UNIVERZITET U TUZLI

Mašinski fakultet
Odsijek: Energetsko mašinstvo
Predmet: Obnovljivi izvori energije

SEMINARSKI RAD
Tema: Biomasa

Student: Predmetni profesor:

Adnan Salihović I - 46/15 Dr. sc. Indira Buljubasić, vanr. prof.

Tuzla, 2021.
SADRŽAJ

1. UVOD.....................................................................................................................................................1
2. BIOMASA..............................................................................................................................................3
3. IZVORI BIOMASE I OSOBINE POJEDINIH TIPOVA BIOMASE.....................................................5
3.1. Drvna biomasa..................................................................................................................................5
3.2. Nedrvna biomasa..............................................................................................................................9
3.3. Bioplin..............................................................................................................................................9
3.4. Biodizel..........................................................................................................................................10
3.5. Alkoholna goriva (etanol)...............................................................................................................12
4. ELEKTRANE NA BIOMASU..............................................................................................................14
4.1. Procesi pretvorbe biomase u energiju.............................................................................................14
4.1.1. Izgaranje..................................................................................................................................14
4.1.2. Rasplinjavanje i piroliza..........................................................................................................15
4.1.3. Anaerobna digestija.................................................................................................................15
4.2. Troškovi..........................................................................................................................................17
4.2.1. Cijena sirovine.........................................................................................................................17
4.2.2. Investicijski troškovi................................................................................................................17
4.2.3. Troškovi rada i održavanja.......................................................................................................18
4.2.4. Troškovi priključenja...............................................................................................................18
4.2.5. Nivelirani trošak električne energije........................................................................................19
5. TEHNOLOGIJE ISKORIŠTAVANJA ENERGIJE BIOMASE............................................................20
5.1. Temeljne znčajke kogeneracije.......................................................................................................25
5.2. Tipovi kogeneracijskih postrojenja.................................................................................................26
5.2.1. Kogeneracija na bazi parne turbine..........................................................................................26
5.2.2. Kogeneracija na bazi plinske turbine.......................................................................................28
5.2.3. Kogeneracija na bazi kombinovanog ciklusa...........................................................................30
5.2.4. Kogeneracijsko postrojenje s parnom turbinom i drvnom sječkom kao gorivom.....................31
5.3. Apsorpcijski rashladni sistem na drvne ostatke...............................................................................31
6. PRORAČUN POSTROJENJA NA BIOMASU....................................................................................33
7. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................................35
POPIS SLIKA
SLIKA 2.1. BIOOTPAD [2].......................................................................................................................3
SLIKA 3.1. ODNOS RAZLIČITIH JEDINICA ZAPREMINE DRVNE BIOMASE [4]...........................8
SLIKA 3.3. POSTROJENJE ZA BIOPLIN [2]........................................................................................10
SLIKA 3.4. ŠEMA PROIZVODNJE BIODIZELA [2]............................................................................11
SLIKA 4.1. TEHNOLOGIJE ZA RASPLINJAVANJE [5]......................................................................15
SLIKA 4.2. TIPOVI DIGESTORA [5].....................................................................................................16
SLIKA 4.3. PREDVIĐENI TROŠKOVI PRIMJENE TE STATUS ZRELOSTI POJEDINE
TEHNOLOGIJE ZA PROIZVODNJU ENERGIJE IZ BIOMASE [5].................................16
SLIKA 4.4. INVESTICIJSKI TROŠKOVI TEHNOLOGIJE ZA PROIZVODNJU ELEKTRIČNE
ENERGIJE IZ BIOMASE U ZEMLJAMA OECD - A [5]...................................................18
SLIKA 4.5. LCOE ZA RAZLIČITE TIPOVE ELEKTRANA NA BIOMASU [5]..................................19
SLIKA 5.1. DIJAGRAM ELEMENATA SISTEMA PODRUČNOG GRIJANJA S KOTLOM NA
BIOMASU [6].......................................................................................................................21
SLIKA 5.2. PRIKAZ KOTLOVSKOG POSTROJENJA LOŽENOG BIOMASOM [6]..........................22
SLIKA 5.3. POSTROJENJE ZA IZGARANJE BIOMASE U FLUIDIZIRANOM SLOJU [6]...............22
SLIKA 5.4. PROSJEČNI SPECIFIČNI INVESTICIJSKI TROŠKOVI ZA KOGENERACIJSKA
POSTROJENJA NA BIOMASU [6].....................................................................................24
SLIKA 5.5. KOGENERACIJA NA BAZI KONDENZACIJSKE PARNE TURBINE [6].......................27
SLIKA 5.6. KOGENERACIJA NA BAZI PROTUTLAČNE TURBINE [6]...........................................27
SLIKA 5.7. PLINSKO - TURBINSKA KOGENERACIJA S KOTLOM UTILIZATOROM [6]............28
SLIKA 5.8. PLINSKO - TURBINSKA KOGENERACIJA SA ISPUŠNIM PLINOVIMA [6]...............29
SLIKA 5.9. KOGENERACIJA KOMBINOVANOG CIKLUSA [6].......................................................30
SLIKA 5.10. APSORPCIJSKI RASHLADNI SISTEM S KOTLOM NA BIOMASU [6].......................32
POPIS TABELA

TABELA 3.1. OGRIJEVNOSTI RAZNIH VRSTA DRVETA [2]............................................................6

TABELA 3.2. PRINOS ETANOLA IZ RAZNIH SIROVINA [3]...........................................................12
TABELA 3.3. USPOREDBA SVOJSTAVA ALKOHOLNIH GORIVA I BENZINA [3]......................13
TABELA 4.1. CIJENE SIROVINE ZA BIOMASU [5]...........................................................................17
TABELA 4.2. TROŠKOVI RADA I ODRŽAVANJA ELEKTRANA NA BIOMASU [5].....................18
TABELA 5.1. OSNOVNE KARAKTERISTIKE ELEKTRANA NA BIOMASU [6].............................23
TABELA 5.2. OSNOVNE KARAKTERISTIKE KOGENERACIJSKIH PROCESA [6]........................26
1. UVOD

Obnovljivi izvori energije su oni koji se mogu ponovo u potpunosti obnoviti u kratkom
vremenskom periodu. U posljednje vrijeme govorimo o pet obnovljivih vidova energije najčešće
korištenih a to su:

 Hidroenergija - Sunčeva enegija koja dopire do Zemljine površine izaziva

isparavanje vode na površinama okena, rijeka i jezera, ali i sa površine tla i iz biljaka.
Ta se voda podiže u obliku vodene pare na neku visinu i stvaraju se oblaci. Oborine
padaju na zemlju, pa ta voda ima potencijalnu energiju prema razini mora.
 Sunčeva energija - Prolaskom kroz Zemijinu atmosferu Sunčeva energija se
apsorbuje i samo preostali dio padne po 1 m2 Zemljine površine. Količina energije
koja dospije do površine Zemlje je oko 0,83 kW po m 2 za svakih osam sati sunčanog
dana. Prema tome, maksimum od 6,4 kWh energije se regeneriše svaka 24 sata.
Energija Sunčeva zračenja se rasprostranjuje po površini Zemlje ovisno o geografskoj
širini, godišnjem dobu i dužini dana.
 Energija vjetra - Kada se govori o iskorištavanju energije vjetra misli se na dobijanje
električne energije iz energije vjetra pomoću vjetroelektrana koje će raditi u
elektronaponskom sistemu elektroprivreda. Da bi se odredio vjetropotencijal
određenog područja potrebno je izvršiti određena mjerenja, prema propisima WMO u
definisanom vremenskom intervalu.
 Geotermalna energija - Geotermatna energija je najvećim dijelom energija
postupnog prirodnog raspadanja radioaktivnih emenata (u prvom redu urana, torija i
kalija) koji se nalaze u zemlji. Osim radioaktivnim raspadom, toplina se u Zemljinoj
kori stvara i na druge načine: egzoenergijskim hemijskim reakcijama, kristalizacijom i
skrutnjavanjem rastopljenih materijala, trenjem pri kretanju tektonskih masa.
 Energija biomase - Biomasa je obnovljivi izvor energije, a čine je brojni proizvodi
biljnog i životinjskog svijeta. Može se direktno pretvarati u energiju izgaranjem te
tako proizvesti vodena para za grijanje u industriji i domaćinstvima te dobivati
električna energija u malim termoelektranama. [2]

Uticaj obnovljivih energetskih izvora na globalnu energetsku sliku postaje značajniji svaki dan,
obnovljivi izvori energije svaki dan dobijaju na važnosti. Obnovljivi izvori energije nisu ništa
novo. Samo prije pet generacija – 125 godina, drvo je činilo gotovo 90% naših energetskih
potreba. Ljudsko društvo, od svog postanka, nalazilo se na transformativnim barijerama
energetskih polja. Problem nije bio u nedostatku energije, stepen neodređenosti sistema,
entropija, strukture jednostavnosti, adaptivnost, sistemska povezanost su oduvijek predstavljale
nepremostivu granicu. Samo kroz transformaciju energije, njenu pravilnu usmjerenost i

1
iskorištenost, priroda i čovjek su nalazili sklad, samim tim naša budućnost leži u toj adaptaciji
čovjeka i prirode. [1]

Globalno posmatrano možemo reći da je u svojoj energetskoj historiji svijet došao do kraja jedne
epohe kada nafta ne može biti osnova za planiranje budućeg razvoja i kada se postavlja pitanje –
šta dalje? Odgovor je u uvođenju novih energija kao neodložne potrebe i poziv da se intenzivira
rad na usavršavanju korištenja i pronalaženja novih alternativnih izvora energije. Korištenje
obnovljivih izvora energije važno je i zbog sledećeg:

1. Smanjenja ovisnosti o energiji iz uvoza

2. Povećava se mogućnost zapošljavanja domaće radne snage
3. Produženje trajanja rezervi primarnih energetskih izvora
4. Pozitivnog odnosa prema čovjekovoj okolini
5. Energetskoj diverzifikaciji

U pogledu BiH, osnovni domaći izvori energije u BiH su ugalj i hidroenergija. BiH uvozi gas i
naftu. Struktura primarne energije je ugalj 56%, hidroenergija 10%, tečna goriva 28% i gas 6%.
Proizvodnja električne energije u BiH 1990. god. iznosila je 12.613 GWh, a potrošnja 11.535
GWh. Rehabilitacijom oštećenih kapaciteta u BiH tokom posljednjih godina omogućena je
proizvodnja od 11.257 GWh u 2003. godini, a potrošnja je iznosila 10.470 GWh. Od ukupnih
količina u hidroelektranama je proizvedeno 46% dok je 54% proizvedeno u termoelektranama.
Karakteristika BiH energetike je već dobro poznata neorganiziranost i slaba efikasnost korištenja
energije u cijelom životnom ciklusu. Tome treba dodati i činjenicu da se o obnovljivim izvorima
energije kao budućem važnom segmentu Evropske i Svjetske energetske strategije u BiH skoro i
ne razgovara. [2]

2
2. BIOMASA

Biomasa je obnovljivi izvor energije, a čine je brojni proizvodi biljnog i životinjskog svijeta.
Može se direktno pretvarati u energiju izgaranjem te tako proizvesti vodena para za grijanje u
industriji i domaćinstvima te dobivati električna energija u malim termoelektranama. Općenito,
biomasa se može podijeliti na drvnu, nedrvnu i životinjski otpad, unutar čega se mogu
razlikovati: drvna biomasa (ostatci iz šumarstva, otpadno drvo), drvna uzgojena biomasa
(brzorastuće drveće), nedrvna uzgojena biomasa (brzorastuće alge i trave), ostaci i otpad iz
poljoprivrede, životinjski otpad i ostaci.

