POLJOPRIVREDNO PREHRAMBENI FAKULTET

Institut za poljoprivrednu tehniku

Prof.dr Selim Škaljić
Mr.sce. Nermin Rakita, asistent

MEHANIZACIJA VOĆARSKE
PROIZVODNJE
IZVOD IZ PREDAVANJA ZA STUDENTE
1
DIPLOMSKOG STUDIJA VOĆARSTVO

Sarajevo, 2010. god.

1
Radni materijal napravljen kompiliranjem autorskih prava više autora za potrebe obrazovanja
studenata Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta, te se nemoţe koristiti za druge namjene.

1
1. OSOBENOSTI IZVEDBE VOĆARSKO VINOGRADARSKIH
TRAKTORA

• Gabaririti trebaju biti prilagoĎene sortimentu i načinu uzgoja:

- jednoosovinski
- dvoosovinski
• Velika manevarska sposobnost: (gusjeničar ili točkaš)
- Trdebaju imati veliki radijus okretanja
• Poţeljna je kabina (tretiranje zaštitnim sredstvima),
• Poţeljan pogon na sva četiri točka (4WD)

2
3
4
5
6
7
 1.1. Eksploatacione karakteristike traktora

ProizvoĎači poljoprivrednih traktora prilikom isporuke prilaţu uz traktor priručnik sa

tehničkim podacima i kratkim uputama u korišćenju i odrţavanju traktora. MeĎutim,
pravilna i racionalna eksploatacija zahtijeva od diplomiranih inţenjera poljoprivrede,
kao organizatora proizvodnje, šira znanja. Naime, traktor se, kao što je već istaknuto,
koristi isključivo u agregatu sa brojnim priključnim oruĎima u izvoĎenju niza
agrotehničkih operacija u specifičnim proizvodnim uvjetima. Stoga je neophodno
upoznati osnovne eksploatacione karakteristike u koje spadaju
- snaga motora i njeni gubici do poteznice traktora,
- vučna sila i vučna snaga traktora,
- brzina kretanja traktora,
- potrošnja goriva,
- stabilnost traktora,
- prohodnost i manevarska sposobnost traktora,
- udobnost upravljanja traktorom i
- proizvodnost traktorskih agregata.

1.1.2. Snaga motora i njeni gubici do poteznice traktora

Izraţava se u W i kao obračunska veličina utvrĎuje se na bazi rezultata mjerenja
odreĎenih parametara na kočnicama koje mogu biti mehaničke, hidraulične ili
elektromagnetne.

Kako se snaga motora utvrĎuje pri obrtnom kretanju to njena veličina ovisi o
proizvedenom obrtnom momentu i ugaonoj brzini radilice motora. Prema tome, ona se
moţe i matematski izraziti
Po  M   (W)
gdje je M – obrtni moment motora, proizvod mjerene veličine obodne sile (Fo) u N i
kraka (r) u m. Prema tome
M = Fo . r (Nm)
8
Ugaona brzina (  ), izraţena u radijanima, izračunava se iz broja obrtaja vratila (n) u
minuti po formuli
n   (rad)

30 s
Uključivanjem u formulu za snagu Po  M   navedenih vrijednosti dobiva se
konačna formula
Po  M   10 3 (kW)
Naziv efektivna snaga Pe  motora u kW odnosi se na snagu koju motor razvija pri
maksimalnom opterećenju, kod koje brzinski reţim zadrţava najviši nivo u jednom
kraćem periodu. Efektivna snaga je najviša kod novog, tek razraĎenog motora i ona
opada sa vremenom eksploatacije motora.
 
Maksimalna snaga motora Pem je najveća snaga, pri kojoj motor trajno radi na
maksimalnom (od proizvoĎača deklarisanom) brzinskom reţimu, bez dimljenja, a što
je odreĎeno regulatorom motora. Ova snaga se naziva još i nominalna snaga. Pnom  .
 e
 
m
Normalna snaga Pn je manja za 15% od maksimalne Pe . U eksploataciji motor
treba stalno koristiti u reţimu normalne snage, dok se maksimalna koristi samo
kratkotrajno u cilju savlaĎivanja povećanih otpora. To se u praksi reguliše spuštanjem
ručice akceleratora (gasa) u poloţaj cca 3/4 maksimalnog gasa, tačnije broja obrtaja
motora. Inače, stalan rad motora u reţimu maksimalne snage vodi brţem trošenju
materijala i prema tome, skraćivanju vijeka njegove eksploatacije.
Gubici snage od motora Pe  do poteznice traktora Ppt nastaju u njenom prijenosu –
transmisiji Pt , u savlaĎivanju otpora za vlastitu voţnju Pv , u klizanju Pkl i u
eventualnom savlaĎivanju uspona Pu .

1.1.2.1 Snaga izgubljena u transmisiji Pt (kW)

Od motora do oboda pogonskih točkova traktora snaga se troši na savlaĎivanje otpora
spregnutih zupčanika, trenja u leţajima i bućkanja ulja.
Mehanički gubici snage izraţavaju se u procentima ili koeficijentima. Prema
Švirščevskom, dijapazon gubitaka iznosi:
% m
- za par cilindričnih zupčanika 2– 5 0,98 – 0,95
- za par konusnih zupčanika 3 – 7 0, 97 – 0,93
- za puţni prijenos 13 – 17 0,87 – 0,83
- za lančani prijenos 4– 8 0,96 – 0,92
Snaga izgubljena u transmisiji izračunava se po formuli
Pt  Pe  1   m  (kW)
gdje je:  m - mehanički koeficijent iskorišćenja snage, koji se utvrĎuje mnoţenjem
koeficijenta pojedinih elemenata prijenosa
 m  1   2  3   4 . . .
Dobra konstruktivna rješenja traktora imaju gubitak u transmisiji 10 ..... 20%,
odnosno 0,8 ..... 0,9  m .
Prema tome, snaga na obodu pogonskih točkova Po jednaka je efektivnoj snazi Pen ,
umanjenoj za gubitak snage u transmisiji Pt .
Po  Pe  Pt ili Pe   m (kW)

9
1.1.2.2. Snaga za voţnju
Gubitak snage u savlaĎivanju otpora za vlastitu voţnju Pv (kW) ovisi o teţini
traktora, stanju podloge i konstrukciji hodnog ureĎaja.
Formula za izračunavanje snage za voţnju glasi:
F v
Pv  v (kW), a Fv  G  f k (N)
1.000
gdje je: Fv - sila otpora voţnje – kotrljanja
v - brzina kretanja m/s
G - teţina traktora u kg
f k - koeficijent otpora kotrljanja.
U tabeli 1. navode se koeficijenti otpora kotrljanja prema vrsti i stanju podloge i
hodnog ureĎaja traktora.
Koeficijenti otpora kotrljanja – voţnje f k
Tabela
1.
Vrsta i stanje podloge Pneumatici Gusjeničari Ţeljezni točkovi
Svjeţe oranje 0,18 0,10 – 0,12 0,18 – 0,22
Slegnuto oranje 0,12 0,08 0,016
Kultivirano oranje 0,16 – 0,18 0,08 – 0,10 0,20 – 0,22
Strnište 0,08 – 0,10 0,07 – 0,08 0,14 – 0,16
Zbijeni zaleţ ili ledina 0,05 – 0,07 0,06 – 0,07 0,10 – 0,12
Raskvašeno zemljište 0,25 0,10 – 0,15 0,40
Poljski put ravan i tvrd 0,03 – 0,04 0,06 – 0,07 0,05 – 0,06
Poljski put mekan 0,05 0,04 0,08
Asfalt 0,01 – 0,015 0,04 -
Valjani tucanik 0,02 - -
Put u snijegu - 0,06

Kao što se vidi, traktori sa pneumaticima imaju na tvrdom putu manji koeficijent
otpora kotrljanja od gusjeničara, dok je na mekoj podlozi odnos obrnut.

1.1.2.3. Snaga izgubljena u klizanju

Općenito je poznato da kretanje traktora nastupa u momentu kad je reakciona sila
podloge veća ili jednaka sili na obodu pogonskih točkova. MeĎutim, u dodiru točka sa
podlogom redovno dolazi do manjeg ili većeg klizanja, nastalog deformacijom i
smicanjem oraničnog zemljišta, što ima za posljedicu veću obodnu brzinu točkova od
brzine kretanja traktora. Kako je snaga direktno proporcionalna brzini kretanja to, pri
istoj sili na obodu pogonskih točkova, smanjenje brzine kretanja usljed klizanja vodi
padu snage. Prema tome, formula za izračunavanje snage izgubljene u klizanju
Pkl (kW), glasi:
Pkl  Po   kl (kW)
gdje je: Po - snaga na obodu pogonskih točkova
 kl - koeficijent klizanja.
Koeficijent ovisi o stanju podloge, konstrukciji hodnog ureĎaja, tj. o adheziji podloge
i točkova, odnosno gusjenica, a odreĎuju se matematski po obrascu:
s s
 kl  x y
sx
10
gdje je: s x - duţina puta oboda pogonskih točkova u m
s y - duţina puta traktora u m.
Duţina na obodu pogonskih točkova je veća od duţine puta traktora, pa je obodna
brzina točkova veća od brzine kretanja traktora. Duţina puta na obodu točkova
izračunava se po formuli.
sx  D   n
gdje je: D - promjer pogonskih točkova u m
n - broj obrtaja točkova.
U praksi se klizanje moţe utvrditi brojanjem obrtaja pogonskih točkova na stazi 50 ili
100 m duţine. U tom slučaju se duţina puta s x zamijeni brojem obrtaja točkova
opterećenog traktora opt  a stvarno preĎena duţina puta s y sa brojem obrtaja
točkova rasterećenog traktora nrst  .
n n
 kl  opt rst ili izraţeno klizanje u %
nopt
nopt  nrst
% kl   100
nopt
Tolerantnim se smatra klizanje pogonskih točkova traktora do 0,20 ili 20%, jer ne
djeluje štetno na deformaciju čestica zemljišta.

1.1.2.4. Snaga izgubljena na savlaĊivanje uspona Pu (kW)

Pri kretanju traktora na usponu potrebno je osigurati snagu. Ona se izračunava po

formuli
F v
Pu  u (kW)
1.000
gdje je: Fu - sila za savlaĎivanje uspona (N)
v - brzina kretanja u m/s.

Sl. 30. Traktor na usponu

Na usponu traktor djeluje silom (teţinom) na podlogu. Ta sila se razlaţe na dvije

komponente od kojih jedna G . sin  djeluje niz padinu. Prema tome, za savlaĎivanje
uspona potrebna je odgovarajuća protusila, odnosno sila uspona Fu , koja se moţe
izračunati po formuli
Fu  G  sin  ili G  tg (N)
gdje je: G - teţina traktora u N
tg - ugao uspona odnosno tg 100  uspon u %.

11
U formuli je sin  zamijenjen sa tg jer je pri malim uglovima sin  = tg .
Kada je poznata potrebna sila uspona, snaga se izračunava po formuli
F v
Pu  u (kW)
1.000

Navedeni gubici snage od motora do poteznice traktora Ppt  predstavljaju radni

bilans traktora, a moţe se formulisati jednačinom koja glasi:

Ppt  Pe  Pt  Pv  Pkl  Pu  (kW)

Odnos izmeĎu snage na poteznici i snage motora naziva se koeficijent korisnog

dejstva traktora.
Ppt
 tr 
Pe
Što je vrijednost koeficijenta bliţa jedinici time je traktor tehnički savršeniji.

1.1.3. Vuĉna sila i vuĉna snaga traktora

Poljoprivredni traktor, kao pogonska mašina, najvećim dijelom koristi se za vuču

priključnih oruĎa (plugovi, tanjiraste drljače, valjci, prikolice, itd.), a dijelom i za
pogon aktivnih radnih dijelova (rasturači stajnjaka, pick up prese, itd.), dok su danas
najmanje zastupljeni za pogon stacioniranih oruĎa (mlinovi čekićari, krunjači,
vršalice, itd.), ustupajući mjesto elektromotornom pogonu.
U radu priključnim oruĎima, zadatim tehnološkim brzinama, traktor mora savladati
njihove radne otpore, bilo raspoloţivom vučnom silom na poteznici, odnosno
kombinovanom sa prenosom obrtnog momenta putem priključnog vratila.

1.1.3.1. Vuĉna sila traktora Fpt (N)

Vučna sila je veličina koja se utvrĎuje na poteznici traktora. Ona se mjeri

dinamometrima ili dinamografima, a posljednjih decenija i primjenom tenzometrije.
Veličina razvijene vučne sile na poteznici traktora zavisi od reakcione sile podloge,
koja se suprotstavlja tangencijalnoj sili na obodu pogonskih točkova ili gusjenica
traktora.
Veličina reakcione sile podloge ili sile spoja zavisi od:

- adhezione teţine traktora koja otpada na pogonske točkove, odnosno

gusjenice traktora " Gad "
- vrste hodnog ureĎaja traktora i
- vrste i stanja podloge po kojoj se traktor kreće.

Racionalna vučna sila na poteznici traktora moţe se definisati formulom:

Fptr  Gad   (N)
gdje je: Gad - adheziona teţina traktora
 - koeficijent trenja ili vuče.

12
Navedeni koeficijent zavisi ne samo od vrste i stanja podloge nego i od konstruktivnih
izvedbi hodnih ureĎaja traktora. Za ilustraciju navode se koeficijenti, utvrĎeni od
raznih autora, za dominirajuće traktore (točkaše i gusjeničare) – po vaţnijim vrstama
podloga.

Koeficijent trenja – vuĉe 

Tabela2.

Vrsta podloge Koeficijent 

Točkaši Gusjeničari
Oranje svjeţe 0,4 0,7
Oranje slegnuto 0,5 0,6
Kultivirano oranje 0,4 – 0,6 0,6 – 0,7
Strnište 0,6 – 0,7 0,8 – 1,0
Livada 0,5 – 0,7 0,6 – 1,2
Poljski put ravan i tvrd 0,08 1,0
Poljski put neravan i mekan 0,3 0,6
Asfalt 0,7 – 0,8 -

Iz tabele se vidi da gusjeničari u svim vrstama podloge imaju veći koeficijent od

točkaša. U pooranom ili zemljištu pripremljenom za sjetvu koeficijenti su najniţi,
kako kod točkaša tako i gusjeničara.

Navedeni koeficijenti mogu posluţiti za proračun racionalne vučne sile pod uvjetom
da nam je poznata adheziona teţina traktora. Za ilustraciju navodi se naredni primjer.
Traktor točkaš sa zadnjim pogonom ima teţinu 1.962 kg. PredviĎen je da radi na
strništu, koje ima koeficijent trenja 0,7. Uključivanjem navedenih vrijednosti u
odgovarajuću formulu izračunavamo veličinu racionalne vučne sile.

Fptr  G  2 / 3  
Fptr  1.962  2 / 3  0,7
Fptr  915,6 daN

Nije preporučljivo raditi priključnim oruĎima čiji je radni otpor veći od racionalne
vučne sile, jer dolazi do povećanog proklizavanja pogonskih točkova traktora.
Ako su zemljišni uvjeti nepovoljni za ostvarenje veće reakcione sile podloge
(prekomjerno vlaţan površinski sloj zemljišta) tada se u cilju smanjenja klizanja
povećava opterećenje pogonskih točkova dodatnom adhezionom teţinom, bilo
punjenjem vode u unutrašnje gume (zračnice) ili pak stavljanjem tegova na pogonske
točkove. Druga mjera je stavljanje preklopnih kandţi ili lanaca sa kandţama na
pogonske točkove. Montaţa garniture polugusjenica, zbog relativno visoke nabavne
cijene, u praksi se manje koristi.

13
Sl. 31. Pneumatik Sl. 32. Lanac sa Sl. 33. Traktor točkaš sa
napunjen vodom kandţama montiranim polugusjenicama

Na kraju, treba istaći da se u radu traktora, pored vučne sile, javljaju i bočne, koje
mogu biti uzrokovane poprečnim nagibom, centrifugalnom silom i bočnim udarima
od neravnina podloge. Pored negativnog djelovanja na stepen iskorišćenja vučne sile
one utiču i na odrţavanje pravca kretanja traktora.

1.1.3.2. Vuĉna snaga traktora

Vučna snaga je, za razliku od vučne sile, obračunska veličina jer predstavlja proizvod
vučne sile i brzine kretanja traktorskog agregata u radu. Prema tome, formula za
izračunavanje vučne snage glasi:
Ppt  Fpt  v (W)

gdje je: Fpt - vučna sila izraţena u N

v - brzina kretanja izraţena u m/s.

Za jedinicu snage u praksi se koristi kilovat (kW). Prema tome:

Ppt  Fpt  v / 1.000 (kW) ili

Ppt  Fpt  v / 3.600 (kW) gdje je " v " izraţena u km/h.

Za razliku od vučne sile, koja je najveća u najniţem stepenu prijenosa, vučna snaga
svoje maksimalne vrijednosti biljeţi u većim stepenima prijenosa. Objašnjenje
proizilazi iz konstatacije da u najniţem stepenu prijenosa, sa najvećim prenosnim
odnosom, razvijena maksimalna sila na obodu pogonskog točka u odnosu na
ostvarenu brzinu kretanja agregata u radu, ne pokazuje iste proporcije koje se sreću
pri većim stepenima prijenosa. Tome doprinosi deformacija tla, odnosno veće
proklizavanje, što vodi smanjenju brzine kretanja, a time i vučne snage traktora.
Otuda nepodudarnost maksimalnih vrijednosti vučne sile i vučne snage u istom
stepenu prijenosa.

U cilju smanjenja prekomjernog klizanja pogonskih točkova traktora, tačnije

odrţavanja brzine kretanja, a prema tome i vučne snage na ţeljenom nivou u datom
stepenu prijenosa, na savremenim traktorima koriste se ureĎaji za blokadu
diferencijala, kada se oba pogonska točka okreću istom perifernom brzinom.
MeĎutim, u izrazito nepovoljnim zemljišnim uvjetima, kada ni blokada diferencijala
ne daje očekivane efekte, primjenjuju se već opisane mjere poboljšanja vučnih
svojstava traktora. Njihove efekte u poboljšanju vučne snage traktora ilustruje naredna
tabela.
Efekti poboljšanja vuĉne snage traktora dodatnim povećanjem
adhezione teţine i upotrebom montaţnih kandţi
14
 Tabela 3.
Procenat iskorišćenja vučne snage traktora
Traktor točkaš sa zadnjim pogonom
Ledina ObraĎena ilovača
Bez dopunskog opterećenja 45 40
Sa dopunskim 40% opterećenjem 65 45
Sa montiranim kandţama 75 55
Sa dopunskim 30% opterećenjem i
montiranim kandţama 80 60

Udvajanje pogonskih točkova kod traktora velikih snaga, pored odreĎenog povećanja
stepena iskorišćenja vučne snage, utiče i na smanjenje sabijanja tla, a što je od
izuzetnog značaja na planu očuvanja strukture zemljišta.

1.1.4. Brzina kretanja traktora

Brzina kretanja traktora ovisna je o stepenu korištenog prijenosa i procenta klizanja

pogonskih točkova ili gusjenica traktora. Razlikuju se tri vrste brzine i to: teoretska
brzina, brzina neopterećenog traktora i radna brzina traktora.
Teoretska brzina izračunava se tako da se broj obrtaja koljenastog vratila motora
podijeli sa prenosnim odnosom, a količnik pomnoţi sa radnim obimom točka.
Teoretska brzina je idealna, tj. bez klizanja i drugih smetnji.
Brzina neopterećenog traktora ili praznog hoda je brzina koju traktor razvija, uz
prateće (minimalne) gubitke koji se javljaju pri njegovom kretanju. Ona se kod
odreĎivanja veličine klizanja pogonskih točkova ili gusjenica traktora u radu
odreĎenim oruĎem uzima kao osnova obračuna.
Radna brzina je ona koju traktor stvarno razvija u radu priključnim oruĎem. U istom
stepenu prijenosa ona je uvijek manja od brzine neopterećenog traktora zbog
povećanog klizanja, koje se javlja kao rezultat otpora priključnog oruĎa.
Odnos izmeĎu radne brzine i brzine neopterećenog traktora predstavlja koeficijent
iskorišćenja brzine kretanja traktora:
v
v  r
v pr
U teţim radovima (oranje, podrivanje i sl.) koeficijent se kreće od 0,80 do 0,85, dok je
na lakšim radovima (drljanje, košnja i sl.) 0,90 do 0,95.
Širokom dijapazonu naprijed navedenih optimalnih brzina kretanja u izvoĎenju niza
agrotehničkih operacija, savremeni traktori udovoljavaju višestepenim mjenjačima sa
reduktorima. Sa 6, 8, 10 i više radnih brzina, koje čine direktne i redukovane brzine,
moguće je odabrati brzinske reţime koji su najbliţi tehnološkoj, tj. optimalnoj brzini
kretanja traktorskog agregata. U dozvoljenoj granici moguće je, povećanjem ili
smanjenjem broja obrtaja motora (gasa) u datom stepenu prijenosa, odabrati
najpovoljniji reţim kretanja.

1.1.4. Potrošnja goriva

Ona se iskazuje kao apsolutna, specifična i potrošnja po jedinici izvršenog rada.

Apsolutna je ona koja se izračuna dijeljenjem ukupne količine utrošenog goriva u
litrima ili kilogramima sa brojem radnih sati. Prema tome, ona se izraţava u l/h ili

15
kg/h. Iz navedenog proizilazi da je potrošnja goriva direktno ovisna o snazi traktora,
tj. što su traktorski motori jači to je i apsolutna potrošnja goriva veća.
Specifična potrošnja goriva je ona količina goriva, u gramima, koja se utroši po 1 kW
za 1 sat rada. Ovu potrošnju utvrĎuju instituti pri eksperimentalnim ispitivanjima
traktora, a moţe biti iskazana po efektivnoj snazi motora ili po vučnoj snazi traktora.
Potrošnja goriva po jedinici izvršenog rada (ha, t, m3 i t/km) izračunava se dijeljenjem
ukupne količine utrošenog goriva sa učinkom traktorskog agregata izraţenim u
jedinicama rada. Ona je najpouzdaniji pokazatelj ekonomičnosti potrošnje goriva i
stoga se koristi u ekonomskim analizama rada pojedinih tipova i kategorija traktora u
izvoĎenju istih agrotehničkih operacija traktorima različitih snaga.

Uštede u potrošnji goriva

 Savremeni motor (Optimalno je da motor što više radi u području blizu

maksimalnih vrednosti (oko 1900 obrtaja u minuti), jer je tada specifična
potrošnja goriva najmanja. )

Primjer:
imamo traktor snage 50 kW (68 KS), za vuču priključaka koristimo 30 kW (41
KS). U takvom slučaju postoje dva rešenja:

- Rešenje A:
Niţi stepen prenosa, nazivni broj obrtaja motora, specifična potrošnja
280 g/kWh odnosno 10,1 l/h.

- Rešenje B:
Viši stepen prenosa, broj obrtaja motora je samo 65 % nazivnog, i 60 %
azivne snage, specifična potrošnja 230 g/kWh odnosno 8,3 l/h. Uz
odgovarajuću brzinu troši se 1,8 l goriva manje, pored toga traktor radi sa
manjim brojem obrtaja (manja buka, manje opterećenje svih sklopova).
Mogućnost uštede goriva: do 20%

 Korištenje priključnog vratila -Moguća je ušterda ako traktor ima ugraĎen

“štedljivo” priključno vratilo (540/750/1000 o/min), koje omogućuje
ostvarivanje standardnog broja obrtaja priključka pri niţim brojevima obrtaja
motora.
Mogućnost uštede goriva: do 15 %

 Izbor traktora (novija generacija traktora ima do 4% manju specifičnu

potrošnju, naprimer Fendt favorit 716 vario u poreĎenju sa Fendtom favorit
515 c ili John Deere 6910 v u poreĎenju sa modelom 6910.)

Mogućnost uštede goriva: do 4%.

 Traktor Case maxum 5150 ima za 8% veću specifičnu potrošnju goriva od isto
tako snaţnog traktora Johan Deere 6800. I ako razlika ne izgleda da je velika,
ali to za prosečnu opterećenost (850 časova, 65% maksimalne snage) u

16
 Nemačkoj godišnje iznosi dobrih 2000 maraka (pri ceni goriva 10 1,45 DEM /
l ). Podatak koji je vredan paţnje kod kupovine.
Pravilno održavanje

 Zamjena vazdušnog filtera: Neblagovremena zamjena vazdušnog filtera

ukazuje na 5 % veću potrošnju goriva. Filtar je najbolje mjenjati. Samo
čišćenje odnosno produvavanje i isplahivanje filtera nije dovoljno pouzdana
mera.

Pravilan rad ventila:

 Ako je zazor ventila velik, oni se prekasno otvaraju i prebrzo zatvaraju, zbog
toga se prostor za sagorevanje premalo napuni sa vazduhom. Kod nedovoljnog
zazora ventili ne nasedaju pravilno u leţištu zbog čega se ne moţe ostvariti
poţeljna kompresija. Istovremeno se povećava mogućnost kvara zbog
pregrevanja ventila. Loš rad ventila prepoznaje se po izduvnim gasovima
(dimu).

Mogućnost uštede goriva: do 5%

1.1.5. Stabilnost traktora

Pri razmatranju stabilnosti traktora u radu treba razlikovati uzduţnu i poprečnu

stabilnost. Uzduţna stabilnost ovisna je o visini teţišta, rastojanju osovina, vrsti
hodnog ureĎaja i vrsti podloge. Traktori sa niţim teţištem i većim rastojanjem
osovina su uzduţno stabilniji. Povoljnijim rasporedom teţine, traktori sa pogonom na
sva četiri točka su stabilniji od traktora sa zadnjim pogonom. Naročito veliku uzduţnu
stabilnost imaju traktori gusjeničari zahvaljujući niskom teţištu, povoljnom rasporedu
teţine i osjetno većoj oslonoj površini gusjenica kojim nalijeţu na podlogu.
Poremećaji uzduţne stabilnosti traktora, pri kretanju uz nagib, mogu nastupiti ako
vučni otpor oruĎa "R" preĎe veličinu vučne sile " Fpt " traktora. To dovodi do
rasterećenja prednjeg mosta i prevrtanja traktora oko zadnje osovine. Stoga je za
odrţavanje uzduţne dinamičke stabilnosti i upravljanja prednjim točkovima traktora
donja granica opterećenja prednjeg mosta 20% ukupne teţine traktora.
Poprečna stabilnost naročito dolazi do izraţaja pri kretanju traktora okomito na nagib
terena. Ona ovisi o visini teţišta, razmaku točkova – gusjenica, vrsti hodnog ureĎaja i
vrsti podloge, odnosno njihovog koeficijenta trenja. Što je teţište traktora niţe i
razmak meĎu točkovima – gusjenicama veći traktor je poprečno stabilniji.
Naredni grafički prikaz traktora na poprečnom nagibu terena ilustruje djelovanje sila
niz kosinu, uz promjene rasporeda opterećenja i uvjeta stabilnosti.

17
 Sl. 34. Pogonski točkovi na nagibu (shematski)

Iz slike se vidi da se opterećenje teţine "G" iz teţišta razlaţe u dvije komponente, G

cos  i G sin  . Komponenta G sin  djeluje niz kosinu, ali ne dolazi do klizanja sve
dotle dok je zadovoljen uvjet G cos   G sin  , odnosno  tg  .
Sa Gd i Gg označeni su donja i gornja sila opterećenja na pojedinom točku u tačci
dodira sa podlogom. Ugao nagiba je  , visina teţišta je h, a B je razmak točkova.
Radi jednadţbe momenta označeni su kraci x i y, što pruţa mogućnost izračunavanja
promjene opterećenja na pojedinim točkovima.

M g : G  x  Gd  y  0
x
Gd  G 
y
gdje je: M - moment u odnosu na gornju tačku dodira.

M d : Gg  y  G( x  y )  0
yx
Gg  G
y
gdje je: M d - moment u odnosu na donju tačku dodira.
U ovu formulu uvrste se poznate vrijednosti B, h i  , odnosno

B
x  x  x  cos   h  sin 
2
y  B  cos
pa gornje formule glase:
1 h
Gd  G(   t g )
2 B

1 h
G g  G(   t g  )
2 B
a kod toga mora biti zadovoljen odnos

Gd  Gg  G

Iz izvoda jednačine momenata proizilazi da je donji točak dodatno opterećen, a gornji

za istu veličinu rasterećen u zavisnosti od veličine nagiba, odnosno ugla  .

18
Teoretska granica stabilnosti traktora na poprečnom nagibu moţe se izvesti iz
jednadţbe sume momenata. Naime, ako se sila G (teţišnica) pomakne ka tačci dodira
Gd , kraci x i y postat će jednaki. U tom slučaju traktor će teoretski biti na samoj
granici prevrtanja. Drugim riječima, ako je x = y, onda je:

Gd  G i Gg  0

Teoretska granica prevrtanja zavisi od dimenzija h i B i prema tome moţe se

formulisati da je:
B
50  B
T  2 100  (%)
h h

U praksi, granica primjene traktora na poprečnom nagibu utvrĎuje se tako da se od

statičke, pribliţne teoretskoj granici prevrtanja, oduzme vrijednost momentalnog
nagiba i ostatak pomnoţi sa koeficijentom 0,5, što znači da se granica primjene
smanjuje za 50%. Ovo je neophodno iz razloga što je dinamička granica prevrtanja, za
razliku od statičke, uvjetovana brzinom kretanja, trenutnim nagibom zbog neravnina,
kao što su brazde, razori, kamen, panj, itd.

1.1.6. Prohodnost i manevarska sposobnost traktora

Prohodnost traktorskih agregata uslovljena je vučno adhezionim svojstvima, sistemom

pogona i konstruktivnim rješenjima traktora.
Limitirajući faktor u oranju zemljišta sa povećanom površinskom vlagom moţe biti
kod traktora sa zadnjim pogonskim točkovima, kada adheziona teţina nije dovoljna da
bi spriječila njihova prekomjerna klizanja. Stoga u izvoĎenju teţih radova bolju
prohodnost imaju traktori sa pogonom na sva četiri točka. Još veći stepen iskorištenja
snage imaju traktori sa udvojenim pogonskim točkovima, dok najveći biljeţe traktori
gusjeničari. Poboljšana prohodnost posljednja dva traktora posljedica je boljeg
rasporeda teţine i veće oslone površine udvojenih pogonskih točkova, odnosno
gusjenica, kojim se obezbjeĎuje osjetno veća reakciona sila podloge.
Povećana oslona površina gusjenica, uz poboljšanu vuču, osjetno smanjuje stepen
sabijanja oraničnog tla zahvaljujući manjem specifičnom pritisku. Naime, kod traktora

19
točkaša bez udvojenih točkova specifični pritisak "p" kreće se oko 1,0, dok je kod
gusjeničara od 0,4 do 0,5 daN/cm2.

Iskošenost upravljačkih točkova kod voćarskih traktora

Na prohodnost traktorskih agregata u prostoru izmeĎu, iznad i ispod redova biljaka

utiču konstruktivna rješenja traktora. Tako se u meĎurednoj obradi okopavinskih
kultura koriste traktori sa podešavajućim razmakom točkova i povišenim klirensom, a
u meĎurednoj obradi voćnjaka i vinograda specijalni – uski traktori ili traktori sa
visokim klirensom koji objahuju redove čokota.
Manevarska sposobnost traktora karakteriše se tačnošću odrţavanja ţeljenog pravca,
tj. trajektorije. Što je ona veća i produktivnost traktorskih agregata je veća.
Manevarsku sposobnost savremenih poljoprivrednih traktora znatno su poboljšali:

- hidraulični podizači polunošenih i nošenih oruĎa,

- ureĎaj za blokadu diferencijala,
- nezavisne kočnice i
- zglobna šasija, naročito teških traktora točkaša.

Uz olakšano odrţavanje pravca, navedena konstruktivna rješenja traktora

omogućavaju manji radijus okretanja na uvratinama, a time i vrijeme utrošeno na
prazne hodove agregata.

1.1.7. Udobnost u upravljanju traktorom

Udobnost u upravljanju traktorom, tačnije ergonomski uvjeti ovisni su o nivou buke,

vibracija, preglednosti rada, higijenskih uvjeta i pogodnosti rukovanja komandama.
Nivo buke savremenih poljoprivrednih traktora, koju stvara motor, ne bi trebalo da
prelazi granicu od 90 dB. Stoga su u sistemu odvoda sagorjelih gasova ugraĎeni
prigušivači. Kod traktora velikih snaga kabine su redovno zvučno izolirane.
Vibracije u radu traktora ublaţava dobro konstruisano sjedište, koje moţe biti na
opruţnom nosaču ili je sjedište tapacirano sa spiralnim oprugama. Kod nekih sjedišta
postoje hidraulični amortizeri. Funkcionalna sjedišta mogu se regulisati po rastu i
teţini rukovaoca, s napomenom da su oblikovana za odrţavanje normalnog poloţaja
njegovog tijela. Inače, prekomjerne vibracije ostavljaju teške posljedice na mišićno
tkivo i krvne sudove, a nepravilan poloţaj tijela dovodi do iskrivljenja kičme.
Sistem priključivanja nošenih oruĎa za traktor utiče na preglednost rada.
Dominirajuće zadnje vješanje oruĎa zahtijeva od rukovaoca povremeno okretanje
glave u cilju kontrole njihovog rada. Bolja preglednost rada zastupljena je kod
traktora sa meĎuosovinskim, kao i prednjim vješanjem oruĎa.
Higijenski uvjeti odnose se na čistošću i temperaturu okolnog zraka u neposrednoj
blizini traktoriste. Traktori vodećih svjetskih proizvoĎača, naročito teških i
superteških, opremaju se kabinama sa klima ureĎajima. Ovako opremljeni
omogućavaju odrţavanje optimalne temperature zraka, kojeg prečišćena ubacuju

20
kompresori, bilo da je ljeti rashlaĎen sredstvom za hlaĎenje ili zimi zagrijan od
motora.
Na savremenim traktorima ugraĎeni su pokretači motora sa elektromagnetnim
uključivanjem pomoću kontakt ključa sa sjedišta rukovaoca. Ugradnjom servoureĎaja
u traktore velikih snaga upravljanje se obavlja bez teškoća. Inače, potrebna sila za
okretanje točka upravljača ne bi trebalo da bude veća od 3, a sila kočenja na pedali
kočnice od 6 daN. Dostupne komande ostalih ureĎaja na traktoru, posebno
hidrauličnog, znatno su doprinijele poboljšanju ergonomskih uvjeta jer su umnogome
olakšale radnje, kako u rukovanju traktorom tako i priključnim oruĎima.
Sa izuzetkom jednoosovinskih i vrlo lahkih dvoosovinskih traktora točkaša, ostale
kategorije proizvoĎači opremaju kabinama. Dobra konstruktivna izvedba kabine,
treba da obezbijedi maksimalnu preglednost rada traktorskog agregata, uz obavezno
ugraĎivanje vjetrobranskog stakla od pleksiglasa, koje pri pucanju ne nanosi teţe
povrede. Ram kabine treba da ima dovoljnu čvrstoću, koja sprečava stradanje
traktorista pri eventualnom prevrtanju traktora. Za rad noću svi dvoosovinski traktori
su opremljeni svjetlima dovoljne količine i jačine, a za korištenje u javnom saobraćaju
i neophodnim signalnim ureĎajima.
Na kraju, vodeći svjetski proizvoĎači teških i superteških traktora, posljednjih
decenija, ugraĎuju u njih elektronske ureĎaje za automatsku kontrolu rada motora i
drugih vitalnih dijelova traktora, koje traktorista prati na monitoru, instaliranom na
instrument tabli.

Unutrašnji i vanjski dizajn traktora

1.1.8. Proizvodnost traktorskih agregata

Proizvodnost ili učinak traktorskih agregata izraţava se količinom izvršenog rada u

jedinici vremena. Najčešće je to sat, a u proizvodnoj praksi dan ili smjena. Prema
tome, ovisno o vrsti rada, proizvodnost se izraţava u ha/h, t/h, m3/h, odnosno ha/dan,
t/dan, m3/dan. U transportnim radovima proizvodnost se izraţava u t/km, tj. količinom
preveţenog tereta u tonama na putu odreĎene kilometraţe. U studijama i analizama
proizvodnost se izraţava količinom izvršenog rada u sezoni ili godini.
Teoretska proizvodnost (ha/h) izraţava se u funkciji konstruktivne širine zahvata
oruĎa i brzine kretanja agregata:

W = B . v . 1.000/10.000 ili 0,1 . B . v ha/h

gdje je: B - konstruktivna širina zahvata u m

v - brzina kretanja agregata u km/h.

Tehnička proizvodnost koristi se kod normiranja radova traktorskih agregata, a

izraţava se u funkciji radnog zahvata i ostvarene brzine kretanja agregata u radu. Kod
21
zagonskog načina kretanja u obračun se uključuje i koeficijent iskorištenja radnih
hodova agregata. U tom slučaju obrazac za izračunavanje tehničke proizvodnosti
glasi:
W  0,1  Br  vr   ha/h
gdje je: Br - radni zahvat oruĎa u m,
vr - brzina kretanja agregata u radu km/h, i
 - koeficijent iskorištenja radnih hodova agregata.

Koeficijent iskorištenja radnih hodova agregata "" predstavlja gubitak vremena, koje
se troši prilikom okretanja na uvratinama u oranju parcela, u meĎurednoj obradi i sl.
Ovaj koeficijent kod oranja naziva se još korisni učinak oranja i označava se sa "o".
Koeficijent "" izračunava se po formuli:
sr

s r  s pr
gdje je: sr - preĎeni put u radu u m
spr - preĎeni put na uvratini u m.

Koeficijent "" moţe se izraziti i u funkciji brzine i vremena kretanja agregata:

vr  t r

v r  t r  v pr  t pr
gdje je: vr - brzina kretanja agregata u radu km/h
tr - vrijeme trajanja u radu u h
vpr - brzina kretanja agregata na uvratinama km/h
tpr - vrijeme trajanja na uvratinama u h.

Ukoliko je koeficijent "" bliţi 1 utoliko je tehnička proizvodnost veća. Ovisno o

duţini zagona on se u oranju kreće od 0,85 (L = 300 m) do 0,97 (L = 2.000 m).
Za razliku od zagonskog, ostali načini kretanja agregata ne zahtijevaju isključivanje
oruĎa iz rada. Stoga je stepen iskorištenja vremena za rad veći, a prema tome je i
proizvodnost agregata veća. To se vidi iz narednog shematskog prikaza načina
kretanja traktorskih agregata.

Načini kretanja traktorskih agregata u polju:

Zagonski oranje, ripovanje, itd.

Unakrsni zagonski način sjetva strnih ţita

22
Kruţni način košnja, rastresanje i prevrtanje otkosa

Dijagonalni način drljanje, tanjiranje, itd.

Dijagonalni unakrsni drljanje i tanjiranje način teških zemljišta

Postoji više faktora koji utječu na nivo ostvarene proizvodnosti traktorskih agregata
kao što su: nepravilan oblik parcele i neureĎenost zemljišta sa preprekama (panjevi,
kamenje, mikrodepresije i sl.). U oranju jednim te istim agregatom različitih vrsta
zemljišta postiţu se i različiti učinci kao posljedice različitih specifičnih otpora.
Njihove vrijednosti prezentira tabela 4.

