Vjenčanje i Brak

Mahrem i otkrivanje pred njim

Pitanje:

 1. Šta se sve podrazumjeva pod pojmom mahrem i koji su propisi vezani pogledu toga?

2. Koliki je obim dopuštenosti otkrivanja avreta, mislim otkrivanje pred rodbinom?

Odgovor:

1. Mahrem je muška osoba s kojom postoji trajna zapreka sklapanja braka, poput sina i njegovih
muških potomaka, oca, djeda, brata i njegovih muških potomaka, amidže, daidže. Dozvoljeno je
ženi da putuje s tim osobama, da se osami s njima, da otkrije dio tijela koji je za druge, izuzev
muža, avret.

2. Ženi je dozvoljeno da otkrije pred mahremom dio tijela koji obično ne izaziva požudu, poput
kose, vrata, ruku do lakata, dijelom nogu oko članka i sl.

Izlazak s momkom bez mahrema

Pitanje: Zanimaju me propisi šerijatske veze i vjenčanja, te da li djevojka može biti u kafiću s
momkom bez mahrema?
Odgovor: Izlazak u kafić ne uklapa se u pojam "šerijatska veza". Prava šerijatska veza nije
spojiva s izlascima u kafić, s mahremom ili bez njega. Što se tiče šerijatskog vjenčanja, o tome
se možete informisati u nadležnom medžlisu Islamske zajednice ili kod svog imama.
Ašikovanje
Pitanje: Da li mogu imati šerijatsku vezu sa 17 godina i šta ona po Vama podrazumijeva?
 
Odgovor: Šerijatska veza (ukoliko mislite na poznanstvo s nekom djevojkom) podrazumijeva
međusobno upoznavanje s ciljem ženidbe s dotičnom djevojkom. Nije dopušteno u takvoj
"vezi" osamljivanje, dodirivanje, nepristojne riječi, pogledi i sl. Kako ste vi mladi i vjerovatno
nemate namjeru skore ženidbe, prerano je u Vašem slučaju govoriti o nekakvoj "šerijatskoj
vezi". Ali ako imate neku simpatiju, onda tu važe gore spomenuti osnovni propisi kao opći
okvir za relaciju prema toj osobi.
Pitanje: Je li ispravno to što hoću da imam djevojku ili moram obavezno čekati pravu i ne
dodirnuti je nijednom (normalan dodir, milovanje na ne zabranjenim mjestima, zagrliti je ili
poljubit) dok se ne uzmemo? Sve što hoću je malo ljubavi da osjetim i ljubavi da dam, da vidim
osmijeh na njenom licu bez i jedne loše namjere. Braća se ubijaju međusobno, završe u zatvoru,
ili propadne im cijeli život pa se jednog dana u samoći pokaju i plačući padaju na sedždu i traže
oprost od Uzvišenog Allaha, dž.š. Ja mu već sad na sedždu padam, ne pijem, ne uzimam droge,
pokušavam biti što bolji prema familiji svojoj, jaranima, prijateljima, nemuslimanima (da vide
šta je pravi musliman kako je fin i pošten), klanjam, čitam o vjeri, dijelim, ne kradem. I zar je
nakon toga svega stvarno haram to što hoću ozbiljnu vezu sa djevojkom? Molim vas savjetujte
me, ja ne znam više šta ću! 

Odgovor: Prije braka nije dozvoljeno osamljivati se sa djevojkom, a pogotovo ne dodirivati je ili
pokazivati bilo kakvu intimnost. To što Vi želite činiti sa djevojkom prije braka je haram -
muslimanu i muslimanki strogo zabranjeno djelo. Uobičajeno upoznavanje i razgovor nisu
zabranjeni.

Pitanje: Da li je zabranjeno imati djevojku, ako se pri tome oboje držimo šerijatskih zakona?
 
Odgovor: Dozvoljeno je upoznati se s nekom djevojkom s ciljem eventualnog sklapanja braka
s njom. Nije dopušteno osamljivanje niti bilo kakvo tjelesno dodirivanje i intimnosti.

Pitanje: Da li je dozvoljeno često ašikovanje, (jednom do dva puta sedmično) bez

osamljivanja, bez ikakvih ispoljavanja emocija, strasti, i sl.?
 
Odgovor: Upoznavanje mladića i djevojke kroz razgovore je dozvoljeno. Neki to nazivaju
ašikovanjem. Nekom je potreban duži period upoznavanja, a nekom kraći. Zabranjeno je
osamljivanje, nepristojan govor i bilo kakav fizički kontakt među njima.

Predbračna verbalna razmjena nježnosti

Pitanje: Da li je dozvoljeno da muškarac i žena koji nisi u braku, ali to planiraju, govore jedno
drugome ljubavne izraze kao: dušo, ljubavi, dragi/a i slično? Također, zanima me vaš stav o
ovim tzv. šerijatskim vezama. Da li su dozvoljene, koliko bi smjele da traju?

