SVEUILITE U RIJECI TEHNIKI FAKULTET RIJEKA

Seminarski rad

KOLEGIJ:

Mehaniki prijenosnici snage (Projekt)

Tema:

Planetni multiplikator kod vjetrenjaa

5.09.2012, U Rijeci

Edi Drai 0069042902

SADRAJ
1. UVOD........................................................................................................................ 3 2. NASTANAK VJETRA ............................................................................................... 4 3. KORITENJE ENERGIJE VJETRA ......................................................................... 6 4. NAIN RADA VJETROTURBINE ............................................................................... 8 5. DIJELOVI VJETROTURBINE ................................................................................... 10 5.1. 5.2. 5.3. 5.4. 5.5. 5.6. 5.7. 5.8.
ROTOR ............................................................................................................... 11 SUSTAV ZA ZAKRETANJE TURBINE ......................................................................... 12 STUP .................................................................................................................. 13 SUSTAV MEHANIKOG KOENJA ............................................................................ 14 GENERATOR

....................................................................................................... 14

KABINA ............................................................................................................... 15 KONTROLA I UPRAVLJANJE

................................................................................... 15

PRIJENOS ........................................................................................................... 16

5.8.1 Openito o planetarnim prijenosnicima17 6. ZAKLJUAK ............................................................................................................. 19 7. LITERATURA ............................................................................................................ 20

1. Uvod
Zadatak ovog seminarskog rada je opisati nain rada vjetroelektrana, njihovu primjenu, te opisati koritenje planetnog multiplikatora brzine vrtnje za vjetroelektranu. Rad se sastoji od upoznavanja sa mogunosti koritenja energije vjetra, osnovnim dijelovima vjetroelektrane, te dosadanjim razvojem tehnologije u promatranom podruju.

2. Nastanak vjetra
Vjetar je pojava horizontalnog strujanja zranih masa, odnosno plinova koji ine atmosferu. Vjetar nastaje zbog razlike temperature zraka, samim time i gustoe izmeu zranih masa na razliitim podrujima zemlje. Vjetar je posljedica Sunevog zraenja, a na njegove znaajke dobrim djelom utjeu lokalni imbenici. Sile koje utjeu na vjetar su sila gradijenta tlaka, coriolis-ova sila, centrifugalna sila, uzgon i sile trenja. U sluaju kada postoji razlika u gustoi izmeu dvije zrane mase, zrak struji od podruja visokog tlaka prema podruju niskog tlaka. U osnovi, dva najvea faktora koji utjeu na nastanak i strujanje vjetra su nejednoliko zagrijavanja izmeu ekvatora i polova (razlika u apsorpciji sunevih zraka izmeu tih podruja) i rotacije planeta. Osnovna podjela vjetrova je na dvije vrste, a to su globalni vjetrovi i lokalni vjetrovi. Topli zrak sa ekvatora se uzdie, te tako stvara podruje niskog tlaka. Ovaj zrak se kree prema polovima, gubi energiju, te postaje hladniji i gui, dok se ne spusti na povrinu na otprilike 30 zemljopisne irine, stvarajui podruje visokog tlaka zraka. Na povrini zrak struji od podruja visokog tlaka prema podruju niskog tlaka zraka oko ekvatora i tako zatvara kruno strujanje. Ovo strujanje zraka nazivamo globalni vjetar.

Slika 1. Prikaz djelovanja globalnih vjetrova

Lokalni vjetrovi su vjetrovi koji djeluju na vrlo malom podruju u odnosu na globalne vjetrove, a uzrokovani su nejednolikim zagrijavanjem zemljine povrine na manjem podruju. Lokalni reljef ima veliki utjecaj na lokalne vjetrove, i sto je reljef raznovrsniji, utjecaj je vei. Neki od naina kako nastaju lokalni vjetrovi su konvekcija od dnevnog zagrijavanja, nejednoliko zagrijavanje i hlaenje povrine, te gravitacija.

