UNIVERZITET U TUZLI

FAKULTET ELEKTROTEHNIKE

SEMINARSKI RAD
UVOD U ENERGETSKE SISTEME

ENERGIJA VJETRA

Studenti:

Dženita Halilović
Irma Hadžić
Haris Hadžić
Eldar Haseljić

Predmetni nastavnik:
Dr.sc. Nedžmija Demirović,
vanr. prof.

Tuzla, Decembar 2016. Godine

Sažetak

Vjetar je besplatan i ima ga u izobilju. Gledano teorijski može se utvrditi da bi se s

dovoljnim brojem ugrađenih turbina, upotrebom energije vjetrova moglo proizvesti oko
četrdeset puta više električne energije nego što je današnja svjetska godšinja potrošnja, te pet
puta više od trenutnih godišnjih svjetskih potreba za ukupnom energijom, što je utvrđeno u
istraživanju provedenom na harvardskom univerzitetu krajem 2009. godine. Dvije trećine
energije vjetra dostupno je tokom zimskih mjeseci.

Osnovni cilj istraživanja je upoznavanje se potencijalom iskoristivosti energije vjetra

kao i mogućnosti za njenom eksploatacijom i primjenom u raznim sferama ljudskog života.
Naše istraživanje je bilo usmjereno prvenstveno ka primjeni energije vjetra za proizvodnju
električne energije, prvenstveno na području Bosne i Hercegovine.

Ključne riječi: energija vjetra, vjetroelektrana, primjena.

2
Abstract
Wind is free and found in abundance. Viewed theoretically it can be stated that, with a
sufficient number of embedded turbine using wind energy could produce about forty times
more electricity than today's world consumption per year and five times more than the current
annual world demand for total energy, as defined in a study conducted at Harvard University
at the end of 2009. Two-thirds of wind energy is available during the winter months.
The main objective of the research is exploring the potential utilization of wind
energy as well as opportunities for its exploitation and application in various spheres of
human life. Our research was directed primarily towards the implementation of wind energy
to generate electricity, primarily in Bosnia and Herzegovina.
Keywords: Wind energy, wind power, implmentation.

3
Sadržaj

1. Uvod .................................................................................................................. 8
2. Nastanak vjetra i historija iskorištavanja energije vjetra .................................. 8
2.1. Historija iskorištavanja energije vjetra ..................................................... 10
2.2. Moderna industrija vjetra ......................................................................... 11
2.3. Značaj energije vjetra u budućnosti .......................................................... 11
2.4. Nepredvidivost vjetra ............................................................................... 12
3. Konverzija energije vjetra u mehaničku energiju ........................................... 14
3.1. Vjetroelektrane ......................................................................................... 15
3.1.1. Podjela vjetroelektrana prema lokaciji smještaja .................... 16
3.2. Vjetroagregat ............................................................................................ 18
3.2.1. Rotor vjetroturbine ................................................................... 19
3.2.2. Kočnica i prijenosnik snage ..................................................... 20
3.2.3. Upravljački i nadzorni sistem .................................................. 21
3.2.4. Oprema za zakretanje ............................................................... 21
3.2.5. Vjetrogenerator ili električni generator.................................... 21
3.2.6. Bazni dio (Temelj) ................................................................... 21
3.2.7. Gondola .................................................................................... 22
3.2.8. Toranj (Stup) ............................................................................ 22
3.3. Princip rada vjetroagregata ....................................................................... 23
4. Izbor položaja vjetroelektrane......................................................................... 24
4.1. Vjetropotencijal ........................................................................................ 25
5. Uticaj energije vjetra na okoliš ....................................................................... 26
5.1. Pozitivni uticaji na okoliš ......................................................................... 27
5.2. Negativni uticaji na okoliš ........................................................................ 27
6. Energija vjetra u BiH ...................................................................................... 28
7. Zaključak ......................................................................................................... 29
8. Literatura ......................................................................................................... 30

4
Popis slika

Slika 1. Nastanak vjetra [3] ................................................................................... 9

Slika 2. Prva vjetrenjača za proizvodnju električne energije [4] ........................ 10
Slika 3. Razvoj vjetroagregata u zadnjih 25 godina [5]...................................... 11
Slika 4. Osnovni dijelovi vjetroelektrane [6] ...................................................... 14
Slika 5. Vjetroelektrana [7] ................................................................................. 15
Slika 6. Kopnena vjetroelektrana [8] .................................................................. 16
Slika 7. Priobalna vjetroelektrana [9] ................................................................. 17
Slika 8. Pučinska vjetroelektrana [10] ................................................................ 18
Slika 9. Dijelovi vjetroagregata [11]................................................................... 19
Slika 10. Rotor vjetroturbine [12] ....................................................................... 20
Slika 11. Kočioni sistem i prijenosnik snage vjetroagregata [13] ...................... 21
Slika 12. Temelj (bazni dio vjetroagregata) [13] ................................................ 22
Slika 13. Gondola [5] .......................................................................................... 22
Slika 14. Tipovi tornjeva [14] ............................................................................. 23
Slika 15. Princip rada vjetroagregata [15] .......................................................... 23
Slika 16. Općenita šema vjetroelektrane spojene na mrežu [16] ........................ 24
Slika 17. Područja u BiH na kojim su planirane izgradnje vjetroelektrana [17]
............................................................................................................................. 28

5
Popis tablica

Tabela 1. Proizvodnja el. energije iz energije vjetra i ukupna potrošnja el. enegije ............. 13

6
Popis skraćenica
CO2 - Karbon dioksid
TW - Teravat
kW - Kilovat
TWh - Teravatsat
EU - Europska Unija
EWEA - European Wind Energy Association
m/s - metar po sekundi
km – kilometar
GWh – Gigavatsat
SO2 – Sumpor dioksid
MW – Megavatsat

7
1. Uvod
Svijetu treba sve više i više energije. Stalni porast populacije za sobom donosi i
konstantno veće potrebe za energijom i čovječanstvo je u kontinuiranoj potrazi za izvorima
energije koji bi primjereno pokrili energetske potrebe. Ponekad se potražnja za energijom
privremeno smanji (globalne financijske krize i globalne recesije), ali takvi događaji su
prolazni i nakon što završe glad za energijom je opet sve veća i veća. Dugoročno gledano,
potreba za energijom se cijelo vrijeme povećava. Trenutno svijet pokriva svoje energetske
potrebe uglavnom neobnovljivim izvorima energije, većinom fosilnim gorivima, ugljenom,
naftom i prirodnim plinom. Kao što i samo ime govori, ovi izvori energije nisu obnovljivi, a
to znači da ne mogu trajati vječno te će u određenom trenutku biti potrošeni. Fosilna goriva
su također vrlo štetna za okoliš zbog ispuštanja velike količine ugljičnog dioksida (CO2),
zagađenja okoliša u obliku izlijevanja nafte u more te također zbog izazivanja smoga koji je
vrlo štetan za zdravlje. Trenutno je možda najnaglašeniji negativni efekt fosilnih goriva
globalno zatopljenje – možda najveći izazov s kojim se čovječanstvo srelo u svojoj kratkoj
historiji.