Odgovor: Dozvoljeno je i preporučljivo da se muškarac i žena upoznaju prije sklapanja braka,

da razgovaraju i razmijene mišljenja o eventualnom braku, ali bez osamljivanja i razmjenjivanja
riječi koje samo intimno bliske osobe međusobno razmjenjuju. Preče je da se slični
izrazi rezervišu za brak nego da se velikodušno rasipaju prije braka. Uvijek se može desiti da ne
dođe do sklapanja braka iz ovog ili onog razloga, a takvi izrazi već korišteni.
Ne znamo na što tačno mislite pod pojmom "šerijatska veza" da bismo mogli preciznije
odgovoriti na to pitanje. Da li se misli na eventualno sklapanje tzv. šerijatskog braka prije
vjenčanja kod matičara, ili na samo ašikovanje, nije jasno. Prvo je neprihvatljivo, a drugo mora
biti u duhu islamske etike i edeba koliko god trajalo.

Osamljivanje muškarca i žene na javnim mjestima

Pitanje: Na stranici www.rijaset.ba sam pronašao da je dozvoljeno upoznati se s nekom
djevojkom s ciljem eventualnog sklapanja braka s njom, te da nije dopušteno osamljivanje niti
bilo kakvo tjelesno dodirivanje i intimnosti. Zanima me šta se podrazumjeva pod ovim
'osamljivanje', da li tu spada šetnja kroz grad ili izlazak na neko javno mjesto samo sa tom
osobom? Da li je tjelesno dodirivanje dozvoljeno poslije sklapanja braka?
 
Odgovor: 1. Pod pojmom osamljivanje u spomenutom slučaju misli se na osamljivanje u
zatvorenom prostoru koji nije dostupan drugima. Javni prostor, poput ulice, trga i sl., ne smatra
se zatvorenim prostorom, pa se šetnja ulicom ne može okarakterisati kao osamljivanje.
2. Podrazumijeva se da je intimnost u braku dozvoljena. To je jedan od ciljeva braka.
Fizički kontakt prije braka
Pitanje: Da li se smijem zagrliti i poljubiti sa djevojkom i koliki je to grijeh? Ni pod kojim
uvjetima ne planiramo učiniti blud.
Odgovor:  Mimo braka zabranjen je bilo kakav fizički kontakt između djevojke i mladića.
Prema tome, držanje za ruku, poljubac i sl. spadaju u zabranjena djela. To je put ka još većem
grijehu - bludu. Grijesi se razlikuju s obzirom na težinu i intenzitet zabranjenosti. Kako je blud
najstrožije zabranjen, zabranjeno je i svako djelo koje vodi njemu, poput spomenutih
postupaka pa i osamljivanja osoba u zatvorenoj prostoriji. Vodite računa o Allahovim
propisima, pa će i On vas pomoći i smilovati vam se.
Vanbračni odnosi
Pitanje: Imam djevojku i zajedno smo četiri godine. Htio bi znati jesu li dozvoljeni spolni
odnosi iako još nismo u braku, a volimo se planiramo šerijatski vjenčati čim se stabilizira
financijska situacija.
 
Odgovor: Ne samo da nisu dozvoljeni spolni odnosi mimo braka, već ni ono što vodi k tome,
poput osamljivanja mladića i djevojke, dodirivanja i sl. Prema tome, strogo je zabranjen
(haram) spolni odnos prije braka i mimo braka općenito. Zato vam preporučujemo da što prije
stupite u brak kako biste se zaštitili od harama, a do tog čina izbjegavajte situacije i djela koja
navode na blud. Post je dobar lijek u takvoj situaciji.
Vanbračna zajednica
Pitanje: Molim vas da mi pomognete i objasnite kako da se ponašam u sljedećim okolnostima.
Moj brat me pozvao na proslavu prvog rođendana svog sina. Naime, brat je živio u braku sa
ženom sa kojom ima kćerku od trideset godina i unuka od pet godina. Prije oko četiri godine
napustio je tu ženu i kuću i otišao drugoj ženi, a da se nije razvjenčao sa prethodnom. Sada živi
u nevjenčanom braku u kojem je I dobio sina. Stalno govori da će se razvjenčati sa prvom i
vjenčati sa drugom ženom ali to se oteglo bez konkretnih rezultata. Ja još nisam vidjela to
dijete ali povremeno vidim brata sa kojim sam u relativno dobrim odnosima. Voljela bih da ih
posjetim radi djeteta ali se bojim da ću se ogriješiti. Muž kaže da ne trebamo ići dok se ne
legalizuje brak ali mi je dao na volju, ako hoću. Napominjem, da sa mužem nastojimo živjeti
vjerskim  životom i da ne griješimo.
Odgovor: Islam podstiče i naređuje održavanje rodbinskih veza, posebno među bližom
rodbinom. Briga o rodbini i rodbinskim vezama ogleda se i u tome da se skrene pažnja na
eventualne grijehe koje čine rođaci kako bi se okanili istih. Nema dileme oko toga da je
vanbračni život s nekom ženom jedan od velikih grijeha. Budući da Vaš brat upravo to čini
savjetujemo Vam da iskoristite svaku priliku da ga na lijep način posavjetujete da se okani tog
grijeha i zakonski regulira svoj "bračni" status. Odlazak na tu svečanost, bez namjere da se
uputi taj savjet, može se razumjeti kao odobravanje njegovog neriješenog bračnog statusa, što
opet nije uredu. Dilema je, jasno je, velika. Sami procijenite, znajući Vašega brata, koji bi
postupak mogao biti djelotvorniji na njega, u smislu popravljanja njegovog stanja, odlazak ili
bojkot tog događaja. Na temelju te procjene donesite odluku.
Valjanost ibadeta u vanbračnoj zajednici

Pitanje: Oženio sam se drugi put pošto mi je prva žena umrla. Živim s ovom drugom ženom već
devet godina ne vjenčavši se ni zakonski ni šerijatski. Obećao sam joj vjenčanje, ali sam je
prevario. Ona me stalno upozorava na to. Da li sam pogriješio prema Allahu dž.š. i prema njoj?
Kakve su moje obaveze prema njoj? Kakve me posljedice očekuju? Da li će moji namazi i post
biti primljeni kod Allaha dž.š.? Može li mene i moju djecu stići kazna zbog toga i da li da i dalje
nastavim živjeti s njoj bez vjenčanja?