Specifiĉni otpori u oranju

Tabela 4.
Specifični otpor tla "k"
Vrsta zemljišta kN/m2 daN/cm2
poprečnog presjeka plastice
Laka zemljišta 25 – 40 0,25 – 0,40
Srednja zemljišta 40 – 60 0,40 – 0,60
Teška zemljišta 60 – 80 0,60 – 0,80
Vrlo teška zemljišta preko 80 preko 0,80

Iz tabele se vidi veliki dijapazon vrijednosti specifičnih otpora od najlakših do

najteţih tipova zemljišta. To ukazuje na paţljivi izbor traktora odreĎene kategorije
snage sa odgovarajućim priključnim oruĎima, čije performanse najbolje odgovaraju
za rad na datom tipu zemljišta.

Kod drugih priključnih oruĎa radni otpor "R" izraţava se obično po jednom metru
širine radnog zahvata. On je takoĎe ovisan kod oruĎa za obradu zemljišta i sjetvu o
vrsti i ureĎenosti zemljišta. Njegove vrijednosti kod kultivatora kreću se od 180 do
360, kod tanjirastih drljača od 260 do 480, a kod sijačica za strna ţita od 70 do 140
daN/m.

Da bi korisnicima olakšali izbor potrebnih sredstava mehanizacije u biljnoj

proizvodnji, industrije poljoprivrednih mašina danas nude sisteme i linije mašina po
kategorijama traktora odreĎenih snaga. Kod njih su radni otpori priključnih oruĎa
dobrim dijelom usklaĎeni sa instalisanom snagom traktora odreĎene kategorije za rad
u normalnim uvjetima ureĎenih zemljišta.
23
Za obračun dnevne proizvodnosti traktorskih agregata potrebno je uključiti sve
kategorije vremena, koje prate efektivni rad u toku dana ili smjene. Prema tome,
obrazac za izračunavanje dnevne proizvodnosti glasi:

Wdn  0,1  Br  vr  Tdn   ha/dan

gdje je: Br - radni zahvat oruĎa m,
vr - brzina kretanja agregata u radu km/h,
Tdn - trajanje dnevnog vremena za rad ukupno h, i
 - koeficijent iskorištenja dnevnog vremena za rad.

Ukupno trajanje dnevnog vremena uključuje slijedeće kategorije vremena i to:

- pripremno završno vrijeme Tpz (tehnička priprema mašina za rad, odlasci i
povraci sa polja u bazu),

- dopunsko ili pomoćno vrijeme Tdop (prazni hodovi, tehničko odrţavanje,

odmori, snabdijevanje gorivom i fiziološke potrebe),
- gubici vremena Tgub (objektivni – kiša i druge nepogode, subjektivni – razni
zastoji zbog slabe organizacije rada i pripreme sredstava za rad) i

- vrijeme efektivnog rada Tef (vrijeme utrošeno za koristan rad).

Kako je   Te proizilazi da na planu dnevne proizvodnosti traktorskih agregata

Tdn
treba teţiti vrijednosti koeficijenta bliţe jedinici. To se moţe postići jedino
smanjenjem subjektivnih gubitaka.

1.1.9. Odrţavanje traktora

U toku svoje eksploatacije, traktor se mora odrţavati u tehnički ispravnom stanju.

Odrţavanje obuhvaća tehnička staranja, opravke i čuvanje po završenoj sezoni
radova.
Tehničko staranje je preventivnog karaktera, jer ima zadatak da preduprijedi kvar ili
da se on na vrijeme otkloni. Tehničko staranje propisuju tvornice traktora i njega se
treba striktno pridrţavati. Inače, ono se sastoji iz redovnog i povremenog staranja.
Redovno (svakodnevno) tehničko staranje obavlja se svaki dan kad je traktor u
eksploataciji. Ako se radi u dvije smjene, tada se obavljaju dva staranja. Tehničko
staranje se obavlja pred početak rada, a obuhvaća kontrolu ulja u kućištu motora,
kontrolu rashladne tečnosti u hladnjaku, kontrolu ulja u prečistaču zraka, kontrolu
pritiska zraka u gumama, zategnutost ventilatorskog remena, dolijevanje goriva u
rezervoar. Na kraju, traktorom se kreće na rad tek nakon zagrijanog motora, uz
prethodnu kontrolu pokazatelja reţima rada na instrument tabli. Inače, za vrijeme rada
treba povremeno kontrolisati rad motora na instrument tabli.

24
Periodična tehnička staranja vrše se u odreĎenim intervalima vremena rada traktora,
tj. poslije 50 do 60, poslije 100 do 120, poslije 240 do 250, poslije 500 i poslije 750
sati rada. I za ova periodična tehnička staranja svaka tvornica propisuje za svoje
traktore odreĎene radnje, zavisno od broja radnih sati motora, a obavljaju se obavezno
uz nadzor mehaničara.
Opravke traktora su radnje koje uključuju zamjenu dotrajalih dijelova ili opravke
nekih dijelova. Postoje uglavnom tri vrste opravki i to: tekuće, generalne i vanredne.
Tekuće opravke su redovne, a obavljaju se poslije 2 do 3 hiljade sati rada motora.
Ovdje se zamjenjuju dotrajali dijelovi novim kod klipne grupe ureĎaja za
ubrizgavanje i leţišta. Tom prilikom pregleda se čitav motor i svi nedostaci se
otklanjaju.
Generalna opravka obavlja se poslije 5 do 6 hiljada sati rada motora. Detaljno se
pregledaju svi mehanizmi motora i traktora i sve što je dotrajalo ili ako se ne moţe
odrţati do slijedeće opravke zamjenjuje se novim ili opravlja. Danas se najčešće u
praksi dotrajali motori na traktorima zamjenjuju novim, remontovanim od tvornice.
Vanredne opravke su one kod kojih se otklanjaju slučajni kvarovi, odnosno kvarovi
koji normalno ne bi trebalo da nastanu.
Čuvanje traktora u mort sezoni zahtijeva prethodno temeljno čišćenje, pranje i
podmazivanje, nakon čega se traktor smješta pod nastrešnicu ili zidanu garaţu, uz
podizanje na kloceve. Pritisak zraka u gumama se smanjuje na nivo koji obezbjeĎuje
zadrţavanje oblika guma. Akumulator se skida i ostavlja u magacin. Voda iz
hladnjaka obavezno se ispušta. Svakih 15 dana potrebno je pokrenuti motor da radi 5
do 10 minuta, uz napomenu da ovu radnju prati stavljanje i skidanje akumulatora,
odnosno punjenje i praţnjenje hladnjaka ukoliko nije u njemu rashladna tečnost –
antifriz.

1.1.10. Inovacije u tehniĉko-tehnološkim usavršavanjima poljoprivrednih

Traktora i primjena elektronike u upravljanju i kontroli njihovog rada

Jednoosovinski traktori na dominirajućim jako usitnjenim posjedima privatnih farmi

čine danas osnovne pogonske mašine u izvoĎenju gotovo svih glavnih agrotehničkih
operacija u biljnoj proizvodnji.

Sl. 35. Jednoosovinski traktor novije izvedbe

25
Široku primjenu jednoosovinskih traktora, instalirane snage preko 6 kW, obezbijedila
su za njih napravljena brojna funkcionalna priključna oruĎa sa jednostavnim
kačenjem i tehnička usavršenost ovih malogabaritnih pogonskih mašina, koje nude
vodeće tvornice u svijetu. Njihova tehnička usavršenost ogleda se u korišćenju
sinhronizovanih višestepenih mjenjača, olakšanom upravljanju ručicama u oba smjera
kretanja, uz pomoć nezavisnog kočenja točkova, u blokadi diferencijala, u
kardanskom pogonu točkova prikolice sa sjedištem za rukovaoca i, na kraju,
ugraĎenim ureĎajem MOTOR STOP, koji automatski djeluje ako se napusti drţanje
ručica za upravljanje traktorom.

Dvoosovinski traktori lahke i srednje kategorije sve više se opremaju

sinhronizovanim mjenjačima sa 12 i više stepena prijenosa, uz obaveznu ugradnju
ureĎaja za blokadu diferencijala. Kod srednjih preovlaĎuje hidrostatsko upravljanje i
podešavajuće antivibraciono sjedište vozača.
U strukturi navedenih kategorija traktora zastupljeni su, u značajnom broju, traktori sa
prednjim i zadnjim izvodima priključnih vratila i to sa dva brzinska reţima obrtaja
(540 i 1.000 min-1).
U oblasti kontrole rada motornih ureĎaja ovih kategorija traktora instalirani su
standardni pokazivači, počev od broja obrtaja motora do stanja količine goriva u
rezervoaru.
U kategorijama traktora točkaša snage motora iznad 80 kW dominiraju tehničke
inovacije u transmisiji i primjena elektronike u procesu upravljanja i kontrole
njihovog rada. Ostvarena dostignuća vodećih proizvoĎača traktora u svijetu (John
Deere, Massey Ferguson, Fendt, Steyr, itd.) kroz usavršavanje transmisije i njeno
povezivanje sa elektronikom pomogli su u racionalnijem korišćenju razvijene snage
motora. Naime, brojne agrotehničke operacije zahtijevaju kontinuirano kretanje
traktorskih agregata zadatom brzinom. MeĎutim, obrada zemljišta sa promjenljivim
otporima zadatom radnom brzinom imperativno nameće povećanje broja obrtaja
motora ili mijenjanje stepena prijenosa ili smanjenja dubine rada dizanjem oruĎa u
cilju savlaĎivanja trenutno povećanih otpora. U takvim uvjetima rada razvijena snaga
motora se neracionalno koristi, uz dinamičke udare u transmisiji i zamor rukovaoca
traktora.
Evidentno tehničko rješenje na planu optimalnog korišćenja razvijene snage motora
ostvareno je u transmisiji traktora tvornice "Fendt". Umjesto klasičnog frikcionog
ugraĎeno je varijator turbo- kvačilo.

Sl. 36. Varijator turbo-kvačilo traktora Fendt

Kvačilo čine turbinsko kolo i kolo pumpe. Turbinsko kolo čvrsto je vezano za vratilo
motora. Kolo pumpe čvrsto je vezano za spojničko vratilo i samo je priljubljeno uz
turbinsko kolo. U zajedničkoj komori koju zatvaraju priljubljena kola nalazi se
specijalno ulje sposobno da izdrţi visoke pritiske i povećane temperature.

26
U stanju mirovanja ulje je dijelom u glavnoj i istiskajućoj komori. Pri startanju motora
(Po.2) ulje polagano izlazi iz istiskujuće komore pri čemu motor postepeno ubrzava
rad.
Kod daljnjeg ubrzanja rada motora (Po.3) ulje je iz istiskajućih komora djelovanjem
centrifugalne sile, prešlo u zajedničku glavnu komoru. U glavnoj komori turbinskog
kola i kola pumpe, daljnjim djelovanjem centrifugalne sile, stvara se meĎu njima
kruta veza – torus, te dolazi do zajedničkog obrtanja vratila turbine i vratila pumpe, tj.
prijenosa obrtnog momenta na ostale dijelove transmisije. Kruta veza, tj. prijenos
obrtnog momenta nastupa pri broju obrtaja motora od 1.200 min -1.
Uz komforno uključivanje, varijator turbo-kvačilo omogućuje mekano lagano kretanje
traktora iz mjesta bez trzaja, tačnije dinamičkih udara i bez trošenja kvačila.
Slika daje uvid u presjek kompletne transmisije traktora Favorit tvornice Fendt.

Sl. 37. Presjek transmisije traktora Favorit tvornice Fendt

Na presjeku se vidi da je iza varijator-turbo kvačila sklop parova zupčanika koji se

automatski uključuju u prijenos obrtnog momenta, ovisno o veličini opterećenja u
odabranom od 6 stepena prijenosa. Ova kombinacija zajedno sa varijator-turbo
kvačilom je regulator optimalnog korišćenja razvijene snage motora.
Kvačilo voţnje je višelamelasto i koristi se kod izbora jednog od raspoloţivih 6
stepena prijenosa. Iza kvačila je 6-stepeni mjenjač brzina za kretanje naprijed, s
napomenom da se sprezanjem dodatnih zupčanika dobija 5 stepena prijenosa
puzajućih brzina.
Na poluosovini zadnjeg prijenosa je ureĎaj za blokadu diferencijala i diskosna
kočnica. Na njenom kraju je planetarni reduktor pogona na točak. Na koncu, označen
je i dio pogona prednjih točkova.
Unutar svakog od 6 stepena prijenosa automatski se odabire, od četiri brzine, ona u
kojoj traktor radi optimalnim reţimom snage u datoj agrotehničkoj operaciji.
Navedeni mjenjači koriste se i za rad traktora u nekim operacijama gdje se on kreće u
suprotnom smjeru, tj. zadnjim hodom. U tom slučaju koristi se posebna ručna poluga
za mijenjanje pravca kretanja, dok se mijenjanje stepena prijenosa obavlja istom
polugom za kretanje naprijed. Navedene poluge kod traktora Fendt ilustruju naredne
slike.

Sl. 38. Ručna poluga mijenjanja Sl. 39. Ručna poluga mijenjanja

27
 stepena prijenosa pravca kretanja

Grafički prikaz rasporeda 24 brzine kretanja naprijed u 6 stepena prijenosa i 16 brzina

kretanja nazad u 4 stepena prijenosa kod traktora John Deere prezentiran je na
narednoj slici.

Sl. 40. Raspored brzina kretanja po stepenima prijenosa

(24 u kretanju naprijed i 16 u kretanju nazad)

Kod traktora Massey Ferguson su 32 brzine kretanja naprijed, u 8 stepena prijenosa, i

isto toliko u kretanju nazad. U traktorima Steyr zastupljene su 24 brzine kretanja u 6
stepena prijenosa, kako naprijed tako i nazad, dok su u traktora Fendt 24 brzine
kretanja naprijed, u 6 stepena prijenosa, i 20 brzina kretanja nazad, u 5 stepena
prijenosa.
Navedeni mjenjači omogućavaju rad traktora pri puzajućim brzinama do 4,8 km/h, u
osnovnoj obradi od 5 do 10 km/h, u površinskim radovima od 8 do 15 km/h i
transportu u polju i cesti od 8 do 40 i više km/h.
Primjer automatskog upravljanja procesom rada traktora Fendt ukazuje na povezanost
radarskog, elektronskog i hidrauličnog sistema. Naime, pri radu u oranju nastupilo je
prekomjerno štetno proklizavanje pogonskih točkova traktora, kao posljedica
povećanog otpora pluga. U tom momentu "radarski senzor" upućuje impuls
"elektronsko hidrauličnom regulatoru" koji aktivira podizač oruĎa na radni otpor sa
tolerantnim proklizavanjem, odnosno racionalnijim korištenjem snage traktora.
Kompjuterski sistemi sa tastaturama i ekranima instaliraju se na dohvat ruke u
komfornim kabinama traktora. Pored digitalnih informacija pokazivača rada traktora
na ekranima se prezentiraju i podaci integralnog računara. Uvid u kompjuterski sistem
traktora Fendt daje slika 41.

Sl.

41. Kompjuterski sistem traktora Fendt

28
 1 – tastatura, 2 – ekran I, 3 – ekran II

Pritiskom na odgovarajuću tipku tastature kompjutera na ekranu I se dobiju ove

digitalne informacije pokazivača:

- brzina kretanja traktora u km/h,

- klizanje pogonskih točkova traktora u % i
- broj obrtaja traktorskog motora min-1.

Ako je priključno oruĎe sa aktivnim radnim dijelovima tada se na ekranu, uz

prethodni pritisak odgovarajuće tipke na tastaturi kompjutera, dobija i broj obrtaja
priključnog vratila traktora.
Pored digitalnih informacija pokazivača rada, pritiskom na odreĎenu tipku tastature
kompjutera dobiju se putem integralnog računara na istom ekranu I podaci o
obraĎenoj površini u ha ili preĎeni put u km. TakoĎe na istom ekranu mogu se dobiti
podaci tekućeg vremena (u satima) i broj radnih sati motora (h).
U sastavu kompjuterskog sistema ekran II daje digitalne ove informacije
pokazivača:
- snaga motora u kW,
- temperature medija za hlaĎenje motora,
- pritiska zraka sabijenog kompresorom,
- hidraulike i
- napona struje u akumulatoru.
Slične ureĎaje za elektronsku kontrolu imaju i drugi pomenuti traktori.
KALKULACIJA CIJENE KOSTANJA RADNOG SATA- DANA TRAKTORA
ZETOR 2WD (50% OPTERECENJA)

ZETOR 2WD

OPIS JEDINICA MJERE KOLICINA Angaz.rad. Potrosnja

Rad traktora Radni sat 900 opterećenje 180g/HPh
ZETOR 2WD Radni dan 60 50% 5
II Planiranje troskova
A. PROPORCIONALNI
TROSKOVI
Iznos u
Vrsta troskova Jedinica mjere Kolicina Cijena po KM
jedinici 3x4
1 2 3 4 5
1.Osnovni materijal
a- nafta lit. 4500 1,82 8.190
b- motorno ulje lit. 27 8 216
c- diferencijalno ulje lit. 45 8 405
d- mast za podmaz. 0,5 kg 22,5 6 135

SVEGA 8.946

2. Pom.materijali
A -sitni inventar i ostali pom.materijali 300
B - materijal za ciscenje 100
SVEGA 400

3. Ostali mat. tros.

A - tekuce opravke 500
SVEGA 500
4. Plata traktoriste
A - voznja traktora (60 dana x 50 KM) 3000 29
B - tehnicko staranje (60 dana x 0,5h x 5KM) 150
SVEGA 3150
UKUPNI PROPORCIONALNI TROSKOVI SUMA 1-4 12.996
5. Knjigovodstvo
(300 KM x 12 mj./5 trak.) 720

SVEGA 720

6. HTZ oprema 100

SVEGA 100

7. Rezijski troskovi
(300 KM x 12 mj./5 trak.) 720
SVEGA 720

UKUPNI FIKSNI TROSKOVI SUMS 1-7 6.776

III Kalkulacija cijene kostanja po jednom radno satu-danu

1. UKUPNI TROSKOVI (KM) 19.772
2. BROJ SATI RADA 900
3. BROJ DANA RADA (600/10) 112,5
4. CIJENA KOSTANJA PO JEDNOM RADNOM SATU (KM) (1/2) 22
5. CIJENA KOSTANJA PO JEDNOM RADNOM DANU (KM) (1/3) 176

30
2. MEHANIZACIJA RADOVA U SISTEMATIZACIJI ZEMLJIŠTA

Sistematizacija predstavlja kompleks mjera u ureĎenju zemljišta, kojim se

obezbjeĎuju uvjeti za normalnu mehanizovanu proizvodnju. Prije donošenja odluke o
izvoĎenju radova ureĎenja zemljišta, potrebno je izvršiti pripremne radnje:

o pedološka ispitivanja tla,

o geodetska ispitivanja,
o prikupljanje osnovnih meteoroloških pokazatelja,
o izbor agrotehnike,
o ekonomičnost proizvodnje.

ObraĎeni podatci iz navedenih stavki treba da su pouzdani i adekvatno obraĎeni.

Poţeljno je da obrada bude u formi „Elaborata“, kako bi se materijal iskoristio u
slučaju potrebe uzimanja kreditnih sredstava. U praksi sve banke traţe dokazni
materijal da plasirana sredstva su opravdano uloţena i da će proizvodnja moći vraćati
pozajmljena sredstva. Pored proizvodnih pokazatelja i kalkulacija troškova, elaborati
treba da uključuju pokazatelje trţišta iz kojih se moţe zaključiti opravdanost
proizvodnje i mogučnost plasmana.

Zašto su potrebne navedene predradnje i kakva je njihova veza sa poljoprivrednom

mehanizacijom? Potrebne su da bi smo izbjegli eventualne rizike ulaganja u
proizvodnju , sa jedne strane a na drugoj strani da bi se izvršio pravilan izbor
poljoprivrednih mašina. Ovdije je potrebno se osvrnuti na termin „poljoprivredna
mehanizacija“, jer veliki broj ljudi pod ovim terminom podrazumjeva poljoprivredne
mašine. Radi se o mehaniziranom procesu koji moţe da ukljućuje razne vrste mašina i
u pravilu od toga zavisi količina uloţenog novca za izvoĎenje pojedinih opercija ili
kompletne proizvodnje. Agronom treba da poznaje opcije izbora mehanizacije i na
osnovu njih treba da se opredijeli za nivo primjenjene tehnologije. Automatizacija
procesa i savremena mehanizacija nemora značiti da je proizvodnja rentabilna. U
nekim slučajevima (mali posjed, kofiguracija terena i sl.) poluintezivna ili čak
ekstenzivna proizvodnja moţe biti rentabilnija. Iz navedenih razloga ova problematika
zasluţuje detaljnije sagledavanje radnih procesa i izboru mašina. Predhodno je
potrebno objasniti ranije navedene pripremne radnje.

Pedološka ispitivanja tla- osnovne pokazatelje dubine oraničnog sloja, sadrţaja

humusa, mikro i makro elemenata, pH vrijednosti, vodnog kapaciteta i sl. Na temelju
pedološke analize utvrĎuju se potrebne agromeliorativne mjere eventualne popravke
tla. Pod popravkom tla mogu biti ukljućene razne mjere, ali su najzastupljenije
kalcizacija, gnoidba organskim i anorganskim Ďubrivima, dodavanje raznih
kosupstrata sa kojima se balansira sadrţaj mikroelemenata. Kod nekih voćnih kultura,
kao što je borovnica, potrebno je zakiseljavanje i spuštanje pH vrijednosti na 4,8-5,6.
U koliko su potrebne mjere popravke plodnosti tla ili njegovo prilagoĎavanje
zahtijevima proizvodne kulture onda se trebaju specificirati potrebni materijali,
mašinski i ljudski rad.
Uzimanje pedoloških uzoraka moţe biti manuelno ili mehanizirano. Mehanizovano
uzimanje uzoraka radi se pedološkom sondom priključenom na hidraulični podizač
traktora. Uzimanje uzoraka povezano je sa ureĎajem za geografsko pozicioniranje
(GPS) traktora.
31
 Slika 1. Mehanizovano uzimanje pedoloških uzoraka tla

Uzeti uzorci preko GPS se evidentiraju na digitalnim kartama (mapiraju), što

omogučava da nakon odreĎenog vremena kontrolu poldnosti moţemo vršiti na istom
mjestu. Preciznost uzimanja uzorka kreće se u granicama 10-20cm.
Geodetska ispitivanja su potrebna kako bi se okrili dublji horizonti tla. Na našim
područjima dominirajuća je brdsko planinska konfiguracija terena, koja ima
izlomljene dubinske horizonte sa pojavom nepropusnih slojeva lapora. Da bi smo se
zaštitili od iznenaĎenja, posebno u slučajevima kada ţelim raditi terasiranje terena,
potrebno je uraditi geološko istraţivanje. Prikupljanje geoloških podataka moţe biti
analizom geoloških karata, sondiranjem terena ili u novije vrijeme moguća je
primjena radara. Radarska tehnologija pruţa mogučnost sgledavanja dubinskih
horizonata na dubini više desetina metara. Prolaskom radarskih zraka kroz tlo
registruju se stijene i slojevita graĎa tla, prisustvo vode,
dubinska rasprostranjenost humusa i oraničnog sloja. Radarska snimanja moguće je
izvoditi putem satelita. Digitalizirane karte se mogu kupiti za odreĎeno područje ili
mogu se naručiti snimci kada za to ima ekonomskog opravdanja. Pored satelitskih
snimaka postoje i mobilni radarski ureĎaji, prikazan na slici 2.

Slika 2. Mobilni radarski ureĎaj

Prikupljanje osnovnih meteoroloških pokazatelja - potrebno je da bi smo prilagodili

proizvodne uslove fiziološkim zahtijevima bilaka. Obzirom da se u našim područjima
sreću različiti tipovi klime potrebno je obratiti paţnju na ekscesne klimatske pojave.
Izmrzavanje, suša, oţegotine, grad i neke druge pojave česta su pojava, te se pri
investicionim ulaganjima ozbiljno treba računati na njih. To znaći da kod zasnivanja

32
novih zasada voća trebamo planirati sisteme zaštite. U praksi od kasnih proljetnih
mrazeva se štitimo dejstvom termogena ili mobilnih i stacioniranih kišenjem, dok za
oţegotine i dejstvo grada su pogodne mreţe.

Izbor agrotehnike- pored izbora vrste proizvodnje i sortimenta farmer se treba

opredijeliti za agrotehniku. Od navedenog opredjeljenja ovisi izbor poljoprivredne
mehanizacije. Vrsta zasada i sortiment utiću na način sadnje, meĎuredni i unutar redni
razmak, njegu i zaštitu zasada i na kraju na način berbe. Pored navedenog drugi vaţan
izbor je način uzgoja koji moţe biti: konvecionalni, integralni i organski. Sve
navedene operacije uključuju mašinski rad, pa prema tome treba prilagoditi izbor
mehanizacije. Obim radnog angaţmana mašina treba analizirati, kako bi se izdvojio
usluţni rad mašina od potrebe za vlastitom mehanizacijom.

Ekonomičnost proizvodnje – se utvrĎuje kada ukupnu vrijednost proizvodnje

podijelimo sa troškovima. Voćarska proizvodnja u većini slučajeva zahtijeva
odgoĎeni period plačanja anuiteta, te se vrijednost proizvodnje računa tek nakon što
zasad počne raĎati. Troškove proizvodnje razvrstavamo na angaţirani mašinski,
ljudski rad i korištene repromaterijale. Količnik ukupno ostvarene dobiti i ukupnih
troškova odreĎuje ekonomičnost proizvodnje. Logično je da mnogi elementi mogu
uticati na ekonomičnost proizvodnje a posebno izbor mehanizacije. UreĎenost
zemljišta je prvi preduslov da bi se mogla primjeniti mehanizacija a odmah iza toga
na listi prioriteta je analiza potrebnog mašinskog rada.
Da bi se moglo pristupiti izračunavanju ekonomičnosti proizvodnje i uporeĎenje
konkurentnosti sa drugim proizvoĎaćima, potrebno je analizirati pojedinačne radne
operacije u podizanju zasada i to:

 Krčenje;
 Čišćenje;
 Nivelacija terena;
 Planiranje-nivelacija oraničnog sloja;
 Odvodnjavanje viška voda;
 Navodnjavanje;
 Pripremni radovi za sjetvu i sadnju.

U zavisnosti od karakteristika zemljišta na kojem podiţemo zasad, neke od navedenih

radnih operacija nisu potrebne. Svaka od navedenih operacija nudi različit izbor
mašina, koje treba birati prema veličini I konfiguraciji terena.

2.1. Mašine i oruĊa za krĉenje panjeva, kamenja i šikara

Pod pojmom krčenje terena, podrazumjevamo uklanjanje nadzemnih i podzemnih

ostataka drvenastih biljaka i kamena. Za obavljanje ovih poslova moţemo koristiti
slijedeće mašine I oruĎa data na slici 3.

33
 Slika 3.Mašine i oruĎa za krćenje

Iz razloga dobre mobilnosti najpogodnija opcija je buldozer sa punom i rešetkatom

daskom na prednjoj strani i opremljen riperom ozada. Ovaj agregat uspješno krči
šikaru, djelimično moţe da čisti i što je najvaţnije izvlaći na površinu ostatke korijena
i kamena. Na terenima gdije ima krupnih drvenastih stabala pored buldozera koriste se
motorne pile, trimeri i cilindrični iskopaći panjeva. Kod upotrebe cilindričnih
iskopača panjeva javlja se veliki nedostatak zaostajanja korijena u tlu, koji moţe biti
izvor raznih zaraznih bolesti i gljivičnih oboljenja koja se mogu prenijeti na novi
zasad. Zbog navedenog razloga cilindrični iskopaći nisu pogodni, te prednost treba
dati drugim opcijama čupanja.

Slika 4. Iskopavanje rovokopačem i čupanje na polugu

Za potrebe krćenja sitnijeg rastinja gdije je oteţan pristup buldozera pogodni su

trimeri. Priključci na "trimerima" za siječenje šiblja i druge neplemenite vegetacije
mogu biti različitih formi. Cirkular se primjenjuje za drvenaste biljke prečnika do 8
cm, dok su ostali priključci namjenjeni zeljastim biljkama. Izuzetak moţe biti
četverougaona zvijezda koja se uspješno moţe koristiti za sjeću maline, divlje kupine
I sl.

Slika 5. Priključci trimera

Operaciju krčenja potrebno je organizirati da se mašinski i ljudski rad što racionalnije

iskoristi. U slučajevima gdije ima krupnih drvenastih stabala radnu ekipu sačinjavaju:
traktorista i jedan pomočni radnik koji izvodi poslove čupanja. Pored njih ekipu čine
jedan radnik sa motornom pilom koji radi na rezanju i dvojica na okresivanju i
paljenju sitnih ostataka. U koliko prilike zahtijevaju pored navedene radne ekipe moţe
se ukljućiti Buldozer i dva pomočna radnika za kresanje i spaljivanje isćupane šikare.

34
2.2. Ĉišćenje terena od kamena

Zemljišta na kojima prisustvo kamena remeti primjenu planirane agrotehnike moţe se

pristupiti čišćenju kamena bilo da se evakuiše sa parcele ili drobi i mješa sa zemljom.
Skeletna tla u kojima ima prisutnog rječnog kamena oblutka u nekim oblicima
proizvodnje ne remete proizvodnju, čak u nekim slučajevima mogu pozitivno
djelovati. Do ovih saznanja došlo se prilikom podizanja vinograda u Hercegovini na
području Bune. Površinski kamen se tokom dana zagrijava au toku noći kada počinje
proces hlaĎenja kondenzuje vlagu i vidu kapi vraća u tlo. Navedeno zapaţanje
ukazuje da netreba ići na evakuaciju kamena ako nesmeta u meĎuretnoj obradi i njezi
zasada. U slučaju da smeta postoje mašine za vaĎenje, skupljanje i evakuaciju sitnijeg
kamena, prečnika do 40cm. Krupnije gromade kamena i čvrste stjene mogu se
drobilicama lomiti i mješati sa ostatcima zemlje.

Slika 6. Mašine za lomljenje i evakuaciju kamena

Proizvodnosti drobilice kamena

Proizvodnost drobilice moţemo izračunati ako su nam poznati parametri radnog
zahvata, brzine kretanja i koeficijenti iskorištenja radnih hodova i efektivnog vremena
rada. Navedeni parametri kreću se u slijedećim vrijednostima:

• Brzina kretanja (puzajuća) vr =150-600 m/h

• Radni zahvat Br (B-konstruktivna širina)
• Koeficijent iskorištenja radnih hodova φ=0,80 – 0,95
• Iskorištenje radnog vremena Τdn= 0,60-0,80

Za izračunavanje proizvodnosti koristimo jednačinu:

Wdn  0,1 Br  vr  Tdn  (ha/dan)

Br - radni zahvat oruĎa (m),

vr - brzina kretanja agregata u radu (km/h),
Tdn - trajanje dnevnog vremena za rad ukupno (h), i
 - koeficijent iskorištenja dnevnog vremena za rad.

2.3. Nivelacija terena i planiranje oraniĉnog sloja

Na poljoprivrednom zemljištu konfiguracija terena je bitan faktor primjene

poljoprivredne mehanizacije. Na nagnutim terenima javlja se problem erozije tla a u
slučajevima gdije ugao nagiba prelazi 300 javlja se problem stabilnosti mašina i
njihovog podmazivanja. Ako se ţeli na tkvim terenima zasnivati proizvodnja moţe se
pristupiti terasiranju terena. Drugi vaţan problem je prisustvo mikrodepresija na

35
površini tla. Mikrodepresije utiću na neujednačenost plodnosti i sadrţaj vlage u tlu.
Ovaj problem je posebno izraţen kod teţih tala, gdije se javlja zadrţavanje vode u u
mikrosepresijama i otplavljivanje hranjivih tvari sa rubnih dijelova prema centru
depresije. Kod podizanja višegodišnjih zasada isplati se investirati u nivelaciju terena,
jer se uloţeni trošak vraća kroz ostvarene prinose i kvalitet uroda.
U koliko ima osnova za primjenu operacije niveliranja zemljišta, tome treba prići
planski i oprezno. Nestučan pristup moţe prouzrokovati gubitak plodnog (oraničnog
sloja) tla ili eventualna klizita. Podloga za planiranje su geološka istraţivanja koja
moraju predhodit ovoj operaciji a zatim geometarska mjerenja i označavanja. Na
mjestima gdije se planira skidanje zemljišta ši se iskolčavanje sa oznakom dubine
skidanja.
Prije nego se pristupi nivelaciji, površinski oranični sloj se budozerima skida i grušie
u hrpe, kako bi se nakon operacije niveliranja ponovo vratio.
Za potrebe nivelacije terena obično se koriste iznajmljene graĎevinske mašine:
buldozeri, grejderi, bageri i skrejperi.

Slika 7. Buldozer sa čeonom daskom Slika 8. Grejder

Buldozeri pored čeone daske koja moţe biti puna ili rešetkasta mogu imati priključak
ripera na zadnjem dijelu. Riper podrivanjem pospješuje rastresitost a priključak daske
zasijeca i skida slojeve tla. Učinak buldozera moţe se izračunati ako su nam poznati
slijedeći podatci.

o Buldozer radi na transportu već prije iskopane zemlje III kateg. Kr = 0.8
o Transport zemlje po horizontali 20m (li=0).
o Duţina noţa 3m
o Visina noţa 0.85m,
o Zemljana prizma ispred noţa 1.1m3.
o Duţina iskopa noţem 6 m.
o Buldozer radi bez okretanja po oscilatornoj shemi
o Brzina guranja vgur = 3.32/h,
o Brzina povratka vpov = 4.46 km/h.
o Koeficijent iskorištenja radnog vremena Kv = 0.8
o Brzina kretanja buldozera naprijed iznosi Visk= 2.16 km/h,

Planski učinak buldozera - se moţemo izračunati ako nam je poznata količina zemlje
koju buldozer gura (zapremina prizme) i trajanje jednog radnog ciklusa kod
oscilatornog kretanja. Precizniju vrijednost produktivnosti dobivamo ako se u
proračunu koriste relevantni koeficijenti uslova rada. Za takav proračun tkz. Efektivne
produktivnosti koristi se slijedeća jednaĎba.
3600  q
U pl   K v  Kr  Kg
Tc
36
Za izračunavanje zapremine zemljane prizme ispred noţa buldozera (q), koristi se
slijedeći obrazac.
0.85  3.3  1.1
q 1.54 m 3
2
Trajanje jednog radnog ciklusa sastoji se iz iskopavanja, guranja i povrata.

Tc  t isk  t gur  t pov

6m 14 m 20 m
Tc     0.72 min  43 sek
46 m / min 55 m / min 74 m / min

3600  1.54
U pl   0.8  0.8  0.9  74.39 m 3 / h
43

Planski učinak Grejdera

Grejderi su graĎevinske mašine koje se koriste prevashodno u cestogradnji, meĎutim

mogu se uspješno koristiti i u drugim poslovima.Osnovni poslovi na kojima je
grejder angaţovan :

• planiranje terena ( oblikovanje posteljice );

• profilisanje zemljanog djla puta;
• razastiranje zemlje;
• planiranje kosina;
• otkop bočnih kanala trougaonog ili trapezastog oblika;
• razastiranje i mješanje materijala kod stabilizacije;
• premještanje iskopanog materijala ( najviše do 10 m );
• nasipanje puta iz bočnih rezervi;
• planiranje šljunka ili tucanika;
• ravnanje bočnih strana kanala;
• čišćenje snjega na putevima;
• čišćenje kanala.

Slika 9. Samohodni grejder

Orjentacioni učink grejdera na različitim poslovima iznosi:

• na skidanju humusa oko 120 m3/h;
• na planiranju terena oko 400 m2/h;
• na razastiranju materijala oko 300 m3/h;
• na mješanju materijala kod izrade slojeva stabilizacije oko 100 m3/h;
• na izradi jarkova pored puta oko 50 m3/h;

Učinak grejdera moţemo iskazati kao teoretski ili praktični. Teoretski učinak
grejdera izračunava se preko slijedećeg obrasca.

37
 Ut = V × d × ( B - 0,20 ) / n
gde je:
B - širina trake; V - brzina obrade; d - debljina trake;
n - broj prelaza.

Ako se ţeli iskazati efektivni rad grejdera potrebno je ukljućiti vrijednosti

koeficijenta (Kv, Kr….).

Ut = Up × Kv × Kr × Kp × ... Kn

Uvršteni koeficijenti u jednadţbi korigiraju teoretski učinak grejdera.

o Koeficijent korišcenja radnog vremena Kv

o Koeficijent zahvata radnog noţa Kp
o Koeficijent rastresitosti zemlje Kr

Pored buldozera i grejdera u procesu nivelacije terena koriste se vučeni i nošeni

ravnjaći. Vučeni traktorski ravnjači upotrebljavaju se za lakše radove na većim
površinama oraničnog zemljišta u cilju otklanjanja mikroneravnina. Pri radu
zasijecaju sloj zemlje mikrouzvišenja i guranjem ga odlaţu u mikrodepresiju.

Slika 10. Vučeni ravnjaći

Ram vučenih traktorskih ravnjaća, duţine 5 i više metara, svojim prednjim i zadnjim
dijelom oslanja se na vlastite točkove.NoĎeni traktorski ravnjači sreću se u dvije
izvedbe, što ilustruje naredna slika.

Slika 11. Traktorski nošeni ravnjači

Nošeni ravnjaći rade se u tri izvedbe i to: ravnjači sa konkavnom daskom i bočnim
stranicam, ravnjaći sa konkavnom daskom bez bočnih stranica i kombinovani
ravnjači namjenjeni kvalitetnijoj pripremi zemljišta za sjetvu. Novije izvedbe ravnjača
opremljene su laserskom navigaciom, koja omogučava precizno planiranje nagiba
terena. Laserski davać (1) se postavlja na kraju parcele a
fotoprijemnik (2) se nalazi na ravnjaču, koji je povezan sa
senzorima i hidrauličnim radnim cilindrom (6).
Slika 12. Laserski ravnjač

Upotreba skrejpera u ravnanju zemljišta

38
Skrejperi su oruĎa koja se koriste u ravnanju zemljišta na potezima čija duţina prelazi
50 i više metara. U procesu rada oni zasijecaju sloj zemljišta mikrouzvišenja,
utovaraju ga, prevoze i odlaţu ga u mikrodepresije, uz istovremeno ravnanje.

Slika 13. Skrejper u procesu rada

Prema gornjoj slici, radni dio skrejpera čini dvodijelna lopata. Prednji dio lopate
opremljen je oštrim noţem koji u fazi utovara i transporta sa zadnjim dijelom čini u
horizontalnoj ravni cjelinu. U fazi istovara sa ravnanjem zemljišta zadnji dio lopate
(koš) se zaokreće prema naprijed, u poloţaj istresanja zemlje, uz istovremeno
ravnanje svojim prednjim dijelom.
Kao vučeno oruĎe, skrejper se prednjom stranom oslanja na hidraulične poluge
traktora, dok je zadnja strana oslonjena na točkove. Stavljanje u poloţaj zasijecanja sa
utovarom zemlje, u transportni poloţaj i u poloţaj istresanja sa ravnanjem ostvaruje se
pomoću hidraulika traktora.

Teoretska proizvodnost ili ućinak skrejpera na sat rada " Wt " ovisi o kapacitetu
lopate " Q ", vrsti zemlje i broju radnih ciklusa za 1h.

Wt  Q  n (m /h)
3

n = 3.600 / tc
3
Wt  Q  3.600 / tc (m /h)

Proizvodnost skrejpera na sahat efektivnog vremena rada " Wef " ovisi o korekcionim
koeficijentima.