Slika 2.1. Biootpad [2]

Sa stanovišta poljoprivredne proizvodnje posebno je interesantno dobivanje energije iz biomase.

Glavni adut u korištenju biomase kao izvora energije su obilni potencijali, ne samo u tu svrhu
zasađene biljne kulture već i otpadni materijali u poljoprivrednoj i prehrambenoj industriji.
Plinovi koji nastaju korištenjem biomase mogu se također iskoristiti u proizvodnji energije, a
okolne šume su dovoljan filter za emisiju CO 2 koji se oslobađa u proizvodnji goriva iz biomase.
Međutim, spaljivanjem biomase stvaraju se i drugi zagađujući plinovi te otpadne vode. Samo je u
velikim pogonima isplativa izgradnja uređaja za reciklažu otpada, dok u manjim to nije isplativo
pa se postavlja pitanje koliko je to u ekološkom smislu profitabilno. Osim toga, prikupljanje,
transport i skladištenje biomase vrlo je skupo, što je još jedan nedostatak ove tehnologije.

3
Danas se primjena biomase za proizvodnju energije potiče uvažavajući načelo održivog razvoja.
Najčešće se koristi drvna biomasa koja je nastala kao sporedni proizvod ili otpad te ostaci koji se
nemogu više iskoristiti. Takva se biomasa koristi kao gorivo u postrojenjima za proizvodnju
električne i toplotne energije ili se prerađuje u plinovita i tekuća goriva za primjenu u vozilima i
domaćinstvima. Postoje razne procjene potencijala i uloge biomase u globalnoj energetskoj
politici u budućnosti, no u svim se scenarijima predviđa njezin značajan porast i bitno važnija
uloga. Za usporedbu može poslužiti podatak kako je 1990. godine potrošnja energije u svijetu
iznosila 376,8 EJ, a 2050. godine se prema raznim scenarijima očekuje potrošnja od 586 do 837
EJ. Čovjek se oduvijek služio biološkim energetskim izvorima, koristeći proizvode fotosinteze
biljaka ne samo kao hranu nego i kao gorivo. Do početka intenzivne upotrebe fosilnih goriva
drvo je bilo primaran i gotovo jedini izvor energije. Glavna prednost biomase u odnosu na
fosilna goriva je neuporedivo manja emisija štetnih plinova i otpadnih tvari. Računa se da je
opterećenje atmosfere s CO2 pri korištenju biomase kao goriva zanemarivo, budući da je količina
emitiranog CO2 prilikom izgaranja jednaka količini apsorbiranog CO2 tokom rasta biljke. [2]

3. IZVORI BIOMASE I OSOBINE POJEDINIH TIPOVA

BIOMASE
4
 Uopšteno, biomasa se može podijeliti na drvnu, nedrvnu i životinjski otpad, unutar ove
podjele razlikuju se:

 drvna biomasa (ostatci iz šumarstva, otpadno drvo)

 drvna uzgojena biomasa (brzorastuće drveće)
 nedrvna uzgojena biomasa (brzorastuće alge i trave)
 ostaci i otpaci iz poljoprivrede
 životinjski otpad i ostaci
 gradski i industrijski otpad [3]

3.1. Drvna biomasa

Drvna biomasa predstavlja svu šumsku drvnu masu (drveće – stablo, krošnje) i drvne ostatke
nastale iz prerade drveta. Predstavlja jedan od najstarijih izvora energije i ujedno obnovljivi
izvor. U šumarskoj i drvno – prerađivačkoj industriji, te nakon vremenskih neprilika ostaju
znatne količine biomase, koje se dalje mogu koristiti za proizvodnju toplotne i električne
energije. Ostaci koji nastaju prilikom sječe šume (drvni isječci, granje, lišće, kora, panjevi) i
ostaci industrijske prerade drveta (piljevina, blanjevina, drvna prašina), te oboljela stabla i
devastirana šumska masa, koja nastaje nakon vremenskih neprilika, predstavljaju obnovljivi
izvor energije.

Postoje mogućnosti uzgoja drvne biomase isključivo za dobijanja energije, ali ova aktivnost
zahtijeva unaprijed dobro planiranje da bi bila održiva i primjenjivija za energetske zahtjeve
manjih lokalnih sredina. Prije svega, potrebno je ispitati da li je ovaj način korištenja energije
najodrživiji u toj lokalnoj zajednici. U ovom slučaju, bitno je planiranje prostora, odnosno da li
je prostor na kome bi se uzgajala drvna biomasa primjenjiviji za proizvodnju hrane ili neke druge
aktivnosti, da li se ugrožavaju neka druga prirodna staništa/utiče li na bioraznolikost i slično. [4]

Osnovne su značajke pri primjeni šumske ili drvne biomase kao energenta jednake kao kod
svakog goriva:

 hemijski sastav;
 ogrjevna vrijednost (ogrjevnost);
 temperatura samozapaljenja;
 temperatura izgaranja;
 fizikalna svojstva koja utječu na ogrjevnost (npr. gustoća, vlažnost i dr); [2]

Drvna biomasa kao energija predstavlja sunčevu energiju koja se u biljci akumulira u procesu
fotosinteze. Izgaranjem biomase ta se energija oslobađa u obliku toplotne energije koja se može
koristiti za grijanje ili proizvodnju električne energije. Ugljen dioksid koji se oslobađa u procesu

5
izgaranja biomase je u stvari onaj CO2 koji je biljka koristila tokom životnog ciklusa, te ga
ponovo koristi nova biljka (biomasa). Ovo je jedan zatvoreni krug, u kome je višak CO2 u
atmosferi sveden na minimum, što nije slučaj prilikom korištenja gasa, nafte ili uglja. Ugljen
dioksid koji nastaje u procesu sagorijevanja ovih goriva je u stvari ,,fosilni CO2” koji je
apsorbovan milionima godina prije, te ne može biti uključen u prirodni proces kruženja materije i
energije danas. Kao takav, on je višak i utiče na ubrzan proces klimatskih promijena.

Tabela 3.1. Ogrijevnosti raznih vrsta drveta [2]

VRSTA GUSTOĆA R OGRJEVNOST

DRVETA kg/m3 W = 0 %, MJ/kg OGRJEVNOST PRI W = 15% ( H 15 )
MJ/kg GJ/m3 GJ po prm (*)
Grab 830 17,01 13,31 11,047 7,773
Bukva 720 18,82 14,84 10,685 7,479
Hrast 690 18,38 14,44 9,964 6,975
Jasen 690 17,81 13,98 9,646 6,752
Brijest 680 - 14,70 9,996 6,997
Javor 630 17,51 13,73 8,650 6,055
Bagrem 770 18,95 14,97 11,527 8,069
Breza 650 19,49 15,43 10,029 7,020
Kesten 570 - 13,29 7,575 5,302
Vrba bijela 560 17,85 13,65 7,644 5,351
Vrba siva 560 17,54 13,73 7,689 5,382
Joha crna 550 18,07 14,21 7,815 5,470
Joha bijela 550 17,26 13,52 7,436 5,205
Topola crna 450 17,26 13,15 6,084 4,259
Smreka 470 19,66 15,60 7,332 5,132
Jela 450 19,49 15,45 6,952 4,866
Bor obični 520 21,21 16,96 8,819 6,173
Ariš 590 16,98 14,86 8,767 6,137
Duglazija 530 19,18 15,20 8,056 5,639
Borovac 400 20,41 16,24 6,496 4,457

Upotreba energije iz drvne biomase je jedan od najefikasnijih i najpraktičnijih načina

proizvodnje energije za grijanje. Održivim korištenjem drvne biomase ostvaruju se brojne opšte,
ekološke, ekonomske i socijalne koristi:

 Smanjenje emisije CO2 u atmosferi – Sistemi grijanja na drvnu biomasu igraju veliku
ulogu u smanjenju emisije CO2 i uticaju na klimatske promjene.

6
  Novčana ušteda – cijena biomase je niža u odnosu na fosilna goriva, gdje visina uštede
prelaska na sistem na biomasu zavisi od predhodno korištenog fosilnog goriva koje se
mijenja biomasom i naravno cijenom korištene biomase. Uštede u troškovima za gorivo
na godišnjem nivou skraćuju vrijeme povrata uloženih sredstava u novi sistem na
biomasu. U slučaju identično dimenzioniranih postrojenja koja su koristila lož ulje ili
električnu energiju za zagrijavanje, povrat ulaganja u sistem na biomasu je moguć u
periodu od 3 – 4 godine, u zavisnosti od namjene objekta (količine korištene toplote).
 Stabilna cijena goriva – Biomasa obezbijeđuje sigurnost kroz korištenje lokalno
raspoloživog goriva, čime se smanjuje zavisnost od uvoza energenata. Veoma je
nesigurno oslanjati se na ove izvore energije, jer nisu lako dostupni s obzirom na to da
većina zemalja zavisi od njihovog uvoza i spadaju u obnovljive izvore energije, a
posljedice se već ogledaju kroz porast cijene nafte i plina na svjetskom tržistu. U
budućnosti se očekuje rast cijena goriva biomase, ali on neće biti ni približno ekstreman
koliki će biti rast cijena fosilnih goriva, a i lokalno snabdijevanje biomasom omogućava
bolje odnose sa lokalnim dobavljačima, i time bolju pregovaračku poziciju.
 Podrška održivom razvoju – Korištenje goriva u sistemima grijanja na biomasu teži
ka širenju i lokalizaciji lanca snabdijevanja gorivom. Upotreba biomase za grijanje ima
pozitivne efekte duž cijelog lanca snabdijevanja, kao što su poboljšanje biodiverziteta
postojećih šumskih područja i stvaranja mogućnosti za ruralni razvoj, kao i razvoj
drugih pratećih aktivnosti.
 Smanjujemo količinu ,,iskoristivog” otpada na deponijama – Upotrebom određenih
vrsta biomase direktno utičemo na smanjenje količina otpada namijenjenog za
odlaganje. Još uvijek je prisutna praksa da se određeni ostatci iz drvne industrije i
šumarstva odlažu na lokalnim i regionalnim deponijama, a u stvari predstavljaju izvor
energije. Samo odlaganje zahtijeva određene troškove prevoza i zbrinjavanja, a upotreba
takvog otpada kao goriva donosi značajne finansijske koristi. Smanjivanjem ostataka na
skladištu smanjuje se emisija još jednog od stakleničkih gasova – metana.
 Poboljšana ocjena energetske efikasnosti objekta – Instalacija sistema grijanja na
biomasu u novim i postojećim objektima poboljšava energetske karakteristike tih
objekata. Kako su novi sistemi grijanja na biomasu efikasni i manje štetni za okoliš,
tako je i bolja klasifikacija razreda energetske efikasnosti objekata koji koriste ove
sisteme.