Odgovor: Islam strogo zabranjuje bilo kakve vanbračne odnose i vanbračne zajednice. Budući
da niste na valjan način sklopili brak, vaša veza se tretira vanbračnom i prvo što trebate učiniti
jeste neodložno vjenčanje (građansko i šerijatsko) kako bi vaš brak dobio zakonsku formu.
Grijeh koji ste učinili je veliki i dužni ste iskreno se pokajati i teobu učiniti zbog kršenja
šerijatskih propisa kao i zbog prevare žene kojoj ste obećali vjenčanje, a niste ga ispunili.
Naravno, obećanje vjenčanja nije isto što i vjenčanje i ne čini odnose prije vjenčanja
dozvoljenim. Ali kako ni to obećanje niste izvršili, Vaš grijeh je još veći. Zato se žurno pokajte i
popravite što se popraviti može hitnim vjenčanjem. Nakon vjenčanja slijede posljedice koje
proistječu iz valjanog braka, kao što su vršenje bračnih dužnosti, pravo na vjenčani dar (mehr),
pravo na nasljedstvo itd. Da li će Vaši namazi, post... biti primljeni kod Allaha dž.š. ne znamo,
posebno imajući u vidu težinu grijeha koje ste počinili. Uzvišeni Allah kaže da „dobra djela
potiru ona loša“. Uzvišeni, također, obećava da će „onima koji se pokaju, uzvjeruju i dobra djela
nakon toga budu činili loša djela dobrim zamijeniti“. Prema tome, iskreno pokajanje i hitno
popravljanje stanja daje nadu u Allahovu milost i spas od neke teže kazne na ovom i budućem
svijetu.

Intimni život prije samog vjenčanja

Pitanje: Da li se smatra grijeh kada dovedemo mladu kući i poslije imamo odnose, a nismo još
vjenčani zbog toga što se ne može dobiti lahko termin u opštini, a time se ne može ni šerijatski
vjenčati.
Odgovor: Strogo je zabranjeno (haram) dovoditi mladu u kuću ili imati bilo kakav intimni
kontakt s njom prije vjenčanja na zakonom i šerijatom predviđen način.
Dova za brak

Pitanje: Da li ima neka posebna dova koju treba učiti sestra koja želi da se uda, osim redovnih
namaza?
Da li ima nešto za to preporučeno, jer kaže da odavno nastoji da sklopi brak ali da braća koja se
njoj nude za brak su ili puno mlađa od nje ili oženjeni, a ona ne želi poligamni brak, jer državom
takav brak nije zaštićen. Zatim da li joj je dozvoljeno primati pisma od jednog oženjenog brata,
koji tvrdi da nije sretan u svom braku pa njoj piše pisma puna ljubavi i nade da će jedog dana biti
sa njom. Taj brat je učen, ona ga voli ali svakako ne želi biti uzrok rasturanju neke porodice. Taj
brat kaže da se ne razvodi zbog djece, ali da nju svakako voli. Ima li neka dova za ovu sestru da
riješi svoje stanje, uz Alahovu pomoć?

Odgovor: Ko ima nekih nedoumica i dilema u vezi donošenja odluke o nekom važnom pitanju
preporučuje mu se da klanja dva rekjata nafile (salatu-l-istihare), a poslije toga da prouči istihara
dovu koja se nalazi u svim većim zbirkama dova.

Klanjanje istihare prije sklapanja braka

Pitanje: Ako muškarac ima djevojku i odluče se da će je oženiti, a prije toga klanjaju istiharu
namaz i sanjaju loš san, da li taj loš san predstavlja da ne bi trebali ući brak ili da ponove još
jednom istiharu namaz?
 
Odgovor: Nema zapreke da ponovite klanjanje istihare. Smisao istihare je da se od Allaha
zatraži pomoć u donošenju ispravne odluke, ako postoji dilema između više opcija.
Propisi oko odabira supružnika

Pitanje: Vjernik sam, nisam oženjen i, ako Bog da, imam namjeru da se oženim. Sad me zanima
pri izboru žene da li je bitno obratiti pažnju na to da djevojka bude "čista" (jer ja živim u duhu
islama), zanima me stav uleme po tom pitanju, da li ima neki ajet u Časnom Kur'anu koji govori
o tome ili neki Hadis? Moja je pretpostavka da bih ja trebao tražiti čistu ženu jer i ja se držim
Allahovih granica, trudim se da budem dobar vjernik, koliko sam u stanju. Sada samo ne znam
koliko je bitno kakva je djevojka, ima li kakvog hajra biti sa djevojkom koja nije nevina a nije
stupala u brak?

