UNIVERZITET U TUZLI

MAINSKI FAKULTET
MEHATRONIKA

SEMINARSKI RAD
- Mehatroniki moduli u vjetroelektrani Predmet: Energetika u mehatronici

Studenti:
Ahmetovi Ajdin III-357/12
Agi Nermin III-285/12
Tuzla, april 2015.

SADRAJ:

Profesor:
Dr.sc.Sandira Eljan,van.prof

1.
UVOD
2.
POJAM VJETROELEKTRANE
3.
ENERGIJA VJETRA
4.
POLOAJ VJETROELEKTRANE
4.1. Vjetropotencijal
4.2. Izbor poloaja vjetroelektrana
5.
VRSTE VJETROELEKTRANA
5.1. Kopnene vjetroelektane
5.2. Priobalne vjetroelektrane
5.3. Plutajue vjetroelektrane
5.4. Visinske vjetroelektrane
6.
DIJELOVI VJETROELEKTRANA
6.1. Vjetroagregat
6.1.1.Izvedbe vjetroagregata
6.1.2.Dijelovi vjetroagregata
6.1.3.Podjela vjetroagregata
7.
AUTOMATIZACIJA VJETROELEKTRANE
8.
SNAGA VJETROELEKTRANE
8.
VJETROELEKTRANE U BIH
9.
ZAKLJUAK
10. LITERATURA

3
4
6
8
8
10
11
11
12
14
15
18
18
18
21
30
30
35
36
38
39

POPIS SLIKA:
Slika 1.1. Vjetrenjaa
Slika 1.2. Charles Brush-ova vjetrenjaa
Slika 2.1. Vjetroelektrana
Slika 2.2. Vjetroagregat
Slika 3.1. Nastanak vjetra
Slika 4.1. Nastanak vjetra
Slika 4.2.1. Rayleigh raspodjela
Slika 5.1.1. Kopnena vjetroelektrana
Slika 5.2.1. Priobalna vjetroelektrana
Slika 5.2.2. Priobalna vjetroelektrana u Danskoj
Slika 5.3.1. Plutajua (puinska) vjetroelektrana
Slika 5.3.2. Sistem usidrenja plutajueg vjetroagregata Blue H
Slika 5.4.1. MARS sistem
Slika 5.4.2. KWG projekt
Slika 6.1.1. Savoniusov rotor
Slika 6.1.2. Darrieusov rotor
Slika 6.1.3. razvoj horizontalnih vjetroagregata
Slika 6.1.2.1. Dijelovi vjetroagregata
Slika 6.1.2.2. Dijelovi vjetroagregata 2
Slika 6.1.2.3. Lopatice vjetroagregata
Slika 6.1.2.4. Gondola vjetroagregata
Slika 6.1.2.5. Asinhroni generator sa konstantnom brzinom vrtnje
Slika 6.1.2.6.Sinhroni generator sa promjenjivom brzinom vrtnje
Slika 7.1. Vjetroelektrana marke KONAR
Slika 7.2. Rotor vjetroagregata
Slika 7.3. PROZA NET SCADA interface
Slika 7.4. Sustav zakretanja gondole
Slika 8.1. Stub zraka s oznaenim brzinama pri prolasku kroz turbinu
Slika 9.1. Vjetroelektrana Sua Commerce, opina Visoko

3
4
4
5
7
9
11
12
12
13
14
15
17
17
19
20
20
21
22
23
26
28
28
30
32
33
34
35
37

1. UVOD
Prvi ureaji koji su pokretani vjetrom stvoreni su da bi automatizirali
i olaksali proces pumpanja vode ili mljevenja penice (slika 1.1.). Prvi
takvi ureaji pojavili su se u Persiji i oni su imali vertikalnu osovinu i 6-12
jedara pokrivenih trskom ili platnom. Oko 1200. godine, rasprostranjene
su na irem podruju i pojavljuju se i u Evropi gdje su koristile u istu
svrhu sve do 19.st.

Slika 1.1. Vjetrenjaa

Po otkriu elektromotora i elektrinog generatora u 19.st., poeli su

eksperimenti sa proizvodnjom elektrine energije, gdje su se pojavili prvi
modeli vjetrogeneratora.
Smatra se da je prvi vjetrogenerator napravio u Clevlandu, SAD,
Charles Brush 1888. godine (slika 1.2.). Ve 1908. godine u SAD-u su
postojala 72 vjetrogeneratora snage od 5 do 25 kilovata. U vrijeme Prvog
svjetskog rata, 100.000 manjih vjetrenjaa za farme je proizvedeno
svake godine u SAD-u, uglavnom za pumpanje vode. Do 1930 godine
manji vjetrogeneratori su postajali sve ei na farmama, obezbjeujui
struju za nekoliko sijalica, radio i druge manje potroae.
Poslije 1930 godine.poela je elektrifikacija ruralnih dijelova SAD, i
vjetrogeneratori su uglavnom naputeni zbog jeftinije struje iz razvijene
elektrine mree.

U Evropi, elektrifikacija je svuda bila centralizirana na dravnom

nivou, i vjetrogeneratori su postojali samo kao eksperimenti do 1973.
godine.
Poslije naftne krize 1973, a pogotovo poslije 2000, razvoj se sve vie
ubrzava. Cijena energije iz vjetrogeneratora polako pada, a cijena
energije iz klasinih neobnovljivih izvora energije raste. Sve je ovo
doprinijelo da je koliina proizvedene elektrine energije iz
vjetrogeneratora porasla 5 puta u periodu od 2000. do 2007. godine.

Slika 1.2. Charles Brush-ova vjetrenjaa

2. POJAM VJETROELEKTRANE
Vjetroelektana (slika 2.1.) je niz blisko smjetenih vjetroagregata,
najee istog tipa, izloenih istom vjetru i prikljuenih posredstvom
zajednikog rasklopnog ureaja na elektroenergetski sistem.
Vjetroelektana je obnovljivi izvor elektrine energije pokretan kinetikom
energijom vjetra.

Slika 2.1. Vjetroelektrana

Vjetroagregat (slika 2.2.) je rotirajua maina koja pretvara

kinetiku energiju vjetra prvo u mehaniku, a zatim preko elektrinih
generatora u elektrinu energiju. Pri tome se rotor vjetroturbine i rotor
elektrinog generatora se nalaze na istom vratilu, dakle Vjetroelektana
je obnovljivi izvor elektrine energije pokretan kinetikom energijom
vjetra.

Slika 2.2. Vjetroagregat

Vjetroelektrane se esto nazivaju vjetroparkovima, vjetrofarmama

ili vjetropoljima, to implicira da se ne radi o pravim elektranama. Ipak,
vjetroelektrana jest elektrana, koja kao gorivo za proizvodnju elektrine
energije koristi vjetar.
Prednosti vjetroelektrana su:
5

- ne troe gorivo, tj. energija vjetra je "besplatna",

- vjetroelektrane su poeljan oblik obnovljivog izvora energije nasuprot
elektranama na fosilna goriva, jer hemijski i bioloki ne zagauju okoli,
- vjetroelektrana moe imati umjeren pozitivan utjecaj na smanjenje
snage vjetra u podrujima koja su inae izloena suvie jakim vjetrovima,
- borba protiv globalnog zatopljenja (Protokol iz Kyota),vjetroelektrane su
energetska postrojenja bez tetnih emisija (stakleniki plinovi),
- smanjuje se nacionalna ovisnost o uvozu fosilnih goriva.
Nedostaci vjetroelektrana su:
- povremenost pogona, zavisno o meteorolokim karakteristikama
podruja primjene,
- jake promjene u snazi vjetra relativno su tee tehniki savladive, jer
tehnika rjeenja moraju sprijeiti oteenje vjetrenjae pri olujnoj snazi i
izvlaiti maksimalnu snagu pri slabom vjetru (to poskupljuje ta rjeenja),
- za usklaivanje broja okretaja vjetroturbine s brojem okretaja
ugraenog generatora, potreban je multiplikator s automatskom
regulacijom brzine generatora, to takoer poskupljuje tehniku izvedbu,
- trokovi odravanja znaju initi znaajnu stavku u cijeni dobivene
energije vjetra, budui da je u sluaju velikih vjetroelektrana broj ureaja
relativno velik, tj. snaga po jednom ureaju je daleko manja nego kod
klasinih elektrana na fosilna goriva,
- prisutno je izvjesno "estetsko zagaenje" u sluaju velikih
vjetroelektrana, to meutim nema veeg znaaja, ako se takva
vjetroelektrana ugradi na nenapuenim prostorima.
Iz navedenih nedostataka i prednosti proizlazi, da je gradnja
vjetroelektrana smislena u podrujima sa stalnim i manje-vie
ujednaenim vjetrom, te za osiguranje manjih koliina energije na
lokacijama bez prikljuka na druge izvore energije.