Velika većina stručnjaka se slaže da je sagorijevanje fosilnih goriva glavni krivac za

globalno zatopljenje i to zbog ispuštanja ugljičnog dioksida koji je staklenički plin. Efekt
staklenika u normalnim uvjetima omogućava ljudima život na Zemlji jer bi bez njega
temperature bile znatno niže, ali prenaglašeni efekt staklenika mogao bi uništiti život na
Zemlji. Zbog tih problema logično je potražiti bolje rješenje za energetske potrebe, a to su
obnovljivi izvori energije. Mnogo energetskih stručnjaka vjeruje da cijene fosilnih goriva
moraju snažno porasti prije nego se počne ozbiljno razmišljati o alternativnim izvorima
energije. Ono što je zaista potrebno obnovljivim izvorima energije je da postanu ekonomski
konkurenti i ovako „niskoj“ cijeni fosilnih goriva, jer će se u tom slučaju ekonomija znatno
okrenuti prema čistoj energiji. Ekonomska konkurentnost obnovljivih izvora je još uvijek vrlo
daleko u budućnosti, osim ako se iznenada ne počnu slijevati znatna sredstva u ovaj sektor.

Obnovljivi izvori energije su izvori energije koji se dobijaju iz prirode te se mogu

obnavljati. Danas se najviše upotrebljavaju zbog neškodljivosti prema okolišu. Najčešće se
koriste energije Sunca, vjetra i vode. Energija vjetra je ustvari oblik sunčeve energije i uvijek
će biti raspoloživ. Sunce neravnomjerno zagrijava različite dijelove Zemlje i to rezultira
različitim pritiscima zraka, a vjetar nastaje zbog težnje za izjednačavanjem pritisaka zraka.
Upotreba energije vjetra smanjuje upotrebu za uvoženjem struje iz drugih zemalja što
pojačava lokalnu ekonomiju. Energijom vjetra proizvodi se električna energija bez
zagađivanja ili emisije ugljičnog dioksida. Zajedno s drugim tehnologijama koje koriste
obnovljive izvore i energetskom iskoristivošću, energija vjetra mogla bi biti presudna za
smanjenje globalnih klimatskih promjena, kiselih kiša i drugih ekoloških problema. U
usporedbi sa naftom i prirodnim plinom nema opasnosti po ljudske živote ili okoliš. Nije
potrebno voditi ratove da bi se osigurao pristup energiji vjetra i nema opasnosti koje nastaju
u transportu energenta s jednog mjesta na drugi. Dvije trećine energije vjetra dostupno je
tokom zimskih mjeseci, te se savršeno dopunjuju sa hidroelektranama koje su manje
produktivne zimi, nego ljeti. Tehnologija iskorištavanja vjetra je dostupna, neprekidno
napreduje, troškovi su znatno smanjeni i javno mišljenje ima izrazito pozitivan stav prema
obnovljivim izvorima energije. Energija vjetra nije samo obnovljivi izvor energije već i
stvara radna mjesta u građevinskoj i proizvodnoj industriji. Za proizvodnju električne
energije iz energije vjetra koriste se vjetroelektrane.

8
2. Nastanak vjetra i historija iskorištavanja energije vjetra

Nastanak vjetra je složen proces. Kako Sunce neravnomjerno grije Zemlju, polovi
primaju manje Sunčeve energije nego ekvator. Pored toga kopno se brže grije i hladi od
mora. Takvo zagrijavanje tjera globalni atmosferski sistem prijenosa toplote sa površine
Zemlje prema stratosferi koja se ponaša kao virtualni strop. Dio energije vjetra trenjem
prelazi u difuznu toplotu kroz atmosferu i Zemljinu površinu (slika 1). Predviđanja govore da
je 72 TW energije vjetra iskoristivo u komercijalne svrhe. Treba napomenuti da ni teoretski
ni praktično nije iskoristiva sva snaga vjetra.

Slika 1. Nastanak vjetra [3]

Postoje dijelovi Zemlje gdje pušu takozvani stalni (planetarni) vjetrovi i na tim
područjima je iskorištavanje energije vjetra najisplativije. Dobre pozicije za vjetroelektrane
su obale okeana i pučina mora.
Pučina se ističe kao najbolja pozicija zbog stalnosti vjetrova, ali cijene instalacije i
transporta energije koče takvu eksploataciju. Kod pretvorbe kinetičke energije vjetra u
mehaničku energije (okretanje osovine generatora) iskorištava se samo razlika brzina vjetra
na ulazu i izlazu. Albert Betz, njemački fizičar dao je još davne 1919. godine zakon energije
vjetra koji je objavljen 1926. godine u knjizi „Wind - Energie“. Njime je dan kvalitetni
aspekt znanja iz mogućnsoti iskorištavanja energije vjetra i turbina na vjetar. Njegov zakon
kaže da možemo pretvoriti manje od 59% kinetičke energije vjetra u mehaničku energiju
pomoću vjetroturbine. To je ujedno i teoretski maksimum, a u praksi se može pretvoriti
između 35% i 45% energije vjetra.
U prošlosti se energija vjetra koristila za pokretanje pumpi, mlinova, a iskorištavanje
vjetra za proizvodnju električne energije kakvo danas poznajemo počelo se upotrebljavati u
1970-tim godinama kao odgovor na svjetsku naftnu krizu 1973. godine. Vjetar nije moguće
predvidjeti, a njegova brzina može jako varirati. Uslijed manje promjene lokacije vjetar
može u potpunosti promijeniti svoju brzinu. Vjetrovi su od davnina bili važni i prisutni u
životu. Danas se energija vjetra promatra prvenstveno kao alternativni ekološki izvor
energije uz hidroenergiju, Sunčevu energiju, geotermalnu energiju i slično.

9
2.1. Historija iskorištavanja energije vjetra
Historija iskorištavanja snage vjetra ide puno vjekova u prošlost. Energija vjetra je
iskorištavana za navodnjavanje još prije 3000 godina. Historijski izvori govore o
iskorištavanju energije vjetra za pogon mlinova u Iranu još u 7. vijeku. Te vjetrenjače su
konstrukcijski bile vrlo jednostavne i imale su malu iskoristivost uspoređujući ih sa
današnjim sistemima. U Evropi, energija vjetra je postajala sve važnijom od 12. vijeka prema
današnjim danima, a sa povećanjem važnosti energije vjetra i sa sve većim njenim
iskorištavanjem konstrukcija vjetrenjača se sve više razvijala i postajala sve naprednijom.
Desetine hiljada vjetrenjača je upotrebljeno za drenažu zemljišta u Holandiji tokom
17. i 18. vijeka, te vjetrenjače su mogle samostalno pratiti vjetar. U 19. vijeku u Sjevernoj
Americi vjetrenjače su korištene za pogon sistema za pumpanje vode. U 20. vijeku energija
vjetra se natjecala sa drugim izvorima energije kao što su para koja se upotrebljavala u
parnim mašinama i fosilna goriva koja su se upotrebljavala u motorima sa unutrašnjim
sagorijevanjem.
Prvu vjetrenjaču za proizvodnju električne energije tj. prvi vjetroagregat izradio je
James Blyth u Škotskoj 1887. godine. (slika 2). Njegov vjetroagregat visine 10 m s platnenim
jedrima je postavljen u vrtu njegove vikendice i punio je akumulatore koji su davali energiju
za osvjetljenje njegove kolibe. Time je to postala prva kuća na svijetu koja se napajala
električnom energijom proizvedenom iz energije vjetra.
U modernim vremenima vjetroagregati počinju se upotrebljavati u svrhu proizvodnje
električne energije, ali tek u zadnja dva desetljeća zbog sve većeg zagađenja okoliša počinju
svoj značajan uzlet da bi danas to bilo jedan od glavnihi izvora energije za blisku budućnost.