Odgovor: U jednom hadisu se navode četiri razloga kao faktori kojim se najčešće rukovode
kandidati za ženidbu prilikom izbora svoje životne saputnice. To su: ljepota, bogatstvo, porijeklo
i vjera. Poslanik, a.s., savjetuje da vjera bude odlučujući faktor prilikom izbora bračnog druga na
obje strane. Zabranjeno je oženiti se prostitutkom i ženom lahkog morala koja posjećuje
sumnjiva mjesta i kreće se u sumnjivom društvu. Isti slučaj je i sa udajom čestite žene za
muškarca koji bludniči. Međutim, ukoliko se žena koja je počinila blud iskreno pokaje i okrene
vjeri, nije zabranjeno oženiti se njome. Isto važi i za muškarca koji se iskreno pokaje. Iskrena
teoba i pokajanje brišu grijehe. Koliko možemo biti sigurni u iskrenost pokajanja, to je drugo
pitanje. Svaki slučaj je posebna priča. Na Vama je izbor, molite Allaha, dž.š., da Vam u tome
pomogne, a mi Vam savjetujemo da postupite po Poslanikovoj, a.s., preporuci u navedenom
hadisu.  

Izbor čestitog supružnika

Pitanje: Pročitao sam da se u Kur´anu brani ženidba muslimana sa bludnicom, pretpostavljam da

se to odnosi na sexualne aktivnosti prije braka. Da li to znači da je zabranjeno ženiti i
muslimanku, ako nije nevina, (recimo ako ne prati vjeru do 100%, a nažalost mislim da danas
većina to ne radi)? To jako sužava izbor.

Odgovor: Nije zabranjeno oženiti se takvom ženom ukoliko se pokajala zbog tog velikog grijeha
i posvetila se čistom i čestitom životu. U protivnom, ako i dalje radi slična djela, bez iskrenog
pokajanja, nije dozvoljeno oženiti se takvom ženom. Općenito, preporučuje se da se traži
pobožna i čestita žena.

Pitanje: S obzirom da Allah dž.š. u Kur'anu kaže da su nevaljali muškarci za nevaljale žene, i
nevaljale žene za nevaljale muškarce, a čestiti muškarci za čestite žene i čestite žene za čestite
muškarce, a znam i za hadis gdje se kaže da čovjek neće preseliti dok ne učini grijeh za koji
kori svog brata koji ga je učinio a zatim se za njega pokajao, pa me interesuje, da li je grijeh
onda da muškarac ili žena koji su počini blud, a potom se pokajali, budu u vezi sa ženom
odnosno muškarcem koji nisu? Da li pokajanje briše grijehe na način da se onda ovaj ajet ne
primjenjuje?
 
Odgovor: Tačno je da spomenuti ajet pojašnjava i definira moralni profil osoba koje jedna
drugoj odgovaraju kada je riječ o stupanju u brak. Logično je i primjereno da moralno čista
osoba želi i treba da stupi u brak s moralno čistom osobom. Nemoralna osoba nema pravo
stupati u brak s moralnom osobom, jer je njen profil nemoralnost, pa neka u brak stupa sa
osobom sličnog profila. Međutim, u slučaju da se nemoralna osoba iskreno pokajala i vratila
vjeri, može stupiti u brak s neporočnom osobom. Brak će biti ispravan. Jer, iskrena teoba briše
grijehe. Međutim, neporočna osoba treba biti na oprezu, tj.  treba biti sigurna u iskrenu teobu
griješnika, obzirom da su prevare moguće. U svakom slučaju, to što ranije nemoralna osoba
traži moralnu osobu za bračnog druga ide u prilog moralnosti i  neporočnosti prije braka.  Jer,
ko je bio neporočan prije braka, veliki su izgledi da takav ostane i u braku.
Prijašnji život supružnika

Pitanje: Da li imam pravo da tražim od supruge da mi kaže o  tome sa kim je imala  predbračne
seksualne odnose? Ja sam sa njom o tome već pričao ali ona nije htjela da mi priča o tome kao ne
želi da mene povrijedi. Međutim, ja smatram da me više povrijeđuje to da prolazim pored
nekoga sa njom, a i ona i on znaju o tome, a je jedini ne znam pa se vrlo nelagodno osjećam radi
toga. Već smo pet godina u braku i mislim da je vrijeme da mi kaže o tome, jer od strane mene
pogoršava se situacija u braku zbog saznanja da mi to krije. Živimo u malom gradu i sigurno se
srećem  sa njenim bivšim partnerima. Bitna informacija je i to da smo se vjenčali šerijatski, da se
ona pokajala zbog svog ranijeg načina života i ona je sad pokrivena žena koja praktikuje islam i
vjerske propise. Ja nisam imao predbračne seksualne odnose i ona to zna. Dakle, ono što želim
da znam je da li ja imam pravo da tražim od nje ime i prezime sa kim je bila, razlog je moja čast?
Nemam uopšte namjeru da ni za tren kvarim brak, već da preduzmem korake ka izbjegavanju te
osobe sa kojim je imala odnose. 