Sa tehnološkog aspekta korištenja biomase, možemo je podijeliti u nekoliko segmenata:

 Ogrjevno drvo – Ovaj oblik korištenja energije nije u potpunosti efikasan, jer klasične
peći i kamini koji se najviše koriste u domaćinstvima, ne osiguravaju njegovu
maksimalnu iskoristivost, a samim tim ni dugoročnu ekonomsku isplativost. Zamjenom
ovih peći pećima novijih tehnologija osigurava se i do 50% manje utroška ogrjevnog
drveta. Također, sječa šume isključivo s ciljem dobijanja energije nije nimalo održiva,
naročito ako se ne poštuju pravila održivog upravljanja.

7
  Drvna sječka – Dobija se iz drvnih ostataka u šumarstvu ili drvno – prerađivačkoj
industriji, koji se usitnjavaju za daljnju upotrebu. Različitih je veličina i nepravilnog
oblika. Drvna sječka ima široku primjenu i prednost u odnosu na bilo koju drugu drvnu
biomasu. Kod proizvodnje ovog oblika biomase gotovo da ne postoje ograničenja u
smislu stanja, oblika i kvaliteta drvnog ostatka iz kojeg se proizvodi. Drvna sječka može
se primjeniti već kod ložišta snage od 50 kW pa do 10 MW i više. Kod malih snaga (50 –
100 kW) moguće su kompaktne izvedbe, dok kod većih ložišta sistem zahtijeva više
prostora, posebno sa aspekta skladištenja i transporta goriva.

Slika 3.1. Odnos različitih jedinica zapremine drvne biomase [4]

 Peleti – pelet se dobija presanjem/sabijanjem piljevine i strugotina raznih vrsta drveta

pod visokim pritiskom. Njegove najbitnije karakteristike su niska vlažnost (<10%) i
visoka energetska moć. Standardne dimenzije peleta su: prečnik 6 – 8 mm, dužina 20 –
30 mm. U posljednjih desetak godina pelet se sve više koristi u zemljama zapadne
Evrope, pa i u BiH. Cijenu peleta definiše proces proizvodnje, koji je zahtijevniji u
odnosu na ostalu drvnu biomasu, te je samim tim i najskuplji od svih oblika drvne
biomase. Prednost u odnosu na ostala goriva je da ne zahtijeva mnogo prostora za
skladištenje, kao i kod drvne sječke sistemom se automatski upravlja. Zbog oblika i
veličine, peleti se vrlo lako transportuju i jednostavno pune u ložišta peći. Može se reći
da kotlovi na pelet gotovo u potpunosti mogu zamijeniti kotlove na lož ulje.
 Briketi – nastaju presanjem/sabijanjem usitnjenih drvnih ostataka. Cilindričnog je oblika
i različitih veličina (dužina 60 – 350 mm i prečnik 50 – 100 mm). briketi su lako
dostupno gorivo jer već postoji razvijen lanac snabdijevanja. U odnosu na pelete i drvnu
sječku, pružaju manji komfor jer se uglavnom loži ručno, dok samo u određenim
formama postoji i automatsko loženje. Zbog veće kalorične moći od ogrijevnog drveta,
ima prednost kod većih kotlova, a primjenjiv je i u malim pećima i ložištima. Primjena je
prikladna za manje sisteme kapaciteta 10 – 50 kW, dok su optimalna ložišta za ovu vrstu
goriva u rasponu od 5 – 300 kW, ako se uzmu u obzir jednostavna ložišta. [4]

3.2. Nedrvna biomasa

8
 Nedrvna biomasa je dosta širok pojam zato što sadrži mnogo vrsta. Jedna od podjela nedrvne
biomase je sledeća:

 Ostatak iz poljoprivrede i komunalnog otpada

 Jednogodišnji travnati zasadi
 Višegodišnji travnati zasadi
 Lignocelulozni zasadi
 Uljarice

Osim ostataka i otpada iz poljoprivrede koji su trenutno najperspektivniji oblici biomase na

našim prostorima, u svijetu se koristi i postoji veliki broj biljnih vrsta koje je moguće uzgajati
tzv. energetski nasadi sa velikim prinosima. Na toplotnu moć nedrvne biomase podjednako utiču
udio vlage i pepela. Udio pepela u nedrvnim biljnim ostacima može iznositi i do 20% pa
značajno utiče na toplotnu moć. [3]

3.3. Bioplin

Organski kruti otpaci kao i otpaci iz poljoprivrede, prehrambene industrije, domaćinstava i iz

mnogih drugih izvora su prisutni u velikim količinama i kod nas, ali se uglavnom odlažu na
deponije zajedno sa drugim otpadom.

Danas se rješavanje organskog otpada izvodi primjenom bioloških procesa kao što su anaerobna
digestija (fermentacija) i aerobna razgradnja (kompostiranje). Prednosti anaerobne digestije u
odnosu na kompostiranje su bolje rukovanje mokrim otpadom, proizvodnja bioplina kao
energenta, kao i kontrola mirisa. Anaerobna fermentacija organskog otpada danas se sve više
primjenjuje kao metoda za preradu stočnih i drugih vrsta organskog otpada radi proizvodnje
bioplina i gnojiva. Ona se odvija slijedom složenih bioloških reakcija: hidroliza, kiselinska i
metanska fermentacija koju obavljaju različite vrste mikroorganizama. Proizvod anaerobne
fermentacije organskih sastojaka je bioplin, a njegovi osnovni sastojci su metan i ugljikov
dioksid.

Unazad desetak godina, anaerobna digestija je postala dokazana i provjerena tehnologija za

tretman krutog komunalnog otpada, otpada sa tržnica kao i organskog otpada prehrambene
industrije. U ovome su posebno napredovale Danska, Holandija, Njemačka, Belgija, Švajcarska i
Francuska, dakle zemlje sa razvijenom poljoprivredom i stočarstvom. Značajna prednost
anaerobne digestije je u visokoj fleksibilnosti u pogledu tretmana različitih tipova otpada, od
mokrih do suhih i od čistih do miješanih otpada. Proizvodnja energije kod anaerobne digestije je
veoma važan parametar iako je cijena energije bilježila pad. Veoma važan parametar kod
anaerobne digestije je dobra kontrola mirisa u poređenju sa postrojenjima za aerobno
kompostiranje.

9
Može se očekivati da će anaerobna digestija sve više biti kao metoda za izbor BAT (najbolja
raspoloživa tehnologija). Očekuje se razvoj većih kapaciteta anaerobne digestije organskog
otpada. U usporedbi sa aerobnim sistemom za kompostiranje, anaerobna digestija zahtijeva
dodatnih 5 – 15 eura po toni tretiranog otpada. Za veća postrojenja (iznad 50.000 t/god), troškovi
rada su sve više približni.

Slika 3.2. Postrojenje za bioplin [2]

Prilikom razgradnje biomase nastaje plin metan. Metan (CH 4) je plin bez boje mirisa i okusa, što
znači da ga čovjek ne može svojim čulima osjetiti. Molekularna masa mu je 16.03, gustina 0.716
kg/Nm3 i relativna gustina u odnosu na zrak 0.554. vrlo je inertan i nije otrovan ali povećanjem
koncentracije u zraku utiče na smanjenje sadržaja kisika u njemu. Porijeklo metana je vezano za
biološku razgradnju organskih komponenti u otpadu a prije svih celuloze i lignita. Metan gori
blijedoplavim plamenom, a toplota sagorijevanja iznosi 56.19 KJ/kg. metan je eksplozivan u
smjesi za zrakom u granicama od 5 do 15 %. Temperatura paljenja metana iznosi 650 – 750 ˚C,
ali može biti niža i viša zavisno od procentualnog sadržaja metana u zraku, prisustva drugih
plinova od izvora paljena. Metan sadrži komponente koje oštećuju ozonski omotač i izaziva
efekat staklene bašte. [2]

3.4. Biodizel

Biodizel je motorno gorivo koje se dobija iz ulja repice ili iz drugih biljnih ulja (sojino,
konopljino, suncokretovo) esterifikacijom sa metanolom uz dodatak katalizatora (kalijeva ili
natrijeva lužina). Proizvodi se u skoro svim Evropskim zemljama. Bosna i Hercegovina je danas
uz Albaniju jedina zemlja u Evropi u kojoj biodizel (kao ni ostala alternativna goriva) još uvijek
nije zaživio u bilo kom obliku (proizvodnja, prodaja, potrošnja), iako je dobro poznato da
nemamo svojih komercijalnih izvora sirove nafte, niti zemnog plina i sve potrebne količine ovih
energenata uvozimo. S druge strane raspolažemo sa određenim količinama obradivog zemljišta
koje je sada većim dijelom neobrađeno, a koje bi sadnjom odgovarajućih industrijskih biljaka,
prije svega uljane repice i suncokreta moglo postati osnova za domaću proizvodnju tečnih

10
goriva. Primjera radi recimo da prema podacima ministarstva poljoprivrede, samo Tuzlanski
kanton raspolaže sa više od 100000 ha poljoprivrednog zemljišta. Ako bi se samo 10% od ovih
površina zasijalo novim kultivarima uljane repice mogla bi se dobiti količina od preko 10000
tona biodizela godišnje.

Na nivou BiH, prema najnovijim podacima, imamo oko 400000 hektara oranica koje se ne
obrađuju, stoji veoma veliki zemljišni potencijal koji se može između ostalog iskoristiti i za
proizvodnju sirovina za biogoriva. Ako bi se samo 10% ovih površina usmjerilo na proizvodnju
uljane repice mogli bi smo računati na količine biodizela od oko 50000 tona godišnje.
Rekultivacijom rudnika se takođe mogu dobiti značajne količine zemljišta koje se može
upotrijebiti za sadnju industrijskih kultura, prije svega uljarica koje bise mogle iskoristiti za
neprehrambene svrhe kakva je dobijanje biodizela. Tuzlanski kanton raspolaže sa oko 10000
hektara zemljišta rudnika koje se treba rekultivirati.

Kada se sagleda situacija na čitavom teritoriju BiH, možemo reći da se radi o veoma značajnim
količinama otpadnog ulja iz ovih izvora koje se relativno jednostavno može prikupiti, posebno u
urbanim velikim centrima (Sarajevo, Tuzla, Banja Luka, Mostar, Zenica itd.) Tu su i
domaćinstva koja troše najveće količine ulja i masti. Prikupljanjem ovih otpadnih ulja i masti bi
se mogla obezbijediti značajna sirovinska osnova za proizvodnju biodizela. [2]

Slika 3.3. Šema proizvodnje biodizela [2]

3.5. Alkoholna goriva (etanol)

11
 Etanol je najvažniji predstavnik velike grupe organskih jedinjenja koja se opštim imenom
zovu alkoholi. Hemijska formula etanola je CH3-CH2-OH Etanol se može koristiti u motorima s
unutarnjim sagorijevanjem uz dodavanje benzinu ili kao njegova potpuna zamjena. Za dodavanje
do 20% etanola u benzin nisu potrebne nikakve preinake ni zahvati na motoru, dok za dodavanje
većeg udjela ili za pogon samo na etanol treba djelomično modificirati motor što poskupljuje
cijenu takvih vozila za oko 5 do 10%.