Wef  Wt  k p  kt  kk (m3/h) odnosno,

Wef  3.600  Q  k p  kt  kk / tc (m3/h)

Ubacivanjem korekcionih koeficijenata u jednaĎbu postiţe se veća preciznost

proračuna, pri ćemu je kp – koficijent ispunjenosti koša, kt - koeficijent vremena, tj.
odnos izmeĎu vremena 1 radnog ciklusa i prosjeka više radnih ciklusa u normalnim
uslovima rada i kk -koeficijent korekcije ostalih gubitka koji se kreće u rasponu 0,7 –
0,9.

2.4. Odvodnja viška voda

Zadrţavanje površinskih voda na poljoprivrednom zemljištu moţe imati negativne

uticaje na rast i razvoj korjenog sistema. Posebno je opasno zadrţavanje proljetnih
površinskih voda. Rješavanju odvodnje viška voda moţe se pristupiti na više načina i
to:
o Metoda baulacije zemljišta;
o Krtična drenaţa;
o Polaganje drenova.

39
U zavisnosti od konfiguracije terena, vrste proizvodnje i materijalnih mogučnosti vrši
se odabir metoda. U zavisnosti od izbora metoda primjenjuje se i odgovarajuća
mehanizacija, te u tom kontekstu i dajemo naredno pojašnjenje.

Primjena metoda baulacije - vrši se u slučajevima kada imamo teška nepropusna tla
na kojima se voda zadrţava. Baulaciju primjenjujemo u procesu osnovne obrade tla
raonim i diskosnim plugovima ili dopunske obrade kada moţemo primjenjivati
diskosne i zvjezdaste drljaće.

Zemljište se podijeli na dionice (zagone), gdije se pravac baula usmjerava

prema lokaciji gdije se planira izgradnja sabirnog kanala. Širina zagona treba da
ogovara vrsti zasada, odnosno meĎurenom razmaku sadnje voća. Sadnju voćnih
stabala treba planirati na grebenu baule, koji je izdignuti u odnosu na ostalo zemljište.
Proces izvoĎenja baula se izvodi tehnikom kretanja na razor, tj. sa krajeva dionice a
završava u sredini dionice. Ako se izvodi dvobraznim plugom na krajevima imamo
dvije plastice više. Na ovaj način se zemljište prebacuje sa sredine meĎurednog
prostora prema krajevima, gdije je izdignutije i ocjetitije u odnosu na sredinu dionice.

Slika 13. Izgled niveliranog zemljišta nakon izvedene baulacije

Baulaciju neoranog zemljišta izvodimo raonim i diskosnim plugovima, meĎutim ako

se radi o predhodno obraĎenom zemljištu jednostavnija je upotreba tanjirastih i
zvjezdastih drljaća prikazanih na narednoj slici

a) b) c)
Slika 14. Zvjezdasta (a), tanjirasta drljaća (b) i diskosni plug (c)

Pravac baula treba prilagoĎavati konfiguraciji terena, jer se na krajevima parcele

iscijeĎena voda treba preuzeti u sabirni kanal. Poloţaj, veličina i izvedba sabirnih
kanala zavisi od mnogih faktora. Kanali dimenzija od 35-75cm primjenjuju se u
slučajevima kada nema mnogo površinske vode i kada
konfiguracija terena omogučava gravitaciono oticanje vode.
MeĎutim u slučajevima kada imamo veći priliv površinske
vode, posebno u ravničarskim područjima kada je oteţano
odvodnjavanje, trebamo primjenjivati srednje duboke i duboke
Sabirni kanale, u kojima se planira gravitaciono odvodnjavanje. Izbor
kanal
mašina za izradu sabirne kanalske mreţe zavisi od planirane
Slika 15. Shema baulacije
dubine i širine kanala. Srednje duboke i duboke kanale
izraĎujemo bubanjskim kanalokopaćima, rovokopačima sa dubinskom kašikom i
bagerima, dok male kanale moţemo izvoditi plugovima i samohodnim skipovima.

40
 Slika 16. Mašine pogodne za izradu sabirne kanalske mreţe

Rotacioni kanalokopaći rede se u izvedbama jednobubanjski i dvobubanjski. U

slučaju da se koristi jednobubanjski kanalokopać, onda se otvaranje kanala radi u dva
prohoda. Poloţaj rotora se iskošava u odnosu pogonsku mašinu i konfiguraciju
terena. U prvom prohodu otvara se prva polovina kanala, a povratnim hodom druga.
Dvobubanjski kanalokopaći nemaju potrebu za povratnim prohodom, jer se sa dva
rotora kanal otvara u jednom prohodu.
Iskopavanje srednje dubokih i dubokih kanala radi skipovima ili bagerima se
dubinskom kašikom.

2.5. UreĊenje zemljišta za potrebe navodnjavanja

U sklopu izvoĎenja radova ureĎenja zemljišnih potrebno je planirati i potrebe budućeg

sistema navodnjavanja. Na prvom mjestu treba poći od izbora sistema navodnjavanja i
potrebnih količina vode. Izvor vodosnabdijevanja je temeljni faktor buduće
funkcionalnosti i rentabilnosti. Površinske vode tekućice i njihovo gravitaciono
dopremanje je rentabilnije u odnosu na korištenje arteške vode. Arteška voda (slika
18.) mogu biti pod prirodnim pritiskom ili bez pritiska. U slučaju gdije nema
prirodnog pritiska potrebno je korištenje pumpi, što dodatno
povečava utrošak energije i poskupljuje proizvodnju.
Pored obezbijeĎenja izvorišta, prilikom realizacije ureĎenja
zemljišta, potrebno je izvesti dio radova polaganja sekundarne
Slika 18. Arteška
mreţe vodosnabdijevanja. Polaganje cjevi
voda
sekundarne mreţe treba imati odgovarajuću dubinu, kako bi
se izbjeglo zamrzavanje tokom zimskog perioda.
Preporučljivo je sekcisko polaganje instalacije radi
Slika 19. Primarni i racionalnijeg korištenja energije i lakšeg odrţavanja.
sekundarni razvod vode Potrebne količine vode se balansiraju na temelju izdašnosti
izvorišta a ostali parametri (kapacitet pumpe i profil
instalacije) se usklaĎuju prema njima.

41
 3. MEHANIZIRANI POSTUPCI SADNJE VOĆA

Voćarstvo u posljednjih deset godina ostvaruje visoki trend razvoja. Posebno se istiće
uticaj novih niskoraslih sorti i primjena savremene mehanizacije. Savremeni voćni
zasadi primjenjuju industriski pristup procesu proizvodnje, ali još uvijek egzistira
veliki broji voćnih zasada sa ekstenzivnim principima rada. Iz navedenog razloga
upotreba poljoprivrednih mašina se prilagoĎava zahtijevima proizvodnje te je izbor
mašina i postupaka veoma veliki. Prije nego se pristupi procesu sadnje voća potrebno
je:
• Odlučiti se za sistem uzgoja;
• Napraviti plan sadnje;
• Pripremiti tlo za sadnju;
• Odrediti vrijeme sadnje;
• Obezbijediti repromaterijale za sadnju;

Sistem uzgoja – pod navedenim terminom podrazumjevamo da se proizvoĎać odlući

za sortiment, uzgojni oblik i vrstu agrotehnike. Iz sistema uzgoja proizilaze dalja
usmjerenja prema konvencionalnoj, integralnoj i organskoj proizvodnji. Svaki od
navedenih sistema uzgoja ima svoje specifičnosti u pogledu upotrebe mehanizacije.
Ekonomski elaborat opravdanosti proizvodnje treba da kroz analizu utrošenog
mašinskog i ljudskog rada da odgovor koji je sistem uzgoja ekonomičniji. Ovdije
treba naglasiti da je ekonomičnost odnos ukupne vrijednosti proizvodnje i ukupnih
troškova. Što znaći da velika mehaniziranost na malom posjedu nemora značiti
ekonomičnost proizvoda. Ovo zasluţuje ozbiljnu paţnju i analizu troškova.

Plan sadnje- kod podizanja voćnih zasada potrebno je napraviti operativni plan rada.
Praksa je da se iz predhodno uraĎenog Ekonomskog elaborata uzimaju specifikacije
potrebnih repromaterijala, planirani angaţman mašinskog i ljudskog rada i na temelju
tih podataka pravi operativni plan rada. Plan treba da sadrţi vrijeme i mjesto radova,
vremensku dinamiku svih radnih operacija, bilans mašinskog i ljudskog rada, te
potrebne repromaterijale. Kako se radne operacije i vremenska dinamikla vezuju sa
rokovima sadnje, potrebno je izvršiti sinhronizaciju radnih operacija.
Forma i način izrade operativnog plana prilagoĎava se veličini planiranog zasada.
Kod malih zasada jednostavno je napravit pregled radnog angaţmana ljudstva i
mehanizacije, meĎutim kod velikuh plantaţnih zasada javlja se problem preglednosti,
kako bi se mogla pratiti dinamika radova. U takvim slučajevima prave se mreţni
dijagrami, gdije se radne operacije obiljeţavaju simbolima .

- označavanje aktivnosti

- Označavanje događaja

Aktivnosti se obiljeţavaju kruţićima, pri ćemu se mogu nijansirati raznim bojama u

koliko unutar jedne aktivnosti imamo podgrupe. Po istom principu se radi sa
dogaĎajima. Povezivanje oznaka moţe biti linijama, koje mogu biti u formi strelice
što označava pravac djelovanja. Ako se koriste linije bez strelica primjenjuje se
pravilo orijentacije sa lijeva u desno.

Priprema tla za sadnju - podrazumjeva završiti sve poslove ureĎenja zemljišta,

osnovne gnoidbe, kalcizacija, razmjeravanje poloţaja redova u odnosu na putanju
42
sunca, prilazne puteve i uvratine na kojima se okreću mašine. Specifični zahtijevi
voćnih kultura kao što je borovnica, podrazumjevaju zakiseljavanje tla.

Slika 20. Pripremne radnje krćenja, kalcizacije i razmjeravanja

Vrijeme izvođenja sadnje- zavisi od vrste voćnog zasada. Najvećem dijelu voćnih
vrsta pogoduje jesenja sadnja, jer biljka se pripremi za prezimljavanje i miruje a ima
dovoljno vremena da se prilagodi novim uslovima sredine. Sadnice se u toku zimskog
odmora obezbijede dovoljnim količinama vlage, tako da biljke imaju raniji početak
vegetacije i brţe se razvijaju.

Obezbijeđenje potrebnih repromaterijala – u sklopu Operativnog plana sadnje

predviĎa se nabavka, transport i skladištenje repromaterijala. Kako se ćesto radi o
lokacijama udaljenim od ekonomskog dvorišta treba razmotriti mjesto skladištenja sa
aspekta bezbijednosti i ekonomičnosti.
Ispunjavanjem navedenih preduslova pristupa se procesu sadnje voća, koje moţe biti:
- Sadnja u brazde (otvaranje brazde plugom ili brazdači, sadilicama za
kontejnersku sadnju itd.).
- Sadnja u rupe (hidroburi, mehanička svrdla, pneumatski kompresori, itd.);

3.1. Sadnja stablašica

Sadnja stablašica u brazde podrazumjeva predhodno obavljene radove ureĎenja

zemljišta, osnovne obrade tla i gnoidbe. Nakon navedenih radova pristupa se
razmjeravanju parcele a potom otvaranju brazdi. Brazde se mogu otvarati plugom u
dva prohoda. Prvi prohod se podesi na dubinu od 25-30cm a drugi (povratni) prohod
se povećava za 5-7cm, kako bi zasjecanje crtala omogučilo odrţavanje pravca. U
otvorene brazde na odstojanjima unutarrednog razmaka ubacuju se 2-3 lopate
sagorijelog stajnjaka. Preko sagorijelog stajnjaka se prekriva plodno zemljište, koje
treba da bude posteljica korijenu sadnice. Da bi se postigao pravac redova, potrebno je
postaviti markere i zategnuti kanap. Sadnju obavljaju dvojica radnika, koji
naizmjenično pridrţavaju sadnicu i kolac a drugi radnik vrši zagrtanje. Tokom sadnje,
radnik koji prdrţava sadnicu povremeno gazi nabaćeno zemljište i poboljšava kontakt
izmeĎu sadnice i zemljišta.
Sadnja uz pomoć svrdla, razlikuje se od
predhodnog postupka, u činjenici da se manja
količina zemljišta zagrće. Preciznije sadnica se
polaţe u otvorenu rupu, koja moţe biti različitih
Slika 22. Dimenzije svrdla prečnika zavisno od vrste voća i sortimenta, te
se zagrće količina zemljišta izbaćena iz rupe.
Dimenzija svrdla prema promeru otvaranja rupe
moţe biti različita 10,15,20,25, 30, 45cm. Postoje izvedbe i većih promjera svrdla,
meĎutim treba imati u vidu pojavu velikog momenta sile koji se javlja na osovini
svrdla, koji moţe prouzrokovati oštećenje pogona. Manji promjeri svrdla su pogodni

43
za postavljanje stbova. Dubina svrdla se kreće cca 80cm. Pogon svrdla moţe biti
mehanički (PTO ili

Slika 23. Opcije svrdla

vlastiti motorni pogon) i hidromotorni.

Rad sa svrdlom zahtijeva veliku opreznost. Posebno se to odnosi na ručno pridrţavana
svrdla, koja prilikom nailaska na kamen se otimaju iz ruku i mogu prouzokovati
povredu rukovaoca.
PosaĎene sadnice vezuju se za količiće i oblaţu
zaštitom od glodara. Zaštita moţe biti
raznovrsna, ali se u praksi najbolje pokazala
plastificirana mreţica. Nakon što se zemljište
slegne i zasad stabilizuje pristupa se podizanju
naslona i razvoda sistema navodnjavanja.
Intezivni sistemi voćarstva sa nisko rastućim
Slika 24. Početna faza zasada podlogama zahtijevaju primjenu navodnjavanja.
U praksi se pokazao racionalan sistem „kap po
kap“, potrošnja vode i energije je racionalna.

Slika 26. Navodnjavanje „kap po Slika 25. Naslon sa tri ţice

kap“

Kod patuljastih podloga korijenov sistem nemoţe drţati teţinu uroda i pritiska bočnih
vjetrova i snijega. Potrebno je podići naslone sa nosivim stubovima i ţicom. Nosivi
stubovi mogu biti betonski ili od masivnih drvenih stubova. Postavljaju se na razmaku
7-8m a izmeĎu njih su drţaći sadnica od dvenih ili bambusovih letvi.

Slika 25. Betonski nosaći Slika 26. Prenos stubova i

razvlačenje ţice

44
 4. MAŠINE I ORUĐA ZA MANIPULACIJU ĐUBRIVIMA I
NJIHOVU APLIKACIJU

Prema vrsti Ďubriva mašine i oruĎa dijele se na:

- mašine i oruĎa za utovar i rasturanje stajnjaka,

- mašine i oruĎa za crpljenje i razlijevanje tečnog stajnjaka i osoke,
- mašine i oruĎa za deponovanje tečnih i gasovitih Ďubriva i
- mašine i oruĎa za utovar i rasipanje mineralnih Ďubriva.

4.1. Mašine i oruĊa za utovar i rasturanje stajnjaka

Visoka proizvodnja, posebno na slabostrukturnim zemljištima, koja su siromašna

hranjivim materijama i humusom, redovno zahtijeva Ďubrenje stajnjakom. Naime,
pored obogaćivanja tla hranjivim materijama, poboljšavaju se i fizikalna svojstva, jer
humusna komponenta povoljno utiče na mikrobiološke procese u tlu.

Krupna gazdinstva traţe velike količine stajnjaka. Naprimjer, za Ďubrenje 200 ha

stajnjakom u količini od 30 t/ha, treba za 20 dana rasturiti 6.000 tona. Prirodno, ovako
krupne zahvate u savremenoj poljoprivredi mogu da obave samo sredstva
mehanizacije. Pored višestruko veće proizvodnosti od ručnog rada mehanizirano
rasturanje stajnjaka je nezamjenljivo i u kvalitetu rada.

4.1.1. Utovaraĉi stajnjaka

Razlikujemo više tehničkih rješenja utovarača stajnjaka koji se svrstavaju u:

- prednje traktorske utovarače,

- zadnje traktorske utovarače,
- samohodne utovarače,
- portalne utovarače i
- konzolne utovarače.

Prednji traktorski utovaraĉi pojavili su se kao prvi utovarači stajnjaka na traktorski

pogon. Opremljeni hidraulikom, prednji traktorski utovarači imaju ove osnovne
dijelove: postolje ili nosivi ram, pokretne grede sa vilama i hidraulične cilindre sa
klipovima i crijevima.

Sl.__. Prednji traktorski utovarač

45
U procesu dizanja vila, pumpa potiskuje preko razvodnika ulje kroz crijeva u cilindre.
U cilindrima se, pod pritiskom ulja klipovi sa klipnjačama, povezani sa pokretnim
gredama, podiţu naviše, a sa njima i pokretne grede sa vilama na njihovoj prednjoj
strani. Pomjeranjem komandne ručice razvodnog ventila u poloţaj ispuštanja ulja iz
cilindara vile se spuštaju naniţe.

U procesu rada traktor prilazi gomili i vile zabija u vršne slojeve stajnjaka. Uz
podizanje vila sa zahvaćenim stajnjakom traktor se kreće unazad, zatim se zaokreće
prema prikolici – rasturaču i istresa tovar u nju. Zaokretanje vila oko svoje osi naniţe
moţe da se obavlja mehanički ili putem hidraulika sa sjedišta traktoriste. Vile za
stajnjak su široke oko 1 m, a duţina zubaca je oko 0,6 m. U dobroj organizaciji rada
učinak se kreće do 50 t za osmosatni radni dan.

Zadnji traktorski utovaraĉi mogu biti nošeni ili vučeni. I jedni i drugi imaju pogon
radnih dijelova od priključnog vratila traktora, odnosno hidraulične pumpe. Zadnji
traktorski utovarači nazivaju se još i kranski.

Kod nošenih utovarača postolje se oslanja na nogare i donje poluge hidraulika, a kod
vučenih na vlastite točkove. Višedijelna pokretna greda sa grajferskim vilama na kraju
moţe se okretati za 360. Dizanje i spuštanje vila ostvaruje se potiskivanjem ili
ispuštanjem ulja iz cilindara dvostrukog dejstva, korištenjem komandnih ručica sa
sjedišta traktoriste. Otvaranje i zatvaranje grajferskih – hvatačkih vila, ostvaruje se
mehanički ili hidraulički. U otvorenom poloţaju vile svojim zupcima prodiru u
stajnjak, a nakon toga se zatvaraju i zahvaćeni stajnjak se podiţe naviše i nanosi iznad
prikolice – rasturača. Otvaranjem vila stajnjak se odlaţe u pomenuta transportna
sredstva. Visina dizanja vila je oko 4 m, poniranje u dubinu oko 2 m od nivelete, a
domet je do 4 m.

Sl. 115. Traktorski zadnji utovarač - nošeni

Sl. 116. Traktorski zadnji utovarač - vučeni

46
Rad ovim tipom utovarača ne zahtijeva kretanje traktora u fazi utovara, jer traktor
stoji u mjestu, dok se gomila stajnjaka na dohvat vila u cijelosti ne utovari. Otuda i
veći učinak zadnjih traktorskih utovarača, koji se kreće do 90 t/dan.

Samohodni utovaraĉi stajnjaka analogni su po konstrukciji zadnjim traktorskim

utovaračima. Opremljeni su kabinom, u kojoj je smješten motor sa transmisijom i
hidrauličnom pumpom sa komandnim ručicama. Rad ovim utovaračem identičan je
radu zadnjih traktorskih utovarača.

Portalni utovaraĉi stajnjaka instaliraju se na izgraĎena betonska Ďubrišta, koja

imaju tračnice na svojim bočnim zidovima. Ram je pokretni most, koji se svojim
vertikalnim gredama, preko točkova, oslanja na tračnice.

Sl. 117. Portalni utovarač stajnjaka

Prema potrebi, točkovi pogonjeni elektromotorom preko reduktora, zajedno sa

mostom, kreću se naprijed i nazad. Na poprečnoj gredi mosta nalaze se kolica
(mačka), koja nose preko koloture, viseće na čeličnom uţetu, hvatačke vile. Kolica sa
vilama kreću se, lijevo-desno, po poprečnoj gredi. Otvaranje i zatvaranje vila je
mehaničko, a sam rad vilama je identičan radu vila zadnjih traktorskih utovarača
stajnjaka.
Poprečna greda, jednim svojim krajem, isturena je van Ďubrišta što omogućuje da
kolica sa vilama zahvaćeni stajnjak odloţe u prikolicu – rasturač. Rukovanje
portalnim utovaračem stajnjaka obavlja rukovaoc sa sjedišta.

Raspon mostne konstrukcije portalnog utovarača kreće se do 20 metara. Učinak ovog

tipa utovarača kreće se u nivou zadnjih traktorskih utovarača stajnjaka.

Konzolni ili stacionirani utovaraĉ stajnjaka sastoji se od jednog koso postavljenog

stupca, koji na vrhu ima koloturu preko koje je prebačeno čelično uţe visećih
hvatačkih vila. Stubac je postavljen na konzolnom nosaču, a moţe se zaokretati,
lijevo-desno, do 180. Ovaj tip utovarača stajnjaka namijenjen je za manje farme sa
ureĎenim Ďubrištima.

U radu bilo kojim utovaračem stajnjak treba zahvatati sa vrha gomile, a ako je
površinski sloj smrznut mora se skinuti. TakoĎe je potrebno stajnjak sa nedovoljno
sgorjelom prostirkom isiječi na blokove radi nesmetanog rada utovarača. Za dug vijek

47
utovarača neophodno je redovno čišćenje, pranje i podmazivanje njihovih radnih
dijelova, koji su inače izloţeni agresivnom djelovanju stajnjaka.

4.2. Rasturaĉi stajnjaka

U praksi se sreću rasturači sa zadnjim i bočnim rasturanjem stajnjaka, a pored

dominirajućih traktorskih u poljoprivredi nekih zemalja koriste se i samohodni –
adaptirani kamioni.

Rasturaĉi sa zadnjim rasturanjem najčešće su adaptirane prikolice sa ugraĎenim

podnim transporterom i ureĎajem za rasturanje stajnjaka na zadnjoj strani sanduka.

1 – horizontalni bubanj
sa prstima bacačima;
2 – podni transporter;
3 – kardansko vratilo;
4 – prenosni mehanizam
pogona bubnja sa
prstima bacačima

Sl. 118. Rasturač stajnjaka sa zadnjim rasturanjem

Podne transportere stajnjaka čine beskrajni lanci meĎusobno povezani letvama "L"
profila. UreĎaji za rasturanje stajnjaka različitih su izvedbi, što ilustruje slika 119.

Sl. 119. Tipovi ureĎaja za rasturanje stajnjaka

Pogon podnog transportera i bubnjeva za rasturanje ostvaruje se od priključnog vratila

traktora, preko kardanskog vratila i razvodnog mehanizma. Dok se bubnjevi pogone
preko lanca ili klinastog remenja, pogonski lančanik podnog transportera pokreće se
diskontinuirano, tj. u prekidima preko ekscentarskog mehanizma. Princip rada pogona
podnog transportera ekscentarskim mehanizmom ilustruje naredna slika.

48
 Sl. 120. Elementi pogona podnog transportera

Ekscentar (1), preko ekscentarske poluge (2), pomjera dvokraku regulacionu polugu
(5) hoda pogonskog lančanika podnog transportera (4). Naime, poluga (5) svojim
donjim, kraćim krakom, preko prenosne poluge pomjera donji kraj klackalice, koja je
svojim gornjim krajem povezana sa zapadačem - ţabicom (3). Jednostrano ozubljeni
pogonski lančanik (4) pomjeriće se za odreĎeni ugao, potiskivan zapadačem (3),
zavisno od hoda gornjeg kraka regulacione poluge (5), koju pomjera ekscentarska
poluga. Radni hod pogonskog lančanika podnog transportera reguliše se promjenom
poloţaja vezivanja ekscentarske poluge (2) na regulacionoj poluzi (5). Da ne bi u
praznom hodu ekscentarske poluge (2) došlo do vraćanja pogonskog lančanika, zbog
inercionih sila, u mehanizmu je ugraĎen dodatni zapadač (3) koji spriječava ovu
pojavu.

Kod rasturača sa horizontalnim bubnjevima, donji bubanj prihvata stajnjak i preko

sebe ga svojim prstima bacačima rastura po polju, dok gornji vraća višak stajnjaka. Na
taj način se stajnjak rastura u jednakom sloju.

Rasturači sa vertikalnim bubnjevima svojim prstima – bacačima zahvataju stajnjak i

rasturaju po polju. Kako se stajnjak razbacuje okretanjem bubnjeva, jedan prema
drugom, to je njihov otpor u rasturanju nešto manji u odnosu na prethodne.

U cilju zaštite ljudi u radu rasturača, ne preporučuje se kretati za rasturačem zbog

opasnosti od izbacivanja tvrdih predmeta zajedno sa Ďubrivom, kao što je kamen i sl.
Isto tako ne smije se bilo što podešavati kod uključenih radnih dijelova.

Rasturaĉi sa boĉnim rasturanjem stajnjaka manje su zastupljeni, a sreću se u dvije

konstruktivne izvedbe.

Rasturač sa klasičnim sandukom, koji se suţava prema dnu, ima ugraĎen u svom
zadnjem dijelu ureĎaj za rasturanje. Njega čini rotor sa lopaticama, smješten u kućištu
sa otvorom, poprečno na pravac kretanja.

Sl. 121. Rasturač sa bočnim rasturanjem stajnjaka

49
Lančasti podni transporter doprema stajnjak, kojeg zahvataju lopatice – krila rotora i
kroz otvor izbacuju po polju. Regulacija količine izbačenog stajnjaka po jedinici
površine analogna je regulaciji prethodnih rasturača, tj. promjenom brzine kretanja
podnog transportera.

Drugi tip rasturača sa bočnim rasturanjem stajnjaka ima sanduk cilindrične forme,
dijelom gornje polovine otvoren po cijeloj njegovoj duţini. Kroz sredinu sanduka
provučena je osovina sa lancima, koji se završavaju batovima.

Sl. 122. Rasturač sa bočnim rasturanjem stajnjaka

Osovina se pogoni od priključnog vratila traktora putem kardanskog vratila. U

procesu rada osovina sa lancima i batovima rotira, pri čemu batovi izbacuju stajnjak u
polje, poprečno na pravac kretanja agregata. Regulacija količine rasturenog Ďubriva
po jedinici površine svedena je na promjenu stepena prijenosa, tj. brzinu kretanja
agregata.

Samohodni rasturaĉi su adaptirani kamioni sa ureĎajima za rasturanje stajnjaka.

Zahvaljujući većoj transportnoj brzini, ovim rasturačima se postiţe i veća
produktivnost u radu. Sistem pogona i konstruktivne izvedbe podnog transportera i
ureĎaja za rasturanje analogni su prethodnim rasturačima sa zadnjim rasturanjem
stajnjaka.

Rad rasturaĉima u polju

U radu bilo kojeg tipa rasturača sa zadnjim rasturanjem vrlo je vaţno da tovar
stajnjaka u sanduku ne prelazi nivo bacača, kako horizontalnih tako i vertikalnih
bubnjeva. Stajnjak mora biti osloboĎen tvrdih predmeta, jer moţe doći do nepotrebnih
lomova i havarija na ureĎaju za rasturanje. Uključivanje u pogon ureĎaja za dopremu i
rasturanje vrši se u mjestu, a zatim polazi. Pri rasturanju mora se voditi računa da se
prohodi – pojasevi rasturnog Ďubriva preklapaju.

U sinhronizaciji faza utovara i rasturanja stajnjaka okosnicu čini kapacitet utovarača,

izraţen u tonama po času rada (E = t/h). Prema tome, potrebno je eksperimentalno
utvrditi ovaj pokazatelj korištenog utovarača.

Kapacitet rasturača, izraţen u tonama na čas rada (Q = t/h), uključuje njegovu

nosivost u tonama (q = t), vrijeme punjenja "t1", vrijeme prevoza "t 2", vrijeme
rasturanja "t3" i vrijeme povratka "t4" u minutama.

50
Obrazac za izračunavanje kapaciteta rasturača za 1 čas rada glasi:

q  60
Q t/h
t1  t 2  t3  t 4

Broj potrebnih rasturača "n" odreĎene nosivosti "q" izračunava se iz odnosa

kapaciteta utovarača "E" i kapaciteta rasturača "Q", tj:

E
n broj rasturača na jedan utovarač.
Q

4.3. Mašine i oruĊa za crpljenje i razlijevanje teĉnog stajnjaka i osoke

Pumpe za crpljenje tečnog stajnjaka i osoke mogu biti stacionirane sa

elektromotornim pogonom ili mobilne sa pogonom od priključnog vratila traktora,
koje su instalirane na ramu cisterne. Prije crpljenja iz spremišta, izgraĎenog od
betona, potrebno je masu tečnog stajnjaka i osoke miješanjem homogenizirati, kako
ne bi dolazilo do zagušenja u radu pumpe. Mobilna pumpa na traktorski pogon uz
cisternu koristi se kako za crpljenje iz bazena u cisternu tako i potiskivanje mase iz
cisterne.

Cisterne za teĉni stajnjak i osoku izraĎuju se od poliestera, otpornog na koroziju.

Na prednjem dijelu uz cisternu je pumpa sa priključkom za usisno crijevo, a na zadnji
dio cisterne ugraĎen je deflektor za razlijevanje mase u formi lepeze ili koljenaste
cijevi.

Sl. 123. Cisterna za razlijevanje tečnog stajnjaka i osoke

Lepezasti deflektor razlijeva masu iza cisterne u pojas odreĎene širine na njivi ili
travnjaku. Koljenasti se koristi za razlijevanje tečnog stajnjaka i osoke na nagnutim
terenima sa dometom preko 20 metara.

4.4. Mašine i oruĊa za deponovanje teĉnih i plinovitih Ċubriva

Deponatori teĉnog amonijaka – 20 do 25% rastvorenog amonijaka u vodi – spadaju

u traktorska priključna oruĎa. Sastoje se iz rezervoara, pumpe i provodnih crijeva sa

51
ulagačima, čiji su nosači pričvršćeni na zajedničkom ramu. Obično su vučena oruĎa,
oslonjena na vlastite točkove.

Sl. 124. Deponator tečnog amonijaka

U procesu rada pumpa, pogonjena od priključnog vratila traktora, potiskuje iz

rezervoara tečni amonijak provodnim crijevima kroz otvore na dnu ulagača u tlo, pod
pritiskom od 9 do 18 bara.

Deponator plinovitog amonijaka sa koncentracijom od 80% sastoji se od analognih

dijelova kao i prethodni, s tom razlikom što on nema pumpu. Naime, amonijak je u
rezervoaru komprimiran pod pritiskom od 30 bara. Stoga su svi dijelovi ovog oruĎa
izgraĎeni od čvrstog materijala i potpuno su hermetički zatvoreni. Otvaranjem
odgovarajućih ventila, amonijak pod pritiskom kroz provodne cijevi odlazi do otvora
na dnu ulagača, koji rade na dubini 15 do 20 cm. I ovaj, kao i prethodni, opremljen je
manometrom za registrovanje pritiska.

Zbog opasnosti od trovanja u radu koncentrovanim amonijakom, potrebno je da

radnici imaju gas-maske i zaštitna odijela.

Na kraju, Ďubrenje se moţe obaviti i ureĎajima za vještačku kišu, kada se u liniju

glavne cijevi uključi fertilizator (rezervoar sa mineralnim Ďubrivima). Na taj se način
Ďubrivo, rastvoreno u vodi, ravnomjerno rasporeĎuje po polju koje se navodnjava.

4.5. Mašine i oruĊa za utovar i rasipanje mineralnih Ċubriva

4.5.1. Utovar krutih mineralnih Ċubriva - u depozitore rasipača u polju u velikom

broju gazdinstava kod nas obavlja se ručno. Ona su najvećim dijelom pakovana u
plastične vreće radi zaštite od kiše i vlage. Ovako dopremljeno transportnim
sredstvima u polje, Ďubrivo se iz vreće odlaţe u rasipače. UvoĎenjem palet sistema u
skladištima omogućen je mehanizovan utovar Ďubriva u transportna sredstva za odvoz
u polje.

Na gazdinstvima sa velikim oraničnim površinama, koriste se mobilni traktorski

utovarači – specijalne prikolice sa puţastim transporterom za pretovar Ďubriva, u
rasutom stanju, u depozitor rasipača.
52
U nekim poljoprivredno razvijenim zemljama Evrope dominira manipulacija rasutim
Ďubrivom koja je u cijelosti mehanizirana. Iz skladišta u rasipač velikog kapaciteta,
Ďubrivo se utovaračem sa utovarnom lopatom prebacuje u koš elevatora sa
automatskom vagom, a zatim preko mješalice i puţastog transportera odlazi u
pomenuti rasipač.

4.5.2. Rasipaĉi krutih mineralnih Ċubriva

Širok je asortiman rasipača krutih mineralnih Ďubriva, koji se mogu sresti u

poljoprivredi. MeĎutim, oni se mogu svrstati u dvije kategorije pod nazivima: rasipači
sa stalnom širinom rasipanja i rasipači sa promjenljivom širinom rasipanja.

Rasipaĉi sa stalnom širinom rasipanja mogu imati različite konstruktivne izvedbe

aparata za izbacivanje Ďubriva.

Kako su aparati za izbacivanje Ďubriva osnovni radni dijelovi rasipača od kojih ovisi
kvalitet rada, kroz udovoljenje strogim zahtjevima u pogledu tačnosti rasipanja, to se
prezentiraju konstrukcije aparata koji se mogu sresti u praksi.

Sl. 125. Aparat – beskrajni lanac sa prstima

Na svakom ili svakom drugom članku beskrajnog lanca, učvršćeni su pod uglom 35
do 45 prsti iz temper-liva, kojim se Ďubrivo gura kroz rastriţ na dnu sanduka.
Količina rasipanja reguliše se širinom rastriţa i brzinom kretanja lanca. Dobro rasipa
sve vrste Ďubriva, od najmanjih do najvećih količina. Zbog sloţene konstrukcije i
oteţanog odrţavanja, aparat nije široko zastupljen.

Sl. 126. Aparat – horizontalni tanjiri

53
Dio dna čine horizontalni tanjiri, koji se polako okreću iznoseći iz sanduka odreĎeni
sloj Ďubriva. Iznad vanjskog dijela svakog tanjira je par rotirajućih zvijezda, koje
preko ruba tanjira izbacuju Ďubrivo na zemlju. Tanjiri su prečnika oko 30 cm sa
podesivom perifernom brzinom od 4 do 25 mm/s, a kod rasipanja krečnjaka do 75
mm/s. Rotirajuće zvijezde, navučene na zajedničku osovinu, okreću se perifernom
brzinom od 2 do 2,5 m/s. Osjetljivi su na veće grude u Ďubrivu. Inače su pogodni za
sve vrste Ďubriva i za razne norme rasipanja, jer se količine rasipanja regulišu
veličinom otvora zasuna i brojem obrtaja osovine sa zvijezdama.

Sl. 127. Nošeni rasipač sa tanjirastim aparatom

Zahvaljujući navedenim povoljnim karakteristikama aparata, ovi rasipači se često

sreću u praksi. Ovom doprinosi i jednostavnost odrţavanja aparata, jer se tanjiri lako
skidaju i čiste.

Sl. 128. Aparat – horizontalne zvijezde

Na dnu sanduka ili lonca za Ďubrivo nalaze se zvijezde, koje svojim krakovima
zahvataju i potiskuju Ďubrivo kroz podesivi otvor napolje. Regulacija količine
izbačenog Ďubriva ostvaruje se promjenom brzine okretanja zvijezde – izmjenom
zupčanika u sistemu prijenosa i promjenom veličine izlaznog otvora. Dosta je
zastupljen u širokoj praksi, jer je pogodan za sve vrste Ďubriva i norme rasipanja.
Obično se ugraĎuje u depozitore priključaka za ulaganje Ďubriva uz sijačice,
meĎuredne kultivatore i podrivače.

54
 Sl. 129. Aparat – rešetkasti

Dno je dvostruko sa nepomičnim rešetkama. IzmeĎu rešetki kreću se, duţ sanduka,
dvije pokretne rešetkaste letve, jedna po drugoj, u suprotnim smjerovima. Regulacija
količine izbačenog Ďubriva po jedinici površine postiţe se promjenom brzine kretanja
i hoda rešetkastih letvi i promjenom nepomičnih rešetki sa otvorima za manje ili veće
količine izbačenog Ďubriva. Dobro rasipa granulirana Ďubriva, kako na ravnim tako i
na nagnutim terenima.

Sl. 130. Aparat – vertikalne zvijezde

Na dnu sanduka je horizontalna osovina sa vertikalnim zvijezdama povijenih krakova.

IzmeĎu zvijezda na osovini su prsti mješači Ďubriva. Ispod zvijezdi su podesivi otvori
za izbacivanje Ďubriva. Regulacija količine izbačenog Ďubriva po jedinici površine
ostvaruje se promjenom veličine otvora na dnu sanduka rasipača. Navedeni aparat
podesan je za veće norme rasipanja Ďubriva.

Sl. 131. Rasipač širokozahvatni – krilni

55
Rasipač je velikog kapaciteta sa mehaničkim aparatom, kojeg čini puţnica sa lijevim i
desnim navojima u razvodnoj cijevi sa otvorima na njenoj donjoj strani. Princip rada
rasipača sa ovim tipom aparata zasniva se na dopremanju Ďubriva podnim
transporterom (beskrajna traka) ka podesivom otvoru sa zasunom na zadnjoj strani
sanduka. Iz njega Ďubrivo se upućuje u otvor razvodne cijevi – krila, u kojoj ga
puţnica u jednakom sloju gura na sve otvore za izbacivanje Ďubriva. Pogon podnog
transportera je preko kardanskog vratila od priključnog vratila traktora, a puţnice od
voznog točka rasipača i to na principu trenja sa dodatnim manjim točkom sa
pogonskim vratilom. Regulacija količine izbačenog Ďubriva po jedinici površine
ostvaruje se pomjeranjem zasuna na zadnjoj strani sanduka rasipača. Podesan je za
sve norme rasipanja Ďubriva, a namijenjen je za Ďubrenje većih površina na
oranicama.

Rasipaĉi sa promjenljivom širinom rasipanja omogućavaju promjenu širine pojasa

rasipanja od nekoliko do deset i više metara. Upravo ova karakteristika svrstala ih je u
dominirajuće, kako na manjim tako i većim gazdinstvima. U kategoriju rasipača sa
promjenljivom širinom rasipanja svrstavaju se rasipači sa centrifugalnim aparatom,
rasipači sa oscilatornom cijevi i rasipači sa pneumatskim aparatom.

Rasipaĉ sa centrifugalnim aparatom radi na principu rasipanja Ďubriva

centrifugalnom silom. Iz depozitora Ďubrivo pada na rotirajuću, horizontalno
postavljenu ploču, promjera 40 do 50 cm. Na ploči je radijalno učvršćeno 2 do 5
letvica. Pri rotaciji ploča razvija obodnu brzinu od 12 do 20 m/s, razbacujući Ďubrivo
pod uglom 120 do 180.

Sl. 132. Nošeni rasipač sa centrifugalnim aparatom – rotirajućom

pločom i zaštitnom zavjesom pri vjetru >3 m/s.

Centrifugalni aparati dobro rasipaju granulirana Ďubriva. Kako se gustoća rasipanja

prema krajevima smanjuje to se u prohodima moraju prekrivati pojasevi rasutog
Ďubriva.