Odgovor: Ako se Vaša supruga pokajala zbog grijeha u prošlosti za koje ste znali i unatoč tome
se oženili njome, bez uvjetovanja da Vam otkrije imena tih osoba, smatramo de je ne trebate
Više uznemiravati tom prošlošću, jer će pogoršati odnose u braku i šire, neće popraviti situaciju,
a islam inače naređuje pokrivanje, a ne razotkrivanje grijeha, pa i osoba koje ih čine, osim u
opravdanim slučajevima. Smatramo da je bolje da ne istražujete to pitanje i da se ne opterećujete
time. Prihvatili ste je takvu kakva je za Vašu suprugu i ne dolijevajte ulje na vatru. Oni koji su,
ako su, počinili u ranijem periodu grijeh s Vašom suprugom, Vi za to niste odgovorni (a ona se
za svoj grijeh pokajala), sudit će im Uzvišeni Allah. Vi uživajte sa svojom suprugom u sretnom
bračnom životu: Uzvišeni kaže: "Allah je oprostio ono što je bilo ranije", misli se na grijehe prije
prihvatanja islama. A Poslanik, a.s., kaže: "Onaj koji se iskreno pokaje od grijeha je poput osobe
bez grijeha". Ona sama će vjerovatno diskretno izbjegavati susrete s takvim osobama.

Pitanje: Upoznao sam jednu djevojku, prvo kao prijateljicu i kolegicu, a kasnije postadoh jako
zainteresovan za nju. Hoću da napomenem da, iako sam je prije nešto poznavao, ipak je ona
moju pažnju probudila kada sam je jedne prilike za vrijeme pauze na poslu (pošto radimo u istoj
firmi) primjetio na podne namazu. Tek tada sam je počeo posmatrati kao neku koja bi eventualno
sutra mogla biti moja žena. Ja sam hvala Allahu musliman i pošto razmišljam o traženju pogodne
djevojke mislio sam da nema bolje prilike od nje. Ja sam je vidio kao lijepu, pametnu i
inteligentnu i bio sam vrlo često u prilici da se uvjerim u njene prednosti i vrline ali i neke manje
mane što mi nije zasmetalo. Vidim da klanja i posti pa šta čovjek bolje da traži. Onako ispotiha
ja sam ponekad u sebi mislio i tražio od Allaha, dž.š., da nas spoji i obdari ljepotom na ovom
svijetu koja se zove brak. I tako nadajući se i gubeći nadu naizmjenično ta djevojka mi poče
davati neke pozitivne signale pa nekako dođoh i ja u priliku da sa njom malo porazgovaram o
tim stvarima (brak i sl). Ne mogu da krijem da sam počeo dobijati neka lijepa osjećanja prema
njoj, ali tada se tek pojaviše problemi. Iako je ona sada u islamu, priznala mi je da nije uvijek
bilo tako i da nosi sa sobom breme prošlosti za koje se pokajala i tražila oprost i sada svoj život,
Allahovom milošću usmjerava na pravi put. Rekla mi je da je prije imala momka ili momke sa
kojim nije bila u šerijatskoj vezi, i nekako mi nagovjestila da je sa njima imala seksualne odnose.
Meni je to nekako ružno i ispod dostojanstva da je pitam da mi kaže to doslovno, ali sam skoro
siguran da se takvo nešto desilo. Ona mi kaže da jednostavno ne može nikako ispraviti ono što se
desilo u prošlosti, da traži oprosta i kaje se i traži od mene da odlučim šta dalje. Mene znači
konkretno zanima šta uraditi u ovakvoj situaciji, kada je djevojka uradila nešto ovakvo u svojoj
prošlosti pa onda se izmjeni i krene pravim putem, kako čovjek da se postavi, jer sam i prije
naišao na sličan slučaj djevojke koja je, također, bila u islamu ali je imala isto breme iz prošlosti.
Ono što mi treba je stav vjere po tom pitanju pa bilo da ima više ili samo jedno mišljenje i da li
bi nama bilo prepreka za brak ako bi se time zaštitili od nekih većih grijeha. Znam za propis da
se bludnica ne udaje ni za kog osim za bludnika i obrnuto ali me interesuje da li se to može
primjenti i u ovom slučaju. Možda o ovom ne bih trebao razmišljati ovoliko ali ne mogu da
krijem da mi je bilo stalo do nje, a sad evo nisam siguran šta uraditi. S druge strane, ne želim da
pogriješim budući da je ona povratnik u vjeru i da mojim nepromišljenim potezom napravim
neku štetu njoj jer i ona mi je sama rekla, da je nekad muči to što vidi da ne može naći nekoga ko
nije drugačiji i ne pripada onom životu od kojeg se ona, elhamdulillah, okrenula. Ja nisam ni
neću da joj budem sudija ali me strah da joj sutra u ljutnji i huji možda nešto ne prigovorim ili
nabijem na nos. Za sebe mogu reći da sam vjernik, ali da moj iman nije uvijek onakav kakav bi
trebao biti i da sam ja sigurno radio neke greške u prošlosti ali, hvala Allahu, ne ovakve
krajnosti. Zbog svega ovoga što se dešava, uz Allahovu pomoć, počeh i ja da redovnije
izvršavam moje islamske obaveze, pa nekako gledam da mi je ova djevojka bila sebeb da
razmislim i opametim se, a mislim da namazom i zikrom smanjujem mogućnost da pogriješim
pri donošenju ovakve odluke. Pa zamolim Gospodara da njoj da nagradu za to a meni učvrsti
korake i podrži me da ustrajem. Pitanje je malo dugo ali ja nisam znao drugačije već ovako, a
sve ovo me poprilično emotivno pogađa. Također, molim vas da me uputite u neku literaturu
koju bih mogao pogledati da se malo bolje uputim u temu.