Vodeća zemlja u proizvodnji i primjeni etanola za vozila je Brazil, u kojem se svake godine
proizvede više od 15 milijardi litara. Oko 15% brazilskih vozila se kreće na čisti etanol, a oko
40% koriste 20%-tnu smjesu s benzinom. Etanol se počeo proizvoditi kako bi se smanjila
brazilska ovisnost o inozemnoj nafti i otvorilo dodatno tržište domaćim proizvođačima šećera. U
SAD etanolske smjese čine oko 9% ukupne godišnje prodaje benzina. Za proizvodnju etanola
mogu se koristiti sirovine s visokim udjelom celuloze kao što je drvo i neki ostaci iz
poljoprivrede. U upotrebi su različite mješavine etanola i benzina. Kakav je odnos miješanja sa
benzinom eksplicitno se vidi iz oznake goriva. E je oznaka za etanol, a brojni podatak označava
procentualni zapreminski udio etanola u gorivu. [3]

Tabela 3.2. Prinos etanola iz raznih sirovina [3]

Prinos etanola Prinos sirovine Prinos alkohola Energija godišnje

Sirovina
[l/t] [t/ha] godišnje [t/ha] [GJ/ha]
Šećerna trska 70 50 3500 1350
Slatni sirak 86 35 3010 945
Kukuruz 370 6 2200 162
Drvo 160 20 3200 540

Kada se govori o etanolu kao gorivu, onda se najčešće misli na smješu 85% etanola i 15%
benzina, koja se označava sa E85. Ovo gorivo po specifikacijama odgovara za upotrebu u Otto
motorima. Medutim, između E85 i benzina postoje i neke značajne razlike, o čemu ozbiljno treba
voditi računa. S obzirom da je etanol odličan rastvarač, pri konstrukciji sistema za napajanje
motora gorivom (a isto važi i za sisteme pumpnih stanica) treba voditi računa o materijalima koji
će biti primjenjeni. U tom smislu apsolutno treba izbjegavati aluminijum, cink, mesing, olovo i
dr. [3]

Druga važna osobina etanola je da je on, za razliku od benzina, dobar provodnik električne
struje. Pri sagorijevanju etanola ne nastaju naslage, tako da se na ventilima, čelu klipa i

12
svjećicama ne stvaraju talozi. Takođe, motorsko ulje se znatno manje prlja. U poređenju sa
benzinom, etanol je manje isparljiv i stoga teže zapaljiv. Toplotna moć mu je osjetno niža u
odnosu na benzin zbog visokog sadržaja kiseonika. Latentna toplota isparavanja etanola je viša u
odnosu na benzin, što se povoljno odražava na koeficijent punjenja motora, jer je, zahvaljujući
tome, niža temperatura svježe smješe koja ulazi u cilindar, čime se donekle kompenzuje gubitak
snage usljed niže toplotne moći. Sa druge strane, visoka latentna toplota isparavanja znači da je
gorivo manje isparljivo i da će se na nižim temperaturama javiti problemi sa startovanjem
motora. Para etanola je teža od vazduha, pa se zadržava pri tlu. Takođe, kada se upali etanol gori
sporije, odnosno manje eksplozivno u odnosu na benzin. Ipak generalno govoreći, etanol spada u
vrlo zapaljive supstance, tako da su pri rukovanju etanolom i svim mješavinama etanola
neophodne maksimalne mjere predostrožnosti. Najveća prednost etanola i mješavina sa visokim
sadržajem etanola je u tome što su to biorazgradiva goriva. Posljedice eventualne kontaminacije
vode i zemljišta su daleko manje i brže se saniraju nego u slučaju izlivanja benzina.

Tabela 3.3. Usporedba svojstava alkoholnih goriva i benzina [3]

Svojstvo Etanol Metanol Benzin

Gustoća [kg/m3] 789 793 720 – 750
Toplotna moć [MJ/kg] 21,3 – 29,7 15,6 – 22,3 32 – 46,47
Stehiometrijski omjer
9 6,5 14,6
[kg zraka / kg goriva]
Temperatura vrenja u
7,5 6,5 30,32
[˚C] pri 1 [bar]
Stepen viskoznosti - 0,58 0,6
Oktanski broj 106 112 91 – 100

Najvažnija prednost mješavina goriva na bazi etanola je u znatno povoljnijoj izduvnoj emisiji
motora. Kancerogene supstance se ne nalaze u čistom etanolu. Ipak, s obzirom da se
komercijalno primjenjuju različite mješavine etanola i benzina, i ova goriva sadrže kancerogene
supstance koje potiču od benzina, ali u znatno manjoj mjeri nego čist benzin. Pored toga, zbog
niže isparljivosti goriva niža je emisija iz rezervoara. Pri sagorijevanju nastaje značajno manje
nesagorjelih ugljovodonika i oni potiču iz benzina sa kojim se etanol miješa. Takođe, zbog
velikog udjela vezanog kiseonika u gorivu sagorevanje je potpunije, pa nastaje manje
ugljenmonoksida CO. Emisija čestica je zanemariva, a emisija oksida azota je približno ista kao i
u slučaju sagorijevanja benzina. Emisija aldehida je veća pri sagorijevanju etanola zbog visokog
sadržaja vezanog kiseonika. Ipak, ova emisija se relativno lako može neutralisati u katalitičkom
konvertoru koji je obavezan sistem na savremenim vozilima opremljenim Otto motorima.
Značajno je da etanolska goriva sadrže minimalne količine sumpora, koji ima negativan efekat
na rad uređaja za naknadni tretman izduvnih gasova. [3]

13
4. ELEKTRANE NA BIOMASU

Korištenje biomase umjesto fosilnih goriva za proizvodnju električne energije daje prednosti u
vidu smanjenja emisije stakleničkih plinova, mogućeg smanjenja troškova proizvodnje, uz to
može biti pokretač razvoja lokalne privrede u ruralnom području.

Kako bi se analizirala upotreba biomase za proizvodnju električne energije, važno je razmotriti

tri ključne stavke:

 Sirovina za biomasu – dolazi u različitim oblicima i ima različita svojstva koja utiču na
njenu upotrebu za proizvodnju električne energije.
 Pretvorba biomase – proces u kojem se biomasa pretvara u pogonsko gorivo za
proizvodnju električne energije.
 Tehnologija proizvodnje električne energije – širok raspon tehnologija koje koriste
biomasu kao pogonsko gorivo za proizvodnju električne energije.

Kontinuirani i održivi izvor sirovine biomase kao i sam njen kvalitet od presudne su važnosti za
isplativost elektrane na biomasu. Bitne karakteristike sirovine biomase su energetska vrijednost
sirovine, sadržaj pepela i vlažnosti te njena homogenost. Navedene karakteristike utiču na cijenu,
troškove transporta, troškove prethodne obrade te troškove skladištenja sirovine. Uz to, prema
vrsti sirovine odabiru se prikladne tehnologije za proizvodnju električne energije.

Izvori biomase mogu se podijeliti na one s ruralnih područja (šumski ostaci, drvni ostaci,
poljoprivredni ostaci, energetski usjevi, izmet stoke) te one s urbanih područja (urbani drvni
otpad, bioplin iz otpadnih voda i kanalizacije, deponijski plin, komunalni kruti otpad).

Biomasa se može pretvoriti u energiju koristeći toplinsko-hemijske procese (tj. izgaranje,

rasplinjavanje i piroliza) ili biohemijske procese kao što je anaerobna digestija. [5]

4.1. Procesi pretvorbe biomase u energiju

4.1.1. Izgaranje
U ovome načinu iskorištavanja biomase koristi se konvencionalni termodinamički Rankineov
ciklus gdje se biomasa spaljuje u visokotlačnom kotlu za proizvodnju pare. Para pogoni parnu
turbinu spojenu s generatorom kojim se proizvodi električna energija. Ukupna učinkovitost
cijelog procesa iznosi oko 25%.

U elektranama relativno malih razmjera upotrebljavaju se kotlovi s izgaranjem u ključajućem

fluidiziranom sloju gdje se upotrebljavaju goriva niske kalorijske vrijednosti i visokog sadržaja
vlage. Kotao s tehnologijom cirkulirajućeg fluidiziranog sloja obično se koristi u razmjerno
velikim elektranama, u osnovnoj koncepciji je sličan izgaranju u ključajućem fluidiziranom

14
sloju. Cirkulirajući fluidizirani sloj ima povećanu fleksibilnost nad ključajućim za ispaljivanje
različitih goriva s visokim sadržajem vlage te ima značajno višu učinkovitost, do 95%.

Suizgaranje je proces u kojemu se biomasa dodaje ugljenu u klasičnoj termoelektrani. Izravno

suizgaranje biomase i ugljena moguće je s udjelom biomase od 5–10%. Za veće udjele biomase
potrebna je opsežna prethodna obrada biomase (npr. torifikacija) ili promjene u samome dizajnu
termoelektrane (npr. za odvojeno izgaranje biomase i ugljena u različitim kotlovima, potrebni su
različiti plamenici, sušilice). [5]

4.1.2. Rasplinjavanje i piroliza

Krajnji proizvod rasplinjavanja drvne biomase je plin bogat metanom koji se koristi za pogon
plinskog motora spojenog s generatorom koji proizvodi električnu energiju. Osnovni proces
rasplinjavanja sastoji se od sušenja, toplinske razgradnje organske tvari ili pirolize, djelimičnog
izgaranja plinova, para i ugljena iz biomase i rasplinjavanja ostataka. Sama piroliza odvija se na
visokoj temperaturi uz dovedenu toplinu bez prisutnosti kisika i vode. Za rasplinjavanje je
potreban rasplinjavajući medij (para, zrak ili kisik) za hemijsku promjenu molekularne strukture
sirovine od složenih molekula primarnog energenta do manje složenih molekula plina.

