Uvod

U posljednje vrijeme sve smo svjesniji činjenice da svojim načinom života izazivamo
velike promjene Zemljinog eko sistema. Te iste promjene, s obzirom da smo dio tog sistema,
utiču izravno na nas. Iz tog razloga sve se više budi svijest ljudi o potrebi za velikim
promjenama vezanim uz način dobijanja energije.

Jedan od oblika energije koji svakodnevno koristimo jest električna energija. Glavna
prednost električne energije jest mogućnost njenog lakog transporta do krajnjeg korisnika.
Problem koji se javlja jest proizvodnja, naime najveći udio u svjetskoj proizvodnji el. energije
imaju termoelektrane koje koriste fosilna goriva. Osim što su ograničen resurs, fosilna goriva
značajno zagađuju Zemljinu atmosferu.

Iz navedenih razloga javlja se potreba za novim, alternativnim izvorima energije. U

svojoj okolini primjećujemo velike potencijale prirodnih izvora energije kao što su sunčeva
energija, energija vjetra, energija oceana, geotermalna energija, biogoriva i sl. Da bi se ti
izvori iskoristili, potrebni su uređaji koji vrše pretvorbu energije. Uobičajeno je da se takvi
uređaji grupiraju te na taj način stvaraju elektrane koje proizvode el. energiju za široku
potrošnju. Zbog raznih čimbenika kao što su razvoj tehnologije, svijest o ekologiji i potreba za
jeftinijom energijom svjedoci smo sve većeg porasta broja objekata koji imaju instaliran neki
od sistema za iskorištavanje alternativnih izvora energije tzv. samoodrživi objekti. Da bi se
neko odlučio za kupnju ovakvog uređaja karakteristike proizvoda moraju zadovoljiti osnovne
uvjete kao što su: zadovoljavajuća iskoristivost, prihvatljiva cijena, lako održavanje i sl. Izrada
ovakvog uređaja zahtjeva razumijevanje nekih osnovnih pojmova te je neophodno opisati
energent koji će se koristiti, analizirati uređaj za pretvaranje mehaničke energije u električnu te
proučiti već postojeće konstrukcije takvih uređaja na tržištu. Time se pokušavaju umanjiti
nedostatci postojećih proizvoda te se razmatraju mogućnosti za povećanje ukupnog učinka.
Bitno je naglasiti da je niska cijena jedan od glavnih faktora koji se mora zadovoljiti, a budući
da konstrukcija nije predviđena za masovnu proizvodnju bitno je da proizvodnja po komadu
bude u startu jeftina stoga materijali moraju biti lako dostupni, a tehnološki postupci
jednostavni.

Kao što je već navedeno jedan od alternativnih izvora energije jest vjetar. Po svojoj
prirodi vjetar je oblik sunčeve energije i kao takav ubraja se u obnovljive izvore. Uređaji koji
se koriste za pretvaranje energije vjetra u mehaničku energiju nazivaju se vjetroturbine. Kroz
povijest vjetroturbine su se koristile za izravan pogon radnih strojeva, no u današnje vrijeme
dobijena mehanička energija pretvara se u električnu. Za takvo pretvaranje u najvećem se
broju slučajeva koriste vjetroturbine horizontalnog tipa, no nedostatci takvih turbina postaju
vidljivi na područjima gdje vjetar nema stalnu struju i gdje se javljaju udari (npr. bura).
Izuzetno su nepogodne za vjetar koji brzo mijenja svoj smjer (turbulentne struje). Rješenje
ovih i drugih problema horizontalne izvedbe rješava vertikalna izvedbi vjetroturbine.
Poznavajući prirodu vjetra u našim krajevima sasvim je prirodno odlučiti se za vertikalnu
izvedbu. Vertikalna vjetroturbina koja će se relativno lako instalirati na stambeni objekt plijeni
pažnju mnogih koji se već bore za svoj komad tržišta. Odgovor na pitanje koliko je ovakav
sistem koristan, isplativ i siguran te da li je uopće potreban, pokušati će se dati u ovom radu.

1
Energija i snaga vjetra

Sva obnovljiva energija dolazi od sunca. Sunce prema Zemlji zrači 1015 kWh po kvadratnom
metru. Oko 1 do 2 posto energije koja dolazi od sunca pretvara se u energiju vjetra. To je
primjerice od 50 do 100 puta više od energije pretvorene u biomasu od svih biljaka na Zemlji.
Zbog zemljine rotacije, svaka kretnja na sjevernoj polulopti je usmjerena prema desno. Ta
pojava iskrivljena sile je poznata kao Coriolisova sila. Na sjevernoj polulopti vjetar ima smjer
rotacije obrnutu smjeru kazaljke na satu kako se približava području niskog pritiska. Na južnoj
polulopti vjetar ima smjer rotacije u smjeru kazaljke na satu oko područja niskog pritiska.

Vjetroturbina dobija ulaznu snagu pretvaranjem sile vjetra u okretnu silu koja djeluje na elise
rotora.

Količina energije koju vjetar prenosi na rotor zavisi od:

- površine kruga koju čini rotor u vrtnji,

- brzine vjetra i
- gustine zraka.

Pri normalnom atmosferskom pritisku pri temperaturi od 15°C zrak teži otprilike 1.225 kg/m3,
ali se povećanjem vlažnosti i gustina povećava. Takođe vrijedi da je zrak gušći kada je hladniji
nego kad je topliji. Na visokim nadmorskim visinama pritisak zraka je niži, pa je zrak rjeđi.
Vjetroturbina iskrivljuje putanju vjetra i prije nego što vjetar dođe do elisa rotora. To znači da se
ne može iskoristiti sva energiju iz vjetra.

Pomoću logaritamske ekstrapolacije i Weibulove korekcije, a na temelju podataka mjerenja

razdiobe brzina vjetra u desetomjesečnom razdoblju na visini od 10 m visine od tla, izvedene
su krivulje učestalosti trajanja brzina vjetra na visinama 25, 50 i 100 m. Iz slike se vidi da je
trajanje nižih brzina vjetra veće na nižim visinama od tla, ali zato je trajanje viših brzina veće
na većoj visini od tla.

Krivulje učestalosti brzina vjetrova na visinama 10, 25, 50 i 100 metara od tla

2
Beaufortova tabela jačine vjetra

3
Vjetroturbine (vjetrenjače)

Vjetroturbine nude čist, popularan i jednostavan način generisanja alternativne energije

za relativno povoljnu cijenu koštanja. Generisanje energije od energije vjetra je jedan od najbrže
rastućih izvora alternativne energije na svjetskom tržištu. Snaga vjetra je jedan od najvažnijih
izvora čiste energija sa najmanjom štetnom emisijom.

Međunarodne mape vjetra (www.nrel.gov) i vjetroenergetski atlasi (www.windatlas.ca ,

www.sei.ie, www.windatlas.dk, itd.) pokazuju da postoji mnogo mjesta u svijetu koja imaju jake,
turbulentne I olujne vjetrove idealne za primjenu TURBINA .

Interes za korištenje obnovljivih izvora energije sve više raste od Evropske direktive za
obnovljivu energiju. Cilj je da se generiše 22.1% električne energije o obnovljivih izvora
energije do 2010 vodeći se rastućim zahtjevima.

Većina ljudi živi u gradovima. Većina ljudi želi da koristi energiju vjetra. Zato, mora da postoji
način da se ipuni želja i tih ljudi koji žive u gradu. Moraju se razviti novi oblici urbanih
vjetrotubina.

Cilj je konstruisati bešumnu, bezbjednu za ljude i ptice, atraktivnu, nezavisnu od smjera i

brzine vjetra vjetroturbinu kao novi proizvod za svjetsku upotrebu. Posebno za urbane
zone, zgrade i ostale objekte u gradovima vjetrove je koji proizvode turbulentne vjetrove. Veliki
izazov za nove vjetroturbine da ukrote te urbane turbulencije, a ujedno i da budu korisne za
generisanje energije.

Najranije poznate vjetroturbine potiču još od 7th vijeka iz Persije – i to su VAWT;

Korištene su za mljevenje pšenice, a bile su to vjetroturbine sa vertikalnom osom.

4
Koristeći istu logiku kao i Persijanci u davna vremena da se jedan dio pokretnog mehanizma
rotora zakloni, da vjetar u smjeru rotiranja rotora ne bi pravio otpor i time usporavao
okretanje rotora, i jednostavnu geometrijski logiku simetrične osmokrake zvijezde, konstruisali
smo usmjerivač vazduha koji je sastavni dio ove vjetroturbine i naziva se stator.

Tržište malih vjetroturbina je primarno zastupljenjo turbinama sa propelerima; to je rezultat

velikog ulaganja u razvoj velikih trubina sa propelerima.
Glavni razlog lošijih performansi malih vjetroturbina se ogleda u opštem fokusu razvoja na
velike vjetroturbine i njihovom tehničkom napretku u posljednjih nekoliko godina.

5
Trenutni tehnički nivo razvoja velikih vjetroturbina nudi nam veliki prostor za optimizaciju
malih vjetroturbina u budućnosti.

U područjima sa nejednakim izgledom terena, i iza prepreka poput zgrada, dolazi do

turbulencije sa vrlo nepravilnim tokovima vjetra i vrtlozima. Turbulencija smanjuje
mogućnost iskorištavanja energije vjetra, te uzrokuje veće trošenje turbina. Površine mora i
jezera su glatke pri konstantnoj brzini vjetra, nepravilnost površine je vrlo mala. Povećanjem
brzine vjetra dio energije vjetra se iskorištava na podizanje valova što čini površinu
nepravilnom. Pošto je nepravilnost na morskoj površini vrlo mala, brzina vjetra se previše ne
mijenja pa visina osovine turbine ne mora biti visoka kao na kopnu.

Najekonomičnija visina osovine turbine smještene na površini mora je 0,75 puta promjer
rotora. Tornjevi turbina obično se prave dovoljno visoki da bi izbjegli turbulencije od vjetra
blizu tla. Vjetar na moru je manje turbulentan nego na kopnu, zato turbine na moru imaju veći
životni vijek od onih na kopnu.

Pozicioniranje turbine

Efekt tunela

Prostori između dvije zgrade ili između planinskih prolaza predstavljaju suženi prostor kroz
koji vjetar protječe brže. To se događa zbog toga što se zrak stlači i na taj način protječe
brže kroz uži prolaz. Princip je isti kao kod strujanja fluida kroz uži presjek cijevi. Tako npr.
brzina vjetra okoline može biti 6 m/s a u prostoru između planina ili zgrada dostizati i do
9 m/s. Da bi se dobro iskoristio efekt tunela, tunel bi trebao biti “mekano“ smješten u prostoru
jer ukoliko su to oštri rubovi može se javiti mnogo turbulencija.

Efekt ubrzanja ili efekt brda

Uobičajeni način postavljanja vjetroturbina je postavljanje na vrh brda ili na uzvisine koje se
izdižu. Prednost je što je moguće širi slobodan prostor u smjeru prevladavajućeg smjera
vjetra u tom prostoru. Također, na uzvisinama su brzine vjetra veće nego u okolnom
prostoru. To je zbog toga što vjetar biva stlačen s vjetrovite strane brda i u trenutku kada
dođe do vrha može se ponovo širiti te se spušta dolje u područje niskog tlaka u zavjetrinu iza
brda. Kada vjetar prođe kroz turbinu postaje turbulentan i ukoliko okolno područje nije
jednoliko može doći do značajne količine turbulencije koja može negativno utjecati na
iskorištavanje pogodnog položaja na uzvisini.