Sistemi ("farme") vjetroelektrana trebali bi biti vezani na regionalni

elektroenergetski sistem, kome bi elastinost kapaciteta trebale osigurati
prikljuene hidroelektrane ili energija iz meunarodne razmjene.

3. ENERGIJA VJETRA
Vjetar je bogat, obnovljiv, lako dostupan i ist izvor energije. Vjetar
u irem smislu predstavlja horizontalno strujanje zraka. Vjetar, u uem
smislu, moemo opisati kao strujanje zranih masa, koje nastaje uslijed
razlike temperatura, odnosno, pritisaka.
Energija vjetra zapravo predstavlja indirektan oblik suneve
energije.
Svakog sata Sunce emitira na Zemlju 1014 kWh energije. Oko 1 do
2% energije koju emitira Sunce pretvara se u energiju vjetra. To je 50 do
100 puta vie nego to se pretvori u biomasu.
Poznato je da Sunce neravnomjerno zagrijava razliite dijelove
Zemlje. Uslijed nejednakog zagrijavanja Zemljine povrine, dolazi do
nejednakog zagrijavanja zranih masa i nejednakih pritisaka na razliitim
dijelovima Zemlje. Topli zrak se die na oko 10km u ekvatorijalnom
pojasu, te se usmjerava prema polovima i zakree pod uticajem Zemljine
rotacije, odnosno, Coriolisove sile. Hladni zrak tei ka tome da
popunjava nastale praznine i tako dolazi do stalnog strujanja zraka.
Strujanjem zraka dolazi do trenja, odnosno gubitaka kinetike energije u
doticaju sa vrstom podlogom, to rezultira razlikama u brzini strujanja u
prostoru i vremenu (slika 3.1.) Predvianja govore da je 72 TW energije
vjetra iskoristivo u komercijalne svrhe. Treba napomenuti da ni teoretski
ni praktino nije iskoristiva sva snaga vjetra.

Slika 3.1. Nastanak vjetra

Vjetar je odreen:
- brzinom,
- smjerom i
7

- jainom
Vjetar vrlo rijetko pue stalnom brzinom, tj. uobiajeno mijenja
jainu. Izuzetak ine monsuni, vjetrovi koji na odreenim geografskim
podrujima tokom odreenog dijela godine puu stalnim smjerom,
brzinom i jainom.
Brzina vjetra mjeri se pomou anemometra, a izraava se
uobiajenim jedinicama za brzinu (metrima u sekundi, kilometrima na
sat, vorovima) ili specijaliziranom jedinicom - beaufort ("bofor").
Beaufort se kree u vrijednostima 0 - 17 (4 216 km/h).
Na jainu vjetra, uz odnos pritisaka u atmosferi utie i konfiguracija
reljefa, prisustvo prirodnih i umjetnih prepreka i obraslost terena (trenje).
Naravno i mikroklima ima svoj uticaj, posebice u podrujima uz more.
Postoje dijelovi Zemlje na kojima puu tzv. stalni (planetarni)
vjetrovi i na tim podrujima je iskoritavanje energije vjetra
najisplativije.Dvije treine energije vjetra dostupno je tokom zimskih
mjeseci.
Zato
se
vjetroelektrane
savreno
nadopunjuju
s
hidroelektranama, koje su manje produktivne zimi i vrhunce proizvodnje
dostiu u ljeto.

4. POLOAJ VJETROELEKTRANE
4.1. Vjetropotencijal
Vjetropotencijal je najvaniji faktor za izbor poloaja
vjetroelektrane. To su zapravo karakteristike vjetra na pojedinoj lokaciji.
Najvanija karakteristika je srednja godinja brzina vjetra na
odreenoj visini iznad tla. Naime, vjetrogenerator se pokree kada brzina
vjetra poraste iznad otprilike 3 m/s. Pri toj brzini proizvodnja elektrine
energije je vrlo mala, porastom brzine, koliina elektrine energije se
poveava do maksimalne, koja se postie na brzini vjetra od oko 12 m/s.
Daljnjim porastom brzine vjetra koliina proizvedene energije se vie ne
poveava. Kada brzina poraste preko 25 do 30 m/s, vjetroagregat se
iskljuuje, jer ne moe podnijeti mehanika optereenja koja uzrokuju
tako velike brzine vjetra. Iz opisanog naina rada vjetrogeneratora
moemo zakljuiti da je za idealnu proizvodnju elektrine energije
potrebna brzina vjetra od oko 12 m/s.To je samo prvi korak u odreivanju
vjetropotencijala.
Potrebno je potom razmotriti kako je brzina vjetra rasporeena
tokom godine. Npr. u godinjem prosjeku moe biti sadran velik broj sati
s brzinom vjetra iznad 30 m/s ili ispod 3 m/s, to zapravo nije pogodno
8

za iskoritavanje. Moemo zakljuiti da je za energetsko iskoritavanje

optimalan vjetar do srednje jakosti, bez velikih oscilacija, i koji ima to
veu uestalost. Zbog jake ovisnosti prinosa energije (a samim time i
ekonomske isplativosti) o brzini vjetra (ovisnost energije vjetra o kubu
brzine vjetra), potrebna su tona mjerenja vjetra na samoj lokaciji.
Brzina vjetra je osnovni faktor od kojega se kree pri projektiranju
svih vjetroagregata koji e se nalaziti na lokaciji, njihovog broja i
prostornog razmjetaja. Brzina vjetra takoer slui kao polazna toka za
sve proraune o ekonomskoj isplativosti i proizvodnji energije.
Osjetljivost doprinosa energije o brzini vjetra ovisi i o brzini samog vjetra.
Zbog toga je posebno vano tono mjeriti brzine vjetra na lokacijama
gdje je ta brzina manja.
Za odreenu lokaciju bitno je poznavati i smjerove iz kojih pue
vjetar, da bi se odredio najoptimalniji raspored vjetroagregata kako bi
maksimalno iskoristili vjetar iz svih smjerova.
Ostali bitniji podaci o vjetru su dugorona gustoa zraka na lokaciji
i intenzitet turbulencije vjetra na lokaciji. Sami po sebi ne utjeu na
proizvodnju energije iz vjetra, ali utjeu pri odreivanju optereenja na
lopatice rotora i na oekivani vijek trajanja samog vjetroagregata.
Mjerna stanica za mjerenje vjetropotencijala (slika 4.1.) sastoji se
od mjernog stuba na kojem se nalaze:
- Anemometar(i),
- Pokaziva smjera,
- Kuite (kabina),
- Ureaj za prikupljanje i pohranjivanje podataka (eng. data logger),
- GSM /GPRS modem,
- Senzor za mjerenje atmosferskog pritiska zraka,
- Senzor za mjerenje temperature i vlanosti zraka,
- Solarni panel.