Slika.2. Shematski prikaz djelovanja lokalnih vjetrova

Vjetar je odreen brzinom, smjerom i jainom. Brzina vjetra mjeri se pomou anemometra a izraava se uobiajenom jedinicom za brzinu metrima u sekundi, kilometrima na sat, vorovima ili specijaliziranom jedinicom- beaufort.

3. Koritenje energija vjetra

Energija vjetra je indirektan oblik solarne energije. Tijekom povijesti, iskoritenje snage vjetra bilo je od velikog znaaja za razvoj ovjeanstva, prvenstveno za razvoj pomorstva, geografije, pogon vjetrenjaa, a i danas ima veliki znaaj u okretanju prema ekoloki istoj tehnologiji. Energiju vjetra pretvaramo u elektrinu energiju pomou vjetroelektrana. U klasinim vjetrenjaama energiju vjetra pretvaramo u mehaniku te je koristimo za mljevenje itarica ili pumpanje vode. Ljudi su kroz povijest energiju vjetra iskoritavali upotrebom raznih vrsta vjetrenjaa, odnosno vjetroturbina i nastojali sve vise poveavati njenu iskoristivost u energetskoj pretvorbi u mehaniku energiju, a kasnije i u elektrinu. Povijest iskoritavanja snage vjetra ide puno stoljea u prolost. Energija vjetra je iskoritavana za navodnjavanje jo prije 3000 godina. Povijesni izvori govore o iskoritavanju energije vjetra za pogon mlinova u Afganistanu jo u 7. stoljeu. Te vjetrenjae su konstrukcijski bile jednostavne i imale su malu iskoristivost usporeujui ih sa dananjim sustavima. U Europi, energija vjetra je postajala sve vanijom od 12. stoljea prema dananjim danima, a sa poveanjem vanosti energije vjetra i sa sve veim njenim iskoritavanjem konstrukcija vjetrenjaa se sve vise razvijala i postajala sve naprednijom.

Slika 3. Doesburger vjetrenjaca, Ede, Nizozemska.

U 14. stoljeu u Nizozemskoj, vjetrenjae su se koristile za isuivanje zemljita delte Rajne.Vjetrenjae su se poele primjenjivati u Sjevernoj Americi poetkom 19. stoljea za navodnjavanje i napajanje stoke. U 20. stoljeu dolazi do razvoja drugih izvora energije kao sto su para koja se upotrebljavala u parnim strojevima i fosilna goriva koja su se upotrebljavala u motorima sa unutarnjim izgaranjem, te dolazi do stagnacije razvoja koritenja energije vjetra. Do ponovnog oivljavanja upotrebe energije vjetra dolo je zbog naftne krize tijekom 1970-tih. Za razliku od prijanjih sustava za iskoritavanje energije vjetra koji su energiju vjetra pretvarali u mehaniku energiju moderni sustavi energiju vjetra iskljuivo pretvaraju u elektrinu energiju. Njemaka je u '90-tim godinama prolog stoljea postala najnaprednija po pitanju razvoja sustava za iskoritavanje energije vjetra.