Odgovor: Ukoliko se iskreno pokajala i izvršava vjerske obaveze, nema šerijatske smetnje da se
oženite njome. Odluku o tome donesite sami.
Stupanje u brak nakon bluda
Pitanje: Ako dvoje počine blud prije stupanja u brak i poslije završe u braku, da li zaslužuju
džehennemsku kaznu propisanu za blud koji su učinili jedno s drugim prije stupanja u brak?

Odgovor: Vanbračni intimni odnos je haram bez obzira da li počinioci kasnije stupili u brak ili
ne. Kasnije sklapanje braka ne briše počinjeni grijeh. To može samo iskreno pokajanje ako ga
Allah primi. Kasnije stupanje u brak može ublažiti dunjalučku sramotu ukoliko se grijeh
eventualno razotkrije.
Upoznavanje sa ženom koja ima silikone

Pitanje: Premda pretpostavljam da ugrađivanje silikona nije dozvoljeno u islamu, zanima me da

li je grijeh biti sa djevojkom koja ima silikone, a koja jeste muslimanka, obzirom da se radi o
ljubavi? 

Odgovor: Ako je djevojka moralna i privržena svojoj vjeri, nije grijeh upoznati se s njom radi
moguće ženidbe, bez obzira na ugrađeni silikon.

Razumijevanje u vezi

Pitanje: Pokušavam da budem neko ko će nasavjetovati prijatelja koji je od sitnice napravio

brdo. U vezi je (pred sami brak). Mislim da im je veza uredu, ali on počesto zbog ljubomore
napravi problem i to brani sa pravilima ahlaka. Radi se o tome da mu je hanuma dodala na
facebook momka od rodice (s kojim živi), iako ga ne zna. To ga je rasrdilo i ne mogu nikako da
riješe ovaj problem. On smatra da je ona djevojka i nije trebala dodati muškarca, te da on i ona
(rodica) nisu na istom moralnom rangu. Pokušavao sam da savjetujem, ali on iz sitnice uspije da
nametne tako jake argumente. Možete li da mi kažete šta i kako da ih savjetujem? Šta je u ovom
slučaju ok i kako na sitnicama da ih šejtan ne napada?

Odgovor: Problem koji želite riješiti nije najjasnije predočen u Vašem pitanju. Smatramo da je
riječ o bezazlenom postupku koji nije posljedice neke zlonamjernosti. Ako neko ima običaj da
uveličava stvari i bezazlene postupke tretira suviše ozbiljno, imat će u životu i braku velikih
problema. Jer, nema savršenih bića koja čak ne mogu načinit ni manje propuste ili grješke.
Sigurno je da je dotična osoba pogriješila, ali nije to neka velika ili neoprostiva grješka. Poslanik,
a.s., kaže: "Ko nije milostiv prema drugima, neće se ni njemu drugi (Bog) smilovati." Ko nije
spreman oprostiti drugima neku grješku, kako može tražiti od Allaha da oprosti njegove grijehe.
Nema žene, a ni muškarca bez neke mahane i to treba biti jasno svima, u braku i van braka. Ko
smatra drugačije, nailazit će na nepremostive prepreke u životu i braku. Jednostavno neće
izdržati taj pritisak i psihički će popustiti prije ili kasnije. Možda je ustvari spomenutoj osobi taj
događaj samo izgovor i opravdanje za preispitivanje svoje veze i odnosa prema toj djevojci. A
Allah najbolje zna.

Ljubav i vjera

Pitanje: Imam jako veliki problem koji vremenom postaje i veći. Radi se o ljubavnoj vezi. U
nepunih petnaestak dana postao sam religiozniji. Više sam se približio Bogu nego sam to radio
prije; klanjam i pridržavam se svega što je islam zabranio. Međutim, prije nego sam promijenio
moj život imao sam djevojku. Bili smo sasvim običan par, ali smo znali za granice. Ona,
svakako, zna da sam postao religiozniji i strah je da zbog toga ne raskinemo. I mene je strah, ne
želim raskinuti, mada otprilike znam kakav je stav islama o vezi muškarca i žene. Ona nije
religiozna (muslimanka je), ali nije spremna da se odrekne života kojeg vodi. Molim vas da mi
pomognete da pronađem pravo rješenje. Šta da radim, da li da raskinem ili postoji neko drugo
objašnjenje?

Odgovor: O pitanju te vrste teško je sa strane dati odgovor. Vi najbolje poznajete svoje i njeno
stanje, moguće posljedice jednog, drugog ili trećeg rješenja i na osnovu Vaše iskrene i
dobronamjerne procjene odlučite se za rješenje koje smatrate za Vas i Vašu vjeru najboljim.
Savjetujemo Vam da dobro razmislite, da ne žurite sa donošenjem konačnih odluka i da nastojite
pridobiti Vašu djevojku za put kojim ste, hvala Bogu, krenuli. Ne znamo samo kako neko može
biti musliman, a da nije religiozan. Te dvije kategorije se međusobno isključuju.