Sl. 133. Prekrivanje pojaseva rasutog Ďubriva u prohodima

rasipača sa centrifugalnim aparatom

56
Depozitori nošenih rasipača sa centrifugalnim aparatima imaju oblik lijevka,
izraĎenog od plastične mase – poliestera, otpornog na koroziju. Đubrivo kroz podesivi
otvor pada na rotirajuću ploču. U depozitorima ovih rasipača ugraĎene su mješalice za
ravnomjerno priticanje Ďubriva na podesivi otvor. Pogon rotirajuće ploče ostvaruje se
od priključnog vratila traktora preko kardana i sistema prijenosa konusnim
zupčanicima ili trenjem gumom obloţenog točka, priljubljenog uz rotirajuću ploču, sa
njene donje strane, pod uglom od 90 (Sl. 132).

Regulacija količine izbačenog Ďubriva po jedinici površine postiţe se promjenom

veličine podesivog otvora ručnom polugom i promjenom obodne brzine rotirajuće
ploče. Ispred rotirajuće ploče obično je postavljen odbojni lim, koji omogućuje da se
Ďubrivo razbacuje iza rasipača, pod navedenim uglom od 120 do 180. Za vjetrovito
vrijeme rasipači su opremljeni zavjesama.

Zahvaljujući jednostavnosti konstrukcije i niskoj nabavnoj cijeni nošeni rasipači sa

centrifugalnim aparatom za razbacivanje mineralnih Ďubriva, kao malogabaritna
oruĎa, našli su primjenu kako u ratarskoj tako i voćarsko-vinogradarskoj proizvodnji.

Na većim gazdinstvima koriste se vučeni rasipači sa centrifugalnim aparatima za

izbacivanje Ďubriva.

Sl. 134. Vučeni rasipač sa centrifugalnim aparatom

Višetonski rasipač sastoji se iz sanduka na 2 ili 4 točka. Prema slici 134, pogon ide od
priključnog vratila traktora preko kardanskog vratila (1) i prenosnog mehanizma (2 i
3) na rotirajuće ploče (4), a preko redukovanog prijenosa (6) i na podni transporter
(7). Na zadnjoj strani sanduka pričvršćen je limeni usmjerivač Ďubriva (5) sa podnog
transportera na rotirajuće ploče. TakoĎe je na zadnjoj strani rasipača ugraĎen zasun
(9) za regulaciju količine priticanja Ďubriva na rotirajuće ploče. Inače, regulacija
količine izbačenog Ďubriva po jedinici površine identična je onoj kod prethodnih
rasipača.

Vučeni rasipači redovno su opremljeni sa dvije rotirajuće ploče, koje rotiraju jedna
prema drugoj, razbacujući Ďubrivo u pojaseve širine preko 20 metara. Neki vučeni
rasipači, umjesto podnog transportera, sistema beskrajne trake, imaju puţasti u kom
slučaju se sanduk svojim donjim polovinama suţava u olučasto dno u kojem se nalazi
puţnica transportera.

Rasipaĉi mineralnog Ċubriva sa oscilatornom cijevi takoĎe su široko

rasprostranjeni u praksi. I oni se proizvode u varijanti nošenih i vučenih rasipača.

57
Razbacivanje Ďubriva obavlja oscilatorna cijev u odreĎenom rasponu, ovisno o uglu
oscilacije na koji je cijev podešena.

Sl. 135. Nošeni rasipač sa oscilatornom cijevi

U oscilatornu cijev Ďubrivo pada kroz podesivi otvor iz depozitora u obliku lijevka. I
kod ovog rasipača instalirana je mješalica na dnu depozitora. Pogon oscilatorne cijevi
ostvaruje se od priključnog vratila traktora, preko kardana i ekscentarskog
mehanizma. Regulacija količine izbačenog Ďubriva po jedinici površine postiţe se
promjenom veličine otvora za prolaz Ďubriva u oscilatornu cijev, kao i promjenom
ugla osciliranja cijevi. U rasipanju Ďubriva ovim aparatom postiţe se ujednačenija
gustina rasutog Ďubriva u pojasu. Ipak se i ovdje mora voditi računa o vezivanju
prohoda, sa znatno uţom trakom prekrivanja od prethodnog tipa rasipača.

Vučeni rasipači – višetonski – imaju depozitor sa suţenim polukruţnim dnom, u

kojem se nalazi puţast transporter Ďubriva u oscilatornu cijev. Iznad puţnice, po
čitavoj njenoj duţini, ugraĎena je rešetkasta pregrada radi ravnomjernijeg njenog
opterećenja Ďubrivom, koje zahvata u toku rada rasipača. Regulacija količine
izbačenog Ďubriva po jedinici površine postiţe se promjenom količine dopremanja
Ďubriva u oscilatornu cijev i promjenom ugla osciliranja cijevi.

Rasipaĉi sa pneumatskim aparatom za izbacivanje mineralnih Ďubriva nisu našli

široku primjenu u praksi. Razlog je sloţena konstrukcija i značajan angaţman
mehaničke energije, jer ovaj tip rasipača zahtijeva mješalicu u funkciji i drobilice za
ujednačen sloj Ďubriva, koji se preko podesivih otvora upućuje na zračnu struju
turbine u provodnoj cijevi.

Sl. 136. Nošeni rasipač sa pneumatskim aparatom

58
Na dnu ljevkastog depozitora nalazi se mješalica – drobilica (sistem čekića), koja kroz
podesivi otvor sa zasunom, upućuje Ďubrivo na udar zračne struje u provodnoj –
deflektorskoj cijevi, koju stvara turbina. Provodna cijev ima nastavke, koji se prema
izlazu šire u formi lepeze. Unutar plosnate lepeze, pravougaonog presjeka, ugraĎene
su voĎice zračne struje, kojim se Ďubrivo ravnomjerno distribuira na površinu zemlje.
Nastavci, provodne cijevi sa različitim dimenzijama lepeze deflektora, sluţe za
promjenu širine pojasa rasipanja Ďubriva i, uz promjenu veličine otvora priticanja
Ďubriva iz depozitora, predstavljaju elemente regulacije količine izbačenog Ďubriva po
jedinici površine. Pogon je od remenice traktora klinastim remenjem na remenicu
turbine i drobilice.

Aviorasipači takoĎe spadaju u pneumatske rasipače.

Sl. 137. Aviorasipač mineralnih Ďubriva

Stvorena struja zraka, nastala kao posljedica rada elise i brzine leta aviona, iskorištava
se za rasipanje mineralnih Ďubriva u periodu prihranjivanja biljaka na većim
površinama.

Iz shematskog prikaza na slici je vidljivo da Ďubrivo iz spremnika – depozitora ide

preko dozatora u provodnu cijev gdje ga zahvata zračna struja i kroz izlazne otvore
deflektora izbacuje napolje.

Za pravilno vezivanje prohoda, tačnije pojaseva rasutog Ďubriva avionom u polju,

neophodni su radnici na oba njegova kraja koji će zastavicama markirati slijedeći
prohod aviona. Prema tome radnici markeri će se stalno pomjerati za jedan prohod
aviona.

Podešavanja rasipaĉa na zadate norme rasipanja

U praksi se rasipači podešavaju prema uputstvima proizvoĎača mašine. MeĎutim,

potrebno je povremeno provjeriti valjanost podešenosti rasipača na zadatu normu
rasipanja jer vremenom u eksploataciji nastupaju odreĎena odstupanja u regulacionom
sistemu.

59
Praktična provjera – verifikacija valjanosti aparata za izbacivanje mineralnog Ďubriva
odgovarajućim rasipačem obavlja se na slijedeći način.

U depozitor prethodno podešenog rasipača, prema uputstvu tvornice na zadatu normu

rasipanja, stavlja se izmjerena količina Ďubriva "q" u kg. Zatim se na probnom dijelu
parcele, koja će se Ďubriti, kreće brzinom kretanja koja odgovara onoj kojom će se
agregat kretati u Ďubrenju cijele parcele. Nakon izvršenog rasipanja cijele količine
Ďubriva u probi, izmjeri se duţina i širina pojasa rasutog Ďubriva, odnosno izračuna
njegova površina "B" u m2. Dobivene vrijednosti uvrštavaju se u formulu za
izračunavanje količine rasutog Ďubriva u kg/ha.

q 10.000
Q kg/ha
B

Ako dobiveni rezultat odgovara zadatoj normi rasipač je pravilno podešen. Ako je
odstupanje od norme manje ili više, probu ponoviti, uz prethodno povećanje ili
smanjenje količine izbačenog Ďubriva sve dok se ne dobije obračunata vrijednost koja
odgovara zadatoj normi. Ovo je potrebno iz razloga što Ďubriva predstavljaju značajnu
stavku proizvodnih troškova i zato ih treba racionalno koristiti u skladu sa zahtjevima
kultura.

5. MAŠINE I ORUĐA ZA NJEGU VOĆNIH ZASADA

U obradi meĎurednog prostora voćnjaka koriste se brojna priključna oruĎa, meĎu

kojima su i specijalna za obradu zaštitnog pojasa sa ugraĎenim ureĎajima za
poluautomatsko i automatsko izmicanje djela ili cijelog radnog tijela oruĎa kod
obilaţenja stabla voćaka.

Obrada meĎurednoga prostora u voćnjaku moţe biti.

• Tokom perioda mirovanja
• Tokom vegetacije

Obrada tokom mirovanja

MeĎuredni prostor u voćnjaku u toku perioda mirovanja obraĎuje se na dubini od 15

do 18 cm. Svrha ovakve obrade je rastresanje tla, zaoravanje organskih gnojiva i
biljnih ostataka nakon rezidbe i usitnjavanje.

Na koji način i kakvim oruĎima ćemo obraditi tlo u voćnjaku zavisi:

• MeĎurednog razmaka
• Nagiba terena
• Dubine obradivog sloja
• Raspolozivoj snazi i dimenziji traktora
• Vrste priključnog oruĎa i sl.

60
 Obrada tokom vegetacije

Obrada tijekom vegetacije provodi se na dubini 7 do 10 cm.

U meĎurednoj obradi voćnjaka koriste se sljedeća priključna oruĎa:

* Plugovi
* Kultivatori
* Freze ili rotovatori

Upotreba plugova u meĊurednoj obradi voćnjaka

U meĎurednoj obradi voćnjaka koriste se najčešće dvije izvedbe plugova:

• V-plugovi
• Tanjurasti plugovi

Tanjurasti plugovi

Uspješno se primjenjuju na:

• Ljepljivim i tlima punim ţila

• Suhim i tvrdim tlima
• Skeletnim tlima

Tanjuraste plugove dijelimo na:

• Za plitku obradu ( 8 do 10 cm dubina obrade)

• Za duboku obradu ( 25 do 30 cm dubina obrade)

61
 Upotreba kultivatori u meĊurednoj obradi voćnjaka

Prednosti upotrebe kultivatora u obradi u odnosu na plugove su:

• Manji snage za isti zahvat
• Veći učinak
• Dobara kvaliteta rada
• Lako odrţavanje i mogućnost kombiniranja oruĎa u obradi

U upotrebi su najčešće dvije karakteristične izvedbe s dubinom rada od 10 do 25

cm
• S krutim radnim organom
• S elastičnim radnim organom

Kultivator sa krutim radnim organima

 Radni organi mogu biti postavljeni na različitim dubinama, npr: prvi red do 10
cm, drugi od 15 do 20, treći od 20 do 25 cm. Iza kultivatora postavlja se
zglobno vezani rešetkasti valjak, koji se oprugama optereti do ţeljene granice,
a time dodatno poravnava teren.
 Razmak radnih tijela je od 22,5 do 25 cm.
 Namijenjena su za rastresanje tla

Kultivator sa elastičnim radnim organom

 Od predhodo opisanoga razlikuju se u načinu priključivanja radnih tijela.

Na osnovni okvir nosači su vezani elastično, preko opruga, a sam oblik
nosača, povijen prema naprijed, osigurava dodatni elasticitet.

 Namijenjeni su za rad na manjim dubinama 10 d0 15 cm

Upotreba freza ili rotovatora u meĊurednoj obradi voćnjaka

62
 Upotreba podrivača u meĎurednoj obradi voćnjaka

 Koriste se za razbijanje nepropusnih i rastresanje zbijenih slojeva u niţim

horizontima zemljišta.
 Dubina podrivanja je 40 do 80 cm.
 Mogu biti u izvedbi sa jednim, dva ili više zuba, te u kombinaciji s plugom ili
rotirajućim oruĎima.

Upotreba tanjurača u meĎurednoj obradi voćnjaka

 Koriste se u obradi tokom vegetacije do dubine od 15 cm.

 Koriste se za zatvaranje razora i poravnanje u meĎuredu, te za uništavanje
korova.

 Prema ukupnoj masi tanjurače dijelimo na:

• Lake tanjurače za plitku obradu od 10 do 15 cm

• Srednje teške tanjurače sa dubinom obrade do 20 cm
63
 Mašine za malĉovanje meĊurednoga prostora

 U praksi se najčešće koriste:

• Mlčeri s rotoudaračima (čekićari)
• Malčeri sa noţevima (rezni malčeri)

Malĉer s rotoudaraĉima
Prednosti:
• Ravnomjerno usitnjavanje
• Dobar pregled rada
• Velika zamašna masa rotora i dobro skladištenje energije

Nedostaci:
• Potrebna veća pogonska snaga
• Ograničena radna brzina
• Česta izmjena rotoudrača
• Učestali lomovi

 Malĉer s noţevima
Prednosti:
• Mala pogonska snaga
• Duţi vijek trajanja noţeva
• Velika energija noţeva

Nedostaci:
• Dugačak i širok priključak nepodesan za rad na neravnom terenu
• Slabija preglednost u radu

64
 Oprema i strojevi za rezidbu

 Oprema i strojevi za diskontinuirani rez

• škare, pile i ostale ručne alate
• Škare sa pneumatskim ili hidrauličkim aktiviranjem sječiva
• Škare sa nastavcima
• Lančaste pile
• Oscilirajuće pile

 Oprema za kontinuirani rez

• Samokretne ili vučne strojeve sa sistemom kruţne pile
• Vučne ili nošene strojeve sa sistemom kose
• Sporo rotirajuće noţeve na beskonačnom lancu
• Brzo rotirajuća sječiva na rotirajućim tanjurima

Alati za ruĉnu rezidbu

Oprema i strojevi za kontinuirani rez

 Ovaj način rezidbe se primjenjuje u kombinaciji sa prije navedenim alatima

 Najveću primjenu imaju strojevi čiji se rad zasniva na principu cirkulara ili
kose.

Strojevi za skupljanje orezane mase

• Oprema i strojevi za skupljanje i izvlačenje orezane mase van reda

• Strojevi za usitnjavanje mase u redu
• Strojevi za skupljanje i usitnjavanje mase izvan nasada
• Strojevi za baliranje orezane drvene mase

65
Oprema i strojevi za skupljanje i izvlaĉenje orezane mase

Traktor opremljen priključcima za izvlačenje orezane mase

Strojevi za usitnjavanje mase u redu

Comby 200 Skupljaĉica i drobilica grana nakon rezidbe

Vučena skupljačica i drobilica grana nakon rezidbe s kiperom i pantographom

kapaciteta 6 m3

Usitnjivaĉ grana BIO 8 T

Pogon kardanski. Izbacivanje usitnjenog materijala do 3 m. Kapacitet 6,5 mc / h.

Strojevi za baliranje orezane drvene mase

66
5.1. SISTEMI NAVODNJAVANJA NA OTVORENOM POLJU

Osnovna svrha navodnjavanja je da biljci obezbijedi tekućinu koju ona upija

kroz korijen i listove, a gubi isparavanjem i cijeĎenjem kroz tlo. Ova kompenzacija je
izuzetno vaţna ako se ţeli očuvati ravnoteţa vlaţnosti i hranjivosti zemlje kao medija
tradicionalne proizvodnje.
Širom svijeta navodnjavaju se poljoprivredne površine u svim klimatima i
područjima. Danas ono nije ograničeno samo na sušne predjele, već je prošireno na
sve površine gdje je razvijena poljoprivreda. Navodnjavanje je postalo univerzalna
melioracijska mjera, koja se moţe obavljati na više načina, raznim tehnikama i
opremom. Izbor načina navodnjavanja zavisi od kulture, klimatskih i zemljišnih
prilika, opreme, iskustva i znanja poljoprivrednika.

Svi načini i sistemi navodnjavanja mogu se podijeliti na:

 površinsko navodnjavanje,
 podzemno navodnjavanje i
 navodnjavanje kišenjem.

5.1.1. Površinsko navodnjavanje

Najstariji (još uvijek dominirajući u svijetu) vid navodnjavanja je površinsko

navodnjavanje. Naime, statistika pokazuje da na ovaj način navodnjavanja odpada
oko 60%. Sistemi za površinsko navodnjavanje temelje se na principu slobodnog toka
vode u prirodi djelovanjem sile gravitacije.

Prema načinu raspodjele vode po površini terena, razlikuju se:

 navodnjavanje u brazde,
 navodnjavanje prelijevanjem i
 navodnjavanje potapanjem.

Navodnjavanje u brazed
Ovaj metod navodnjavanja podrazumijeva dovoĎenje i rasporeĎivanje vode po
površini proizvodne parcele u brazde iz kojih se tada procesom infiltracije postepeno
upija u tlo.

Brazde mogu biti:

 protočne
 neprotočne.

Na većim sistemima za navodnjavanje brazdama potrebna je i infrastruktura za

dovoĎenje i razvoĎenje vode. Raspodjela vode po pojedinim parcelama se vrši
upusnim brazdama. Upuštanje vode u same brazde najčešće se izvodi pomoću
plastičnih cijevi (sifona).

67
 Navodnjavanje prelijevanjem
Navodnjavanje prelijevanjem se preteţno koristi za višegodišnje kulture. U
povrtlarstvu je slabo zastupljeno. Osnovni princip ovog vida navodnjavanja je da se
voda prelijeva preko ureĎene površine na nagibu u tankom sloju i upija u tlo. Ovakav
način irigacije ima više nedostataka: zahtijeva velike i precizne radove na ureĎenju
parcela i cijelog sistema navodnjavanja. Pri navodnjavanju se kvasi cijela površina pa
dolazi do pogoršanja fizičko-hemijskih osobina tla.

Navodnjavanje potapanjem
Za navodnjavanje potapanjem teren se mora pripremiti ravnanjem i izradom
zemljanih pregrada kojima se stvaraju ograĎene proizvodne parcele (kasete, lokve).
Ovaj vid irigacije iziskuje ogromne količine vode koje plave velike površine, stvaraju
se močvarni uvjeti, tj. pogoršava se vodno-vazdušni reţim tla i smanjuje
mikrobiološka aktivnost.

5.1.2. Podzemno navodnjavanje

DovoĎenje vode u zemljište podzemnim cijevima je način navodnjavanja kod kojeg se

u tlo, na odreĎenu dubinu i razmak, ugraĎuju perforirane cijevi ili cijevi sa posebnim
kapaljkama kroz koje voda izlazi pod tlakom i lagano se upija u rizosferni sloj tla.
Plastične perforirane cijevi se polaţu na dubinu od 50 do 80 cm sa paralelnim
razmacima od 0,5 do 6,0 metara, u zavisnosti od tla i vrste uzgajanih kultura.

Slika 1. Postavljanje podzemnih cjevovoda

5.1.3. Navodnjavanje kišenjem

Najefikasnije umjetno navodnjavanje je ono koje oponaša, u granicama

mogućnosti, učinkovitu i neophodnu prirodnu pojavu - kišu.
Sofisticirana tehnologija sistema za navodnjavanje osigurava ravnomjerno i
blagovremeno rasporeĎivanje vode. Umjetno kišenje danas zauzima velike površine i
po zastupljenosti je odmah iza sistema površinskog navodnjavanja.

68
 Slika __. Navodnjavanje kišenjem

Prema načinu izgradnje i korištenja elemenata, te organizaciji rada, sistemi za

navodnjavanje kišenjem mogu biti:

 nepokretni,
 polupokretni,
 pokretni i
 samohodni.

Nepokretni sistemi za navodnjavanje

Nepokretni sistemi za navodnjavanje imaju izgraĎenu crpnu stanicu i ukopane

dovodne i razvodne cjevovode. Rasprskivači su fiksirani na navodnjavanoj površini i
mogu se uključiti u rad prema potrebi. Ovi sistemi su pogodni za navodnjavanje
povrtlarskih kultura i pokazuju se profitabilnim u koliko se navodnjavaju veće
površine.

Polupokretni sistemi navodnjavanja

Ovi sistemi se sastoje od ugraĎene crpne stanice, ukopane mreţe dovodnih

cijevi, pokretnih razvodnih cijevi (kišnih krila) i prenosivih rasprskivača. Dovodne
cijevi su najčešće od ţeljeza, betona ili azbesta i mogu da podnose visoke pritiske (do
10 bara). Pokretna kišna krila su od aluminijskih legura ili plastike.

Pokretni sistemi

Ovi sistemi se sastoje od opreme koja se u cjelosti moţe premještati tokom rada.
Poslije navodnjavanja površine na jednom mjestu svi elementi se prenose na novu
radnu poziciju. Prenosive cijevi koje se koriste kod pokretnih sistema za
navodnjavanje su od aluminija ili pocinčanog lima, ili pak od plastike, različitih
promjera.

Na kišna krila se postavljaju rasprskivači; hidraulički ureĎaji koji sluţe za raspodjelu

vode po površini u obliku kišnih kapi.

69
S obzirom na pojedine radne karakteristike, rasprskivači se dijele:

 prema intenzitetu kišenja (niskog do 10 mm/h, srednjeg do 20 mm/h i visokog

do 30 mm/h),
 prema dometu mlaza (malog dometa do 20 m, srednjeg do 30 m, velikog –
preko 35 m),
 prema radnom pritisku (niskotlačni do 2,5 bara, srednjetlačni do 5 bara i
visokotlačni do 5 bara).

Samohodni sistemi navodnjavanja

Samohodni sistemi navodnjavanja su postavljeni na šasije sa točkovima ili

pokretne okvire, te se mogu pomicati pravolinijski ili kruţno.
Prema tehničkoj izvedbi i konstrukciji, načinu kretanja i automatiziranosti rada,
razlikuju se sljedeći tipovi samohodnih ureĎaja:

 samohodna bočna kišna krila – sastoje se od aluminijske konstrukcije sa

točkovima i malog pogonskog motora koji pokreće krilo u novi radni poloţaj.
Širina zahvata krila je promjenjiva, prilagodljiva je obliku i veličini parcele, i
kreće se u vrijednostima od 200 do 400 metara. Radni pritisak u cjevovodu je
od 3,5 do 4,5 bara, a intenzitet kišenja od 10 mm/h do 15 mm/h.

 samohodne kruţne prskalice („Bum“ sistemi) – izraĎene su od visećeg kišnog

krila koje je postavljeno visoko na samohodnom okviru. Krilo se kreće kruţno
u promjeru od 50 do 70 m, a radni pritisak se kreće u granicama od 4 do 7
bara.

 samohodni sektorski rasprskivači („Tifon“ sistemi) – sastoje se od velikog

vitla sa namotanim plastičnim crijevom i jednog rasprskivača velikog
intenziteta i dometa. Rasprskivač se nalazi na pomičnom postolju i kiši samo
odreĎenu površinu, a ne cijeli krug. Radi sa velikim pritiskom vode (od 6 do 8
bara).

Slika__. Samohodni sistemi navodnjavanja

70
  samohodni automatizirani ureĎaji za linijsko ili kruţno navodnjavanje –
ureĎaji velikih radnih zahvata, pogodni za navodnjavanje velikih proizvodnih
površina. Sastoje se od kišnog krila (podignutog na pokretne tornjeve) na
kojem su postavljeni rasprskivači različitih intenziteta kišenja. Širina zahvata
ureĎaja je od 300 do 500 metara kod kruţnih sistema, dok linijski mogu
prekriti površinu široku do 1000 i dugu do 2000 metara.

5.1.4. Sistemi navodnjavanja u zatvorenim prostorima

Efikasni sistemi navodnjavanja moraju garantovati:

 jednoličnu distribuciju vode za svaku biljnu kulturu,

 smanjenje ili sprečavanje mogućnosti termičkog šoka,
 optimalno korištenje vode i struje, zahvaljujući automatskoj regulaciji,
 maksimalnu izdrţljivost u svim situacijama.

Navodnjavanje u zaštićenim prostorima mogu vršiti:

 zamagljivači (fogeri),
 mikrorasprskivači,
 mikrocijevi,
 razni sistemi kap po kap navodnjavanja,
 orošivači.

Zamagljivaĉi (fogeri)

Fogeri predstavljaju idealna rješenja za (već opisano) rashlaĎivanje i vlaţenje

plastenika/staklenika. S obzirom da se proizvode od plastičnih materijala visokog
kvaliteta, otporni su na hemikalije koje se primjenjuju u ovom vidu proizvodnje.
Specijalna konstrukcija dizne stvara izuzetno finu maglu. 60% ukupne vlage ostaje u
gornjim slojevima zaštićenih prostora, čak i kod izvedbi najvišeg tipa. Instalacija sa
LPD-om sprečava kapanje iz zamagljivača po završetku zamagljivanja i omogućava
ravnomjerno pokretanje sistema. Preporučeni radni pritisak za izvoĎenje
navodnjavanja je 4 bara. Pri ovom pritisku prosječna veličina kapljice je 100 mikrona
za sve tipove dizni.

Slika opreme za zamagljivanje

71
Mikrorasprskivaĉi

Mikrokišenje je vid navodnjavanja kod kojeg se na lateralne cijevi, umjesto

kapaljki, postavljaju mikrorasprskivači, koji zaljevaju navodnjavanu površinu
kišenjem. Mikrorasprskivači su mali emiteri, izraĎeni od plastike, lahko se postavljaju
na lateral. Proizvode se raznih oblika i veličina, uglavnom su malog dometa (najčešće
jedan metar u poluprečniku). Navodnjavanje obavljaju lokalno sa jedne i druge strane
reda od 30 do 150cm. Rade pod malim pritiskom.
Mikrorasprskivači se koriste u cilju rješavanja problema začepljenja
koji se javljaju kod kapaljki, jer oni imaju otvore većeg prečnika i
voda iz njih izlazi u vidu mlaza. MeĎutim, i ovi sistemi navodnjavanja
zahtjevaju filtriranje vode. Intenzitet odavanja vode kod mikrokišenja
je visok, pa se ovim načinom mogu navodnjavati zemljišta visoke
infiltracije lakšeg mehaničkog sastava. Dizne trenutno korištenih
mikrorasprskivača imaju protoku vode u dijapazonu od 23 do 333 litra
na sat. Distribucija vode je ujednačena.

Mikrocijevi

Mikrocjevasto navodnjavanje (micropipeirrigation) je novi metod navodnjavanja.

Po tehničkom rješenju je isti kao sistem kapanja i mikrokišenja. Na lateralnim
cijevima se umjesto kapaljki i mikrorasprskivača postavljaju mikro cjevčice, prečnika
nekoliko milimetara. Voda izlazi pod malim prtiskom, mlaz je duţine nekoliko
decimetara. Laterali su fleksibilni.
I kod ovog načina navodnjavanja postoji mogućnost začepljenja sistema, pa se za
njega najčešće koriste tehnički doraĎene vode.

Sistemi navodnjavanja „kap po kap“

Ovim načinom navodnjavanja postiţu se optimalni vodno zračni odnosi, što

uzrokuju povećanje prinosa biljke uz smanjenu potrošnju vode. Pored toga, smanjeni
su i troškovi energije, ali i mogućnosti pojave bolesti i korova. Narušavanje strukture
tla je svedeno na minimum. Efikasnost navodnjavanja je i do 95%. Sistem se sastoji
od crijeva sa integrisanim ili samokompenzirajućim kapaljkama. Standardno
rastojanje izmeĎu kapaljki je od 0.25 do 2.5 m, a debljina zida cijevi je od 0.9 do 1.2
mm. Crijeva mogu biti integrisana sa ţicom za vješanje. Pored crijevi, za ovaj vid
navodnjavanja se mogu koristiti i plastične trake sa integrisanim kapaljkama.
Standardno rastojanje izmeĎu kapaljki kod ove izvedbe je od 0.2 do 1.0 m, a debljina
zida od 0.2 do 0.6 mm.

72
 Slika navodnjavanja „kap po kap“

Dodatna oprema

Svi do sada opisani načini navodnjavanja zahjtjevaju dodatnu opremu koja njihov
efikasan rad čini uopšte mogućim.

Pupme

Prilikom izrade sistema za navodnjavanje mogu se koristiti:

 horizontalne i vertikalne električne pumpe

 električne potopne pumpe
 dizel pumpe
 bunarske pupme
 traktorske pupme

Filteri

Filteri su ureĎaji koji odstranjuju toksine, teške metale, trihalometane, biološke

nečistoće, kao i mnoge druge zagaĎivače koji su otopljeni u vodi. Od kvaliteta vode
kojom navodnjavamo zavisi i kvalitet, kao i količina ukupno dobijenih prinosa.
TakoĎer, oni obezbjeĎuju nesmetan rad sistema za navodnjavanje i sprečavaju
začepljenja provodnih kanala.

Tenziometri

Količina vode u zemljištu je od primarne vaţnosti za optimalan rast biljaka i

dobijanje prinosa. Zbog toga su mjerenja količine vlage u zemljištu i zemljišnog
napona usvajanja vode neki od najvaţnijih aspekata kompletnog ispitivanja zemljišta
u poljoprivredi. Najjednostavniji i najčešće korišten metod odreĎivanja ovih
parametara jeste pomoću tenziometra. U plasteničkoj/stakleničkoj proizvodnji
najčešće se primjenjuje elektronski tenziometar. Elektronski tenziometar je prenosivi
senzor za mjerenje pritiska vlage. Mjerenje se vrši kroz cijevi tenziometra koje su
zabijene u zemlju i povezane sa mjernim ureĎajem

73
5.1.5. Norme navodnjavanja

Norma navodnjavanja je osnovni element navodnjavanja, i predstavlja ukupni

deficit vode u vegetaciji jedne kulture.
Prema definiciji izvedena je i formula za izračunavanje norme navodnjavanja,
koja se odreĎuje tako da se od ukupne potrebne vode oduzme ukupno raspoloţiva
voda u vegetaciji.

Nn = ∑Pv - ∑Rv, gje je:

Nn – norma navodnjavanja (mm),

∑Pv – ukupna potrebna količina vode biljci u vegetaciji (mm),
∑Rv – ukupna raspoloţiva voda u vegetaciji.

5.1.5.1. Softwer Cropwat

Cropwat je poseban software koji su kreirali stručnjaci FAO-a. Program je

nastao u svrhu ubrzanja postupka izračunavanja evapotranspiracije, potreba biljaka za
vodom i potrebnih količina navodnjavanja. Osnovna uloga ovog programa je
modeliranje:

 rasporeda navodnjavanja,
 količine navodnjavanja po turnusu.

5.1.6. Navodnjavanje i fertirigacija u hidroponskom sistemu uzgoj

Prednosti hidroponske proizvodnje su:

 uzgoj na lokacijama sa neplodnim tlima ili bez tla,

 uzgoj u monokulturi,
 bolja kontrola obezbjeĎenosti biljke vodom i biljnim hranjivima,
 smanjena pojava biljnih štetočina i bolesti,
 čuvanje okoline.

Ovaj vid proizvodnje zahtjeva veća početna ulaganja, što predstavlja veliki
rizik. Pored potrebne infrastrukture, opreme i hranjiva, neophodno je osigurati veće
količine vode. Voda se prije upotrebe mora filtrirati. Regulacija količine vode vrši se
ventilima za kontrolu protoka. Ona se prilagoĎava potrebi uzgajanih biljaka.
Maksimalna količina je 10 l/m2 dnevno, sa obrocima od 200 do 450 ml/m2 na sat.
Količina dodavanih hranjiva zavisi od razvojne faze biljke.

Fertirigacija je postupak dodavanja organskih i mineralnih sastojaka biljkama u

procesu navodnjavanja kroz poseban sistem (pumpa, cijevi, injektori, kapaljke).
Postoji nekoliko različitih sistema za fertirigaciju, ali je princip kod svih isti. Voda se
crpi iz rezervoara pumpom i sistemom cijevi dolazi do kapaljki, rasprskivača ili
zamagljivača koji opskrbljuju svaku biljku. Na cijeli sistem instalirani su injektori koji
po potrebi uzimaju hranjiva iz pripremljenih hranjivih otopina. Potrebno je voditi
računa o kvaliteti vode, njenoj elektroprovodljivosti (EC), kao i pH vrijednost.

Pored injektora, proces miješanja Ďubriva moţe se obavljati i:

74
  pomoću protočnih pumpi (membranske ili klip pumpe),
 na principu potiskivanja sa ventilom za doziranje,
 na principu potiskivanja sa šlaufom za doziranje,
 pomoću klip pumpe (upravljanje preko strujnog mjerača),
 pomoću klip pumpe (upravljanje preko regulatora protoka vode),
 pomoću membranske pumpe (upravljanje preko brojača za vodu),
 preko razdvojenih usisnih profila,
 usisnim profilima preko više motornih ventila,
 pomoću motornog ventila (upravljanje preko mjerača za proticajnu moć),
 aparatima za rastvaranje Ďubriva i miješanja na principu kišenja.

Navodnjavanje preko injektora

5.2. PROTUGRADNI SISTEMI ZAŠTITE

U savremenoj poljoprivrednoj proizvodnji nastoje se svi rizici smanjiti na minimum

ili potpuno izbjeći. U tom pravcu razvijeno je više sistema protugradne zaštite od
kojih izdvajamo:
- Mreţni sistemi zaštite,
- Raketni sistemi zaštite,
- Osiguranje zasada u funkciji nadoknade nastalih šteta.

5.2.1. MREŢE KAO OBLIK PROTUGRADNE ZAŠTITE BILJA

Sistem za zaštitu od tuče jedino je efikasno, funkcionalno i racionalno rješenje za

dugoročno isplativu voćarsku proizvodnju

Prednostima mreţe treba dodati veliku ulogu u zasjenjivanju, te sprječavanju šteta od

oţegotina, koje su onda naročito prisutne kod neprorjeĎenih voćaka i zasada bez
navodnjavanja. Funkcija zasjenjivanja se osobito očituje ljeti kad su temperature iznad
29oC, kada znamo da biljka slabo ili nikako ne moţe vršiti fotosinteze, nego upravo
suprotno troši stvorenu energiju na hlaĎenje, a kada značajne difuzne svjetlosti vaţne
za asimilaciju ima dovoljno. Mreţa svojim sjenjenjem omogućava produţeno
razdoblje asimilacije, te kraće razdoblje trošenja energije, a time ukupno gledajući
značajno povećavamo produktivnost voćke.

75
Iako je postavljanje navedenih sistema povećava startna investiciona ulaganja, kroz
dugi rok ona je značajno manja od financijskog osiguranja, a jamči siguran prinos.

Osim stabilnog uroda, druga velika korist koja se postiţe postavljanjem ovakvog
sistema je sprječavanje pojave sunčevih oţegotina, budući da nema negativnog
djelovanja UV zraka. TakoĎer se izbjegava i oštećenje rodnih grana stabla.

U zemljama zapadne Europe već nakon II. svjetskog rata razvijen je sistem osiguranja
svih poljoprivrednih površina protiv elementarnih nepogoda, pa ipak mreţe protiv
tuče postaju redovita mjera pri podizanju ili obnovi voćnjaka i povrtnjaka u Italiji,
Austriji, Sloveniji, Njemačkoj, Francuskoj i Švicarskoj.

Proizvodne usjeve i nasade je potrebno i osigurati kod osiguravajučih kuća, no sistem

osiguranja usjeva i nasada moţe nadomjestiti nastale štete od tuče, ali nemoţe vratiti
izgubljeno trţište zbog gubitka uroda i to je jedan od ključnih problema.

Voćari područja srednje Europe smatraju da je postavljanje protvgradne mreţe na

drvenu ili metalnu konstrukciju, koja ujedno pojačava armaturu nasada, najbolja
zaštita od tuče. Većina nasada je pokrivena "krovnom" konstrukcijom mreţe, uz
poštivanje tehničkih normativa za nosivu konstrukcije (visina i promjer nosivih
stupova, njihova dubina ukopavanja i dr.).

Postavljanje zaštitne mreţe ne trpi improvizacije, jer je kvaliteta izrade i preciznost

postavljanja garancija da će nosaći izdrţati sva opterećenja u olujnim ljetnim
vjetrovima. Zapadnoeuropska i slovenska ispitivanja utjecaja zaštitne mreţe na
smanjenje fotosintetki aktivnog dijela spektra osvjetljenja, na obojenost plodova,
visinu uroda, intenzitet razvoja štetočina i druga svojstva, nisu pokazala nikakva
značajna negativna odstupanja u odnosu na nasade bez mreţe. Za sigurnu proizvodnju
nuţno je da poljoprivrednici ulaţu i u zaštitne mreţe, jer moderna proizvodnja bez tih
zaštitnih mjera nije moguća. Potrebno je i da odgovorne institucije za razvoj
poljoprivrede što brţe ostvaruju preduslove (primjerice: poticaji) da bi postavljanje
mreţa protiv tuče postala redovita tehnološka mjera pri podizanju novih višegodišnjih
nasada u tučonosnim područjima Bosne i Hercegovine.

Pogram zaštite nasada uključuje projektovanje i izgradnju sistema za odbranu od tuče,

koji s obzirom na za specifičnosti samog nasada i terena, se dijele na 4 osnovna tipa:

- Standardni sistem,
- Elastični sistem,
- Sistem V5 protugradnih mreţa,
- Vinogradarski sistem.

Standardni sistem

Standardni sistem najčešće je projektirani i implementirani sistem. Odlikuje se

jednostavnom montaţom i čvrstom konstrukcijom koja trpi izuzetno velika
opterećenja. Dva krovišta mreţe spajaju se plaketama .

76
 Sl.1 Standardni sistem protugradnih mreţa

Elastiĉni sistem

Svojom konstrukcijom omogućava propadanje leda i snijega kroz sredinu

krovišta u meĎured voćnjaka. To se dogaĎa u trenutku kad opterećenje teţine dosegne
kritičnu tačku. Navedena karakteristika omogućava ovom sistemu veliku otpornost u
slučaju obilne tuče te stvaranja velikih tereta na krovištima konstrukcije, stoga mu je
opasnost od urušavanja svedena na minimum.

Sl. __ Elastični sistem protugradnih mreţa

Sistem V5 protugradnih mreţa

Osim svoje prvobitne uloge, zaštite voćnjaka od tuče, ovaj sistem zbog
mogućnosti otvaranja sredine krovišta smanjuje uslove pogodne za razvoj bolesti u
proljetnom razdoblju, koje obiluje oborinama. Mogućnost otvaranja središnjeg dijela
mreţe vrlo je korisna u periodu zrenja voća, posebice za sortimente koji u fenofazi
širenja zahtijevaju više svjetlosti zbog obojenosti plodova.

77
 Sl. __ Sistem V5 protugradnih mreţa

Vinogradarski sistem

Lako se postavlja na već postojeću konstrukciju vinograda. Elementi sistema

konstruirani su tako da se lako odmiču prilikom radova na samom čokotu. Opasnost
od uplitanja vitica u zaštitnu mreţu praktično ne postoji zbog dovoljnog razmaka
predviĎenog izmeĎu mreţe i vinove loze. Osim navedenog, sistem je i u funkciji
zaštite od ptica.

Sl.__ Vinogradarski sistem mreţa

5.2.2. OSNOVNE KARAKTERISTIKE POJEDINAĈNIH DIJELOVA

PROTUGRADNIH SISTEMA ZAŠTITE

Proizvodnja protugradnih sistemi zaštite postao je veoma unosan biznis. Na trţištu se

nalazi veliki broj proizvoĎaća i distributera koji nude razna tehnička rješenja, te je
potrebno poznavanje ove problematike.