4. Nain rada vjetroturbine

Vjetroturbine su sustavi za iskoritavanje kinetike energije vjetra, koja se poslije moe iskoristiti ili za pokretanje odreenih ureaja poput mlinova i pumpa, za sto su se koristile kroz povijest, ili za pokretanje generatora elektrine energije i proizvodnju elektrine struje, za to se u najveoj mjeri danas koriste. Pretvorba kinetike energije vjetra u mehaniku energiju vrtnje vratila odvija se pomou lopatica rotora. Pri tome se rotor i elektrini generator nalaze na zajednikom vratilu a izmeu njih postoji odgovarajui prijenosnik. U generatoru dolazi do pretvorbe mehanike energije vrtnje vratila u konanu, elektrinu energiju pa se cijelo postrojenje cesto naziva i vjetrogeneratorom. Jedna ili vie vjetroturbina s pripadajuom opremom (generator, prijenosnik, kuite, stup, temelji, regulacija, trafostanica itd.) ini vjetroelektranu. Pri tome se pod nazivom vjetroelektrana podrazumijevaju postrojenja za dobivanje elektrine energije, dok se pod nazivom vjetrenjaa podrazumijevaju postrojenja za dobivanje mehanikog rada (npr. za mlinove, crpke za vodu). Svaki se vjetar ne moe iskoristiti za proizvodnju elektrine energije. Ponekad je brzina vjetra prevelika i zato turbina ima konicu. Konica ne dozvoljava turbini vrtnju s prevelikim brojem okretaja. Preslab i prejak vjetar ne moe se iskoristiti. Da bi vjetroturbina uspjeno radila, brzina vjetra mora biti vea od dvadesetak kilometara na sat. Tek vjetar takve brzine moe pokretati lopatice turbina dovoljno brzo da bi se elektrina energija proizvodila. Dananji sustavi za iskoritavanje energije vjetra su preteito vjetrogeneratori i njihove snage uglavnom su oko 4 MW. U osnovi, vjetroturbine mogu raditi na dva principa iskoritavanje energije vjetra, pa se zato i osnovna podjela svodi na podjelu prema tim principima. Tako imamo: vjetroturbine koje rade na principu otpornog djelovanja (drag devices), vjetroturbine koje rade na principu potiska (lift devices) i vjetroturbine koje rade na kombiniranju oba principa. Vjetroturbine koje rade na principu otpornog djelovanja imaju manju iskoristivost od vjetrenjaa koje rade na principu potiska, zbog toga se danas preteito koriste vjetroturbine koje rade na principu potiska ili koje rade na principu kombiniranja oba principa.

Slika 4. Vjetroturbina sa horizontalnom i vertikalnom osi

Osim ove glavne podjele postoji jo niz podjela vjetroturbina, pa ih tako u ovisnosti prema nekim konstrukcijskim i radnim znaajkama razvrstavamo po: - poloaju osi turbinskog kola: vjetroturbine s vodoravnom osi i okomitom osi. -omjeru brzine najudaljenije toke rotora i brzine vjetra: brzohodne i sporohodne. -broju lopatica: vielopatine, s nekoliko lopatica i s jednom lopaticom. -veliini zakretnog momenta: visokomomentne i niskomomentne. -nainu pokretanja: samokretne i nesamokretne. -efikasnosti pretvorbe energije vjetra u zakretni moment: nisko i visoko efikasne. -nainu okretanja rotora -prema brzini vjetra: promjenjive i nepromjenjive.

Slika 5. Vjetroturbina apstraktnog dizajna na autocesti

5. Dijelovi vjetroturbine
Dijelovi vjetroturbine su: Kabina Lopatice rotora Glavina (vorite rotorskih lopatica) Sporookretno vratilo Prijenos Elektrini generator Brzohodno vratilo s mehanikom konicom Stup Sustav za zakretanje kabine

Slika 6. Shematski prikaz vjetroturbine

10

5.1. Rotor Rotor vjetroturbine sastoji se od odgovarajueg broja lopatica spojenih na vratilo preko jedne ili vise glavina. Za primjenu u vjetroelektranama danas se najee (u 90% sluajeva) koriste rotori s tri lopatice na ijim se vrhovima postiu brzine od 50 do 70 m/s. Osim trokrakih, koji su se pokazali najuinkovitijima, postoje i dvokraki (stupanj djelovanja tek za 2 do 3% manji), a i jednokraki rotori. Rotor, koji se sastoji od rotorskih lopatica i glavine, je okrenut prema vjetru te iza njega dolaze kabina i toranj. To se radi iz osnovnog razloga jer su zrane struje iza tornja vrlo turbulentne. Glavina je dio rotora preko kojeg su lopatice kruto ili fleksibilno povezane s vratilom. Kod rotora s vodoravnom osi glavina je samo jedna, dok ih kod rotora s okomitom osi moe biti vise. U glavini se nalaze leajevi zakretnih lopatica i sustav za zakretanje lopatica te prikljuci na instalacije. Lopatice rotora vjetroturbine su sline lopaticama zrakoplova. Razlog zato avion leti je u tome sto zrak koji struji po gornjoj povrini krila ima veu brzinu od zraka koji struji po donjoj povrini.