Slika 2. Prva vjetrenjača za proizvodnju električne energije [4]

10
2.2. Moderna industrija vjetra
Moderno iskorištavanje vjetra koje poznajemo i danas je počelo u 1970-tim godinama
kao odgovor na svijetsku naftnu krizu 1973. godine. Od 1973. do 1986. godine tržište
vjetroagregata se razvilo od malih pojedinačnih vjetroagregata za upotrebu na farmama,
snage 1 do 25 kW sve do polja međusobno povezanih vjetroagregata (vjetroelektrane) koje su
bile srednjih snaga od 50 pa sve do 600 kW. Vjetroelektrane izrađene u Kaliforniji su
predstavljale veliku većinu instalirane snage svjetskih vjetroagregata sve do ranih 1990-tih
godina. Na vrhuncu razvoja industrije vjetra u Kaliforniji je u 1980-tima bilo instalisano
17000 vjetroagregata ukupne snage 1700 MW koji su proizvodili preko 3 TWh električne
energije godišnje, što je bilo dovoljno za napajanje grada od 3 miliona stanovnika. Taj nagli
razvoj industrije vjetra u Kaliforniji bio je neočekivani fenomen koji se desio uslijed povoljne
ekonomske i zakonske klime, te je time ujedno pokrenula industriju vjetra.
U zadnjih 10 godina, razvoj energije vjetra poprima neslućene razmjere, snaga
pojedinačnih vjetroagregata se u manje od 20 godina povećala za 10 puta, a dimenzije su
narasle više od dva puta. Danas se može reći da vjetar kao izvor energije velikim koracima
postaje jedan od uobičajenih izvora energije, te će u skoroj budućnosti po svim kriterijima
moći nadmašiti klasične centralizirane izvore energije koje smo većinom do sada koristili.
Isto tako instalirana snaga u vjetroelektranama u svijetu svake godine bilježi ogroman rast u
prvih 10 godina 21. stoljeća, a broj zaposlenih u toj industriji u EU bliži se brojci od 200 000
ljudi. Na slici 3. prikazan je razvoj vjetroagregata u zadnjih 25 godina.

Slika 3. Razvoj vjetroagregata u zadnjih 25 godina [5]

2.3. Značaj energije vjetra u budućnosti

Zbog razvijenosti tehnologije, učinkovitosti i ekonomije, vjetar trenutno izgleda kao
najperspektivniji izvor energije budućnosti, ali je već i značajan izvor električne energije
sadašnjosti. No, treba priznati i da nije i ne može biti jedino rješenje svih energetskih izazova
koje donosi doba u kojem ćemo iscrpiti sva fosilna goriva.Razdoblja bez ili sa manje vjetra će
se moći predvidjeti i to disperzijom izvora i smanjiti na minimalnu moguću mjeru, ali će se
ipak dešavati. Zbog toga svi oni koji rade u industriji vjetra razmišljaju i o upotrebi solarne
energije i posebice energiji vode, kao izvoru koji se idealno nadoponjuje s vjetrom
(akumulacijske hidroelektrane i pumpno-akumulacijske hidroelektrane su iznimno učinkoviti

11
spremnici energije koji mogu balansirati promjenjivost prozvodnje energije iz
vjetroelektrana, kao i promijenjivost potrošnje energije krajnjih kupaca). Također, glavni
akteri u industriji vjetra su se okrenuli i drugim tehnologijama spremanja energije (npr.
gorive ćelije) kao rješenju koje može pomoći što većem udjelu vjetroelektrana u
elektroenergetskom sistemu.
Neke regije su već dokazale da su visoki udjeli vjetroelektrana mogući u današnjim
sistemima. Dodatnim razvojem sistema i primjenom nove paradigme upravljanja sistemom,
kao i upotrebom drugih obnovljivih izvora energije, te sistema spremanja energije očekuje se
da će se granice udjela vjetroelektrana u elektroenergetskim sistemima samo pomicati prema
naprijed. EWEA čak predviđa da bi vjetar mogao pokriti i 80% potreba čovječanstva za
električnom energijom do 2050. godine.
Naredna dva desetljeća bit će period velikih i revolucionarnih promjena u Europskom
elektroenergetskom sistemu. Time će i zemlje naše regije biti primorane pratiti te trendove da
bi ostale konkurentne na sve otvorenijem tržištu električne energije, ali i tržištu svih drugih
roba i usluga, 42% EU elektrana će u tom razdoblju morati zbog svoje dotrajalosti biti
zamijenjeno novim elektranama, a zbog sve veće nestašice fosilnih goriva i sve veće
nesigurnosti opskrbe i cijene istih će dosadašnji izvori energije morati biti zamijenjeni novim
i dostupnijim izvorima. Taj proces će zbog neravnomjerne distribucije novih, obnovljivih
izvora energije također utjecati na potrebu za otvorenijim tržištem električne energije, ali i
stvaranjem sve Europskog elektroenergetskog sistema.Time bi se i povećala konkurentnost
Europe u jednoj od ključnih grana industrije koja mora doživjeti potpunu preobrazbu u 21.
stoljeću. Već sada je jasno da se s pozicije obnovljivih industrija uz današnji stadij razvoja
tehnologije ciljevi od 20% energije iz obnovljivih izvora energije do 2020. mogu relativno
lako dostići.
2.4. Nepredvidivost vjetra
Električna energija dobivena iz energije vjetra varira iz sata u sat, dnevno i sezonski.
Postoje i godišnje varijacije, ali nisu toliko značajne. Poput drugih izvora električne energije,
energija vjetra mora se proizvoditi na osnovu određenog rasporeda potrošnje. Zbog toga se
koriste metode prognoziranja snage vjetra, ali predviđanje iznosa dobivene energije iz vjetra
nije uvijek najpouzdanija metoda.
Proizvodnja i potrošnja električne energije moraju biti podjednake kako bi mreža
ostala jednoliko opterećena. Ove varijabilnosti mogu predstavljati izazov pri slanju električne
energije proizvedene vjetrom u mrežu. Intermitentnost i nepredvidiva priroda vjetra
povećavaju troškove za regulaciju, podižu radnu zalihu, a pri visokoj prodornosti mogla bi
dovesti do povećanja količine električne energije u sistemu što može prouzročiti probleme s
preopterećenjem. Rješenje bi bilo skladištenje ili povezivanje mreže izmjenične struje
visokonaponskim kabelima izmjenične struje. Energija vjetra može se zamijeniti drugim
elektranama u razdobljima slabog vjetra. Mreže za prijenos energije već sada se moraju nositi
sa zastojima proizvodnje i dnevnim promjenama električne potražnje. Sistemi s velikim
kapacitetom za energiju vjetra bi trebali imati više. Reverzibilne hidroelektrane ili drugi
oblici skladištenja energije u mreži mogu pohraniti energiju dobivenu za vrijeme jakih
vjetrova i pustiti ju kada je to potrebno. Pohranjena energija povećava ekonomsku vrijednost
energije vjetra jer može zamijeniti velike troškove proizvodnje tijekom najveće potražnje.
Potencijalni prihod može premašiti troškove i gubitke u pohrani. Trošak skladištenja može
dodati 25% na cijenu pohranjene energije vjetra, ali nije predviđeno da se primjenjuje na
veliki udio dobivene energije vjetra.

