 39 40 40 43 46
..........................................................
7. Sunani toplovodni sustavi 7.1 7.2 7.3 7.4 7.5 7.6
................................................................... .............................................................. .............................................................. ...............................................................
Sustavi za pripremu PTV-a Sustavi za grijanje prostora Sustavi za grijanje bazena Regulacija Oprema i armatura Montaa kolektora
................................................................................ ....................................................................... .......................................................................
8. Ispitivanja sunevih kolektora i sustava
....................................................
9. Simulacija i ekonomino dimenzioniranje sunanih sustava 9.1 9.2 9.3 9.4 Prilog Metode prorauna Rezultati simulacije
.............................
........................................................................ ...................................................................... ................................................................ ...............................
Period povrata investicije
Optimizacija povrine kolektora i zapremine spremnika
...............................................................................................
Literatura
..........................................................................................
Damir Dovi: Sunani toplovodni sustavi [Prirunik]
1. Uvod
U dananje vrijeme svjedoci smo jaanja svijesti o potrebi koritenja obnovljivih izvora energije, kao i poveanja energetske uinkovitosti u proizvodnji i njezinu koritenju, a sve kao odgovor na ubrzan rast cijena fosilnih energenata, predvianja o njihovom iscrpljivanju u skoroj budunosti te oneienje okolia. Sunevo zraenje je najvei izvor obnovljive energije na Zemlji, gdje se pretvara u ostale oblike poput hidroenergije, energije vjetra, biomasu, energiju valova i dr. Danas se u svijetu suneva energija direktno najee koristi u toplovodnim sunanim sustavima za potrebe zagrijavanja potrone tople vode i grijanje prostora. Prorauni i praksa pokazuju da sunani sustavi u Republici Hrvatskoj mogu ponekad biti isplativi ak i bez namjenskih novanih potpora. Ipak, u veini zemalja koje imaju visoku stopu koritenja sunanih sustava po glavi stanovnika, npr. Cipar, Austrija, Grka, Njemaka, Danska, postoji sustav novanih potpora kojima se potie ugradnja sunanih sustava i znaajno sniavaju trokovi investicije. U naoj zemlji takvih sustavnih potpora jo nema, ve su one ograniene na manji broj sustava kroz regionalne projekte. Tako trenutno imamo samo oko 55.000 m2 instalirane kolektorske povrine (npr. Slovenija 112 000 m2, Austrija 2 800 000 m2) unato velikom tehnolokom potencijalu, posebice u primorskom dijelu nae zemlje. Uz nedostatak dravnih poticaja koji bi zasigurno potaknuli proizvodnju i ugradnju sunanih sustava u naoj zemlji, potrebno je i sustavno provoditi izobrazbu o tehnolokimekonomskim aspektima njihovakoritenja, a ona bi se odnosila na sve koji sudjeluju ili e tek sudjelovati u primjeni tih sustava, bez obzira radi li se o instalaterima ili projektantima.
2. Fizikalne osnove
2.1 Maseni i volumni protok
Rad sunanih toplinskih sustava temelji se na izmjeni toplinske energije putem fluida koji protjee kroz pojedine dijelove sustava. Ovaj je protok definiran kao omjer mase fluida koji je proao kroz povrinu presjeka strujanja u jedinici vremena
m , kg/s t m masa fluida, kg t vrijeme, s. Ukoliko je protok okomit na povrinu presjeka strujanja moe se pisati m=
m = A w , kg/s
(2.1)
(2.2)
A plotina povrine presjeka strujanja, m2 w brzina fluida, m/s gustoa fluida, kg/m3, tablica 2.1. Volumni protok definiran je kao omjer volumena fluida koji je proao kroz povrinu presjeka strujanja u jedinici vremena
V= V , m3/s t
(2.3)
V masa fluida, kg.
2
V=
Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije
Pritom vrijedi
m
, m3/s
(2.4)
Ukoliko je protok okomit na povrinu presjeka strujanja moe se pisati
V = A w , m3/s.
(2.5)
2.2 Izmjena topline

Kod sunanih toplinskih sustava najvei dio energije izmjenjuje se u obliku topline. U nastavku je dan pregled odgovarajuih mehanizama izmjene topline te izrazi kojima se oni opisuju. 2.2.1 Temperatura Temperatura (T, K i , C) veliina je stanja neke materije (tijela ili fluida) kojom se opisuje njezin stupanj zagrijanosti odnosno ohlaenosti. Temperatura ovisi o prosjenoj kinetikoj energiji, tj. brzini gibanja estica od kojih se sastoji materija, pri emu je temperatura to via to je vea kinetika energija. Za mjerenje temperature koristi se apsolutna Kelvinova i relativna Celzijeva skala. Veza izmeu tih dviju skala jest
T ( K ) = ( C ) + 273,15
(2.6)
pri emu je 0 K najnia temperatura, tj. apsolutna nula koja odgovara teorijskom stanju pri kojem nema gibanja estica. 0 C odgovara toki smrzavanja vode pri standardnom atmosferskom tlaku (101325 Pa). Interval podjele identian je kod obiju skala. 2.2.2 Toplina Toplina (Q, J) je energija koja se izmjenjuje izmeu dvaju tijela (ili sustava) kada su ona na razliitim temperaturama. Toplinski tok je toplina izmijenjena u jedinici vremena
P= Q , J/s = W. t
(2.7)
esto se kod sunanih sustava za iskazivanje izmijenjene topline koristi mjerna jedinica, Wh umjesto, J. 1 Wh predstavlja toplinu koja se izmjeni tijekom 1 sata pri toplinskom toku od P = 1 W. Pri tome je 1 Wh= 3600 J. Kod ureaja namijenjenih izmjeni topline (npr. izmjenjivai topline, kolektori i dr.) za toplinski tok P koristi se i termin snaga. Gustoa toplinskog toka izmijenjeni je toplinski tok po jedinici povrine okomite na smjer irenja topline
q= P , W/m2 A
(2.8)
A plotina povrine izmjene topline, m2.

2.2.3 Provoenje topline Provoenje topline (kondukcija) mehanizam je izmjene topline putem izmjene kinetike energije izmeu estica tvari (molekula, atoma) i gibanja slobodnih elektronabez njihovog primjetnog makroskopskog pomicanja, a sve uslijed postojanja temperaturnih razlika (gradijenta) unutar tvari. Provoenje topline jedini je mogui mehanizam izmjene topline unutar krutih neprozirnih tvari (kod prozirnih mogue je jo i zraenje) i izmeu krutih tvari koje su u toplinskom kontaktu.Isto tako, provoenje topline prisutno je i kod kapljevina i plinova ukoliko nema primjetnog mijeanja makroskopskih estica kada se nalaze u malom i ogranienom prostoru (npr. izmeu dviju stakle-
nih stjenki prozora). Kod laminarnog strujanja, kod kojeg nema mijeanja strujnica, toplina se provodi popreno na smjer strujnica. Prema Fourierovom zakonu, provoenjem se izmijenjeni toplinski tok kroz ravnu stjenku moe izraziti kao
P = T A , W
(2.9)
toplinska provodnost materijala stjenke, W/mK debljina stjenke, m

T temperaturna razlika povrina stjenke, K A plotina povrine okomite na smjer irenja topline, m2. U tablici 2.1 dane su vrijednosti toplinske provodnosti za nekoliko gradbenih materijala i radnih fluida koji se koriste kod sunanih toplinskih sustava. Iz prikazanih vrijednosti moe se uoiti kako su metali najbolji, a plinovi najloiji vodii topline.
Tablica 2.1: Toplinska svojstva tvari (pri 20 C)
Materijal bakar (trgovaki) aluminij elik obini elik nehrajui kamena vuna staklo voda voda/glikol 40 % (solarna tekuina) zrak Gustoa 8300 2700 7840-7850 7900-7880 50-300 2700 998 1046 1,164 Toplinska provodnost , W/mK 372 229 47-59 14-20 0,036-0,043 0,76 0,598 0,382 0,0251 Specifini toplinski kapacitet cp, kJ/kgK 0,419 0,896 0,460-0,465 0,477-0,502 0,67 0,840 4182 3733 1,013
, kg/m3
2.2.4 Konvekcija Konvekcija je mehanizam izmjene topline izmeu krute stjenke i kapljevine (tekuine ili plina) koja se primjetno giba. Konvekcija se temelji na gibanju makroskopskih estica kapljevine (veih od molekula) razliitih temperatura, pri emu u meusobnim kontaktima dolazi do izmjene energije. to je vie takvih kontakata, to je intenzivnija izmjena topline, a to prije svega ovisi o uvjetima strujanja (brzini, geometriji stjenke i dr.) te fizikalnim svojstvima kapljevine. Kako uslijed gibanja fluida do stjenke dolaze uvijek nove estice razliite temperature, koje se kod turbulentnog strujanja jo dodatno mijeaju s onima iz ostatka struje, konvekcija dovodi do znatno intenzivnije izmjene topline nego to je to, primjerice, kod provoenja topline izmeu stjenke i mirujue kapljevine. Konvekcija moe biti slobodna ili prisilna. Kod slobodne je konvekcije gibanje kapljevine uz stjenku uzrokovano uzgonskim silama koje su posljedica razlike u gustoi estica razliitih temperatura uz i dalje od te stjenke. S druge strane, kod prisilne je konvekcije strujanje kapljevine izazvano vanjskim djelovanjem, npr. pumpom, ventilatorom ili vjetrom. Konvekcijom izmijenjen toplinski tok moe se prema Newtonovom zakonu izraziti kao
P = stj f A , W
(2.10)
koeficijent prijelaza topline, W/m2K
stj temperatura stjenke, C f temperatura fluida dalje od stjenke (izvan graninog sloja uz stjenku), C
A plotina povrine okomite na smjer irenja topline, m2. Koeficijent prijelaza topline za rjeavanje praktinih problema odreuje se iz eksperimentalno dobivenih izraza uz primjenu teorema slinosti kojim je omoguena generalizacija rezultata dobivenih ispitivanjima na nekom modelu. Ti su izrazi dani u obliku funkcijske ovisnosti odreenih bezdimenzijskih znaajki definiranih tako da sadre fizikalne veliine koje najvie utjeu na izmjenu topline.
Slobodna konvekcija
Nu = Nu (Gr, Pr)
Nusseltov (bezdimenzijski) broj
(2.11)
Nu =
(2.12)
D karakteristina geometrijska veliina, npr. visina stjenke, promjer cijevi, opseg cijevi i dr., m toplinska provodnost fluida, W/mK. Grasshofov (bezdimenzijski) broj
Gr = g D3 stj f 2
stj
(2.13)
g gravitacijska konstanta = 9,81 m/s2 kinematiki viskozitet fluida, m2/s stj gustoa fluida uz stjenku, kg/m3 f gustoa fluida dalje od stjenke, kg/m3
Prisilna konvekcija
Nu = Nu (Re, Pr)
Reynoldsov (bezdimenzijski) broj
(2.14)
Re =
w D
(2.15)
w brzina strujanja fluida, m/s D karakteristina geometrijska veliina (npr. promjer cijevi, opseg cijevi i dr.), m. Prandtlov (bezdimenzijski) broj
Pr =
cp cp =
(2.16)
dinamiki viskozitet fluida, Pas, = gustoa fluida, kg/m3.

2.2.5 Zraenje U irem smislu zraenje je emitiranje odreenih energetskih estica (alfa, beta estice, fotoni dr.) ili elektromagnetskih valova neke materije u prostor. Postoje razliite vrste s razliitim uzrocima unutar atoma, poput alfa, beta, gama, rendgenskog, neutronskog i elektromagnetskog zraenja. Elektromagnetsko zraenje obuhvaa UV zraenje, svjetlost (vidljivi dio spektra), infracrveno (IC) zraenje, radio valove i dr. Za izmjenu topline zanimljivo je ono elektromagnetsko zraenje
koje je odreeno temperaturom i prirodom pojedine tvari, a obuhvaa podruje valnih duljina od cca. 0,1-100 m, tj. dio UV podruja, cijeli vidljivi dio spektra i infracrveno podruje. U nastavku e se za to zraenje jednostavno koristiti termin "zraenje". Zraenje je mehanizam izmjene topline putem elektromagnetskih valova koja odailju tijela razliitih temperatura. Za razliku od provoenja i konvekcije, ovakav nain izmjene topline moe se odvijati sa i bez posrednika, jer se elektromagnetski valovi mogu iriti kroz vakuum (npr. u svemiru izmeu Sunca i Zemlje) kao i kroz razne plinove (npr. kroz atmosferu) ili prozirne medije (npr. kroz staklo sunevog kolektora). Sva tijela emitiraju elektromagnetske valove pri cjelokupnom spektru valnih duljina, a emu je uzrok titranje elektrona oko jezgre atoma. Zraenje E koje dolazi na povrinu nekog tijela moe biti djelomino ili u potpunosti apsorbirano, reflektirano i proputeno. To ovisi o svojstvima povrine, valnoj duljini zraenja, upadnom kutu zraenja te o vrsti materijala. Na osnovi zakona o odranju energije vrijedi: odnosno
E = r E + a E + E , W/m2,
r + a + = 1
(2.17) (2.18)
r koeficijent refleksije a koeficijent apsorpcije koeficijent propusnosti. U teoretskim analizama zraenja koristi se koncept crnog tijela, idealiziranog etalonskog tijela koje u potpunosti apsorbira svo upadno zraenje svih valnih duljina iz svih smjerova, tj. a = 1. Raspodjela emitirane energije zraenjem crnog tijela odreene temperature po spektru valnih duljina odreena je Planckovim zakonom zraenja, slika 2.1.
Slika 2.1 Intenzitet vlastitog zraenja crnog tijela u ovisnosti o valnoj duljini za razne temperature
Energija koju crno tijelo emitira zraenjem na pojedinoj temperaturi dobije se integriranjem krivulje intenziteta zraenja za tu temperaturu sa slike 2.1 po svim valnim duljinama. Rezultat je Stefan-Boltzmannov zakon
Ec = T 4 , W/m2
(2.19)
Stefan-Boltzmannova konstanta = 5,6710-8 W/m2K4

T termodinamika temperatura, K. Realna tijela zraenjem emitiraju manje energije od crnih, tako da Stefan-Boltzmanov zakon za realna tijela poprima oblik E = T 4 , W/m2
(2.20)
koeficijent emisije (emisijski koeficijent)

Kirchoffov stavak daje vanu vezu izmeu koeficijenata apsorpcije i emisije povrine tijela za zraenje pri odreenoj valnoj duljini i kod vremenski nepromjenjive temperature tijela
a =
(2.21)
Ovdje treba naglasiti da kod nekih tijela (npr. selektivnih premaza apsorbera suneva kolektora) koeficijenti apsorpcije pa tako i emisije mogu znatno varirati po valnim duljinama. Ukupno zraenje koje dolazi s povrine nekog tijela zbroj je vlastitog, reflektiranog i proputenog zraenja. Neto izmijenjeni toplinski tok zraenjem izmeu dvaju tijela razliitih temperatura razlika je odzraenih energija s njihovih povrina. Ukoliko je tijelo 1 toplije od tijela 2, izmijenjeni toplinski tok s tijela 1 na tijelo 2 moe se izraziti kao
P = F12 A1 T14 T24 , W
(2.22)
F12 geometrijski faktor oblika, ovisi o meusobnom geometrijskom poloaju tijela i koeficijentima emisije A1 plotina povrine tijela temperature T1, m2 T1 termodinamika temperatura tijela 1, K T2 termodinamika temperatura tijela 2, K. Vrijednosti F12 mogu se pronai u specijaliziranim prirunicima u obliku tablinih izraza za pojedine sluajeve. Izdvojeni karakteristini sluajevi koji se susreu u analizi izmjene topline u kolektorima: a) dvije paralelne ravne stjenke
F12 =
1 1/ 1 + 1 / 2 1
(2.23)
b) tijelo 1 obuhvaeno tijelom 2 pri emu je A1 A2 (npr. kolektor i nebeski svod)