Zaštitne mreţe

Postoje različite vrste mreţa. U Europi ima oko 20 proizvoĎača. Bitno je da i

najsitnija zrna tuče ne mogu prodrijeti kroz mreţu i ne mogu izazvati štete na
plodovima, te da je mreţa otporna na UV zračenje, odnosno da je dovoljno UV
stabilizirana.
Što se tiče boje mreţe, na trţištu postoji mnogo varijanti, od bijele, preko sive i zelene
do crne. Razlike u zasjenjivanju je kod bijele mreţe 3-5%, crne 15-18%. Mnogima

78
se čini mnogo 18%, meĎutim treba imati na umu da su štete prevelike, insolacija je
kod nas izuzetno velika posebno u vrijeme kada sunca nema dovoljno (rano proljeće i
jesen), kada se ne natkrivaju mreţe.
Mreţe se proizvode od polietilenskog materijala u raznim bojama. One u izuzetno
toplim razdobljima smanjuju temperaturu ispod mreţe za dva do tri stepena celzija,
što značajno smanjuje postotak oštećenja ploda od sunčanih oţegotina. Djelovanje
mreţe u hladnijem razdoblju takoĎer je vrlo izraţeno jer odrţava višu temperaturu, što
povoljno utječe na zaštitu od mraza.

Crna protugradna mreţa

Boja: crna
Sirovina: HDPE s visokim postotkom aditiva za U.V. stabilizaciju
Promjer: 0,32 mm
Ojačanja: trostruki sioj vlakana na rubnim i centralnim dijelovima mreţe
Prednosti: iznimno velika mehanička otpornost

Sl. __ Crna protugradna mreţa

Maxilux protugradna mreţa

Boja: kristal (plavo-bijela)
Sirovina: HDPE s visokim postotkom aditiva za U.V. stabilizaciju
Promjer: 0,30 mm
Ojačanja: trostruki sloj vlakana na rubnim i centralnim dijelovima
mreţe
Prednosti: propusnost veće količine svjetlosti veća obojenost ploda pogoduje
boljem
razvoju voćnih pupova

Sl. __ Maxilux protugradna mreţa

Shortskirt protugradna mreţa

Boja: crna ili cristall (plavo-bijela)
Sirovina: HDPE s visokim postotkom aditiva za U.V. stabilizaciju
Ojačanja: trostruki sloj vlakana na rubnim i centralnim dijelovima mreţe dodatno
ojačava dijelove rubnih i centralnih djelova mreţe, koji omogućuju
kopčanje sajli. Zakačene sajle odrţavaju nategnutosti mreţe, dok njeni
79
 rubovi slobodno vise i time otvaraju zračni prostor meĎu redovima
voćnih stabala
Prednosti: omogućava dotok veće količine svjetlosti i zraka pogodna za neravne
redove voćnih stabala

Sl. __Shortskirt protugradna mreţa

Impregnirani drveni stupci i ostali elementi sistema

U sistemu zaštite od tuče koriste se kvalitetni impregnirani drveni stupci.

Obično se izraĎuju od impregnog drveta ariša, jele, smreke ili bora, a njihov vijek
trajanja dulji je od 12 godina. Proces impregniranja stupova obavlja se prema HR
normama, otopinom volmanit ckb tekući 4,20%, pod pritiskom od 8-10 bara (prema
standardu elektrovodnih i telekomunikacijskih stupova).
Dimenzije u ponudi:

0 ll,5cm x 4,0m 0 8,0cm x 2,5m

0 ll,5cm x 3,0m 0 8,Ocmx2,Om
0 ll,5cm x 2,5m 0 5,0cm xl,5m
0 ll,5cm x 2,0m * mogućnost narudţbe max.promjera 14 cm, te visine do 6 m;

Drveni stubovi /oblica Ø10-15cm/

80
 Postavljanje protugradne zaštite

Treba imati u vidu da je mašinski istovar pomoću samohodnog viljuškara ili

traktorskog, višestruku brţi, meĎutim to zavisi od pakiranja stupova i sidra, te ostalih

repromaterijala. U svakom slučaju viljuške trebaju biti dovoljno dugačke da mogu

Sl. 11 Kapa za Sl. 12 Sigurnosne

Sl. 9 Obična kapa stubove s vijkom
za stubove Sl. 10 Pocinčana kuke
čelična sajla

Sl. 13 Pocinčana Sl. 14 Zatezač

čelične sajle Sl. 16 Nosač V-5
ţica Sl. 15 Apara za
šivanje mreţe plaketa

Sl. 17 Zatezač ţice Sl. 18 Pocinčana Sl. 19 Čelični prsten Sl. 20 Čelična
igla za povezivanje spojnica
mreţe

Sl. 22 Pocinčana Sl. 23 HDPE 4 Sl. 24 plakete i

češljevi

81
Sl. 21 Ţeljezni ţica
anker
dohvatiti cijeli paket (ovo se odnosi na traktorske viljuške i slučaj kod istovara
stupova), kao i da imaju dovoljni poprečni hod kako bi stupovi duţine od 3,5 do 4,5
metara bili na viljuškama stabilni. Viljuške bi trebale biti barem 1,2 m dugačke,
idealno je da su dugačke 1,5 m.

Sl. __ Transport stupova

Betonski krajnji stupovi, za razliku od drvenih stupova, obavezno moraju imati

ispravno postavljene ploče protiv tonuća s obzirom na veliku masu, pritisak koji se
prenosi sa cijelog sistema na betonski stup odnosno njegov mali poprečni presjek.
Preporučuje se, i u 90% slučajeva je to moguće, postavljati stupove pomoću JCB-a,
kombiniranog stroja, na način da se u slučaju betonskih stupova postavi u korpu
pomoću koje će se zabijati stupovi u tlo, drveni podloţak ili od tvrde gume, kako bi se
izbjeglo oštećivanje stupa. Bitno je da stroj bude stabilan te da rukovalac ima
mogućnost preciznog balansiranja stup kako ne bi gubio vrijeme traţeći okomicu.

Sl. __ Ploča protiv tonuća

Montaţa sidara ide strojno pomoću traktorskog nastavka koji kardanski prenosi na
okomito horizontalu rotaciju, te tako učvršćuje sidro. Prvo se ubuši pod 90 stepeni
prema zemlji do polovice (od ukupno cca 750 mm), a onda se traktorski sidro do kraja
usidri u smjeru polovice dvaju sajli kojima će stup biti učvršćen za stup.
Dobavljači opreme uglavnom ustupaju traktorski priključak za montaţu sidara, kod
instalacije treba osigurati traktor, traktoristu i jednog pomoćnog radnika. Prije nego se
pristupi montaţi sidara potrebno ih je razvesti po voćnjaku, što traktorista i jedan
pomoćni radnik urade za pola sata.

82
 Sl. __ Postavljanje sidra

Kao i kod sidra vrijedi i za sajle, što je poluga veća to je snaga veća. Poţeljno je dakle
da sajla bude što više pričvršćena na stupu, čak i po cijenu smanjenja krovića,
odnosno prva poprečna sajla moţe se pričvrstiti na sidrenu sajlu.

Postoje različiti pristupi u postavljanju sajle, ali je uobičajno da se sajla na drvenom

stupu duplo okrene oko stupa te dodatno fiksira uz stup „U“ zakovicom. Sajla se na
svakom kraju učvrsti spojnicama, i to osnovnom i sigurnosnom.
Jedan radnik sa ljestvama moţe za 8 sati uraditi 1 ha površine.

Sl. __ Postavljanje čeličnih sajli

U svakom slučaju, ako su u pitanju mikrodepresije bolje je stup montirati pliće kako
bi se postigla ravnina na vrhu stupova, nego inzistirati na dubini. Na taj način
izbjegavamo preveliko naprezanje kapa koje imaju odreĎenu čvrstoću i njihovo
vertikalno preopterećivanje nije predviĎeno.

U slučaju da se stupovi montiraju na unaprijed pripremljene rupe uraĎene traktorskom

ili ručnom motornom bušilicom, tada je bolje pripremiti kape prije montaţe stupova
na tlu, jer se tako štedi vrijeme.

83
 Sl. __ Stalak za razvlačenje ţice

Sa zatezanjem ţica moţe se krenuti tek kad su stupovi uz pomoć sajli stavljeni u
ţeljeni poloţaj. Zateţe se u pravilu prvo uzduţna ţica. Zatezanjem ţica istovremeno
se dodatno zateţu i sajle. Ţica se zateţe uz pomoć raznih vrsta zatezača. Kad je ţica
napeta potrebno je dodatno staviti zatezače koji fiksiraju ţicu. Tehnika napinjanja ţice
se razlikuje od dobavljača do dobavljača, ali neovisno o dobavljaču preporučuje se da
ţicu zateţete zatezačem.

Mreţa je namotana na kolut kroz koji se provući dovoljno jaka cijev koja moţe
izdrţati napon pri odmotavanju. S obzirom da pojedini kolutovi namotane mreţe
mogu biti teški i više od 200 kg potrebno je da potpore za cijev budu dobro učvršćene.
S obzirom da se kolut miče od reda do reda moguće je instalirati mreţu na traktorsku
prikolicu pomoću kojih se onda cijeli kolut pomiče iz reda u red.
Potrebno je prethodno dobro malčirati travu u meĎu rednom prostoru, kako ne bi bilo
problema sa zapinjanjem, osobito se to odnosi na granje koje moţe smetati, a i oštetiti
mreţu.

Prve plakete se razlikuju od ostalih jer trpe najveća naprezanja s obzirom da se kod
njih dvije strane razdvajaju prema početnim/krajnjim stupovima. Obično su označene
drugom bojom i mjesto njihovog postavljanja dobavljač precizira, obično je to na cca
50 cm od prve poprečne ţice.

Njihova specifičnost je teško otvaranje za razliku od regularnih plaketa. Treba biti

obazriv kad se postavljaju plakete da se ne pogriješi. Uzduţne niti svake strane mreţa
moraju biti postavljene pod pravim uglom u odnosu na prvu poprečnu ţicu.

Sl. __ Postavljanje mreţe

84
 5.2.2. RAKETNI SISTEM PROTUGRADNE ZAŠTITE

Pojavom radara 60-ih godina prošloga stoljeća počelo je i praćenje

grmljavinskih oluja, gradonosnih oblaka i si. Kako bi se smanjile ili ublaţile
posljedice nastale gradom (tučom) počela su istraţivanja u domenu umjetnog
djelovanja na vrijeme, pa tako i na grmljavinsko - gradonosne oblake. Najpoznatiji
načini djelovanja su ispaljivanje raketa koje sadrţe srebro-jodid (Agl), te djelovanje
prizemnim generatorima. Ove tehnike umjetnog djelovanja na vrijeme u naša
područija su stigle iz bivšeg Sovjetskog saveza i dugo se vjerovalo kako su jako
djelotvorne i uspješne. MeĎutim, zadnjih 10-15 godina mnoge su zemlje (većina
europskih) prestale sa protivgradnom odbranom raketama, jer nije pouzdano dokazan
pozitivan učinak istih. Šta više, pokazalo se da na područijima sa djelovanjem
protivgradnih raketa povećava se učestalost grada. Naravno, različiti znanstvenici
zastupaju i različite stavove, ali je skoro nemoguće provesti istraţivanja vezana za
protivgradnu odbranu.

Ispaljivanje protivgradnih raketa vrsi se samo uz komandu radarskog centra. U BiH se

trenutno koriste poliester rakete tipa PP-8, PP-6KC.PP-6T i PP-6, proizvedene u
Srbiji. Republika Srbija ima više fabrika koje se bave proizvodnjom protugradnih
raketa i to: fabrika „Trajal“ koja proizvodi rakete TD-8, TD-6, TD-6B, fabrika
„Krušik“ proizvodi KPGR-6 i fabrika „AD 19 decembar“ proizvodi rakete TG-10. U
Bosni funkcioniše jedan protugradni radar, u blizini Banja Luke i Gradiške.
Protivgradna zaštita u Bosni organizovano radi od kasnih 70-ih godina pa sve do
danas. Ispočetka su strijelci samoinicijativno ispaljivali protivgradne rakete na
gradonosne oblake a od nabavke prvog radara početkom 80-ih, djelovanjem
koordinira Centar protivgradne zaštite, koji je u početku bio smješten u selu Jazovac
kod Gradiške a od 1995 godine se nalazi u Novoj Topoli. Danas se firma zove
«Protivgradna zaštita Republike Srpske» i pokriva teritorije opština Prijedor,
Kozarska Dubica, Banja Luka, Gradiška, Laktaši, Srbac, Prnjavor, Derventa, Doboj,
Šamac, Brod, Modriča, Pelagićevo, Donji Ţabar, Bijeljina, Zvornik, Bratunac,
Gradačac i Brčko (sjeverni dio BiH). Zaštita se trenutno radi sa jednim radarom i 181
protivgradnom stanicom. Aktivno saraĎuje sa Protivgradnom zaštitom Srbije.
Radar koji Protivgradna zaštita trenutno koristi je vojni radar koji je modifikovan za
potrebe protivgradne zaštite. Domet mu je i do 250 km ali se u praksi koristi do 120
km. Sa njim se pokriva sjeverozapadni dio teritorije BiH a za sjeveroistočni se koristi
radar sa Fruške Gore iz Republike Srbije. Iz razloga što je to analogni radar sliku nije
moguće pronaći na internetu. Ovo jeste jedini meteorološki radar u BiH ali bi nabavka
novog (koji košta i do par miliona eura) bila neophodna. Trenutno postojeći radar
obavlja posao ali je rad sa digitalnim meteorološkim radarom neuporedivo kvalitetniji
i bolji.

Protugradna zaštita (PGZ) posjeduje vlastiti zatvoreni sistem radio veza, koji se
sastoji od jedne dispečerske radio stanice u centru, mreţe repetitora, te 181 stanice
kod svakog strijelca (na svakoj protivgradnoj stanici). Kod komandovanja za
ispaljivanje raketa strijelcu se daju tri parametra: elevacija (ugao ispaljivanja po
visini), azimut (smjer ispaljivanja) i naravno broj potrebnih projektila za lansiranje (1-
3 komada po komandi).
Protugradna zaštita je proširena na opštine Zvornik, Derventa, Doboj i dio Kozarske
Dubice (pošto se svake godine u sistem uključuju nove opštine). U proteklih 3-4
godine površina se udvostručila. Cijena jedne rakete je oko 250 eura.

85
 Sl. __ Raketni lanser

Padovi raketa nisu baš česti i uvijek se dešavaju zbog neispravnosti raketa. Na svakih
700-tinjak ispaljenih 1 napravi štetu na nekom objektu. Sve rakete se nakon sezone
(15.oktobra) povlače sa protivgradnih stanica i prije početka iduće sezone (15. aprila)
pregledaju a uočeni kvarovi se otklanjaju. Svaka protivgradna stanica ima zabranjeni
ugao tj. ugao u kojem ne smije dejstvovati. Zabranjeni ugao se odreĎuje ukoliko u
blizini stanice postoji naseljeno mjesto, benzinska pumpa, dalekovod ili neki
privredni objekat. Iz tog razloga se velika većina padova dešava na otvorenom
prostoru i ne pravi štetu. Kod odreĎivanja pozicije za protivgradnu stanicu velika
paţnja se posvećuje odabiru lokacije na kom je rizik od pada rakete odnosno štete,
najmanji. Treba reći da kod pada rakete ne postoji opasnost od eksplozije već samo od
kinetike energije koja se oslobaĎa kod pada bilo kojeg predmeta.

Sl. __ Raketni lanser

Uređaj za umjetno djelovanje na vrijeme

Osnovna područja primjene ovih ureĎaja su zaštita od tuče te izazivanje
oborina u sušnim područjima kao i za istraţivačke i operativne projekte
umjetnog djelovanja na vrijeme. UDV se koristi u kombinaciji sa odgovarajućim,
najčešće lakim, zrakoplovima. Pomoću njih se, navoĎen podacima dobivenim od
meteorološke sluţbe, zrakoplov doprema u područje koje se ţeli tretirati. Produkti
sagorijevanja otopine srebrnog jodida u acetonu koje ureĎaj raspršuje u tretirani
prostor sluţe kao jezgre kristalizacije pothlaĎene vode u oblacima. Time se ubrzava
prirodni proces formiranja oborina u oblacima, a što u slučaju obrane od tuče, zbog
povećane količine stvorenih čestica, smanjuje njihovu konačnu veličinu na
prosječnu razinu ispod 6 mm u promjeru. Tako mala ledena zrnca nisu u stanju
proizvesti štetu prilikom pada na zemlju.

86
 Sl. __ UreĎaj za umjetno djelovanje na vrijeme montiran na avion

Slični sistemi za umjetno djelovanje na vrijeme pomoću aviona koriste se već

nekoliko decenija u USA, a u posljednjih 20ak godina u Austriji i Njemačkoj. Grčka i
još neke zemlje svoju zaštitu od tuče takoĎer provode koristeći zrakoplovne UDV
ureĎaje.

MeĎutim, postojeći ureĎaji koji su se do sada koristili iskazivali su značajne

funkcionalne nedostatke u radu, a što se negativno odraţavalo na njihovu potpunu
učinkovitost, te time i raširenost u svijetu.

5.4. SISTEM OSIGURANJA KAO OBLIK PROTUGRADNE ZAŠTITE

U Bosni i Hercegovini ne postoji ni jedna osiguravajuća kuća koja ţeli da radi

ovakav vid zaštite poljoprivrednih kultura, pa stoga ćemo razmatrati kako je ovaj
sistem protugradne zaštite osmišljen u zemljama okruţenja i u zemljama EU.

Osiguranje u poljoprivredi jedino je subvencionirano osiguranje u Hrvatskoj. Unatoč

toj činjenici, prema posljednjim dostupnim podacima, osigurano je tek pet posto
zemljišta. Uz potporu mjerodavnog ministarstva i ţupanija očekuje se da će ova vrsta
osiguranja idućih godina znatno porasti. Hrvatska drţava je, očito, u ovom slučaju
shvatila da je jednostavnije (a i jeftinije) subvencionirati osiguranje usjeva i nasada,
kao i ţivotinja, nego isplaćivati štete u slučaju raznih nepogoda. No jedan od uvjeta za
dobivanje poticaja je i to da polica osiguranja mora biti zaključena za period cijele
tekuće godine, od 1. januara do 31. decembra.

Predmet osiguranja su usjevi - biljni urodi koji rastu na njivama, u vrtovima, na

travnjacima, u vinogradima i voćnjacima. Tu su i neka manje obična osiguranja kao
što su osiguranje domaćih ţivotinja, divljih ţivotinja u zoološkim vrtovima, školjkaša
i riba u uzgoju, te puţeva. Pokriveni su rizici leda, tuče, mraza, oluje, poplave, što
podrazumijeva pojedinačnu nepogodu ili više njih istodobno.

Samo u 2007. godini evidentirano je više od 70 nepogoda praćenih tučom. To je

ujedno jedna od najteţih godina po elementarnim nepogodama na području Hrvatske.
U ovakvim situacijama, moguće je donekle osloniti se na drţavu, no kako to
funkcionira u praksi? U 2008. godini štete u poljoprivredi iznosile su 234.645.502
KM. Iz drţavnog proračuna upravo za te štete počinjene od raznih elementarnih
nepogoda isplaćeno je samo 543.476,36 KM. To znači da se tek mali dio šteta
nadoknadi kroz sustav pomoći kojim drţava isplaćuje novac nakon prijave štete. Tu

87
nije riječ o sistemu nadoknade štete nego o sistemu pomoći. Zbog toga su iznosi koje
poljoprivrednici dobivaju za štete uzrokovane vremenskim nepogodama nekoliko puta
manji od realno procijenjene i pretrpljene štete.
Cijena osiguranja u Hrvatskoj varira ovisno o ţupaniji, jer ovisi o subvencijama koju
pojedina ţupanija nudi. No, vaţni faktori prilikom odreĎivanja premije su lokalitet
osiguranja, količina izloţenosti riziku, vrsta štete, kultura koja se sije ili sadi, otkupna
cijena kulture koja se formira kroz godinu.
Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva subvencionira 25 posto premije, ţupanije,
općine i gradovi uključuju se u sufinanciranje sa minimalno 25 posto, a mogući su i
popusti osiguravatelja, ovisno o broju ugovorenih osiguranja. Tako je primjerice,
hektar pšenice moguće osigurati već za 27,17KM dok je za osiguranje jednog stabla
masline potrebno odvojiti samo dvije kune.

Uvjeti koje je potrebno zadovoljiti za korištenje poticaja za osiguranje usjeva i

višegodišnjih nasada su da je podnositelj zahtjeva upisan u Registar poljoprivrednih
gospodarstava, a ako se radi o pravnoj osobi da joj je djelatnost poljoprivredna
proizvodnja. Prebivalište/sjedište te mjesto osigurane proizvodnje mora se nalaziti na
području ţupanije od koje se traţi subvencija, a polica osiguranja mora biti zaključena
za period cijele tekuće godine, od 1. januara do 31. decembra.

Za sada se za ovo osiguranje uglavnom odlučuju veći poljoprivredni sistemi. U

zemljama s naprednim poljoprivrednim sistemima osiguranje agrara pretvorilo se i u
korisnu naviku. U Austriji, subvencije drţave iznose 25 posto, a osigurano je više od
80 posto ukupnih poljoprivrednih površina. U Španiji, drţava subvencionira 50 posto
premije osiguranja, a Nizozemska čak 75 posto. Ipak, edukacija je ključni faktor koju
u Hrvatskoj provode ţupanije, ministarstva i osiguravajuće kuće. Hrvatska planira
idućih nekoliko godina potaknuti male poljoprivrednike da zaključuju polise
osiguranja svojih nasada, usjeva i ţivotinja.

88
6. MAŠINE ZA ZAŠTITU BILJA

Primjenom nauke u poljoprivrednoj proizvodnji pomjeraju se granice

produktivnosti i ekonomičnosti. Posebno je bitno naglasiti da ekonomika proizvodnje
i konkurentnost na meĎunarodnom trţištu su uticale da se uvode nove sorte, koriste
veće doze gnoidbe i primjenjuju velike doze hemiskih zaštitnih sredstava. Ovakav
pristup negativno se odrazio na zaštitu okoline i zdravstvenu ispravnost proizvoda. U
svijetu su razvili mnogi pokreti i organizacije za zaštitu okoline (Pokret zelenih ...),
koji imaju zajednički cilj zaštititi okolinu i podići nivo ispravnosti hrane koju jedemo i
vode koju pijemo. Na temelju ekološkog pokreta razvili su se razni pravci
poljoprivredne proizvodnje:

- Konvencionalna poljoprivredna proizvodnja,

- Integralna poljoprivreeddna proizvodnja,
- Biološko – ekološka proizvodnja itd.

Pod pojmom Konvencionalna - "obična", preteţno se koriste kemijska sredstva.

Integralna proizvodnja koristi kemijska sredstva samo ako je to neizbjeţno, jer ne
pomaţe nijedna druga metoda. Nastoji što više koristiti ostale, biološke i tehničke
metode zaštite, čak i ako ne zadovoljavaju potpuno. Biološko-ekološka metoda ne
dopušta upotrebu kemijskih, sintetiziranih spojeva kao što su pesticidi, čak ni
upotrebu mineralnih (umjetnih) gnojiva.
Proizvodnja hemiskih sredstava za zaštitu bilja postala je unosna industriska grana
koja pruţa veliki izbor raznih preparata, kao što su:

NAMJENA PESTICIDA
Herbicidi - pesticidi namjenjeni za suzbijanje korovskih biljaka.
Fungicidi - pesticidi namjenjeni za suzbijanje gljiva prouzrokovača biljnih bolesti.
Insekticidi - pesticidi namjenjeni za suzbijanje štetnih insekata.
Akaricidi - pesticidi namjenjeni suzbijanju štetnih grinja.
Arboricidi - pesticidi namjenjeni za uništavanje drvenastih biljaka.
Limacidi (Moluscicidi) - pesticidi namjenjeni suzbijanju štetnih puţeva.
Nematocidi - pesticidi namjenjeni suzbijanju štetnih nematoda.
Rodenticidi - pesticidi namjenjeni suzbijanju glodara.
Desikanti - pesticidi namjenjeni izazivanju uvenuća, odnosno sušenja gajenih biljaka.
Defolijanti - pesticidi namjenjeni za izazivanje prijevremenog opadanja lišća prije
berbe, odnosno ţetve.

U postizanju konačnog efekta suzbijanja bolesti i dijelovanja raznih nametnika, mogu

se koristiti razne metode. Navedeni pravac integralne proizvodnje poćiva na konceptu
upotrebe više različitih metoda zaštite bilja. Jedan od osnovnih metoda je edukacija
poljoprivrednih proizvoĎača.

• Edukovani proizvoĎači
• Preventivne mjere
•Praćenje pojave i brojnosti štetnih organizama
• Prognoza (kratkoročna i dugoročna)
• Ekonomski prag štetnosti
• Ekološki prihvatljiva sredstva
• Ispravne i odgovarajuće mašine (ureĎaji) za aplikaciju

89
 • Dosljedno korištenje zaštitne opreme
• Strogo poštivanje dozvola, doze primjene i karence
• Pravilan postupak sa ostacima pesticida i ambalaţom

METODE ZAŠTITE BILJAKA

Za suzbijanje bolesti i štetočina koriste se slijedeće metode:

 Agrotehničke (primjena plodreda)
 Biološke (korištenje insekata ili mikroorganizama u cilju suzbijanja)
 Fizičke (postavjanje prepreka i mamaca)
 Biofizičke (primjena radioaktivnih materija i jonizirajućih zraka)
 Hemijsko suzbijanje

Agrotehničke metode

Suzbijanje agrotehničkim mjerama podrazumijeva izbor otpornih sorti, pravilan

uzgoj, obrada i ishrana (gnojidba). Nasade treba podizati na najpovoljnije razmake, a
redovi u nasadu trebaju ići u pravcu vjetra kako bi se povećalo zračenje. U
zakorovljenim nasadima viša je vlaga i pogodniji uvjeti za razvoj bolesti i nekih
štetnika. Gnojenje nasada treba biti dovoljno i izvršeno u optimalnim rokovima.
Pretjerane doze gnojiva povećavaju bujnost nasada pa se povisuje vlaga i stvaraju
povoljni uvjeti za razvoj bolesti. Previsoke doze dušika u odnosu na ostala hranjiva
povećavaju osjetljivost na većinu bolesti.

Biološke metode

Pomagači u borbi protiv štetnika ptice uništavaju jedan dio štetnika. Istraţivanja su
pokazala da se ishrana velikih sjenica, plavetnih sjenica i običnih brgljeza 60% sastoji
od štetnika, a poljskih miševa i vrtnih grmuša 70%. Prehrana jeline sjenice i vrtne
crvenorepke sastoji se čak 77% od štetnika, a kukavice skoro 90%. Korisna ţivotinja
je i jeţ, koji jede ličinke, gusjenice, klisnjake i puţeve, ali naţalost i kišne gliste.
Bubamare i njihove gusjenice u proljeće jedu biljne uši, a uništavaju i štitaste i
vunaste uši. Cvjetna mušica ima svijetlozeleno tijelo, prozirna zelena svjetlucava
krila i duga ticala. Njeno najdraţe jelo, kao i njenih gusjenica, su biljne uši. Vrlo
korisne su i lebdeće muhe, čije se ličinke mogu sresti u kolonijama biljnih ušiju.
Jedna odrasla ličinka moţe dnevno ubiti do 40 biljnih ušiju. Drugi korisni insekti su
različite vrste stjenica, trčaka, krpelja, gusjeničinih muha.

Hemijske metode

Hemijske metode zaštite biljaka odlikuju se visokom produktivnošću. Prilikom

primjene hemijskih metoda mora se obratiti paţnja na ekološki aspekt tj. odrţavanje
biocenoze. Nekontrolisanim hemijskim suzbijanjem moţe doći do trovanja ptica što bi
za krajnji razultat imalo povećanje štetnih insekata i ţivotina kojima se hrane.
Sredstva za zaštitu bilja su hemijski spojevi koji sluţe za suzbijanje štetnika,
uzročnika bolesti biljaka i korova. Jednim pesticidom nije moguće rješavati sve
probleme, univerzalni pesticidi loše djeluju na prirodnu ravnoteţu i mogu čak
pogodovati pojavi nekih nametnika. Potrebna je češća promjena vrste pesticida kako

90
bi se izbjegla pojava rezistentnosti (otpornosti) nekog nametnika. Prije upotrebe treba
paţljivo proučiti pisane upute.
Pesticid će biti efikasan jedino pravovremenom primjenom tj. U najpovoljnijem
momentu sa jednoličnim raspordom na svim djelovima biljke, što iziskuje stručnost.

6.1. NAĈINI APLIKACIJE PESTICIDA

Načini aplikacije pesticida uključuju:

 Prskanje
 Rasprašivanje
 Zaprašivanje
 Primjena aerosola
 Fuminigaciju
 Dezinfekciju
 Dezinsekciju

Bitno je naglasiti da aerosoli (čvsti i tečni) kao i rasprašivanje prelaze izmeĎu dva
osnovna metoda-zaprašivanje i prskanje, a što se vidi uporeĎivanjem veličine čestica i
prirodnih pojava.

Zaprašivanje
Čvrsti Tekući Raspršivanje Prskanje
aerosol aerosoli
0,5 1 2 3 5 10 20 30 50 80 100 150 300 400 500 1000 1500µ
Dim Suha Vlaţna Fina Ros- Fina Umjere- Jaka kiša
magla magla rosulja ulja kiša na kiša

Tab.__ Veličina čestica apliciranih forma pesticida i prirodne pojave

Aplikacija pesticida u polju obavlja se korištenjem prskalica, adaptiranih rasprskivača,

aerosolnih generatora, zaprašivača i prskalica zaprašivača.

91
 UREĐAJI ZA PRIMJENU PESTICIDA–PRSKALICE

Sl.__. Shematski prikaz prskalice

Pravilna primjena pesticida ima veliki uticaj na prinose gajenih useva, pa je zato
neophodno saznati sve o mašinama koje se najčešće koriste u zaštiti bilja. Da bi
zaštita bila što uspješnija, treba dobro upoznati funkcionisanje, regulisanje i
odrţavanje mašina i ureĎaja koji se koriste za primjenu. Tipična prskalica se sastoji od
rezervoara, pumpe, sistema za miješanje, sprovodnih cijevi, regulacione i kontrolne
jedinice i rasprskivača. Većina komponenti prskalice jesu integralne komponente koje
se mjenjaju samo u slučaju glavnog pregleda. Sa druge strane, rasprskivači mogu da
se promjene i podese na fino rasprskavanje za odreĎene poslove.

Prskalica treba da ima sledeće dijelove:

Rezervoar
IzgraĎen je od nehrĎajućeg metala, plastike ili drugog materijala otpornog na rĎu. Na
otvoru za sipanje nalazi se sito od plastike ili tipičane mreţe, radi odvajanja krupnijih
grudvica pesticida i nečistoća. Prije svake upotrebe rezervoar mora biti čist, bez
ostataka pesticida, hrĎe i taloga, koji mogu da oštete pumpu, rasprskivače i sita. Na
gornjoj strani rezervoara postoji otvor za montiranje prelivne cijevi, a s donje strane
otvor za odvod tečnosti do pumpe.

Savremene prskalice pored osnovnog rezervoara imaju i dopunske rezervoare za čistu

vodu, veličine 10 do 20% od zapremine glavnog rezervoara, koji sluţe za odrţavanje
higijene i na taj način ispunjavaju uslove Zakona o zaštiti bilja.

Poseban vod iz rezervoara se usmijerava na četku za spoljno pranje. Pored ovog

rezervoara postoji i rezervoar za pitku vodu od 15 litara i mikser za miješanje
pesticida.
Zapremina rezervoara kreće se od 100-600 l kod nošenih traktorskih , a kod vučenih i
do 2000 l.

92
Punjenje rezervoara moţe se odvijati na dva načiana, a to su: moţe se otvoriti odvod
tečnosti iz rezervoara u pumpu, a priključiti usisnu cijev sa filter korpom u bazen,
cisternu ili rijeku, odakle pumpa usisanu vodu posebnom cijevi potiskuje u rezervoar
prskalice. Jedini nedostatak ovog sistema je u tome što brzina punjenja ne moţe biti
veća od kapaciteta pumpe.

Princip rada ejektora je mnogo efikasniji, jer se zasniva na korištenju podpritiska u

usisnoj filter korpi i širokoj usisnoj cijevi, nastalog u rezervoaru prskalice. Pumpa iz
hermetički zatvorenog rezervoara ostatak vode potiskuje uţom cijevi u ejektor
višestuko šire cijevi. Nastali vakum u rezervoaru i širokoj cijevi uronjenoj u bazen ,
cisternu ili rijeku povlači u rezervoar višestuku količinu vide od one koju pumpa
rezervoara potiskuje uţom cjevi u ejektor.

Mješalica

Miješalica je smiještena u rezervoaru prskalice. Spriječava taloţenje pesticida na dnu

rezervoara. Na prskalicama se najčešće primenjuju dva tipa miješalica: hidraulična i
mehanička.
Hidraulična radi na principu povratka tečnosti pod pritiskom od pumpe preko prelivne
cijevi do mješalice, s više otvora. Što je pritisak veći mješanje je bolje. U novije
vreme ovaj tip mješalice preovladava.

Mješanje tečnosti kod novih prskalica obavlja se na tri načina: povratni vod, vod pod
pritiskom i injektorsko mješanje sa četri mlaznice. Ne smije doći do taloţenja
preparata, odnosno do različitih koncentracija rastvora.
Greške kod poljoprivrednika se dešavaju u slučaju da se u toku primjene smanji
pritisak pa hoćemo da povećamo pritisak isključujući mješač. Na taj način se postiţe
prividno poboljšanje tretiranja, a u stvari, najčešće se radi o propuštanju vazdušne
membrane. Poslije ovakve intervencije u stvari nismo ništa postigli jer aplikacija
tečnosti nije kvalitetna a pošto mješač nije u funkciji dolazi do taloţenja pesticida na
dno rezervoara prskalice.

Filteri

Spriječavaju prolaz nečistoća u rezervoar, pumpu i rasprskivače. Zbog toga je na

svakoj dobroj prskalici ugraĎen sistem filtera, i to:

 na otvoru rezervoara,

 na usisnoj cijevi koja odvodi tečnost od rezervoara do pumpe,

 u sistemu razvodnih cijevi, obično kod regulatora pritiska,

 u svakom rasprskivaču.

93
 Sl.__. Samočisteći filter

Veličina otvora na svim sitima treba da je oko pola milimetra. Manji otvori bi se brzo
začepili i spriječili normalan protok, a veći bi propustili nečistoće. Filteri (sita) moraju
uvek biti neoštećeni i čisti. Zbog toga ih treba što češće čistiti i kontrolisati, a oštećena
odmah zamijeniti.

Kod savremenih prskalica iza regulacionog ventila nalazi se samočisteći prečistač koji
radi na principu nadpritiska. Iz pumpe tečnost dolazi do regulatora pritiska, a odatle u
filtar koji ima centralnu cijev i sito. Čista tečnost odlazi ka rasprskivačima, a prljava
preko prelivne cijevi nazad u rezervoar. Na ovaj način su rasprskivači zaštićeni od
začepljavanja. Ovo je naročito vaţno za suspenzije i rasprskivače sa malim otvorima.

Da bi se spriječilo zapušavanje i pretjerano habanje rasprskivača, uvijek treba koristiti

cjediljke (filtere) da bi se uklonili veliki dijelovi iz pesticidnih mješavina, osim kada
se vrši prskanje velikih zapremina. Veličinu filtera koju treba koristiti, odreĎuje
veličina otvora rasprskivača. Obično svaku dimenzija dizne prati odgovarajuća
oznaka sita koju odreĎuje gustina tkanja materijala od kojeg je sito napravljeno.
Filtere treba redovno čistiti, naročito kada se vrši prskanje praškovima koji se kvase,
tekućim pesticidima, ili granulama koje se rastvaraju u vodi.

Naročito je vaţno da se vrši pravilno čišćenje poslije duţe primjene i prije odlaganja
na duţe vrijeme. Potrebno je oprati filtere u toploj vodi i deterdţentu, pri tome
upotrijebiti finu četkicu, kako se ne bi oštetilo tkanje.

Regulator pritiska

To je poseban tip ventila koji sluţi za odrţavanje pritiska tečnosti u odreĎenim

granicama. Savremene prskalice opremljene su regulatorima koji natezanjem opruge
treba da omoguće regulisanje različitih pritisaka, prema zahtijevima pojedinih mjera
zaštite bilja. Za suzbijanje korova potrebni su niţi, a suzbijanje insekata i bolesti viši
pritisci.

Regulacioni ventil pritiska ugraĎen je na provodnoj cijevi od pumpe prema razvodnim

cijevima sa rasprskivačima. Ventil sa konusnim vrhom je pritisnuta od opruge, tako se
zatvara otvor prolazu tečnosti prolaznom cijevi u rezervoar. Zavisno od sabijenosti
94
opruge tečnost će teći od pumpe prema raspsivačima. Ostatak tečnosti koji ne moţe
proći stvara veći pritisak od onog koji stvara sabijena opruga, što rezultira podizanjem
ventila, odnosno dolazi do izlaska viška tečnosti kroz otvor.

Regulatori mogu biti obični tzv. standardni ili sloţeniji sinhroni. Kod standardnih
regulatora se samo podešava pritisak i uključuje i isključuje protok propuštanjem
tečnosti kroz povratnu cijev.

Kod sinhronih regulatora pri prekidanju prskanja omogućuje se povratno usisavanje

tečnosti iz cijevi na prskajućim krilima. To se postiţe tako što se u povratnoj cijevi
nalazi jedna suţena (ejektorska) cijev, kroz koju se zatvaranjem protoka prema
prskajućim vraća sva tečnost u rezervoar. Tako se spriječava kapanje i ne gubi
prskajuća tečnost. Dobra prskalica ima više brzotrzajućih preklopnih ventila za
pojedine segmente krila i priključak za montiranje manometra ili kvantometra.

Sl. __. Regulator pritiska na prskalici

Pumpa

Jedan od najvaţnijih djelova prskalice je pumpa. Od nje zavisi kvalitet nanošenja

pesticida na biljku.
Upotrebljava se veliki broj raznih tipova pumpi, a najčešće:

 klipne

 klipno-membranske

 membranske

Pumpe sluţe za potiskivanje tečnosti iz rezervoara prema razvodnim cijevima. Za

visoke potiske koriste se klipne, a za niske pritiske koriste se rotacione. Princip rada
pumpe je slijedeći: pomijeranjem klipa unazad stvara se u cilindu pumpe podpritisak,
što dovodi do otvaranja usisnog ventila i ulaska tečnosti u pumpu. Drugim taktom u
kojem se klip pomijera prema naprijed sabijena tečnost otvara potisni ventil i ona
odlazi prema razvodnim cijevima sa rasprskivačima. Zbog obezbjeĎenja stalnog
pritiska u neke prskalice ugraĎuju se troplunţerske pumpe. Tri plunţera-klipa
povezani su koljenastim vratilom pod uglom od 120º. Takav raspored dovodi do
preklapanja radnih hodova klipova. Uslijed smanjena brzine jednog klipa povećava se

95
brzina drugog, te tako se tečnost upućuje razvodnim cijevima ujednačenim pritiskom
ka razvodnim cijevima sa brizgaljkama.

Klipne pumpe u potpunosti zadovoljavaju potrebe prskalica u pogledu pritiska i

kapaciteta. Poslije svake sezone pumpu treba rastaviti, oprati je i pregledati u kakvom
su stanju zaptivači i ventili. Ako su oštećeni treba ih zamijeniti. Ove pumpe su kod
starijih tipova prskalica.