Slika 7. Prikaz rotorskih lopatica vjetroelektrane

11

5.2. Sustav za zakretanje turbine Skoro sve vjetroturbine sa horizontalnom osi koriste mehanizam za praenje vjetra, koji koristi elektrine motore i prijenosnike kako bi zadrali turbinu okrenutu prema vjetru. Ovaj sustav radi na principu horizontalnog zakretanja vjetrogeneratora. Vjetrogeneratori sa vodoravnom (horizontalnom) osi, za razliku od vjetrogeneratora sa vertikalnom osi, moraju uvijek svojom orijentacijom pratiti smjer vjetra. Slika prikazuje zakretni mehanizam stroja od 750 kW sa pogledom prema kabini. Skoro svi proizvoai preferiraju zakoeni zakretni mehanizam kad vjetroturbina nije u pogonu. Zakretni sustav se aktivira elektronikim upravljaem koji nekoliko puta u sekundi provjerava poziciju anemometra na turbini kad god je turbina u pogonu.

Zakretni sustav vjetroturbine

Slika 8. Sustav za zakretanje vjetroturbine

12

5.3. Stup Stup vjetroturbine nosi kabinu i rotor. Stupovi za velike vjetroturbine mogu biti cijevni elini stupovi, reetkasti (mreni) stupovi ili betonski stupovi. Veina velikih vjetroturbina su izvedeni sa cjevastim elinim stupovima koji se izrauju u dijelovima od 20-30 metara sa prirubnicama na oba kraja i meusobno spojeni zakovicama na mjestu postavljanja vjetroturbine. Stupovi su konini kako bi poveali njihovu snagu i kako bi utedjeli na materijalu. Unutar stupa nalaze se elektrini vodovi. U dnu stupa nalazi se kontrolna i mjerna jedinica. Najjeftiniji stupovi za izradu su mreasti jer zahtijevaju najmanje materijala. Na podrujima sa neravnim terenom, odnosno brdovitim poeljno je graditi visoke stupove jer se brzina vjetra poveava sa udaljenosti od tla.

Slika 9. Unutrasnjost stupa vjetroturbine

Oito je da emo dobiti vise energije od velike vjetroturbine, nego od male vjetroturbine, ali tu je i pitanje trokova. Moe se postaviti 60 metarski rotor na stup od 30 metara, ali bi njegova korisnost bila manja nego kad bi ga postavili na visi stup gdje su vee brzine vjetra a samim time i dobivamo vise energije.

13

5.4. Sustav mehanikog koenja Zbog mogunosti neispravnosti nekog dijela vjetroturbine potrebno je imati sustav za zatitu od prevelike brzine. Sustav za mehaniko koenje je standardizirana disk konica (smjetena na sporookretnom ili brzookretnom vratilu) s hidrauliki upravljanim kaliperima. Ovaj sustav koenja djeluje samo ako primarni sustav aerodinamikog koenja zataji.