Slika 4.1. Nastanak vjetra

4.2. Izbor poloaja vjetroelektrana

Najvaniji faktor za izbor poloaja vjetroelektrane je, svakako,
vjetropotencijal. Ipak, pored vjetropotencijala, postoji i niz drugih faktora
koji utiu na izbor poloaja vjetroelektrane.
Izbor poloaja se provodi u dva koraka:
1. Najprije se odreuju podruja koja su nepogodna za izgradnju
zbog sljedeih razloga:
- podruje ima izuzetno mali vjetropotencijal,
- podruje zatieno zbog iznimnih prirodnih ili kulturnih ljepota ,
- podruje namijenjeno za izgradnju stambenih ili privrednih objekata,
- podruje vrlo zahtjevnog reljefa.
2. U drugom koraku provodi se vrednovanje makrolokacije na temelju
kriterija, kao to su:
- srednja godinja brzina vjetra,
10

- veliina lokacije, odnosno, broj vjetroagregatskih jedinica, koje je na t

om poloaju mogue postaviti,
- udaljenost lokacije od prometnica,
- udaljenost lokacije od postojee elektrine mree,
- mogunost odravanja i nadzora nad vjetroelektranom,
- karakteristike terena,
- uticaj na ivotinjski svijet (migracijski putevi ptica selica, zatiena
stanita i dr.),
- poloaj lokacija s obzirom na turistika podruja.
Unutar odabranih makrolokacija izdvajaju se mikrolokacije. Za
vredovanje i izbor najpovoljnije mikrolokacije moe se primijeniti naelo
slino izboru za makrolokaciju.
Nakon izbora mikrolokacije kree se s mjerenjem karakteristika
vjetra (brzina, smjer i dr.). Na temelju analize izmjerenih podataka u
odreenom vremensko razdoblju (minimalno 1 godina) izrauje se
studija izvodljivosti u kojoj e se odrediti veliina i broj vjetroagregata,
odnosno najoptimalniji kapacitet lokacije.
Vjetar jako varira i srednja vrijednost brzine za danu lokaciju nam
ne moe rei koju koliinu energije na vjetroagregat moe proizvesti.
Ipak, kod predvianja ponaanja vjetra na odreenom mjestu, drimo se
podataka koje su nam dala mjerenja. Dovoljna je i manja promjena
lokacije da bi imali velike promjene u brzini vjetra. Brzinu vjetra mjerimo i
aproksimiramo Rayleigh raspodjelom (slika 4.2.1.)

Slika 4.2.1. Rayleigh raspodjela

Prema navedenim faktorima, idealna vjetroelektrana treba da:

.. je smjetena na mjestu koje ima povoljan vjetropotencijal,
.. se nalazi blizu elektrine mree,
.. ima dobar cestovni pristup,
11

.. njezina gradnja bude u skladu sa namjenom prostora i uvjetima

zatite okolia,

5. VRSTE VJETROELEKTRANA
Vjetroelektane se mogu podijeliti na:
kopnene vjetroelektane
priobalne vjetroelektane
plutajue vjetroelektrane
zrane vjetroelektrane

5.1. Kopnene vjetroelektane

Kopnene vjetroelektane (slika 5.1.1.) se grade na vrstom tlu i
najei su oblik vjetroelektrana.
Kopnene instalacije vjetroagregata najee se nalaze u brdovitim
podrujima barem 3 kilometra udaljene od obale. One se najee
smjetaju na vrh brda ili padine, jer na taj nain iskoritavaju takozvanu
topografsku akceleraciju koju vjetar dobije prelazei preko uzvisine.
Ta dodatna brzina vjetra radi znaajnu razliku po pitanju proizvodnje
elektrine energije.

Slika 5.1.1. Kopnena vjetroelektrana

Posebna panja se mora posvetiti tonom postavljanju turbina, jer

ponekad mala visinska razlika moe imati znaajan utjecaj na
proizvodnju elektrine energije. esto je instalacija vjetroagregata dosta
kontroverzno pitanje, zbog toga to neke lokacije, koje su pogodne za
instalaciju vjetroturbine, imaju veliku prirodnu ljepotu ili su ekoloki
znaajne (npr. stanite razliitih vrsta ptica).
Najvee kopnene vjetroelektane u svijetu su u Indiji, SAD-u i Kini.
12

5.2. Priobalne vjetroelektrane

Priobalna vjetroelektrana (engl. Offshore wind park) je vrsta
vjetroelektrane s vrstim temeljima, koja se gradi na moru (ima planova
gradnje i na jezerima), uglavnom u priobalnom podruju, gdje je dubina
vode obino manja od 60 metara, a udaljenost od obale je najvie 50
kilometara (slika 5.2.1.)

Slika 5.2.1. Priobalna vjetroelektrana

injenica da voda (a posebno duboka voda) ima manju povrinsku

"hrapavost" od kopna, jako utie na brzine vjetra, koje su mnogo vee na
moru. Faktori snage su mnogo vei kod takvih instalacija. Kod lokacija s
produenim podrujima plitke vode (npr. u Danskoj), vjetroelektrane je
lako sagraditi.
Openito govorei, morske instalacije vjetroagregata su naelno
skuplje od kopnenih. To je zbog toga to su im tornjevi vii kada se
urauna dio ispod vode i to je sama izgradnja skuplja. Proizvedena
elektrina energija se do kopna prenosi putem podmorskog kabela.
Odravanje je takoer skuplje, a mora se paziti i na zatitu od korozije,
zbog ega se esto dodaju dodatni premazi i katodna zatita.
Kvaliteta izmjerenih i predvienih podataka (ukljuujui vjetar,
valove, plime i oseke) su klju za dobro razumijevanje pravih uvjeta na
mjestu priobalnih vjetroelektrana. Kada se prouavaju ti podaci, koriste
se konzervativne metode planiranja u odnosu na mogunosti brodova i
planiranje projekata, te se uvijek rade rezervni planovi za sluajeve loeg
vremena i slinih problema. Mogunost rada brodova u razliitim
vremenskim uvjetima takoer mora biti uzeta u obzir.
Jo jedan bitan rizik za izgradnju je zatita kabela, koji su, iako ine
samo 7% trokova vjetroelektrane, najbitniji faktor kod osiguranja
13

izgradnje i rokova, poto ih treba zakopati dovoljno duboko i u

dogovorenom roku, to je iznimno zahtjevan posao.
Sama ideja priobalne vjetroelektrane je nastala zbog manjka
poloaja za razvijanje velikih kopnenih vjetroelektrana u gusto
naseljenim podrujima zapadne Europe. Trite se prvo razvilo u
Danskoj (slika 5.2.2.), a pravi rast trita doao je tek nekih 10 godina
kasnije.

Slika 5.2.2. Priobalna vjetroelektrana u Danskoj

Osim Danske, priobalne vjetroelektrane su izgradili Velika Britanija,

Irska, vedska, Nizozemska, Belgija, Njemaka, Japan i Kina, dok neke
druge zemlje kao to su Francuska, SAD, Kanada, Grka i druge
Europske zemlje planiraju koritenje priobalnih vjetroelektrana. Velika
Britanija je razvoj poela 2003., te je uskoro preuzela vodstvo u tom
podruju trita od Danske.
Najvei dostupni vjetroagregat danas je pjedinane snage ak 6
MW, dok je najvea udaljenost od obale ak 30 kilometara.Predvia se
da bi u budunosti priobalne vjetroelektrane mogle imati udaljenost od
obale koja bi mogla prei i 50 kilometara, sa vjetroagregatima snage i do
10 MW.

5.3. Plutajue vjetroelektrane

Plutajua vjetroelektrana ili puinska vjetroelektrana (slika 5.3.1) je
vrsta vjetroelektrane koja se postavlja na plutajuu strukturu u dubljem
moru, gdje nije mogue postaviti priobalnu vjetroelektranu. Plutajue
vjetroelektrane su sloene i zahtijevaju vee poetne trokove, ali su
nove studije pokazale da zbog njihovih mogunosti da pristupe snanijim
vjetrovima dalje na moru, imaju isplativost primjene.
14

Slika 5.3.1. Plutajua (puinska) vjetroelektrana

Obino se vie plutajuih vjetroagregata povezuju zajedno u

vjetroelektranu, kako bi se koristio zajedniki podvodni kabel za prijenos
elektrine struje.
Prvi prototip pod nazivom Blue H (slika 5.3.2.) je zrani
vjetroagregat snage 80 kW s plutajuom platformom, postavljen
2007.god., 113 kilometara od obale Italije. Kod ovakvog tipa plutajueg
zranog vjetroagregata pojavljuje se problem instaliranja plutajue
platforme, zbog velikog potiska koji nastaje prilikom same operacije
instaliranja.