Ulazak u brak bez ljubavi

Pitanje: U velikoj sam nedoumici pred veoma važnim životnim pitanjem, pa bi mi od velike
koristi bio vaš savjet. Imam 28 godina i osjećam potrebu da se oženim. Visoko sam obrazovan i
znam šta, po islamskom učenju, treba uzeti u obzir kod odabira životnog druga, ali mi nije jasno
koliko jake emocije trebaju biti prema djevojci da bismo je uzeli za ženu. Je li dovoljno da o njoj
imamo samo lijepo mišljenje i da nam se samo "donekle" sviđa?

To me jako muči, jer sam već nekoliko puta imao takve prilike. Zbog jedne takve prilike čak
osjećam kajanje, a upravo zbog spomenute nedoumice. Često se pitam da li sam pogriješio, jer se
radilo o veoma dobroj djevojci. Molim vas da me posavjetujete i sa šerijatskog i sa stanovišta
vašeg životnog iskustva.

Odgovor: Objektivni kriteriji koji opredjeljuju muškarce da se ožene određenom djevojkom

definirani su u sunnetu Allahovog Poslanika a.s. U istom sunnetu (hadisu) preporučeno je da se
ženi onom koja posjeduje visoke moralne kvalitete (vjeru). Isti princip važi za oba buduća
supružnika. Osim objektivnih postoje i subjektivni kriteriji koji se razlikuju od osobe do osobe.
Jake predbračne emocije (ljubav) prema nekoj osobi (djevojci) nisu uvjet sretnog bračnog života.
Naprotiv, one često uzrokuju velike traume i frustracije na obje strane, jer se veliki broj tih
"velikih" ljubavi okonča razlazom, nekada prije braka, kao u Vašem slučaju, a nekada u toku
samog braka. Da li ste pogriješili u slučaju konkretne djevojke teško je reći. Ljudske ocjene u
tom smislu su krajnje relativne. Uzvišeni u Kur'anu kaže: "Možda nešto prezirete, a to je dobro
za vas, a možda nešto volite, a to je zlo za vas. Allah zna, a vi ne znate". (El-Bekare,216) Nema
potrebe niti koristi da se previše kajete zbog propuštene prilike, okrenite se budućnosti, potražite
novu priliku, oslonite se na preporuku Muhammeda a.s. o odabiru bračnog druga i uputite
Uzvišenome dovu da vas pomogne u vašoj čestitoj namjeri.   

Status braka bez ljubavi

Pitanje: Šta znači kada muž kaže ženi da je „mrtav“ i da više ništa ne osjeća prema njoj, da li je
time njihov brak šeri’atski raskinut?

Odgovor: Navedene riječi su samo znak krize u braku i zahlađenja odnosa među supružnicima,
ali pravno ne znače raskid bračne veze ni izričito niti u prenesenom smislu, osim ako muž izjavi
da je upravo to namjeravao svojim govorom. Tada će se tretirati kao jedan opozivi raskid.
Odsustvo prisnih osjećanja među supružnicima najčešće je privremenog karaktera i posljedica
trenutnog nesporazuma i ne mora nužno voditi rastavi braka čak i ako takvo stanje potraje duže.
Treba učiniti maksimalne napore da se brak spasi, jer je razvod braka Bogu najmrža dozvoljena
stvar.

Krvna grupa

Pitanje: Imam djevojku koju želim oženiti. Međutim, nedavno smo čuli nešto što nas je
zabrinulo, pa se obraćamo vama sa nadom da nam možete otkloniti nedoumicu. Naime, čuli smo
da osobe koje imaju istu krvnu grupu ne bi trebale, s medicinskog stanovišta posmatrano,
sklapati brak jer žena ne može zatrudniti, a ako zatrudni može roditi defektno dijete. Ja i moja
odabranica smo oboje nulta grupa - ja RH pozitivna, a ona RH negativna. Molim vas da nam
kažete da li vam je poznato da li je to istina i kakav je stav šerijata o ovom pitanju?

Odgovor: Najbolje je da u vezi toga obavite konsultacije sa ginekolozima i ljekarima opšte

prakse. Sa šerijatske strane to nije smetnja.

Zaruke i prstenje

Pitanje: Zanimaju me konkretni šerijatski propisi o zarukama te sklapanju u brak? Što se tiče
zaruka posebno me interesuje stavljanje prstenja na ruke, što je danas većinom i običaj, da li je to
dozvoljeno? Ako ima i neke literature da mi možete preporučiti na ovu temu bio bih  vam
zahvalan? 
Odgovor: Opširnije o konkretnim šerijatskim propisima o zaruci i braku možete naći u fikhskim
knjigama koje govore na tu temu (npr. Tuhmaz: Hanefijski fikh, tom II, 2003. te druga djela na
temu braka u islamu). Prije sklapanja braka muškarcu i ženi nije dozvoljeno doticati jedno drugo
niti se osamljivati u zatvorenom prostoru. Pa prema tome, nije dozvoljeno prije braka da
muškarac uzima djevojku za ruku i stavlja joj prsten i obratno. Dozvoljeno je da zaručnici
razmijene poklone i darove povodom zaruke, uključujući i prsten, ali bez ispoljavanja bilo
kakvih intimnosti. Tek nakon obavljenog vjenčanja, te intimnosti postaju dozvoljene.