Proces rasplinjavanja biomase započinje zagrijavanjem, sušenjem i pirolizom nakon čega dolazi
do hemijske reakcije između nusproizvoda pirolize biomase i radnog medija i dobiva se željeni
plin (generatorski plin). Elektrane s integriranim rasplinjavanjem osim reaktora za rasplinjavanje
sadrže sistem za obradu biomase, sistem za opskrbu reaktora biomasom, sistem za čišćenje plina
i sistem za uklanjanje pepela i krutih ostataka. Vrste tehnologija za rasplinjavanje mogu se
vidjeti na slici 4.1. [5]

Slika 4.1. Tehnologije za rasplinjavanje [5]

4.1.3. Anaerobna digestija

Anaerobna digestija je fermentacija organskog maerijala bez prisutnosti kisika. Anaerobnom
digestijom nastaje bioplin koji je po sastavu mješavina metana (40-75%), ugljikovog dioksida
(25-60%) te ostalih plinova poput vodika, sumporvodonika i ugljikovog monoksida. Kalorijska
vrijednost mu je oko 21 MJ/m3. Za tekući otpad koriste se fermentori sa stalnim dotokom i

15
fermentori s fiksiranim filmom. Za muljeviti otpad koriste se fermentori s potpunim mješanjem.
Otpad se deponira u digestoru gdje se miješa i zagrijava te se oslobađa bioplin koji se oduzima iz
gornjeg dijela fermentora. Anaerobni sekvencijski serijski reaktor (engl. Anaerobic sequencing
batch reactor – ASBR) je sustav za fermentaciju visoke brzine koji je prilagođen za tretiranje
razrijeđenog gnoja. Proces se sastoji od četiriju faza rada, što omogućuje visoku protočnost
materijala dok se zadržavaju mikroorganizmi u reaktoru. Digestori se također mogu podijeliti na
obročne i kontinuirane digestore. Obročni rade na principu obročnog punjenja, digestor se napuni
svježom sirovinom te se nakon fermentacije čisti od digestata. Mogu biti vertikalni, horizontalni
ili s više spremnika, a razlikuju se po načinu miješanja supstrata (s potpunim miješanjem ili
digestori čepolikog kretanja). Tipovi digestora prikazani su na slici 4.2.

Slika 4.2. Tipovi digestora [5]

Digestori s potpunim miješanjem supstrata su okrugli, vertikalni, prikladni za tekući gnoj,

vrijeme retencije iznosi 30-90 dana. Čepoliki digestori imaju vodoravni spremnik, prikladni su za
kruti gnoj, vrijeme retencije iznosi 15-30 dana (Al Seadi et al. 2009). Na slici 6.3 prikazani su
statusi zrelosti pojedine tehnologije te očekivani troškovi proizvodnje ukoliko se tehnologija
primjenjuje u komercijalne svrhe. Uz prethodno navedene komercijalno dostupne tehnologije, na
slici su prikazane i tehnologije koje se još nalaze u fazi istraživanja. [5]

Slika 4.3. Predviđeni troškovi primjene te status zrelosti pojedine tehnologije za proizvodnju energije iz
biomase [5]

16
4.2. Troškovi

4.2.1. Cijena sirovine

Cijena sirovine značajno utječe na ukupne troškove proizvodnje električne energije u
elektranama na biomasu. U tablici 6.1 prikazane su cijene sirovina za 6 zemalja Europske unije
(premda su za neke stavke navedene fiksne cijene, ovi iznosi su okvirne cijene dobivene na
temelju analize postojećih postrojenja i pravilnika u promatranim državama prema (Kühner
2013)). Negativne cijene znače da subjekt koji preuzima biomasu dobije za to dodatnu premiju
koja se naplaćuje od onih koju su tu biomasu proizveli (npr. pristojba za odvoz komunalnog
otpada). [5]

Tabela 4.1. Cijene sirovine za biomasu [5]

Austrija Finska Njemačka Grčka Holandija Poljska

Vrsta sirovine
€/t
Slama (troškovi
35 34 32 38 34 36
prikupljanja)
Slama (prodajna
80 do 180 n.d. 160 144 144 n.d.
cijena)
Šumski ostatci
30 do 80 25 do 80 30 do 80 30 do 80 30 do 80 30 do 80
(prodajna cijena)
Organski komunalni
otpad (pristojba za -15 do -60
preuzimanje)
Višak gnoja
(pristojba za - - -10 - -15 do -25 -
preuzimanje otpada)
Ostaci drvne
industrije (pristojba
-25 do -60
za preuzimanje
otpada i recikliranje)
Ostaci pri uređenju
66 do 81
cesta i okoliša
Ostaci od prerade
0 do 180
hrane
Energetski usjevi 80 80 80 do 160 80 do 150 80 do 150 80

4.2.2. Investicijski troškovi

Vrsta tehnologije uglavnom određuje trošak i učinkovitost opreme za proizvodnju električne
energije biomase, iako troškovi opreme pojedine tehnologije mogu značajno varirati.
Investicijski troškovi obuhvaćaju troškove planiranja, projektiranja, troškove opreme te
izgradnju elektrane. Uz to, dodatni troškovi koji mogu biti značajni su troškovi priključenja
elektrane na elektroenergetsku mrežu.

17
Okvirne vrijednosti ukupnih investicijskih troškova određene tehnologije za proizvodnju
električne energije iz biomase u zemljama OECD-a mogu se vidjeti na slici 4.4. [5]

Slika 4.4. Investicijski troškovi tehnologije za proizvodnju električne energije iz biomase u zemljama
OECD - a [5]

4.2.3. Troškovi rada i održavanja

Fiksni troškovi rada i održavanja elektrana na biomasu obično se kreću 2–6% od ukupnih
investicijskih troškova godišnje, dok su varijabilni troškovi rada i održavanja relativno niski, oko
0,004 €/kWh. Fiksni troškovi rada i održavanja uključuju plaće, planirano održavanje, premiju
osiguranja i sl. Varijabilni troškovi rada i održavanja definiraju se prema količini proizvedene
električne energije te uključuju, na primjer, odlaganje pepela, neplansko održavanje, zamjenu
određenih komponenata elektrane. U tablici 6.2 prikazani su troškovi rada i održavanja elektrana
na biomasu. [5]

Tabela 4.2. Troškovi rada i održavanja elektrana na biomasu [5]

Fiksni troškovi (% od
Tehnologija Varjabilni troškovi (€/MWh)
investicijskih troškova, godišnje)
Izgradnja u kotlovima 3,2 – 4,2
3,5 – 4,3
BFB/CFC 3–6
Rasplinjavanje 3–6 3,1
2,1 – 3,2
Anaerobni digestor 3,6
2,3 – 7
Deponijski plin 11 – 20 n.d.

4.2.4. Troškovi priključenja

Troškovi priključenja ovise o udaljenosti između lokacije elektrane i elektroenergetske mreže.
Troškovi priključenja izračunavaju se u elaboratu optimalnog tehničkog rješenja priključenja
elektrane. U odnosu na ukupne investicijske troškove elektrane, troškovi priključenja na mrežu

obično su niski, s udjelima u ukupnoj investiciji manjim od 5% (Samadi & Sascha 2017) (Swider
et al. 2008). Otočni sistemi su ekonomski loša rješenja jer se proizvedena energija ne može
18
prodavati u mrežu pa stoga nema ni mogućnosti za poticajnu otkupnu cijenu. Otočni sistemi
mogu biti ekonomski opravdani u slučajevima gdje je mjesto elektrane tako daleko od
elektroenergetske mreže da su troškovi priključenja preveliki. [5]

4.2.5. Nivelirani trošak električne energije

Nivelirana cijena električne energije (engl. levelized cost of energy – LCOE) dobiva se kada
se ukupni troškovi izgradnje te rada i održavanja elektrane, svedeni (diskontirani) na današnje
vrijeme, podijele s ukupnom proizvedenom električnom energijom elektrane kroz cijeli njen
životni vijek.
n
It+M t+Ft
∑ ( 1+r )t
t =1
LCOE= n [4.1.]
Et
∑ t
t =1 ( 1+r )
gdje su:
It – investicijski troškovi u godini t
Mt – troškovi rada i održavanja u godini t
Ft – troškovi goriva u godini t
Et – proizvedena električna energija u godini t
r – diskontna stopa
Širok raspon investicijskih troškova pojedine tehnologije te širok raspon cijena sirovine
rezultiraju sa širokim rasponom LCOE koje su prikazane na slici 6.5. U slučaju da su
investicijski troškovi niski te je niska i cijena sirovine, cijena proizvodnje električne energije u
elektranama na biomasu s oko 50 €/MWh biva konkurentna na tržištu električne energije. [5]

Slika 4.5. LCOE za različite tipove elektrana na biomasu [5]

19
5. TEHNOLOGIJE ISKORIŠTAVANJA ENERGIJE BIOMASE

Historijski gledano, početku intenzivne upotrebe fosilnih goriva prethodila je upotreba

biomase, odnosno drva kao primarnog i gotovo jedinog izvora energije. Danas je biomasa
značajan izvor toplinske energije u zemljama u razvoju pri čemu je, nažalost, održivost njezina
korištenja upitna. U razvijenim zemljama se značajna količina toplinske energije iz biomase
proizvodi uvažavajući načela održivog razvitka i odgovornog gospodarenja. Energetsko
iskorištavanje biomase za dobivanje toplinske energije najčešće se vezuje uz energetski
neučinkovite tehnologije, no primjeri iz razvijenih zemalja pokazuju upravo suprotno. Savremeni
sistemi energetskog iskorištavanja biomase omogućavaju izrazito visoku učinkovitost korištenja
goriva koja može iznositi i preko 90%. Pri pretvorbi energije u drvnom proizvodnom lancu u
modernim bioenerganama koje se koriste u drvnoj industriji, sistemu područnoga grijanja,
kogeneraciji i za zagrijavanje obiteljskih kuća ugrađena su vrhunska tehnološka dostignuća.
Višestoljetna tradicija iskorištavanja drvne biomase u energetske svrhe u Hrvatskoj postoji
zahvaljujući šumskom bogatstvu, što je pogotovo prisutno u drvoprerađivačkoj industriji. U
njezinim proizvodnim procesima nastaju velike količine drvnog otpada koji se samo djelomično
iskorištava, jednim dijelom za vlastite energetske potrebe, a drugim dijelom izvozom za daljnju
preradu. Do sada je veliki dio neiskorištena otpada bio uklanjan na različite načine, što je
uzrokovalo materijalne troškove i probleme utjecaja na okoliš. Najnovija situacija poticanja
obnovljivih izvora energije mijenja dosadašnje vrednovanje biomase dajući joj komercijalnu
vrijednost, stoga se više ne promatra kao otpad. Proizlazeća cijena goriva time utječe na
isplativost izgradnje energetskih postrojenja na biomasu, tako da je najisplativije koristiti se
lokalno nastalim ostacima.