Slika 5.3.2. Sistem usidrenja plutajueg vjetroagregata Blue H

lijevo - slobodno plutanje

15

desno - sidrenje zateznim kablovima

5.4. Visinske vjetroelektrane

Koncept visinskih vjetroelektrana se zasniva na iskoritenju
energije vjetra u viim slojevima atmosfere. One predstavljaju dizajnirani
koncept vjetroelektrana, koji su na razliite naine podignuti u visinu bez
potpore tornja.
Moemo ih podijeliti u dvije skupine:
- one za iskoritavanje vjetra na niim visinama, te
- na one koje to mogu na viim visinama.
Vjetrovi na veim visinama postaju mirniji, stalniji te postiu velike
brzine. Budui da se energija sadrana u vjetru poveava s kvadratom
brzine, uz pretpostavku da su ostali parametri ostali nepromijenjeni,
udvostruenjem brzine vjetra dobivamo 8 puta veu snagu,
utrostruenjem 27 puta veu snagu. Sa mirnijim i predvidnjivijim
vjetrovima, visinski vjetrovi imaju prednost nad onima blizu zemlje.
Visinske vjetroelektrane na taj nain mogu proizvoditi elektrinu
energiju 90% vremena, dok bi one na zemlji to inile maksimalno 35%
vremena. To bi rezultiralo pojeftinjenjem elektrine energije i zahtjevalo bi
manje vjetroelektrana za istu koliinu elektrine energije.
Visinskim vjetroelektranama se moe podeavati visina i pozicija
podruija u kojem radi zbog maksimiziranja dobivene energije vjetra, to
je nepraktino kod fiksiranih vjetroelektrana na zemlji. Sistemi visinskih
vjetroelektrana ne emitiraju staklenike plinove te nisu opasni za zdravlje
ljudi. Pojedine kritike upuuju na ometanje zranog prostora te na
opasnost od zrakoplovnih nesrea, ali da se pokriju potrebe SAD-a za
elektrinom energijom, visinske vjetroelektrane trebale bi koristiti jednu
etiristotinu zranog prostora SAD-a. S poveanjem visine, produljuju se
vodii, temperatura zraka se mijenja, intenzitet vremenskih nepogoda
postaje izraeniji, trokovi se poveavaju te se izloenost turbulencijama
mijenja. Neke od visinskih vjetroelektrana su napravljene od metala to
poveava opasnost od munja jer postaju gromobrani, takoer
turbulencije ili jaki naleti vjetra predstavljaju problem jer bi mogle istrgnuti
sustav iz uleitenja. Zato bi se morale pozicionirati dalje od naseljenih
mjesta.
Ideja visinske vjetroelektrane, poinje vizijom Johna Eltzera da
uhvati snagu vjetra visoko u zraku koristei se tehnologijom kabla i
povodca. U nedavnoj povijesti bitno ime za ovo podruije nauke
16

Australski ininjer Bryan Roberts. On je jedan od pionira u izgradnji

modernih vjetroelektrana koje e iskoritavati energiju vjetra u viim
slojevima atmosfere. U suradnji s nekoliko amerikih investitora napravio
je prototip ureaja pod nazivom Flying Electric Generator koji svojim
izgledom podsjea na helikopter s 4 propelera bez kabine i na visini od 4
do 5 km u zraku bi iskoritavao snagu vjetra.
Jedan od poznatijih koncepata vjetroturbina razvija kompanija
Magenn iz Ontarija (slika 5.4.1), nazvali su ga MARS (Magenn Air Rotor
System). Sistem iskoritava snagu vjetra na neto manjim visinama od
oko 300 m, te se sastoji od horizontalnog rotora punjenog helijem koji je
privrten kabelima za transformator na zemlji. Ovaj koncept omoguava
visok obrtni moment, niske poetne brzine, a izrazito veliku ukupnu
uinkovitost zbog mogunosti postavljanja na vee visine od
vjetroelektrana smjetenih na tlu. MARS se moe prilagoavati smjeru
puhanja vjetra te tako due i bolje iskoritavati njegov potencijal.

Slika 5.4.1. MARS sistem

The Kite Wind Generator (KWG) ili Kitegen (slika 5.4.2.) je projekt,
jo u fazi konstruiranja, koji se sastoji od jedne vjetroelektrane s
rotacijom oko sredinje vertikalne osi i postavljenih jedara za
eksploataciju energije vjetra na veim visinama. Oprema za generiranje
elektrine energije je stacionirana na tlu dok su jedra u zraku privreni
lananicom za generator. Takva bi vjetroelektrana imala mogunost
proizvodnje energije ekvivalentne onoj iz nuklearnih elektrana, koristei
podruje od nekoliko kvadratnih kilometara. Veina tog podruja ne bi
bila okupirana, tj. bilo bi pogodno za razvoj agrikulture

17

Slika 5.4.2. KWG projekt

6. DIJELOVI VJETROELEKTRANA
Vjetroelektrana se sastoji od:
vjetroagregata, koji su sainjeni iz turbine i generatora,
transformatorske stanice,
kablova i vodova,
ostalih pripadajuih objekata

6.1. Vjetroagregat
Vjetroagregat je jo poznat pod nazivima vjetroturbina i
vjetrogenerator. Vjetroagregat se sastoji od vjetroturbine i
vjetrogeneratora. Mnogi ga jo nazivaju i vjetroelektrana, to nije sasvim
tono, poto pojam vjetroelektrana oznaava niz blisko smjetenih
vjetroagregata, najee istog tipa, izloenih istom vjetru i prikljuenih
posredstvom zajednikog rasklopnog ureaja na elektrinu mreu.
Vjetroagregat je rotirajui stroj koji pretvara kinetiku energiju vjetra
prvo u mehaniku, a zatim preko elektrinih generatora u elektrinu
energiju. Pri tome se rotor vjetroturbine i rotor elektrinog generatora
nalaze na istom vratilu.

6.1.1. Izvedbe vjetroagregata

18

Postoji itav niz podjela vjetroagregata, pa ih tako u ovisnosti

prema nekim konstrukcijskim i radnim osobinama razvrstavamo po:
- poloaju osi turbinskog kola: vjetroagregati s vodoravnom osom i
okomitom osom
- omjeru brzine najudaljenije toke rotora i brzine vjetra: brzohodne i
sporohodne
- broju lopatica: vielopatine, s nekoliko lopatica i s jednom lopaticom
- veliini zakretnog momenta: visokomomentne i niskomomentne
- nainu pokretanja: samokretne i nesamokretne
- uinkovitosti pretvorbe energije vjetra u zakretni moment: nisko i visoko
uinkovite
- nainu okretanja rotora prema brzini vjetra: promjenjive i
nepromjenjive.
Vjetroagregati s okomitom (vertikalnom) osom
Vjetroagregati s okomitom (vertikalnom) osom su najstariji sistemi
za iskoritavanje energije vjetra. Danas takoer postoje koncepti
modernih vjetroagregata koji imaju okomit poloaj osi.
Negativna strana ove vrste vjetroagregata je manja iskoristivost od
vjetroagregata s horizontalnom osom.
Pozitivne strane ove vrste vjetroagregata su:
- vjetroagregat nema usmjerenja, ne mora biti usmjerena prema vjetru,
pa ne trebaju dodatni ureaji za praenje vjetra i okretanje vjetroturbine,
- potreban je slabiji vjetar za njihov rad,
- ureaji za kontrolu vjetroagregata i pretvorbu energije mogu biti
smjeteni na razini zemlje zbog okomite osi rotora,
- jednostavnija struktura to olakava i samo postavljanje.
Vrste vjetroagregata s vertikalnom osom su:
- Savoniusov rotor
- Darrieusov rotor
- H rotor
- vjetrenjaa s rotirajuim jedrima
Savoniusov rotor (slika 6.1.1.) radi na principu otpornog djelovanja
koji kombinira s potiskom. Sastoji se od dvije polucilindrine lopatice,
koje su otvorene na suprotnim stranama. Blizu ose, lopatice se
preklapaju tako da preusmjereni vjetar moe strujati iz jedne lopatice u
19

drugu. Ova vrsta rotora ima veu iskoristivost od rotora baziranih samo
na otpornom djelovanju, ali manju od rotora primarno baziranih na
potisku. Ovaj tip rotora ima prednost koja se bazira na tome da se mogu
poeti vrtjeti na malim brzinama vjetra, dok im je loa strana u tome to
je potrebno puno materijala za njihovu izradu.