Klipno-membranske pumpe takode obezbeĎuju dovoljan pritisak i kapacitet

prskalice. Kod ovih pumpi klipovi ne dolaze u direktan dodir sa pesticidom, te su
dugotrajniji. Ovo je najčešći tip pumpi.

Membranske pumpe rade slično kao klipno-membranske, samo što umjesto klipa
imaju podizač membrane. Ovaj tip pumpi primijenjuje se za relativno manje pritiske i
rijeĎe se ugraĎuje na prskalice. Dobra osobina im je što nemaju dijelove koji se troše i
jednostavne su konstrukcije.
Savremene prskalice obično posjeduju klipno-membranske pumpe koje su otporne na
agresivno dijelovanje pesticida. Posebno treba voditi računa o ispravnosti membrana,
ventila i stanja ulja u ekscentričnom mehanizmu.

Na kraju radne sezone pumpu treba rastaviti i pregledati stanje svih dijelova: klipova,
membrana, ventila i neispravne zameniti. Posebno traba proveriti stanje membrane u
vazdušnom zvonu.

Sl. __. Klipno-membranska pumpa

Rasprskivaĉi-sapnice-dizne

Vrlo su bitni u primjeni pesticida, ako su svi ostali zahtijevi o ispravnosti prskalice
ispunjeni, kvalitet primjene najčešće zavisi od pravilnog izbora tipa rasprskivača (
dizni). Dizne čine tlačni atomizeri koji pretvaraju energiju pritiska mase tekučine u
kinetičku energiju dezinetgriranog mlaza, gdje se kapljice kreću velikom brzinom.

Rasprskivanje pesticida u tečnoj formi ostvaruje se na više načina:

 Rasprskivač sa vrtloţnom komorom
 Rasprskivač sa rotacionom vrtloţnom pločicom
 Rasprskivač u formi vrtloţnika sa urezanim ţlijebovima

96
TIPOVI PRSKALICA

LeĊna prskalica
LeĎna prskalica spada u visokotlačne automaske prskalice. Sistem rada ove prskalice
je slijedeći: nakon punjenja rezervoara pribliţno 2/3 zapremine i navrtanja klipne
pumpe, pristupa se ubacivanju zraka u hermetički zatvoren prostor. Pumpanje zraka
ide do 5-6 bara, što se moţe pratiti na manometru. Automaske leĎne prskalice imaju
rezervoar zapremine 12 do 16 l, te je na njih ugraĎen i sigurnosni ventil. Kapacitet
prskalice je od 1-4 l/min.

Sl.__ LeĎna membranska prskalica sa rezervoarom 15 l

Ruĉne prevozne prskalice

U procesu rada nove prskalice neophodna su najmanje dva radnika. Jedan radnik
pokreće pumpu, a drugi obavlja prskanje. Rezervoari ovih prskalica su u intervalu 60-
100 l. Mogu biti na 1 ili 2 točka. Maksimalan pritisak 12-15 bara, a kapacitet je 6-10
l/min.

Ručno prevozna prskalica

Sistem rada se zasniva na aktivaciji klipne poluge uz pomoć ručne poluge. U trenutku
kada pumpa pomoću usisnog crijeva povlaći dostupnu tekučinu iz rezervoara. Pumpa
tekućine usmjerava dalje crijevom visokog pritiska do slavine. Samim otvaranjem
slavine tekućina odlazi u mlaznice sa raspskivačem.

Motorne zapreţne prskalice

Za vuču koristi konja. Posjeduje dvije mlaznice sa crijevima od 15 metara. Mogu se

koristiti u kombinaciji sa horizontalnim crijevima sa rasprskivačima. Snaga motora
ove pumpe je 1,5-3kW, te svojom snagom potiskujue tećnost do ventila slavine na
koje se spajaju dvije cijevi sa mlaznicama. Pritisak potiskivanja tećnosti je 20-40 bara.
Kapacitet prskalice je 20-30 l/min.

Traktorske prskalice
Mogu se pojaviti u dvije izvedbe:

97
  Nošene
 Vučene

Zapremina rezervoara se kreće u jako velikom intervalu od 200-600 litara kod

nošenih, te 600 litara i više kod vučenih. Kod nošenih prskalica rezervoar je na
zadnjoj strani traktora. Kapacitet traktorske prskalice kreće se u intervalu 30-40 l/min,
a moţe ostvarivati pritisak 30-40 bara. Uz pomoć ugraĎenog regulacionog ventila
obavlja s hidraulično miješanje pesticida.

Sl.__. Nošena prskalica 600 l

Princip rada traktorski nošenih prskalica svodi se na usisavanje tečnog pesticida iz

rezervoara putem usisne cijevi pumpe i usmjerava je tlačnom cijevi do ventila. Potom
se montiraju na dva priključka gumene cijevi , duţine do 15 metara sa mlaznicama na
krajevima. Nošene traktorske prskalice posjeduju vertikalne cijevi postavljene na
horizontalnoj gredi iznad redova biljaka.

Vuĉene traktorske prskalice

Po svome kapacitetu vučene prskalice su veće od nošenih. Kapacitet pumpe je 40-75

l/min, za pokretanje koristi se traktorsko vratilo. Prednost ovog tipa prskalica je u
ekonomičnosti zbog uštede vremena do kojih dolazi zbog posjedovanja rezervoara od
1500 l koji posjeduje platforma za radnike sa mlaznicama. Vučene prskalice velikog
kapaciteta pumpe 200 l/min, pogonjene vlastitim motorom, opremljene su ureĎajima
za hidraulično-pneumatsku dezintegraciju tekućina. Posjeduju automaske ureĎaje sa
12 i 25 rasprskivača na vijencu, oko kojih prolazi zračna struja ventilatora, koji razbija
mlaz i odnosi usitnjene kapljice na biljke.

Sl.__. Vučena traktorska prskalica 1650 l Sl.__. Vučena traktorska prskalica

2000 l

98
RASPRŠIVAĈI

Princip dezinegracije tečnog pesticida jedno-dvostrujnim atomizerima. Dvostrujni

atomizeri rade na principu hidraulično-pneumatske dezintegracije. Osobina
raspršivanja zasniva se na hidraulično-pneumatskoj atomizaciji gdje zračna struja
zahvaća mlaz dijelom rsapršene tekućine i raspršuje je u sitne kapljice. Zbog toga je
potrošnja tekućine manja 3-6 puta. Ili umjesto 1000 l kod prskanja dovoljno je 200-
300 litara vode. Druga prednost rasprskivača je smanjenje broja punjenja rezervoara.
Pored toga rasprskivači imaju prednost i u potpunijem tretiranju biljnih dijelova što
omogućava zračna struja.

Zbog veće brzine kretanja i znatno manjeg vlaţenja rasprskivaći dominiraju u zaštiti
bilja. Osim toga raspskivači imaju manje kapanje i curenje pesticida sa biljaka na tlo
te smanjuju utrošak pesticida 30%.

Nedostaci raspskivača odnose se na driftove koji pri manjem intezitetu vjetra

smanjuje kvalitet tretiranja. Osim toga pojavom drifta dolazi do velikog gubitka
pesticida, jer ga struje vjetra izbacuju iz objekta u kome se vrši tretiranje. Posjednji
nedostatak odnosi se na komplikovano rukovanje i male greške mogu imati ozbiljne
probleme.

Sistem rada rasprskivača: pumpa povlači pesticid kroz usisnu cijev. Tu tekučinu
dobacuje do regulatora gdje se putem tlačne pumpe odvodi u dvostrujni atomizer, gdje
djeluju zračne struje ventilatora.

Ventilator ima jako vaţnu ulogu kod rasprskivača. Postoje dva osovna tipa
ventilatora: aksijalni i radijalni. Aksijani ventilator usisava zrak u smijeru paralelnoj
vlastitoj osovini . Aksijalni ventilator ima stepen iskorištenosti 80% u dnosu na 40%
iskorištenosti kod radijalnog ventilatora. Struja zraka koju koju proizvodi aksijalni
ventilatori ima malu polaznu brzinu 25-50m³/sec, ali je količina zraka velika. Količina
zraka koja se izbacuje
150-200 m³/min pri 2400-5000 obrataja u minuti.

Radijalni ili centrifugalni tip ventilatora

Usisava zraka u smjeru svoje osovine, a izbacuje ga poprečno na osovinu. Korisno

učinak je oko 40 %, početna brzina zraka je velika 50-150m/sec. Ova vrsta ventilatora
našla je veliku primjenu kod pneumatskih rasprskivača. Radijalni ventilatori mogu biti
sa zakrenutim i povijenim lopaticama.
Pored rasprskivača sa jednim topom rasprskivanja, postoje i rasprskivači sa dva topa.
Orijentirani su meĎusobno na suprotne strane. Na rubovima izlaznih otvoara su
brizgaljke okrenute prema unutrašnjosti, što dovodi do dezintegracije raspšenog mlaza
tečnosti udarom zračne struje.

Sl.__. Raspršivači sa dva topa

99
RASPRŠIVAĈI-OROŠIVAĈI (ATOMIZERI)

Traktorski ili samohodni raspršivači rade na principu dezintegracije mlaza tečnosti

udarom zračne struje koju proizvodi aksijalni ventilator. Problem raspršivača je u
veličini kapljica (50-150 µ) koji se pri manjem intezitetu vjetra raznosi
nekontrolisano. U plastenicim se koriste leĎni motorni raspršivači-zaprašivači.

Sl.__. Nošeni traktorski atomizer Sl.__. LeĎni motorni atomizer

Princip rada je slijedeći: tečnost iz zatvorenog rezervoara uz uticaj zračne struje

turbine izlazi iz rezervoara kroz izmjenjivu diznu u širu cijev, gdje nailazi na udar
zračne struje.

Zaprašivanje

Ovaj metod subijanja bolesti i štetočina je jako efikasan zbog neupotrebe vode. U
cilju što bolje pokrivenosti biljaka odreĎenim preparatom sve više je u upotrebi
vlaţno zaprašivanje. Zbog toga se koriste leĎne-motorne prskalice zaprašivači.
Prašivo je skocentrisano u rezervoaru, a iznad se nalazi rezervoar za vodu gdje se
odvodnom cijevi prašivo vlaţi. Postoje adaptirani zaprašivači koji se spajaju na
raspršivače, gdje se koristi zračna struja za transport.

Osim zaprašivača za zaštitu biljaka se koriste aerosolni generatori. Njihova glavna

osobina je visoka disperznost tečnosti koja nastaje prilikom ulaska u uţarenu gasnu
smjesu, kreće se velikom brzinom, u dodiru sa spoljnom atmosferom kondenzira u
sitne kapljice.

Sl. __. Ručni reaktivni zamagljivač

Na samom početku rada reaktivnog zamagljivača neophodna je ručna pumpa za zrak i

akumulator. Prilikom otvaranja slavine rezervoara benzina počinje pumpanje zrake te
se miješanjem sa benzinom u komori za miješanje usmjerava u komoru za paljenje,

100
gdje iskrom svječice nastupa eksplozija. Nastale eksplozija se odvodi u rezonantnu
cijev koja ima suţeni otvor, te se gasovi naglo kreću prema vani. Akumulator se
isključuje nakon nekoliko prvobitnih eksplozija, jer zidovi komore za paljenje postaju
uţareni, a proces ubacivanja zraka preuzima povratni ventil-oscilirajuće membrane.
Ventil naizmjenično otvara ulaz za zrak, koji se zbog nastalog pritiska u komori za
miješanje miješa sa benzinom i nastala smjesa odlazi u komoru za paljenje, gdje
dolazi do eksplozije.

Rezervoar tekučine povezan je preko odgovarajućih ventila, unutar je stalan pritisak.

Prilikom otvaranja regulacionog ventila tečnost putuje do dizni u uski dio rezonantne
cijevi gdje se vrši dezinegracija. Ukoliko se u ručni reaktivni zamagljivač ubaci ulje
D-2moţe se koristiti i za zamagljivanje, dodavanjem plamene glave zamagljivač se
koristi kao bacač plamena (uništavanje korova).

PRINCIP RADA PRSKALICE

Prva operacija vezana je za ulijevanje tečnosti kroz sita u rezervoar. Kroz otvorene
ventile tečnost dolazi do usisnog filtera. Aktivacijom ureĎaja, pumpa vrši potiskivanje
preko glavnog regulacionog ventila u razvodne regulacione ventile koji nadalje
usmjeravaju tečnost ka rasprskivačima. Regulisanje pritiska obavlja se preko
manometra. Postizanje stalnog pritiska omogućeno je djelovanjem povratnih ventila
(ugraĎene u svaki razvodno regulacioni ventil). Kada se isključi neka od sekcija na
rasprskivačima dolazi do otvaranja povratnog ventila koji tečnost vraća nazad do
rezervoara. Ovakav sistem osigurava stalan pritisak.

Tretiranje biljaka sa insekticidima i fungicidima obavlja se preko pukotinskih

rasprskivača pri pritisku 3-5 bara. Pomicanje rasprskivača na povećanje ugla
lepezastog mlaza 3º-5º.
Vrtloţni raspskivači sa većim stepeno dezintegracije daju sitnije kapljice sa slabijim
rasporedom. Pritisak 4-10 bara.

U cilju pravilnog spajanja prohoda prskalica upotrebljava se marker, radi na prinipu

izbacivanja bijelih gruda deterdţenta za suĎe. Te grude izbacuju se svakih 5-20 sec, a
promjer je 10-20 cm. Pri radu markera pritisak ne smije da preĎe 5 bara.

Aksijalni ventilatori kapaciteta 35 000 m³/h prisutni su i kod nošenih i kod vučenih
traktorskih prskalica. Na donji dio ventilatora postavlja se platnena kesa sa rukavima.
Rukavi su na donjoj strani povezani armaturom. Ventilator priozvodi zračnu struju
koja sabija zrak u rukavima i kroz otvore sudara se sa dezintegirani mlaz što usitnjava
kapljice, te su biljke ovakvom aplikacijom izloţene treperenju lista što dovodi do
bolje pokrivenosti biljaka.

Pojedini raspršivači Polmac posjeduju elektronske ureĎaje za kontrolu i upravljanje

procesima. Sadrţi elektornski kontrolni centar koji je u vezi sa testaturom. Tastatura
se nalazi u kabini rukovaoca. Tako rukovaoc moţe provjeravati funkcionalnost:
usisavanje, zvučne udare, potpuno zatvaranje ventila. U sastav kontrolnog ureĎaja
nalazi se i mjerač protoka.

Uz prskalice Polmac su instalirane posebne posude markera koje sadrţe emulziju za

markiranje susjednih prohoda. Za izbacivanje emulzije koristi se elektromagnetni

101
ventil. Kod nošenih traktorskih prskalica kompijuter se postavlja na posebnom nosaču
u traktoru. Programiraju se relevantni parametri u radu prskalice:

 Radni pritisak bara

 Širina pojasa prskanja
 Brzina kretanja u radu km/h
 Utrošak tekučine 1/ha
 Ravnomjernost prskanja

Disperzija hemiskog sredstva (Pokrivenost)

Veličina čestica ima direktan uticaj na kvalitet

zaštite i količinu utrošenog hemiskog sredstva.
Na slici se vidi pokrivenost lisne mase gdije je
veličina čestica u rasponu od 200-800µm.
Veličina čestica zavisi od vrste rasprskivača i
pritiska prskanja.

Drift – je izraz kojim se označava gubitak hemiskog sredstva

Na drift mogu uticati pritisak prskanja,

veličina čestica, udaljenost rasprskivača od
predmeta prskanja, prisustvo vjetra tokom
prskanja, brzina kretanja, insolacija itd.
Starije izvedbe mašina za zaštitu nisu imale
nikakvu zaštitu od drifta, te su farmeri pazili
da izbjegnu navedene faktore koji utiću na
drift. Novije generacije mašina imaju
konstrukciona rješenja koja značajno
smanjuju drift.
Shematski prikaz elemenata drifta

Većina sistema zaštite od drifta bazirana su na usmjerivaćima mlaza i zračnoj potpori.

Neki proizvoĎaći kombinuju usmjerivaće mlaza i zračnu potporu. Zračna potora
izaziva treperenje lisne mase, te se osjeti efekat prskanja i na poleĎini lista.

Označavanje dizni- je standardizirano kako bi se farmeri lakše snalazili

102
 XR- ozbačava tip dizne,
TeeJet – označava proizvoĎač,
110 - ugao prskanja

Materijal od kojeg je dizna napravljena:

K- keramika
P-Poliester /plastika/
S- čelik
V- kodiranje po boji označava namjenu,
04-brojčana oznaka označava protok u
galonima/min pir pritisku 2,8 bara
(1gal=3,78litara).
Označavanje dizni

Općenito upustvo za upotrebu prskalica

Da bi se obavila uspješna zaštita bilja, potrebno je prskanje obaviti na profesijonalan način.

To podrazumjeva, da se u postupku prskanja tačno odrediti količina vode, pravilan izbor
rasprskivača i tačan proračun potrošnje. Kod pripreme neophodno je uraditi slijedeče
operacije:

 Provjeriti besprijekornost prskalice. To se odnosi na ispravnost rezervoara i čistoču i

ispravnost svih filtera. Kontrolirati količinu ulja u pumpi i podmazanost kardana.

 Pročitati upustva koja se odnose na zaštitno sredstvo. To znači da se moramo drţati

propisane kocentracije, hektarske doze i preporučene upotrebe vode.

 Izabrati odgovarajući tip dizne i podesiti visinu prskanja prema tipu dizni (Tabela _.). Za
primjenu različitih hemijskih sredstavata, Lechler propisuje različite tipove rasprskivača.
Kod podešavanja trebamo znati koji nam tip dizne odgovara, odnosno koji je
najracijonalniji.

 Slijedeći postupak podrazumjeva napuniti rezervoar sa čistom vodom, radi izvoĎenja

probe, zatim odrediti tip dizne i podesiti radni pritisak. Kada smo odredili tip dizni,
pristupa se provjeri njihovog kapacitieta, kod odreĎenog radnog pritiska, koji se
preporučuje zavisno od proizvoĎača izmeĎu 2-4 bara. Kapacitet mjerimo pomoću
adekvatnih menzura u koje dizna ubacuje mlaz, pri čemu se mjeri protok u jedinici
vremena ( litara / minut ). Najbolje je mjeriti u vremenu 15 sekundi i dobijenu količinu
mnoţiti sa 4 (15 sek je ¼ minute ). Na kraju ako je potrebno moţemo pomnoţiti ukupan
broj dizni s prosijekom tečnosti koju izbaci jedna dizna i dobijemoukupan kapacitet
prskalice u l/min pod radnim pritiskom koji smo podesili za mjerenje.

 Dizne koje pokazuju odstupanje od propisane količine za ±10% ili više, mjerenje treba
ponoviti. Ako se ponovnim mjerenjem utvrdi isti nedostatak, tad se mora promjeniti
dizna. UtvrĎivanjem 2 ili 3 neispravne dizne, preporučuje se promjena komplet seta dizni.

 Kad smo provjerili dizne pristupićemo podešavanju visine prskanja prema vrsti i tipu
dizni (Tabela__ ). Visina je bitna zbog djelovanja mlaza na zadatu širinu. (Slika _.), pri
čemu treba razlikovati efektivnu od teoretske mlazne širine. Podešavanje ugla mlaza u
odnosu na nosivu armaturu treba da se kreće od 5 do 10º u (Slika _.).

 Kada smo uradili sve gore navedeno, potrebno je izabrati brzinu kretanja traktora.

103
 Tabela__. Visina prskanja (min.- optimal. - max.), u zavisnosti od tipa dizni2
Tip dizni i ugao Konusni
Puni mlaz Mlazna
Razmak
izmeĊu
mlaza mlaz

dizni ID/IDK
ID/LU
/AD/DF LU 120º ST 120º ST 80º TR/ITR 80º FC 120º FL 160º
90º
120º
A=100cm - - - - - - 65-75-90
A=50cm 40-50-
60-75-90 40-50-70 60-75-90 60-75-90 - 35-50-70 100
60
A=25cm 50-65-80 - -

ID-vazdušno injekciona dizna; IDK-vazdušno injekcijona kompaktna dizna; LU-

Višepojasna –površinksa mlazna dizna ; AD-antidrift dizna; ST- standardna –
lepezasta (površinska mlazna dizna ; DF - dvostruka lepezasta mlazna dizna; FT-
jezičasta dizna.

Slika _. Raspored dizni i potrebni ugao zaokretanja mlaza. Slika __. Primjer visine prskanja

Vrste rasprskivaća (mlaznica)

Rasprskivaći su najvaţniji dijelovi prskalice, jer od kvalitetre i vrste rasprskivaća

ovisit će kvalitet mlaza koji se primjenjuje na tretirane biljke. Danas u svijetu se
moţemo susresti s različitim tipovima dizni. Prema vrsti mlaza koji izbacuje dizna se
dijele na:

 Dizne koje prave spljošteni mlaz,

 Dizne koje prave konusni mlaz, koji moţe de bude šuplji i puni
 Dizne koje prava asimetrični mlaz.

Dizne s spljoštenim mlazom se uglavnom upotrijebljavaju za zaštitu ratarskih

kultura, dok sa konusnim mlazom se više koriste i vinogradarsko - voćarskoj
zaštiti. MeĎutim ovo nemora da bude pravilo, jer današnji proizvoĎači poput
“Lechlera” proizvode različite tipove dizni što će zavisiti od kulture na kojoj se
primjenjuje. Na diznama firme Lechler dolaze oznake koje označavaju:
Slika_.Oznake na dizni
 Tip dizne
 Ugao prskanja
 Veličinu snage.

2
Katalog dizni kompanije LECHLER za 2001 godin
104
Dizne firme Lechler različito su obojene, što pomaţe lakšem uočavanju da se koriste prema
tipu zaštitnog sredstva. Zelenom bojom, obojene su dizne kojima se vrši aplikacija herbicida,
dizne sa naranĎastom bojom su za aplikaciju fungicida, plave dizne su za aplikaciju
insekticida.

Rasprskivaĉi sa spljoštenim mlazom

Rasprskivači (dizne) sa spljoštenim mlazom se upotrijebljavaju prvenstveno za primjenu

herbicida. Sa ovim tipom rasprskivača mogu se prskati i insekticidi i fungicidi. U zavisnosti
od tipa dizne zavist će različita visina prskanja (Tabela1.). Najpogodnija visna prskanja za
ratarske prskalice je 50 cm. Ugao zaokretanja rasprskivača kod ratarskih prskalica ( slika 1) je
5-10º u odnosu na nosivu armaturu. Zaokretanjem rasprskivača dobijamo pravilniju i
ravnomjerniju aplikaciju. Najoptimalniji radni pritisak kod ratarskih prskalica je oko 3 bara. U
zavisnosti od vrste hemiskog sredstva preporučuje se radni pritisak:

Slika__ Različiti tipovi rasprskivača firme Lechler

Slika __ Presjek ID-rasprskivača
ID-vazdušno injekciona dizni
 Herbicidi: 1,5- 3,0 bar.
 Fungicidi: 3,0-5,0 bar.
 Insekticidi: 3,0-5,0 bar.

Od rasprskivača zavisi oblik, domet mlaza i dijametar kapljica. Na dijametar kapljica utiče i
radni pritisak. Svaki proizvoĎač rasprskivača, navodi karakteristike pojedinih tipova
rasprskivača i propisuje pritisak za pojedine tipove rasprskivača (Tabela 2.) . Na slici 5.
prikazan je presjek ID rasprskivača.

Vrtloţni rasprskivaĉi

Vrtloţni rasprskivači imaju mlaz u obliku šupljeg konusa. Konusni mlaz moţe da bude puni
ili šupalj. Vrtloţni rasprskivač se sastoji iz vrtloţne komore (tijelo rasprskivača),vrtloţnika i
pločice sa izlaznim otvorom. Vrtloţnik ima urezane ţlijebove koji ubrzavaju protok tekučine i
uzrokuju njenu rotaciju. Vrtloţni rasprskivači se najčešće upotrijebljavaju u zaštiti voćnjaka i
vinograda. Karakteristika vrtloţnih rasprskivača su da imaju manje kapljice i raspodijela
škropiva je slabija. Uglavnom se upotrijebljavaju za aplikaciju fungicida i insekticida. Pritisak
koji se preporučuje je 4 – 10 bara. Firma Lechler preporučuje radni pritisak od 8 do 15 bara
za rasprskivače prikazane na slici 6.
Obiljeţja dizni firme Lechlera slike su:

- konusna dizna šupjeg mlazaje sa keramičkom mlaznicom i vrtloţnikom

- Kučište je od materije koja je otporna na hemikalije
- Veličina snage je od 0067 do 05
- Radni pritisci se preporučuju od 8 do 15 bara
- Visoko trošenje čvrstoče je pri pritisku od 20 bara
- Spektar kapljica je vrlo fin/fin.

105
Slika_.Presjek konusne dizne Slika __. Različiti tipovi konusnih dizni

Rasprskivaći za voćarsko vinogradarsku upotrebu

Od tipa rasprskivača ovisit će oblik i domet mlaza, spektar kapljica i kapacitet čitave
prskalice. U voćarstvu i vinogradarstvu se koriste rasprskivaći sa spljoštenim (lepezastim) i
konusnim mlazom. To nemora uvijek da bude pravilo, jer se ponekad u zavisnosti od potrebe
upotrijebljavaju i rasprskivači sa asimetričnim mlazom. Rasprskivače koje preporučuje firma
Lechler moţemo vidjeti u tabeli 2. Ranije se pokušavalo praviti rasprskivači na kojima bi
mogli regulirati kapacitet u uţim granicama , meĎutim od toga se odustalo jer je to vrlo teško
ujednačiti kapacitet. Danas imamo različite setove garnitura rasprskivača. U zavisnosti čime
vršimo zaštitu propisuju se različiti tipovi rasprskivača.

Odabir rasprskivaĉa za ţeljenu normu prskanja

Da bi odabrali tip rasprskivača koji odgovara u datom trenutku, moramo znati hektarsku
potrošnju tečnosti (l/ha) koju proporučuje proizvoĎač hemijskog sredstva, protok
rasprskivača (l/min) i brzinu kretanja agregata (km/h). Kada imamo ove podatke tad moţemo
pristupiti odabiru rasprskivača ili drugih pokazatelja.

Primjer:
- Ţeljena hektarska potrošnja je 400 l/ha
- Brzina voţnje je 6 km/h

Treba traţiti slijedeče rasprskivače:

1. Potraţiti tabelu 2.
2. U stupcu 400 l/ha, klizimo prema dole sve dok nedoĎemo da brzine kretanja 6 km/h i
nama odgovarajučeg zahvata.
3. Ako je radni zahvat bio 5 metara protok rasprskivača koji nam treba je 20,0 l/min.
4. Ako smo imali 10 rasprskivača dijeli se sa 20 l/min i dobit ćemo protok jednog
rasprskivača koji iznosi 2 l/min.
5. Kad smo ovo odredili pogledačemo tabelu i izabrat odgovarajući rasprskivač. U
našem slučaju ID 90/120-05 kod radnog pritiska od 3 bara smeĎe boje (približno
smo odredili jer je u tabeli 1,94 ).

106
Tabela 2. OdreĎivanje protoka rasprskivača kada imamo zadatu potrošnju u l / ha i brzinu kretanja u km/h

Protok rasprskivača u l/min

Radna Radna Kod željene ha potrošnje l/ha
brzina širina

200 300 400 500 600 700 800 1000

4,0 1,6 2,1 3,2 4,3 5,3 6,4 7,5 8,5 10,7
4,0 1,8 2,4 3,6 4,8 6,0 7,2 8,4 9,6 12,0
4,0 2,0 2,7 4,0 5,3 6,7 8,0 9,3 10,7 13,3
4,0 3,0 4,0 6,0 8,0 10,0 12,0 14,0 16,0 20,0
4,0 3,5 4,7 7,0 9,3 11,7 14,0 16,3 18,7 23,3
4,0 4,0 5,3 8,0 10,7 13,3 16,0 18,7 21,3 26,7
4,0 5,0 6,7 10,0 13,3 16,7 20,0 23,3 26,7 33,3
5,0 1,6 2,7 4,0 5,3 6,7 8,0 9,3 10,7 13,3
5,0 1,8 3,0 4,5 6,0 7,5 9,0 10,5 12,0 15,0
5,0 2,0 3,3 5,0 6,7 8,3 10,0 11,7 13,3 16,7
5,0 3,0 5,0 7,5 10,0 12,5 15,0 17,5 20,0 25,0
5,0 3,5 5,8 8,8 11,7 14,6 17,5 20,4 23,3 29,2
5,0 4,0 6,7 10,0 13,3 16,7 20,0 23,3 26,7 33,3
5,0 5,0 8,3 12,5 16,7 20,8 25,0 29,2 33,3 41,7
6,0 1,6 2,9 4,8 6,4 8,0 9,6 11,2 12,8 16,0
6,0 1,8 3,3 5,4 7,2 9,0 10,8 12,6 14,4 18,0
6,0 2,0 3,7 6,0 8,0 10,0 12,0 14,0 16,0 20,0
6,0 3,0 5,5 9,0 12,0 15,0 18,0 21,0 24,0 30,0
6,0 3,5 6,4 10,5 14,0 17,5 21,0 24,5 28,0 35,0
6,0 4,0 7,3 12,0 16,0 20,0 24,0 28,0 32,0 40,0
6,0 5,0 9,2 15,0 20,0 25,0 30,0 35,0 40,0 50,0

Proraĉuni kapaciteta

Proračuni kapaciteta rasprskivača, utroška vode i brzine kretanja su veoma bitni za pravilnu
aplikaciju hemiskog sredstva. U praksi se često susrečemo sa problemom kada su oznake
izbrisane na diznama ili neradi pokazivač brzine kretanja na traktoru. U takvim slučajevima je
potrebno poznavati prračune kapaciteta.

Proraĉun vode na hektar

ProizvoĎač henijskih sredstava često za pojedine preparate propisuje različite količine vode
po jedinici površine. Zbog toga je bitno da se zna proračunati tačna količna vode po jedinici
površine. Potrošnja vode na jedan hektar se moţe očitati iz tabela ili izračunati po slijedečoj
formuli
.
M = 1200 x C / V

M – željena potrošnja tečnosti l / ha

C - protok rasprskivača u l/min
V – brzina vožnje km/h

Protok rasprskivaĉa

Kapacitet rasprskivača je jedan od osnovnih parametara kojeg treba poznavati da bi se

odabrali oni rasprskivači kojima će se postiči ţeljeni utrošak tekučine na jedinicu površine.
Kapaciteti rasprskivača se kreću izmeĎu 0,5 i 7 l/min. Zbir svih rasprskivača na armaturi daje
kapacitet prskalice. Kapacitet rasprskivača smije odstupati najviše za 5% od deklarisanog,
odnosno 10 % kod 2 klase rasprskivača.

107
 Formula pomoću koje moţemo izračunati protok rasprskivača i na osnovu tog
protoka izabrati najpodesniji rasprskivač glasi:

C = M x V x B / 600

C - protok rasprskivača u l/min

M – željena hektolitarska potrošnja tečnosti l / ha
V – brzina vožnje km/h
B – radni zahvat u metrima

Primjer:

450l/ha x 6km/h x 3,3 m / 600 = 14,9 l/min

Kapacitet rasprskivača je 14.9 l/min. Ako imamo 10 rasprskivača onda če mo 14,9 podijeliti
sa 10 i dobičemo kapacite po jednom rasprskivaču što iznosi 1,49 l/min. Prema ovom
rezultatu što smo dobili nama bi odgovarala dizna ID 90-02 kod radnog pritiska od 11 bara (
Tabela 2.)

Brzina kretanja agrgata

U Bosni i Hercegovini su rijetki traktori koji pokazuju brzinu kretanja u km/h. U najčešćem
slučaju traktori uglavnom pokazuju samo broj obrtaja motora. Ako neznamo brzinu,
potrebno je znati preračunati brzinu kretanja traktora. Brzina je preĎeni put u jedinici
vremena. Odnosno formula glasi:

v=s/t

v- brzina u km/h ili u m/s

s –preĎeni put
t- vrijeme u s ili h

Pomoću ove formule moţe se izračunati potrebna brzina, odnosno vrijeme koje je potrebno da
se preĎe put od 100 metra. Potrebno je znati da 1 km/h = 0,277 m/s.Ako nam je potrebna
brzina kretanja 6 km / h prvo će mo 6 pomnoţiti sa 0,277 m/s i dobijemo 1,662 m/s. Ako
ispitujemo na dionici od 100 metara trebaće nam vrijeme (t) u kojem agregat treba da preĎe
zadatu dijonicu brzinom od 1,662 m/s.

t= s / v => t = 100m/1,662m/s = 60 s

Vrijeme prelaska dionice od 100 m , pri rzličitim brzinama kretanja dajemo u tabeli 3.

Slika 8. Prikaz načina odreĎivanja brzine agregata.

Tabela__ Prikaz brzine kretanja u km/h i vremena za koje se pređe put od 100m.

108
 4 km/h = 1,11 m/s = 90 sek za 100 m
5 km/h = 1,39 m/s = 72 sek za 100 m
6 km/h = 1,67 m/s = 60 sek za 100 m
7 km/h = 1,94 m/s = 51,5 sek za 100 m
8 km/h = 2,22 m/s = 45 sek za 100 m
9 km/h = 2,5 m/s = 40 sek za 100 m
10 km/h = 2,78 m/s = 36 sek za 100 m

Kontrola voćarsko-vinogradarskih prskalica (raspršivaĉa)

Prskalice koje se koriste u zaštiti vočnjaka i vinograda u zemljama EU ne bi se smijele

upotrijebljavati ako nisu atestirane i pravlino podešene. Kao i kod ratarski prskalica prvi
korak pri kontroli raspršivaća je provjera pravilne podešenosti.

Slika 1.
Prikaz
podešavanja
raspršivaća.
Slika 2.
Primjer
podešavanja
dizni

Za podešavanje prskalica potrebno je: letva duţine 4 metra, duţine 2 metra, štanga za
usmjeravanje dizni ili zračnih krilaca ( usmjerivača ), traka za markiranje (ljepljiva), traka od
tekstila (2 cm širine i 1,5 m duţine), dvije kratke tekstilne trake širine 2 cm i duţine 0,5 m. Na
slici 1 prikazan je način na koji se podešava voćarski rasprskivać. Kada imamo navedeni
materijal prvo se pristupita odreĎivanju maksimalne i najniţe visine prskanja. Najniţa visina
tretiranja je 30 cm od zemlje a gornja garanica je visina stabla plus 30 cm. Ovo se dobije
podešavanjem usmjerivača zračne struje.

Prije nego što pristupimo ispitivanju, prskalicu i letvu treba dovesti na mjesto koje je
zaštičeno od vjetra. Na letvi označiti gornju i donju granicu tretiranja. Pošto smo to uradili
strujanje zraka se simetrično podešava na donju i gornju granicu. Strujanje zraka treba
prikazati dugom letvom i platnenom trakom. Zračna krilca podesiti na odreĎene gornje i
donje granice.
Kad smo sve gore navedeno uradili pristupamo podešavanju simetričnosti na
prskalici. Kod nesimetričnih konstrujisanih prskalica, prskanje će biti sa spiralnim strujanjem
zraka, dok će kod simetrično konstrujisanih prskalica strujanje biti bez spiralnog uvrtanja. To
se radi sa kratkim tekstilnim trakama koje veţemo za dizne u sredini s obje strane.
Podešavanje dizni radimo na taj način da prvo letvu podijelimo na jednake podioke u odnosu
na područje dometa pojedinih dizni. Kod prskalica sa cilindričnim strujanjem zraka površina
na letvi se dijeli s brojem dizni. Pošto smo dobili rezultate dobijene podioke na letvi markirati
ljepljivom trakom. Nakon toga se vrši usmjerivanje dizni prema markiranim podiocima koji
se nalaze na letvi. Ugao dizni u odnosu na nosive armature treba da bude 7 - 10° ( Slika 2 ).
Pojedini proizvoĎaći kao npr. Lechler za pojedine tipove dizni proipisuju različitetipove dizni
i navode otpornost pojedinih dizni prema driftu.Nakon što smo sva podešavanja uradili
pristupamo vizuelnoj kontroli podešenosti dizni. To se radi tako da se prskalicom proĎe kroz

109
voćnjak i izvrši se tretman sa čistom vodom u dijelu sa najvisočijim i najniţim stablima. Tom
prilikom se prati vizuelna kontrola tečne zavjese koju stvara prskalica u radu. TakoĎer se
moţe isključivati dizne u parovima da bi se odredila gornja i donja tretiranja.Ako je sve u
redu moţe se pristupiti tretiranju vočnjaka i vinograda.

Kontrola rastvora

Pored pravilne podešenosti prskalice, veoma je bitno imati pravilno pripremljenu

koncentraciju ratvora hemiskog sredstva sa kojim ţelimo tretirati usjev. Suviše jaka
koncentracija, pored bezpotrebnog zagaĎenja okoline, moţe čak spaliti tretirani usjev ili pak u
nedovoljnoj koncentaciji izostaviti očekivani efekat tretiranja.

Savremene tehnologije proizvodnje zaštitnih sredstava prave pakovanja u kesicama koja se

samo ubace u rezervoar prskalice sa odreĎenom količinom vode, tako da se nemoţe desiti bilo
kakvo odstupanje. MeĎutim , još uvijek veliki je broj onih koji nemaju takav pristup, te smo
prisiljeni spremati rastvor. U cilju razumjevanja dajemo naredni slikovni prikaz pravljenja
rastvora.

1. U rezervoar prskalice sipa se odreĎena

količina čiste vode (70-80% ţeljene norme),
2. Odmjeri se odreĎena količina hemiskog
sredstva predviĎena za ţeljenu koncentraciju
istrese u rezeroar, te ukljući mješanje
3. Nakon izvršenog mješanja u rezervoar se
dosipa čista voda do granice ţeljene norme (na
slici dat primjer 10% rastvora mineralnog
Ďubriva)

Slika 3. Pripremanje rastvora

Testiranje prskalica uz pomoć mjerno regulacione opreme

Kontrola ispravnosti prskalica u razvijenim zemljama zapada se mora obavljatu u skladu sa

Pravilnikom koji propisuju vlade. Ispitivanja uglavnom obavljaju profesijonalna lica, koja su
osposobljena za taj posao i koja posjeduju odgovarajuču opremu za taj posao. Pravilnik koji
propisuje način ispitivanja prskalica obično se nalazi u Zakonu o zaštiti biljaka odnosno u
Zakonu o fitofarmaceutskim sredstvima (u Hrvatskoj i Sloveniji). Pravilnikom je regulisano
da se kod prskalica uz pomoć mjerno regulacione opreme provjeravaju svi vitalni sklopovi.

Kratak opis mjerno regulacione opreme

Dio mjerno regulacione oreme moţete vidjeti na slici 5 i 6. Mjerno regulaciona oprema moţe
biti veoma različita što zavisi od togko je proizvoĎaćţ opreme. Oprema za ispitivanje
manometra je obični baţdareni manometar pomoću kojeg provjeravamo da li je tačan
odreĎeni manometar. Za provjeru pumpe koristi se adapter koji u sebi ima propeler koji se
okreće kad kroz taj adapter prolazi tečnost. Adapter je uglavnom elektronski i prikazuje
rezultate u digitalnoj formi. Preciznost adaptera je ±1,5 %. Za ispitivanje rasprskivača koristi
se eksperimentalni sto koji je povezan sa menzurama na koji se vrši očitavanje. Druga
moguća izvedba je sa specijalnim crijevima s kojim povezujemo rasprskivače direktno sa
menzurama za očitavanje. Provjeru pritiska u pneumaqticima i pumpi se vrši sa mjeračem
pritiska. Broj obrtaja na priključnom vratilu odreĎujemo sa adapterom koji moţe biti optički
ili kontaktni. Ako se ispituje raspršivač potrebno je posjedovati i anemometar za mjerenje
brzine strujanja zraka.