12
 Solarna energija teži da bude komplementarna energiji vjetra. Područja visokog
pritiska zraka donose vedro nebo i slabije površinske vjetrove, dok su dani s nižim pritiskom
zraka pretežno vjetroviti i oblačni. To znači da je solarne energije obično najviše ljeti, dok je
energije vjetra najviše zimi, te se tako intermitencija vjetra i sunčeva energija međusobno
poništavaju. Kao i kod drugih izvora i proizvodnja električne energije iz vjetroelektrana mora
biti isplanirana, no priroda vjetra to nikako ne omogućava, usprkos pomoći meteorologije.

Tabela 1. Proizvodnja el. energije iz energije vjetra i ukupna potrošnja el. enegije

Godišnja proizvodnja el. energije iz energije vjetra / Ukupna potrošnja el. energije (TWh)

Skala Zemlja 2005 2006 2007

1. Njemačka
27.225/533.700 30.700/569.943 39.500/584.939

2. SAD
14.631/4049.8 10.671/4104.967 13.528/4179.908

3. Španija
23.166/254.90 29.777/294.596 31.443/303.758

4. Danska
6.614/34.30 7.432 /44.24 8.461/37.276

5. Kina
0.973/407.365 1.043/383.898 1.145/379.756

13
3. Konverzija energije vjetra u mehaničku energiju

Kinetička energija vjetra nije pogodna za direktno konvertovanje u električnu

energiju, već se mora prvo svesti na oblik, koji se može upotrijebiti za proizvodnju
električne energije. Svi konvencionalni električni generatori kao ulazni oblik energije,
koriste mehaničku energiju obrtnih masa. Iz ovoga slijedi da je energiju vjetra potrebno
prevesti u mehaničku energiju, koristeći mašine koje se nazivaju vjetroturbine.
Konverzija kinetičke energije vjetra u kinetičku energiju vratila generatora odvija
se putem lopatica rotora vjetroturbine. Pri tome je vratilo zajedničko za turbinu i električni
generator ali se između njih nalazi i odgovarajući reduktor koji brzinu obrtanja
vjetroturbine prilagođava zahtjevanoj brzini generatora.
U generatoru dolazi do konverzije kinetičke energije vjetra u električnu energiju pa
se cijelo postrojenje često naziva i vjetrogeneratorom. Generator može biti sinhroni ili
asinhroni, pri čemu se može raditi sa fiksnom ili promjenjljivom brzinom obrtanja.
Povezivanje vjetrogeneratora na elektroenergetsku mrežu ostvareno je pomoću energetskog
transformatora. Jedna ili više vjetroturbina sa pripadajućom opremom( generator, reduktor,
kućište, stub, regulacija, transformator itd.) čini vjetroelektranu.

Slika 4. Osnovni dijelovi vjetroelektrane [6]

Osnovni dijelovi vjetroelektrane su: rotor vjetroturbine, vratila s reduktorom,

električni generator i ostali dijelovi električnog sistema (priključak na mrežu i sl.), sistemi
za regulaciju (aerodinamičko kočenje, zakretanje kućišta, nadzor i komunikacije itd.), stub,
temelj (slika 4.).

14
3.1. Vjetroelektrane
Vjetroelektrana je skup blisko smještenih i međusobno spojenih vjetroagregata,
najčešće istog tipa, izloženih istom vjetru i priključenim putem zajedničkog rasklopnog
uređaja na elektroenergetski sistem (slika 5). Sastoji se od vjetroagregata, transformatorske
stanice, kablova, vodova te ostalih pripadajućih objekata. Vjetroagregat je obrtni stroj koji
pretvara kinetičku energiju vjetra prvo u mehaničku energiju, a zatim preko električnih
generatora u električnu energiju. Pri tome se rotor vjetroturbine i rotor električnog generatora
nalaze na istoj osovini. Vjetroelektana je obnovljivi izvor električne energije koji se pokreće
kinetičkom energijom vjetra. Sa obzirom na lokaciju smještaja, vjetroelektrane se mogu
podijeliti na kopnene, priobalne, plutajuće i zračne vjetroelektrane.
S obzirom na instaliranu snagu uobičajena je podjela na male (1 do 30 kW), srednje i
velike (30 do 1500 kW), i one na pučini (>1500 kW). Male vjetroelektrane se koriste obično
na dalekim izoliranim mjestima i obično se ne priključuju na mrežu. Vjetroelektrane srednje i
velike snage obično rade na mreži, kao samostalne ili u grupi (vjetroparkovi). One instalirane
snage veće od 650 kW danas su komercijalne i proizvode se u velikim serijama.
Vjetroelektrane na pučini mogu imati instaliranu snagu i do nekoliko stotina MW, trenutno su
u razvoju, a glavna prepreka je velika cijena proizvodnje i montaže. Najveći proizvođači
električne energije pomoću vjetra su SAD, Španjolska, Njemačka i Kina. Vjetroelektrane
imaju pozitivne i negativne uticaje na okolinu.

Slika 5. Vjetroelektrana [7]

15
3.1.1. Podjela vjetroelektrana prema lokaciji smještaja
Vjetroelektrane je moguće realizovati na lokacijama gdje je prosječna brzina vjetra
veća od 4.5 m/s. Idealna lokacija bi trebala imati konstantno strujanje vjetra bez turbulencija i
sa minimalnom vjerovatnoćom naglih olujnih udara vjetra. Lokacije se prvo biraju na osnovu
karte vjetra, te se onda potvrđuju mjerenjima. Vjetroelektrane s obzirom na lokalitet
smještaja možemo podijeliti na kopnene, priobalne, vjetroelektrane na moru i visinske
vjetroelektrane. Prosječna brzina vjetra jedan je od glavnih faktora za odabir lokacije
vjetroelektrana.
Kopnene vjetroelektane (slika 6.) se grade na čvrstom tlu i najčešći su oblik
vjetroelektrana. Kopnene instalacije vjetroelektrana najčešće se nalaze u brdovitim
područjima barem 3 km udaljene od obale. One se najčešće smještaju na vrh brda ili padine,
jer na taj način iskorištavaju takozvano topografsko ubrzanje koje vjetar dobije prelazeći
preko nadvišenja. Ta dodatna brzina vjetra predstavlja značajnu razliku po pitanju
proizvodnje električne energije. Posebna pažnja se mora posvetiti tačnom postavljanju
vjetroturbina, jer ponekad mala visinska razlika može imati značajan uticaj na proizvodnju
električne energije. Često je instalacija vjetroturbina dosta kontroverzno pitanje, zbog toga
što neke lokacije koje su pogodne za instalaciju vjetroturbine imaju veliku prirodnu ljepotu ili
su ekološki značajne npr. stanište različitih vrsta ptica.