Slika 6.1.1. Savoniusov rotor

Darrieusov rotor (slika 6.1.2.) je 1929. konstruirao Francuz

Georges Darrieus.Ova vrsta rotora se sastoji od dvije ili tri lopatice koje
imaju oblik parabole.Profil rotorskih lopatica oblikom odgovara radu na
principu potiska. Iskoristivost ovih rotora je puno vea od iskoristivosti
Savonius-ovih rotora. Glavni nedostatak Darrieus-ovog rotora je u tome
to ne moe sam zapoeti rotaciju te zbog toga uvijek zahtjeva pomoni
ureaj za pokretanje.

Slika 6.1.2. Darrieusov rotor

Daljnjim razvojem Darrieusovog rotora razvijen je H rotor ili H

Darrieus-ov rotor. Ovaj rotor se jo naziva i Heidelberg rotor po tvrtki

20

Heidelberg Motor. Generator s permanentnim magnetom je integriran u

samu strukturu rotora i ne zahtjeva sustav prijenosa.
Vjetroagregati s vodoravnom (horizontalnom) osom
Vjetroagregati s vodoravnom (horizontalnom) osom su danas
najzastupljeniji tip vjetroturbina. Vjetroagregati su doli do vrlo visokog
stepena tehnike razvijenosti i dostiu snage od nekoliko MW, dok su
vjetroagregati u 1980-tim godinama bili u rangu snage ispod 100 kW
(Slika 6.1.3.).

Slika 6.1.3. razvoj horizontalnih vjetroagregata

6.1.2. Dijelovi vjetroagregata

Dijelovi vjetroagregata su (slika 6.1.2.1.):
1. temelj
2. prikljuak na elektroenergetski sistem
3. stup
4. ljestve za pristup
5. zakretnik ili oprema za zakretanje
6. kuite stroja ili gondola
7. elektrini generator
8. anemometar
9. koioni sistem
10. prijenosnik snage (obino multiplikator)
11. lopatice rotora (obino 3 lopatice)
12. sistem zakretanja lopatica (eng.pitch)
13. glaviina rotora

21

Slika 6.1.2.1. Dijelovi vjetroagregata

Na sljedeoj slici (slika 6.1.2.2.), takoer imamo grafiki prikaz

dijelova vjetroagregata:

22

Slika 6.1.2.2. Dijelovi vjetroagregata 2

Sastavni dijelovi rotora vjetroagregata su glavina i lopatice.

Ovisno o tome kako reguliramo snagu, rotor moe biti izveden:
- tako da se regulaciju napadnog kuta (napadni kut krila) tijekom rada
vri zakretanjem lopatica, na nain da se profil namjeta u optimalni
poloaj (eng. pitch). Ovakva regulacija je sloena i rotori ovakve izvedbe
su skuplji, ali nuno primjenjeni za lopatice due od 25 do 30 metara.
Takoer postoji poseban motor za zakretanje, koji mijenjajui postavni
kut lopatica mijenja napadni kut struje zraka. Na taj nain se postie
smanjenje snage vjetroturbine za brzine vjetra manje od projektne,
odnosno brzine vjetra iznad projektne (namjetajui na optimalnu
vrijednost na poetku rada vjetroagregata)
- tako da se regulacija snage vjetroturbine vri koritenjem
aerodinamikog efekta poremeenog trokuta brzina (eng. stall). Dakle s
promjenom brzine vjetra mijenja se na aeroprofilu napadni kut struje
zraka, odnosno dolazi do poremeaja trokuta brzina te do porasta ili
gubitaka uzgona (tako npr. ako brzina vjetra poraste iznad projektne
vrijednosti, kut vie nije optimalan). Za ovaj sluaj izvedbe rotora lopatice
nemaju mogunost zakretanja. Meutim, kako je vjetroturbina
projektirana za neko podruje brzina, u ovom sluaju izvedbe lopatice
imaju unaprijed namjeten kut za dotino podruje brzina (to omoguuje
najveu pretvorbu energije vjetra u elektrinu energiju).
23

Lopatice vjetroagregata
Lopatice rotora (slika 6.1.2.3.) su u dananje vrijeme oblikovane
poput krila zrakoplova. Njih pokree aerodinamiki uzgon, i imaju prilino
visok stupanj pretvorbe energije vjetra u mehaniki rad.
Koriste se 3 lopatice, jer je to najpraktinija i najisplativija
konfiguracija, te je s vremenom postala uobiajena za gotovo sve velike
proizvoae vjetroagregata. Kod dvije (a pogotovo jedne) lopatice brzina
obrtanja je znatno vea, to ima mnogo negativnih posljedica u smislu
uinkovitosti i ope prihvaenosti vjetroagregata.
S obzirom na izvedbu moemo razlikovati lopatice sa zakretnim
vrhovima (kao aerodinamikim konicama) ili s krilcima. Ove druge rade
na nain da se krilca odvajaju od povrine, smanjujui aerodinamike
znaajke profila kod brzine iznad projektne. Obje izvedbe su ujedno
sekundarni koioni sustavi, koji u sluaju otkaza primarnog koionog
sustava (mehanika konica) stvaraju moment koenja (zakretanjem
vrha lopatice ili pominom ravnom povrinom), te na taj nain
ograniavaju brzinu vrtnje rastereenog kola.

Slika 6.1.2.3. Lopatice vjetroagregata

Koioni sistem

24

Kada elektrini generator ispadne iz mree, odnosno brzina naleta

vjetra prijee maksimalnu vrijednost (iskljuna vrijednost), dolazi do
izrazitog dinamikog optereenja. Zato mora postojati koioni sustav
kako bi rasteretio prijenosnik snage, odnosno zaustavio rotor.
Osim toga, bitno je rei da je takoer zadatak ovog sustava odrati
projektnu brzinu vrtnje konstantnom, odnosno osigurati sistem ije je
djelovanje dinamiki uravnoteeno.
Disk konica je najea izvedba koionog sistema (kojom se na
suvremenim strojevima upravlja mikroprocesorski), a smjetena je na
sporookretnom vratilu kola prije prijenosnika ili na brzookretnom vratilu
generatora. Prilikom odabira broja koionih elemenata na disku konice,
naglasak treba staviti na izbjegavanje neuravnoteenosti obodnih sila
koenja, odnosno na postizanje optereenosti turbine iskljuivo
momentom koenja. Djelovanje im moe biti elektromagnetsko ili
hidrauliko, a aktiviraju se signalom generatora (zbog ispada iz mree,
dakle prekid strujnog kruga) ili signalom ureaja kojim se mjeri brzina
vrtnje generatora.
Broj okretaja rotora se regulira aerodinamikim koenjem. Takvo
koenje se ostvaruje odabirom odgovarajueg kuta lopatice s obzirom na
vjetar. Postoji i radna disk konica koja laganim koenjem regulira broj
okretaja rotora kao ispomo aerodinamikom koenju.
Upravljaki i nadzorni sistem
Ovaj sistem je u osnovi zaduen za upravljanje i nadziranje rada
vjetroturbinsko-generatorskog sustava. Ako ovakav sistem nije u cijelosti
smjeten na vjetroagregatnoj jedinici (kao to moe biti sluaj), ve je
jednim dijelom na nekom udaljenijem mjestu, onda sistem zahtjeva i
posebnu telekomunikacijsku opremu.
Mikroprocesorski upravljani sistem nadzire i upravlja radnim
procesima i zatitom, daje podatke o radu, elektrikim i mehanikim
stanjima, obrauje podatke, komunicira sa zaduenim osobljem, te
izvjetava ili alarmira u sluaju nekakvog kvara, poara ili slino.
Elektrini generator ili vjetrogenerator
Turbinski dio vjetrenjae s rotorom, konicama i prijenosnikom
snage predstavlja vaan dio cjelokupnog sistema, ija je osnovna
funkcija pogon elektrinog generatora.
Za pravilan i siguran rad vjetroturbinsko - generatorskog sustava,
generator mora ispunjavati zahtjeve kao to su:
25