6
Vjetar na moru

Kako je površina vode vrlo glatka (nije hrapava pa je trenje vrlo malo). S povećanjem brzine
vjetra dio energije otpada na stvaranje valova pa se hrapavost povećava i tako uz nastanak
novih valova dolazi do neravnomjerne hrapavosti kao u slučaju površine prekrivene s više ili
manje snijega. Također se u proračun moraju uvrstiti otoci, svjetionici koji stvaraju otpor. Na
otvorenom moru manja je turbulencija jer su razlike u temperaturama na otvorenom moru
manje.

Prepreke

Prepreke na koje vjetar nastrujava na putu do vjetroturbine ometaju strujanje i time umanjuju
vjetropotencijal. To su najčešće kuće, drveće i formacije stijena. Prepreke uzrokuju
turbulenciju u blizini vjetroturbina.

Svaka vjetroturbina usporava

vjetar iza sebe nakon što iz
njega izvuče energiju i
pretvori je u električnu. Iz
tog razloga bi turbine trebalo
smjestiti što je moguće dalje
jednu od druge. Iskoristivost
zemljišta i cijena spajanja
turbina na električnu mrežu,
traže da ih smjestimo što
bliže jednu drugoj.
Vjetroturbine su udaljene
između 5 do 9 dužina
promjera rotora u smjeru
dolaska vjetra i između 3 do
5 dužina promjera rotora u
smjeru okomitom na smjer
vjetra. Gubitak energije zbog
zavjetrine koje stvaraju jedna
drugoj iznosi negdje oko 5
posto.
Na vjetrovitoj strani zgrada
ili planina, zrak se
kompresira i njegova se
brzina između prepreka
znatno povećava. Ta je
pojava znana kao „efekt
tunela“. Tunel bi trebao biti
što pravilniji. Postavljanje vjetroturbina s obzirom na tok vjetra

7
 U slučaju da su brda vrlo neravna i nejednaka, dolazi do velikih turbulencija, tj. smjer i
brzina
vjetra bi se naglo mijenjali. Velike turbulencije u potpunosti poništavaju sve prednosti veće
brzine, a promjenjivi vjetar bi uzrokuje nepotrebno trošenje i kidanje turbine
Uobičajena mjesta za postavljanje vjetroturbina su uzvišenja, brda ili planine (slika V.4).
Prednost je imati što je moguće širi pogled prema nadolazećem smjeru vjetra u nekom
području. Razlog je ponovo stvaranje zraka na vjetrovitoj strani brda i nakon što vjetar dosegne
vrh, opet mu je omogućeno širenje kako se spušta u područje nižeg pritiska na drugoj strani
brda. Ako je brdo strmo ili ima nepravilnu površinu, dolazi do znatnih turbulencija koje
poništavaju prednosti veće brzine vjetra.

Konstrukcijski oblici vjetroturbina

Vjetroturbine spadaju u rotacijske strojeve na strujanje jer njihov rotor u kojem se vrši
pretvaranje energije vrši rotaciono kretanje. Vjetroturbina je izložena slobodnoj struji zraka tj.
kinetičkoj energiji vjetra iz okolnog vjetroenergetskog polja. Ta se energija u kolu turbine
pretvara u okretni moment vratila.
Vjetroturbine su hladni strojevi, to znači da se u njima pretvara energija prirodnog fluida koji
ima temperaturu okoline. Glavna karakteristika vjetra kao pogonskog fluida jest njegova
obnovljivost. Nakon što zrak napusti sistem kojem je predao energiju vraća se u okolinu ne
promijenjenih fizičkih i hemijskih svojstava. Preostala energija fluida na izlazu iz turbine
dovoljna je da on napusti sistem.

Podjela vjetroturbina
Vjetroturbine možemo podijeliti prema položaju osi vrtnje. Uobičajene vjetroturbine imaju
horizontalno postavljenu osu vrtnje i zbog toga se nazivaju Vjetroturbine s horizontalnom osom
vrtnje ili VSHO (eng. HAWT). Manje poznate vjetroturbine imaju vertikalnu osu vrtnje i
nazivaju se Vjetroturbine s vertikalnom osom vrtnje ili VSVO (eng. VAWT). Da bi se razjasnila
razlika između ove dvije vrste vjetroturbina potrebno ih je detaljnije opisati.

Vjetroturbine s horizontalnom osom vrtnje ili VSHO

Rotor ovih turbina postavljen je horizontalno na vrhu stuba. Lopatice koje zahvataju vjetar
moraju biti usmjerene u njega. Generator ovih turbina obično se postavlja na vrh stuba u trup
zajedno s multiplikatorom ako je on potreban (zavisno od tipa električnog generatora).
Multiplikatorom povećavamo brzinu vrtnje ukoliko je brzina vrtnje lopatica premala za
proizvodnju električne energije.
Visina stuba vjetroturbine iznosi oko 1,5 do 2 promjera lopatica zbog toga da bi turbina
mogla hvatati vjetrove veće brzine na većim visinama. Ove vjetroturbine moraju imati
mogućnost zakretanja trupa zbog zahvaćanja vjetra iz različitih smjerova pa tako manje
izvedbe imaju jednostavna krilca koja usmjeravaju vjetroturbinu u pravom smjeru dok veće
imaju servo motor povezan s senzorom.

8
Postoje dvije izvedbe ovakvih vjetroturbina. Jedna izvedba je sa stubom iza lopatica dok je
druga izvedba sa stubom postavljenim ispred njih. Izvedba sa stupom ispred lopatica ima
prednost jer joj nije potreban mehanizam za zakretanje zbog toga što se trup sam postavlja
prema vjetru. Za velike turbine ovo nije najbolje rješenje zbog toga što se gornji dio može
zakrenuti mnogo puta u istom smjeru i stvoriti probleme s vođenjem kablova kroz stup
(četkice ne dolaze u obzir u ovom slučaju jer se struje kreću i do 1000 A). Još važnija
prednost je to što ovakve izvedbe podnose jače vjetrove zbog mogućnosti većeg savijanja
lopatica bez opasnosti da će dodirnuti stup. Osim toga ovakva konstrukcija je uglavnom
lakša. Glavna mana ove izvedbe jest to što lopatice prolaze kroz turbulenciju nastalu od
tornja što pridonosi velikom opterećenju lopatica.

Izvedba sa stubom ispred lopatica i izvedba sa stubom iza lopatica

Izvedba sa stubom postavljenim iza lopatica najčešće se koristi. Prednost ovakve izvedbe je
ta što izbjegava sjenu vjetra iza stuba. S druge strane postoji malo utjecaja od turbulencije
oko stupa pa tako pri svakom prolasku lopatice ispred stupa dolazi do laganog pada snage.
Glavna mane ove izvedbe je ta što rotor turbine mora biti izveden kruto i udaljeno od stuba,
što povećava troškove izvedbe. Takođe uređaj za prilagođavanje smjeru vjetra je obavezan.

9
Broj lopatica

Broj lopatica rotora kod horizontalnih vjetroturbina ima veliki uticaj na njihove karakteristike.
Uobičajena vjetroturbina s tri lopatice naziva se klasični Danski koncept. Prema tom
konceptu ocjenjuju se ostali jer se pokazao kao najbolje rješenje. Te turbine koriste
asinkrone generatore. Neparni broj lopatica u odnosu na parni pokazao se kao bolje rješenje
zbog uravnoteženosti konstrukcije.

Vjetroturbina s dvije lopatice

Uštedom na jednoj lopatici dobivamo potrebu za većom brzinom vrtnje da bi dobili jednaku
količinu energije kao vjetroturbina s tri lopatice. Veće brzine povećavaju razinu buke. Osim
toga ovakva izvedba zahtjeva složenije učvršćenje lopatica za trup jer im se mora dopustiti
mali ugao zakretanja u vertikalnoj osi da bi se izbjegla velika naprezanja pri prolasku lopatice
ispred stuba.

Vjetroturbina s jednom lopaticom

Unatoč još većoj uštedi zbog smanjenja broja lopatica ovakva izvedba nije se pokazala
dobrom. Javlja se još veća buka, i potreba za protu utegom na suprotnoj strani lopatice.

Vjetroturbina s više lopatica “Američka“ vjetroturbina

Ovakve se vjetroturbine koriste na farmama za pogon pumpi za vodu. Brzina vrtnje je mala.
Imaju velik moment pokretanja ali malu ukupnu učinkovitost. Izvedba je jednostavna i
robusna.

„Američka vjetroturbina“

Vjetroturbine s vertikalnom osom vrtnje ili VSVO

Položaj vratila ovakve izvedbe vjetroturbine je vertikalan, zbog toga se generator nalazi u
podnožju i time je toranj manje opterećen. Prednost u odnosu na horizontalne vjetroturbine je
to što se ove vjetroturbine ne moraju usmjeravati u vjetar. U posljednje vrijeme pojavilo se
mnogo izvedbi ovakvih vjetroturbina.

10
Darrieusova vjetroturbina

Osnovna izvedba ove vjetroturbine pojavila se 1927. godine. Francuski inženjer

zrakoplovstva Georges Jean Marie Darrieus patentirao je svoju vertikalnu vjetroturbinu
prema kojoj su kasnije nastale druge izvedbe.

Oko rotirajućeg vratila raspoređene su lopatice aerodinamičnog profila. Ovakva izvedba

jednako je učinkovita, nezavisna od smjera duvanja vjetra, u odnosu na konvencionalne
vjetroturbine. Brzina vrtnje ove izvedbe je uglavnom puno veća od brzine vjetra.
Princip rada Darrieusove turbine je slijedeći. Pretpostavlja se da vjetar koji nailazi na lopaticu
duva ravno. Lopatice se vrte mnogo brže u odnosu na brzinu vjetra pa je tako omjer brzine
vrha lopatice > 3. Sledeca slika prikazuje vektor brzine lopatice u različitim položajima u odnosu
na vjetar. S tako visokim omjerom lopatice će “rezati“ vjetar s malim napadnim kutom.
Rezultirajuća sila uzgona pokreće rotor, dok je sila otpora uvijek suprotnog smjera. Sila
uzgona pada na nulu s lijeve strane (na 0° ) a s desne se (na 180° ) lopatica pokreće u
smjeru vjetra pa je u toj poziciji moment je negativan. Kada je lopatica točno ispred (na 90° )
i odzada (na 270° ) komponenta uzgona je mnogo veća od komponente otpora pa se
proizvodi pozitivan moment. Ukupni moment po obrtaju biti će pozitivan pa će se tako rotor
vrtjeti u pravom smjeru.

11
 Brzine i sile na presjeku lopatica

Ovakvoj izvedbi vjetroturbine potrebna je pomoć pri pokretanju jer moraju postići određenu
brzinu vrtnje prije nego što se počnu same vrtjeti. Pri malim brzinama Darrieusova turbina
ima vrlo mali moment pa se vrlo lako zaustavlja zbog trenja u sistemu.

H-tip

Jedan od poznatih izvedbi je H-tip kod kojeg su lopatice postavljene

paralelno s obzirom na osu vrtnje. U odnosu na uobičajenu Darrieus
turbinu ovo je jednostavnija izvedba no problem je u tome što je masa
lopaticama pomaknuta u odnosu na simetralu tornja. Iz tog razloga
lopatice moraju biti čvršće.