F12 = 1
(2.24)
Kada govorimo o Sunevu zraenju, mogu se koristiti sljedei termini i definicije: Sunevo zraenje odnosi se na elektromagnetske valove, odnosno ukupno zraenje (osim ako nije navedeno drukije) koje emitira Sunce. Ozraenje (iradijancija), W/m2 energija sunevog zraenja dozraena u jedinici vremena (energetski tok) na 1 m2 povrine plohe okomite na smjer tog zraenja (odnosno gustoa energetskog toka Suneva zraenja na neku plohu). Ozraenost (insolacija), J/m2 ili, Wh/m2 energija Suneva zraenja dozraena u nekom vremenu na 1 m2 povrine plohe okomite na smjer zraenja.
2.3 Izmjena topline izmeu dvaju medija

Toplinski tok izmijenjen izmeu dvaju medija razliite temperature odvojenih stjenkom moe se izraziti kao
P = k A (f,t f,h ) , W
(2.25)
f,t ,f,h temperature fluida, C

A povrina izmjene topline, m2 k koeficijent prolaska topline, W/m2K
ili
P= A (f,t f,h ) Ruk
, W
(2.26)
Ruk ukupni toplinski otpor prolasku topline, m2K/W.
Slika 2.2 Raspodjela temperatura pri izmjeni topline kroz ravnu stjenku
Pritom je za ravnu stjenku koeficijent prolaska topline definiran kao

1 1 s 1 , W/m2K = + + k f,t s f,h
(2.27)
a ukupni toplinski otpor prolasku topline kao

Ruk = Rf,t + Rstj + Rf,h , m2K/W
f,t , f,h koeficijenti prijelaza topline s fluida na stjenku, W/m2K s toplinska provodnost materijala stjenke, W/mK s debljina stjenke, m,
(2.28)
Rf,t, Rf,h toplinski otpori prijelazu topline s fluida na stjenku, m2K/W Rstj toplinski otpor provoenju topline kroz stjenku, m2K/W. Za cijevnu (cilindrinu) stjenku vrijedi:
d d du 1 1 , W/m2K = + u ln v + ku f,t 2 d u d v f,h d d dE 1 1 , W/m2K = + v ln v + k v d u f,t 2 d u f,h
(2.29) (2.30)
ku koeficijent prolaska topline sveden na unutranju povrinu stjenke cijevi, W/m2K kv koeficijent prolaska topline sveden na vanjsku povrinu stjenke cijevi, W/m2K du unutranji promjer cijevi, m, a dv vanjski promjer cijevi, m
2.4 Izmjena topline transportom mase

Toplinski tok doveden fluidu koji struji kroz neki od toplinskih ureaja u sunanom sustavu (npr. sunevi kolektor, izmjenjiva u spremniku) moe se izraziti kao
P = m cp (f,iz f,ul ) , W m maseni protok fluida, kg/s cp specifini toplinski kapacitet fluida, J/kgK f,ul temperatura fluida na ulazu u promatrani toplinski ureaj, C f,iz temperatura fluida na izlazu iz promatranog toplinskog ureaja, C.
(2.31)
3. Obnovljivi izvori energije

3.1 Obnovljivi izvori i fosilna goriva
Najvei obnovljivi izvor energije na Zemlji je Sunce. Energija Suneva zraenja se pretvara u druge iskoristive oblike obnovljive energije (slika 3.1) poput: hidroenergije biomase energije vjetra energije valova energije morskih struja toplinske energije oceana. Uz navedeno, u obnovljivu energiju spada i geotermalna energija energija plime i oseke. Geotermalna energija ima izvor u kemijskim i nuklearnim reakcijama u slojevima duboko ispod zemljine povrine te u toplinskom kapacitetu rastaljene zemljine jezgre. Energija plime i oseke ima izvor u orbitalnom gibanju i gravitacijskim silama izmeu Zemlje, Mjeseca i Sunca.
Kratkovalno zraenje Topl. za zagrijavanje zraka, zemlje i oceana: 81 000 TW 47%
Sunevo zraenje: 173 000 TW
Direktna refleksija: 52 000 TW, 30%
Ciklus isparav.kondenzac.: 40 000, TW 23% Fotosinteza: 40 TW, <1%
Vjetrovi, valovi, struje: 370 TW, <1%
Slika 3.1 Pretvorba Suneve energije u druge oblike obnovljivih energija na Zemlji, [2]
Na slikama 3.1 i 3.2 dan je prikaz energetskih tokova obnovljive energije. Do granice atmosfere dozrai se 173 000 TW suneve energije od ega se u atmosferi, tlu i vodama apsorbira 120 000 TW. Za usporedbu, svjetske potrebe za primarnom energijom imaju ekvivalent od 16 TW (2006. g.). Veliki problem pri iskoritenju te energije predstavlja to to je ta suneva energija dozraena na veliku povrinu to ima za posljedicu relativno malu vrijednost gustoe energetskog toka <1 kW/m2. Najvei dio apsorbirane suneve energije na Zemlji troi se na zagrijavanje atmosfere Zemljine povrine, vodenih masa te na ishlapljivanje vode. Ukupno manje od 1 % te energije iskoristi se kroz proces fotosinteze za rast biomase te za pokretanje vjetrova, valova i morskih struja. Vjetrovi, valovi i morske struje nastaju uslijed razliitog zagrijavanja pojedinih dijelova Zemlje. Kako se vidi iz slike 3.2, najvei dio Zemlji dozraene suneve energije mogao bi se direktno iskoristiti, i tonpr. s pomou sunevih kolektora i fotonaponskih elija, koritenjem toplinske energije akumulirane u oceanima i tlu te hidroenergije. Stvarna mogunost iskoritenja ovisi o karakteristikama odgovarajueg oblika obnovljive energije te tehnoloko-ekonomskim aspektima u odnosu na primijenjene ureaje i sustave.
Slika 3.2 Prirodni tokovi raznih oblika obnovljive energije na Zemlji (jedinica 1 TW), [3]
Slika 3.3 Razlika izmeu tijeka obnovljive i energije iz fosilnih goriva kroz okoli, [3]
10
Na slici 3.3 prikazana je temeljna razlika izmeu obnovljive energije i one dobivene izgaranjem fosilnih goriva. Obnovljiva je energija tijekom koritenja samo "skrenuta" iz svog prirodnog obnovljivog toka te opet vraena u njega. S druge strane, fosilna goriva su statini izvori u kojima se energija akumulirala kroz vie milijuna godina. Tako akumulirana energija oslobaa u okoli vanjskim djelovanjem, i to u bitno kraem vremenu nego to se akumulirala.
3.2 Karakteristike obnovljive energije

Najvea prepreka iroj uporabi Suneve energije kod direktne pretvorbe u korisnu energiju jest relativno niska vrijednost gustoe energetskog toka, koji je manji od 1 kW/m2. Fosilna goriva u pravilu omoguuju postizanje znatno veih vrijednosti, primjerice, u loitu toplovodnog plinskog kotla mogue je izmijeniti 100 kW/m2 toplinske energije. Ipak, u sluajevima gdje postoji mogunost akumulacije obnovljive energije kao, primjerice, kod biomase i hidroenergije, mogu se postii vrijednosti gustoe energetskog toka koje su usporedive s onima kod fosilnih goriva. Za razliku od prvotne pretvorbe iz primarne u korisnu energiju, korisna se energija u konanici lokalno koristi uz znatno nie vrijednosti gustoe energetskog toka, a koje su istoga reda veliine bez obzira radi li se o obnovljivoj ili energiji iz fosilnih goriva. Stoga je prikladno pretvorbu obnovljive primarne energije u onu korisnu obaviti lokalno, kod samog korisniku (npr. u sunanom sustavu u sklopu zgrade). S druge strane, pretvorba veih iznosa primarne energije iz fosilnih goriva u korisnu energiju esto se obavlja centralno (npr. termoelektrana snage 200 MW), a korisna se elektrina i toplinska energija onda distribuira dalje korisnicima. Drugo vano svojstvo obnovljive energije njezina je promjenjivost u vremenu, to dovodi do neusklaenosti s potronjom. To namee potrebu za uskladitenjem vikova energije te postojanjem dodatnog fosilnog izvora energije i sloene regulacije. Promjenjiva prostorna raspoloivost obnovljive energije iziskuje esto dugogodinje praenje meteorolokih parametara odabrane lokacije (npr. Suneva zraenja, brzine vjetra i dr.) kako bi se dobili vjerodostojni podaci za dimenzioniranje sustava za iskoritavanje. Pri tome proraunski postupci esto ukljuuju dinamike simulacije rada sustava, a konano se rjeenje odabire na temelju tehnoloko ekonomske analize izvedivosti. Kvalitetno iskoritavanje obnovljive energije zahtijeva multidisciplinarni pristup, koji ukljuuje podruja poput biologije, kemije, meteorologije, poljoprivrede, geologije, strojarstva, elektrotehnike i arhitekture. Efikasnosti pretvorbe obnovljive u korisnu energiju iznose oko 50 % kod sunevih toplovodnih kolektora, 10 % kod fotonaponskih elija, 70 % kod toplovodnih kotlova na biomasu, 60 % kod hidroelektrana, 30 % kod vjetroelektrana,a 75 % kod elektrana koje koriste energiju plime ili valova. Zbog sloenosti iskoritavanja, redovito velikih investicijskih trokove i visoke specifine cijene energije dobavljene krajnjem korisniku, za postizanje veeg udjela obnovljive u ukupnoj energetskoj bilanci RH nego to je to danas, potrebno je postii visoku razinu ekoloke osvijetenosti dravne administracije, lokalne zajednice i energetskih strunjaka.
4. Sunevo zraenje
4.1 Karakteristike
Reakcijama nuklearne fuzije u sreditu Sunca oslobaa se golema energija od oko 380000109 TW. Pri tome prosjena temperatura u njegovu sreditu iznosi oko 107 K a na povrini 5777 K. Od Sunca se Zemlji putem elektromagnetskih valova dozrai 173 000 TW, a od toga se na njoj apsorbira oko 120 000 TW. Spektralna raspodjela intenziteta zraenja po valnim duljinama oblikom je
11
vrlo slina onoj crnog tijela temperature 5777 K (slika 4.1). Stoga se najvei dio suneve energije prenese u vidljivom i kratkovalnom infracrvenom podruju valnih duljina = 0,3-2,5 m, tj. putem tzv. kratkovalnog zraenja. Povrina ispod krivulje spektralne razdiobe intenziteta zraenja sa slike 4.1 iznosi 1367 W/m2 i naziva se "Sunevom konstantom" te predstavlja iznos ekstraterestrikog Suneva ozraenja na granici zemljine atmosfere, iskazanog po jedinici povrine plohe okomite na smjer zraenja. Od tog esktraterestrikog zraenja 30 % se odmah reflektira nazad u svemir, veinom od oblaka, a jedan manji dio od zemljine povrine (veinom snijega i leda). Preostali dio zraenja (vrijednost ozraenja do 1000 W/m2 ) djelomino se apsorbira u atmosferi, a ostatak u Zemljinoj povrini. Sunevo zraenje dolazi do povrine Zemlje u obliku direktnog i difuznog zraenja. Difuzno zraenje nastaje rasprivanjem dijela direktnog zraenja na oblacima, molekulama zraka (Rayleighovo zraenje), vodenoj pari i praini.
Povrina temp. 5500C veinu energije zrai u podruju kratkih valova: 30% zraenja se reflektira Prosjena prora temp. atmosfere -23C
Prosj. temp. Zemlje 15C
Dugovalno zraenje u svemir temp. -270C sve dozraene energije
Intenzitet sun. zraenja
Izvan atmosfere Pri povrini Zemlje
Dugovalno zraenje (IC) valna duljina Kratkov. IC Plava Zelena Crvena Radio valovi
Slika 4.1 Izmjena topline zraenjem izmeu Sunca, Zemlje i Svemira, [2]
Sunce Direktno zraenje Oblaci, vod. para, praina Difuzno zra.
UV
Slika 4.2 Direktno i difuzno sunevo zraenje, [3]
Na slici 4.3 prikazan je udio difuznog zraenja u ukupnom zraenju u ovisnosti o indeksu prozranosti kT
12
kT = I/Io I satna ozraenost za ukupno zraenje, Wh Id satna ozraenost za difuznu komponentu zraenja, Wh Io satna ozraenost za ekstraterestriko zraenje, Wh. Vrijednost kT obino varira od 0,1 za vedroga dana do 1 pri potpuno oblanom vremenu.
(4.1)
Slika 4.3 Mjerenjem dobivena raspodjela difuznog zraenja pri raznim indeksima prozranosti
4.2 Efekt staklenika

Sunevo zraenje apsorbirano u atmosferi uzrokuje njezino zagrijavanje. Pri tome atmosfera zrai prema povrini i prema svojim gornjim slojevima odnosno svemiru. S druge strane, Zemljina povrina (tlo, oceani) apsorbiranu energiju predaje atmosferi kroz procese isparavanja i naknadne kondenzacije u viim slojevima atmosfere te konvektivno i zraenjem. Na kraju je ukupno dozraena energija Zemlji jednaka ukupno odzraenoj energiji nazad u svemir temperature -273 C. Kako je efektivna temperatura za izmjenu topline zraenjem u svemir gornjih slojeva atmosfere -23 C, a povrine 15 C, tj. relativno je niska, najvei se dio energije sa Zemlje u Svemir odzrai u podruju infracrvenog zraenja, odnosno u rasponu valnih duljina = 5-25 m. Najvei dio tog dugovalnog zraenja prvotno se apsorbira u tzv. staklenikim plinovima koji su sastavni dio atmosfere, i to ponajvie u CO2, vodenoj pari i metanu. Ta se energija potom djelomino emitira u svemir, a dio nazad prema Zemljinoj povrini. Taj je prirodni proces poznat i kao "efekt staklenika". Prema tome, stakleniki plinovi djeluju kao prirodni izolator poveavajui toplinski otpor izmjeni topline izmeu Zemlje i svemira. Bez toga bi temperatura Zemljine povrine iznosila oko -20 C, uz znatno vee temperaturne promjene dan/no. Svako poveanje koncentracije staklenikih plinova dodatno poveava toplinski otpor izmjeni topline sa svemirom te nuno dovodi do poveanja prosjene temperature povrine i atmosfere, jer dozraena energija Zemlji i dalje ostaje ista. Pretpostavlja se da je mjerenjima zabiljeeno poveanje prosjene temperature na Zemlji od sredine 20 stoljea do danas za 0,7 C upravo posljedica poveanja koncentracije staklenikih plinova uslijed koritenja fosilnih goriva.
4.3 Godinja promjena Suneva ozraenja

Godinja promjena Suneva ozraenja posljedica je orbitalnog kretanja Zemlje oko Sunca, slika 4.4. To dovodi do promjene upadnog kuta sunevih zraka na Zemljinu povrinu, to uvelike utjee na iznos ozraenja. Isto tako, mijenja se i duljina puta koji suneve zrake moraju prolaze kroz atmosferu to utjee na iznos rasprenog, reflektiranog i apsorbiranog zraenja. Mjera promjene Suneva ozraenja kroz godinu je deklinacija ,tj. kut nagiba Zemljine osi prema ravnini orbite koji se mijenja se od = -23.5 zimi do = 23.5 ljeti. Deklinacija za pojedini dan u godini rauna se prema izrazu
13
(4.2)
= 23, 45 sin 360 ( 284 + n ) / 365 , ()

gdje je n redni broj dana u godini brojei od 1. sijenja.
Oujak
Zraenje pri poloitijem kutu
Lipanj
Prosinac
Zima Ljeto
Ljeto Zima
Zraenje pri okomitijem kutu
Rujan
Slika 4.4 Orbitalno kretanje Zemlje oko Sunca i promjena nagiba zemljine osi, [2,3]
Iznos ukupne dozraene suneve energije na horizontalnu plohu u jednoj godini, tj. godinja ozraenost, za podruje Zagreba iznosi 1200 kWh/m2, a Splita 1600 kWh/m2. Kako je vidljivo iz dijagrama na slici 4.5 za zemljopisnu irinu 45, tj. za nau zemlju, postoji velika razlika u ozraenosti izmeu zimskih i ljetnih mjeseci, tako da je u sijenju ona oko 5 puta manja nego u lipnju. Isto tako, 75 % godinje dozraene suneve energije otpada na topliju polovicu godine, tj. period od travnja do listopada. Ta injenica oteava dimenzioniranje sunanih sustava koji moraju osigurati dostatne koliine toplinske energije korisniku u zimskim mjesecima kad su potrebe najvee, ali da se izbjegnu zastoji u radu u ljetnim mjesecima zbog moguih vikova prikupljene suneve energije koja se ne moe iskoristiti.
Slika 4.5 Promjena dnevne suneve ozraenosti horizontalne plohe tijekom godine za vedra dana i razne zemljopisne irine, [3]
Detaljni podaci o satnim ozraenostima horizontalne plohe i plohe nagnute pod kutom od 45 za Zagreb i Split dani su u prilogu. Podaci za plohe nagnute pod drugim kutovima mogu se pronai u odgovarajuoj literaturi ili pak izraunati iz podataka za horizontalnu plohu koristei neki od modela iz strune literature (npr. izotropni model [1]).
4.4 Optimalni kut kolektora