U procesima izgaranja biomase, zbog njihova utjecaja na okoliš, posebna se pažnja posvećuje
dimnim plinovima i krutom ostatku. Plinovita se emisija CO, NOX i ostalih štetnih tvari u
savremenim postrojenjima svodi na najmanju moguću mjeru. Mjerenja u postojećim
bioenerganama potvrđuju da su te emisije znatno ispod zakonom propisanih graničnih
vrijednosti. Malim toplinskim sistemom u korištenju biomase smatra se postrojenje za grijanje
snage do 1 000 kW (1 MW). Takva postrojenja su manja i djelomično se razlikuju od sistema
područnoga grijanja. U zemljama EU postoji znatan broj takvih postrojenja koja se kao gorivom
mogu koristiti svim vrstama biomase, no prevladavaju postrojenja na drvnu masu i slamu te su u
pravilu automatizirana. Sistemi područnoga grijanja na biomasu su najčešće toplinski sistemi
snage od 1 do 10 MWt, a često se grade tako da rade u kombinaciji s postojećim sistemima na
loživo ulje ili ugljen. Kao gorivo se upotrebljava slama ili drvna masa različita podrijetla.
Postrojenja na biomasu najčešće koriste sledeće tehnologije izgaranja:

20
  Izgaranje u nepokretnom sloju u ložištima s rešetkom
 Izgaranje u mjehurićastom fluidiziranom sloju (Bubbling Fluidised Bed – BFB)
 Izgaranje u cirkulirajućem fluidiziranom sloju (Circulating Fluidised Bed – CFB)
 Izgaranje sprašenog goriva u prostoru

Odabir tehnologije najviše ovisi o veličini postrojenja. Kada je riječ o tehnološkim značajkama,
izravno spaljivanje biomase je uhodana tehnologija za pretvorbu biomase u toplinu na
komercijalnoj razini. Izgaranje se danas najčešće provodi na rešetkastom ložištu koje omogućuje
miješanje goriva i kontroliran dotok zraka.

Slika 5.1. Dijagram elemenata sistema područnog grijanja s kotlom na biomasu [6]

S gledišta upotrebe toplinske energije u drvnoj industriji i poljoprivredi, u osnovi su prisutni

niskotlačni i visokotlačni kotlovi i energetska postrojenja. Sami kotlovi na biomasu izvode se
kao dimocijevni ili vodocijevni. Dimocijevni se izvode uglavnom za postrojenja snage do 25
MW. Zbog upotrebe u industrijskim pogonima, pogotovo u drvnoj industriji, dimocijevni kotlovi
imaju izuzetno široku primjenu. Industrijski vodocijevni kotlovi na biomasu rade se za veće
industrijske potrošače i veća postrojenja snage od 2 do 50 MW. Proizvodnja topline iz biomase u
niskotlačnim kotlovima najraširenija je u manjim pogonima, ponajprije radi vlastitih potreba
industrija za toplinom te tehnoloških potreba za vodom ili parom nižih parametara. Ovi kotlovi i
postrojenja se izvode kao toplovodni, vrelovodni i niskotlačni parni.

21
Proizvodnja topline iz biomase u visokotlačnim kotlovima provodi se u većim pogonima radi
grijanja te tehnoloških potreba za vodom ili parom viših parametara. Ovi se kotlovi i postrojenja
izvode kao vrelovodni i parni za proizvodnju zasićene pare. Primjenjuju se i parni kotlovi s
pregrijačem pare (za parametre 40 bara i 400°-450°C) koji obično rade u spojnom procesu s
parnom turbinom. Uobičajeni kapaciteti pare su između 10 i 50 t/h.

Slika 5.2. Prikaz kotlovskog postrojenja loženog biomasom [6]

Rešetkasta ložišta su dokazana i pouzdana tehnologija kojom se omogućava korištenje goriva

različitih svojstava (udio vlage i veličina čestica), a razne izvedbe omogućuju visok stepen
kontrole i učinkovitosti. No savremeni razvoj usmjeren je na maksimalno smanjenje emisije, što
je, kao alternativu sistemima s rešetkom, dovelo do razvitka tehnologije izgaranja u
fluidiziranom sloju. U rešetkastih ložišta uvjeti izgaranja nisu homogeni kao pri izgaranju u
fluidiziranom sloju te je osjetljivost na promjene vlažnosti goriva i veličine čestica veoma
izražena.

Slika 5.3. Postrojenje za izgaranje biomase u fluidiziranom sloju [6]

22
Osim prethodno navedenoga, u razvoju i primjeni javljaju se i nekonvencionalni toplinski ciklusi
za kogeneraciju bez korištenja vodene pare. Tako su prisutna turbinska postrojenja s vrućim
zrakom, pri čemu se komprimirani zrak ubacuje u zagrijački dio odgovarajućega kotla na
biomasu te ekspandira u turbinskom dijelu turbokompresora, nakon čega može dalje predavati
toplinu odgovarajućem procesu – grijanju ili tehnološkim potrebama. Ovo je pogodno za manja
toplinska postrojenja u industriji gdje je potrošnja topline lokalna. Iskorištavanje biomase u
energetske svrhe podrazumijeva složene sisteme s različitim sirovim materijalima i procedurama
pripreme goriva, što svakako pruža i brojne različite mogućnosti primjene. Energetske
tehnologije za iskorištavanje biomase mogu proizvesti toplinsku i/ili električnu energiju, ali i
biogoriva (kruta, tekuća i plinovita). Danas se biomasom još uvijek najvećim dijelom koristi na
tradicionalan način (kao ogrjevnim gorivom u kućanstvima i malim industrijskim postrojenjima)
koji nije nužno i održiv. Izuzetno velika prednost biomase u odnosu na ostale obnovljive izvore
energije (primjerice, vjetar ili sunce) je njezina mogućnost skladištenja i upotreba prema potrebi.
Dakle, biomasa može osigurati konstantnu, nepromjenjivu opskrbu energijom. Raspoložive
tehnologije iskorištavanja biomase za proizvodnju toplinske i električne energije mogu se
podijeliti na sljedeći način:

 Proces sa stirling motorom

 Inverzni plinsko – turbinski ciklus
 Indirektni plinsko – turbinski ciklus
 Parni proces
 Organski Rankineov ciklus

Specifični investicijski troškovi za prethodno nabrojene tehnologije kreću se u rasponu od 1 600

i 4 500 €/kWel. Pregled osnovnih parametara elektrana na biomasu koje se koriste različitim
tipovima goriva prikazan je u Tablici 15.

Tabela 5.1. Osnovne karakteristike elektrana na biomasu [6]

Trošak Donja
Investicijski Faktor Cijena
Snaga
trošak
vođenja i ηPP-E rada
ogrijevna
biomase
(MW) upravljanja (%) vrijednost
(€/kW) (h/god) (€/t)
(c€/kWh) (GJ/t)
Šumski ostaci
1 MW 4.100 1,54 29 7.971,6 8,5 36,9
10 MW 1.300 0,56 35 7.884 8,5 40
Slama
1 MW 4.200 2,11 29 7.971,6 13,74 36,4
10 MW 1.700 1 29 7.884 13,74 38,5
Kukuruzovina
1 MW 4.400 2,21 27 7.971,6 14,7 36,1
10 MW 1.850 1,01 25 7.884 14,7 39,85

23
Elektrane koje se koriste organskim Rankineovim ciklusom (ORC) vrlo su obećavajuće rješenje
za kogeneracijska postrojenja na biomasu, nazivnih snaga proizvodne jedinice između 450 i
1.500 MWel. ORC je termodinamički proces koji se pri proizvodnji električne energije koristi
organskim radnim fluidom, a ne, kako je uobičajenije, parom. Neke od praksom potvrđenih
prednosti ORC tehnologije su visoka raspoloživost, niski troškovi održavanja, potpuno
automatiziran rad i visoka učinkovitost proizvodnje električne energije. Ove tehnologije
uobičajeno primijenjuju kogeneracijski centralizirani toplinski sistemi i kogeneracije u
drvnoprerađivačkoj industriji, koji bilježe značajan porast broja instaliranih postrojenja.

Na Slici 5.4. prikazani su troškovi i pretpostavke za projekt izgradnje elektrane na biomasu.

Takvi projekti najviše se oslanjaju na mogućnost nabave goriva (biomase) na tržištu po cijenama
(procjena) prikazanima u Tabeli 5.1. Osnovne karakteristike elektrana na biomasu. Investicijski
troškovi, posebice specifični investicijski troškovi izraženi u € po instaliranom kapacitetu (€ /
kW) energetskih postrojenja, ovisno o vrsti i kapacitetu postrojenja. Slika 5.4. prikazuje
specifične investicijske troškove kogeneracijskog postrojenja na biomasu. Ovi troškovi
obuhvaćaju sljedeće sastavnice:

 gorivo silosa i sistem prenošenja

 generator pare s izgaranjem i sistem odvodnje pepela
 parnu turbinu s generatorom i kondenzatorom za hlađenje zraka
 rasklopno postrojenje
 klimu i dimovodni sistem
 čišćenje dimnih plinova (DeNOx, EPC)
 električni i sistem kontrole
 pomoćna oprema
 priključak na mrežu daljinskoga grijanja
 troškove građevinskih radova [6]

Slika 5.4. Prosječni specifični investicijski troškovi za kogeneracijska postrojenja na biomasu [6]

24
5.1. Temeljne znčajke kogeneracije

Kogeneracijska postrojenja su se dugo razvijala u energetski intenzivnoj industriji u kojoj

postoje ujednačene potrebe za toplinskom i električnom energijom. Najčešći kogeneracijski
procesi za ovakve primjene su tradicionalno parno-turbinski ciklus koji omogućuje korištenje
otpadne pare za procesnu toplinu. Intenzivan razvoj u posljednja dva desetljeća omogućio je
razvitak velikog broja dostupne opreme, stoga je danas primjena različitih kogeneracijskih
postrojenja pogodna za različite sisteme.

Osnovne cjeline svakog kogeneracijskog sistema čine:

 uređaj za dobavu i pripremu goriva

 postrojenje za proizvodnju električne energije
 sistem za korištenje otpadnom toplinom
 sistem ispušnih (dimnih) plinova
 upravljački i kontrolni sistem.

Kogeneracijsko postrojenje se, u pogledu priključka i pogona u odnosu na distribucijsku mrežu,

najčešće izvodi za paralelan rad s električnom distributivnom mrežom, podmirujući pritom
vlastite potrebe za električnom energijom, pri čemu se mogući viškovi predaju u vanjsku mrežu.
Jasno, kogeneracijsko postrojenje može raditi i u odvojenom (otočnom) pogonu, kada isključivo
podmiruje potrošnju električne energije na objektu (kompleksu). Moguće su i kombinacije
paralelnog pogona uz mogućnost odvojenog pogona. Kogeneracijski sistemi se mogu koncipirati
prema različitim pogonskim agregatima, a s obzirom na vrstu agregata razlikuju se ovi osnovni
tipovi kogeneracijskih procesa:

 kogeneracija na bazi parnih turbine

 kogeneracija na bazi plinskih turbine
 kogeneracija na bazi motora s unutarnjim izgaranjem
 kogeneracija na bazi kombiniranog ciklusa
 kogeneracija na bazi gorivih ćelija.