12
Cilkoturbine

Ova izvedba vjetroturbine ista je kao H-tip a razlika je u tome što lopatice imaju mogućnost
zakretanja oko svoje ose. To omogućuje lopaticama postavljanje u položaj tako da uvijek
imaju neki ugao napada vjetra. Glavna karakteristika ovog tipa turbine sa tri ili četiri lopatice je
ta što je moment približno konstantan. Zbog sistema zakretanja dobija se skoro maksimalni
mogući moment što pridonosi povećanju korisnosti ovakve vjetroturbine, a to znači da
dobijamo više energije. Pozitivna karakteristika jest mogućnost samopokretanja okretanjem
lopatica u optimalan položaj da bi se generirala dovoljno velika sila uzgona za pokretanje. S
druge strane, mehanizam za zakretanje je kompleksan i zahtjeva neku vrstu senzora za
određivanje smjera vjetra.

Tip sa spiralnim lopaticama

Lopatice Darrieusove turbine mogu tvoriti spiralu npr. tri lopatice zakrenute 60° . Vjetar može
imati dobar napadni ugao na lopaticu s obje strane turbine neovisno o položaju u kojem se
lopatica nalazi. Razlog tome je upravo spiralni oblik lopatica. Moment je tako ujednačen

tijekom cijelog okreta i nema pulsacija,

a kako se aksijalne sile poništavaju
opterećenje na ležajeve je manje u
odnosu na ostale tipove Darrieusovih
turbina. Ovakav oblik takođe smanjuje
otpor rotaciji. Još jedna povoljna
karakteristika ovog oblika turbine jest
mogućnost hvatanja turbulentnih struja
kakve se pojavljuju iznad krovova
objekata. Osim toga problem
samopokretanja je otklonjen.

13
Savoniusova vjetroturbina

Ova vjetroturbina zamisao je Finskog inženjera Sigurda J. Savoniusa. Ovo je prva izvedba
vertikalne vjetroturbine, a nastala je 1922. godine. Ponekad može imati i tri lopatice.

Savoniusova vjetroturbina

Ovakav tip vjetroturbine radi na principu potisne sile. Gledajući presjek, turbina ima oblik
slova S. Zbog zaobljenja lopatica ima manji potisak kada se giba protiv vjetra s ispupčenim
dijelom nego kada se giba s vjetrom uleknutim dijelom (slika 3.10.). Na taj način potisak je
uvijek jači u jednom smjeru i dolazi do rotacije. Zbog ovakvog principa rada ove vjetroturbine
daju puno manje energije nego uzgonske turbine iste veličine.

Princip rada Savoniusove vjetroturbine

14
Ovakve vjetroturbine vrlo su jednostavno izvedene pa se koriste u slučajevima kada su
cijena i pouzdanost bitniji od učinkovitosti, npr. anemometar. Još jedna upotreba ovog
principa pojavljuje se na vrlo poznatom Flettner ventilatoru. On se koristi na krovovima kuća
ili autobusa i služi ventilaciji prostora, pogoni ga snaga vjetra. Također se ponekad mogu
uočiti reklamne oznake u obliku ove vjetroturbine, cilj im je rotacija reklamnog znaka kojom
se privlači pažnja.

Postoji i izvedba ovakve turbine kod koje su lopatice spiralno zakrenute po dužini pa se na
taj način dobija ujednačeni moment na vratilu.

Spiralna Savoniusova vjetroturbina

Osnovni dijelovi vjetroelektrane

Na sledećoj slici prikazani su osnovni osnovni dijelovi vjetroagregata.

15
Lopatice (eng. blades)

Većina vjetroturbina ima sustav s dvije ili tri lopatice. S obzirom na izvedbu možemo
razlikovati lopatice sa zakretnim vrhovima (kao aerodinamičnim kočnicama) ili s krilcima.
Obe izvedbe su ujedno sekundarni kočioni sistemi, koji u slučaju otkaza primarnog kočionog
sistema (mehanička kočnica) stvaraju moment kočenja (zakretanjem vrha lopatice ili
pomičnom ravnom površinom (eng. spoiler) ), te na taj način ograničavaju brzinu vrtnje.

Rotor

Sastavni dijelovi rotora vjetroturbine su glavčina (eng. hub) i lopatice. zavisno od toga kako
regulišemo snagu, rotor može biti izveden:

• tako da se regulaciju ugla tokom rada vrši zakretanjem lopatice, na način da se profil
namješta u optimalni položaj. Ovakva regulacija je složena i rotori ovakve izvedbe su
skuplji, ali nužno primjenjivi za lopatice duže od 25-30 m. Takođe postoji poseban
motor za zakretanje, koji mijenjajući ugao lopatice mijenja napadni ugao struje zraka.

• tako da se regulacija snage vjetroturbine vrši korištenjem aerodinamičnog efekta

poremećenog trougla brzina. Dakle, s promjenom brzine vjetra mijenja se na
aeroprofilu kut struje zraka, odnosno dolazi do poremećaja trougla brzina te do porasta
ili gubitaka uzgona, pri čemu lopatice nemaju mogućnost zakretanja. Međutim, kako
je vjetroturbina projektirana za neko područje brzina, lopatice imaju unaprijed
namješten ugao za dotično područje brzina radi veće efikasnosti.

Kočnica (eng. brake)

Kada generator ispadne iz mreže, odnosno brzina naleta vjetra prijeđe maksimalnu vrijednost
(isključnu vrijednost, npr. 25 m/s) dolazi do izrazitog dinamičkog opterećenja mora postojati
kočioni sistem kako bi rasteretio prenosnik snage, odnosno zaustavio rotor. Osim toga, bitno je
reći da je takođe zadatak ovog sustava održati projektnu brzinu vrtnje konstantnom, odnosno
osigurati sustav čije je djelovanje dinamički uravnoteženo. Disk kočnica je najčešća izvedba
kočionog sistema (kojom se na savremenim strojevima upravlja mikroprocesorski), a smještena
je na sporookretnoj osovini prije prijenosnika ili na brzookretnoj osovini generatora.

Prenosnik snage (eng. gear box)

Prenosnik vjetroturbine spaja sporookretnu s brzookretnom osovinom i povećava brzinu

vrtnje s oko 30 – 60 o/min na oko 1200 – 1500 o/min tj. na brzinu vrtnje, za većinu
generatora, nužnu za stvaranje električne energije. Preenosnik je u većini slučajeva
multiplikator i može biti različitih izvedbi. Hlađenje preenosnika se najčešće vrši zrakom, a
podmazivanje sintetičkim uljem. Prilikom analiziranja načina na koji se vrtnja prenosi s
vjetroturbinskog dijela na električni generator, naročitu važnost zauzimaju materijali izrade
elemenata sklopa, vrsta prijenosa i prenosni omjer. Preenosnik je skup i težak dio
vjetroturbine pa zbog toga inženjeri istražuju mogućnost izravnog pogona generatora bez
prijenosnika.

16
Generator

Turbinski dio vjetroelektrane s rotorom, kočnicama i prijenosnikom snage predstavlja važan

dio cjelokupnog sistema, čija je osnovna funkcija pogon generatora. Za pravilno i sigurno
funkcionisanje čitavog vjetroturbinsko - generatorskog sistema, generator mora ispunjavati
zahtjeve kao što su:

♦ visok stepen iskoristivosti u širokom krugu opterećenja i brzine okretanja,

♦ izdržljivost rotora na povećanim brojevima okretaja u slučaju otkazivanja svih
zaštitnih sistema,
♦ izdržljivost, odnosno postojanost konstrukcija na visokim dinamičkim opterećenjima
prilikom kratkih spojeva, te pri uključivanju i isključivanju generatora.

Uzimajući u obzir uvjete povećane vlažnosti, slanosti, zatim otpornost na krute čestice,
povišenu temperaturu i slične uvjete, pred generatore se također postavlja zahtjev pouzdanosti
sa što je moguće manje održavanja. Razni su kriteriji prema kojima se može izvršiti podjela
generatora. Tako npr. prema načinu rada generatori se mogu podijeliti na one:

♦ za paralelni rad s postojećom distributivnom mrežom,

♦ za samostalni rad,
♦ za spregnuti rad s drugim izvorima.

Prema vrsti struje mogu biti: istosmjerni ili izmjenični. Istosmjerni se zbog problema s
pouzdanosti rijetko primjenjuju. Prema načinu okretanja postoje generatori: s promjenjivom
ili s nepromjenjivom brzinom okretanja uz zadržavanje iste frekvencije. Takođe postoji
podjela prema veličini tj. snazi.

Upravljački i nadzorni sistem (eng. controller)

Kao što samo ime kaže, ovaj mikroprocesorki upravljan sistem je u osnovi zadužen za
cjelokupno upravljanje i nadziranje rada vjetroturbinsko-generatorskog sustava. Ako ovakav
sistem nije u cijelosti smješten na vjetroturbinskoj jedinici (kao što može biti slučaj), već je
jednim dijelom na nekom udaljenijem mjestu onda sistem zahtjeva i posebnu
telekomunikacijsku opremu.

Oprema za zakretanje (eng. yaw gear)

Služi za zakretanje turbinsko-generatorskog sistema. Nalazi se ispod kućišta vjetroturbine, na

vrhu stuba. Preko pužnog prenosa (omjera reda veličine 1:1000) s velikim zupčastim
prstenom, učvršćenim na stubu, izravnava se osa osovine rotora s pravcem vjetra. Zakretanje
zapravo vrši motor. On na sebi ima ugrađenu kočnicu koja onemogućuje zakretanje kućišta
zbog naleta vjetra. Zakretanje kućišta reguliše sistem koji je izvan funkcije kad su poremećaji
smjera vjetra manji (u prosjeku - jednom u deset minuta dogodi se zakretanje kućišta).

17
Gondola (eng. nacelle)
Kućište s jedne strane štiti generatorski sistem sa svim komponentama od okolišnih utjecaja, a
s druge štiti okoliš od buke dotičnog sustava.

Toranj (eng. tower)

Može biti izveden kao cjevasti, konusni, teleskopski, rešetkasti, učvršćeni ili povezani. Danas
se najčešće koristi cjevasta konstrukcija, a prednost joj se nalazi u tome što ju osim visoke
čvrstoće karakteriše i veća otpornost na vibracije. Prednost rešetkaste konstrukcije nalazi se
u jednostavnosti, a budući da ju je moguće rastaviti na manje dijelove prikladnija je za
transport i montažu.

Opšta shema djelovanja vjetroelektrane

Pojam vjetroelektrane podrazumijeva sistem za transformaciju energije kretajuće zračne mase

odnosno vjetra u električnu energiju posredstvom vjetroturbine i električnog generatora. Na
narednoj slici prikazan je osnovni princip rada vjetroagregata.

Osnovni princip rada vjetroagregata

Budući da vjetar predstavlja izrazito promjenjivi energetski resurs koji se ne može uskladištiti,
potrebno je utvrditi uvjete pogona sistema za pretvaranje energije vjetra u električnu energiju.
Opšta shema djelovanja vjetroelektrane prikazana na sliciobuhvata elemente koji se
projektiraju obzirom na tri oblika energije: energiju vjetra, mehaničku energiju te električnu
energiju.