110
Slika 5.Oprema za ispitivanje manometra i pumpe Slika 6.Sto za ispitivanje rasprskivača.

4.2 Postupci kontrole prskalica

Pri ispitivanju ratarskih prskalica, a sl. je i kod ostalih tipova prskalica postupak
kontrole i podešavanja treba da se odvija po slijedećem redoslijedu:
 Prvo provjeravamo kopčanje prskalice na traktoru (visina vučenih poluga, zategnutost
i sl.),
 Pritisak u pneumaticima treba biti isti.
 Provjeravamo da li je kardan pravilno postavlje, da li je ispravan i da li je podmazan.
 U zavisnosti od tipa dizni provjeravamo da li na prskalici imamo tabelu za
odgovarajuči tip dizni.
 Svi filteri moraju biti čisti,
 Provjera ispravnosti ventila za praţnjenje rezervoara.
 Podioci koji pokazuju količinu vode u rezervoaru moraju se vidjeti.
 Mješanje rastvora u rezervoaru mora biti ispravno (hidraulično ili mehaničko),
 Konstrukcija prskalice mora biti čvrsta i stabilna a nosive armature moraju biti
pravilno postavljene i dobro pričvršćene.
 Svi priključci na prskalici moraju biti lako dostupni rukovatelju mašine.
 Pritisak u pumpi prskalice mora biti odgovarajući ( ratarska 2-3 bara voćarska 5 bara).
 Rasprskivači na prskalici nesmiju ispuštati tečnost kada pritisak u sistemu bude manji
od 0,5 bara,
 Svi sigurnosni ventili moraju biti ispravni tj. kad se zatvore nesmiju ispuštati tečnost.
 Ulja u pumpi mora biti dovloljno da bi se podmazivanje odvijalo normalno,
 Visina manometra od cijevi ne smije biti veća od 60 mm.
 Manometar pri radu se ne smije tresti
 Broj obrtaja priključnog vratila mora biti 540obrt./min.
 Protočna moć pumpe mora biti prema deklaraciji koja stoji na njoj. Protočna moć se
mjeri pomoču specijalnog adaptera koji prikazujerezultat u digitalnoj formi.
 Provjeravamo ispravnost manometra na 1,3 i 5 bara. Tu provjeru vršimo pomoću
drugog baţdarenog manometra.
 Svaki rasprskivač provjerimo da li ima odgovarajući kapacitet. Dozvoljeno
odstupanje je ±10 %. Ako je veće odstupanje rasprskivać mjenjamo s novim a ako su
neispravna 2-3 rasprskivaća treba promjeniti komplet garnituru rasprskivaća sa novim

111
7. OPREMA I MAŠINE ZA RUĈNU I MEHANIZOVANU
BERBU VOĆA I GROŢĐA

Opšte je poznato da se berba voća i groţĎa obavlja u relativno kratkom periodu. To

predstavlja krupan problem kod berbe stonih sorata voća i groţĎa, gdje je potreban
veliki angaţman ljudske radne snage. Ilustracije radi, navodi se da berba jabuka, sa
transportom i sortiranjem, angaţuje gotovo 50% radne snage u ukupnoj proizvodnji
pomenute voćarske kulture. Izraţeno u satima rada po 1 hektaru, ubiranje plodova
koštičavog voća angaţuje 1.000, dok kod ţitarica ono iznosi svega 25 sati.

Na planu racionalizacije i povećanja produktivnosti rada u berbi voća i groţĎa

učinjeni su značajni koraci, posebno plodova namijenjenih preradi. MeĎutim, ostaje i
dalje problem berbe stonih sorata, koja se obavlja isključivo rukom.

U cilju pravilnijeg korištenja i uvoĎenja novih mašina i opreme za berbu voća i

groţĎa potrebno je podrobnije upoznati fizičko-mehanička i morfološka svojstva
plodova.

Svojstva Jabuka Šljiva Višnja Kruška

Specif. teţina kg 0,73 – 1,00 – 0,78 – 0,93 0,96 –
0,97 1,01 1,17
Duţina peteljke mm 11 – 20 10 – 22 28 – 50 –
Promjer peteljke mm 1,9 – 2,7 1,1 – 1,6 1,0 – 1,3 –
Sila otkidanja peteljke od
grane u daN 0,8 – 2,3 0,5 – 1,3 1,2 – 1,4 –
Sila otkidanja ploda od
peteljke daN 0,9 – 3,1 0,2 – 1,2 0,04 – 0,21 –
Tvrdoća koţice tehnički
zrelog ploda daN/mm2 0,07 – 0,6 – 1,4 0,01 – 0,7 –
0,12

Kod groţĎa specifična teţina kg iznosi 0,95 – 1,16

Mehanička oštećenja plodova prilikom trešnje voćke javljaju se:

- pri vertikalnom padu na tvrdu podlogu (jabuke se oštećuju sa visine

3,5 do 5 cm, a šljive tek sa visine preko 1 metra),
- pri padu na oštar rub (grane, kora) dovodi do povećanog oštećenja i
- pri padu jednog ploda na drugi.

U ručnoj berbi povećanu produktivnost moguće je ostvariti na dva načina i to:

- boljom organizacijom i racionalizacijom rada i

- efikasnijom opremom.

Bolja organizacija rada temelji se na berbi voća s "tri ekipe". Prva ekipa, 3-4 radnika,
bere samo plodove sa zemlje, druga ekipa one sa srednje etaţe sa jednostavnih
platformi, a treća bere samo u gornjoj etaţi, pomoću dugih ljestvi.

Navedenom organizacijom berbe rukom mjerena proizvodnost povećava se do 15%.

112
7.1. Oprema za ruĉnu berbu voća i groţĊa

Oprema kojom se olakšava ručna berba, uz povećanu proizvodnost, svrstava se u

dvije skupine:

- oprema za odvajanje i odlaganje plodova i

- oprema i mašine čijim se korištenjem olakšava i ubrzava branje plodova i na
gornjim etaţama.

Kod ručne berbe koštičavog voća koriste se posude, pričvršćene svojim nosačem na
podlakticu ruke, a samo odvajanje plodova obavlja se istom rukom, pomoću makaza,
kojim se presijecaju peteljke.

Sl. __. Posuda za berbu učvršćena preko ruke

Za berbu jagodičastih plodova koriste se vrećice ljevkastog oblika sa otvorom za ruku

u gornjem širem dijelu. Tom provučenom rukom kidaju se plodovi i ispuštaju u
vrećicu ili se koriste plitke posude sa nosačima na vratu, u koje se objema rukama
odlaţu ubrani plodovi.

Plastična vrećica za berbu ribiza i ogrozda Plitka posuda za berbu malina i kupina

Sl. __. Oprema za berbu jagodičastog – sitnog voća

113
Za berbu osjetljivih plodova koriste se leĎne torbe i leĎni ranci sa dvije provodne
cijevi ubranih plodova.

Ovješena leĎna torba Ranac sa dvije cijevi

Sl. __. Oprema za berbu osjetljivih plodova voća

Oprema za berbu plodova sa srednjih i gornjih etaţa dijeli se na jednostavnu i sloţenu.

U jednostavnu opremu ubrajaju se ljestve prenosne i prevozne sa platformom za
letvarice.

Sl. __. Prenosne i prevozne sloţene ljestve visoke

3 m s platformom za letvarice

Izbor navedenih pomagala uvjetovan je visinom voćaka, mikroreljefom, vrstom

ambalaţe i dimenzijama voćnjaka. U svakom slučaju, u većim voćnjacima koristiti
organizaciju berbe "tri ekipe".

Sloţenu opremu čine razne izvedbe samohodnih i vučenih platformi, uključujući i

kranske sa jednim stajalištem za berača. Dvospratne ili višespratne platforme
predstavljaju plato-prikolice za berbu plodova do 4,5 m visine sa mogućnošću (kod

114
nekih) horizontalnih pomjeranja stajališta berača, kako bi se obrali svi plodovi na
krošnji.

Sl. __. Vučena platforma za berbu plodova voća

Berači na prezentiranoj platformi, plodove jabuke i krušaka ubrane u torbe sa

preklopnim dnom odlaţu u donjoj etaţi direktno u veliki sanduk (do 500 kg). Berači
sa gornjih stajališta platforme odlaţu na prijemno korito lifta, kojim se plodovi
polagano spuštaju u veliki sanduk. Lift čini par vertikalnih beskrajnih traka od
filcanog materijala pribljubljenih jedna uz drugu. Plodove u jednom sloju lift spušta
naniţe bez oštećenja.

U nekim zemljama zastupljen je sistem fleksibilnih bočnih konzola sa stajalištima za

berača na platformama, pomoću kojih berači mogu mijenjati svoj poloţaj u
vertikalnom i horizontalnom pravcu od 1,5 do 5,5 metara visine. Uz stajališta –
košare, tu su i police za letvarice, prikazane na slici 375.

Sl. __. Bebra voća pomoću platformi i konzola za berače

U novije vrijeme koriste se samohodne platforme sa 8 stajališta (na svakoj strani po

četiri), poredanih vertikalno i horizontalno, prema visini i širini krošnje. Stajališta se

115
pomjeraju horizontalno do dohvata plodova na krošnji. Plodove berači odlaţu na
elevatore, koji ih otpremaju u veliki sanduk. Po punjenju sanduk se odlaţe na zemlju i
odmah se postavlja prazni. Vozač sa sjedišta korištenjem komandi reguliše, pored
voţnje, pomjeranje stajališta, rad elevatora, spuštanje sanduka, itd.

Navedene specijalne platforme, na slici 376, pokazale su se od znatne pomoći u berbi

jabuka i krušaka (Italija). Ekipa od 8 berača, za jedan dan ubirala je 10 do 15 tona
krušaka, uz smanjenje troškova za gotovo 50%.

Sl. __. Samohodna platforma za berbu sa 2 stajališta – košara

U poljoprivredi SAD koriste se kranske teleskopske platforme za berbu plodova sa

vrhova visokih voćaka. Berač sa stajališta reguliše poloţaj krana po visini i prema
potrebi pomijera platformu sa jednog mjesta na drugo, korišćenjem komandi sa
stajališta. Bere plodove objema rukama i odlaţe ih u letvarice.

Sl. ___. Shema organizacije berbe kranskom

teleskopskom platformom

Po punjenju letvarice, spušta kransku ruku i plodove iz letvarice odlaţe u veliki

sanduk. Sanduke s plodovima izvozi iz voćnjaka traktor, opremljen zadnjim
viljuškarom.

116
Na kraju, sreću se i višeredni transporteri ubranih plodova sa stabala voćaka u
kordonskom uzgoju – na armaturi.

Sl. __. Krilni nosač sa transporterima ubranih plodova

S obje strane redova ubrane plodove berači odlaţu na trake kosih transportera (2) koji
ih diţu i odlaţu na zajednički horizontalni transporter (3), a ovaj do lifta za odlaganje
u ambalaţu. Nosivi ram (1) je u formi krila s obje strane samohodne mašine. Pored
izvedbe vertikalnih liftova, veću primjenu u praksi našle su “Pluk-o-trake”.

Platforme sa “Pluko” trakama imaju višestruko veći učinak u odnosu na ranije opisana
rješenja. Učinak po jednom beraću iznosi 350kg/h. Odlaganje plodova je veoma
efikasno preko vertikalnog lifta u palede. Iza platforme se nalazi niskoprofilna
prikolica koja vuće prazne palete.

Kod velikih plantaţnih zasada, kod kojih se nalazi više desetina hektara, nemoţe se
stići obrati voće u kratkom vremenskom roku. Potrebno je uskladiti organizaciju
berbe sa tehničkim rješenjima mašina i opreme. Za plantaţu veličine preko 100 ha
bilo bi potrebno obezbijediti jako puno platformi, jer platformu opsluţuje 8-10
radnika. U takvim slučajevima prikladnije je tehničko rješenje teleskopskih traka, koje
moţe opsluţivati više desetina radnika.

Koncept ovakve opreme obezbijeĎuje da veliki broj radnika moţe transportnu traku
opsluţivati sa obje strane a ubrani plodovi se preko transportne trake distribuiraju
prema elevatoru koji odlaţe u velike palete. U slučajevima kada duţina redova
prevazilazi duţinu transportne trake, lako je pomjeranje. Napunjene palete se
prikupljaju traktorskim viljušarem.

117
 Sl.__Berba voća sa odlaganjem na transportnu traku

Na kraju, većina platformi opremljena je kompresorima za priključivanje pneumatskih

makaza za rezidbu voćaka.

U ručnoj berbi stonih sorata groţĎa koriste se makaze, a ubrani grozdovi odlaţu se u
letvarice – holandeze. Letvarice se odlaţu na palet postolja i korišćenjem traktora sa
prednjim ili zadnjim viljuškarom izvoze se iz nasada vinograda. U nedostatku
viljuškara koriste se traktorske prikolice.

Oprema i mašine za mehaniziranu berbu voća

Mehaniziranom berbom voća smatraju se one metode kojima se mehanički otkidaju i

kupe plodovi. UvoĎenjem mehanizirane berbe znatno je povećana produktivnost rada,
a kod nekih vrsta voća i bez oštećenja plodova. Općenito se moţe reći da se
mehanizirana berba primjenjuje tamo gdje su plodovi namijenjeni industrijskoj
preradi. Ipak, treba naglasiti da dosadašnje metode još uvijek ne zadovoljavaju u
pogledu kvaliteta ubranih plodova zbog znatnih oštećenja.

Mehanizirana berba se temelji na trešnji, tj. odvajanju plodova sa rodnog drveta i

njihovog odlaganja u ambalaţu (letvarice ili sanduke) uz što manja oštećenja.

Trešnja plodova obavlja se mehaničkim tresačima, kojim se protresaju pojedine grane

ili cijelo stablo, pri čemu se plodovi dovode u stanje njihanja, zbog čega nastaju sile
inercije, savijanja i povlačenja peteljke i konačno otkidanja ploda. Na slici 379.
prikazan je shematski tehnološki proces berbe voća mehaničkim tresačem.

118
 Sl. __. Shema tehnološkog procesa berbe voća mehaničkim tresačem

Kao što se vidi, odvojeni plod radom tresača pada na prihvatno platno (C) s kojeg
kotrljanjem prelazi na transportnu traku (D), gdje se djelovanjem zračne struje (E)
ventilatora plodovi oslobaĎaju lišća i otpremaju u ambalaţu.

Rodno stablo predstavlja vrlo komplicirani sistem s obzirom na djelovanje trešnje.

Kod protresivanja stabla njihanje se prenosi i, preko grana različite debljine, više puta
se mijenja i prigušuje. Efekat odvajanja plodova, pored intenziteta protresivanja, ovisi
i o rasporedu grana, duţini i jačini peteljki, teţini plodova i stupnju zrelosti.

Načini korištenja raznih tipova mehaničkih tresača voća prikazani su na slici 380.

Sl. __. Primjena raznih tipova mehaničkih berača voća

UreĎaj (a) za trešnju glavnih grana instaliran je na traktoru, a okvir sa platnom za

prihvat plodova je dvodijelan sa transportnom trakom plodova u sredini.

UreĎaj (b) takoĎe je instaliran na traktoru, ali povratni udarci se ne prenose na traktor,
jer je čitav ureĎaj priključen kao ovjesni u tri tačke na hidraulične poluge traktora.
Protresaju se glavne – skeletne grane voćki. Prihvatna platna su dvodijelna, sa
transportom plodova po čitavoj horizontalnoj površini.

119
UreĎaj (c) pričvršćen je takoĎe hvataljkom za glavnu granu. Ovdje su dva samohodna
prihvatna platna sa tresačima na zajedničkom okviru. Platna za svaku polovinu
krošnje su jednaka i simetrična i na pomenutom okviru spojena su mostom.

UreĎaj (d) ima tresač sa hvatištem na stablu voćke, kojim protresa cijelu voćku. Okvir
prihvatnog platna je jednodijelan. Desna prihvatna strana platna postavljena je koso
ispod traktora.

UreĎaj (e) predstavlja kombinaciju tresača stabla sa samohodnim prihvatnim platnom,

gdje je tresač smješten u sredini izmeĎu prihvatnih površina. Najprije hvataljkom
tresač obuhvati deblo i nakon toga se ispod krošnje raširi prihvatno platno.

UreĎaj (f) je namijenjen za voćke sa specijalno formiranom krošnjom sa dvije etaţe,

čime se izbjegava oštećenje plodova kod padanja, jer se prihvatna platna postavljaju
izmeĎu etaţa.

Izbor jednog od opisanih ureĎaja ovisi o razmaku sadnje, visini stabla, vrsti voćke,
uzgojnom obliku, karakteristikama površine tla, veličini plantaţe i namjeni plodova,
tj. preradi ili u svjeţem stanju.

Kod izbora tresača paţnju obratiti na to da se sile reakcije ne prenose na traktor i

traktoristu. Stoga su zanimljive izvedbe tresača, kao nošenog ureĎaja na traktoru sa
pogonom hidromotorom, koji ima malu teţinu po jedinici snage i jednostavno biranje
broja obrtaja. Za njegov rad dovoljan je pritisak ulja od cca 80 bara.

Posebnu paţnju pri izboru tresača treba obratiti na izvedbu hvataljki, koje
predstavljaju vezu tresača i grane ili stabla. One u radu ne smiju oštetiti voćku u
hvatištu. Naime, od tresača na granu ili deblo prenose se promjenljive sile i ako
hvataljka po dimenzijama ne odgovara debljini grane ili debla nastaje opasnost od
oštećenja kore, posebno gnječenja.

Sl. __. Hvataljke tresač zvane "medvjeĎi zagrljaj"

Najpogodnije su hvataljke koje su prilagoĎene dimenziji grane tako da je hidraulički

stisne. One su obloţene gumom, s visokim koeficijentom elasticiteta. Ako se
protresaju cijela stabla, tada je potrebno hvataljku postaviti na visinu, koja od zemlje
ne smije biti niţa od 1 metra. U protivnom, moţe doći do oštećenja korijena, ako je
hvatalište bliţe njemu. Poluga tresača se postavlja prema grani pod pravim uglom,
identično kao i prema deblu.

120
Prihvatna platna, postavljena ispod krošnji, dobro amortiziraju i minimalno oštećuju
strešene plodove. Na slici 382. shematski su prikazana jednostavna prihvatna platna.

Sl. __. Shema jednostavnih sabirnih platna sa nogarama

Platna moraju biti lahko sklopiva zajedno sa oslonim nogarama. Sabirna ili prihvatna
platna obično su od plastike ili gume. Osim njih koriste se i platna od pjenastog
urethana, pjenastog polystyrena, spuţvaste gume sa absorpcionom sposobnosti,
otporna na djelovanje sunca, kiše, ali i soka od plodova.

Otprema plodova sa platna mora biti kontinuirana. Ovu operaciju obavljaju sabirni
transporteri, gdje su transportirani plodovi izloţeni djelovanju zračne struje
ventilatora, koja odnosi lišće i suhe grančice. HlaĎenje zračnom strujom povoljno
utiče na plodove, naročito pri visokim temperaturama okolnog zraka.

U ispitivanjima sovjetskih istraţivača mehaničke berbe utvrĎeno je da je dnevni

učinak, ostvaren ekipom od 7 radnika, u prosjeku iznosio 150 stabala ili 7 tona
plodova šljive u letvaricama.

Mehanička berba pojedinih vrsta voća odnosi se na plodove namijenjene industrijskoj

preradi. Usavršenim tehničkim rješenjima tresača u SAD, jedan čovjek istovremeno
opsluţuje dva tresača u radu, dok drugi radnik radi na manipulaciji ubranim
plodovima. Njihova produktivnost odgovara učinku 60 radnika u berbi rukom. Motka
za protresivanje je teleskopska, duţine 4 do 8 metara. Obje polovice tresača pogone se
hidrostatski preko sva 4 točka. Konvejer za transport jabuka obloţen je spuţvastom
gumom.

121
 Sl. __. Berba jabuka tresačem savremene konstrukcije

U savremenoj voćarsko-vinogradarskoj proizvodnji čine se napori oblikovanja krošnje

u mehaniziranoj berbi jabuka.

Sl. __. Oblici krošnji jabuka za mehaniziranu berbu

Sl. __. Jabuke uzgojene na ţici i berba kombajnom

Navedeni shematski prikazi na slikama 384. i 385. ukazuju na tendencije u oblasti

selekcije takvih formi jabuka koje omogućavaju kvalitetniju mehaniziranu berbu.

U poljoprivredno razvijenim zemljama danas je dominirajuća mehanizirana berba

višanja i trešanja, namijenjenih industrijskoj preradi. Upotrebljavaju se hidraulični
vibrotresači i tresači sa slobodnim zamašnim masama. Tehnika berbe višanja (manje
trešanja) vrlo dobro je usavršena i moţe se preporučiti za naše uvjete. Obere se
mehaničkim tresačima 100% plodova. Otrešeni plodovi se oslobaĎaju lišća strujom
zraka, a hlade se u ledenoj vodi i transportuju do tvornice za preradu. Tu se
elektronski odvajaju zeleni i zreli plodovi i povade koštice. U tom procesu ostvaruje
se visoka produktivnost rada, koja je 3 do 4 puta veća od berbe rukom. Pri radu

122
tresačem vibracije se kreću od 10 do 15 Hz i amplitudama od 20 do 35 mm. Pritisak
hvataljki iznosi 55 do 85 daN/cm2.

Sl.__.Tresač u pripremi za berbu višanja

(a) prilaz stablu; (b) priprema za berbu

U mehaniziranoj berbi trešanja još uvijek je neriješen problem jednoličnog

dozrijevanja plodova. Naime, za berbu svih plodova trešnje ona bi se morala obaviti u
više navrata.

Mehanizovana berba šljiva dosta je zastupljena u SAD i nekim evropskim zemljama.

Šljive dozrijevaju jednolično i brojnim istraţivanjima utvrĎene su najpovoljnije
amplitude i frekvencije. Najbolji rezultati ostvareni su pri amplitudama od 20 do 30
mm i frekvencama od 10 do 15 Hz, kada se otrese 95 do 99% plodova. Šljive se
obično beru protresivanjem cijelog stabla na visini iznad 1 metra. Trajanje protresanja
kreće se od 1,5 do 3,0 sekunde. Šljive uspravnih krošanja lakše se otresaju nego one
sa spuštenim granama i periferno rasporeĎenim plodovima. Oštećenja plodova u
mehaničkoj berbi kreću se od 0,7 do 5,0 %, a oko 60% plodova zadrţi peteljke.

Ručna berba maslina izuzetno je skupa jer zahtijeva izuzetno veliko učešće ljudskog
rada. Produktivnost je mala i iznosi svega 3 do 10 kg/h. Veliku pomoć u berbi masline
niskog uzgoja predstavljaju specijalni plastični "češljevi" u obliku škara s posebno
izvedenim zupcima, a jedan tip ima spremnik u obliku cijevi. Oba češlja rade na
principu pročešljavanja grančica sa otkidanjem plodova. Prihvatna platna su u obliku
krnjeg okretnog stošca, koji se hidraulično zaokreće oko stabla i plodovi se kotrljaju
prema sredini, odakle se transporterom upućuju u ambalaţu. Ovakav sistem
omogućava odličnu proizvodnost rada, jer cijeli posao obavlja jedan čovjek.

Sl. __. Berba maslina tresačem sa prihvatnim platnom u obliku krnjeg stošca

123
Plodovi masline se teško otkidaju. Sitni su i čvrsto se drţe na peteljkama. Sa
hvataljkama tresu se grane, pri amplitudi tresača od 110 do 115 mm sa frekvencom od
cca 10 Hz. MeĎutim, neki istraţivači preporučuju frekvencu od 20 Hz.

Sl. __. Hvataljka tresača masline – okretna

Na kraju, uspješnost mehanizirane berbe masline ovisi o obliku krošnje, koja se u

početnom razvoju treba formirati sa znatno manjim brojem grana.

Orasi, bademi i lješnici imaju tvrde plodove, pa je i mehanizirana berba jednostavna.

Oni se mogu stresti direktno na tvrdu podlogu. Ipak je jednostavnije hvatati plodove
na platno.

Mehanizirana berba jagodičastog voća (ribiza, maline, ogrozda, borovnice i sl.)

obavlja se ručnim vibrotresačima ili kombajnom.

Ručni vibrotresači sa češljem ili prstima, koji se djelovanjem ekscentra i poluge

pokreću tamo-amo, pogone se elektromotorom sa otpornikom za mijenjanje frekvenci
trešnje grančica sa plodovima.

Sl. __. Vibrotresač u obliku češlja

Amplitude protresanja povećavaju se ili smanjuju promjenom slobodnog hoda kraka

poluge. Dobri rezultati postiţu se pri frekvenci od cca 30 Hz i amplitudi od 10 mm.
Češalj vibrotresača direktno udara o rodne grančice – šibe kulture. Sa plodovima se
hvata dosta lišća.

U nekim evropskim zemljama dosta se koristi vibropištolj-tresač. On ima masu od 1,4

kg.

Sl. __. Vibracioni pištolj tresač

124
Na jednoosovinski mali traktor sa kompresorom priključuju se 4 vibropištolj-tresača,
pa se odjednom beru dva reda sa 2 berača i plodovi se odlaţu u lagane kutije od tankih
daščica.

Sl. __. Shema berbe malina sa 4 vibropištolj-tresača

Na kraju ekscentarske poluge je viljuška (1) koja se kreće lijevo-desno sa
ograničenom amplitudom od 40 mm i frekvencom od 23 Hz. Pritiskom poluţice (2)
komprimirani zrak ulazi dovodnom cijevi (4) u sistem pogona ekscentarske poluge, a
zatim se putem cijevi (3) odvodi zrak van. Ovim tresačima skupi se najmanje 90%
plodova, sa učinkom od 8 do 20 kg/h, što je 4 do 5 puta više nego branje rukom.

Sl.__ Kombajn za berbu maline

Novija tehnička rješenja u mehanizaciji berbe crnog ribiza predstavljaju kombajni,

konstruisani u dvije izvedbe.

Sl. __. Berbe crnog ribiza kombajnom u 2 izvedbe

U prvoj izvedbi – varijanta "a", razdijeljeni su grmovi u dvije polovine (otvoreno Y),
a u drugoj izvedbi - varijanta "b" - konstrukcija ureĎaja za otresanje plodova kod
manjih grmova je u uspravnom poloţaju. U prvoj izvedbi vodećim kanalima naginju

125
se grmovi do ureĎaja za protresanje, dok u drugoj ureĎaj za protresanje djeluje s obje
strane. Strešeni plodovi padaju na konvejer od uskih plitica i odnose se na letvarice.
Zračnom strujom ventilatora odnosi se lišće. Za pogon sluţi motor snage 50 kW.
Kobmajn moţe raditi i na nagnutim terenima do 12.

Mašine za mehanizovanu berbu groţĊa

Mehanizirana berba groţĎa primjenjuje se kod sorata namijenjenih preradi i široko je

zastupljena u SAD i u nekim zemljama Evrope (Francuska, Italija, itd.). Najviše su
zastupljeni samohodni kombajni za berbu groţĎa sa horizontalnim oscilirajućim
radnim dijelovima – tresačima. Po lozi se udara parovima palica, koje vodoravno
vibriraju frekvencom od cca 8 Hz. Palice su pričvršćene na vertikalna vratila
pogonjena hidromotorom.

Sl. __. Tresači i prihvatni transporter groţĎa

Na vratilima su palice u 4 niza, a ima ih ukupno 50. Udaranjem palice s obje strane
loze u redu zahvaća se cijela masa loze gdje se nalaze grozdovi. Bobice i grozdovi
udarima palica se
odvajaju i padaju na kosu ravan plastičnih preklopnih pločica u
formi krljušti i sa njih masa klizanjem prelazi na horizontalni transporter. U
transporteru groţĎe sa lišćem nailazi na usisnu struju zraka gdje se odvaja lišće i
druge lakše primjese. Horizontalni transporter upućuje masu groţĎa na vertikalne
elevatore sa pregradama, koji je prebacuje u gornji zajednički horizontalni transporter.
Ovaj transporter sa produţnim bočnim koritom prebacuje ubrano groţĎe u prikolice,
koje se kreću paralelno s kombajnom.

Sl. __. Kombajn za berbu groţĎa u procesu rada

Neki kombajni opremljeni su bunkerom za odlaganje groţĎa, koji se hidraulički

prazni u kamion ili prikolicu na kraju parcele.

126
Proizvodnost kombajna kreće se od 2 do 3 ha za osmočasovni radni dan. Gubici se
kreću od 4 do 10%, a odnose se na neobrane ili ispale bobice na zemlju. Rješenja se
traţe u izboru sorata sa grozdovima na visini 30 do 50 cm.

Oprema i mašine za vanjski transport voća i groţĊa

Transport plodova u plantaţnim voćnjacima i vinogradima do skladišta uključuje

operacije:

- utovar letvarica ili sanduka sa plodovima u transportna sredstva, i

- transport do skladišta.

Letvarice i sanduci jabučari odloţeni u voćnjaku ručno se odlaţu na palete – postolja,

koja se viljuškarima diţu na prikolice i odvoze do skladišta.

Veliki sanduci imaju ugraĎene gredice na dnu kojim se oslanjaju na tlo s mogućnošću
da ga viljuškar diţe sa zemlje na transportno sredstvo.

U transportu plodova dobivenih mehaničkom trešnjom, koji su skloni isticanju soka

(višnja i groţĎe) namijenjenih preradi obavezno se koriste za oblaganje unutrašnjeg
dijela sanduka nepropusne plastične folije, a kod višanja i dvostruke sa vodom u
njihovom meĎuprostoru gdje se, pored očuvanja soka, plodovi hlade.

Veliki sanduci sa jabukama pokazali su se kao pogodna rješenja za utovar i transport

uz relativno mala oštećenja. Slika 395. prezentira tehnička rješenja transporta velikih
sanduka sa plodovima jabuka u varijanti prednjih i zadnjih traktorskih utovarača,
odnosno prednjih i zadnjih traktorskih viljuškara.

Sl. __. Transport voća u velikim sanducima traktorskim priključcima

Oštećenja plodova u transportu lošim putevima javljaju se samo u gornjem sloju, dok
su u sredini i dnu sanduka neoštećeni. Inače, mehanička oštećenja plodova u
transportu posljedica su:

127
 - udarnih sila koje prelaze granicu elasticiteta plodova, i
- vibracija koje se mnogo puta ponavljaju.

Da se navedene pojave eliminišu potrebno je da se pri punjenju sanduka plodovi

lagano pritišću na površini (oko 450 N/m2) čime se ubrzava proces njihova slijeganja.
Inače, postoje ureĎaji za slijeganje plodova u sanducima. To su postolja sa
vertikalnim vibracijama od 10 do 15 Hz i amplitudom od 5 do 9 mm. Trajanje
vibracija postolja od 10 sekundi sa maksimalnom ekceleracijom 2 g moţe smanjiti
zapreminu plodova u sanduku za 10%, što je posljedica slijeganja.

8. Mašine i oprema za sortiranje, kalibriranje i

Unutrašnji transport voća

Za konzumnu namjenu voće se obavezno sortira i to prema kvalitetu, krupnoći, boji i

zdravstvenom stanju. Samo sortirani i neoštećeni plodovi mogu se dobro prodavati uz
povoljnu cijenu.

Sortiranje jabuka, krušaka, kajsija, bresaka i dr. po krupnoći naziva se kalibriranje.

Kod većih količina plodova primjenjuje se mehanizirano sortiranje, koje sa stanovišta
osjetljivosti plodova na oštećenja i njihovog nepravilnog oblika nije jednostavno.

U skladištima i hladnjačama sa velikim količinama voća transport se u cijelosti

obavlja mehanizirano, od mjesta sortiranja do mjesta spremanja.

Za unutrašnji transport plodova voća koriste se transportne trake, kotrljače i viljuškari.

Sl.__. Ručno praţnjenje letvarica sa plodovima

Kod poluautomatskog praţnjenja ručno se postavljaju sanduci puni plodova, a skidaju

prazni.

Sl. __. Poluautomatski ureĎaj za iskretanje sanduka

128
U automatskom praţnjenju sanduka sa plodovima bez učešća ljudske radne snage,
primjenjuje se metod iskretanja sanduka, a manje je zastupljen metod potapanja
sanduka sa isplivavanjem plodova. Hidraulično naginjanje i iskretanje sanduka dosta
je zastupljeno, a sam proces praţnjenja traje 1 do 3 minute.

Sl.__. Automatski ureĎaj za iskretanje sanduka pomoću hidraulika

Sl. __. Transporter sa valjčićima kojima se okreću

plodovi za bolji pregled sortiranja

Pored odjeljivanja plodova jedne sorte prema krupnoći ili masi, sortiranje se provodi i
prema stupnju zrelosti, intenzitetu boje i zdravstvenom stanju.

Po boji ili stupnju zrelosti sortiraju se plodovi ručno. Ako su razlike u boji izrazite
tada se primjenjuje elektronično sortiranje (naranče, limunovi, trešnje i dr).

Navodi se primjer automatskog sortiranja limuna prema boji, pomoću optičkih i

elektroničnih ureĎaja. Fotoelektroničnim ureĎajem mora se obuhvatiti cijela površina
plodova. Limuni se odjeljuju u 5 kategorija: ţuti, srebrenasti A, srebrenasti B,
svijetlozeleni i tamnozeleni. Svaki se plod dobro osvijetli i fotoelektrični impulsi
pretvaraju se u mehaničke pokrete usmjeravajućih limova i plodovi se sortiraju u pet
klasa.

129
U velikim skladištima i hladnjačama manipulativni postupak plodovima organizovan
je u slijedeće faze:

a) praţnjenje sanduka,
b) ručno sortiranje (prebiranje) gnjilih i jako oštećenih
plodova,
c) čišćenje plodova,
d) kalibriranje po krupnoći ili teţini,
e) parafinisanje u odreĎenim zahtjevima trţišta i
f) pakovanje plodova.

a) Praţnjenje sanduka sa plodovima na ureĎaju za sortiranje obavlja se ručno,

poluautomatski i automatski.

Sl. __. Okretni ureĎaj sa 4 transportera za automatsko iskretanje sanduka

b) Ručno sortiranje plodova po boji i zrelosti provodi se već prilikom branja, nakon
berbe u voćnjaku ili u sabirnim stanicama. U skladištima ručno sortiranje obavlja se
na remenskim transporterima ili konvejerima sa okretnim valjčićima (Sl. 407) na
kojima se okreću i što pruţa mogućnost njihovog pregleda sa svih strana.

c) Čišćenje plodova uključuje skidanje nečistoće, odstranjivanje dlačica (breskve),

skidanje štitastih ušiju. Najčešće se primjenjuje suho čišćenje, koje se obavlja izmeĎu
redova nepokretnih i okretnih četki ili izmeĎu valjaka obloţenih tkaninom.

Sl. __. Sistem mašina sa četkama za čišćenje plodova

130
d) Kalibriranje – gradiranje je sortiranje plodova prema krupnoći ili teţini i uspješno
je mehanizirano. Prema teţini malo je zastupljeno. Inače, ono se primjenjuje kod
jabuka, krušaka, paradajza, limuna i dr. Plodovi se pojedinačno stavljaju u šalice za
odvagivanje. Najprije se odvajaju najteţi i obično najkvalitetniji, kako bi prevalili
najkraći put i najmanje se oštetili.

Sl. __. Šalica za kalibriranje plodova po teţini

Daleko su šire zastupljena kalibriranja po krupnoći. Okrugli plodovi se kalibriraju

uspješno, dok se mnogo teţe gradiraju oni nepravilnog oblika.

Različite su izvedbene konstrukcije kalibratora plodova voća.

Sl. --. Cilindrični kalibrator sa okruglim otvorima

Sl. __. Kalibrator plodova kruţnog sistema

131
Prema slici 411. plodovi na cilindrični kalibrator dopremaju se trakastim
transporterom i, prelaskom na rotirajuće cilindre, odvajanje počinje sa propadanjem
kroz okrugle otvore frakcije najsitnijih plodova. Daljnjim odvajanjem kroz otvore
slijedeća tri cilindra dobiva se II, III i IV frakcija, dok V frakciju čine najkrupniji
plodovi koji su prešli preko sva četiri cilindra i oni predstavljaju I klasu. Prema
kvalitetu ostale četiri frakcije krupnoće, klasiraju se obrnutim redoslijedom od
navedenog za frakcije.

Kod kruţnog kalibratora nosač plodova – rotirajući prsten sa jednakim otvorima,

pomjera plodove po donjim otvorima, počev od onih sa najmanjim do otvora sa
najvećim prečnikom. Na ovom kruţnom kalibratoru se dobije sedam frakcija
krupnoće plodova.

Pored kruţnog kalibratora, zastupljen je i sistem elevatorskih kalibratora sa nosačima

plodova u obliku beskrajne trake sa jednakim otvorima, koja se kreće iznad otvora sa
podešavajućim promjerima. Otvori se mogu podešavati u granicama od 45 do 100 ili
55 do 115 mm. Traka za kalibriranje ima dvije, četiri ili 6 linija, a moţe se pokretati
sa 3 razne brzine.

Na narednoj slici prezentiran je detalj mašine za kalibriranje po sistemu podesive

spiralne opruge u obliku prstena.

Sl. __. Sistem podesivog otvora – širenjem i

skupljanjem spirale u obliku prstena

Postoje izvedbe "šalica" kalibratora sa mehaničkim prstima.

132
 Sl. __. Kalibratorska "šalica" sa podesivim mehaničkim prstima

TakoĎe su zastupljene kalibratorske "šalice" sa podesivim promjerom otvora sa

dijafragmom.

Sl. __. Kalibratorska "šalica" sa podesivim promjerom otvora sa dijafragmom

Kalibriranje plodova nepravilnog oblika, kao što su kruške, neke sorte šljiva i dr,
obavlja se pomoću divergentnih traka.

Sl. __. Kalibriranje plodova pomoću divergentnih traka

TakoĎe se plodovi nepravilnog oblika mogu kalibrirati izmeĎu uzduţnih okretnih

valjaka i transportne trake.

Sl. __. Kalibriranje plodova izmeĎu uzduţnih

okretnih valjaka i transportne trake.

133
e) Parafinisanje – voštenje plodova obavlja se radi ljepšeg izgleda i boljeg čuvanja.
Parafin se na plodove nanosi namakanjem ili posebnim četkama i valjcima sa
tkaninom. Debljina sloja je vrlo mala od 1 do 3 m.

Sl. __. Parafinisanje – voštanje plodova četkama

f) Pakovanje plodova voća moţe biti u letvarice sa plastičnim ulošcima i sanduke

jabučare. Manje količine plodova mogu se pakovati u vrećice na automatskoj vagi.

Transport plodova u manjim skladištima se obavlja jednoosovinskim i dvoosovinskim

kolicima i viljuškarima na pogon akumulatorskim baterijama.

Sl. __. Ručni viljuškar i kolica za transport u manjim skladištima

U velikim skladištima, pored viljuškara, zastupljeni su razni transporteri lančasti ili

remenski, kotrljače i podesivi pokretni elevatori.

134
 Sl. __. Razne vrste kortljača za transport plodova
u sanducima ili letvaricama

Transport kotrljačama i konvejerima sa beskrajnim gumenim trakama, prebačenim

preko remenica, ostvaruje se sa velikim učincima. Pogonjeni elektromotorima
uglavnom se koriste u horizontalnom transportu.