Sunev kolektor uputno je montirati pod optimalnim kutom prema horizontali koji u periodu koritenja (godini, ljetnim mjesecima) osigurava najveu ozraenost kolektorske plohe. Optimalni kut ovisi o zemljopisnoj irini, periodu u godini za koji se odreuje (slike 4.6, 4.7) te o namjeni sun-
14
no prikupiti to vie energije u ljetnim mjesecima (npr. u apartmanima i hotelima tijekom turistike sezone) tada je optimalni kut (10-20). Izvan turistikog sektora, obino je tijekom ljetnih mjeseci potrebno prikupiti manje toplinske energije nego u ostatku godine tako da, ovisno o ciljanom periodu, optimalni kut moe biti vei i od 45.
ljeto
= 45pa tako za Republiku Hrvatsku iznosi 37. Ukoliko je namjena sustava takva da je potreb-
anog sustava. Optimalni godinji nagib kolektora obino je iznosom blizak zemljopisnoj irini
jesen i proljee Poloitiji kolektor u ljeto zima
Nagib jednak z. irini u jesen i proljee
Vertikalniji poloaj u zimi
a)
b)
Slika 4.6 a) Optimalni kut nagiba kolektora u ovisnosti o godinjim dobima, b) Relativna putanja Sunca u odnosu na promatraa na Zemlji tijekom pojedinih godinjih doba, [2]
Slika 4.7 Izmjerene vrijednosti godinje ozraenosti kolektora H za razliite kutove nagiba ( = 090), [4]
Optimalni kutovi nagiba kolektora za razliite mjesece u Republici Hrvatskoj dani su na slici 4.8.
Slika 4.8 Mjesene optimalne vrijednosti kuta nagiba kolektora kroz godinu, [17]
15
Kada bi se kut nagiba kolektora svaki mjesec namjetao tako da bude optimalan, ukupna godinja ozraenost takvog kolektora u Splitu bi iznosila 1900 kWh/m2, dok bi onaj montiran pod 45 imao ozraenost od 1800 kW/h/m2, tj. 6 % manje suneve energije. S obzirom na promjenu optimalnih kutova kroz godinu (slika 4.8), tako mala razlika odraava injenicu da je difuzna komponenta zraenja manje osjetljiva na promjenu kuta nagiba od one direktne.
5. Kolektori Suneva zraenja

5.1 Efikasnost kolektora
Suneva energija danas se komercijalno najvie koristi u toplovodnim sunanim sustavima (slika 5.1) i to za pripremu potrone tople vode (PTV) te u manjem obimu za grijanje prostora i zagrijavanje bazenske vode. Najvaniji element sunanih toplovodnih sustava predstavljaju sunevi kolektori. Oni prikupljaju sunevu energiju i predaju je radnom mediju koji struji u zatvorenom krugu izmeu kolektora i spremnika tople vode te kojoj preko izmjenjivaa predaje prikupljenu toplinsku energiju.
Slika 5.1 Sunani sustav za pripremu PTV-a s ploastim kolektorima
Efikasnost prikupljanja suneve energije za kolektore je stoga od presudnog utjecaja na efikasnost rada cijelog sustava. Podatke o efikasnosti njihovi proizvoai daju u sklopu izvjea o ispitivanju kolektora koje je obavio akreditirani laboratorij. Efikasnost kolektora definirana je kao udio suneve toplinske energije predane vodi i energije upadnog sunevog zraenja Gsun na plohu kolektora povrine Akol
kol =
Pkol . Gsun Akol
(5.1)
Efikasnost se odreuje eksperimentalno mjerenjem toplinskog toka predanog fluidu, tj. ulazne i izlazne temperature fluida te njegovog masenog protoka m ,a moe se izraunati iz sljedeeg izraza
Pkol = m cp (f,iz f,ul ) .
[W]
(5.2)
Isto tako, da bi se odredila efikasnost, potrebno je mjeriti i ukupno sunevo ozraenje Gsun za to se koristi instrument piranometar. Rad piranometra temelji se na mjerenju temperature apsorberske ploice (termopilovima) izloene Sunevu zraenju i temperature okoline. Temeljem toga dobije se potrebno ozraenje za odravanje te temperaturne razlike.
16
Efikasnost se najee iskazuje u ovisnosti o razlici srednje temperature radnog fluida f,sr u kolektoru i temperature okolinog zraka z te upadnom sunevom ozraenju Gsun na ravninu kolektora, odnosno izrazom
kol = o sr =
(f,sr z ) a G a
1
Gsun
(f,sr z ) sun Gsun
(5.3) (5.4)
ul + iz
2
, C.
Koeficijenti polinoma o, a1 i a2 odreuju se regresijskom analizom eksperimentalnih podataka koji se obino prikazuju u dijagramima poput onog na slici 5.2.
0,9 0,85 0,8 0,75
2
y = -1,2491x - 4,1989x + 0,8436
c kol
-0,01
0,7 0,65 0,6 0,55 0,5 0 0,01
(Tf,m )/G Km /W ( f,sr--Tzair)/I sun Km2/W
0,02
0,03
0,04
2
0,05
0,06
0,07
Slika 5.2 Mjerene vrijednosti efikasnosti ploastog kolektora i regresijski polinom (podaci FSB, Zagreb)
Razlika f,sr z predstavlja potencijal za izmjenu topline izmeu radnog medija i okoline, tj. za toplinske gubitke. to su toplinski gubici kolektora manji, to e i njegova e efikasnost biti vea, i obrnuto, kako se vidi iz sljedeeg izraza
kol =
Paps Pgub a Gsun Akol Pgub Pgub Pkol = = = a Gsun Akol Gsun Akol Gsun Akol Gsun Akol
(5.5)
gdje je Paps apsorbirani toplinski tok Suneva zraenja, W koeficijent propusnosti stakla a koeficijent apsorpcije premaza apsorbera. Iz prethodnog izraza se vidi kako efikasnost kolektora ne moe biti vea od umnoka a, odnosno da je najvea efikasnost odreena optikim svojstvima pokrovnog stakla i apsorbera. Iz prethodnog se dijagrama vidi da pri konstantnom Sunevu zraenju efikasnost kolektora pada s porastom temperature radnog fluida. Tada toplinski gubici na okolinu rastu jer dolazi do poveanja temperature svih dijelova kolektora, posebice apsorbera. Prema tome, radnu temperaturu medija u kolektoru je poeljno drati to niom, a da se pri tome jo uvijek mogu postii eljene temperature vode u spremniku (55-60 C). Do poveanja gubitaka na okolinu dolazi i kod sniavanja temperature okolinog zraka, a pri konstantnim ostalim parametrima rada. Smanjenje Suneva zraenja pri istoj temperaturnoj razlici f,sr z e isto e tako dovesti do smanjenja efikasnosti s obzirom da su toplinski gubici isti, ap-
17
sorbirana energija nia (vidi jedn. 5.5), a time je i nia dovedena korisna toplina radnom fluidu. Tako e u zimskim mjesecima, kada je sunevo ozraenje manje, a temperature zraka nie, pri istim temperaturama radnog medija efikasnost kolektora biti nia.
5.2 Ploasti kolektori

U sunanim toplovodnim sustavima danas se najvie koriste ploasti kolektori, a u novije vrijeme sve vie i vakuumski (poglavlje 5.3). Razne izvedbe ploastih kolektora prikazane su na slici 5.3. Prvi je komercijalni ploasti kolektor patentiran u Kaliforniji 1909. godine, a masovnija proizvodnja biljei se tijekom naftne krize 70-tih godina prolog stoljea. Od tada su ploasti kolektori znatno unaprijeeni, to se posebice odnosi na njihovu toplinsku efikasnost kao i pouzdanost u radu i trajnost. To je sve dovelo do znatnoga poveanja broja instaliranih kolektora tijekom 1990-tih i, posljedino, znatnog sniavanja cijena. Taj se trend i danas nastavlja.
Slika 5.3 Razne izvedbe ploastih kolektora
Na slici 5.4 prikazan je tip ploastog kolektora s pokrovnim staklom kakav se najee moe pronai na tritu.
Slika 5.4 Ploasti kolektor s pokrovnim staklom
Osnovni dijelovi kolektora su: apsorberska ploa, cijevni registar, pokrovno staklo, izolacija i kuite. Apsorberska je ploa premazana posebnim premazom koji apsorbira sunevo zraenje. Tako prikupljena toplina dalje se provodi kroz materijal apsorberske ploe (debljine cca 0,3-0,5 mm) prema cijevnom registru i na kraju predaje radnom fluidu koji protjee kroz cijevni registar. Cijevi su privrene za apsorber lemljenjem, laserskim ili ultrazvunim zavarivanjem i ponekad lijepljenjem. Najvie se koriste tzv. selektivni premazi apsorbera koje karakterizira visoki koeficijent
18
apsorpcije za kratkovalno sunevo zraenje (a = 0,9-0,96) i niski koeficijent apsorpcije, tj. emisije za dugovalno IC zraenje (a = = 0,06-0,2) koje predstavlja toplinske gubitke kolektora. Takva svojstva osiguravaju istovremeno znaajnu apsorpciju sunevog zraenja i bitno smanjenje toplinskih gubitaka zagrijane ploe apsorbera dugovalnim zraenjem u odnosu na premaze koji nisu selektivni (poput npr. obine crne boje). Sline karakteristike i ulogu ima pokrovno staklo iji je koeficijent propusnosti za kratkovalno sunevo zraenje visok ( = 0,9-0,95), a za dugovalno vrlo nizak ( < 0,02). Osim smanjenja toplinskih gubitaka, staklo ima i vanu ulogu u zatiti kolektora od atmosferskih utjecaja. Radi dodatnog smanjenja toplinskih gubitaka, kolektor je izoliran sa stranje i bone strane. Za izolaciju se obino koriste mineralna vuna ili PU pjena debljine 30-70 mm, pri emu gubici kroz izolaciju iznose oko 5-10 % ukupnih gubitaka kolektora. Cijevni registar tipa "ljestve" (engl. harp) sastoji se od niza cijevi promjera 6-10 mm usporedno napajanih iz distribucijskih cijevi veeg promjera (12-14 mm) (slika 5.3). Drugi se tip registra sastoji od jedne cijevi savijene u obliku serpentine (slika 5.3). Kolektor s paralelnim registrom radi s veim protocima (vei broj cijevi) u odnosu na onaj sa serpentinom, to ima za posljedicu nii prirast temperature radnog medija od ulaza do izlaza iz kolektora. U tom sluaju su zbog nie prosjene temperature radnog medija toplinski gubici kolektora manji, tj. vea je efikasnost (vidi poglavlje 5.1). S druge strane, nie temperature na izlazu iz kolektora mogu predstavljati prepreku za predaju sve prikupljene topline vodi u spremniku. Stoga je takav tip apsorbera primjereniji za uporabu u toplijim klimatskim podrujima, gdje je tijekom cijele godine mogue postii dovoljno visoke temperature na izlazu iz kolektora da se omogui predaja sve prikupljene topline na izmjenjivau standardnih dimenzija vodi u spremniku. Registri u obliku serpentine omoguuju vee izlazne temperature fluida iz kolektora prilikom svakog prolaza i kod niih vrijednosti ozraenja i temperature okoline, pri ukupno manjim vrijednostima protoka kroz, u ovom sluaju, samo jednu cijev serpentine. To ih ini prikladnijim za umjerene do hladne klime (npr. srednja, zapadna i sjeverna Europa). U toplijim podrujima (npr. Mediteran) ima vie smisla koristiti paralelne registre (pogotovo u ljetnom periodu) zbog vee efikasnosti u radu.
5.3 Vakuumski kolektori

Danas su vakuumski kolektori, poslije ploastih, najvie koriteni tip kolektora. Razvijeni su kako bi se smanjili konvektivni gubici s apsorbera na okolinu, to je uinjeno na nain da je iz prostora izmeu apsorbera i stakla izvuen zrak. Kod standardne konstrukcije ploastih kolektora tako nastali vakuum bi doveo do pucanja pokrovnog stakla, pa se kod vakuumskih kolektora apsorber smjeta u vakuumirane staklene cijevi (koje zbog krunog oblika stjenke imaju pri istom vakuumu znatno manja naprezanja u materijalu). Osnovni tipovi prikazani su na slici 5.5. Kod jednog tipa kolektora fluid struji u dva smjera kroz niz paralelno spojenih koaksijalnih cijevi, pri emu je unutranja povratna iz sustava (hladni fluid) a vanjska polazna (zagrijani fluid), slike 5.5a,b. Apsorber je kao kod ploastih kolektora privren za cijev (slika 5.5a) ili pak ulogu apsorbera ima vanjska povrina koaksijalnih cijevi na koju je nanesen premaz (slika 5.5b). U posljednjem sluaju kod nekih se modela koriste reflektirajua zrcala koja usmjeravaju sunevo zraenje na apsorbersku cijev (slika 5.5b). Na slici 5.5c prikazan je drugi tip vakuumskog kolektora koji umjesto koaksijalne cijevi ima savinutu, tzv. U-cijev, kod koje kroz jedan ogranak struji povratni medij iz sustava a kroz drugi zagrijani polazni medij u sustav. Apsorber je u tom sluaju izveden kao ravna ploa. Na tritu se takoer mogu pronai i tzv. toplinske cijevi (engl. heat pipe) kod kojih fluid struji kroz samo jednu cijev u dva smjera (slika 5.5d). U donjem apsorberskom dijelu cijevi radni fluid (freon, alkohol) isparava, a u gornjem dijelu cijevi dolazi do njegove kondenzacije, pri emu se toplina predaje sekundarnom fluidu koji ju dalje preko izmjenjivaa predaje vodi u spremniku. Slian se princip koristi i kod hlaenja veih elektronskih sklopova. Zbog visokih koeficijenata prijelaza topline pri isparavanju i kondenzaciji, ovakvi kolektori imaju poneto veu efikasnost od prethodno opisanih s jednofaznim strujanjem.
19
a)
b)
Dewar cijev U-cijev Povrina apsorbera
Ulazna cijev
Izlazna cijev
c)
d) Slika 5.5 a) Konstrukcija s koaksijalno postavljenom polaznom i povratnom cijevi i ravnim apsorberom, [11] b) Konstrukcija s apsorberom nanesenim na koncentrinu cijev kroz koju struji fluid (s i bez reflektirajuih zrcala), [11] c) Konstrukcija s U cijevi i ravnim apsorberom, [1] d) Konstrukcija s tzv. toplinskom cijevi, [11]
Vakuumski kolektori imaju manje toplinske gubitke u odnosu na ploaste pri istim uvjetima rada. No zbog nunosti koritenja staklenih cijevi manja je korisna povrina apsorbera u odnosu na ukupnu projiciranu povrinu kolektora (odnos je oko 0,6) u usporedbi s ploastima (odnos je oko 0,9). Efikasnost (i cijena) vakuumskih, kao i ploastih kolektora, odreuje se prema ukupnoj
20
projiciranoj povrini apsorbera ili kolektora. Zbog toga na taj nain izraunata efikasnost vakuumskih kolektora moe biti i nia od one kod ploastih kolektora identinih karakteristika apsorbera i stakla. To je est sluaj u dijelu radne krivulje koja odgovara preteito ljetnom reimu rada, tj. pri (sr z)/Gsun = 0-0,05 Km2/W, slika 5.6. Drugim rijeima, ukoliko se u toplijoj polovici godine eli prikupiti jednaka koliina suneve energije kao i s ploastim kolektorima, vakuumski kolektori e zauzeti veu povrinu na krovu. Obrnuto vrijedi u zimskim mjesecima, pri oblanom vremenu ili izuzetno visokim temperaturama fluida (>70), tj. pri (sr z)/Gsun = 0,05-0,15 Km2/W. Tada do veeg izraaja dolazi smanjenje toplinskih gubitaka u vakuumskim kolektorima nego kod ploastih pa je i njihova efikasnost vea. To ih ini prikladnima za koritenje u hladnijim klimama s niom sunevom ozraenosti. Zbog manjih toplinskih gubitaka vakuumski kolektori omoguuju postizanje veih temperatura na izlazu (max. 100 C) nego ploasti (max. 85 C). To ih ini prikladnima za koritenje ,primjerice, u sunanim rashladnim sustavima. Kao nedostatak vakuumskih kolektora treba spomenuti mogunost napuknua stakla uslijed dilatacija izazvanih temperaturnim promjenama, pri emu dolazi do gubitka vakuuma i znaajnog pada efikasnosti.
Slika 5.6 Krivulje efikasnosti razliitih konstrukcija kolektora
5.4 Neostakljeni apsorberi