Slika 6. Kopnena vjetroelektrana [8]

Priobalna vjetroelektrana (slika 7.) je vrsta vjetroelektrane s čvrstim temeljima koja se

gradi na moru, uglavnom u priobalnom području, gdje je dubina vode obično manja od
60 metara. Priobalne lokacije nalaze se unutar radijusa od 3 km od mora ili na moru unutar
10 km od kopna. Činjenica da voda ima manju površinsku "hrapavost" od kopna jako utječe
na brzine vjetra, koje su mnogo veće na moru. Faktori snage su mnogo veći kod takvih
instalacija. Općenito govoreći, morske instalacije vjetroagregata su skuplje od kopnenih.

To je zbog toga što su im tornjevi viši kada se uračuna dio ispod vode i zbog toga što
je sama izgradnja skuplja. Proizvedena električna energija se do kopna prenosi putem
podmorskog kabla. Održavanje je također skuplje, a mora se paziti i na zaštitu od korozije,
zbog čega se često dodaju dodatni premazi i katodna zaštita. Takve turbine su najveće, a
predviđa se da će njihova veličina i snaga nastaviti rasti. Vjetroelektrane smještene na
moru znaju imati i više od 100 vjetroagregata. Ove lokacije su jako pogodne za instalaciju
vjetroturbina, zbog vjetra proizvedenog zbog različitog zagrijavanja kopna i mora. Najčešća

16
pitanja vezana uz ovakve instalacije vjetroelektrana vezana su uz migraciju ptica, uticaj
na morski život, troškove i mogućnosti transporta i vizualnu estetiku.

Slika 7. Priobalna vjetroelektrana [9]

Lokacije na moru su one lokacije koje su udaljene više od 10 km od kopna.

Vjetroinstalacije na tim lokacijama su manje napadne i izgledom i bukom. Činjenica da voda,
a posebno duboka voda, ima manju površinsku "hrapavost" od kopna jako utiče na
brzine vjetra, koje su mnogo veće na moru. Faktori snage su mnogo veći kod takvih
instalacija. Općenito govoreći, morske instalacije vjetroagregata su načelno skuplje od
kopnenih. To je zbog toga što su im tornjevi viši kada se uračuna dio ispod vode i što je
sama izgradnja skuplja. Proizvedena električna energija se do kopna prenosi putem
podmorskog kabla. Održavanje je također skuplje, a mora se paziti i na zaštitu od korozije,
zbog čega se često dodaju dodatni premazi i katodna zaštita.
Plutajuća vjetroelektrana ili pučinska vjetroelektrana (slika 8.) je vrsta vjetroelektrane
koja se postavlja na plutajuću strukturu u dubljem moru,gdje nije moguće postaviti priobalnu
vjetroelektranu. Plutajuće vjetroelektrane su složene i zahtijevaju veće početne troškove, ali
su nove studije pokazale da zbog njihovih mogućnosti da pristupe snažnijim vjetrovima dalje
na moru imaju isplativost primjene. Obično se više plutajućih vjetroagregata povezuje
zajedno u vjetroelektranu, kako bi se koristio zajednički podvodni kabl za prijenos električne
energije.

17
 Slika 8. Pučinska vjetroelektrana [10]

3.2. Vjetroagregat
Vjetroagregat (slika 9.) je dio vjetroelektrane, sastoji se od vjetroturbine i
vjetrogeneratora. On je rotirajući stroj koji pretvara kinetičku energiju vjetra prvo u
mehaničku, a zatim preko električnih generatora u električnu energiju. Pri tome se rotor
vjetroturbine i rotor vjetrogeneratora nalaze na istoj osovini. Postoji čitav niz podjela
vjetroagregata, pa ih tako u ovisnosti prema nekim konstrukcijskim i radnim značajkama
razvrstavamo po:
 položaju ose turbinskog kola: vjetroagregati s horizontalnom osom i vjetroagregati
sa vertikalnom osom,
 omjeru brzine najudaljenije točke rotora i brzine vjetra: brzohodne i sporohodne,
 broju lopatica: višelopatične, sa tri lopatice, sa dvije lopatice i sa jednom
lopaticom
 veličini zakretnog momenta: visokomomentne i niskomomentne
 načinu pokretanja: samokretne i nesamokretne
 učinkovitosti pretvorbe energije vjetra u zakretni moment: nisko učinkovite i
visoko učinkovite
 načinu okretanja rotora prema brzini vjetra: promjenjive i nepromjenjive.
Osnovni dijelovi vjetroagregata su: vjetroturbina (sastoji se od glavčine, osovine i
lopatica – obično tri lopatice), kočioni sistem, elementi za uležištenje sporohodnog vratila,
upravljački i nadzorni sistem, električni generator, oprema za zakretanje, kućište stroja ili
gondola, stup, prijenosnik snage (obično multiplikator), temelj, transformator, oprema za
spajanje na elektroenergetski sistem i posebna oprema.

18
 Slika 9. Dijelovi vjetroagregata [11]

3.2.1. Rotor vjetroturbine

Rotor vjetroturbine (slika 10.) sastoji se od odgovarajućeg broja lopatica spojenih na

vratilo preko jedne ili više glava. Za primjenu u vjetroelektranama danas se najčešće (u
gotovo 90% slučajeva) koriste tzv. propelerski rotori s tri lopatice na čijim se vrhovima
postižu brzine od 50 do 70 m/s. Osim trokrakih, koji su se pokazali najefikasnijim, postoje i
dvokraki (čiji je stepen iskorištenja tek za 2 do 3% manji), a i jednokraki rotori (koji se
moraju dodatno uravnotežavati).
Lopatica je dio na kojem dolazi do konverzije kinetičke energije vjetra u kinetičku
energiju obrtanja rotora. Broj i izrada lopatica uslovljeni su prije svega samom izradom
rotora, odnosno turbine (s horizontalnom ili vertikalnom osovinom) zatim brojnim drugim
tehničkim činjenicama. Na primjer, manji broj lopatica znači manje troškove proizvodnje, ali
uzrokuje veće brzine obrtanja, a time i veću buku i eroziju ležajeva. Za primjenu kod
vjetroturbina s horizontalnom osovinom najčešće se, zbog tehničkih, ali i estetskih razloga
koriste rotori s tri lopatice.
Glava je dio rotora preko kojeg su lopatice kruto ili fleksibilno povezane s vratilom.
Kod rotora s horizontalnom osovinom glava je samo jedna, dok ih kod rotora s vertikalnom
osovinom može biti više. U glavi se nalaze ležajevi pokretnih lopatica i sistem za zakretanje
lopatica zatim priključci na instalacije (npr. za električne grijače na vrhu lopatice ili za
hidraulički pogon zakretanja vrha lopatica i sl).

19
 Slika 10. Rotor vjetroturbine [12]
.

3.2.2. Kočnica i prijenosnik snage

Prijenosnik ili multiplikator (slika 11.) se po pravilu izvodi kao zupčanički i služi za
dovođenje brzine obrtanja rotora na vrijednost koju zahtjeva električni generator. Za
prenosnik je vrlo važno smanjiti vibracije od ležajeva i zupčanika na najmanju moguću
mjeru.

Prijenosnik je u većini slučajeva multiplikator i može biti različitih izvedbi. Hlađenje

prijenosnika se najčešće vrši zrakom, a podmazivanje sintetičkim uljem. Prilikom analiziranja
načina na koji se vrtnja prenosi sa vjetroturbinskog dijela na električni generator, naročitu
važnost zauzimaju materijali izrade elemenata sklopa, vrsta prijenosa i prijenosni odnos.
Prijenosnik je skup i težak dio vjetroturbine pa zbog toga inženjeri istražuju mogućnost
direktnog pogona generatora bez prijenosnika.