Za dizanje na veće nivoe, prenos i odlaganje više letvarica ili sanduka na palet
postoljima, uspješno se koriste već pomenuti viljuškari veće nosivosti, sa baterijskim
ili hidromotornim pogonom.

135
 9. OSNOVNI PRINCIPI SKLADIŠTENJA VOĆNIH PLODOVA

9.1. Faktori koji utiču na sposobnost skladištenja voća

Osnovni faktori koji utječu na čuvanje voćnih plodova su:
 Klima (temperature, padavine),
 Zemljište (tip zemljišta)
 Đubrenje (sadrţaj pojedinih elemenata),
 Zaštita (gljivična oboljenja),
 Vrsta sorta i podloga, te
 Starost stabla.

Ovdje je vrlo vaţno napomenuti da se kvalitet plodova postiţe u voćnjaku i ne moţe

se unaprijediti tokom čuvanja.
9.2. Priprema plodova za skladištenje
Tretiranje plodova nakon dopremanja do skladišta zavisi u prvom redu od njegove
dalje namjene. Tako se plodovi koji su namjenjeni za prodaju odmah po berbi samo
rashlaĎuju, a oni namjenjeni za duţe čuvanje prolaze kroz adekvatnu pripremu za tu
namjenu. Sami postupci kojima se plodovi podvrgavaju zavise od tehničke
opremljenosti skladišta.

9.2.1. PrethlaĊivanje (rashlaĊivanje) plodova

Temperatura plodova koji se dopremaju iz voćnjaka najčešće je jednaka temperaturi
okolnog zraka, mada je čest slučaj da kod tamnije obojenih plodova koji su bili
izloţeni direktnom utjecaju sunčevih zraka, temperatura bude veća od temperature
okolnog zraka.
Osnovni cilj prethlaĎenja je brzo sniţavanje temperature ploda na 1-8 °C, što ovisi od
voćne vrste, te dalje upotrebe plodova.
Postoji nekoliko različitih postupaka prethlaĎenja svjeţih hotrikulturnih plodova:
 RashlaĎivanje hladnim vazduhom
 RashlaĎivanje hladnom vodom (hidrokuling)
 RashlaĎivanje u vakum-komorama
 RashlaĎivanje sistemima u kojima cirkuliše tečni azot ili CO2
 RashlaĎivanje ledom

Rashlađivanje hladnim vazduhom

Postupak rashlaĎivanja plodova hladnim vazduhom provodi se u hladnim komarama
ili tunelima za brzo hlaĎenje. Samo hlaĎenje plodova vrši se hlaĎenjem zraka u
komorama, a to se postiţe upotrebom isparivača. Brzina strujanja zraka treba biti
5m/s. Za ovu svrhu mogu se koristiti i obične rashladne komore za dugotrajno čuvanje
voća s tim da se napune plodovima na 1/10 kapaciteta hladnjače. Osnovni nedostatak
ove metode jesu veliki transpiracioni gubici zbog velike brzine kretanja vazduha.
TakoĎe, hlaĎenje plodova moţe se obavljati i pomoću ventilatora visokog kapaciteta
koji se ugraĎuju u bočne zidove komore, te su podešeni tako da izvlače hladan zrak
van komore, a ne da ubacuju zrak u komoru. Princip rada ovog načina rashlaĎivanja
jeste da se sa obje strane ventilatora posloţe palete sa plodovima, dok se prostor u
sredini (ispred samog ventilatora) ostavlja prazan. Preko gornjih rubova boks paleta

136
(od ventilatora do dna paleta) postavi se grubo platno (sl.1). Nakon toga se ventilator
pušta u rad čime se postiţe izvlačenje hladnog vazduha iz rashladne komore kroz
paletizovano voće ( temperatura u komori iznosi 0°C).

Sl. 1 Paleta sa upakovanim plodovima jagode spremnim za rashlaĎivanje vazduhom

Za uspijeh ove metode neophodno je osigurati da platno bude pravilno postavljeno,

kao i to da se otvori na paletama na kojima stoje ambalaţa zatvore odgovarajučim
materijalom (selotejp traka). Osnovna prednost ovog načina hlaĎenja je brzina
smanjenja temperature, jer je palete sa plodovima potrebno ostaviti na ventilatoru 20
– 60 minuta u ovisnosti od voćne vrste i stepena zagrijanosti plodova. Ovaj postupak
prethlaĎenja nezamjenjiv je kada je u pitanju jagodasto voće koje se svjeţe upućuje na
trţište.
Rashlađivanje hladnom vodom (hidrokuling)
Budući da voda brţe provodi toplotu od zraka, ova metoda rashlaĎivanja je efikasnija
od hlaĎenja zrakom, te je dovoljno samo nekoliko minuta da se postigne ţeljena
temperatura plodova.
Hidrokuling se moţe izvoditi na dva načina i to prskanjem plodova ili njihovim
potapanjem u vodu
Metoda prethlaĎenja prskanjem radi po principu dopremanja plodova pokretnom
trakom (plodovi poredani u tankom sloju) u rashladni prostor u kojem voda
ravnomjerno pada po plodovima i to preko perforirane ploče za distibuciju vode.
Voda koja pada preko plodova sliva se u rezervaor koji se nalazi ispod pokretne trake,
te se pomoću pumpi usmjerava u isparivač kroz koji cirkuliše rashladni fluid gdje se
ponovo hladi (sl. 2).

Sl. __. Hidrokuling prskanjem

137
Drugi način hidrokulinga vrši se potapanjem voća i to tako da plodovi pokretnom
trakom dolaze u bazen sa hladnom vodom, pri čemu se rashlaĎuju. Ispod čitavog
sistema postavljaju se isparivači koji vrše rashlaĎivanje vode.
MeĎutim, opisani sistemi hidrokulinga nisu primjenljivi u slučajevima kada se
plodovi već nalaze u boks paletama, jer bi se njihovim istresanjem na pokretnu traku
vršilo oštećivanje plodova. U ovom slučaju koristi se sistem hidrokulinga sa
boksovima u koje se postavljaju palete sa plodovima (oko 15 paleta sa 4,5 t plodova).
U donjem zatvorenom dijelu nalazi se rezervoar sa vodom, dok se iznad boksova
nalazi ploča za distribuciju vode, koja je perforirana, zahvaljujući čemu se voda
ravnomjerno rasporeĎuje po plodovima i to u obliku kiše. Voda se, zatim, skuplja u
bazenima koji su smješteni ispod paleta, odakle se pumpama potiskuje do isparivača,
te ponovo razvodi do ploče za distribuciju.

Sl.__. Hidrokuling sa boksovima za palete

Osim stacionarnog sistema hidrokulinga u upotrebi su i prenosivi sistemi za

rashlaĎivanje vodom, koji su prilagoĎeni transportu pomoću kamiona tegljača. Ovi
sistemi imaju dva dijela i to: pogon za hlaĎenje vode uz neki od rashladnih fluida i
boks u koji se postavljaju palete sa voćem, koje se dalje tretira rashlaĎenom vodom.
Transport ova dva dijela vrši se odvojeno, a prilikom rada meĎusobno se povezuju
cijevima putem kojih cirkuliše voda.
Najveći nedostatak metode hidrokulinga jeste to što se vodom prenose različiti
patogeni, zbog čega se ona mora često mijenjati ili dezinficirati pomoću različitih
hemijskih sredstava. TakoĎer, za primjenu hidrokulinga potrebno je imati
odgovarajuću ambalaţu (vodootpornu).

RashlaĊivanje u vakum – komorama

RashlaĎivanje u vakumu radi na principu smanjenja pritiska u komorama sa voćem

pomoću vakum pumpe. Nakon toga vrši se ponovno izravnavanje pritiska, te zbog
nagle promjene dolazi do isparavanja vode iz samih plodova, prilikom čega se
oduzima toplota. Ovaj sistem rashlaĎivanja ne primjenjuje se često za prethlaĎanje
voća.

RashlaĊivanje plodova ledom

Ovaj sistem rashlaĎivanja se, kao i prethodni, češće koristi za rashlaĎivanje

povrtlarskih proizvoda nego voćarskih. Princip ove metode jeste prekrivanje biljnog

138
materijala komadićima leda, i to tako da se led pod velikim pritiskom ubacuje u boks
za rashlaĎivanje kroz otvorenu ambalaţu i tako prekriva biljni materijal.
Iako je ovo efikasna metoda rashlaĎivanja, zbog brzog sniţavanja temperature, rijetko
se koristi za prethlaĎenje voćnih plodova zbog oštećenja pokoţice uslijed udaraca
komadića leda.

Nakon provedene metode prethlaĎenja plodovi se usmjeravaju na liniju za sortiranje

ili idu na dugotrajno čuvanje u specijaliziranim hladnjačama.

9.3. NAĈINI SKLADIŠTENJA PLODOVA

U današnje vrijeme se voće najčešće čuva u hladnjačama, meĎutim, i pored dobrih

uslova u komorama, javljaju se odreĎeni problemi, koji su uslovljeni biološkim
procesima u plodovima, a nastaju kao posljedica tehnologije gajenja i ekoloških
uslova u kojima se proizvedeni. Zbog toga je vrlo vaţno poznavati porijeklo i uslove u
kojima su proizvedeni voćni plodovi, jer se na osnovu tih informacija planiraju uslovi
i duţina njihovog čuvanja. Prije svega je vaţno istaći da plodovi namijenjeni čuvanju
moraju ispunjavati odreĎene kriterije u pogledu zdravlja, krupnoće i boje i nutritivnog
sastava.

9.3.1 Objekti za skladištenje plodova voćaka

Razlikujemo sljedeće tipove hladnjača:

- NA – hladnjače sa normalnom atmosferom (regulacija temperature i vlaţnosti
vazduha)
- KA – hladnjače sa kontrolisanom atmosferom (regulisanje temperature,
vlaţnosti vazduha, koncentracije CO2 i O2)
- ULO – ultra niski sadrţaj kiseonika (najviše 2%)
- ULE – ultra niski sadrţaj etilena
- DA – hladnjače sa dinamičkom atmosferom (oprema koja omogućuje
automatsko prilagoĎavanje uslova skladištenja fiziološkom stanju plodova)

9.3.1.1 NA – hladnjaĉe sa normalnom atmosferom

Hladnjače sa normalnom atmosferom su tip hladnjača u kojima je mohuće kontrolisati
temperaturu i relativnu vlaţnost vazduha, a razvijene su sredinom prošlog vijeka. U
ovim hladnjačama plodove jabučastih voćnih vrsta moguće je čuvati 6-7 mjeseci,
koštičavih vrsta tokom nekoliko sedmica, a osjetljivih jagodastih i bobičastih vrsta
samo nekoliko dana.
Priliko izgradnje ovog objekta preporučuje se da bude prizeman, pravougaonog
oblika, a poţeljno je izbjegavati gradnju potpornih zidova zbog oteţane manipulacije
plodovima. Veličina i kapacitet rashladnog prostora ovise od namjene hladnjače i
količine voća koje će se čuvati, meĎutim, ipak se smatra da je optimalna veličina
komora 120-170 tona zapremine, a optimalna visina 6,5 – 7 metara. Hladnjače mogu
biti izgraĎene od klasičnih materijala (opeka , beton), ali se u novije vrijeme češće
primjenjuju poliuretanski paneli koji se postavljaju na pripremljenu betonsku
konstrukciju.

139
U izgradnji hladnjača troškovi izolacije čine 15-20% sredstava uloţenih u hladnjaču,
meĎutim pravilnom i sigurnom izolacijom osigurava se velika ušteda energije.
Materijal koji se koristi za izolaciju treba da ima osim dobrog koeficijenta termičke
provodljivosti, i slabo linearno skupljanje i sl., te da je trajena i otporan prema
insektima i glodarima. Tako su najčesće korišteni materijali za izolaciju hladnjača
ekspandirana pluta, neki izolatori biljnog porijekla, sintetički izolatori (staklena vuna),
a u zadnje vrijeme se sve češće koriste plastični izolatori kao što poliuretan, polivinil
te stiropor.
Osim toga neophodno je sa hladne strane zidova izgraditi paropropustlji sloj kojim se
omogućava eliminacija vlage, dok se sa unutrašnje strane gradi paronepropustljiv sloj
koji sprječava difuziju vlage.
Vrata na komorama moraju biti izotermička, ali i dovoljno velikih dimenzija zbog
paletizacije i mehanizacije u hladnjači. Najčešće se ugraĎuju klizna vrata.

9.3.1.2. Rashladna oprema u NA-hladnjačama

NA- hladnjače se hlade na principu isparavanja rashladne tečnosti, a proizvedene pare
se kondenzatorom skupljaju i ponovo pretvaraju u tečno stanje.
Osnovna 4 elementa sistema hlaĎenja su:
 Kompresor
 Isparivač
 Kondenzator
 Ekspanzivni ventil

Kompresor
Kompresori se upotrijebljavaju i kod rashladnih ureĎaja. Šema jednog rashladnog
ureĎaja prikazana je u slici.

Shematski prikaz rashladnog ureĎaja: Km – kompresor, 2 - radni, 1 –usisni, t – tlačni

ventil kompresora, TV – tlačni vod, SV – usisni vod, Sl - usisni lonac, kon –
kondezator, 1 - ulaz vode za hlaĎenje kondezatora i 2 – izlaz vode. Is –isparivač, 3 –
ulaz solne rastopine i 4 – izlaz iz isparivača, TM – tlačni manometar, UM – usisini
manaometar, RV – reducirani ventili, 5 – cijev za ispuštanje zraka.

Rad ovog ureĎaja se zasniva na tome, što tekučina kada se isparava oduzima toplotu
svojoj okolini. Kod pretvaranja tekučine u paru treba savladati koheziju tekućine, za
što se troši energija. U našem slučaju tekučina za svoje isparavanje oduzima svojoj
okolino toplinsku energiju. Za svaku jedinicu tekučine kod pretvaranja u paru treba
140
utrošiti odreĎenu količinu topline. Pod toplinom isparavanja podrazumijevamo, broj
kalorija koji je potreban da se 1g neke tekučine pretvori u paru. Kod vode je to 540
cal/g kod 100 ºC, a kod amonijaka iznosi 310 kcal / kg kod 0 ºC. U rashladnom
ureĎaju se , pomoću kompresora i hladionika, plin najprije pretvori u tekućinu, a ta
tekućina isparava u isparivaču i time oduzima toplinu sredstvu, koje je okruţuje u
isparivaču. To je rastopina soli u vodi, koja mrzne ispod 0ºC.

Sredstva koja se upotrijebljavaju u rashladnim ureĎajima su: amonijak(NH 3), ugljični

dioksid (CO2), hlor-etil ( C2H5Cl), sumpor dioksid ( SO2).

Opisati ćemo, kako se odvija proces u rashladnom ureĎaju s aminijakom. U cijevnom

sistemu isparivača isparuje se tekući amonijak i na taj način oduzima toplina okolini –
dobiva se korisna hladnoća. Pare nastale u isparivaču, usisava kompresor, on
komprimira te pare i tiska ih u zavojnicu kondezatora. U kondezatoru voda, koja struji
oko zavojnice oduzima toplinu tim zgusnutim parama, uslijed čega dolazi do
kondeziranja pare – pretvaranja istih u tekućinu. Tekući amonijak odlazi iz
kondezatora preko reducirajućeg ventila u isparivač. U reducirajučem ventilu smanji
se tlak, koji vlada u kondezatoru( sa 7,7 ata), na tlak koji vlada u isparivaču ( na1,4
ata.).

Učinak stroja za hlaĎenje ovisi o teţini hladne pare, koja se u jedinici vremena razvije
u isparivaču.

Osnovni tipovi kompresora su: klipni, rotacioni i centrifugalni.

Klipni kompresori

Ovaj tip kompresora se često koristi jer su pogodni za sve vrste fluida. Sastoje se od
kartera u kome se okreće koljenasto vratilo oslonjeno na dva ili više leţišta, i od
jednog ili većeg broja cilindara od čijeg broja zavisi i oblik kompresora.
Funkcioniše tako što klipnjače prenose obrtno kretanje vratila na klip koji se kreće u
cilindru i vrši usisavanje i sabijanje fluida. Cilindri su sa gornje strane zatvoreni
ventilskom pločom ili cilindarskom glavom u kojoj su smješteni ventili, pomoči kojih
se vrši otvaranje i zatvaranje cilindara.

Rotacioni kompresori

Ovaj tip kompresora se sve češće primjenjuje kod hladnjača velikog kapaciteta.
Kompresija se postiţe rotiranjem dva spiralna rotora koji su postavljeni na paralelnim
osovinama i to tako da ţlijebovi jednog (muškog) ulijeţu u udubljenja (ţenskog)
drugog rotora. Kompresija se postiţe radom rotora koji usisavaju fluid, a daljim
rotiranjem stvara se kompresija koja se kontinuirano nastavlja i na potisnoj strani fluid
istiskuje kroz jednosmjerni ventil.
Ovaj tip kompresora su kontaktni, rade velikim brzinama bez oscilacija i vibracija, a
mogu imati i veliki zapreminski koeficijent korisnog dejstva.

Centrifugalni kompresori

Princip rada ovih kompresora je sličan radu centrifugalnih pumpi. Pritisak pare
rashladnih fluida se povećava pomoću ubrzavanja njene brzine okretanjem kola

141
kompresora. Energija brzine se pretvara u energiju potiska, a povećanje pritiska je
proporcionalno kvadratu brzine obrtnog kola i gustini pare. Obzirom da je gustina
fluida manja u odnosu na gustinu tečnosti kod pumpi, i porast pritiska je relativno
mali. Ovi kompresori su pogodni za korištenje u klimatizaciji zbog visoke
temperature isparavanja.
MeĎutim za njihov pogon treba više snage nego što je potrebno klipnim
kompresorima istih kapaciteta.

Isparivač

Isparivač je naznačajniji dio sistema hlaĎenja jer se preko njega rashlaĎuje komora i
to tako što se u njemu rashladni fluid isparava oduzimajući toplotu sredini koja se
nalazi sa spoljne sredine. IzraĎuje se od cijevi različitog oblika (glatke, orebrene,
spiralne) u kojima se nalazi rashladni fluid. Isparivači sadrţe i nekoliko ventilatora
kojima se postiţe kretanje zraka u rashladnoj komori. Česta pojava ko isparivača jeste
pojava leda na njemu, koji se javlja kao posljedica kondenzacije i smrzavanja vlage
koja se nalazi u vazduhu i plodovima. Zbog toga treba voditi računa o tempraturnoj
razlici izmeĎu tačke isparavanja fluida i temperature vazduha u komori.

Kondenzator

Kondenzatori su aparati u kojima se gasovitom rashladnom fluidu koji je pod visokim

pritiskom (dolazi iz kompresora)oduzima toplota, pri čemu fluid prelazi u tečno
stanje. Nakon toga vrši se pothlaĎivanje fluida na nekoliko stepeni ispo d temperature
na kojoj se dešava kondenzacija. U upotrebi se najčešće koriste kondenzatori hlaĎeni
vodom i hlaĎeni zrakom.

Ekspanzioni ventil

Ekspanzioni ventili su ureĎaji u kojima se smanjuje pritisak kojem je fluid podvrgnut

u kondenzatoru, zahvaljujući čemu fluid prelazi iz tečnog u gasovito stanje.
Postoje ručni, automatski i termostatski ekspanzioni ventili.
Ručni ventili je sličan običnom zaustavnom ventilu, ali ima mnogo manji prolaz za
protok fluida, te iglu kojom se taj prolaz zatvara. Upotrebljava se kao glavni
ekspanzioni ventil u instalacijama gdje su promjene opterčenja i reţima rada teške te
se prilagoĎavanje pritiska ne vrši često.
Automatski ventili odrţava pritisak i temperaturu na istom nivou. Posjeduje zavrtanj
pomoću kojeg se visina temperature i pritiska mogu povećati ili smanjiti.
Termostatski ventili rade na principu razlike temperature na ulazu i izlazu iz
isparivača.kod njih se nalazi jedan zavrtanj koji reguliše temperaturu pregrijavanja
rashladnog fluida.
Kada se uzme u obzir princip rada i konstrukciona rješenja hladnjače postije dva
sistema hlaĎenja i to direktni i indirektni sistem (sl.3 i sl.4)
Ova dva načina hlaĎenja razliku se po tome što kod direktnog sistema hlaĎenja
isparivači se nalaze sa unutrašnje strane komora, a kod indirektnog se isparivači
nalaze sa vanjske strane komora.
U savremenim hladnjačama se koristi indirektni sistem hlaĎenja jer je pouzdaniji.

142
 Sl. __. Direktno hlaĎenje Sl. __.Indirektno hlaĎenje

9.1.2 CA- hladnjače sa kontrolisanom atmosferom

Sistemi hladnjača sa kontrolisanom atmosferom su razvijeni 60-tih godina prošlog
stoljeća, a u njima je omogućena izmjena sastava vazduha koji se nalazi unutar
komora. Zahvaljujući ovim hladnjačama, plodove nekih voćnih vrsta se mogu čuvati
tokom cijele godine.
U hladnjačama sa kontrolisanom atmosferom moguća je regulacija:

 Temperature vazduha
 Relativne vlaţnosti vazduha
 Koncentracije CO2
 Koncentracije O2

Suština rada ovih hladnjača je je u omogućenoj izmjeni sastava gasova unutar

rashladnih komora, pa se tako koncntracija CO2 podiţe sa 0,03% koliko se nalazi u
spoljašnjoj sredini, na 1-1,5%, dok se koncentracija O2 smanjuje sa 21% na 1-3%. U
obakvim uslovima disanje plodova se smanjuje na minimum, čime se usporava
njihovostarenje i propadanje.
Rashladna oprema u CA hladnjačama je ista kao i kod NA hladnjačaa da bi se
uspostavila kontrolisana atmosfera neophodno je i prisustvo sljedeće opreme:

 Generatori za stavranje vještačke atmosfere

 UreĎaji za uklanjanje suvišnog CO2 (skraberi)
 UreĎaji za uklanjanje etilena
 Različiti senzori i analizatori gasova
 UreĎaji za odrţavanje relativne vlaţnosti vazduhaventili za izravnavanje
pritiska
 Kompenzacioni baloni
 Pomoćna oprema

Kontrolisana atmosfera moţe se uspostaviti na dva načina:

- Procesom prirodne respiracije – disanja plodova
- Metodom ubrzanog, vještačkog mijenjanja sastava atmosfere

143
Procesom prirodnog disanja količina O2 se smanjuje,a oslobaĎanjem CO2 povećava se
njegova koncentracija u komori. Pri konstantnoj temperaturi disanje u komori postaje
pribliţno konstanti.
Metoda ubrzanog stavaranja atmosfere posiţe se ubacivanjem inertnog azota u
komore i to putem kondenzatora za stvaranje vještačke atmosfere. Sastav atmosfere se
mijenja tako da se upumpavanjem N smanjuje procenat svih ostali gasova, a zatim se
nivo CO2 putem normalnog dianja plodova povećava na ţeljenu koncentraciju.

Odrţavanje reţima kontrolisane atmosfere

Nakon uspostavljanja kontrolisane atmosfere, neophodne je taj reţim i odrţavati s

obzirom da se koncentracije kisika i ugljendioksida disanjem mijenjaju. Višak CO 2 se
eliminiše pomoću ureĎaja koji se nazivaju skraberi koji mogu raditi po principu
hemijskog ili fizičkog uklanjanja CO2 iz komora.
Hemijskim putem kao apsorpciono sredstvo koristi se kalijum-karbonat koji uz
prisustvo vodene pare i ugljendioksida formira kalijum hidrogen-karbonat te se tako
suvišni CO2 uklanja iz atmosfere.
Fizičkim putem za apsorpciju CO2 se koristi aktivni ugalj i to tako što se vazduh iz
komore unosi ventilatorom u posudu sa aktivnim ugljem pri čemu se vrši apsorpcija
ugljen dioksida, a prečišćeni vazuh vraća se u komoru a apsorbovani ugljen dioksid se
usmjerava u vanjsku sredinu.
Prilikom izlaska gasova iz komore i njihovog vraćanja nazad kao i usljed promjene
relativne vlaţnosti vazduha dolazi do promjene pritisaka što ponekad moţe da izazove
uvijanje, odnosno pucanje zidiva komore. Kako bi se neutralisale promjene pritisaka u
komori, često se potavljaju kompenzacioni baloni iz kojih se po potrebi uzima
potrebni ili usmjerava suvišni vazduh.
Osim ovih ureĎaja, u hladnjačama se često postavljau i ureĎaji kojima se mjeri
prisustvo alkohola i acetal-aldehida koji nastaju kao prosuk anaerobnog disanja
plodova, a vrlo su štetni za plodove. U tom slučaju se povećava sadrţaj kisika u
komoram i to upuštanjem svjeţeg vazduha unutra.
Kao rezultat poboljšanja hladnjača sa kontrolisanom atmosferom nastale su ULO,
ULE i DA hladnjače.

9.3.1.1. ULO hladnjaĉe

ULO hladnjače su skladišta sa ultraniskim sadrţajem kisika gdje koncentracija kisika

ne prelazi 2%. Prilikom skladištenja plodova u ULO hladnjačama neophodna je stalna
kontrola prisustva etanola i acet-aldehida kako bi se izbjegla pojava anaerobnog
disanja.

9.3.1.2. ULE hladnjaĉe

Ove hladnjače sadrţe opremu za uklanjanje etilena i to zahvaljujući ugradnji skrabera

za etilen koji rade na principu apsorpcije etilena od strane nekog hemijskog jedinjenja
(K-permanganat, silicijumova jedinjenja, MCP)

9.3.1.3. DA hladnjaĉe

DA hladnjače su skladišni kapaciteti u kojima se uspostavlja i odrţava dinamička

atmosfera. Suština rada ovih skladišta u stalnom prilagoĎavanja uslova atmosfere

144
fiziološkom stanju plodova. Ovo je omogućeno zahvaljujući ugradnji senzora koji
reaguju na promjene odreĎenih fizioloških procesa a koji signale šalju računaru koji
dalje mijenja parametre u h komori dovodeći ih u optimalnu vrijednost za dugortajno
čuvanje. DA hladnjače su trenutno najkvalitetnije tehnološko rješenje za dugotrajno
čuvanje plodova.

10. TRANSPORTNI UREĐAJI

U gospodarskim objektima koriste se različtie konstruktivne izvedbe transportera za

prenos materijala koji se mogu svrstati po načinu transporta u četiri grupe i to:

mehanički,
pneumatski,
klizni i
kotrljače.

10.1. Mehaniĉki transporteri

Prenose materijal odgovarajućim pokretnim radnim dijelovima, koji ga pomjeraju ili

nose sa jednog mjesta na drugo. U transportere koji rade na principu pomjeranja
materijala spadaju lančasti i puţasti ili spiralni transporteri, dok trakasti i kašikasti
elevatori spadaju u transportere koji nose materijale.

10.1.1. Lanĉasti ili lanĉani transporteri

Sastoje se iz jednog ili više beskrajnih lanaca prebačenih preko odgovarajućih

lančanika. Transporter iz jednog beskrajnog lanca ima na odreĎenim razmacima zupce
i kreće se po sredini najčešće kosog korita, kojeg čine uzduţne letve glatkih površina,
sa ili bez bočnih strana. Ovaj tip transportera koristi se za transport prizmatičnih bala
sijena ili slame za njihovo dizanje na sjenike ili kamare.

Drugi tip jednolančanog beskrajnog transportera je lančasti transporter s grebačima u

nepokretnom koritu ili kanalu. Koristi se za transport zrnastog materijala, gotove
stočne hrane, silaţe, stajskog Ďubriva i dr. Jednostavni su i mogu raditi pod uglom od
45.

145
 Sl. 585. Jednolančani transporter s grebačima

Navedeni transporter ima dvostruko dno. Po gronjem dnu korita transportira se grubi
materijal (sl. 585-A), dok se po donjem dnu transportira fini materijal (sl. 585-B) uz
prethodnu promjenu smjera kretanja transportnog lanca.

Dvolančasti transporteri imaju dva beskrajna lanca, meĎusobno povezana poprečnim

letvama “L” profila sa zupcima u nepokretnom kosom koritu. Korito je slične
konstrukcije kao kod prethodnog transportera, ali je šire. Ovaj transporter namijenjen
je dizanju rasutog sijena i slame na kamare i sjenike. I ovaj transporter, kao i
prethodni, je na točkovima i moţe se pomjerati sa jednog mjesta na drugo.

Lančasti transporteri redovno su opremljeni elektromotorima sa redukcijom prenosa

obrtaja na pogonski lančanik transportera.

10.1.2. Puţasti ili spiralni transporteri

Sluţe za transport raznovrsnih materijala, kako u horizontalnoj ravni tako i pod

usponom od 30. Koriste se u biljnoj i stočnoj proizvodnji.

Sl. __. Prevozni puţasti transporter i detalj puţnice

146
Kao što slika 586. pokazuje, radni dio puţastog transportera je osovina sa spiralnim
navojima koja se okreće u metalnoj cijevi ili koritu. Korito je zastupljeno kod
horizontalnih transportera.

Sl. >__. Oblici puţnica horizontalnih transportera

Na slici 587. označeni su oblici puţnica: a - u obliku navoja, b - sa punim puţem, c - u

obliku svinute pantljike i d - lopatičaste.

Osovine se najčešće izraĎuju od čelične cijevi i redovno su iz sekcije 2 - 3 m duţine,

koje su spojene (varene). Pune puţnice - navoji izraĎuju se iz čeličnog lima debljine 2
do 4 mm. Izbor osnovnih veličina puţastog transportera, kod odreĎenog učinka i vrste
materijala, moţe se odrediti na osnovu jednadţbe učinka (prema I. G. Gominiću)

( D 2  d 2 )
Q  60   s  n   (t/h)
4

gdje je: D - promjer puţnice u m

d - promjer osovine puţnice u m
s - korak puţnice u m
n - broj okretaja osovine u mm
 - specifična teţina transportiranog materijala t/m3
 - koeficijent punjenja puţnice materijalom.

Kod vertikalnog transporta zrnastog i brašnastog materijala kapacitet se povećava

brojem okretaja puţnice do odreĎene granice. Broj okretaja kod kojeg se postiţe
maksimalan učinak je različit i ovisi o promjeru puţnice i vrsti materijala. Tako se,
prema ispitivanjima, kod zrnastog materijala maksimalan učinak ostvaruje kod
puţnice promjera

D = 15 cm pri broju okretaja n = 900 min-1

D = 10 cm pri broju okretaja n = 1.000 min-1

147
10.1.3. Trakasti ili remenski transporteri

Nazivaju se još konvejeri, a namijenjeni su prenosu rasutih materijala. Sastoje se od

beskrajne trake prebačene preko para remenica, od kojih je jedna pogonska. Trake
mogu biti platnene, balata i gumene. Gumene su zapravo platnene, vulkanizirane i
prekrivene slojem gume. Kod dugačkih traka koristi se jedna ili više nateznih
remenica.

ravna sastavljena

Sl. __. Natezne remenice trakastog transportera

Kod njih je ugao uspona remenice ograničen (15 - 17). MeĎutim, imaju veliki
učinak, jer mogu raditi sa velikim brzinama. Za skidanje zrna sa trake postoji ureĎaj
prikazan na slici 589.

148
 Sl. __. UreĎaj za skidanje zrna s trakastog transportera

UreĎaj se sastoji iz dviju slobodnih remenica u takvom poloţaju da traka u presjeku

dobije oblik slova “S”. Materijal se ispušta iznad gornje remenice, hvata u poseban
ţljeb i kosinom odvodi u stranu. Ovi ureĎaji su pokretni što omogućuje da se materijal
moţe skinuti na bilo kojem mjestu trakastog transportera.

Snaga potrebna za pogon trakastog transportera ovisi o otporu trenja trake, o trenju u
leţajima i teţini nošenog materijala trakom.

10.1.4. Kašikasti elevatori

Smatraju se vrlo efikasnim za vertikalni transport raznih rasutih materijala. Postoje tri
tipa elevatora sa kašikama (sl. 590).

Sl. __. Elevatori sa različitim rasporedom kašika

a - sistem kašika s centrifugalnim izbacivanjem materijala koji se

ujedno najviše upotrebljava na farmama. Kašike su na jednakim
rastojanjima rasporeĎene po lancu ili traci kako bi se izbjegle smetnje
kod izbacivanja materijala. Materijal se izbacuje centrifugalnom silom
iz kašika na vrhu elevatora. Upotrebljavaju se za zrnasti materijal,
krupniju prekrupu, pelete i sl.

b - sistem kašika smještenih izmeĎu dva lanca. Ovaj sistem kašika ne

zahtijeva veću brzinu za izbacivanje (praţnjenje) materijala. Pogodan
je za transport specifički lakšeg (pahuljastog) i ljepljivog materijala.

149
 c i d - sistem gusto nanizanih kašika sa oblikom koji omogućuje da
svaka prethodna kašika djeluje kao deflektor (usmjerivač) za
praţnjenje materijala iz slijedeće kašike. Koristi se za transport teţih
materijala i sa opisanom postavom kašika postiţe se dobar učinak.

Učinak elevatora moţe se izračunati po formuli

60  q  v
Q   kg/min
a

gdje je: q – zapremina kašike u kg

v – brzina kretanja lanca ili trake sa kašikama m/sek
a – razmak izmeĎu kašike u m
 – procenat punjenja kašike

10.2. Pneumatski transporteri

Osim transporta kabastih materijala, kao što su sijeno, sjeckana masa, slama, itd,
pneumatski transporteri koriste se i za transport zrnaste stočne hrane u obliku zrna,
prekrupe i sl.

Sl. __. Shema transporta zrna pneumatskim transporterom

Ovisno o specifičnoj teţini i svojstvima letenja u struji zraka, poljoprivredni materijali

zahtijevaju za pneumatski transport ventilatore različitih konstrukcija.

Jedan od glavnih elemenata je promjer cijevi. U uskim cijevima sa gustom smjesom

zrna i zraka stvaraju se visoki pritisci, dok u širokim cijevima za transport rijetke
smjese mogu se koristiti niskotlačna puhala u obliku centrifugalnih radijalnih
ventilatora. Iako jednostavni i prikladni za poljoprivredni transport, puhalni
transporteri zbog niskog pritiska imaju ograničeni domet.
150
Pritisak zraka u cijevi mjeri se u milimetrima vodenog stuba (mmVS).

Razlikuju se tri vrste pritiska i to: statički (p s), dinamički (pd) i ukupni (pu). Statički
pritisak u cijevi moţe biti pozitivan ili negativan, tj. ako je veći, odnosno manji od
vanjskog zraka. Dinamički pritisak je uvijek veći i identičan je s kinetičkom
energijom m3 zraka i izraţava se jednadţbom

 v 2
pd 
2g

gdje je:  – specifična teţina zraka kg/m3

v – brzina struje zraka m/s
g – gravitaciona sila 9,81 m/s2

Radijalnim ventilatorima moţe se proizvesti različita količina zraka, dok je postizanje

pritiska ograničeno. Na osnovu rezultata velikog broja ispitivanja, preporučuju se
sljedeće brzine struje zraka u transportnoj cijevi za različite materijale:

- za pljevu 16 m/s - za zrno 20 – 24 m/s

- za sjeckanu masu 18 m/s - za sijeno i slamu 23 m/s

Kod cijevi gdje se smjer mijenja za 90, najpovoljniji radijus zakrivanja iznosi 6
promjera cijevi (R = 6D).

Ubacivanje materijala u transportnu cijev mora biti jednolično i kontinuirano. Postoje

tri načina ubacivanja: a – pomoću točka s ćelijama ili puţnicom, b – pomoću
injektora i c – kroz lopatice ventilatora. Posljednji (c) se koristi za pljevu i suhu
sjeckanu masu.

obrtnim točkom sa ćelijama sistemom injektora

Sl. __. Ubacivanje materijala u transportnu cijev

151
Kod sistema injektora, suţeni dio cijevi ispod koša izraţava se odnosom (F s/Fc) i za
transport zrna iznosi 0,25 – 0,35, a za sijeno 0,34.

10.3. Klizni transporteri i kotrljaĉe

Predstavljaju kose ravni, gdje se transport materijala zasniva na klizanju ili kotrljanju
materijala. Za transport materijala klizanjem brzina ne bi trebalo da prelazi 2 m/s.

Za transport materijala klizanjem koriste se protočne cijevi (čelične ili drvene)

pravougaonog ili okruglog presjeka.

Sl. __. Protočne cijevi za transport zrna

Postoje odgovarajući matematski obrasci za proračun površine presjeka protočnih

cijevi.

Djelovanje gravitacione sile za transport materijala koristi se i kod spiralnih ţljebova

za spuštanje materijala u vrećama u mlinovima i tvornicama stočne hrane.

Sl. __. Specijalni ţljeb – spust za spuštanje vreća

152
Radna površina je glatka, od čeličnog lima ili drveta, sa ravnim ili udubljenim dnom.
Ovi transporteri su malih dimenzija, jednostavni su i lagani za posluţivanje.

K o t r l j a č e imaju okvir od ugaonog ţeljeza i transportne valjčiće od čeličnih cijevi,

koje se slobodno okreću u svojim leţištima.

Sl. __. Kotrljača za transport materijala u jedinicama

Koriste se za transport kanti za mlijeko, posuda za stočnu hranu i to kao horizontalni,

s padom od svega 3 do 5%. Grade se kao sekcijski, duţine 2,5 do 3 m, bilo
stacionirani ili pokretni, na nogarama s točkovima. Ukoliko su tačno u horizontalnoj
ravni, tada se teret na njima gura rukama.

153
LITERATURA

1. Anonimus (2010), Grejderi, http://www.gramak.com/grejderi.html; (pristup:

17.10.1010.)
2. Bajkin A. I sar. (2005) Mašine u hortikultur i–Novi sad,; S.L.7.3 Ravnjač sa
laserskim podešavanjem.
3. Anonimus (2010), Wikapedija-skica arteške vode;
http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Artesian_Well.png ; (pristup: 4.11.2010.)
4. Ristić A.i sar.(2010), Daljinska detekcija radarskim tehnologijama – primena u
poljoprivredi, Savjetovanje PETEP-poljoprivredna tehnika i energetika u
poljoprivredi, Donji Milanovac, Srbija; Slika mobilnog radara (slajd 9.).
5. Prof. dr. Taib Šarić; Opšte ratarstvo; NIP “Zadrugar” Sarajevo 1991.;
6. Prof. dr. Milan Martinov; Materijalna podrška Ministarstvo poljoprivrede,
šumarstva I vodo privrede Srbije; Novi Sad, 2006.;

7. Agrar und Zubehör. Katalog Lechler 2001.

8. Brčić, J.:Mehanizacija u voćarstvu i vinogradarstvu. Zagreb, 1995
9. Düsen und Zubehör für Raumkulturen. Katalog Lechler 2001.
10. Lulo,M.,Škaljić,S.:Mehanizacija poljoprivrede, Univerzitetski udţbenik, Sarajevo
2003.god.
11. Savrenmena poljoprivredna tehnika br.3. 2003 god
12. Zimmer, R., Banaj, Đ., Brkić, D., Košutić, S.:Mehanizacija u ratarstvu.
Osijek,1997

13. Internet :
- Odluka o proglašenju zakona o zaštiti bilja Hrvatske; http:/
www.zsr.hr/Propisi/NN%2010-94.htm, pristup 29.dec.2010.godine

- http:/ www.poslovniforum.hr/poljoprivreda/zastita_integralna.asp

- http:// www.icv.hr/2280/tmp.php?go=1058

- www.vojta-plan.hr .

- www.agroplus.rs

- www.poljoprivreda.info

154