Vjetroturbina koja može imati jednu ili više elisa, služi za transformaciju energije vjetra u
mehaničku energiju. Ako se u obzir uzmu razina buke i vizualni efekt, izvedba s tri elise
predstavlja najčešće rješenje. Pored toga, dinamikom rotora s tri kraka je najlakše upravljati.
Inercijski moment trokrakog rotora prema tornju ne mijenja se tijekom okretanja. To rezultira

18
manjim problemima uslijed oscilacija nego kod jednokrakih i dvokrakih rotora. Uz to je i
optički mirniji zbog okretanja na manjoj brzini. Oko 90% vjetroturbina koje se trenutno
koriste u svijetu imaju trokraki rotor.

Spoj između vjetroturbine i električnog generatora ostvaren je pomoću mehaničke spojnice koja
uobičajeno u sebi uključuje mjenjačku kutiju s prenosnikom pomoću kojeg se niža brzina
vrtnje rotora vjetroturbine prilagođava višoj brzini vrtnje rotora generatora. Da bi se kinetička
energija rotora uz pomoć generatora pretvorila u električnu, bila bi potrebna brzina rotora od 1
500 okretaja u minuti (rpm). Budući da se rotor okreće brzinom od 30-50 rpm, potrebna je
upotreba prenosnika. S prenosnikom se pretvara spora rotirajuća sila (visokog okretnog
momenta) u brzu rotaciju (niskog okretnog momenta) koja je potrebna za rad generatora.
Postotak iskoristivosti energije je 98%, a gubitak energije koji nastaje uslijed trenja zupčanika
prenosnika manifestira se u obliku topline i buke.

Shema djelovanja vjetroelektrane

Neke vjetroturbine u svojoj opremi sadrže i sistem za upravljanje ugla zakretanja elisa pomoću
kojeg se može vršiti regulacija izlazne snage. Vjetroelektrana u izvedbi s promjenjivom
brzinom vrtnje priključuje se na mrežu pomoću sučelja zasnovanog na energetskoj
elektronici. Jedinica za kompenzaciju jalove snage može u sebi uključivati uređaj za korekciju
faktora snage te filtre za više harmoničke članove. Rasklopna oprema treba biti projektovana
na način koji omogućava glatko priključenje na mrežu. Konačno, upravljački sustav
vjetroelektrane može biti izveden s različitim stepenima složenosti.

19
Izbor generatora u vjetroelektrane

Proizvodne jedinice u vjetroelektranama su uobičajeno sinhroni ili asinhroni generatori.

Obzirom na vrstu priključenja na mrežu česta je podjela vjetroelektrana prema slijedećim
osobinama agregata:

Vjetroelektrana u izvedbi sa stalnom brzinom vrtnje koja se izravno priključuje na

Mrežu

Asinhroni generator

Asinhroni generatori se najčešće koriste kada je vjetroelektrana priključena na krutu

mrežu. Krutu mrežu karakteriše velika naponska i frekvencijska krutost. Osnovna
prednost im je jednostavnija i jeftinija konstrukcija, iako s druge strane moraju imati
kompenzacijski uređaj (uglavnom uklopive kondenzatorske baterije) i priključni uređaj
kako bi se omogućila početna sinhronizacija s mrežom (eng. soft-starter).

Sinhroni generator

Ovdje su potrebni uzbudni sistem i regulator brzine koji će održavati napon i frekvenciju.
Ovakvi generatori ne mogu se pronaći u komercijalnim izvedbama sa stalnom brzinom u
pogonu na krutu mrežu. Kod vjetroturbina nazivnih snaga većih od 500 kW naročito je
izražena potreba za uključivanjem sustava za regulaciju ugla zakretanja elise propelera,
što inače nije slučaj, pa tako da se spomenuti sistem ne izvodi u svim jedinicama.
Rotori s konstantnom brzinom vrtnje vrlo su prikladni za primjenu u vjetroelektranama za
potrebe elektroenergetskog sistema (mreže) jer se time omogućava primjena jednostavnih
generatora čija je brzina vrtnje polova određena frekvencijom mreže.

Vjetroelektrana u izvedbi s promjenjivom brzinom vrtnje

- Sinhroni generator s pretvaračem u glavnom strujnom krugu

- Asinhroni generator s pretvaračem u glavnom strujnom krugu
- Asinhroni generator s upravljivim promjenjivim klizanjem
- Asinhroni generator s nadsinhronom ili podsinhronom pretvaračkom kaskadom

Rotori s promjenjivom brzinom vrtnje najčešće se koriste za pogon pumpi za vodu i

vjetroelektrana za potrebe punjenja baterija, dok se za primjenu u VE koje se spajaju na
električnu mrežu zahtijevaju pretvaraoci frekvencije.
Vjetroelektrane sa stalnom brzinom vrtnje i konstantnom frekvencijom koriste
mehaničkohidraulički sistem regulacije brzine vrtnje pomoću kojeg upravljaju elisama turbine. U
njima generator može biti sinhroni ili asinhroni. Asinhroni generator je dodatno opremljen
lokalnim izvorom jalove snage u svrhu podržavanja samouzbude i održavanja napona na
priključnicama. U izvedbi vjetroelektrane sa stalnom brzinom vrtnje i konstantnom
frekvencijom, sinkroni generator ima veći faktor efikasnosti i pouzdanosti, ali teže zadržava
sinhronizam u uvjetima poremećaja brzine vrtnje nastalih zbog brzih poremećaja vjetra i/ili
poremećaja u mreži poput kratkog spoja. Sposobnost proizvodnje jalove snage dodatna je

20
prednost sinhronog generatora ako se vjetroelektrana priključuje na naponski slabu mrežu.
U slučaju priključenja na već izgrađenu mrežu dobre infrastrukture, asinhroni generator je u
prednosti jer je znatno jeftiniji i robusniji, a ima i jednostavniji sistem upravljanja. Osim toga,
uvjeti održivosti sinkronizma znatno su fleksibilniji u usporedbi sa sinkronim generatorom.
Izvedba vjetroelektrane sa stalnom brzinom vrtnje i konstantnom frekvencijom ima optimalan
pogon samo za jedan omjer između brzine vrha elise i brzine vjetra. To znači da se samo pri
jednom omjeru postiže maksimalna djelatna snaga generatora. U slučaju da omjer odstupa od
optimalnog, radna snaga generatora biti će manja od maksimalne.

Načini priključenja vjetroelektrane na mrežu

21
Čest slučaj je izvedba vjetroelektrane s promjenjivom brzinom vrtnje i konstantnom
frekvencijom. Takve vjetroelektrane imaju generator s promjenjivom brzinom vrtnje i
vjetroturbinu koja rotira različitim brzinama vrtnje ovisno o promjenjivosti brzine vjetra.
Ostvariv je optimalan pogon za svaki omjer između brzine vrha elise i brzine vjetra, odnosno
za svaku brzinu vjetra. Međutim, tada su na električnoj strani vjetroelektrane povećani početni
investicijski troškovi zbog složenije izvedbe priključenja na mrežu. U slučaju primjene
sinkronog generatora izvedba uključuje statički pretvarač frekvencije zasnovan na energetskoj
elektronici.

U slučaju primjene asinkronog generatora izvedba uključuje diodni ispravljač u mosnom

spoju za regulaciju djelatnog otpora rotora i promjenu brzina/moment karakteristike
asinkronog stroja. Istodobno se na mehaničko-hidrauličkoj strani troškovi smanjuju jer se
regulacije brzine vrtnje agregata više ne izvodi na turbini čime ona postaje jeftinija. Osim
cijene generatora povećava se i bojazan od pojave povećanja ukupne harmoničke distorzije
zbog primjene statičkih pretvarača.

Iako je najskuplji dio vjetroelektrane njezina turbina, veličina i cijena generatora uz uključenu
efikasnost i učinkovitost regulacijskog sustava neosporno čine značajan investicijski trošak.
Neophodna je pažljiva financijska analiza kojom bi se odredila opravdanost uvođenja pogona
s promjenjivom brzinom vrtnje. Prema nekim statistikama pogon s promjenjivom brzinom
vrtnje na godinu postiže i do preko 1/3 veći iznos predane električne energije od pogona sa
stalnom brzinom vrtnje. Ako je cijena isporučene energije dovoljno visokog iznosa, moguće
je postići ekonomsku isplativost i uz veće početne investicijske troškove pogona s
promjenjivom brzinom vrtnje.

Kombinirana primjena generatora s promjenjivom brzinom vrtnje i statičkog pretvarača

frekvencije pomaže u izbjegavanju problema vezanih uz stabilnost kuta i regulaciju
frekvencije, odnosno elektromehanička njihanja općenito. Iznenadne promjene brzine vjetra
više ne uzrokuju promjene injektirane snage vjetroelektrane. Razlika snage na rotirajućoj
osovini pohranjuje se unutar kombinirane inercije agregata u obliku kinetičke energije.
Drugim riječima, agregat se ubrzava/usporava kako vjetar ubrzava/usporava. Međutim, u
slučaju priključenja vjetroelektrane kao izvora konstantne djelatne snage na naponski slabu
mrežu, mogući su problemi stabilnosti napona.

Prema dostupnim informacijama, investitori se uglavnom odlučuju za inicijalno jeftiniju

varijantu, dakle za vjetroelektrane u izvedbi sa stalnom brzinom vrtnje i konstantnom
frekvencijom uz korištenje asinkronog generatora u pogonu na krutu mrežu.

22
Usporedba sinkronog i asinkronog generator

Usporedba generatora

Prednosti i nedostatci direktnog pogona u odnosu na pogon s multiplikatorom

23
Razvoj proizvoda – vertikalna vjetroturbina(Vjetrenjača)

Da bi pristupili razvoju konkretnog proizvoda potrebno je razmotriti što se zapravo traži od

samog razvoja. Odgovor na ovo pitanje daju tehnički upitnik i definicija cilja. Tehničkim
upitnikom stvaraju se granice kojima se usmjerava razvoj te se na taj način sprječava mogućnost
prevelikog broja mogućih rješenja problema koja nisu korisna. Definicija cilja s druge strane
govori da li je takav proizvod zaista potreban tj. da li postoje korisnici koji će ga koristiti.

Za vertikalnu vjetrenjaču koja je pogodna za kućnu upotrebu tehnički upitnik daje

jasan cilj razvoja:

1. Što je stvarni problem koji treba riješiti?

Smanjiti cijenu energenta.

2. Koja implicitna očekivanja i želje je potrebno uključiti u razvoj?

Korištenje obnovljivog izvora energije, vjetra. Postići što veću korisnost.

3. Da li su pretpostavljene potrebe korisnika, funkcionalni zahtjevi i

ograničenja zaista realni?
Cijena energenata raste, a istovremeno i briga za očuvanje okoliša.
Pretraživanjem internetskih stranica i anketiranjem može se vidjeti da interes ljudi
za ovakvim oblikom proizvodnje el. energije raste.

4. U kojim smjerovima postoje mogućnosti za kreativni razvoj i inventivno

rješavanje problema?
Približavanje teoretskoj granici iskoristivosti VSVO njenim oblikom i smanjenje
cijene.

5. Ima li limita na kreativnost u razvoju?

Energija se mora pretvoriti u električnu.