20
 Slika 11. Kočioni sistem i prijenosnik snage vjetroagregata [13]

3.2.3. Upravljački i nadzorni sistem

Ovaj sistem je zadužen za upravljanje i nadziranje rada vjetroelektrane. Nalazi se
ispod kućišta vjetroturbine, na vrhu stupa. Ako ovakav sistem nije u cijelosti smješten na
vjetroagregatnoj jedinici (kao što može biti slučaj), već je jednim dijelom na nekom
udaljenijem mjestu, onda sistem zahtjeva i posebnu telekomunikacijsku opremu. Dakle,
mikroprocesorski upravljani sistem nadzire i upravlja radnim procesima i zaštitom, daje
podatke o radu, električkim i mehaničkim stanjima, obrađuje podatke, komunicira sa
zaduženim osobljem, te izvještava ili alarmira u slučaju nekakvog kvara, požara ili slično.
Elektronički nadzorni sistem uz pomoć podataka s kontrolne jedinice (koja mjeri podatke o
brzini i smjeru vjetra) prati uvjete rada vjetroagregata.

3.2.4. Oprema za zakretanje

Služi za zakretanje turbinskog ili generatorskog sistema. Zakretanje zapravo vrši
motor. On na sebi ima ugrađenu kočnicu koja onemogućuje zakretanje kućišta zbog naleta
vjetra. Zakretanje kućišta regulira sistem koji je izvan funkcije kad su poremećaji
smjera vjetra manji (u prosjeku jednom u deset minuta dogodi se zakretanje kućišta).

3.2.5. Vjetrogenerator ili električni generator

Turbinski dio vjetroelektrane s rotorom, kočnicama i prijenosnikom snage predstavlja
važan dio cjelokupnog sistema, čija je osnovna funkcija pogon generatora. Generator
služi za pretvaranje kinetičke energije obrtanja vratila u električnu energiju i predstavlja
krajnji element konverzije energije u vjetroelektrani. Prema vrsti struje koju proizvode mogu
biti istosmjerni ili izmjenični. Istosmjerni se zbog nepouzdanosti rijetko primjenjuju, a prema
načinu okretanja mogu biti generatori s promjenjljivom ili s nepromjenjljivom brzinom
okretanja bez promjene frekvencije.

3.2.6. Bazni dio (Temelj)

Temelj vjetroagregata (slika 12.) je dio koji nosi cjelokupni vjetroagregat i
omogućava stabilnost vjetroagregata, te se putem njega oslanja na tlo. Stabilnost kod
prevrtanja može se takođe postići ugradnjom čeličnih sidara. Kako bi se garantirala sigurnost
bitno je temeljenje. Temeljenje ovisi o vlastitoj težini vjetroagregata, dinamičkom
opterećenju vjetra i rotora te nosivosti tla. Temelji su uobičajeno armirano betonske ploče,
kružnog ili križnog tlocrtnog oblika. U baznom dijelu se vrši spajanje vjetroagregata na
mrežu, preko transformatorske stanice.

21
 Slika 12. Temelj (bazni dio vjetroagregata) [13]

3.2.7. Gondola
Gondola s jedne strane štiti generatorski sistem od okolišnih utjecaja,a s druge štiti
okoliš od buke generatorskog sistema. Gondola (slika 13.) se nalazi na vrhu tornja.
Njezini najbitniji dijelovi za jedan opći vjetroagregat, uz određene specifičnosti ovisno o
proizvođaču i modelu su: kućište, elementi za uležištenje sporohodne osovine, zupčanički
prijenosnik, brzohodno osovina s disk kočnicom, generator, kontrolna jedinica, rashladni
sistem, motorni pogon za zakretanje gondole s kočnicom i hidraulički pogon.

Slika 13. Gondola [5]

3.2.8. Toranj (Stup)

Zadatak tornja je da se rotor vjetroturbine sa mašinskim prostorom uzdigne na
optimalnu visinu iznad tla. Može biti izveden kao cjevasti, teleskopski, rešetkasti, učvršćeni
ili povezani (slika 14). Danas se najčešće koristi cjevasta konstrukcija, a prednost joj se
nalazi u tome što ju osim visoke čvrstoće karakteriše i veća otpornost na vibracije.
Prednost rešetkaste konstrukcije nalazi se u jednostavnosti, a budući da ju je moguće rastaviti
na manje dijelove prikladnija je za transport i montažu. Niz toranj se spuštaju kablovi kojima
se proizvedena električna energija prenosi u mrežu. Kroz toranj se osoblje za održavanje
penje u gondolu. Unutar tornja često se nalaze vitalni dijelovi vjetroturbine kao što su
frekvencijski pretvarač, transformator i slično. Zbog pomenute zavisnosti brzine vjetra sa

22
visinom upravo su tornjevi ti koji dobijaju na značaju kod snage vjetroagregata. Za gradnju
tornja najčešće se koristi armirani beton i čelik.

Slika 14. Tipovi tornjeva [14]

3.3. Princip rada vjetroagregata

Pojam vjetroagregat podrazumijeva sistem za transformaciju energije prolazne zračne
mase odnosno vjetra u električnu energiju posredstvom vjetroturbine i električnog
generatora. Na slici 15. prikazan je osnovni princip rada vjetroagregata.

Slika 15. Princip rada vjetroagregata [15]

Budući da vjetar predstavlja izrazito promjenjivi energetski resurs koji se ne može
uskladištiti, potrebno je utvrditi uvjete pogona sistema za pretvorbu energije vjetra u
električnu energiju. Opća šema djelovanja vjetroelektrane prikazana na slici 16. obuhvata
elemente koji se projektiraju obzirom na tri oblika energije: energiju vjetra, mehaničku
energiju te električnu energiju. Vjetroturbina koja može imati jednu ili više elisa, služi za
transformaciju energije vjetra u mehaničku energiju. Ako se u obzir uzmu razina buke i
vizualni efekt, izvedba s tri elise predstavlja najčešće rješenje. Pored toga, dinamikom rotora
s tri lopatice je najlakše upravljati. Inercijski moment trolopatičnog rotora prema tornju ne
mijenja se tijekom okretanja. To rezultira manjim problemima i komplikacijama uslijed
oscilacija nego kod jednolopatičnih i dvolopatičnih rotora. Oko 90% vjetroagregata koji se
trenutno koriste u svijetu imaju trolopatični rotor. Spoj između vjetroturbine i generatora
ostvaren je pomoću mehaničkih elemenata koji uključuju mjenjačku kutiju s prijenosnikom

23
pomoću kojeg se niža brzina vrtnje rotora vjetroturbine prilagođava višoj brzini vrtnje rotora
generatora. Da bi se kinetička energija rotora uz pomoć generatora pretvorila u električnu,
bila bi potrebna brzina rotora od 1500 okretaja u minuti (rpm). Budući da se rotor okreće
brzinom od 30-50 rpm, potrebna je upotreba prijenosnika. Sa prijenosnikom se pretvara spora
rotirajuća sila (visokog okretnog momenta) u brzu rotaciju (niskog okretnog momenta) koja
je potrebna za rad generatora. Postotak iskoristivosti energije je 98%, a gubitak energije od
2% koji nastaje uslijed trenja zupčanika i prijenosnika manifestira se u obliku topline i buke.