Slika 10. Mehaniki koioni sustav

5.5. Generator Generator vjetroturbine pretvara mehaniku u elektrinu energiju. Generatori vjetroturbine su neobini u usporedbi s ostalim generatorima koje se obino mogu nai prikljueni na elektrinu mreu. Jedan od razloga je da generator mora raditi s izvorom energije (rotor vjetroturbine) koji snabdijeva vrlo varirajuu mehaniku energiju. El. generator prikljuen je na multiplikator brzookretnim vratilom. Standardizirani generator je najee asinhroni stroj s neto poboljanim znaajkama pri malom parcijalnom optereenju. Neki proizvoai primjenjujui koncept dvobrzinskog rada kola koriste el. generator s promjenljivim brojem pari polova. Veina proizvoaa je dodatnim mjerama smanjila problem potezne jakosti struje pri startu generatora tako da ona ostaje u granicama nominalne vrijednosti.

Slika 11. Mikro-generator za male vjetroturbine

14

5.6. Kabina Kabina koja je smjetena na vrhu stupa obuhvaa elemente za prijenos mehanike snage kola, multiplikator, el. generator, mehaniku konicu, sustav za zakretanje kabine, hidraulinu jedinicu, sustav za hlaenje, te kontrolnu jedinicu. Kuite kabine sastoji se od noseeg postolja i poklopca koje titi unutranjost kabine od vanjskih elemenata. Za jedinice velike snage ili izvedbe sa irokoobodnim, niskobrzinskim generatorima kuite je jedna nosea cjelina. Treba jo naglasiti da sporookretno vratilo (na kojem je privrena glavina kola) preuzima cjelokupno radijalno i aksijalno mehaniko optereenje kola, te ga preko leajeva prenosi na nosee postolje.

5.7. Kontrola i upravljanje Kontrolor vjetroturbine sastoji se od vie raunala koji konstantno prate stanja vjetroturbine kao npr. brzina i smjer vjetra i prikupljaju podatke. Takoer kontrolira i vei broj sklopova, hidraulikih pumpi, ventila i motora unutar vjetroturbine.Obino se nalazi po jedan kontrolor u podnoju stupa, kao i u kabini. Na modernijim vjetroturbinama komunikacija izmeu kontrolora se obino vri pomou optikih vlakana. Mogue je kontrolirati izmeu 100 i 500 parametara u modernoj vjetroturbini. Svi parametri se alju u centralnu koordinacijsku jedinicu koja kontrolira i operacije izmeu vjetroelektrane i napojne stanice. Sustav kontrole i upravljanja, kod npr vjetroelektrane od 50 kW, ukljuuje u pogon kod brzine vjetra od cca. 3.5 m/s, a iskljuuje iz pogona kod otprilike 25 m/s pri emu se nominalna snaga postie kod brzine vjetra od 14 m/s.

15

5.8. Prijenos Energija rotacije lopatica rotora se prenosi na generator preko sporohodnog vratila, prijenosnika te brzohodnog vratila. Da bi se kinetika energija rotora uz pomo generatora pretvorila u elektrinu, bila bi potrebna brzina rotora od 1 500 o/min. Budu6i da se rotor okree brzinom od 30-50 o/min, potrebna je upotreba prijenosnika. S prijenosnikom se pretvara spora rotirajua sila (visokog okretnog momenta) u brzu rotaciju (niskog okretnog momenta) koja je potrebna za rad generatora. Postotak iskoristivosti energije je 98%, a gubitak energije koji nastaje uslijed trenja zupanika prijenosnika manifestira se u obliku topline i buke. Najea izvedba prijenosnika snage je planetni multiplikator smjeten iza sporohodnog vratila koji poveava brzinu vrtnje kola do brzine el. generatora te su prijenosni omjeri od 20 do 50.

Slika 12. Prijenos kod vjetroturbine

16

5.8.1. Openito o planetnim prijenosnicima Planetni prijenos je vrsta zupastog prijenosa koji slui za prijenos i pretvorbu mehanike energije. Planetni prijenosi spadaju u iroku grupu mehanikih prijenosa. Osnovna karakteristika planetnih prijenosa je postojanje zupanika koji se okree oko svoje osi a istovremeno se okree i oko osnovne osi sustava. Kretanje je po svojim karakteristikama slino kretanju planeta oko sunca pa otuda i naziv.