Neostakljeni apsorberi (slika 5.7) sastoje se od plastinih ili gumenih cijevi otpornih na UV zraenje i montiranih u paralelnom spoju. Zbog nepostojanja pokrovnog stakla toplinski gubici su veliki, tako da su ovakvi kolektori prikladni samo za rad pri niim temperaturama, i to u ljetnim mjesecima. Najee se koriste za zagrijavanje bazena i pripremu PTV-a. Njihova niska cijena opravdava malu efikasnost i kratak rok trajanja (nekoliko godina), a zbog propadanja materijala uslijed djelovanja UV zraenja.
Slika 5.7 Neostakljeni apsorberi
21
5.5 Koncentrirajui kolektori i sunane elektrane

Da bi se sunevim kolektorima mogla efikasno proizvoditi elektrina energija, potrebno je zagrijati radni medij na temperaturu viu od nekoliko stotina C. U tu se svrhu koriste koncentrirajui kolektori koji prikupljaju sunevo zraenje na veoj povrini i usmjeravaju ga na apsorber znatno manje povrine. Tako se postiu znatno vee vrijednosti gustoe energetskog toka u odnosu na one kod ploastih i vakuumskih kolektora. Koncentrirajui kolektori dijele se na tzv. parabolina korita i tanjuraste koncentratore, slika 5.8.
Slika 5.8 Koncentrirajui kolektori a) parabolino korito, b) tanjurasti koncentrator, [2]
Parabolino korito sastoji se od apsorberske cijevi i parabolinog zrcala (aluminij ili srebro naneseno na staklo ili plastiku) koje se okree oko uzdune osi orijentirane u smjeru istok-zapad radi praenja promjene upadnog kuta Sunca. Zraenje se koncentrira na apsorbersku cijev kroz koju protjee radni fluid (npr. ulje) i zagrijava na temperature do cca 500 C. Zagrijani fluid se odvodi dalje u postrojenje za proizvodnju vodene pare. Tako proizvedena para koristi se za pogon parne turbine i na njezino vratilo vezanog generatora elektrine struje. Slika 5.9 prikazuje primjer jedne suneve elektrane s parabolinim koritima. Najvea efikasnost pretvorbe suneve u elektrinu energiju iznosi oko 22 %, a prosjena je oko 14 %. Omjer koncentracije R odnos je povrine zrcala i povrine apsorbera te za parabolina korita iznosi oko R = 50.
Slika 5.9 Sunana elektrana Luz , juna Kalifornija
Vei omjeri koncentracije (teoretski R = 45 000, a u praksi do R = 10 000) postiu se tanjurastim koncentratorima. Oni prate kretanje Sunca u dvije dimenzije, po visini i po azimutu (istokzapad) i omoguuju postizanje temperatura na apsorberu i do 2700 C. U praksi su, zbog ograniene izdrljivosti materijala, temperature ipak nie te se kreu oko 700-1000 C. Takve, jo uvijek visoke temperature, omoguuju direktnu proizvodnju mehanikog rada za pokretanje generatora elektrine struje. Tada se koristi Stirlingov stroj koji se smjeta u fokus koncentratora, slika 5.10.
22
Pri tome se postie i visoka efikasnost pretvorbe suneve u elektrinu energiju od 30 %, to je blizu prosjenim efikasnostima pretvorbe kemijske energije iz goriva u elektrinu u konvencionalnim termoelektranama (33-35 %).
Slika 5.10 Tanjurasti koncentratori sa Stirlingovim strojem smjetenim u aritu
Na slici 5.11 prikazan je mogui nain prijenosa suneve energije od mjesta prikupljanja do udaljenije energane, odnosno potroaa. U prikazanom postrojenju suneva se energija koristi za disocijaciju amonijaka, a produkti duik N2 i vodik H2 transportiraju se do energane gdje se provodi sintetizacija nazad u amonijak, pri emu se oslobaa vei dio prvotno prikupljene topline kolektorima. Ta se toplina koristi za proizvodnju vodene pare za turbinu i, u konanici, elektrine energije na generatoru. Na taj je nain mogue izbjei gubitke uslijed prijenosa elektrine energije, kao i toplinske gubitke cjevovoda izmeu kolektorskog polja i energane.
Slika 5.11 Disocijacija i sintetizacija amonijaka kao spremnika suneve energije u postrojenju za proizvodnju elektrine energije, [3]
Na slici 5.12 prikazana je sunana elektrana koja koristi tzv. Sunev toranj. Ovdje se heliostatskim zrcalima koji prate kretanje Sunca usmjerava sunevo zraenje na apsorber smjeten na vrhu tornja. Tamo se zagrijava termiko ulje ili tekua sol (npr. KaCl) na 500 C i potom odvodi dalje u postrojenje smjeteno pored tornja. Tamo se koristi za proizvodnju vodene pare za turbinu te u konanici za proizvodnju elektrine energije. Dio prikupljene energije akumulira se u spremnicima te koristi za proizvodnju pare i elektrine energije tijekom noi. Danas u svijetu postoji nekoliko ovakvih elektrana (SAD, panjolska, Francuska), pri emu, primjerice, u panjolskoj postoje planovi za instalaciju 7 elektrana (dvije su ve instalirane, svaka sa po cca. 20 MW el. snage). Cijena proizvedene elektrine energije po kWh zbog veliine je nia nego kod individualnih postrojenja s, primjerice, fotonaponskim elijama.No investicijski trokovi su znatno vei, to je do sada esto bila prepreka irem koritenju.
23
Slika 5.12 Sunev toranj (10 MWe) u junoj Kaliforniji, 1818 heliostatskih zrcala
Openito, glavni je nedostatak fokusirajuih kolektora njihova visoka cijena. Razlog tome je potreba za preciznim smjetanjem apsorbera u fokus, postizanjem geometrijski tonog parabolinog oblika samih zrcala te ugradnje mehanizma za praenje Sunca. Osim toga, reflektirajua zrcala su podlona koroziji i oksidaciji uslijed izloenosti visokim temperaturama, a potrebno je i osigurati visoku istou reflektirajuih povrina to dodatno poveava trokove odravanja.
5.6 Raspodjela strujanja u kolektorima

Kolektori se spajaju u grupe serijski ili paralelno, slika 5.13. Svaki od naina spajanja ima svoje prednosti i nedostatke. Tako je paralelni spoj bolji zbog manjeg pada tlaka jer fluid prolazi manji ukupni put kroz spoj. Noon zahtijeva vei broj i promjere razdjelnih cijevi uslijed veih protonih koliina radnog fluida u njima. to se tie serijskog spoja, iako je ukupni protok kroz spoj manji, ukupni pad tlaka je znatno vei, jer isti fluid prolazi kroz svaki kolektor u spoju. S druge strane, sve to omoguuje postizanje veeg prirasta temperature od ulaza do izlaza iz spoja. Meutim zbog toga je prosjena temperatura u serijskom spoju via, a time je i prosjena efikasnost nia nego kod paralelnog spoja s istim brojem kolektora. Slino kao to je to sluaj s kolektorima s cijevnom serpentinom, serijski spoj je ponekad neizbjean jer u hladnijim klimama s niom godinjom ozraenosti omoguuje koritenje izmjenjivakih povrina standardnih dimenzija u spremnicima tople vode, a da se jo uvijek moe predati sva prikupljena toplina vodi u spremniku. Prednost serijskog spoja je u tome to nema problema s nejednolikom distribucijom radnog fluida kroz pojedine kolektore u spoju. To se inae dogaa kod veeg broja paralelno spojenih kolektora, pri emu kolektori u sredini spoja imaju najmanji protok. Da bi se to izbjeglo, preporuuje se da broj kolektora u paralelnom spoju ne bude vei od 5-6. Kod serijskog spoja broj kolektora je ogranien dozvoljenim padom tlaka.
a)
b)
Slika 5.13 a) Paralelni i b) Serijski spoj kolektora
6. Izmjena topline u ploastom kolektoru

6.1 Mehanizmi izmjene topline
Slika 6.1 shematski prikazuje osnovne mehanizme izmjene topline u ploastom kolektoru. Sunevo se zraenje nakon prolaska kroz pokrovno staklo i gubitaka uslijed refleksije i apsorpcije u staklu (ukupno 10 % kod stakla sa = 0,9) jednim dijelom apsorbira u premazu apsorberske ploe.
24
Preostali dio upadnog zraenja dospjelog do apsorbera reflektira se nazad u okolinu kroz staklo, ali pri tome i djelomino apsorbira u njemu. U konanici ukupno apsorbirana energija zraenja u apsorberu iznosi G( a). Dio te energije provodi se kroz materijal apsorberske ploe (bakar, aluminij) preko materijala spoja do cijevi i u na kraju predaje radnom fluidu (voda, propilenglikol/voda) koji struji kroz te cijevi. Ovdje treba napomenuti da veliki utjecaj na efikasnost kolektora ima upravo toplinski otpor spoja izmeu cijevi i apsorbera. Raspodjela temperatura na ponavljajuem dijelu apsorbera koji pripada svakoj pojedinoj cijevi prikazan je na slici 6.2.
Slika 6.1 Osnovni mehanizmi izmjene topline u ploastom kolektoru
Slika 6.2 Raspodjela temperatura (K) na ponavljajuem segmentu apsorbera (simulacija u FLUENT-u), [16]
Na alost, sva apsorbirana suneva energija ne uspije se predati radnom mediju. Znaajan dio izmjeni se s okoliem i kao takav predstavlja toplinske gubitke kolektora. Izmjena topline s okoliem odvija se konvektivno i zraenjem u vie faza. U prostoru izmeu apsorbera i stakla dominantna je slobodna konvekcija s ploe apsorbera na zrak, slika 6.3. Zrak se uslijed toga kree od apsorbera prema staklu predajui mu toplinu i potom vraa nazad prema apsorberu.
Gsun
Slika 6.3 Raspodjela temperatura u meuprostoru izmeu apsorbera i stakla (simulacija u FLUENT-u), W- irina segmenta apsorbera, [16]
Staklo se isto tako zagrijava i od dugovalnog zraenja koje emitira zagrijana apsorberska ploa. Pokrovno staklo praktiki ne proputa to dugovalno zraenje, ali ga apsorbira. Od konvekci-
25
jom i zraenjem zagrijanog stakla toplina se dalje gubi putem slobodne ili prisilne konvekcije (u sluaju kada pue vjetar) na okolini zrak te zraenjem na okolne objekte i nebeski svod. Jedan manji dio topline izgubi se provoenjem kroz izolaciju kolektora (< 5-10 % ukupnih gubitaka). Opisani gubici mogu se u analogiji s elektrinim krugovima prikazati putem paralelnog i serijskog spoja toplinskih otpora i temperaturne razlike apsorber-zrak, slika 6.4.
Slika 6.4 Prikaz toplinskih otpora izmjeni topline izmeu apsorbera i okoline analogija s elektrinim krugovima
Korisni toplinski tok predan radnom fluidu moe se izraziti kao razlika apsorbirane energije zraenja i toplinskih gubitaka na okoli svedenih na temperaturu zraka z
Pkol = Gsun ( a ) Akol Akol aps z / Rt [W].
(6.1)
Taj je toplinski tok upravo jednak toplinskom toku izmijenjenom izmeu apsorberske ploe temperature aps i fluida u cijevima temperature f
Pkol = Akol Taps Tf / Ra-f [W].
(6.2)
gdje Ra-f (m2K/W) predstavlja toplinski otpor izmeu apsorbera i fluida u cijevima. Ukupni toplinski otpor gubicima topline Rt (m2K/W) rauna se prema slici 6.4 kao serijski spoj dviju grupa paralelnih otpora zraenja i konvekcije te otpora provoenja kroz staklo (detaljnije u [16]).
6.2 Utjecaj konstrukcije na toplinske karakteristike

6.2.1 Utjecaj optikih svojstava apsorbera i stakla Jednadbe 6.1 i 6.2 osnova su za proraun izmjene topline u kolektoru. U kombinaciji s proraunom toplinskih otpora omoguuju analizu utjecaja konstrukcijskih parametara na efikasnost kolektora te slijedom toga i optimizaciju konstrukcije. Na slici 6.5 prikazani su rezultati jedne takve analize utjecaja koeficijenta emisije apsorbera i propusnosti stakla. Ovdje se moe primijetiti kako smanjenje koeficijenta emisije s = 0,12 (prosjeni premazi) na = 0,05 (visoko selektivni i neto skuplji premazi) ima isti utjecaj na poveanje efikasnosti, kao i poveanje koeficijenta propusnosti stakla s uobiajenih = 0,9 na = 0,96, koji imaju najkvalitetnija i vrlo skupa kolektorska stakla.
26
0,9 0,8 0,7
=0.05, =0.96 =0.05, =0.9 a=0.95 =0.12, =0.9
c kol
0,6 0,5 0,4 0,3 0 0,01
(T -T ))/G (Km2/W) ( f,m - air / I Km2/W