Slika 16. Općenita šema vjetroelektrane spojene na mrežu [16]

24
4. Izbor položaja vjetroelektrane

Iako je vjetropotencijal najvažniji faktor za izbor položaja vjetroelektrane, postoji i niz

drugih faktora koji se moraju zadovoljiti. Izbor položaja provodi se u dva koraka. Najprije se
određuju područja koja su nepogodna za izgradnju zbog sljedećih razloga:
 područje ima izuzetno mali vjetropotencijal,
 područje zaštićeno zbog prirodnih ili kulturnih ljepota (park prirode, arheološko
nalazište),
 područje namijenjeno za izgradnju stambenih ili poslovnih objekata,
 područje vrlo zahtjevnog reljefa s obzirom na mogućnost izgradnje.
U drugom koraku provodi se odabir makrolokacije na temelju kriterija kao što su:
 srednja godišnja brzina vjetra;
 veličina lokacije, odnosno broj vjetroagregatskih jedinica koje je na tom položaju
moguće postaviti;
 udaljenost lokacije od prometnica;
 udaljenost lokacije od postojeće električne mreže;
 mogućnost održavanja i nadzora nad vjetroelektranom;
 značajke terena (šumovitost, pogodnost za poljoprivredu i drugo);
 utjecaj na životinjski svijet (migracija ptica selica, zaštićena staništa i drugo)
 položaj lokacija s obzirom na turistička područja.
Unutar odabranih makrolokacija izdvajaju se mikrolokacije. Za izbor najpovoljnije
mikrolokacije može se primijeniti princip sličan izboru za makrolokaciju. Nakon izbora
mikrolokacije kreće se s mjerenjem karakteristika vjetra (brzina, smjer i drugo). Na temelju
analize izmjerenih podataka u određenom vremenskom razdoblju (minimalno 1 godina)
izrađuje se studija izvodljivosti koji će odrediti veličinu i broj vjetroagregata, odnosno
optimalni kapacitet lokacije. Prema navedenim faktorima, idealna vjetroelektrana je ona koja
je smještena na mjestu koje ima povoljan vjetropotencijal, nalazi se blizu električne mreže,
ima dobar cestovni pristup, a njezina izgradnja je u skladu sa prostorom i uvjetima zaštite
okoliša.

4.1. Vjetropotencijal
Vjetropotencijal je najvažniji faktor za izbor položaja vjetroelektrane. Najbitnija
karakteristika je srednja brzina vjetra na određenoj visini iznad tla u toku godine. Naime,
vjetrogenerator se pokreće kada brzina vjetra poraste iznad 3 m/s. Pri toj brzini proizvodnja
električne energije je vrlo mala. Porastom brzine, količina električne energije se povećava do
maksimalne, koja se postiže na brzini vjetra od oko 12 m/s. Daljnjim porastom brzine vjetra
količina proizvedene energije se više ne povećava. Kada brzina poraste preko 25 do 30 m/s,
vjetroagregat se isključuje jer ne može podnijeti mehanička opterećenja koja uzrokuju tako
velike brzine vjetra. Iz opisanog načina rada vjetrogeneratora možemo zaključiti da je za
idealnu proizvodnju električne energije potrebna brzina vjetra od oko 12 m/s.
To je samo prvi korak u određivanju vjetropotencijala. Potrebno je potom razmotriti
kako je brzina vjetra raspoređena tijekom godine. Npr. u godišnjem prosjeku može biti
sadržan velik broj sati s brzinom vjetra iznad 30 m/s ili ispod 3 m/s, što zapravo nije pogodno
za iskorištavanje. Možemo zaključiti da je za energetsko iskorištavanje potreban optimalan
vjetar srednje jačine, bez velikih oscilacija, i koji ima što veliku učestalost. Zbog jake

25
ovisnosti o brzini, potrebna su tačna mjerenja vjetra na samoj lokaciji. Mjerenja se obavljaju
pomoću anemometara koji su pričvršćeni na tornjeve, približno na visini ose na kojoj će se
nalaziti vjetroagregat (iako se zadnjih godina bilježi rast tzv. udaljenih mjerenja pomoću
LIDAR-a). Obično treba postaviti više tornjeva na lokaciji u vremenu od barem 6 mjeseci, a
preporučuje se da to vrijeme mjerenja bude nekoliko godina. Brzina vjetra je glavni faktor od
kojeg kreće projektovanje svih vjetroagregata koji će se nalaziti na lokaciji. Brzina vjetra
također služi kao polazna tačka za sve proračune o ekonomskoj isplativosti i proizvodnji
energije. Količina dobivene energije zavisi od srednje brzine vjetra. Zbog toga je važno i
potrebno tačno odrediti brzine vjetra na lokacijama gdje je ta brzina mala ili promjenjiva.
Za određenu lokaciju bitno je poznavati i smjerove iz kojih puše vjetar (ruža
vjetrova), da bi se odredio optimalan raspored vjetroagregata kako bi maksimalno iskoristili
vjetar iz svih smjerova. Druga najvažnija karakteristika vjetra, osim srednje brzine, je i
raspodjela brzine vjetra. Weibullova krivulja je alat koji nam služi za realističnu raspodjelu
brzine vjetra.Ostale karakteristike vjetra su gustoća zraka i intenzitet turbulencije vjetra na
lokaciji.Oni ne utječu na proizvodnju energije, ali utječu pri određivanju opterećenja na
lopatice rotora i na očekivani vijek trajanja samog vjetroagregata. Koriste se dvije metode za
dugoročno predviđanje vjetropotencijala na određenoj lokaciji:
 podaci sa određene lokacije se uspoređuju sa dugoročno skupljenim podacima sa
referentnih meteoroloških stanica,
 korištenje podataka mjerenja isključivo sa te lokacije.

26
5. Uticaj energije vjetra na okoliš

Studija iz 2006. zaključila je da je emisija ugljen dioksida (CO2) energije vjetra

iznosila 14-30 tona po GWh proizvedene energije. Većina emisije (CO2) dolazi od
proizvodnje betona za temelje vjetroagregata. Ispitivanja pokazuju da vjetroelektrane imaju
sve veću podršku među ljudima. Tako 71% stanovništva u Europskoj Uniji iskazuje svoju
potporu za gradnju vjetroelektrana. Postotak potpore vjetroelektranama je još veći kod dijela
stanovništva koje u blizini svog životnog prostora ima izgrađene vjetroelektrane.
Vjetroelektrane su također odraz razvoja i brige neke zemlje za svoj okoliš, zrak, zdravlje i
hranu, te kao takve stvaraju pozitivnu sliku o regiji u kojoj se nalaze.