6. Koje karakteristike/svojstva proizvod nužno mora imati?

Sigurnost, pouzdanost, što veću iskoristivost u odnosu na dimenzije rotora i
cijenu. Jednostavnost primjene, instalacije i implementacije u el. energetski
sustav.

7. Koje karakteristike/svojstva proizvod sigurno ne smije imati?

Ne smije biti prevelik, pretežak i opasan.

8. Koji se aspekti razvoja mogu i trebaju kvantificirati u ovom trenutku?

Masa koju može podnijeti krov ili zid prosječnog objekta. Snaga, profit, analiza
tržišta i potrebe kupaca. Geometrijske karakteristike.

9. Da li su razvojni zadaci postavljeni na prikladnoj razini apstrakcije?

Cijena energenta smanjuje se i ukoliko je samo dio el. energije dobiven od
vjetroelektrane, nije nužno u potpunosti prekinuti potrošnju el. energije mreže.

10. Koja su tehnička i tehnološka ograničenja naslijeđena iz prethodnog

iskustva sa sličnim proizvodom?
Relativno mala snaga s obzirom na veličinu konstrukcije.

24
Vodeći računa o navedenim ciljevima i pravcima razvoja izrađuje se morfološka matrica koja
daje pregled mogućih tehničkih rješenja tržene konstrukcije. Izradom morfološke matrice na
temelju obavljenog istraživanja postojećih konstrukcija vertikalnih vjetroturbina generirati će se
tri koncepta koji će se ocijeniti prema glavnim potrebama korisnika. Glavne potrebe korisnika
dobivene su anketiranjem 70 osoba različitih dobnih skupina.

25
 Glavne potrebe korisnika

Iz tablice se može zaključiti kako je učinkovitost vjetroturbine najvažniji faktor, nadalje vrlo je
važna cijena nabave takvog uređaja dok je treća najbitnija stvar sigurnost. Ovakvi rezultati
ankete su vrlo logični s obzirom da je svrha uređaja proizvodnja električne energije, tj. to je
osnovna funkcija proizvoda. Cijena je danas neupitan faktor pa tako uvijek ima mjesto na vrhu
ljestvice zahtjeva. Potreba za sigurnošću se podrazumijeva i vezana je uz svaki proizvod koji se
plasira na tržište. Ne tako mali utjecaj na to koji će proizvod netko odabrati a drugi neće jest
cijena održavanja, naime inicijalni izdatci su samo početak ulaganja, dok se održavanje može
pokazati vrlo nezahvalnim ukoliko proizvod nema lako izmjenjive, dostupne i cijenom
prihvatljive rezervne dijelove. Buka je nešto što se izravno povezuje s ovakvim uređajima te se
uglavnom javlja osjećaj nelagode na pomisao da će ovakav uređaj biti postavljen na stambeni
objekt, zbog toga je buka faktor na koji se mora obratiti pažnja. Ostale potrebe navode se kao
poželjne, a to su mogućnost dobivanja naknade za električnu energiju predanu mreži što je
zapravo omogućeno jer HEP ugrađuje brojilo između uređaja i mreže pa se tako vrši umanjenje
računa za struju. Sigurnost za ptice očituje se u obliku lopatica vjetroturbine i brzini vrtnje (što je
brzina manja vjetroturbina je bezopasnija). Estetika je faktor koji je uvijek poželjan no
uglavnom nije presudan za odabir.

Da bi se izradila morfološka matrica potrebno je znati sve funkcije proizvoda.

Funkcije proizvoda određuju se pomoću funkcijske dekompozicije. Osnovne funkcije
proizvoda su:

• Prihvatiti energiju vjetra

• Pretvoriti energiju vjetra u meh. energiju (rotaciju)
• Dovesti struju u mrežu

Pomoću osnovnih funkcija potrebno je definirati među funkcije koje ih povezuju. Time
se dobiva jasan tok energije, (materijala).

26
 Morfološka matrica

Tablica : Morfološka matrica

27
Koncept 1

Vrsta lopatica za prihvaćanje vjetra:

- lopatice zavarene na vratilo

- vertikalan položaj vratila
- kruti spoj motora i turbine
- uležištenje samo s donje strane

Sigurnosni sustav:

- digitalni mjerač brzine

- kočnica

Pretvaranje energije vjetra u meh. energiju:

Koncept 1- lopatice
- Lopatice vezane za vratilo zavarom uz
dodatne dijelove

Prednosti:
- Mali broj dijelova
- Jednostavna izvedba
- Mala masa
- Učinkovitost nezavisna od smjera duvanja vjetra
- Napadni ugao na jednu lopaticu s obje strane vjetroturbine
- Ujednačen moment tijekom cijelog okreta, nema pulsacija
- Manje opterećenje na ležajeve zbog poništavanja aksijalnih sila
- Ovakav oblik lopatice smanjuje otpor rotaciji
- Hvatanje turbulentnih struja iznad krovova
- Samopokretanje

Nedostatci:

- Lopatice moraju imati aerodinamični profil i trodimenzionalno su zakrivljene

- Velike brzine vrtnje

28
Koncept 2

Vrsta lopatica za prihvaćanje vjetra:

- lopatice zavarene na vratilo ili klinom

- vertikalan položaj vratila
- kruti spoj motora i turbine
- uležištenje samo s donje strane

Sigurnosni sustav:
- digitalni mjerač brzine
- kočnica

Pretvorba energije vjetra u meh. energiju:

- Lopatice vezane za vratilo zavarom uz

dodatne dijelove Koncept 2 -lopatice

Prednosti:
- Učinkovitost nezavisna od smjera duvanja vjetra
- Napadni ugao na jednu lopaticu s obje strane vjetroturbine
- Ujednačen moment tijekom cijelog okreta, nema pulsacija
- Manje opterećenje na ležajeve zbog poništavanja radijalnih sila
- Ovakav oblik lopatice smanjuje otpor rotaciji
- Hvatanje turbulentnih struja iznad krovova
- Samopokretanje pri vrlo malim brzinama vjetra pa je učinkovitost veća na
području manjih vjetropotencijala
- Brzina vrtnje nije jako velika

Nedostatci:
- Nešto manja snaga

29
Koncept 3

Vrsta lopatica za prihvaćanje vjetra:

- lopatice zavarene na vratilo

- vertikalan položaj vratila
- kruti spoj motora i turbine
- uležištenje samo s donje strane

Sigurnosni sustav:

- digitalni mjerač brzine

- kočnica
Koncept 3-lopatice
Pretvaranje energije vjetra u meh. energiju:

- Lopatice vezane za vratilo zavarom uz dodatne dijelove

Prednosti:
- Savijene lopatice mogu biti izrađene od lakog materijala jer su učvršćene na
dva mjesta
- Učinkovitost neovisna o smjeru puhanja vjetra
- Hvatanje turbulentnih struja iznad krovova
- Kombinacija H-izvedbe i osnovne Darrieus-ove izvedbe povećava
učinkovitost ove izvedbe
- Samopokretanje

Nedostatci:

- Veliki broj dijelova

- Napadni ugao na lopaticu samo kada je ona u povoljnom položaju u odnosu na
vjetar (nemiran rad zbog ravnih lopatica)
- Komplicirana izvedba mehanizma za samopokretanje (zakretanje stražnjeg
dijela lopatica lopatica)
- Zbog velikog broja lopatica jedna lopatica može stvarati zavjetrinu onoj iza
Sebe

30
Odabir najboljeg koncepta

Potrebe korisnika Koncept 1 Koncept 2 Koncept3

Korisnost 9 9 9
Cijena 4 10 4
Sigurnost 6 8 4
Održavanje 4 8 3
Buka 8 8 7
Sigurna za ptice 8 10 6
Estetika 3 5 2

Ocjenjivanje koncepata

Umnožak ocjena važnosti s ocjenom koncepta svake potrebe daje vrijednost prema
kojoj se odabire koncept:

Koncept 1 – 214
Koncept 2 – 276
Koncept 3 – 177

Odabire se koncept 2 kao najbolji s obzirom na potrebe korisnika. Ovaj koncept najviše
konkurira ostalima kada se u pitanje dovede cijena. Naime cijena ovog uređaja znatno pada
kada se usporede lopatice sva tri koncepta. Lopatice nisu aerodinamičnog oblika i kao takve
vrlo su jednostavne za izradu. Tu je također važan i broj dijelova koji je kod koncepta 3 relativno
velik jer se lopatice modularno slažu jedna na drugu, no s obzirom da je oblik svih lopatica i
njihovih dijelova identičan te su svi dijelovi izuzetno jednostavni za izradu, to ne povećava
troškove. Održavanje je zbog modularnosti jednostavno jer su dijelovi lako izmjenjivi a zbog
jednostavnosti su lako dostupni jer ne zahtijevaju kompliciranu izradu. Zbog nešto manje brzine
vrtnje ovaj koncept je općenito sigurniji, a i buka je manja.

31
Detaljna razrada odabranog koncepta

Nakon obrazloženog odabira koncepta daljnjom razradom osmisliti će se

konstrukcija koja će zadovoljiti sve navedene funkcionalne zahtjeve. Dodatni zahtjev
koji se indirektno postavlja budući da konstrukcija mora biti lako dostupna jest
jednostavnost pričvršćivanja na objekt. Sa svim zahtjevima u vidu počinje se od
detaljiranja lopatica turbine te dodatnih dijelova s kojima su direktno povezane.

Razrada lopatica s dodatnim dijelovima

Lopatice se nalaze na vratilu kako je prikazano na slici. Vjetar preko lopatica opterećuje vratilo
te je potrebno izvršiti dimenzioniranje vratila prema opterećenju koje će se pojaviti u
eksploataciji. Za proračun se uzima referentna brzina vjetra od 16 m/s. Prema Beaufortov-oj
ljestvici jačine vjetra ova brzina karakterizira žestok vjetar te je za potrebe ovog proračuna
zadovoljavajuća.

32
Proračun lopatica

33
34
35
Proračun multiplikatora

36
 POLAZNI PODACI:

A1. Nominalna snaga: PN  1,5 kW

A2. Brojevi zubaca: z1  84 z 2  25

A3. Prenosni odnos: u=0,298

A4. Broj obrtaja: n1  76.43 min 1 , n2  436,74 min 1

A5. Radni vijek: Lh  30 000 h

A6. Modul: mn  3 mm

A7. Ugao nagiba:   110

A8. Standardni profil:  n  20 0

A9. Sirina zupcanika: b=20 mm

A10. Kvalitet izrade: IT7

A11. Materijal (cementirani celik):Č.4520

A12. Dinamicka izdrzljivost:

 H lim  1510 N zupcanik (1 i 2)

mm 2

 F lim  500 N zupcanik (1 i 2) (tab.П33-20 str.98)

mm 2

37
 GEOMETRIJA ZUPCANIKA

Proracun zupcanika Z1 i Z2

B1. Precnik podeone kruznice

mn 3
d1  z1   84   256,72 mm
cos  cos 110
mn 3
d 2  z2   25   76,40 mm
cos  cos110

B2. Ugao nagiba osnovnog profila

tg n
tg t   0,3708
cos 
 t  arctg 0,3708
 t  20,3440

B3. Nulto osno rastojanje

d1  d 2 256,72  76,42
ad    166,56 mm
2 2

B4. Osno rastojanje

a  180 mm

Standardno osno rastojanje (tab.П13-1 str.280)

B5. Precnik kinematske kruznice

2a 2 180
d w1    277,34 mm
u  1 0,298  1

d w 2  u  d w1  0,298 277,34  82,64 mm

38
B6. Ugao dodirnice

ad  cos t 166 cos 20,344

cos wt    0,8676
a 180
 wt  29,810

B7. Broj zuba u normalnom presjeku

z1 84
z n1    88,40
cos  b  cos  cos 10,31 cos11
2 2

sin  b  sin   cos n  sin110  cos 200  0,179

 b  10,310

z2 25
zn 2    26,31
cos  b  cos  cos 10,31 cos11
2 2

B8. Zbir koeficijenata pomjeranja profila

inv wt  inv t
x1  x2   ( z1  z 2 )  0
2tg n

Нема помјерања профила!!!