Ostale tehnologije, poput stapnih parnih i ostalih motora, rijetko su korištene ili su još uvijek u
demonstracijskom, a ne komercijalnom pogonu. Motori s unutrašnjim sagorijevanjem ili plinske
turbine male snage najčešće se koriste za električne potrebe do nekoliko MW, s tim da se, ako
potražnja prelazi 3 MWe, češće koriste plinske turbine. S druge strane, u projektima industrijskih
kogeneracija velikih snaga, obično se koristi kombinirani ciklus i katkad parne turbine. U Tablici
5.2. prikazane su osnovne značajke pojedinih tipova kogeneracijskih procesa i njihovo
korištenje, ovisno o kakvoći toplinske energije i kapacitetu postrojenja. Motori s unutrašnjim
sagorijevanjem najčešće se koriste kada se zahtijeva toplinska energija u obliku tople ili vrele
vode. U industrijskim aplikacijama se obično zahtijeva toplinska energija u obliku pare te se,

25
sukladno tomu, više koriste plinske turbine ili kombinirani ciklus. U plinskih turbina i motora s
unutrašnjim sagorijevanjem izravno se mogu koristiti ispušni plinovi dobiveni u procesu, pa se
takvi sistemi često koriste u procesima sušenja ili sličnim procesima. Razmatrajući primjenu
kogeneracijskih procesa u GVK postrojenjima, može se ustanoviti da se u pravilu kao pogonski
agregat koriste motori s unutrašnjim sagorijevanjem, a u budućnosti se može očekivati česta
primjena gorivih ćelija. Radi boljeg razumijevanja same tehnologije kogeneracije te konačnog
razumijevanja pogodnosti i mogućnosti korištenja pojedinih tehnologija u GVK postrojenjima, u
nastavku su ukratko prikazana osnovna svojstva navedenih kogeneracijskih procesa. Na kraju će
se detaljnije razmatrati kogeneracija na bazi motora s unutrašnjim sagorijevanjem. [6]

Tabela 5.2. Osnovne karakteristike kogeneracijskih procesa [6]

Vrsta Kapacitet Učinkovitost Temperaturni Najčešća

Gorivo
agregata (MWe) Električna Ukupna nivo primjena
korištenje
biomase
500 kWe -
Parna turbina Bilo koje 7-20% 60-80% 120 - 400°C (područno
500 MWe
grijanje i
industrija)
industrija,
Plinska Plinovito i 250 kWe -
25-42% 65-87% 120 - 500°C područno
turbina tekuće 50MWe
grijanje
industrija
Kombinovan Plinovito i 3MWe - (procesna),
35-55% 73-90% 120 - 400°C
i ciklus tekuće 300 MWe područno
grijanje
GVK
sistemi,
Plinski i Plinovito i 3kWe - prehrambena
25-45% 65-92% 80 - 120°C
Diesel motor tekuće 20MWe i tekstilna
industrija,
staklenici
Plinovito i 3kWe - GVK
Goriva ćelija ~37-50% ~85-90% 80 - 100°C
tekuće 3MWe sistemi
Stirling 3kWe – GVK
Bilo koje ~40% 65-85% 80 - 120°C
motor 1,5 MWe sistemi

5.2. Tipovi kogeneracijskih postrojenja

5.2.1. Kogeneracija na bazi parne turbine

Kogeneracija s parnim turbinama ili parno-turbinski kogeneracijski proces sastoji se od dva
osnovna elementa - parne turbine i generatora pare te pomoćnih sistema. S obzirom na proces,
odnosno pritisak pare na izlazu iz turbine, postoje dva tipa parno-turbinskih kogeneracija:

26
  kogeneracija s kondenzacijskom turbinom s oduzimanjem (pritisak pare na izlazu iz
turbine niži od atmosferskog), (Slika 5.5.)
 kogeneracija s protutlačnom turbinom (tlak pare na izlazu iz turbine viši od
atmosferskog), (Slika 5.6.).

Slika 5.5. Kogeneracija na bazi kondenzacijske parne turbine [6]

U protutlačnih turbina se za proizvodnju toplinske energije direktno koristi para iz turbine, dok
se u kondenzacijskih turbina koristi para s oduzimanjem iz srednjih turbinskih stupnjeva
(eventualno i toplina kondenzacije pare koja bi se inače morala odvesti rashladnom vodom).
Koncepcija, parametri i izvedba postrojenja ovise o potrebama potrošača energije te o
raspoloživosti goriva. Kondenzacijske turbine najčešće nisu dio industrijskih ili kogeneracijskih
postrojenja u poljoprivredi, ali se češće primjenjuju u kogeneracijskim procesima javnih toplana.
Ukupna energetska učinkovitost parno-turbinske kogeneracije je relativno visoka i uobičajeno
iznosi od 60 do 85%. Postrojenje na bazi parne turbine proizvodi bitno manje električne energije
nego toplinske i električna učinkovitost najčešće iznosi od 15 do 20%.

Slika 5.6. Kogeneracija na bazi protutlačne turbine [6]

27
Za razliku od ostalih kogeneracijskih uređaja, primjene s parnom turbinom ne ograničavaju se na
jedno gorivo (kao npr. plin), budući da se generatori pare mogu koristiti različitim krutim,
tekućim ili plinovitim gorivima, ako to dopušta normativa o zaštiti okoliša (ugljen, lako i teško
ulje, plin, ostala goriva). Ova vrsta postrojenja često se može naći u industrijskim postrojenjima
u kojima se zahtijeva para pod različitim pritiskom ili u postrojenjima s velikom energetskom
potrošnjom (toplinskom ili električnom). Zbog ekonomskih razloga, manja kogeneracijska
postrojenja s parnim turbinama imaju opravdanje samo za primjenu krutih goriva, posebno
biomase, i danas se najčešće koriste upravo na lokacijama gdje je biomasa raspoloživa kao
gorivo. Najpovoljnije je rješenje kada je izvor goriva sam tehnološki proces industrijskog
postrojenja (izgorivi nusproizvodi ili tehnološki otpad) pa se na taj način uz proizvodnju energije
rješava i problem otpada. Također su česte primjene u centraliziranim toplinskim sustavima za
opskrbu toplinskom i električnom energijom manjih mjesta i gradova, posebno u ruralnim
sredinama gdje je raspoloživa i veća količina biomase. [6]

5.2.2. Kogeneracija na bazi plinske turbine

Kogeneracijsko postrojenje s plinskim turbinama ili plinsko-turbinski kogeneracijski proces
sastoji se od plinsko-turbinskog agregata, generatora i ostalih pomoćnih sistema. Plinsko-
turbinski agregat je kompaktna cjelina koja se sastoji od kompresora, komore za sagorijevanje,
plinske turbine i uređaja za upuštanje u pogon. Za proizvodnju toplinske energije koriste se
ispušni plinovi s izlaza iz turbine, visoke temperature (450-600°C) i visokog sadržaja kisika.
Najčešća rješenja primjene plinske turbine u kogeneracijskim procesima su sljedeća:

 proces s kotlom utilizatorom (Slika 5.7.)

 direktna upotreba ispušnih plinova (Slika 5.8.).

Slika 5.7. Plinsko - turbinska kogeneracija s kotlom utilizatorom [6]

28
U postrojenja s kotlom utilizatorom vrući ispušni plinovi vode se iz turbine kroz ispušni kanal do
parnoga kotla na ispušne plinove (kotao utilizator). Ako je potrebno, proizvedena razina
toplinske energije može se povećati dodatnim sagorijevanjem goriva u kotlu utilizatoru, što je
moguće zbog relativno velike količine kisika u ispušnim plinovima. Kogeneracijski sistemi s
kotlom utilizatorom proizvode toplinsku energiju u obliku pare viših parametara koja je povoljna
za primjenu u različitim tehnološkim procesima ili u velikim sistemima grijanja (sistemi
područnoga grijanja). Karakteristike vrućih ispušnih plinova koji se dobivaju na izlazu iz plinske
turbine povoljne su za njihovu direktnu primjernu, prvobitno u procesima sušenja ili pak u
pećima gdje je izgaranje potrebno do određene granice. Direktna upotreba ispušnih plinova iz
plinskih turbina uklanja upotrebu posrednih medija i osigurava učinkovitiju predaju energije.

Slika 5.8. Plinsko - turbinska kogeneracija sa ispušnim plinovima [6]

U primjeni plinsko-turbinskih agregata razlikujemo dvije osnovne izvedbe: turbine posebno

konstruirane za stacionarnu ugradnju u energetici ili brodogradnji, tzv. industrijske turbine, i
turbine konstruirane u zrakoplovnoj industriji koje su prilagođene za primjenu u industriji
(energetici), tzv. aeroderivatne turbine. Gorivo za plinsko-turbinsko kogeneracijsko postrojenje
je prirodni plin ili ekstra-lako ulje (često kao rezervno gorivo). Za pogon plinske turbine
potreban je visoki pritisak plina, od 13 do 20 bara, ovisno o tipu agregata i proizvođaču. U
slučaju da je na potencijalnoj lokaciji raspoloživ plin niskog pritiska (npr. iz gradske
distribucijske mreže), potrebno je ispred plinske turbine ugraditi plinski kompresor. Ukupna
energetska učinkovitost ovakvih kogeneracijskih procesa iznosi od 60 do 80%. Nominalna
električna (mehanička) učinkovitost malih i srednjih plinskih turbina iznosi od 25 do 35%, dok je
u većih turbina viša i u novijih sistema dostiže do 42 %. S obzirom na to da opterećenje pod
kojim radi plinska turbina značajno utječe na njezinu mehaničku učinkovitost, preporučuje se da
pogon ovih agregata bude uvijek približno jednak njihovoj nominalnoj pogonskoj snazi. Neke od
osnovnih značajki plinskih turbina su velika pouzdanost, relativno malo zagađenje okoline zbog
korištenja plina, niska cijena po instaliranoj jedinici snage, kratak start do pune snage i relativno
mali prostor za ugradnju.

29
Budući da zahtijevaju korištenje agregata najmanje električne snage 500 kW, samo postrojenja s
velikom električnom potrošnjom primjenjuju kogeneracijska postrojenja s plinskim turbinama jer
oprema s nižom snagom trenutačno ne pruža dovoljne ekonomske i tehničke prednosti. Ipak,
poznati su primjeri u kojima se ovakvim kogeneracijama koriste i veći GVK sistemi, poput onih
u bolnicama i slično. Danas se razvijaju tzv. mikroturbine, plinske turbine vrlo malih snaga, od
25 do 500 kWe, čija je energetska učinkovitost visoka (do 80%), koje imaju dobru pogonsku
fleksibilnost i trajnost te malen utjecaj na okoliš. Iako ovakvi sistemi nisu još u komercijalnoj
primjeni, u budućnosti se može očekivati njihova šira primjena u GVK sistemima, čak i u
sistemima grijanja i hlađenja obiteljskih kuća i slično. [6]