5.1. Pozitivni uticaji na okoliš

Prilikom rada vjetroenergetskih postrojenja ne dolazi ni do kakvih emisija ispušnih
plinova ili krutih čestica, niti postoje drugi oblici zagađivanja okoliša koji karakteriziraju
konvencionalne energetske objekte i nuklearne elektrane. Instaliranjem vjetroelektrana
umjesto termoelektrana na fosilna goriva, sprječava se emisija ugljenog dioksida (CO2).
Poznato je da su ugljen dioksid (CO2) i sumpor dioksid (SO2) neki od najvećih zagađivača
naše planete koji stvaraju ozonske rupe, stakleničke plinove, kisele kiše, zagađuju vodu,
povećavaju globalno zatopljenje i drugo. Ispod tornjeva vjetroelektrane mogu se obavljati
poljoprivredni, i slični radovi kao i ispod visokonaponske mreže. Prednost vjetroelektrana je i
u tome što se mogu smjestiti podjednako na neobradivim površinama, morskoj pučini ili
poljoprivrednom zemljištu, a prostor između tornjeva vjetroagregata se može koristiti.
Upotrebom vjetroelektrana smanjuje se emisija plinova zagađivača, jer se sa svakom
jedinicom električne energije proizvedene iz vjetra zamjenjuje jedinica električne energije
proizvedena iz fosilnih goriva. Termoelektrane ispuštaju 800-1000 grama ugljen-dioksida za
svaki kWh proizvedene električne energije govore mjerenja. Zato se svakom jedinicom
električne energije proizvedene snagom vjetra smanjuje emisija tolike količine plina. Oko
17000 MW instalirane snage vjetroelektrana u Europi smanjili su zagađenje za otprilike 35
miliona ugljen-dioksida i sumpor-dioksida godišnje.

5.2. Negativni uticaji na okoliš

Jedan od najvećih problema je buka koju stvaraju vjetroelektrane prilikom obrtanja
propelera i pogonskog mehanizma generatora koji je smješten u gondoli. Jedna studija je
pokazala kako buka može biti važna mana vjetroelektrana, pogotovo kada se one grade u
blizini urbanog područja. Također studije govore da vjetroelektrane mogu proizvoditi zvuk
koji može utjecati na raspoloženje ljudi, te može uzrokovati psihološke probleme kao što su
nesanica, migrene, te stvara razdražljivost. Zvuk se doživljava na niskoj frekvenciji i smatra
se iritantnijim od jednako glasnog vjetra ili saobraćaja.

Danas je buka, sa sve savršenijim tehnološkim rješenjima zvučne izolacije smanjena

kao problem. Neki smatraju da visina tornjeva stvara ružan ugođaj i tako narušava izgled
postojećeg okoliša gdje je smještena sama vjetroelektrana. U mnogim zemljama
vjetroelektrane su turistička atrakcija, te se prema stepenu uređenosti i čistoće mogu mjeriti
s nacionalnim parkovima. Opasnost za ptice često je glavna zamjerka protiv gradnje
vjetroelektrana. Međutim, studije procjenjuju da su vjetroelektrane odgovorne za 0,3 do 0,4
pogibije ptica po GWh struje, dok su elektrane na fosilna goriva odgovorne za oko 5,2
pogibije po GWh.

27
6. Energija vjetra u BiH

Vlada Federacije Bosne i

Hercegovine je na sjednici 19.
Marta 2015. dala suglasnost
Federalnom ministarstvu energije,
rudarstva i industrije za izdavanje
energetskih dozvola za tri
vjetroelektrane koje su u
vlasništvu triju različith tvrtci.

Prva suglasnost je data JP

Elektroprivreda BIH d.d. Sarajevo
za izgradnju vjetroelektrane
Podveležje koja će imati
instaliranu snagu od 48 MW(16x3
MW) i predviđenu godišnju
proizvodnju od 119,8 GWh.
Planirana lokacija izgradnje je na
području grada Mostara.

Slika 17. Područja u BiH na kojim su planirane izgradnje vjetroelektrana [17]

Druga suglasnost je dana tvrtci Koncig d.o.o. iz Posušja za izgradnju vjetroelektrane Debelo
brdo instalirane snage 54 MW (18x3 MW), planirane godišnje proizvodnje od 120-150 GWh,
a koja se planira na lokaciji Debelo brdo u općini Kupres.

Treća suglasnost je za tvrtku F.L. Wind d.o.o. Tomislavgrad za izgradnju vjetroelektrane

Jelovača instalirane snage 36 MW (18x2 MW), koja ima planiranu godišnju proizvodnju
energije od 85,68 GWh, a koja će biti na području općine Tomislavgrad

28
7. Zaključak
Energija vjetra je indirektan oblik solarne energije. Sunčevo zračenje uzrokuje
nejednako zagrijavanje Zemljine površine i temperaturne razlike čime nastaje vjetar. Zbog
velike energetske gustoće ljudi su kroz historiju energiju vjetra iskorištavali upotrebom
raznih vrsta vjetrenjača, odnosno vjetroagregata i nastojali sve više povećavati njenu
iskoristivost u energetskoj pretvorbi u mehaničku energiju, a kasnije i u električnu. Vjetar je
obnovljivi izvor energije s velikim potencijalom, dostupan je svima i ne može se po trošiti.
Korištenje vjetroelektrana pridonosi ukupnom ekonomskom rastu i razvoju domaće privrede.
Treba ih početi što više iskorištavati jer nam ponestaje neobnovljivih izvora.
Brza i lagana montaža i demontaža cijelog postrojenja bez negativnog utjecaja na
kvalitetu okoliša. Razumljivo je da se ne očekuje da će vjetroelektrane riješiti sve energetske
probleme u svijetu. Ali primjenom ove čiste tehnologije može se uveliko utjecati na
smanjenje pojave stakleničkih plinova i na taj način spriječiti globalno zatopljenje. I sami
troškovi izgradnje vjetroagregata su duplo smanjeni u odnosu na same početke. Jedan kWh
proizvedene energije putem vjetroagregata košta otprilike isto kao i jedan kWh proizvedene
energije nekim konvencionalnim putem.
Jedna od osnovnih prednosti iskorištavanja energije vjetra putem vjetroelektrana je da
ne troše nikakvo gorivo, nego energiju vjetra koja je uslovno rečeno „besplatna“. Farma
vjetroelektrana ili vjetropark može imati umjeren pozitivan utjecaj na smanjenje snage vjetra
u područjima koja su inače izložena suviše jakim vjetrovima. Vjetroelektrane postaju sve
popularnije i njihova stopa rasta u proteklih nekoliko godina je porasla za 30%. Ljudi su ih
dobro prihvatili, a brojna ispitivanja pokazuju kako bi oko 70% stanovništva u EU podržali
izgradnju vjetroelektrana. Glavni nedostaci ogledaju se u tome što intezitet vjetra nije uvijek
konstantan niti je svaka lokacija pogodna za izgradnju vjetroelektrane, kao i nemogućnost
akumuliranja stvorene električne energije barem za sada.

29
8. Literatura
[1] Doc.dr.sc. Damir.Šljivac, Doc.dr.sc. Zdenko Šimić, Obnovljivi izvori energije,
Zagreb, 20.2.2009.

[2] Hrvoje Požar, Uvod u energetiku“.

[3] https://goo.gl/87NUyP
[4] https://goo.gl/Y87ilp
[5] https://goo.gl/kNY7iv
[6] https://goo.gl/90cmj2
[7] https://goo.gl/hFsm24
[8] https://goo.gl/cHDU4k
[9] https://goo.gl/fyHC4w
[10] https://goo.gl/QbmN2l
[11] https://goo.gl/Wcsxie
[12] https://goo.gl/D62J3z
[13] https://goo.gl/DmVNWq
[14] https://goo.gl/KfWm8E
[15] https://goo.gl/JsII64
[16] https://goo.gl/jTqkHb
[17] https://goo.gl/yVIfr6

30