B9. Parcijalni koeficienti pomjeranja profila

x1  x2  0

Нема помјерања профила!!!

B10. Modul u ceonom presjeku

mn 3
mt    3,056 mm
cos  cos10,310

39
B11. Precnici osnovne kruznice

d b1  d1  cos t  256,72  cos 20,3440  240,70 mm

d b 2  d 2  cos t  76,40  cos 20,3440  71,63 mm

B12. Precnici podnozne kruznice

d f 1  d1  2  x1  mn  2  h fp  256,72  2  0  3  2  (1,2  3)  249,52 mm

d f 2  d2  2  x2  mn  2  h fp  76,40  2  0  3  2  (1,2  3)  69,20 mm

B13. Precnici tjemenih kruznica

d a1  2  a  d f 1  2  c  2 180  69,20  2  (0,2  3)  289.60 mm

c  0,2  mn

da 2  2  a  d f 4  2  c  2 180  249,52  2  (0,2  3)  109,28 mm

B14. Sprezni korak

pet  pt  cost  mt    cost  3,056 3,14  cos 20,3440  8,99 mm

B15. Ugao nagiba bocne linije

tg b  tg  cos t  tg 110  cos 20,3440  0,1822

 b  10,3290
 w  11,1510

B16. Parcijalni stepeni sprezanja

 2    290,20 2 
z1   da1   84    1,34
1     1  tg     1  tg 29,810

2   d b1   2   240,70  
wt

   

40
  
25  109,88  
2
z2   da2 
2

2   
  1  tg wt     1  tg 29,81   2,34
0

2   d b 2   2   71,63  
   

B17. Stepen sprezanja profila

   1   2  3,68

B18. Stepen sprezanja u normalnom presjeku

 3,68
    3,82
n
cos 
2
cos2 110

B19. Stepen sprezanja bocnih linija

20  sin110
   0,15
2 

B20. Stepen sprezanja bokova

        3,68  0,15  3,83

- FAKTORI OPTEREĆENJA -

C1. Faktor radnih uslova

K A  1,3 - zadano

41
C2. Obrtni moment

1,5 103
 187,5 Nm 
PN
T1  
1 8
  n1   76,43
1 
30 30
  8 s 1  
PN 1,5 103
T2    55,82 Nm 
2 26,87

C3. Obimna sila

2T1 2 187,5
Ft    1460,735N 
d1 0,25672

C4. Jedinična obimna sila

Ft 1460,735  N 
  73,036  2
b 20  mm 

C5. Obimna brzina

 d n m
vt   1,026  
60 s

C6. Viskoznost ulja

 mm 2 
v 40  220   ( tab. П33-21 )
 s 

42
C7. Faktor unutrašnjih dinamičkih sila

 K v  z V u2
K v  K v  1   1  0,0087  1 t 
 Ft  K A  100 1  u
2

K1  2,39 ( tab. П33-14 )

K v  1,01

C8. Modul elastičnosti

 N 
E  206 000  2 
( tab. П33-8 )
 mm 

C9. Faktor raspodjele opterećenja duž bočne linije

K H  1  K   1 f w  f p  f1

K   1,21 ( tab. П33-5 )

f w  1,15 ( tab. П33-6 )

f p  1 za C/C

f1  1,5
K H  1,397

C10. Faktor raspodjele opterećenja na par. zub.

K H  K F  1,10 ( tab. П33-7 )

43
-NOSIVOST U ODNOSU NA IZDRŽLJIVOST BOKOVA ZUBACA-

D1. Faktor oblika boka zubaca

2  cos  b 2  cos10,310
ZH    1,975
cos2  t  tg wt cos2 20,3440  tg 29,810

D2. Faktor elastičnosti materijala

 N
Z E  189,8   ( tab. П33 - 8 )
 mm 

D3. Faktor stepena sprezanja

4   
Z  (1    )    0,83 ( izraz 33.28 )
3 

Ako je    1 uzima se    1

D4. Faktor kosih zubaca

Z   cos   0,98 ( izraz 33.29 )

44
 D5. Faktor jednostrane sprege

tg wt  cos 
ZB   1,05
tg B1n  tg B 2 n

d a1  d b1  2  pe
2 2

tg B1n   10,445

d b1

tg wt  cos   (u  1)  tg B1n

tg B1n   1,83
u

D6. Radni napon na boku zubaca

Ft u  1  N 
 H  Z H  Z E  Z  Z   Z B    K A  KV  K H  K H  803,21 2
d1  b u  mm 

D7. Faktor radnog vijeka

Z NT  0,98 ( tab. П 33 – 9 )

D8. Faktor podmazivanja

Z L  1,09 ( tab. П 33 – 10 )

D9. Srednja relativna hrapavost

RZ 1  RZ 2
 5,84 mm
10
RZ 10  3
2  red

a  sin  t u
 red   =14,599
cos  b 1  u 2

RZ 1 , RZ 2 - srednje vrijednosti hrapavosti bokova zubaca

45
D10. Faktor hrapavosti

Z R  0,923 ( tab. П 33 – 12 )

D11. Faktor obimne brzine

ZV  0,914 ( tab. П 33 – 11 )

D12. Faktor razlike tvrdoća

Z W  1 ( tab. П 33 – 32 )

D13. Faktor veličine presjeka

Z X  1 ( tab. П 33 – 13 )

D14. Kritični napon bokova

 H    H lim  Z L  Z NT  Z R  ZV  ZW  Z X ( izraz 33.31 )

 H   1306,6  N 
2
 mm 

 N 
 H lim  1510  2 
( tab. П 33 – 13 )
 mm 

46
 D15. Stepen sigurnosti

SH 
 H   1306,6  1,63
H 803,21

- NOSIVOST U ODNOSU NA IZDRŽLJIVOST PODNOŽJA ZUBACA

E1. Faktor oblika zupca

YFa  2 ( tab. П33-14 )

E2. Faktor koncentracije napona

Ysa  1,6 ( tab. П33-15 )

E3. Faktor stepena sprezanja

0,75
Y  0,25  ( izraz 33.37 )
 n

Y  0,75

E4. Faktor kosih zubaca


Y  1     ( izraz 33.38 )
120

Y  0,95

E5. Radni napon podnožja zubaca

Ft  N 
 F  YFa  Ysa  Y  Y   K A  K v  K F  K F  254,137  2
b  mn  mm 

47
E6. Faktor koncentracije napona ispitnog zupčanika

YST  2 ( tačka 3.3.4.2. )

E7. Kritični napon podnožja zubaca

 N 
 F    F lim  YST  500  2  1000  2 
 mm 
 F   1000 N
mm 2

E8. Stepen sigurnosti

SF 
 F   1000
 3,934
F 254,137

Proracun zupcanika Z3 i Z4

B1. Precnik podeone kruznice

mn 3
d 3  z3   50   152,81mm
cos  cos 110
mn 3
d 4  z4   31  94,74 mm
cos  cos110

48
B2. Ugao nagiba osnovnog profila

tg n
tg t   0,3708
cos 
 t  arctg 0,3708
 t  20,3440

B3. Nulto osno rastojanje

d 3  d 4 152,81  94,74
ad    123,775 mm
2 2

B4. Osno rastojanje

a  125 mm

Standardno osno rastojanje (tab.П13-1 str.280)

B5. Precnik kinematske kruznice

2a 2 125
d w3   154,32mm
u  1 0,62  1

d w4  u  d w3  0,619154,32  95,67 mm

B6. Ugao dodirnice

ad  cos t 123,775 cos 20,344

cos wt    0,928
a 125
 wt  21,810

B7. Broj zuba u normalnom presjeku

z3 50
zn3    52,63
cos  b  cos  cos 10,33  cos11
2 2

sin  b  sin   cos n  sin110  cos 200  0,1793

 b  10,330

49
 z4 31
zn 4    32,63
cos  b  cos  cos 10,33  cos11
2 2

B8. Zbir koeficijenata pomjeranja profila

inv wt  inv t
x1  x2   ( z1  z 2 )  0
2tg n

Нема помјерања профила!!!

B9. Parcijalni koeficienti pomjeranja profila

x1  x2  0

Нема помјерања профила!!!

B10. Modul u ceonom presjeku

mn 3
mt    3,056 mm
cos  cos10,310

B11. Precnici osnovne kruznice

d b 3  d 3  cos t  152,81 cos 20,3440  143,278 mm

d b 4  d 4  cos t  94,74  cos 20,3440  88,83 mm

B12. Precnici podnozne kruznice

d f 3  d3  2  x1  mn  2  h fp  152,81 2  0  3  2  (1,2  3)  145,61mm

d f 4  d4  2  x2  mn  2  h fp  94,74  2  0  3  2  (1,2  3)  87,54 mm

B13. Precnici tjemenih kruznica

d a 3  2  a  d f 4  2  c  2 125  87,54  2  (0,2  3)  161,26 mm

c  0,2  mn

da 4  2  a  d f 3  2  c  2 125 145,61 2  (0,2  3)  103,19mm

50
B14. Sprezni korak

pet  pt  cost  mt    cost  3,056 3,14  cos 20,3440  9 mm

B15. Ugao nagiba bocne linije

tg b  tg  cos t  tg 110  cos 20,3440  0,1822

 b  10,3290
 w  11,1510

B16. Parcijalni stepeni sprezanja

 
50   161,26  
2
z1   da1 
2

1     1  tg      1  tg 21,810
  0,925
2   d b1   2  143,278 
wt

   

 
31  103,19  
2
z2   da2 
2

2   
  1  tg wt     1  tg 21,81   0,942
0

2   d b 2   2   88,83  
   

B17. Stepen sprezanja profila

   1   2  0,925  0,942  1,867

B18. Stepen sprezanja u normalnom presjeku

 1,867
    1,94
n
cos 
2
cos2 110

B19. Stepen sprezanja bocnih linija

20  sin110
   0,152
2 

51
B20. Stepen sprezanja bokova

        1,867  0,152  2,019

- FAKTORI OPTEREĆENJA -

C1. Faktor radnih uslova

K A  1,3 - zadano

C2. Obrtni moment

1,5 103
 55,82 Nm 
PN
T3  
3 26,87
  n3   256,80
3 
30 30
  
 26,87 s 1

T4  N  34,61 Nm 
P
4

C3. Obimna sila

2T3 2  55,82
Ft    730,60N 
d3 0,15281

C4. Jedinična obimna sila

Ft 730,60  N 
  36,53  2
b 20  mm 

C5. Obimna brzina

 d n m
vt   2,053  
60 s

52
C6. Viskoznost ulja

 mm 2 
v 40  220   ( tab. П33-21 )
 s 

C7. Faktor unutrašnjih dinamičkih sila

 K v  z V u2
K v  K v  1   1  0,0087  1 t 
 Ft  K A  100 1  u
2

K1  2,14 ( tab. П33-14 )