5.2.3. Kogeneracija na bazi kombinovanog ciklusa

Procesi koji se sastoje od dva termodinamička ciklusa koji su povezani radnim fluidom i rade
na različitim temperaturnim razinama objedinjeni su pojmom "kombinirani ciklus". Kao
kogeneracijski proces na bazi kombiniranog ciklusa, uobičajeno se razmatraju procesi koji se
sastoje od istodobne upotrebe plinske i parne turbine. U ovom tipu kogeneracijskih procesa
ispušni plinovi visoke temperature iz plinske turbine mogu se podvrgavati naknadnom izgaranju
i mogu u kotlu utilizatoru proizvesti paru pod visokim pritiskom (40-100 bara). Para ekspandira
u protutlačnoj ili kondenzacijskoj parnoj turbini te proizvodi električnu energiju i paru koja se
koristi u tehnološkom procesu ili za grijanje (Slika 5.9.). Učinkovitost najčešće iznosi od 35 do
45% (u suvremenim se sistemima može povećati do 60%), dok je ukupna energetska
učinkovitost ovakvih kogeneracijskih procesa od 70 do 88%. Ovakve se kogeneracije najčešće
ne koriste u postrojenjima s instaliranom električnom snagom manjom od 3,5 MW. Postrojenja
ovoga tipa su izuzetno pogodna za primjenu u toplanama područnoga grijanja i imaju najvišu
energetsku učinkovitost. Integriranim korištenjem topline na svim raspoloživim temperaturnim
razinama mogu se dobiti vrlo visoki stupnjevi iskorištenja energije goriva (u određenim uvjetima
i preko 90%).[6]

Slika 5.9. Kogeneracija kombinovanog ciklusa [6]

30
5.2.4. Kogeneracijsko postrojenje s parnom turbinom i drvnom sječkom kao gorivom
Parni ciklus ima dva glavna tipa: protutlačni i kondenzacijski. Protutlačni parni ciklus je
jednostavnijeg dizajna, zbog čega je jeftiniji i najčešće se primjenjuje za mala kogeneracijska
postrojenja koja rade ponajprije za zadovoljavanje toplinskih potreba potrošača. U protutlačnoj
turbini vruća para proizvedena u kotlu ekspandira na protutlak koji proizlazi iz željene
temperature procesne topline. Turbina obavlja mehanički rad potreban za pokretanje generatora i
proizvodnju električne energije. Para nakon turbine odlazi u izmjenjivače topline, koji služe za
iskorištavanje njezine preostale topline. Para u izmjenjivaču topline kondenzira, pri čemu se
oslobođena toplina može prenijeti drugom radnom fluidu (primjerice vodi) i iskoristiti na razne
načine. Napojna pumpa, nakon sistema za hemijsku pripremu vode, potiskuje kondenzat i on
ponovno ulazi u kotao. Toplinska energija dobivena u ovakvu procesu prenosi se sistemom
cjevovoda, koji je često izmjenjivačima topline odvojen od distribucijskog sistema jer se u
prijenosnom sistemu koristi visoki pritisak kako bi se smanjio potreban broj dobavnih pumpnih
stanica. Zgrade spojene na sistem područnoga grijanja potom se zagrijavaju pomoću radijatora
postavljenih u grijanom prostoru. [6]

5.3. Apsorpcijski rashladni sistem na drvne ostatke

Drvna biomasa može se učinkovito koristiti i u rashladnim sistemima. Najnoviji razvojni

trendovi uvode u rashladnu tehniku apsorpcijske sisteme koji, za razliku od uobičajenih
kompresorskih rashladnih sistema, trebaju samo toplinsku energiju, a ne i električnu energiju za
pogon kompresora. U mjesto kompresora, u apsorpcijskom rashladnom sistemu nalazi se
termički sistem sastavljen od generatora pare, apsorbera, izmjenjivača topline, kontrolnog ventila
i pumpe radnog fluida. Ovaj sistem, kao i kompresorski rashladni sistem, sadržava isparivač i
kondenzator. Radni fluid, uglavnom amonijak ili voda, ključa u generatoru koji toplinu dobiva
od kotla na biomasu.

Ovisno o temperaturi vode proizvedene u kotlu, apsorpcijski rashladni sistem može se koristiti za
rashlađivanje prostora, za hlađenje pri -10ºC (temperatura vode iz kotla mora biti 90ºC) i za
duboko zamrzavanje pri -34ºC (temperatura vode iz kotla mora biti 120ºC). Mnoga industrijska
postrojenja i objekti u sektoru uslužnih djelatnosti imaju potrebu za rashlađivanjem svojih
prostora, no uobičajeni kompresorski rashladni sistemi troše znatne količine električne energije,
čime pridonose i sveukupnom zagađenju okoliša. Stoga, apsorpcijski rashladni sistemi mogu biti
nova, dobra i čista tehnologija kojom će se zadovoljiti potrebe za rashladnom energijom uz
uvažavanje svih koristi koje nosi upotreba obnovljivih izvora energije, s obzirom na to da se kao
izvorom topline koriste biomase. Principijelna shema mogućeg apsorpcijskog rashladnog
sistema koji iskorištava toplinsku energiju dobivenu sagorijevanjem drvne biomase dana je na
Slici 5.10.

31
Prodiranje tehnologije apsorpcijskih rashladnih sistema na tržište još uvijek nije zadovoljavajuće,
unatoč činjenici da je vrlo dobro poznata. Neki od razloga tome su visoki troškovi i velike
dimenzije opreme, ali i nedovoljna informiranost krajnjih korisnika. [6]

Slika 5.10. Apsorpcijski rashladni sistem s kotlom na biomasu [6]

32
6. PRORAČUN POSTROJENJA NA BIOMASU

Izvršiti proračun instalisane snage i moguće godišnje proizvodnje električne energije iz drvne
biomase ako je :

 Raspoloživa drvna biomasa donje toplotne moći Hd = 9 [MJ/kg]

 Raspoloživa količina drvne biomase 35000 [m3/god]

Prije svega izvršena su sledeća usvajanja:

 Radi se o parno – turbinskom kogenerativnom postrojenju čiji je ukupni stepen

iskorištenja 80%, ali s obzirom da se proračun odnosi na proizvodnju električne energije
gdje je stepen iskorištenja 20%, usvojeni stepen iskorištenja je ƞ = 0,2
 koeficient raspoloživosti postrojenja β = 0,8

Tehnički dio proračuna

Za zadatu donju toplotnu moć od 9 [MJ/kg] prema odgovarajućoj literaturi se zaključuje da se
radi o blanjevini (strugotini drveta) čija je nasipna gustina 225 [kg/m 3]. Vlažnost drvne biomase
za zadanu donju toplotnu moć može se izračunati iz sledećeg empirijskog izraza:

H d =18,282∙ ( 1−W )−2,5 ∙W [ MJ /kg ] [6.1.]

Gdje je :
Hd – donja toplotna moć drvne biomase
W – vlažnost drvne biomase
Za zadanu donju toplotnu moć iz izraza [6.1.] dobije se vlažnost drvne biomase W = 44,6%.
Instalisana snaga elektrane računa se kao:
0,278 ∙ m∙ H d ∙ ƞ
P= [6.2.]
Z
Gdje je :
m – raspoloživa masa biomase
Hd – donja toplotna moć biomase
Ƞ - stepen iskorištenja elektrane

Z – godišnje vrijeme rada elektrane Z=( 365 ∙24 ∙ β ) [6.3.]

β – koeficient raspoloživosti postrojenja

33
Z=365 ∙24 ∙ 0,8=7008 [ h ]

Raspoloživa masa biomase računa se kao:

m=ρ ∙ V [6.4.]
gdje je:
ρ – gustina biomase (nasipna)
V – raspoloživa količina drvne biomase
Nasipnu gustinu biomase pretvorit ćemo u masenu gustinu. Korekcioni faktor je 0,20[m3], pa je:
225
ρ= =1125[kg /m3]
0,20
Sada je ukupna masa raspoložive biomase:

m=1125 ∙ 35000=39375000 [ kg /god ]

Sad su poznati svi podatci iz formule [5.2.] te se može izračunati ukupna instalisana snaga
postrojenja:

0,278 ∙ 39375000∙ 9 ∙ 0,2

P=
7008

P=0,78 [ MW ]

Godišnja proizvodnja električne energije računa se kao:

E=P∙ Z [6.5.]

E=5466240 [ kWh ]

Ekonomski dio proračuna:

Za dobijenu snagu od 0,78[MW] sa dijagrama prema odgovarajućoj literaturi se očitavaju
investicioni troškovi od 2750 [€/kW] što je 5500 [KM/kW] odnosno 5500000 [KM/MW].
Ukupni troškovi investicije se računaju kao:

I =I spec ∙ P instal [6.6.]

I =4290000 [ KM ]

Garantovana cijena električne energije po kWh je Gc = 0,1704 [KM/kWh], pa će zarada na

godišnjem nivou biti:

B=E ∙ Gc [6.7.]

B=931447,3 [ KM ]

34
7. ZAKLJUČAK

Što se više istražuje o biomasi kao obnovljivom izvoru energije to se više dobija utisak o
beskrajnom potencijalu ove vrste izvora za dobijanje energije. Pored velike dostupnosti biomase
postoji i veliki broj istraženih, testiranih i potvrđenih tehnologija prerade i dobijanja energije iz
biomase što joj daje značajnu prednost ispred ostalih obnovljivih izvora. Ova prednost najviše se
ogleda u tome što svugdje gdje ima ljudi ima i biomase, dok drugi obnovljivi izvori u najvećoj
mjeri zavise od geografskog položaja. Svaka zajednica proizvodi ogromne količine otpada raznih
vrsta. Negdje je razvijenija poljoprivreda a negdje neke druge djelatnosti, na primjer u
skandinavskim zemljama gdje poljoprivreda nije toliko izražena zbog hladne klime biomasa se
dobija iz ogromnog bogatstva u vidu šuma. Kako god uvijek postoje značajne količine biootpada
koje se mogu koristiti. Uz pojam biomase ne treba odma vezati i pojam obnovljivog izvora.
Također, ako je neki izvor obnovljiv ne mora značiti i da je održiv. Postoji veliki broj složenih
uslova koje tehnologija dobijanja energije iz biomase mora ispunjavati, a sve je detaljno
definisano propisima i direktivama Evropske unije.

Biodizel i alkoholna goriva dobijena iz biomase sigurno predstavljaju gorivo budućnosti s

obzirom na ograničene i sve manje rezerve nafte. Za očekivati je da uz sve povoljne osobine koje
ima biomasa najveće svjetske sile počnu ulagati značajna sredstva u postrojenja za dobijanje
biogoriva jer je čovječanstvo, trenutno potpuno zavisno o motornim vozilima i o motorima
uopšte. Bosna i Hercegovina ima jako dobre preduslove za korištenje biomase, pogotovo iz
ostataka iz poljoprivrede i stočarstva. Sigurno je da će strogi evropski propisi doprinjeti prelasku
na obnovljive izvore energije od kojih će dobijanje energije iz biomase biti značajan dio.[3]

35
LITERATURA
[1] Seminarski rad: Obnovljivi izvori energije – Solarni kolektori u BiH, Subotić Vesna

[2] Studija o obnovljivim izvorima energije, Prof. dr. Mirsad Đonlagić, Tuzla, maj 2010

[3] Seminarski rad: Biomasa, Marko Divković, 2017

[4] Drvna biomasa za održivu budućnost, Kratki vodič za grijanje na drvnu biomasu

[5] Program suradnje Mađarska – Hrvatska 2014. – 2020. : Obnovljivi izvori energije i
energetska učinkovitost za ruralna područja, grupa autora.

[6] Magistarski rad: Model analize troškova uporabe biomase u proizvodnji električne energije,
Igor Raguzin dipl. ing., 2011.

36