Dizalica je naprava za dizanje, premještanje i povlačenje tereta. Najstarija
naprava za dizanje ili pomicanje tereta jest poluga, s kojom se može s manjom silom podići veći teret, ali je pritom pomak tereta onoliko puta manji koliko je puta teret veći od pogonske sile. Dizalice mogu imati ručni i strojni pogon. Ručni pogon se nalazi samo kod dizalica s rijetkom ili povremenom uporabom, za manje terete i male visine dizanja. Strojni pogon upotrebljava se kod dizalica s učestalom primjenom, za teške terete, velike okomite i vodoravne pomake te za premještanje velikih količina materijala. Danas se najviše primjenjuje električni pogon. Hidraulični pritisak Hidraulični pritisak je uređaj pomoću kojega se mogu proizvesti vrlo velike sile , dizanja, probijanja, oblikovanja i slično.
Sastoji se od dva međusobno spojenia hidrauličkia cilindara, ispunjena tečnošću.
Hidraulična presa djeluje na principu jednakoga širenja pritiska na sve strane u tečnosti (Pascalov zakon). Pritisak u malome cilindru nastaje zbog pomjeranja malog klipa, koji se pomjera ručno preko poluge ili elektromotorom. Pritisak proizveden u malome cilindru prenosi se u veliki cilindar, gdje djeluje na veliki klip. Princip rada hidraulike Najraniji tip dizalica Vrste hidrauličnih dizalica
Postoji mnogo vrsta
hidrauličnih dizalica i neke od njih cemo navesti u sledecim slajdovima. Male hidraulične dizalice
Male prijenosne hidraulične dizalice služe za dizanje automobila , ali se izrađuju i za sile dizanja veće od 106 N (100 tona) Stabilne hidraulične dizalice
Stabilne hidraulične dizalice
služe (na primjer u autoservisima) i kao dizalice u mnogim granama industrije. Hidraulične dizalice imaju svestranu primjenu, ali im je nedostatak mala radna brzina. Autodizalice - kran
Autodizalice ili kranovi
su hidraulične dizalice koje služe za dizanje tereta na velikim visinama. U cilju poboljšanja uslova života, iako nesvesno, principi mehanike fluida primenjivani su još u praistoriji. Arheološki nalazi, retki izvorni crteži i stare legende dokazuju da je već u praistorijsko doba čovek iskustvom pronalazio praktična rešenja brojnih problema. Izumeo je splav, čamac i brod, potom veslo i jedro za pogon tih plovila, naučio da gradi kanale i nasipe i na taj način kontroliše vodene tokove, navodnjava i odvodnjava zemlju, sprečava poplave, izumeo je strelicu s repnim stabilizatorom, kovački meh, primitivno vodeničko kolo, primitivnu vetrenjaču itd. HVALA NA PAŽNJI