K v  1,46

C8. Modul elastičnosti

 N 
E  206 000  2 
( tab. П33-8 )
 mm 

C9. Faktor raspodjele opterećenja duž bočne linije

K H  1  K   1 f w  f p  f1

K   1,32 ( tab. П33-5 )

f w  1,21 ( tab. П33-6 )

f p  1 za C/C

f1  1,45
K H  1,20

53
C10. Faktor raspodjele opterećenja na par. zub.

K H  K F  1,20 ( tab. П33-7 )

-NOSIVOST U ODNOSU NA IZDRŽLJIVOST BOKOVA ZUBACA-

D1. Faktor oblika boka zubaca

2  cos  b 2  cos10,3290
ZH    2,36
cos2  t  tg wt cos2 20,3440  tg11,810

D2. Faktor elastičnosti materijala

 N
Z E  189,8   ( tab. П33 - 8 )
 mm 

D3. Faktor stepena sprezanja

4   
Z  (1    )    0,68 ( izraz 33.28 )
3 

Ako je    1 uzima se    1

54
D4. Faktor kosih zubaca

Z   cos   0,99 ( izraz 33.29 )

D5. Faktor jednostrane sprege

tg wt  cos 
ZB   1,7534
tg B1n  tg B 2 n

d a1  d b1  2  pe
2 2

tg B1n   0,515

d b1

tg wt  cos   (u  1)  tg B1n

tg B1n   1,012
u

D6. Radni napon na boku zubaca

Ft u  1  N 
 H  Z H  Z E  Z  Z   Z B    K A  KV  K H  K H  787,67  2
d1  b u  mm 

D7. Faktor radnog vijeka

Z NT  0,86 ( tab. П 33 – 9 )

D8. Faktor podmazivanja

Z L  1,25 ( tab. П 33 – 10 )

55
D9. Srednja relativna hrapavost

RZ 1  RZ 2
 4,852mm
10
RZ 10  3
2  red

a  sin  t u
 red   =19,783
cos  b 1  u 2

RZ 1 , RZ 2 - srednje vrijednosti hrapavosti bokova zubaca

D10. Faktor hrapavosti

Z R  0,97 ( tab. П 33 – 12 )

D11. Faktor obimne brzine

ZV  1 ( tab. П 33 – 11 )

D12. Faktor razlike tvrdoća

ZW  1,10 ( tab. П 33 – 32 )

D13. Faktor veličine presjeka

Z X  0,90 ( tab. П 33 – 13 )

D14. Kritični napon bokova

 H    H lim  Z L  Z NT  Z R  ZV  ZW  Z X ( izraz 33.31 )

56
  H   1703,33  N 
2
 mm 

 N 
 H lim  1510  2 
( tab. П 33 – 13 )
 mm 

D15. Stepen sigurnosti

SH 
 H   1306,6  2,16
H 803,21

- NOSIVOST U ODNOSU NA IZDRŽLJIVOST PODNOŽJA ZUBACA -

E1. Faktor oblika zupca

YFa  2,2 ( tab. П33-14 )

E2. Faktor koncentracije napona

Ysa  1,9 ( tab. П33-15 )

E3. Faktor stepena sprezanja

0,75
Y  0,25  ( izraz 33.37 )
 n

Y  0,82

E4. Faktor kosih zubaca


Y  1     ( izraz 33.38 )
120

Y  0,86

57
E5. Radni napon podnožja zubaca

Ft  N 
 F  YFa  Ysa  Y  Y   K A  K v  K F  K F  127,53  2
b  mn  mm 

E6. Faktor koncentracije napona ispitnog zupčanika

YST  2 ( tačka 3.3.4.2. )

E7. Kritični napon podnožja zubaca

 F    F lim  YST  310  2  620  N 

2
 mm 
 F   310 N
mm 2

E8. Stepen sigurnosti

SF 
 F   620
 4,86
F 127,53

58
Proračun vratila 1

Obimne sile:

2T1 2  187 500

Ft1  Ft 2   KA   1,25  1 825,92 N
d2 256,72

𝑇1 = 187,5 𝑁𝑚

Radijalne sile:

tg tg 200
Fr1  Fr 2  Ft   1 825,92   677,92 N
cos  cos110

Aksijalne sile:

Fa1  Fa 2  F1tg  354,92 N

Otpori oslonaca, momenti i dimenzionisanje vratila

∑ 𝑀𝐴 = 0

𝑑1
𝐹𝑎 ∙ − 𝐹𝐵𝑉 ∙ 150 − 𝑞 ∙ 2 ∙ 1 650 = 0
2
354,92 ∙ 128,36 + 132 000
𝐹𝐵𝑉 = = 1 183,71 𝑁
150
𝐹𝐴 + 𝐹𝐵 − 𝐹𝑞 = 0

𝐹𝐴 = −𝐹𝐵 + 𝐹𝑞 = −1 183,71 + 80 = −1 103,71 𝑁

∑ 𝑀𝐴 = 0

𝐹𝑟1 ∙ 75 + 𝐹𝐵𝐻 ∙ 150 − 𝐹𝑞 ∙ 1 650 = 0

132 000 − 50 775

𝐹𝐵𝐻 = = 541,495 𝑁
150
𝐹𝐴𝐻 + 𝐹𝑟1 + 𝐹𝐵𝐻 − 𝐹𝑞 = 0

59
𝐹𝐴𝐻 = −𝐹𝑟1 − 𝐹𝐵𝐻 + 𝐹𝑞 = −677,01 − 541,495 + 80 = −1 138,5 𝑁

2 2
𝐹𝑟𝐴 = √𝐹𝐴𝑉 + 𝐹𝐴𝐻 = 1 585,67 𝑁

2 2
𝐹𝑟𝐵 = √𝐹𝐵𝑉 + 𝐹𝐵𝐻 = 1 301,68 𝑁

V – ravan

𝑀𝐴 = 0

𝑀𝐹𝑎 = 𝐹𝐴𝑉 ∙ 75 = 1 103,71 ∙ 75 = 82 778,25 𝑁𝑚𝑚

𝑀𝐵 = 𝐹𝐴𝑉 ∙ 150 + 𝐹𝑎 ∙ 128,36 = 165 556,5 + 45 557,53 = 211 114,03 𝑁𝑚𝑚

𝑀𝑞 = 𝐹𝐴𝑉 ∙ 1 650 + 𝐹𝑎 ∙ 128,36 + 𝐹𝐵𝑉 ∙ 1500 = 1 821 121, 5 + 45 557,53 + 1 775 565

𝑀𝑞 = 3 642 244,03 𝑁𝑚𝑚

H – ravan

𝑀𝐴 = 0

𝑀𝐹𝑎 = 𝐹𝐴𝑉 ∙ 75 = 1 138,5 ∙ 75 = 85 387,5 𝑁𝑚𝑚

𝑀𝐵 = 𝐹𝐴𝐻 ∙ 150 + 𝐹𝑟 ∙ 75 = 170 775 + 50 776,75 = 221 550,75 𝑁𝑚𝑚

𝑀𝑞 = 𝐹𝐴𝐻 ∙ 1 650 + 𝐹𝑟 ∙ 1575 + 𝐹𝐵𝐻 ∙ 1500 = 1 877 700 + 1 066 290,75 + 812 242,5

𝑀𝑞 = 3 756 233,25 𝑁

M  3 642 244,032  3 756 233,252  5 232 134,34 Nmm

32M IA 32  5 232 134,34

d 3 3  85 mm
 SD 3.14  95

60
61
Proračun vratila 2

Obimne sile:

𝑇 = 55,82 𝑘𝑁𝑚

𝑑2 = 76,4

𝐾𝐴 = 1,25

2T2 2  55,82  1000

Ft1  Ft 2   KA   1,25  1 826,57 N
d2 76,4

Radijalne sile:

tg tg 200
Fr1  Fr 2  Ft   1 826,57   677,26 N
cos  cos110

Aksijalne sile:

Fa1  Fa 2  F1tg  355,02 N

Obimne sile:

2T3 2  55,82  1000

Ft 3  Ft 4  KA   1,25  913,22 N
d3 152,81

Radijalne sile:

tg tg 200
Fr 3  Fr 4  Ft   913,22   338,61 N
cos  cos110

Aksijalne sile:

62
Fa 3  Fa 4  F1tg  177,512 N

Otpori oslonaca, momenti i dimenzionisanje vratila

∑ 𝑀𝐴 = 0

𝑑2 𝑑3
𝐹𝐵𝐻 ∙ 150 − 𝐹𝑟2 ∙ 75 − 𝐹𝑟3 ∙ 225 − 𝐹𝑎2 ∙ − 𝐹𝑎3 ∙ =0
2 2
677,26 ∙ 75 + 338,61 ∙ 225 + 355,05 ∙ 38,2 + 177,512 ∙ 76,405
𝐹𝐵𝐻 = = 1 027,38 𝑁
150
∑ 𝑀𝐵 = 0

𝑑2 𝑑3
𝐹𝐴𝐻 ∙ 150 + 𝐹𝑟2 ∙ 75 − 𝐹𝑎2 ∙ − 𝐹𝑎3 ∙ − 𝐹𝑟3 ∙ 75 = 0
2 2

677,26 ∙ 75 − 355,02 ∙ 38,2 − 177,512 ∙ 76,005 − 338,61 ∙ 75

𝐹𝐴𝐻 = = −11,085 𝑁
150

𝐹𝑟𝐵 = 1 027,38 𝑁

𝐹𝑟𝐴 = −11,085 𝑁

Momenti savijanja u tački 1:

𝑑2 𝑑3
𝑀𝑆𝑉 = −𝐹𝑎2 ∙ − 𝐹𝑎3 ∙ = −355,05 ∙ 38,2 − 177,512 ∙ 76,405 = −13 562,8 𝑁𝑚𝑚
2 2

𝑙
𝑀𝑆𝐻 = 𝐹𝐴𝐻 ∙ 75 = −11,085 ∙ 75 = −831,375 𝑁𝑚𝑚

Momenti savijanja u tački 2:

𝑑2
𝑀𝑆𝑉 = −𝐹𝑎2 ∙ = −355,05 ∙ 38,2 = −13 562,91 𝑁𝑚𝑚
2

𝑑
𝑀𝑆2𝐻 = 𝐹𝐵𝐻 ∙ 75 − 𝐹𝑟2 ∙ 150 + 𝐹𝐴𝐻 ∙ 225 = 1 027,38 ∙ 75 − 677,26 ∙ 150 − 11,085 ∙ 225

𝑑
𝑀𝑆2𝐻 = −27 029,625 𝑁𝑚𝑚

63
M S1  M sv  M l sH   13 526,8 2  863,612  13 590,267 Nmm
2 2

M S 2  27 029,625 Nmm

Za ćelik Č.0745

𝑁
𝜎𝐷(−1) = 350
𝑚𝑚2
𝑁
𝜏𝐷(0) = 270
𝑚𝑚2
𝜎𝐷(−1) 350 𝑁
𝜎𝑠𝑑 = = = 87,5
4 4 𝑚𝑚2
270 𝑁
𝜏𝑢 = = 90
3 𝑚𝑚2