- visok stepen iskoritenosti u irokom krugu optereenja i brzine

okretanja
- izdrljivost rotora na poveanim brojevima okretaja u sluaju
otkazivanja svih zatitnih sistema
- izdrljivost, odnosno postojanost konstrukcija na visokim dinamikim
optereenjima prilikom kratkih spojeva, te pri ukljuivanju i iskljuivanju
generatora
- uleitenje generatora na nain da garantuju dugotrajnost
Uzimajui u obzir uvjete poveane vlanosti, slanosti, zatim
otpornost na krute estice, povienu temperaturu i sline uvjete, pred
generatore se takoer postavlja zahtjev pouzdanosti sa to je mogue
manje odravanja.
Razni su kriteriji prema kojima se moe izvriti podjela generatora.
Prema nainu rada generatori se mogu podijeliti na one:
- za paralelni rad s postojeom distributivnom mreom
- samostalni rad
- spregnuti rad s drugim izvorima energije
Prema vrsti elektrine struje mogu biti:
- istosmjerni (zbog problema s pouzdanosti rijetko se primjenjuju)
- izmjenini
Prema nainu okretanja postoje generatori:
- s promjenjivom brzinom okretanja, uz zadravanje iste frekvencije
- s nepromjenjivom brzinom okretanja, uz zadravanje iste frekvencije
Zakretnik ili oprema za zakretanje
Zakretnik slui za zakretanje turbinskog ili generatorskog sustava.
Nalazi se ispod kuita vjetroturbine, na vrhu stupa. Preko punog
prijenosa (omjera reda veliine 1:1000) s velikim zupastim prstenom,
uvrenim na stupu, izravnava se os vratila rotora s pravcem vjetra. To
je naravno, u ovisnosti o vrsti vjetroturbine, odnosno da li je ista
postavljena niz vjetar ili uz vjetar.
Zakretanje zapravo vri motor. On na sebi ima ugraenu konicu
koja onemoguuje zakretanje kuita zbog naleta vjetra.

26

Zakretanje kuita regulira sustav koji je izvan funkcije kad su

poremeaji smjera vjetra manji (u prosjeku jednom u deset minuta
dogodi se zakretanje kuita).
Kuite stroja ili kabina
Kuite stroja, gondola ili kabina (Slika 6.1.2.4.) s jedne strane titi
generatorski sistem od okolinih utjecaja, a s druge titi okoli od buke
dotinog sistema. Kabina se nalazi na vrhu stuba.

Slika 6.1.2.4. Gondola vjetroagregata

Njezini najbitniji dijelovi za jedan opi vjetroagregat, uz odreene

specifinosti ovisno o proizvoau i modelu su:
- kuite
- elementi za uleitenje sporohodnog vratila
- zupaniki prijenosnik
- brzohodno vratilo s disk konicom
- generator
- kontrolna jedinica
- rashladni sustav
- motorni pogon za zakretanje kabine s konicom
- hidrauliki pogon
27

Zupasti prijenosnik poveava brzinu vrtnje prijenosnim odnosom

od 30 do 60 puta. Iz njega izlazi brzohodno vratilo koje pokree
generator. Kod nekih tipova vjetroagregata generator je direktno spojen
na rotor bez prijenosnika. Elektroniki kontrolni sustav uz pomo
podataka s kontrolne jedinice (koja mjeri podatke o brzini i smjeru vjetra)
prati uvjete rada vjetroagregata.
Stub
Stub moe biti izveden kao cjevasto konini, teleskopski,
reetkasti, uvreni i povezani. Danas se najee koristi cjevasta
konstrukcija, a prednost joj se nalazi u tome to ju osim visoke vrstoe
karakterizira i vea otpornost na vibracije.
Prednost reetkaste konstrukcije nalazi se u jednostavnosti, a
budui da ju je mogue rastaviti na manje dijelove prikladnija je za
prijevoz i ugradnju. Unutar cijevastog stupa se nalaze stube ili ljestve, a
kod veih se ponekad ugrauje i dizalo. U podnoju se nalazi
transformator koji povezuje vjetroagregat sa srednjenaponskom mreom,
te kontrolna i mjerna jedinica. Transformator se ponekad nalazi i u
zasebnoj graevini u podnoju stupa.
Prenosnik snage
Prenosnik snage je u veini sluajeva multiplikator i moe biti
razliitih izvedbi. Hlaenje prenosnika se najee vri zrakom, a
podmazivanje sintetikim uljem. Prilikom analiziranja naina na koji se
vrtnja prenosi s vjetroturbinskog kola na elektrini generator, naroitu
vanost zauzimaju materijali izrade elemenata sklopa, vrsta prenosa i
prenosni odnos.
Vjetroturbina i generator su spojeni pomou mehanike spojke za
koju se najee podrazumijeva da u sebi ima mjenjaku kutiju s
prijenosnikom. Prijenosnik ima funkciju prilagoavanja nie brzine vrtnje
rotora vjetroturbine vioj brzini vrtnje rotora elektrinog generatora.
Ukoliko su generatori viepolni niskobrzinski i po mogunosti sinkroni s
uzbudnim namotom ili uzbudnim permanentnim magnetima, mehaniki
prijenosnik nije potreban (to je sluaj kod vjetroturbina novijeg dizajna).
Iznos snage pretvorbe vjetroturbine regulira se pomou sustava za
upravljanje kutom okretanja lopatica (eng. pitch regulated), koji takoer
moe postojati unutar opreme nekih vjetroturbina, ali i ne mora.
Koritenjem tog regulacijskog mehanizma elisa se zakree oko svoje
due osi i omoguuje smanjenje mehanike snage, ovisno o
28

karakteristikama vjetroturbine. Ako vjetroturbina nema regulacijski sistem

okretanja, naglasak se stavlja na konstrukciju lopatica koje se
projektiraju prema aerodinamikom efektu. Tako je, u sluaju previsokih
brzina vjetra, vjetroturbina zatiena od povienja snage.
Prikljuak na elektroenergetski sustav
S obzirom na prikljuak na elektroenergetski sustav vjetroelektrane
mogu biti:
- vjetroelektrane izravno prikljuene na mreu i u izvedbi sa stalnom
brzinom vrtnje
- vjetroelektrane u izvedbi s promjenjivom ili djelomino promjenjivom
brzinom vrtnje
Vjetroelektrane izravno prikljuene na mreu i u izvedbi sa stalnom
brzinom vrtnje, mogu imati:
- asinhroni generator
- sinhroni generator
Na sljedeim slikama je prikazana ema pomenutih sistema:

Slika 6.1.2.5. Asinhroni generator sa konstantnom brzinom vrtnje

Slika 6.1.2.6.Sinhroni generator sa promjenjivom brzinom vrtnje

29

Asinkroni generatori se najee koriste kada je vjetroelektrana

prikljuena na krutu mreu. Krutu mreu karakterizira velika naponska i
frekvencijska krutost. Osnovna prednost im je jednostavnija i jeftinija
konstrukcija, iako s druge strane moraju imati kompenzacijski ureaj
(uglavnom uklopive kondenzatorske baterije) i prikljuni ureaj kako bi se
omoguilo poetnu sinkronizaciju s mreom.
Sinkroni generatori se najee primjenjuju za pretpostavljene
uvjete otonog (samostalnog) pogona. Ovdje su potrebni uzbudni sistem
i regulator brzine koji e odravati napon i frekvenciju. Ovakvi generatori
ne mogu se pronai u komercijalnim izvedbama sa stalnom brzinom u
pogonu na krutu mreu. Kod vjetroturbina nazivnih snaga veih od 500
kW naroito je izraena potreba za ukljuivanjem sistema za regulaciju
ugla okretanja lopatica, to inae nije sluaj, tako da se spomenuti
sistem ne izvodi u svim jedinicama.
Vjetroelektrane u izvedbi s promjenjivom ili djelomino promjenjivom
brzinom vrtnje mogu imati:
-sinkroni ili asinkroni generator s pretvaraem u glavnom strujnom krugu
-asinkroni generator s upravljivim promjenljivim klizanjem
-asinkroni generator s nadsinkronom ili podsinkronom pretvarakom
kaskadom
Svaki od navedenih sistema moe, ali i ne mora, imati sistem za
regulaciju ogla okretanja lopatica.
U odnosu na vjetroelektrane u izvedbi sa stalnom brzinom
okretanja, koje karakterizira jednostavnost i jeftinoa, vjetroelektrane u
izvedbi s promjenjivom brzinom okretanja pruaju mogunost vee
proizvodnje elektrine energije, manjih mehanikih naprezanja
mehanikih dijelova i ravnomjernije proizvodnje, manje ovisne o
promjenama vjetra i njihanjima sistema.
Vjetroelektrane s vjetroturbinama iji je raspon nazivnih snaga
izmeu 50 kW i 1500 kW, najee su izvedene s asinkronim
generatorom izravno prikljuenim na mreu, dok je prikljuak sinkronog
generatora na mreu koriten kod nekih malih vjetroelektrana, koje su
uglavnom u samostojeim sistemimaustavima.