f,sr z sun
0,02
0,03
0,04
0,05
0,06
Slika 6.5 Utjecaj koeficijenta emisije apsorbera i propusnosti stakla na efikasnost ploastog kolektora, a = 0,95
6.2.2 Utjecaj spoja apsorbera i cijevi Kako je ve ranije naglaeno, toplinski otpor spoja cijevi i apsorbera znatno utjee na efikasnost kolektora. Nehomogena struktura spoja, premale dimenzije ili materijal spoja niske toplinske provodnosti predstavljaju veliki toplinski otpor prolasku topline od apsorbera prema fluidu koji struji u cijevi. To dovodi do povienja temperature apsorbera i poveanih toplinskih gubitaka prema okolini. U periodu do poetka 1990-ih uobiajena je praksa bila privrivati cijevi za plou apsorbera postupkom lemljenja, pri emu su one najee smjetane u utore profilirane u njegovoj ploi. Takvi spojevi su esto sadravali zaostale mjehure plinova, to je znatno sniavalo toplinsku provodnost spoja. Dodatno, zbog smanjivanja toplinskih naprezanja u ploama cijevi su zalemljivane samo dijelom svoje duljine. U dijagramu na slici 6.6 prikazani su rezultati ispitivanja jednog na takav nain zalemljenog kolektora s cijevnom serpentinom. U istom dijagramu dani su rezultati mjerenja na istom tipu kolektora kod kojeg je lemljeni spoj ostvaren cijelom duljinom cijevi. Prikazana je i krivulja efikasnosti za isti tip kolektora kod kojega je spoj ostvaren pomou ljepila pomijeanog s metalnom prainom radi poveanja toplinske provodnosti spoja.
0,9 0,8 0,7 0,6 prolemljeno du cijele cijevi
y = -3.768x + 0.7593
kol kol
0,5 0,4 0,3 0,2 0,1 0
y = -5,3974x + 0,6347
ljepljeno
djelomino lemljeno
y = -7.0167x + 0.7657
0,01
(T(f,sr-T-z /)/G (Km2/W) f,sr ) z I sun Km2/W sun
0,02
0,03
0,04
0,05
0,06
Slika 6.6 Rezultati mjerenja na kolektorima s razliito ostvarenim spojem apsorbera i cijevi, a = 0,9 i = 0,106, [9]
27
Kako se vidi iz prikazanih rezultata, prolemljivanje cijelom duljinom cijevi dovelo je do poveanja efikasnosti od 10-30 %. Lijepljeni spoj je zbog male toplinske provodnosti ljepila dao najloije rezultate. Danas se najee koriste postupci laserskog i ultrazvunog zavarivanja cijevi za plou apsorbera bez koritenja dodatnog materijala. Takav se spoj, iako dimenzijama najmanji, pokazao boljim ak i od opisanoga, tj. onoga nastalog prolemljivanjem cijelom duljinom cijevi. Mjerenjem dobivene krivulje efikasnosti iz dijagrama na slici 6.7 pokazuju 11 % vee vrijednosti efikasnosti kod kolektora s laserskim zavarenim cijevima za apsorber u odnosu na lemljeni spoj kolektora identinih optikih svojstava apsorbera i stakla.
Slika 6.7 Rezultati mjerenja kolektora s TINOX premazom i laserski zavarenim cijevima za plou apsorbera, [16]
Numerike simulacije pokazuju da u sluaju kolektora iz prethodnog dijagrama poveanje irine laserskog zavara ne bi imalo bitnog utjecaja na poboljanje efikasnosti. To proizlazi iz injenice da je trenutna irina zavara znatno vea od debljine apsorberske ploe pa to mjesto ne predstavlja vei otpor provoenju topline. To se vidi i iz manjih gradijenata temperatura u spoju u odnosu na samu plou apsorbera, to znai i manji toplinski otpor spoja, slika 6.8. Daljnje poveanje efikasnosti kod ploastih kolektora s takvim spojevima mogue je ostvariti jo jedino poboljanjem svojstava premaza apsorbera (vei a i manji ) i pokrovnog stakla (vei ). Isto tako, daljnje znaajnije poveanje efikasnosti moe se postii i koritenjem drugih konstrukcija kod kojih je povrina izmjene topline izmeu fluida i apsorbera znatno vea nego kod kolektora s cijevima, npr. kod kolektora gdje fluid struji izmeu dviju ploa. Kod takvih konstrukcija potrebno je jo na tehnoloko-ekonomski prihvatljiv nain rijeiti probleme koji se javljaju zbog velikih naprezanja i deformacija ravnih ploa koje formiraju kanale kroz koje struji radni medij pod relativno visokim pretlakom (do 10 bar).
Slika 6.8 Raspodjela temperature u materijalu apsorbera, zavara i cijevi, [16]
28
6.3 Utjecaj strujanja radnog fluida

Utjecaj protoka radnog fluida kroz kolektor na njegovu efikasnost prikazan je u dijagramu na slici 6.9. Krivulje efikasnosti izraunate su za razliite vrijednosti protoka, odnosno koeficijenata prijelaza topline u cijevi f te usporeene s izmjerenim vrijednostima pri normiranom ispitnom protoku od 70 kg/hm2 povrine apsorbera, to odgovara f = 450 W/m2K. Kako se vidi iz tog dijagrama, f nema znaajniji utjecaj na efikasnost kolektora nakon to njegova vrijednost prijee f = 450 W/m2K. Kod tipine konstrukcije kolektora s promjerom cijevi od 7-10 mm radni su protoci fluida 35-50 kg/h po m2 apsorbera. Tada je strujanje uglavnom laminarno, a f = 300-400 W/m2K. Daljnje poveanje protoka iznad navedenih nema smisla, a i tetno je u smislu poveanja pogonskih trokova za cirkulacijsku pumpu jer pad tlaka raste gotovo 8 puta bre nego f. S druge strane, kada se protok smanji toliko da je f < 200 W/m2K, toplinski otpor prolasku topline od cijevi prema fluidu ima vei utjecaj na ukupni otpor od apsorbera do fluida. Tada dolazi do znaajnijeg smanjenja efikasnosti kolektora. Zato je potrebno obratiti pozornost da vrijednosti protoka kroz kolektore ne padnu ispod cca. 25-30 kg/hm2. U tu se svrhu provodi proraun hidraulikih gubitaka strujanja u kolektorskom krugu i temeljem toga odabire odgovarajua cirkulacijska pumpa. Indikacija premalog protoka moe biti i prirast temperature na kolektoru vei od 15 C. Slino, kod prevelikog protoka prirast temperature je manji od 5 C.
kol
( f,sr-z )/Gsun Km2/W
Slika 6.9 Utjecaj f na efikasnost kolektora, temeljeno na mjerenjima i CFD simulacijama u FLUENT 6.1, [16]
7. Sunani toplovodni sustavi

7.1 Sustavi za pripremu PTV-a
Kako je ve ranije navedeno, danas se za direktno iskoritavanje Suneve energije najee koriste niskotemperaturni (40-60 C) toplovodni sunani sustavi (vidi sliku 5.1). Najvei broj instaliranih sustava namijenjen je zagrijavanju potrone tople vode (PTV) zbog toga to je Suneva ozraenost najvea upravo u periodu godine izvan sezone grijanja. Osnovni su dijelovi tih sustava sunevi kolektori i akumulacijski spremnik. Radni fluid je obino voda ili mjeavina voda/glikol otporna na smrzavanje. Cirkulacija radnog fluida izmeu kolektora i spremnika najee je ostvarena prisilno uz pomo pumpe. Isto se tako koriste i termosifonski sustavi s prirodnom cirkulacijom koja nastaje uslijed razlike gustoa, odnosno razlike temperature radnog fluida u kolektoru i u spremniku, slika 7.1. Kod takvih sustava spremnik se mora nalaziti iznad kolektora da bi se uspos-
29
tavila prirodna cirkulacija pod djelovanjem sila uzgona. One se dodatno pojaavaju to je spremnik vie iznad gornjeg ruba kolektora (preporua se min 20 cm). Imajui u vidu da se kolektori najee montiraju na krovove, to instalaciju esto ini nepraktinom. Zato se esto koriste kompaktni sustavi (slika 7.2) gdje je spremnik privren za gornju stranicu kolektora. Zbog vanjskog smjetaja taj e spremnik imati znatno vee toplinske gubitke (niske temperature, vjetar) nego kad je smjeten unutar objekta. Alternativno, kod sustava s prirodnom cirkulacijom kolektor se moe smjestiti na terasu ili na tlo, a spremnik u objekt. Pritom treba voditi rauna da su spojni cjevovodi kolektorskog kruga to krai i veih promjera, uz izbjegavanje dodatnih otpora strujanja (koljena, ventili) kako bi se ukupni pad tlaka drao to niim,s obzirom na relativno male uzgonske sile koje pokreu fluid. Zbog toga su i protoci kroz kolektor takoer niski najvie 30-40 litara/(hm2), to ponekad moe dovesti do znaajnijeg sniavanja efikasnosti kolektora. S druge strane, temperaturni gradijenti u spremniku su vei u odnosu na sustave s prisilnom cirkulacijom. To znai da e iz donjeg dijela spremnika izlaziti hladniji fluid prema kolektoru to ima povoljan utjecaj na njegovu efikasnost. Prednost u odnosu na sustave s prisilnom cirkulacijom lei u injenici da se ne troi elektrina energija za pogon pumpe (koja iznosi oko 2-5 % prikupljene suneve energije), nema regulacijskog sklopa, a i cijena sustava i instalacije je nia. Termosifonski sustavi su zbog opisanih karakteristika prikladniji za koritenje u toplijim klimama s veom godinjom ozraenosti, npr. mediteranske zemlje, Australija, Izrael, gdje su tradicionalno vrlo raireni. U naoj zemlji takvi sustavi predstavljaju dobro rjeenje tijekom ljeta, no u zimskim mjesecima, osim velikih toplinskih gubitaka vanjskog spremnika, problem predstavlja i opasnost od smrzavanja vode u spremniku kad el. zatita od smrzavanja zakae.
a)
b)
Slika 7.1 a) Termosifonski sunani sustav s prirodnom cirkulacijom, b) Raspored temperatura (uzgonske sile su proporcionalne povrini koju zatvaraju linije 1234), [3]
Slika 7.2 Primjeri kompaktnog termosifonskog sustava
Na slici 7.3 prikazana je shema jednostavnog sustava s prisilnom cirkulacijom ostvarenom cirkulacijskom pumpom i jednim spremnikom za pripremu PTV-a. U prikazanom primjeru spremnik nema klasini izmjenjiva topline u obliku cijevi, kao na slici 5.1, ve radni medij kolektorskog kruga struji kroz dvostruki plat spremnika od njegovog vrha do dna. Na taj nain top-
30
linu predaje vodi u spremniku. Polaz fluida kolektorskog kruga nalazi se na najniem, tj. najhladnijem dijelu spremnika, kako bi se ostvario to efikasniji rad kolektora. Pri tome je vano osigurati to veu razliku temperatura po visini spremnika. To je mogue postii, npr. izduenim oblikom spremnika, postavljanjem rasprivaa mlaza ulazne hladne vode radi smanjenja njenog mijeanja s gornjim toplijim slojevima vode u spremniku, zagrijavanjem spremnika na razliitim visinama ovisno o trenutnoj temperaturi vode i dr. U naelu, sustavi s prisilnom cirkulacijom koriste diferencijalnu automatiku za iskljuivanje pumpe kada razlika temperatura fluida na izlazu iz kolektora i vode u spremniku postane manja od neke zadane vrijednosti (najee 3-5 C). Time se sprjeava rashlaivanje spremnika. Automatika e ponovo ukljuiti pumpu kada se uspostavi traena minimalna temperaturna razlika.
Slika 7.3 Sustav s jednim spremnikom za pripremu PTV-a, [11]
Na slici 7.4 prikazani su primjeri kombiniranih sustava za pripremu PTV-a i grijanje prostora. Ovdje se koriste spremnici za vodu iz sustava grijanja koji u sebi imaju jedan manji s PTV-om. On iz manjeg spremnika izmjenjuje toplinu s vodom iz vanjskog spremnika koja se indirektno zagrijava kolektorima preko izmjenjivaa u donjem dijelu spremnika. U gornjem dijelu spremnika nalazi se izmjenjiva pomonog izvora topline, koji je obino toplovodni kotao ili protoni zagrija vode. Kod ovakvog sustava se izbjegava naruavanje temperaturne raspodjele vode u veem spremniku, koje inae nastaje zbog mijeanja s hladnom svjeom vodom jer se hladna voda ovdje dovodi direktno u manji spremnik.
Slika 7.4a Primjeri kombiniranih sunanih sustava za pripremu PTV-a i grijanje prostora s dvostrukim spremnikom, [11]
31
Slika 7.4b Primjeri kombiniranih sunanih sustava za pripremu PTV-a i grijanje prostora s dvostrukim spremnikom, [11]
Za zagrijavanje PTV-a umjesto akumulacijskog spremnika moe se koristi i protoni zagrija, slika 7.5. Njime se izbjegava mijeanje svjee hladne vode i prethodno zagrijane vode u spremniku. Isto tako, temperatura PTV-a moe biti nia od 55-60 C jer nema opasnosti od razvoja bakterije legionele. S druge strane, kako bi se uspjela izmijeniti sva potrebna toplina za zagrijavanje protone vode, temperatura u gornjem dijelu spremnika mora biti desetak C via od eljene temperature PTV-a. To esto dovodi do potrebe za paljenjem pomonog grijaa. U sustavu sa dvostrukim spremnikom (slika 7.4) zbog mogunosti akumulacije PTV-a vrijeme je zagrijavanja PTVa dulje. To znai da se izmjena topline izmeu dvaju spremnika moe odvijati pri niim temperaturama vode u vanjskom spremniku, sve dok su one postanu jednake temperaturi PTV-a u manjem spremniku. Kako bi se iskoristile dobre strane i protonog i akumulacijskog naina zagrijavanja, esto se protoni zagrijai kombiniraju s manjim akumulacijskim spremnikom, kakav je prikazan na slici 7.6.
Slika 7.5 Kombinirani sunani sustav za pripremu PTV-a i grijanje prostora s protonim grijaem (izmjenjivaem) PTV-a, [11]
Slika 7.6 Spremnik s protonim grijaem kombiniran s manjim akumulacijskim spremnikom
32
Kada je potrebno ugraditi spremnik zapremine vee od 500 lit, kao to je to kada je kolektorska povrina > 10 m2, preporuuje se ugradnja dvaju manjih umjesto jednog spremnika, slika 7.7. U takvom sustavu kolektori prvo zagrijavaju jedan spremnik do eljene temperature (npr. 55 C). Nakon toga se fluid kolektorskog kruga usmjerava uz pomo troputnog ventila prema izmjenjivau drugog spremnika, u kome se predgrijava svjea voda koja ulazi u sustav. Na taj nain se prvi spremnik bre zagrijava na eljenu temperaturu, a zbog zagrijavanja drugog spremnika nie temperature vode prosjena efikasnost kolektora tijekom perioda rada je vea nego to bi bila da se zagrijavao samo jedan vei spremnik. Takvi su sustavi posebice prikladni za koritenje u turistikim objektima ,npr. privatnim kuama s apartmanima gdje su potrebe za PTV-om tijekom ljeta velike. U zimskim mjesecima, kada je potreba za PTV-om znatno manja, kao to je uostalom i suneva ozraenost, zagrijava se samo prvi spremnik, dok kroz drugi voda samo protjee ili se pak taj spremnik moe u potpunosti iskljuiti iz rada.
Slika 7.7 Kombinirani sunani sustav za pripremu PTV-a i grijanje prostora dva spremnika, [11]
Na slici 7.8 prikazan je sunani sustav veeg kapaciteta, namijenjen procesnom zagrijavanju tople vode. Kod takvih sustava obino se koriste vanjski ploasti izmjenjivai veeg kapaciteta i efikasnosti nego to su oni prikazani na prethodnim shemama sustava. To omoguuje izmjenu topline pri manjoj razlici temperatura fluida kolektorskog kruga i vode, to povlai veu efikasnost rada kolektora. S druge strane, potrebna je dodatna cirkulacijska pumpa u krugu izmeu spremnika i izmjenjivaa.
Slika 7.8 Sunani sustav za pripremu tople vode temp. 35 C u prehrambenoj industriji s ploastim izmjenjivaem topline kolektorskog kruga,nominalni toplinski uinak 500 kW, [10]
33
Nedostatak je ploastih izmjenjivaa i njihova osjetljivost na taloenje kamenca ukoliko kroz njih protjee PTV, a ne voda iz sustava grijanja, to onda zahtijeva periodika kemijska ienja. Openito, kod svih sustava izmjenjivai moraju biti tako dimenzionirani da izmjene svu toplinu prikupljenu kolektorima pri odreenoj minimalnoj temperaturnoj razlici kolektorskog fluida i vode u spremniku koja moe nastupiti tijekom rada. U suprotnom dolazi do poveanja polazne temperature fluida kolektorskog kruga i snienja efikasnosti kolektorasve dok se ne izmjeni sva prikupljena toplina. Kako je ve objanjeno u prethodnim poglavljima, ukoliko potrebnu izmjenjivaku povrinu nije mogue smjestiti u spremnik ili je naprosto jeftinije koristiti manje izmjenjivae, potrebni toplinski uinak mogue je postii poveanjem temperature radnog fluida, i to bilo spajanjem kolektora u serijski spoj i/ili koritenjem kolektora s cijevnom serpentinnom, to svakako smanjuje efikasnost kolektora.
7.2 Sustavi za grijanje prostora