Slika 13. Planetni prijenosa sunanim zupanikom i tri planeta

Postoje razne kombinacije planetnih prijenosa, a kao najeu moglo bi se uzeti onu koja se sastoji od centralnoga zupanika, velikog prstenastog zupanika s unutranjim ozubljenjem, koji je nepokretan, i jednog meuzupanika ili vie njih koji zubima zahvauju i centralni i vanjski prstenasti zupanik.

Ti meuzupanici imaju svoje osovine uvrene na nosa ili vodilo, koji se koaksijalno okree. Pri radu se meuzupanici odvaljuju po prstenastom zupaniku i krue oko centralnoga zupanika, a njihov nosa sa smanjenim brojem okretaja prenosi dalje zaokretni moment. Planetni prijenosi se najee izvode sa konstantnim prijenosnim omjerom, iako se kod diferencijalnog prijenosnika moe osigurati i nekonstantan prijenosni omjer. Primjenjuju se kao turboreduktori na brodovima, automatski mjenjai na vozilima, u alatnim strojevima, kao transportni ureaji, zakretnici na dizalicama, i kao to vidimo kao multiplikatori vjetroelektrana. Upotrebljavaju se ondje gdje se zahtjeva kompaktna izvedba prijenosnika ili velik prijenosni omjer.

17

Slika 14. Planetni prijenosnik 1-suncani zupcanik, 2-planetni zupcanik, 3-zupcanik sa unutarnjim ozubljenjem, 4-vodilo sa vratilom

Prednosti planetnih prijenosa: prijenos velikih snaga - maksimalno 35 MW prenosi velike brzine vrtnje - maksimalno 100 000 o/min u jednom stupnju prijenosa ostvaruje velike prijenosne omjere 3-13 ulazno i izlazno vratilo u istoj ravnini dijeljenje snage na ve6i broj planeta s kojima je sunani zupanik u zahvatu zupanici su manjih dimenzija - zbog dijeljenja snage manji zupanici - vise tonosti, manje vibracija, sigurniji i tisi rad dio snage se prenosi odvaljivanjem zupanika, a drugi dio spojkom vrlo su kompaktni (V = 0,4- 0,15 dm 3/kW) i lagani (m = 1- 0,2 kg/kW) Nedostatci planetnih prijenosa: komplicirana izvedba - potrebna velika tonost dijelova tea kontrola radi malog prostora potrebna ea izmjena ulja vea opasnost od totalne tete kod loma jednog zuba leajevi planeta su jako optereeni zbog malih dimenzija

18

6. Zakljuak

Kao to vidimo vjetroelektrane se koriste sve vie u svijetu. Koriste se upravo zbog toga to pomou njih pretvaramo energiju vjetra u elektrinu energiju, pa samim time iskoritavamo prirodne resurse energije i ne zagaujemo okoli. Jedan od najodgovornijih podsustava za ispravan rad elektrane je upravo planetni multiplikator. Pomou njega postiemo velike prijenosne omjere, pa zbog toga iskoritavamo male brzine lopatca rotora i dobivamo velike brzine vrtnje generatora, pa samim time proizvodimo vie elektrine energie. Kad bi se vie ulagalo u istraivanje vjetroelektrana i u njihovu proizvodnju dolazili bi do elektrine energije, a okoli nebi zagaivali to je jako vano s obzirom na to u kakvo stanje smo doveli Zemlju.

19

7. Literatura
1.) http://hr.wikipedia.org/wiki/Vjetrenja%C4%8Da 2.) http://www.trebam.com/index.php?option=com_content&view=article&id=91&It emid=131 3.) http://cerp.masfak.ni.ac.rs/vetrogentator.html 4.) Perspektive u vjetroenergetike u Republici Hrvatskoj; Dr.sc. Branko Klarin

20