32M IA 32  27 029,625
d iz  3 3  15,387 mm
 SD 3.14  87,5

Usvaja se 𝑑𝐴 = 𝑑𝐵 = 20 m𝑚

𝑑2 = 25 𝑚𝑚

64
Proračun vratila 3

Obimne sile:

𝑇 = 34,61 𝑁𝑚

𝑑4 = 94,74

𝐾𝐴 = 1,25

2T2
Ft 4  Ft 3   K A  913,22 N
d2

Radijalne sile:

tg
Fr 4  Fr 3  Ft   338,61 N
cos 

Aksijalne sile:

Fa 4  Fa 3  F1tg  177,512 N

Otpori oslonaca, momenti i dimenzionisanje vratila

∑ 𝑀𝐴 = 0

𝑑4
𝐹𝑟1 ∙ 75 + 𝐹𝐵𝐻 ∙ 150 − 𝐹𝑎4 ∙ =0
2
177,512 ∙ 47,37 − 338,61 ∙ 75
𝐹𝐵𝐻 = = −113,247 𝑁
150
∑ 𝑀𝐵 = 0

𝑑4
𝐹𝐴𝐻 ∙ 150 + 𝐹𝑟4 ∙ 75 + 𝐹𝑎4 ∙ =0
2

−338,61 ∙ 75 − 177,512 ∙ 47,37

𝐹𝐴𝐻 = = −225,36 𝑁
150

𝐹𝑅𝐵 = −113,247 𝑁

65
𝐹𝑅𝐴 = −225,36 𝑁

Momenti savijanja na mjestu zupčanika:

𝑙
𝑀𝑆𝑉 =0

𝑙
𝑀𝑆𝐻 = 𝐹𝐵𝐻 ∙ 75 = −113,247 ∙ 75 = −8 493,525 𝑁𝑚𝑚

𝑑
𝑀𝑆𝐻 = 𝐹𝐴𝐻 ∙ 75 = −225,36 ∙ 75 = −16 902 𝑁𝑚𝑚

Za ćelik Č.0745

𝑁
𝜎𝐷(−1) = 350
𝑚𝑚2
𝑁
𝜏𝐷(0) = 270
𝑚𝑚2
𝜎𝐷(−1) 350 𝑁
𝜎𝑠𝑑 = = = 87,5
4 4 𝑚𝑚2
270 𝑁
𝜏𝑢 = = 90
3 𝑚𝑚2

32M IA 32  16 902
d iz  3 3  12,53 mm
 SD 3.14  87,5

Usvaja se 𝑑𝐴 = 𝑑𝐵 = 15 m𝑚

𝑑2 = 20 𝑚𝑚

66
PROVJERA LEŽAJA NA VRATILU 2:

Proračun lezaja na osloncu A :

U osloncu vratila ugradjen je prsteni kuglični jednoredni ležaj sa radijalnim dodirom 6304!

Ležaj je opterećen radijalnom silom 𝐹𝑟𝐴 = 11,085 𝑁 i aksijalnom silom 𝐹𝑎𝐴 = 355,05 𝑁.

Odredjuje se nominalni radni vijek ležaja ako se vratilo okreće sa n = 256,8 o/min!

Prema prilogu P42-1b ležaj 6304 ima sledeće karakteristike nosivosti:

𝐶 = 17,3 𝑘𝑁

𝐶0 = 8,5 𝑘𝑁

𝑓0 = 12,1

𝑓0 ∙ 𝐹0
Za odnos ⁄𝐶 = 12,1 ∙ 0,355⁄8,5 = 0,505 je e = 0,24 (prilog P42-1b) tako da se dobiJa:
0

𝐹𝑎𝐴 0,355
= = 31,98 > 𝑒 = 0,24 ; 𝑋 = 0,56 ; 𝑌 = 1,8
𝐹𝑟𝐴 0,0111

Ekvivalentno dinamičko opterećenje ležaja iznosi :

𝐹 = 𝑋 ∙ 𝐹𝑟𝐴 + 𝑌 ∙ 𝐹𝑎𝐴 = 0,56 ∙ 0,0111 + 1,8 ∙ 0,355 = 0,645 𝑘𝑁

Prema izrazu nominalni radni vijek ležaja izražen u časovima rada

(𝛼 = 3 −za kuglične ležaje) iznosi :

106 𝐶 𝛼 106 17,3 3

𝐿ℎ = ∙( ) = ( ) = 125 231,3 ℎ
60 ∙ 𝑛 𝐹 60 ∙ 256,8 0,645

67
Proračun lezaja na osloncu B :

U osloncu vratila ugradjen je prsteni kuglični jednoredni ležaj sa radijalnim dodirom 6304!

Ležaj je opterećen radijalnom silom 𝐹𝑟𝐵 = 1027,38 𝑁 i aksijalnom silom 𝐹𝑎𝐴 = 355,05 𝑁.

Odredjuje se nominalni radni vijek ležaja ako se vratilo okreće sa n = 256,8 o/min!

Prema prilogu P42-1b ležaj 6304 ima sledeće karakteristike nosivosti:

𝐶 = 17,3 𝑘𝑁

𝐶0 = 8,5 𝑘𝑁

𝑓0 = 12,1

𝑓0 ∙ 𝐹0
Za odnos ⁄𝐶 = 12,1 ∙ 0,355⁄8,5 = 0,505 je e = 0,24 (prilog P42-1b) tako da se dobiJa:
0

𝐹𝑎𝐴 0,355
= = 0,345 > 𝑒 = 0,24 ; 𝑋 = 0,56 ; 𝑌 = 1,8
𝐹𝑟𝐴 1,027

Ekvivalentno dinamičko opterećenje ležaja iznosi :

𝐹 = 𝑋 ∙ 𝐹𝑟𝐴 + 𝑌 ∙ 𝐹𝑎𝐴 = 0,56 ∙ 1,027 + 1,8 ∙ 0,355 = 1,214 𝑘𝑁

Prema izrazu nominalni radni vijek ležaja izražen u časovima rada

(𝛼 = 3 −za kuglične ležaje) iznosi :

106 𝐶 𝛼 106 17,3 3

𝐿ℎ = ∙( ) = ( ) = 186 943,89 ℎ
60 ∙ 𝑛 𝐹 60 ∙ 256,8 1,214

PROVJERA LEŽAJA NA VRATILU 3:

68
Proračun lezaja na osloncu A :

U osloncu vratila ugradjen je prsteni kuglični jednoredni ležaj sa radijalnim dodirom 6304!

Ležaj je opterećen radijalnom silom 𝐹𝑟𝐴 = 225,36 𝑁 i aksijalnom silom 𝐹𝑎𝐴 = 177,512 𝑁.

Odredjuje se nominalni radni vijek ležaja ako se vratilo okreće sa n = 400 o/min!

Prema prilogu P42-1b ležaj 6302 ima sledeće karakteristike nosivosti:

𝐶 = 11,4 𝑘𝑁

𝐶0 = 5,4 𝑘𝑁

𝑓0 = 12,1

𝑓0 ∙ 𝐹0
Za odnos ⁄𝐶 = 12,1 ∙ 0,1775⁄5,4 = 0,3977 je e = 0,22 (prilog P42-1b) tako da se dobiJa:
0

𝐹𝑎𝐴 0,1775
= = 0,7888 > 𝑒 = 0,22 ; 𝑋 = 0,56 ; 𝑌 = 2
𝐹𝑟𝐴 0,225

Ekvivalentno dinamičko opterećenje ležaja iznosi :

𝐹 = 𝑋 ∙ 𝐹𝑟𝐴 + 𝑌 ∙ 𝐹𝑎𝐴 = 0,56 ∙ 0,225 + 2 ∙ 0,1775 = 0,481 𝑘𝑁

Prema izrazu nominalni radni vijek ležaja izražen u časovima rada

(𝛼 = 3 −za kuglične ležaje) iznosi :

106 𝐶 𝛼 106 11,4 3

𝐿ℎ = ∙( ) = ( ) = 55 471,266 ℎ
60 ∙ 𝑛 𝐹 60 ∙ 400 0,481

69
Proračun lezaja na osloncu B :

U osloncu vratila ugradjen je prsteni kuglični jednoredni ležaj sa radijalnim dodirom 6302!

Ležaj je opterećen radijalnom silom 𝐹𝑟𝐵 = 113,247 𝑁 i aksijalnom silom 𝐹𝑎𝐴 = 177,512 𝑁.

Odredjuje se nominalni radni vijek ležaja ako se vratilo okreće sa n = 400 o/min!

Prema prilogu P42-1b ležaj 6302 ima sledeće karakteristike nosivosti:

𝐶 = 11,4 𝑘𝑁

𝐶0 = 5,4 𝑘𝑁

𝑓0 = 12,1

𝑓0 ∙ 𝐹0
Za odnos ⁄𝐶 = 12,1 ∙ 0,1775⁄5,4 = 0,398 je e = 0,22 (prilog P42-1b) tako da se dobija:
0

𝐹𝑎𝐴 0,1775
= = 1,568 > 𝑒 = 0,22 ; 𝑋 = 0,56 ; 𝑌 = 2
𝐹𝑟𝐴 0,1132

Ekvivalentno dinamičko opterećenje ležaja iznosi :

𝐹 = 𝑋 ∙ 𝐹𝑟𝐴 + 𝑌 ∙ 𝐹𝑎𝐴 = 0,56 ∙ 0,1132 + 2 ∙ 0,1775 = 0,4184 𝑘𝑁

Prema izrazu nominalni radni vijek ležaja izražen u časovima rada

(𝛼 = 3 −za kuglične ležaje) iznosi :

106 𝐶 𝛼 106 11,4 3

𝐿ℎ = ∙( ) = ( ) = 842 807,29 ℎ
60 ∙ 𝑛 𝐹 60 ∙ 400 0,4184

PROVJERA KLINA ZA VEZU SA ZUPČANIKOM 2 I 3:

Za prečnik vratila d = 25 mm mjere klina iznose :

70
8x7x18 – JUS M.C2.060
t = 4,1 mm

𝑡1 = ℎ − 𝑡 = 7 − 4,1 = 2,9 𝑚𝑚

Korisna dužina klina : 𝑙𝑘 = 𝑙 − 𝑏 = 18 − 8 = 10 𝑚𝑚

Obimna sila na klinu :

2𝑇 ∙ 𝐾𝐴 2 ∙ 55,82 ∙ 1000 ∙ 1,2

𝐹𝑡𝑘 = = = 5 358,72 𝑁
𝑑 25

Površinski pritisak:

𝐹𝑡𝑘 5 358,72
𝑝= = = 184,78 𝑁⁄𝑚𝑚2
𝑙𝐾 ∙ 𝑡1 10 ∙ 2,9

𝑝𝑑 = (75 − 100) 𝑁⁄𝑚𝑚2

USVAJAJU SE DVA KLINA POD UGLOM OD 1200 !!!

Vjetrogenerator AV1500

Maksimalna snaga: 1500 W

71
Nazivni napon: 48 V

Tip generatora: trofazni generator bez četkica

Vrsta magneta: neodimijski magneti – NdFeB

Broj okretaja u min.: 400

Materijal tijela: aluminij

Zaštita od uvrtanja: prstenovi i četkice

Zaštita od jakog vjetra: elektronička i mehanička (furling)

Masa generatora i repa: 39kg

Cijena: 1500 KM

72
73
Vjetrenjača

74