Iako najee za pripremu PTV-a, sunani sustavi koriste se i za niskotemperaturno grijanje prostora. Na prethodnim shemama kombiniranih sunanih sustava prikazan je nain napajanja sustava radijatorskog grijanja iz spremnika vodom temp. (40-60) C koja je fiziki uvijek odvojena od PTV-a, ili pak sustava podnog, ili zidnog grijanja vodom temperature oko 30 C. Kod sustava podnog grijanja temperatura polaza grijanja regulira se preko troputnog ventila kako bi se temperatura poda drala ispod 30 C (radi sprjeavanja podizanja praine i nastajanja proirenih vena). Zbog injenice da je zimi suneva ozraenost do 5 puta manja nego ljeti, a potrebe za toplinom oko 6-7 puta vee, bile bi potrebne 30-40 puta vee povrine kolektora za pokrivanje ukupnih toplinskih potreba objekta za vrijeme zime. To bi, uz velike investicijske trokove i veliki period povrata investicije, dovelo i do pregrijavanja sustava ljeti. Da se sve to izbjegne, potrebno je paljivo optimirati broj kolektora i zapreminu spremnika. Obino se sustavi dimenzioniraju na nain da se prikupljenom sunevom energijom pokrije oko 10-15 % ukupnih energetskih potreba zimi (grijanje + PTV), ovisno radi li se o kontinentalnom ili primorskom dijelu Hrvatske. U energetski tedljivijim objektima ti udjeli rastu sa smanjenjem specifine potronje topline za grijanje QH,nd, tako da je u pasivnim niskoenergetskim kuama (QH,nd < 15 kWh/m2) mogue i 100 %-tno pokrivanje potreba za toplinskom energijom i u zimskim mjesecima. Pri tome je potrebno osigurati minimalno 50 lit zapremine spremnika po svakom m2 instalirane kolektorske povrine kako bi se izbjeglo pregrijavanje spremnika ljeti.
7.3 Sustavi za grijanje bazena

Zagrijavanje bazenske vode pomou sunevih kolektora jedan je od najefikasnijih i najekonominijih naina koritenja suneve energije za grijanje tople vode. Razlog tome su relativno niske potrebne temperature vode (24-32) C i mogunost koritenja jeftinih neostakljenih apsorbera. Prikupljena suneva energija na kolektorima se ovdje koristi za pokrivanje toplinskih gubitaka bazena uslijed ishlapljivanja, prskanja, konvekcije na zrak (vjetra), zraenja prema nebu i okolinim objektima te za zagrijavanje svjee vode koja se ubacuje u bazen radi odravanja higijenskog minimuma. Procijenjeni toplinski gubici otvorenih bazena iznose oko 4 kWh/m2 na dan, dok zatvoreni bazeni imaju gubitke oko 2,5 kWh/m2 na dan. Da bi se smanjili ti gubici, bazeni se esto prekrivaju prozirnim plastinim ploama, koje istodobno omoguuju prolaz Suneva zraenja prema vodi i apsorpciju u njoj.
7.4 Regulacija
Regulacija je od velike vanosti za efikasnost sunanog sustava. U osnoviregulacija se sastoji od upravljake jedinice, osjetnika temperature smjetenog na izlazu iz kolektora i na razliitim pozicijama u spremnicima. Osjetnik temperature u spremniku smjeta se neposredno iznad izmjenjivaa kolektorskog kruga kako bi se osiguralo da u trenutku kada se ukljui pumpa i na tom
34
najtoplijem dijelu izmjenjivaa postoji temperaturna razlika u odnosu na fluid kolektorskog kruga. Osjetnik temperature fluida na izlazu kolektora montira se tako da bude zatien od direktnog Suneva zraenja, najbolje direktno u fluid. Alternativno, osjetnik se moe samo privrstiti za cijev i sve skupa izolirati. Upravljaka jedinica ukljuuje i iskljuuje pojedine pumpe, usmjerava fluid preko troputnog ventila na pojedini spremnik, ukljuuje rad pomonog elektrinog grijaa ili pumpe toplovodnog kotla. Isto tako, moderne regulacije imaju funkciju upravljanja i ostatkom sustava grijanja u zgradi (npr. grupama podnog grijanja i radijatora po prostorijama i dr.) povezujui sve u jedinstveni sustav upravljanja.
7.5 Oprema i armatura

Ekspanzijske posude i ventili sigurnosti vani su dijelovi sunanog sustava koji osiguravaju njegovu funkcionalnost u svim uvjetima rada. Montiraju se u kolektorskom krugu, dovodu svjee vode i sustavu grijanja.S obzirom na velike promjene temperatura koje mogu nastupiti tijekom rada (posebice u kolektorskom krugu) ekspanzijska posuda mora biti dimenzionirana tako da moe prihvatiti sve promjene volumena vode, tj. da osigura stalni tlak u sustavu. Tlak u kolektorskom krugu obino se kree oko 2-2,5 bar, a u ostalim dijelovima sustava oko 3 bar. Ukoliko doe do pada tlaka u kolektorskom krugu ispod 1,5 bar, moe doi do smanjenja protoka radnog fluida zbog pojave kavitacije na usisnoj strani pumpe. U takvoj situaciji isto tako moe doi do isparavanja fluida u kolektoru, pri emu se u potpunosti zaustavlja cirkulacija. Do pada tlaka moe doi i zbog, primjerice, proputanja spojeva izloenih sunevom zraenju, uslijed proputanja sigurnosnog ventila bilo zbog njegove ili neispravnosti ekspanzijske posude ili pak zbog pregrijavanja sustava uslijed nestanka elektrine energije za pogon cirkulacijske pumpe. Iz tih razloga potrebno je redovito (npr. jednom tjedno) provjeravati tlak u sustavu i po potrebi dopunjavati kolektorski krug radnim fluidom. U kolektorski krug obvezno se ugrauje nepovratni ventil kako bi se sprijeilo rashlaivanje spremnika tijekom noi ili oblanog vremena zbog prirodne cirkulacije od toplijeg spremnika prema hladnijim kolektorima. Iz istih razloga se nepovratni ventil postavlja izmeu spremnika i toplovodnog kotla. Te je ventile potrebno oistiti od neistoa u redovitom godinjem servisu jer u suprotnom mogu djelomino izgubiti funkciju. Na cjevovodu svjee vode montira se redukcijski ventil koji osigurava stalni tlak u sustavu. Na isti je cjevovod poeljno montirati filter i omekiva te nepovratni ventil kako bi se sprijeilo pranjenje spremnika i pad tlaka (i eventualnu imploziju spremnika) kada nestane vode u vodovodu. Na izlaznom cjevovodu PTV-a potrebno je montirati zatitni termostatski mijeajui ventil (vidi sliku 7.3) koji ima ulogu sprijeiti protok vrue vode (npr. temperature > 50 C) prema izljevnom mjestu tako da PTV iz spremnika promijea s hladnom vodom. to se tie cjevovoda, oni bi openito trebali biti to je mogue krai ne bi li se toplinski gubici sveli na najmanju mjeru. Svi dijelovi cjevovoda kolektorskog kruga moraju se izolirati izolacijom debljine ( - ) promjer cjevovoda. Za to se esto se koristi specijalna UV otporna (Armaflex) izolacija, kojoj je nedostatak to je mogu otetiti ptice. U veim sustavima koristi se mineralna vuna obloena Al limom (koji izmeu ostalog prua zatitu i od ptica). U manjim kunim sustavima do 10 m2 kolektorske povrine cjevovodi su obino promjera 10 do 20 mm.
7.6 Montaa kolektora

Kolektori se obino montiraju na krov (slika 7.9a). Bolje je rjeenje ako se kolektori montiraju kao dio krova (slika 7.9b) jer se tako tedi na materijalu pokrova ,npr. crijepu, a na tom mjestu dobiva se i izvrsna toplinska izolacija. Isto tako, kolektori se mogu montirati na ravne krovove, terase ili tlo koristei posebne nosae (slika 7.10). Pri tome je potrebno provjeriti nosivost krovne konstrukcije.
35
a)
b)
Slika 7.9 a) Kolektor montiran na krov b) Kolektor montiran kao dio krova
U veim sustavima kolektori se spajaju u grupe, slika 7.10. Ovdje treba voditi rauna o tome da se pravilnim dimenzijama cjevovoda osigura jednoliki protok kroz sve grupe. Sustav se balansira ventilima u pojedinim granama s ugraenim mjeraem protoka. Na najviem dijelu instalacije, odnosno izlazu iz kolektora ili grupe, montira se odzrani ventil koji se koristi za isputanje zraka iz cjevovoda tijekom punjenja sustava.
Slika 7.10 Sunani sustav s grupama kolektora montiranim na krovne nosae
8. Ispitivanja sunevih kolektora i sustava

U EU ispitivanja se provode u ispitnim laboratorijima akreditiranim od strane neke akreditacijske agencije prema sljedeim normama: EN 12975-2: Solar thermal systems and components Solar collectors Part 2: Test methods EN 12976-2: Solar thermal systems and components Factory made systems Part 2: Test methods, koja preuzima dio ispitivanja iz ISO 9459-2:1995 Solar heating-Domestic water heating systems: Outdoor test methods for system performance characterisation and yearly performance of solar only systems. Isto tako, pojedini ispitni centri provode ispitivanja prema nacrtima normi: ENV 12977-2 (Custom built systems) i ENV 12977-3 (Stores) Europski odbor za normizaciju (CEN) uveo je dobrovoljnu oznaku "Solar Keymark" kojom se potvruje da je kolektor kolektor ispitan prema gore navedenim EN normama i ispunjava sve zahtjeve iz njih te da je provedena provjera osiguranja kvalitete u proizvodnji. Veina kolektora koji se dostavljaju na trite EU-a , kao i Hrvatske, nosi oznaku "Solar Keymark".
36
Ispitivanje kolektora (prema EN 12975-2:2006) ukljuuje: 1. Mjerenje efikasnosti sa i bez vjetra 2. Odreivanje faktora promjene upadnog kuta 3. Izraun toplinskog kapaciteta 4. Pad tlaka 5. Ispit kvalitete 5.1 Tlana proba (1.5 max radni tlak) 5.2 Otpornost na visoku temperaturu (odreivanje stagnacijske temperature) 5.3 Ispitivanje izloenosti dugotrajnom Sunevu zraenju 5.4 Vanjski i unutranji toplinski ok 5.5 Propusnost na kiu 5.6 Otpornost na smrzavanje 5.7 Mehaniko optereenje stakla i spojeva s kuitem (uslijed vjetra i snijega) 5.8 Otpornost na udarce (kamenje, tua).
a)
b)
Slika 8.1 a) Ispitna linija za mjerenje toplinskih karakteristika kolektora i b) sustava
Standardna ispitivanja sustava do 10 m2 i 900 Lit prema EN 12976-2:2006 ukljuuju: 1. Otpornost na smrzavanje 2. Zatita od pregrijavanja 3. Tlana proba 4. Prikladnost za pitku vodu 5. Otpornost na vanjske utjecaje 6. Zatitna oprema (sigurnosni ventili, ekspanzijske posude. .) 7. Oznaavanje 8. Toplinske karakteristike sustava provedba ispitivanja karakteristika komponenti prema ISO 9459-5 8.1 Odreivanje pomone energije (el grijai, kotao,) 8.2 Odreivanje "parazitske" energije (pumpa, regulacija) 8.3 Odreivanje energije odvedene potroau 8.4 Odreivanje udjela solarne u ukupnoj energiji 8.5 Simulacije rada za razne pogonske i vremenske uvjete na temelju mjerenja 8.6 Provjera pokrivanja potreba bez rada kolektora 9. Zatita od povratnog strujanja 10. Elektrina sigurnost Ispitivanje komponenti spremnika za potrebe PTV-a i grijanja: odreivanje toplinskih gubitaka odreivanje ukupne godinje prikupljene energije u kombinaciji s razliitim kolektorima ili regulacijom ili pumpama.
37
Ispitivanje materijala 1. Odreivanje propusnosti stakla 2. Odreivanje karakteristika premaza apsorbera 3. Odreivanje faktora promjene upadnog kuta stakla Posebna ispitivanja Paralelna ispitivanja dvaju usporedivih sustava Ispitivanja kombiniranih sustava za pripremu PTV-a i grijanje prostora
9. Simulacija i ekonomino dimenzioniranje sunanih sustava

9.1 Metode prorauna
Sunani sustav mora biti tako dimenzioniran do pokrije dio ili ukupnu potrebu za toplinskom energijom u odreenom periodu godine, a da se izbjegne pregrijavanje sustava i zastoj rada u bilo kojem trenutku. U tu je svrhu najbolje provesti simulaciju rada sunanog sustava na satnoj razini. Simulacija ukljuuje proraun dovedene i odvedene energije iz sustava u pojedinom satu tijekom dana te slijedom toga odreivanje temperatura vode u spremniku i kolektorskom krugu. Na taj se nain dobiju podaci o dinamikim karakteristikama sustava tijekom cijelog dana, to omoguuje meusobno usklaivanje povrine kolektora, zapremine i broja spremnika te toplinskog uinka izmjenjivaa topline i snage pomonog izvora topline. Konane dimenzije i karakteristike komponenti dobiju se optimizacijom u odnosu na cijenu investicije i prikupljenu energiju (tj. ekvivalentne utede na trokovima za gorivo), i to tako da period povrata investicije bude najmanji. Osim provoenja detaljnih simulacija rada, proraun sustava mogue je napraviti prema raznim drugim poopenim metodama temeljenim na odreivanju potrebnih parametara iz dijagrama, poput f-chart metode ili , f-chart metode i dr. (vie u [1]). Te metode daju informaciju samo o mjesenim vrijednostima prikupljene suneve energije za odreenu povrinu kolektora i zapreminu spremnika, ali ne omoguuju uvid u dinamiko ponaanje sustava to je od izuzetne vanosti za kvalitetno projektiranje sustava, postizanje eljenih temperatura u spremniku i najvee efikasnosti u radu. Neto detaljnija metoda, koja ukljuuje i proraun toplinskih gubitaka u dijelovima sunanog sustava, temelji se na originalnoj f-chart metodi, a opisana je u normi koja se koristi za energetsko certificiranje zgrada HRN EN 15316-4-3 (Sustavi grijanja u zgradama Metoda prorauna energijskih zahtjeva i uinkovitosti sustava Dio 4-3: Sustavi za proizvodnju topline, toplinski sustavi sunevog zraenja). U nastavku su dani osnovni izrazi koji se koriste u prethodno spomenutoj simulaciji rada toplovodnog sunanog sustava. Izrazi se odnose na kombinirani sustav s jednim spremnikom za zagrijavanje PTV-a i grijanje prostora. Korisna suneva energija prikupljena kolektorima u vremenu t moe se odrediti iz eksperimentalnih podataka o efikasnosti kolektora dobivenih od proizvoaa prema
Qkol = kol Gsun Akol t [Wh],
(9.1)
pri tome je t = 1 h. Gsun je sunevo ozraenje na plohu kolektora u odreenom satu karakteristinog dana pojedinog mjeseca u godini. Podaci o mjerenim satnim vrijednostima sunevog zraenja na horizontalnu plohu i plohu nagnutu pod 45 prema horizontali su dani u prilogu. Za druge kutove nagiba plohe potrebno je provesti zaseban proraun (vie u [1]). U prilogu su isto tako dani i podaci o temperaturi okolinog zraka potrebni za proraun efikasnosti.
38
Toplinska energija koja se odvodi iz spremnika tijekom potronje PTV-a pri protoku m (kg/s) rauna se prema:
QPTV = mcp (s1 svj ) t, Wh
(9.2)
gdje je s1 temperatura vode u spremniku na poetku svakog vremenskog intervala (t = 1h). Svjea voda koja se dovodi u spremnik jest temperature svj = 10-15 C. Raspodjela potronje vode tijekom dana znaajno utjee na dinamiko ponaanje sustava, odnosno njegovo dimenzioniranje. Na alost, protok PTV-a u pojedinom satu tijekom dana teko je tono odrediti. U tu se svrhu mogu koristiti dijagrami poput onih sa slike 9.1. Openito, moe se uzeti da potronja PTV-a referentne temperature 45 C u kuanstvima iznosi oko 40-60 litara/dan po osobi, dok je u hotelima i autokampovima ona znatno via i iznosi oko 80-120 litara/dan po osobi.
Slika 9.1 Primjer satne potronje PTV-a u kuanstvu kroz dan, [1]
Toplinska energija akumulirana u spremniku jest