30

6.1.3. Podjela vjetroagregata

Vjetroagregate prema veliini (odnosno instaliranoj snazi) moemo grubo
podijeliti u 3 skupine:
- Male - one imaju instaliranu snagu od 1 do 100 kW. Koriste se
prvenstveno kod dalekih, izoliranih mjesta, a postoji mnogo razliitih
izvedbi i rijeenja,
- Srednje - one imaju instaliranu snagu izmeu 100 kW i 1,5 MW.
One se esto prikljuuju na mreu, bilo samostalno ili u grupi, te su u
potpunosti u komercijalnoj upotrebi,
- Velike - one imaju instaliranu snagu veu od 1,5 MW. Veina
takvih vjetroagregata se postavlja na puinu, gdje su brzine vjetra i
najvee. Vjetroagregati ove veliine su jo u intenzivnom razvoju.

7. AUTOMATIZACIJA VJETROELEKTRANE
Kao primjer automatizacije i prikaza pojedinih mehatronikih modula u
daljnjem tekstu e se razmotriti automatizirani model vjetroagregata, tj.
vjetroelektrane Hrvatske marke KONAR koja se ve 40 godina bavi
proizvodnjom i automatizacijom vjetroagregata.
Vjetroagregati proizvodnje KONAR (Slika 7.1.) su potpuno
automatizirani. Pokreu se kada brzina vjetra dosegne veliinu
projektiranu za njihovo ukljuenje.

Slika 7.1. Vjetroagregat marke KONAR

31

Izlazna snaga vjetroagregata raste s brzinom vjetra. Kod odreene

brzine vjetra (razliito od tipa vjetroagregata), vjetroagregati postiu svoju
nazivnu snagu. Kod brzine vjetra za koju je obavezno iskljuenje
vjetroagregata, lopatice se poinju zakretati oko vlastite osi do poloaja u
kojem pruaju najmanji otpor vjetru ("na no") i vjetroagregat je u
slobodnoj rotaciji (free wheeling).
Gondola je opremljena sustavom za zakretanje gondole, koji
je uvijek automatski okree prema vjetru. Sve komponente u gondoli
linijski su postavljene u odnosu na glavnu os vjetroagregata.
Osim sustava za zakretanje gondole, vjetroagregat je
opremljen sustavom uzbude generatora, sustavom upravljanja,
sustavom podmazivanja, sustavom koenja, sustavom zakretanja
lopatica, sustavom vatrodojave, te sustavom hlaenja i grijanja gondole.
Izvedbe direktnog pogona vjetroagregata (bez multiplikatora)
donose nekoliko prednosti u odnosu na druga tehnika rjeenja osim
to koriste 10-15% vie energije vjetra koju pretvaraju u elektrinu
energiju, smanjuju i mehanike gubitke, smanjuje se buka, postie vea
pogonska sigurnost, te je svakako vano spomenuti prednost
jednostavnijeg odravanja vjetroagregata.
Vjetroagregati su projektirani u skladu s IEC standardima i
projektirani za vijek trajanja od 20 godina. Svaki vjetroagregat prolazi
stroge kontrole kvalitete u tvornici, kao i naknadna verifikacijska i
funkcionalna ispitivanja na terenu.
Kratki tehniki opis glavnih komponenata vjetroagregata:
ROTOR VJETROAGREGATA:
Rotor (Slika 7.2.) je konzolne konstrukcije s tri lopatice montirane u
smjeru vjetra. Izlazna snaga kontrolira se pitch regulacijom (zakretanjem
lopatica oko vlastite osi).
Brzina vrtnje rotora je promjenjiva i projektirana je da povea
aerodinamiku efikasnost do maksimuma.
Glavina je odlivena iz nodularnog lijeva i preko leajeva je
privrena na osovinski rukavac, a prirubnicom na rotor generatora.
Glavina je konstruirana da unutar strukture osigurava radni prostor
dovoljan za dva servisera za potrebe odravanja korijena i okretnica
lopatica.
32

Osovinski rukavac je lijevana konstrukcija izraena od elinog

lijeva te je preko prirubnice spojen na stator generatora. Na njemu su
smjetena dva glavna leaja.

Slika 7.2. Rotor vjetroagregata

LOPATICE:
Lopatice vjetroagregata izraene su od epoksidne smole ojaane
staklenim vlaknima u dva dijela spojena lijepljenjem. Lopatice su
montirane na okretnice koje se u principu mogu zakretati 360 ali
potrebni kut zakretanja oko vlastite osi je od 0 do 90 i slui za regulaciju
snage i aerodinamiko koenje.
Svaka lopatica ima svoj vlastiti nezavisan mehanizam zakretanja
koji moe zakretati lopatice u svim radnim uvjetima.
Pitch pogon omoguuje optimizaciju izlazne snage u radnom
podruju. Kako bi se smanjilo optereenja od vjetra, lopatice se mogu
zakretati ak tijekom vremena kada vjetroagregat ne proizvodi elektrinu
energiju.
Lopatice su opremljene gromobranskom zatitom, a na vrhu
oznaene signalnom bojom.
OPLATA:
Oplatu su projektirali KONAR-ovi strunjaci. Izraena je od
stakloplastike, a natpis proizvoaa utisnut je vodoravno, po sredini
oplate.
Gornji dio oplate opremljen je s dva krovna prozora koji se mogu
otvoriti i omoguuju normalni pristup svjetlosti i zraka unutar gondole.

33

Mjerai brzine vjetra kao i avio svjetla privreni su s gornje strane

oplate, pristupani za dohvat i zamjenu iz gondole.
TORANJ:
Vjetroagregat je montiran na konusni cijevni elini toranj. Toranj se
sastoji od tri ili vie sekcija zavisno od visine tornja. U unutranjosti tornja
smjetene su ljestve, ali i elektrino dizalo za uspinjanje u gondolu
agregata. Unutar tornja postavljene su platforme/podesti i elektrina
rasvjeta. Toranj je opremljen signalnom rasvjetom.
PROZA NET SCADA:
PROZA NET (Slika 7.3.) je viekorisniki sustav za nadzor i
upravljanje radom elektroenergetskog sustava. Na spomenutoj osnovi
razvijen je PROZA NET SCADA sustav prema potrebama i zahtjevima
specifinim za nadzor i upravljanje vjetroelektranom.
Osim
mogunosti
grupnog
i
pojedinanog
upravljanja
vjetroagregatima PROZA NET ima i mogunost analize rada procesa u
stvarnom i studijskom vremenu.
Sustav se odlikuje visokim performansama i modularnom
arhitekturom, te podrava visoki stupanj integracije s vanjskim
sustavima.

Slika 7.3. PROZA NET SCADA interface

34

GENERATOR:
Generator je sinkroni s varijabilnim brojem okretaja, hlaen strujom
zraka koja struji kroz zrani raspor. Strujanje zraka omoguuje ventilator
za hlaenje u stranjem dijelu gondole.
Ventilator ukljuuje sustav upravljanja ovisno o signalima koje
prima s temperaturnog senzora koji mjeri temperaturu namota.
SUSTAV ZAKRETANJA GONDOLE
Sustav zakretanja gondole (Slika 7.4.) ine kuglini leaj s
vanjskim ozubljenjem i etiri ili vie elektrina motor-reduktora.