Qsprem = Qkolg QPTV , Wh.
(9.3)
gdje g uzima u obzir toplinske gubitke cjevovoda i izmjenjivaa (g = 0,9). Porast prosjene temperature spremnika zapremine Vsprem tijekom svakog sata jest
= Qsprem Vsprem cp
, C.
(9.4)
Temperatura vode u spremniku na kraju svakog sata tada je
s2 = s1 + , C.
(9.5)
Izrazi (9.1)-(9.5) omoguuju izraun promjene temperature vode u spremniku tijekom karakteristinog dana u mjesecu. Ukupna povrina kolektora i zapremina spremnika tada se odreuju na nain da se postignu eljene temperature u spremniku u pojedinom mjesecu (npr. u ljetnim mjesecima maks. 55 C). Na kraju pojedinog dana postignuta temperatura spremnika umanjuje se za (2-3) C zbog toplinskih gubitaka tijekom noi te se s tom vrijednou ulazi u simulaciju rada za sljedei dan, tj. u sljedei korak iteracije. Nakon prorauna nekoliko koraka simulacije (tj. za nekoliko dana) postie se stacionarna raspodjela temperatura od jutarnjih do veernjih sati. Temeljem te temperaturne raspodjele provodi se proraun potrebne energije pomonog grijaa (kotla, el. grijaa) da bi se voda zagrijala na eljenu temperaturu (npr. 50 C). Najvea temperatura PTVa u spremniku bi u jednom dijelu dana morala biti izmeu 45-55 C radi sprjeavanja razmnoavanja legionele, ali ne znatno via, jer se time nepotrebno smanjuje efikasnost kolektora. Iznos toplinske energije dodatnog izvora (el. grija, kotao) rauna se prema
QPTV = mcp (50o C Ts2 ) t , Wh.
(9.6)
39
U ovakvom modelu prorauna pretpostavljeno je da se PTV dogrijava izvan spremnika (npr. ploastim izmjenjivaem) na temperaturu 50 C, tako da je temperatura u spremniku ovisna samo o toplini dovedenoj kolektorima i onoj odvedenoj kroz potronju PTV-a. U najveem broju sustava to se dogrijavanje dogaa na izmjenjivau u samom spremniku (vidi poglavlje 7.1). No voda ima tu viu temperaturu (50 C) samo pri vrhu spremnika, tako da takva situacija ne utjee puno na prosjene temperature Ts1,2 s kojima se rauna u simulaciji. Detaljniji prorauni trebali bi ukljuiti i utjecaj temperaturne raspodjele u spremniku. Tu se uspjeno mogu koristiti programi za numeriku simulaciju poput npr. TRNSYS-a. U sluaju kada se koristi kombinirani sustav za bilo radijatorsko, podno ili zidno grijanje, gornji izraz za akumuliranu toplinu poprima sljedei oblik
Qsprem = Qkolg QPTV QH,nd , Wh.
(9.7)
Pri tome mora biti poznat iznos potrebne topline za grijanje QH,nd (norma HRN EN 13790).
9.2 Rezultati simulacije

Primjenjujui prethodno opisanu metodu, provedena je simulacija rada sunanog sustava za obiteljsku kuu korisne povrine Ak = 100 m2 s 4 ukuana, smjetenu u dvama razliitim klimatskim podrujima Zagrebu i Splitu, [10]. U dijagramu na slikama 9.2a,b prikazana je izraunata temperatura vode u spremniku tijekom karakteristinog dana u pojedinom mjesecu. Povrina je kolektora tako odreena da se u potpunosti pokrije potreba za zagrijavanjem PTV-a u ljetnim mjesecima. Rezultati oekivano pokazuju da je srednja godinja efikasnost kolektora vea u Splitu kol = 0,60 nego u Zagrebu kol = 0,49. Zanimljivo je vidjeti kako je tijekom ljetnih mjeseci efikasnost kolektora kol = 0,62 u Splitu tek neto vea nego u zimskim mjesecima kol = 0,58. Tako male razlike posljedica su niih temperatura u spremniku zimi (to podie efikasnost) i druge strane niih vrijednosti temperature zraka i ozraenosti (to pak sniava efikasnost). U Zagrebu je efikasnost kolektora zimi kol = 0,4 znatno nia nego ljeti kol = 0,56. To je posljedica veih razlika temperatura zraka i iznosa ozraenosti zimi i ljeti od onih u Splitu. Isto tako, efikasnosti se u ljetnim mjesecima u Zagrebu i Splitu znatno manje razlikuju nego one za ova dva grada u zimskim mjesecima, i to upravo zbog veih razlika u temperaturama zraka i ozraenosti tijekom zimskih mjeseci.
60 55 50 45 Tem peratura (C) 40 35 30 25 20 15 10 0 3 6 9 12 15 18 21 24 Doba dana, h
30 25 20 0 3 6 9 12 15 18 21 24 Doba dana, h 60 55 50
sijeanj travanj srpanj listopad
Temperatura (C)
45 40 35
sijeanj travanj srpanj listopad
a)
b)
Slika 9.2 Simulirane vrijednosti promjene temperatura u spremniku PTV-a tijekom karakteristinog dana za optimirani sunani sustav u a) Zagrebu i b) Splitu, [17]
40
9.3 Period povrata investicije

Visina investicije i njezin period povrata esto u konanici odreuju dimenzije komponenti sunanog sustava, i to prije svega ukupnu povrinu kolektora. U postupku optimizacije nastoji se odabrati ono rjeenje koje daje najmanji period povrata investicije. Pri tome je zgodno prikazati cijenu investicije kao zbroj promjenjivih trokova ovisnih o ukupnoj povrini kolektora Ckol i nepromjenjivih trokova sustava Cfix.
Cinvest = Ckol Akol + Cfix [kn].
(9.8)
Tada ukupna povrina kolektora postaje varijabla po kojoj se vri optimizacija. Fiksni trokovi definirani su za odreeni raspon ukupne povrine kolektora i odnose se na spremnik, regulaciju, pumpe, ekspanzijske posude, ventile, cijevi, ugradnju i dr. Dakako, ukoliko su spremnik i sva pripadajua armatura dio konvencionalnog sustava koji bi se ionako morao ugraditi, onda investicija u sunani sustav obuhvaa samo one dijelove koji se dodatno moraju ugraditi (kolektori, regulacija, dodatne cijevi, pumpe, razlika u cijeni sunanog spremnika i manjeg spremnika u konvencionalnom sustavu i dr.). Najtoniji nain odreivanja investicije u sunani dio sustava jest razlika ukupne cijene konvencionalnog sustava kombiniranog sa sunanim i samog konvencionalnog sustava. Utede na trokovima za gorivo koje se ostvaruju kroz koritenje sunanog sustava tijekom godine odreuju se iz rezultata simulacija. Iznosom su jednake cijeni za odreeno gorivo koje bi se moralo potroiti da se dobije koliina energije jednaka iskoritenoj Sunevoj energiji za zagrijavanje vode (za PTV i grijanje prostora). Ta se uteda moe izraunati prema
S=
Qkolg H
kotao
CG , kn.
(9.9)
gdje je Hd donja ogrjevna mo goriva (kg/J, mn3/J), a CG je cijena goriva (kn/kg, kn/mn3 ). Qkolg je ukupna prikupljena godinja suneva energija iskoritena za zagrijavanje vode. Treba napomenuti da ovdje nisu uraunate utede vezane uz smanjene toplinske gubitke konvencionalnog dijela sustava. One posebice dolaze do izraaja ljeti kada je smanjena potronja energije (samo za pripremu PTV-a), a dodatni izvor topline (kotao) mora biti vei dio vremena u stanju pripravnosti (stand by reim rada) kako bi odravao temperaturu vode u spremniku. Koritenje sunanih sustava omoguuje rad samo s povremenim ukljuivanjem dodatnog izvora topline, tj. ne mora biti u stanju pripravnosti cijelo vrijeme, ime se postiu znatne utede i podie prosjena godinja efikasnost konvencionalnog dijela sustava. Za procjenu tih uteda potrebno je koristiti proraune iz skupine normi HRN EN 15316. Njihovim pridodavanjem prikupljenoj Sunevoj energiji znatno se moe smanjiti izraunata vrijednost perioda povrata investicije (ovisno o veliini sustava cca. 10-30 %). Jednostavni period povrata investicije rauna se prema
P= Cinvest , godina. S
(9.10)
U prethodnom izrazu radi jednostavnosti nije uzet u obzir utjecaj kamata niti inflacije. Ukoliko se investicija financira bankarskim kreditom, utjecaj kamate produljio bi period povrata. S druge strane, utjecaj inflacije bio bi takav da skrauje period povrata.
9.4 Optimizacija povrine kolektora i zapremine spremnika

U tablici 8.1 dane su optimizirane vrijednosti povrina kolektora i zapremina spremnika sunanih sustava za pripremu PTV-a razliitih veliina ovisno o broju osoba, i to za klimatska podruja Zagreba i Splita. Optimalna povrina kolektora u ovisnosti o broju osoba prikazana je dijagramski na
41
slici 9.3. Isto tako, za sve sustave je izraunat period povrata investicije, slika 9.4. Za proraun je uzeta relativno visoka potronja PTV-a referentne temp. 45 C u iznosu od 80 lit/dan po osobi. To predstavlja prosjenu vrijednost potronje u sunanim sustavima u rezidencijalnom i turistikom sektoru (apartmani, autokampovi i sl.). Naelno, kod sunanih sustava poveanje potronje PTV-a rezultira poveanjem iznosa godinje prikupljene suneve energije, jer dovodi do sniavanja prosjene temperature vode u spremniku. Isti efekt ima i poveanje zapremine spremnika, no ono povlai i vee investicijske trokove, tako da u konanici moe dovesti do poveanja perioda povrata investicije. Sustavi su optimizirani prema dvama kriterijima, a to su: 1. da se u potpunosti pokriju energetske potrebe za pripremom PTV-a u srpnju i kolovozu 2. minimalni period povrata investicije. Investicijski su trokovi procijenjeni temeljem prosjenih trinih cijena opreme razliitih proizvoaa i cijena kolektora prosjenih toplinskih karakteristika. Kod sustava za pripremu PTV-a sa 6 i vie osoba koji ionako moraju imati spremnik sa svom pripadajuom armaturom (npr. ventili, ekspanzijske posude, pumpe i dr.) u investiciju sunanog dijela sustava uraunati su samo trokovi za kolektore, cjevovode, regulaciju, "solarni set" (pumpa, ekspanzijska posuda, ventili i dr.) i ugradnju te razlika u cijeni izmeu sunanog spremnika i onog za konvencionalni sustav. Rezultat toga je naglo smanjenje perioda povrata investicije u odnosu na sustave za broj osoba <6. Utede u gorivu i periodi povrata investicije raunati su u odnosu na plin (CG = 0,31 kn/kWh) i elektrinu energiju (CG = 0,69 kn/kWh). Naime, to su energenti koji se najee koriste za pripremu PTV-a. Rezultati oekivano pokazuju kako se u klimatskom podruju Splita ostvaruju znaajno nii periodi povrata investicije nego u podruju Zagreba. Isto se tako vidi kako period povrata investicije pada s veliinom sustava. Kako je ve ranije spomenuto, kada bi u izraun ukljuili utede zbog smanjenja toplinskih gubitaka konvencionalnog sustava, dobile bi se jo nie vrijednosti povrata investicije. Na taj nain bi mogli postati isplativi uz dravne poticaje i manji sunani sustavi (br. osoba <6 ), ak i u objektima gdje se koristi plin kao konvencionalni energent.
Tablica 9.1: Tehnike i ekonomske karakteristike optimiziranih sunanih sustava razliitih veliina u odnosu na broj osoba za podruje Zagreba i Splita
Broj osoba 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 Povrina kolektora, Iskoritena sun. energija, Energija za Spremnik 2 kWh/a PTV m ZAG SPLIT Lit. ZAG SPLIT kWh/a 4 5 6 7,5 8,5 10 11 12 13,5 15 16 17 18 19,5 21 22 23 24,5 26 27 28 29 30 3 4 5 6 7 8 8,5 9,5 10,5 11,5 12,5 13 14 15 16 16,5 17,5 18,5 19,5 20,5 21,5 22 23 200 200 250 300 350 400 450 500 550 600 650 700 750 800 850 900 950 1000 1050 1100 1150 1200 1250 2320 2900 3480 4350 4930 5800 6380 6960 7830 8700 9280 9860 10440 11310 12180 12760 13340 14210 15080 15660 16240 16820 17400 2850 3800 4750 5700 6650 7600 8075 9025 9975 10925 11875 12350 13300 14250 15200 15675 16625 17575 18525 19475 20425 20900 21850 3574 4765 5957 7148 8339 9531 10722 11913 13105 14296 15487 16679 17870 19061 20253 21444 22635 23827 25018 26209 27401 28592 29783 Povrat invest.plin,,a ZAG 36,4 30,9 28,1 18,6 17,7 16,6 15,9 15,5 14,9 14,5 14,3 14,2 14,0 13,8 13,6 13,5 13,5 13,3 13,1 13,0 12,8 12,6 12,4 SPLIT 27,8 22,2 19,4 12,8 11,9 11,3 10,9 10,5 10,1 9,9 9,6 9,6 9,5 9,3 9,2 9,2 9,1 8,9 8,8 8,7 8,5 8,4 8,2 Povrat invest.el.energija.,a ZAG 18,2 15,5 14,1 9,3 8,9 8,3 8,0 7,8 7,5 7,3 7,2 7,1 7,0 6,9 6,8 6,8 6,7 6,7 6,6 6,5 6,4 6,3 6,2 SPLIT 13,9 11,1 9,8 6,4 6,0 5,7 5,5 5,3 5,1 4,9 4,8 4,8 4,7 4,7 4,6 4,6 4,5 4,5 4,4 4,4 4,3 4,2 4,1 Cijena investicije, kn ZAG 29001 30801 33547 27800 29981 33064 34783 36989 40133 43319 45645 48007 50394 53694 56988 59354 61665 64792 67798 69746 71491 72985 74177 SPLIT 27201 29001 31747 25100 27281 29464 30283 32489 34733 37019 39345 40807 43194 45594 47988 49454 51765 53992 56098 58046 59791 60385 61577
42
35 30 25 20 15 10 5 0 0 5 10
kol.povrina, m
ZAGREB SPLIT
br.osoba
15
20
25
30
Slika 9.3 Optimalna povrina kolektora u ovisnosti o broju osoba

40 35
povrat investicije (el.energija), a
ZAGREB SPLIT
40 35 30 25 20 15 10 5 0
ZAGREB SPLIT
povrat investicije (plin), a
30 25 20 15 10 5 0
3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25
br.osoba
3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25
br.osoba
a)
b)
Slika 9.4 Izraunati period povrata investicije (godina) u ovisnosti o broju osoba, a) usporedba s plinom, b) usporedba s elektrinom energijom kao energentom u konvencionalnom dijelu sustava
43
Prilog
Tablica P.1: Satne vrijednosti suneve ozraenosti horizontalne plohe u Zagrebu i Splitu za karakteristini dan u pojedinom mjesecu
Zagreb =0 sat 4-5 5-6 6-7 7-8 8-9 9-10 10-11 11-12 12-13 13-14 14-15 15-16 16-17 17-18 18-19 19-20
o
mjesec 1
2 4 35 101 183 252 290 303 266 201 117 42 4
3 2 27 96 188 290 366 389 396 347 275 196 100 28 1,5 9,73 83,75
9 43 98 147 184 194 168 117 54 11
4 0,5 22 92 197 317 419 499 534 529 493 420 301 191 83 18 0,1 14,82 123,47
5 11 67 167 288 417 528 599 643 644 589 501 398 280 155 55 7 19,26 165,82
Wh/m 6 19 87 186 310 437 542 633 665 664 628 544 423 310 191 83 17
7 14 77 185 310 445 564 654 695 698 651 561 443 326 192 79 14 21,27 183,15
8 2,5 38 128 257 383 518 608 661 651 600 512 397 268 136 36 2 18,71 161,12
9 8 61 162 289 403 496 539 532 486 402 289 163 54 6 14,00 116,70
10 0,1 13 68 150 240 320 358 359 322 248 152 62 8 8,28 71,30
11
12
0,6 14 52 101 147 177 185 153 104 50 11 0,1 3,58 29,84
4 30 72 112 139 143 121 79 33 5
MJ/dan kWh/mjesec
Split =0o dan 4-5 5-6 6-7 7-8 8-9 9-10 10-11 11-12 12-13 13-14 14-15 15-16 16-17 17-18 18-19 19-20 MJ/dan kWh/mjesec
3,69 31,78
mjesec 1
6,47 50,34
20,66 172,17
Wh/m2 6 15 106 243 405 553 678 776 816 810 755 676 560 415 262 111 17 25,91 215,94
2,66 22,88
2 5 65 176 297 378 428 420 375 292 183 71 5
3 1 37 165 289 410 515 556 540 506 432 306 172 53 2 14,34 123,50
4 20 112 255 400 524 609 647 645 603 521 406 268 128 26 18,59 154,92
18 98 192 263 306 312 276 200 106 23
5 6 72 200 354 503 626 716 758 750 697 615 505 361 211 81 7 23,26 200,32
7 11 90 231 395 553 605 778 827 821 761 670 554 402 249 100 13 25,42 218,86
8 1 46 171 330 482 617 706 752 753 699 609 486 334 175 50 2 22,37 192,60
9 8 85 227 378 509 598 638 633 580 503 369 216 73 5 17,36 144,66
10 20 129 267 390 479 521 517 463 371 242 104 13
11 1 38 136 238 307 345 339 295 224 117 28 0
12
10 81 172 242 277 285 248 175 88 14
6,46 55,61
9,70 75,46
12,66 109,00
7,44 62,04
5,73 49,35
44
Tablica P.2: Satne vrijednosti suneve ozraenosti plohe orijentirane prema jugu i nagnute pod kutom 45 prema horizontali u Zagrebu i Split za karakteristini dan u pojedinom mjesecu
Zagreb =45o sat 4-5 5-6 6-7 7-8 8-9 9-10 10-11 11-12 12-13 13-14 14-15 15-16 16-17 17-18 18-19 19-20 mjesec 1 2 3 2,56 34,52 122,72 240,33 370,72 467,88 497,28 506,23 443,59 351,55 250,56 127,84 35,79 1,92 4 0,52 23,04 96,35 206,32 331,99 438,82 522,60 559,26 554,02 516,32 439,86 315,24 200,03 86,93 18,85 0,10 5 9,52 57,97 144,50 249,20 360,82 456,87 518,31 556,38 557,24 509,65 433,51 344,38 242,28 134,12 47,59 6,06 Wh/m 6 15,96 73,06 156,20 260,34 367,00 455,17 531,60 558,47 557,63 527,40 456,85 355,24 260,34 160,40 69,70 14,28
2
7 11,90 65,43 157,21 263,43 378,15 479,27 555,75 590,59 593,14 553,20 476,72 376,45 277,02 163,15 67,13 11,90
8 2,37 35,97 121,16 243,26 362,52 490,30 575,49 625,65 616,19 567,91 484,62 375,77 253,67 128,73 34,07 1,89
9 9,03 68,84 182,83 326,16 454,81 559,77 608,30 600,40 548,49 453,69 326,16 183,96 60,94 6,77
10
11
12
14,11 67,41 153,62 230,43 288,43 304,11 263,35 183,41 84,65 17,24
5,42 47,38 136,74 247,75 341,17 392,62 410,22 360,12 272,12 158,40 56,86 5,42
0,12 16,13 84,39 186,14 297,83 397,11 444,27 445,51 399,59 307,76 188,63 76,94 9,93
0,95 22,17 82,33 159,92 232,75 280,25 292,92 242,25 164,67 79,17 17,42 0,16
7,26 54,44 130,67 203,26 252,26 259,52 219,59 143,37 59,89 9,07
MJ/dan kWh/mjesec SPLIT =45 sat 4-5 5-6 6-7 7-8 8-9 9-10 10-11 11-12 12-13 13-14 14-15 15-16 16-17 17-18 18-19 19-20
5,78 49,01 mjesec 1
8,76 74,24
12,43 105,33
15,52 131,46
16,66 141,17
17,35 147,00 Wh/m

2
18,07 153,12
17,71 150,05
15,80 133,90
10,28 87,06
5,67 48,04
4,82 40,85
3 1,20 44,24 197,31 345,59 490,28 615,84 664,87 645,73 605,08 516,59 365,92 205,68 63,38 2,39
4 20,65 115,61 263,23 412,90 540,90 628,65 667,87 665,81 622,45 537,81 419,10 276,65 132,13 26,84
5 5,46 65,51 181,97 322,09 457,67 569,58 651,47 689,68 682,40 634,18 559,57 459,48 328,46 191,98 73,70 6,37
6 12,74 90,04 206,41 344,02 469,73 575,91 659,15 693,13 688,03 641,31 574,21 475,68 352,51 222,55 94,29 14,44
7 9,57 78,31 200,99 343,68 481,15 526,40 676,92 719,56 714,33 662,13 582,95 482,02 349,77 216,65 87,01 11,31
8 0,98 44,97 167,18 322,63 471,24 603,23 690,24 735,21 736,19 683,40 595,41 475,15 326,54 171,09 48,88 1,96
9 9,43 100,14 267,44 445,34 599,68 704,54 751,67 745,78 683,33 592,61 434,74 254,48 86,01 5,89
10
11
12
32,12 174,89 342,65 469,35 546,09 556,80 492,55 356,92 189,17 41,05
7,35 95,51 258,61 436,41 555,43 628,90 617,14 551,02 429,06 268,90 104,33 7,35
29,61 190,96 395,24 577,32 709,07 771,24 765,32 685,39 549,20 358,24 153,95 19,24
1,74 66,24 237,08 414,89 535,18 601,42 590,96 514,26 390,49 203,96 48,81
19,12 154,89 328,91 462,77 529,70 545,00 474,25 334,65 168,28 26,77
MJ/dan kWh/mjesec
11,53 97,65
14,26 120,78
17,15 145,30
19,19 162,58
21,17 179,33
22,01 186,48
22,11 187,35
21,87 185,27
20,45 173,27
18,74 158,75
12,98 109,95
10,96 92,85
45
Tablica P.3: Izraunati i izmjereni odnos difuznog i ukupnog Suneva zraenja na horizontalnu plohu H d / H u Zagrebu i Splitu
mjesec Split Zagreb Zagreb (mjereno) 1 0,48 0,7 0,7 2 0,44 0,63 0,62 3 0,43 0,6 0,53 4 0,42 0,52 0,52 5 0,38 0,49 0,49 6 0,35 0,46 0,48 7 0,35 0,45 0,45 8 0,35 0,44 0,44 9 0,36 0,47 0,47 10 0,36 0,56 0,59 11 0,47 0,70 0,69 12 0,48 0,75 0,72
Tablica P.4: Prosjene mjesene temperature zraka u Zagrebu i Splitu mjesec Zagreb Split C C 1 0,3 7
2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
2,3 6,7 11,3 16,2 19,8 21,1 20,9 16,3 12,5 6,5 1,2
7,7 10,6 14,2 19,3 23,2 25,6 25,4 21 17,5 12,4 8,6
46
Literatura
[1] [2] [3] [4] [5] [6] [7] [8] [9] Duffie, J.A., Beckman, W.A.: Solar engineering of thermal processes, John Wiley&Sons, pp.919, New York, (1991) Boyle, G.: Renewable energy-power for sustainable future, Oxford University Press, pp.477, Oxford, (1998) Twidell, J.: Weir T., Renewable energy resources, E&FN Spon, pp.439, London, (1997) Kulii, P.: Novi izvori energije, k. knjiga, pp.154, Zagreb, (1991) International Energy Agency, http://www.iea.org, (2010) European Environment Agency: http://www.eea.europa.eu, (2010) Energetski institut Hrvoje Poar: http://www.eihp.hr/, (2010) The European Wind Energy Association: http://www.ewea.org/, (2010) Dovi, D., vai, S.: Ispitno izvjee sunevih kolektora proizvoaa Tehnomont d.o.o., FSB, Zagreb, (2003)
[10] Dovi, D., vai, S.: Solar energy for heating and domestic water purposes, 1st Int conference on renewable energy resources, Dubrovnik, (2004) [11] Katalozi proizvoaa: Horvati, Buderus, VIESMANN, Wolf, GreenOneTec, Centrometal, Vaillant: (1997-2009) [12] Recknagel, H. et al.: Taschenbuch fr Heizung und Klimatecnik, Oldenburg Verlag, Mnchen, (2007) [13] Vieira, M. E., Duarte, P.O.O, Buarque, H. L. B.: Determination of the void fraction and drift velocity in a two-phase flow with a boiling solar collector, Solar Energy, Vol. 69, No. 4, pp. 315319, (2000) [14] Hussein H.M.S., Transient investigation of a two phase closed thermosyphon flat plate solar water heater, Energy Conversion and Management, Vol. 43, pp. 24792492, (2002)
[15] Mathioulakis, E., Belessiotis, V.: A new heat-pipe type solar domestic hot water system, Solar
Energy, Vol. 72, No. 1, pp. 1320, (2002) [16] Dovi, D.: Numerika i eksperimentalna studija sunevog kolektora s valovitim apsorberom, Doktorska disertacija, Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveuilita u Zagrebu, (2005) [17] Kolakovi, I., Dovi, D.: Simulation of the solar domestic hot water system operation, Technical gazette, Vol. 16, No. 1, pp. 3-9, (2009) [18] HRN EN 15316-4-3 Sustavi grijanja u zgradama Metoda prorauna energijskih zahtjeva i uinkovitosti sustava Dio 4-3: Sustavi za proizvodnju topline, toplinski sustavi sunevog zraenja, (2008)
Instrument pretpristupne pomoi Obnovljivi izvori energije
Instrument pretpristupne pomoi (eng. Instrument for Pre-Accession Assistance IPA) pretpristupni je program za razdoblje od 2007. do 2013. godine koji zamjenjuje dosadanje programe CARDS, Phare, ISPA i SAPARD. Osnovni ciljevi ovog programa su pomo u izgradnji institucija i vladavine prava, ljudskih prava, ukljuujui i temeljna prava, prava manjina, jednakost spolova i nediskriminaciju, administrativne i ekonomske reforme, ekonomski i drutveni razvoj, pomirenje i rekonstrukciju te regionalnu i prekograninu suradnju. IPA Komponenta IV Razvoj ljudskih potencijala doprinosi jaanju gospodarske i socijalne kohezije, te prioritetima Europske strategije zapoljavanja u podruju zapoljavanja, obrazovanja, strunog osposobljavanja i socijalnog ukljuivanja. Europsku uniju ini 27 zemalja lanica koje su odluile postupno povezivati svoja znanja, resurse i sudbine. Zajedniki su, tijekom razdoblja proirenja u trajanju od 50 godina, izgradile zonu stabilnosti, demokracije i odrivog razvoja, zadravajui pritom kulturalnu raznolikost, toleranciju i osobne slobode. Europska unija posveena je dijeljenju svojih postignua i svojih vrijednosti sa zemljama i narodima izvan svojih granica.
Europska komisija izvrno je tijelo EU.
Vie o projektu na www.ipa-oie.com

04 Handbook Suncani Toplovodni Sustavi

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

04 Handbook Suncani Toplovodni Sustavi

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Ovaj projekt financira Europska unija Ova publikacija izraena je uz pomo Europske unije.

SUNANI TOPLOVODNI SUSTAVI

2. Fizikalne osnove 2.1 2.2

Maseni i volumni protok Izmjena topline 2.2.2 Toplina 2.2.1 Temperatura

2.2.3 Provoenje topline 2.2.4 Konvekcija 2.2.5 Zraenje 2.3 2.4

Izmjena topline izmeu dvaju medija Izmjena topline transportom mase

3. Obnovljivi izvori energije 3.1 3.2

...................................................................... ......................................................... ......................................................

Obnovljivi izvori i fosilna goriva

Karakteristike obnovljive energije

4. Sunevo zraenje 4.1 4.2 4.3 4.4

.............................................................................. ............................................................................ .......................................................................... ..................................................

Godinja promjena Suneva ozraenja Optimalni kut kolektora

......................................................................... ..................................................................... ................................................................... ..........................................

Koncentrirajui kolektori i sunane elektrane Raspodjela strujanja u kolektorima

6. Izmjena topline u ploastom kolektoru 6.1 6.2 Mehanizmi izmjene topline

.............................................................. ........................................ ......................................

Utjecaj konstrukcije na toplinske karakteristike

6.2.1 Utjecaj optikih svojstava apsorbera i stakla

7. Sunani toplovodni sustavi 7.1 7.2 7.3 7.4 7.5 7.6

................................................................... .............................................................. .............................................................. ...............................................................

................................................................................ ....................................................................... .......................................................................

8. Ispitivanja sunevih kolektora i sustava

........................................................................ ...................................................................... ................................................................ ...............................

Period povrata investicije

Optimizacija povrine kolektora i zapremine spremnika

Damir Dovi: Sunani toplovodni sustavi [Prirunik]

V masa fluida, kg.

Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije

Ukoliko je protok okomit na povrinu presjeka strujanja moe se pisati

2.2 Izmjena topline

A plotina povrine izmjene topline, m2.

Damir Dovi: Sunani toplovodni sustavi [Prirunik]

toplinska provodnost materijala stjenke, W/mK debljina stjenke, m

koeficijent prijelaza topline, W/m2K

Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije

dinamiki viskozitet fluida, Pas, = gustoa fluida, kg/m3.

Damir Dovi: Sunani toplovodni sustavi [Prirunik]

Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije

Stefan-Boltzmannova konstanta = 5,6710-8 W/m2K4

koeficijent emisije (emisijski koeficijent)

b) tijelo 1 obuhvaeno tijelom 2 pri emu je A1 A2 (npr. kolektor i nebeski svod)

Damir Dovi: Sunani toplovodni sustavi [Prirunik]

2.3 Izmjena topline izmeu dvaju medija

f,t ,f,h temperature fluida, C

Ruk ukupni toplinski otpor prolasku topline, m2K/W.

Pritom je za ravnu stjenku koeficijent prolaska topline definiran kao

a ukupni toplinski otpor prolasku topline kao

Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije

2.4 Izmjena topline transportom mase

3. Obnovljivi izvori energije

Sunevo zraenje: 173 000 TW

Direktna refleksija: 52 000 TW, 30%

Ciklus isparav.kondenzac.: 40 000, TW 23% Fotosinteza: 40 TW, <1%

Vjetrovi, valovi, struje: 370 TW, <1%

Damir Dovi: Sunani toplovodni sustavi [Prirunik]

Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije

3.2 Karakteristike obnovljive energije

Damir Dovi: Sunani toplovodni sustavi [Prirunik]

Prosj. temp. Zemlje 15C

Dugovalno zraenje u svemir temp. -270C sve dozraene energije

Intenzitet sun. zraenja

Izvan atmosfere Pri povrini Zemlje

Slika 4.2 Direktno i difuzno sunevo zraenje, [3]