Slika 7.4. sustav zakretanja gondole

FREKVENCIJSKI PRETVARA
Frekvencijski pretvara je etverokvadratni i tekuinom hlaeni.
SUSTAV MONITORINGA
Sustav monitoringa je koncipiran tako da verificira ili ukae na
potrebne korekcije u konstrukciji vjetroagregata. Pomou ugraenih
senzora za mjerenje naprezanja, vibracija i temperatura vjetroagregata,
te komunikacijske opreme, prate se stanja pojedinih komponenata
i biljee u bazi podataka.
Ovaj sustav ukazat e na mogue probleme vjetroagregata i prije
njihovog nastanka i time svesti neplanirane popravke opreme na
35

minimum, smanjiti trokove odravanja, poveati raspoloivost

vjetroagregata, te openito produiti vijek trajanja opreme.

8. SNAGA VJETROELEKTRANE
Vjetroagregati koriste energiju vjetra. Ako posmatramo stub zraka, koji
ima neku brzinu v i masu m,kinetika energija iznosi:
1
E= mv 2
2

Masa zraka je odreena

brzinom v i vremenom t:

gustoom , povrinom kroz koju struji A,

m= A v t

Snaga vjetra je derivacija kinetike energije po vremenu, pa je izraz za

raspoloivu snagu vjetra:
P=

Av
2

Snaga vjetra je proporcionalna brzini vjetra na treu potenciju. Zato je

bitno precizno poznavati iznos brzine vjetra, jer se svako odstupanje
multiplicira pri izraunu snage vjetra.

Slika 8.1. Stub zraka s oznaenim brzinama pri prolasku kroz turbinu vjetroagregata

Promatrajui ponovo isti stub zraka, uoavamo da on "putuje" do

rotora vjetroturbine poetnom brzinomv, te usporava do brzinev 1 , kada
dostigne rotor (to se dogaa zbog promjene pritiska). Rotor preuzima dio
energije vjetra , tako da se zrak koji struji iza rotora kree jo sporije
brzinomv2. (slika 7.1.). Naravno, ista masa zraka koja je putovala prema
rotoru i naputa rotor (m=const.). Zapremina suba zraka iza turbine se
poveava, zbog toga to se masa zraka kree sporije, to prisiljava zrak
da se proiri, tako omoguujui kontinuirano strujanje.
Pa je, snaga dobivena iz vjetra jednaka:
36

1
3
2
P= A v 4 a ( 1 )
2

gdje je:
- a faktor aksijalne indukcije koji se definira sa:
a=

vv 1
v

- a koeficijent snage Cp, kao omjer snage preuzete od strane rotora i

snage vjetra, se rauna:
C p =4 a (1 )

Koeficijent snage ukazuje na efikasnost turbine baziranu iskljuivo na

konceptu stuba zraka, zanemarujui stvarne uvjete, te neizbjene
mehanike i elektronike gubitke. Ako deriviramo koeficijent snage i
izjednaimo ga s nulom (odnosno traimo njegov maksimum) dobijemo
da je maksimalna vrijednost faktora a = 1/3, pri emu je C p = 16/27,
odnosno Cp = 0.59.
Ovo ogranienje je poznato pod nazivom Betzov zakon, odnosno
Betzov koeficijent. On oznaava maksimalnu teoretsku iskoristivost
vjetropotencijala.
Maksimalna praktina iskoristivost se kree od 35% do 45%.

9. VJETROELEKTRANE U BIH
Vjetroelektrana, u viim nivoima razvoja, na podruju BiH nema
mnogo. Glavnina projekata nalazi se na podruju oko Livna, Kupresa,
Tomislavgrada i Mostara. To podruje pokazuje izuzetno dobar potencijal
vjetra, te je oekivano da se prvi projekti izgrade upravo na nekoj od
lokacija u tome podruju.
Osim nekoliko privatnih investitora, vjetroelektrane razvijaju i
Elektroprivreda BiH i Elektroprivreda HZHB. Projekt EP BiH se nalazi na
platou Podveleje u blizini Mostara, dok se projekt Mesihovina EP HZHB
nalazi u blizini istoimenog mjesta.
Evropska energetska direktiva do 2020. godine predvia smanjenje
emisije tetnih plinova za 20 posto, te 20 postotni udio obnovljivih izvora
u ukupnoj proizvodnji elektrine energije. To nastoje provesti i zemlje
jugoistone Evrope izgradnjom niza vjetroelektrana. U Bosni i
37

Hercegovini je izgraena tek jedna, ali jo nije prikljuena u sistem. Ipak,

u toku je utrka za koncesije. Takva zatita okolia donijet e skuplju
struju potroaima, zahtjeva skupe investicije, ali ulagaima obeava
veliku zaradu
Sua Commerce je Vjetroelektrana koja je podignuta jo 2008.
godine, iju je gradnju finansirala privatna firma Sua Commerce. Ima
snagu je 350 kW, a kotala je, blizu pola miliona KM.Ova vjetroelektrana
smjetena je u naselju Zima, u opini Visoko, a predviena godinja
proizvodnja elektrine energije iznosi oko 1,080 GWh.Proizvedena
elektrina energija isporuuje se u distributivni sistem JP
Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo.Inae, vjetroelektrana Sua
Commerce je prva vjetroelektrana u Federaciji BiH.

Slika 9.1. Vjetroelektrana Sua Commerce, opina Visoko

Izgradnja vjetroparka na Vlaiu dobila je zeleno svjetlo 2011.

Realizacijom ovog projekta na 10 lokacija ostvaruju se direktne
finansijske koristi za Srednjobosanski kanton, razvoj i izgradnju cestovne
infrastrukture ireg podruja Vlaia, te lokalne zajednice.Potpisivanjem
ovog ugovora stvorit e se mogunost koritenja energije vjetra na
podruju srednje Bosne. Na podruju Vlaia realizirat e se program
istranih mjerenja parametara vjetra po meunarodno priznatim
standardima.

38

10. ZAKLJUAK
Energija vjetra je brzorastui dio sektora obnovljivih izvora energije,
koji sve vie poinje otkrivati svoje prave potencijale, a to je prepoznato i
od mnogih drava koje sve vie ulau u instalacije novih vjetrogeneratora
i provode istraivanja za tehnologije, koje bi mogle poboljati
iskoritavanje energije vjetra.
Kada se otplati kapitalna investicija vjetroelektrane, tj. kada se
njena ukupna vrijednost amortizira, ona je, uz solarne elektrane,
najjeftiniji izvor energije. Trokovi goriva su nepostojei, trokovi pogona
i odravanja minimalni, a uticaj na okoli, skoro pa nepostojei, pogotovo
u usporedbi s drugim izvorima energije, posebno fosilnim gorivima.
Proizvodnja struje iz energije vjetra poveava svoje kapacitete za
19 do 20 posto godinje, to se moe uporediti s podrujima za koja je
karakteristian snaan rast, kao to su internet ili mobilne komunikacije.
Daljnjim razvojem tehnologije automatizacije i mehatronike,
vjetroelektrane e biti potpuno automatizirane tako da e veinu
vremena moi same da se odravaju uz minimalni ljudski utrosak (Osim
odrzavanja i servisiranja) to uveliko doprinosi razvoju ove energetske
tehnologije.
Dodatnim razvojem sistema i upotrebom drugih obnovljivih izvora
energije, te sistema spremanja energije, oekuje se da e se granice
udjela vjetroelektrana u elektroenergetskim sistemima samo pomicati
prema naprijed. Predvia se da bi vjetar mogao pokriti i 80% potreba
ovjeanstva za elektrinom energijom do 2050. godine.

39

11. LITERATURA
www.vjetroelektrane.com
www.wikipedia.ba
www.koncar-ket.hr
www.cooperindustries.com
www.siemens.com
www.izvorienergije.com
www.fierasdelaingenieria.com
Faruk Muovi, Vjetroelektrane u BiH

40