Pitanje: Da li su dozvoljene zaruke muškarca i žene prije braka na način koji se praktikuje
davanjem prstena?
 
Odgovor: Dopušteno je na ime zaruke dati prsten i sličnu hediju. U slučaju raskida, to bi
trebalo vratiti davaocu, jer je riječ o uvjetnoj hediji. Raskid zaruke bez opravdanog razloga je
veoma pokuđeno djelo, jer najčešće uzrokuje moralnu štetu i duševnu bol drugoj osobi, a
katkada i imovinsku štetu.

Poklon za zaruke

Pitanje: U prethodnim odgovorima sam našla da se prsten može darovati tokom zaruka.

Međutim, da li je prsten samo običaj koji je rasprostranjen na našem području, a koji
praktikuju i nemuslimani ili ima ulogu i u islamu, tj da li je preporučen baš prsten, ili je lijepo
izabrati baš njega, ima li možda važnost sunneta? Da li je samo dozvoljen ili i preporučen?
Također, pred kim se može nositi/pokazivati zaručnički prsten, obzirom da bi javnost mogla po
prstenu prepoznati da je osoba zaručena, a zaruke se trebaju skriti?
 
Odgovor: O ovoj temi nema Teksta (ajeta ili hadisa) koji izričito naređuje niti zabranjuje, niti
preporučuje niti ne preporučuje darivanje prstena, pa se shodno tome postupa prema običaju.
Ako je uobičajeno da prilikom zaruke mladić daje prsten onda nema smetnje da to i učini.
Također, nema posebne preporuke (tj. autentične predaje) da se vijest o zarukama treba
skrivati. Međutim, ako postoji poseban razlog za to, kao da zainteresovane strane procijene da
je to potrebno, onda se može tako i postupiti, shodno riječima Allahova Poslanika,
s.a.v.s.: „Pomozite se u realizaciji svojih potreba skrivanjem jer svaka blagodat ima nekog ko
zavidi na njoj.“ Da li će se vijest o zarukama skrivati ili ne, prepušteno je akterima da odluče,
a primjenjuje se ono što je za njih korisnije.

Vraćanje darova dobivenih prije braka

Pitanje: Htjela bih Vas pitati jedno pitanje koje me već duže vrijeme muči. Djevojka sam koja
prakticira islam od malih nogu, elhamdulillah, pa zbog toga želim u svakoj situaciji ispravno
postupiti, koliko je to moguće. Bila sam u dugoj vezi s jednim momkom, i planirali smo se uzeti,
međutim, desilo se nešto što je meni zasmetalo i ja sam prekinula tu vezu. Od njega sam, dok
smo još „ašikovali“, dobila mnogo nakita. Iako to nije bila zaruka, ja ne znam šta da radim s tim.
To je zaista vrijedan nakit, čak nekoliko stotina maraka. Da li da pitam njega da mu to vratim,
iako znam da on ne želi čuti više za mene i strah me reakcije njegove, jer sam ga jako
povrijedila? Ili ja smijem to da koristim kao svoje vlasništvo, dakle, da prodam, poklonim, ili
nešto slično uradim s tim?

Odgovor: U spomenutom slučaju treba razjasniti da li je riječ o zaruci ili ne. Ako se radi o
zaruci, treba znati da zaruka nije ugovor o braku, već samo svojevrsna najava i iskazivanje želje
za sklapanjem braka. Zato zaruka nema pravnih posljedica, osim moralne zabrane novog
zaručivanja od strane drugog zaručnika. Načelno, dopušteno je bilo kojoj strani, s razlogom ili
bez razloga, odustati od zaruke, odnosno sklapanja braka, mada bezrazložno odustajanje nije
pohvalno budući da može nanijeti stanovitu duševnu bol i nelagodu drugoj strani. Hedije koje
zaručnik pokloni zaručnici tretiraju se kao pokloni s posebnim motivom (vezanim za buduće
zaključenje ugovora o braku). Ukoliko se motiv ne ostvari, tj. zaruka se raskine, zaručnik ima
pravo tražiti poklone nazad i zaručnica je dužna vratiti ih, osim ako su u međuvremenu uništeni
ili potrošeni. Čini se da je stav koji uzima u obzir koja je strana inicirala raskid zaruke razložan i
pravičan. Prema njemu, ako je zaruku inicirao zaručnik, nema pravo tražiti poklone nazad, a ako
je to inicirala zaručnica, onda je dužna vratiti poklone nazad u naturi, ako su u njenom posjedu,
ili u protuvrijednosti, ako su otuđeni ili uništeni. Ukoliko je odustajanje od zaruke uzrokvalo
drugoj strani materijalnu ili moralnu štetu, oštećena strana ima pravo zahtijevati naknadu štete
koju će utvrditi sud. To je u skladu s principom pravičnosti, mada klasični pravnici nisu utvrdili
takav propis budući da to pitanje nije izričito regulisano u pravnim izvorima. U Vašem slučaju,
obzirom da je raskid iniciran s Vaše strane, trebate vratiti bivšem zaručniku poklone koje Vam je
poklonio u svrhu potvrde zaruke. Ukoliko odbije primiti ih nazad, možete s njima raspolagati kao
sa svojim vlasništvom. U slučaju da je riječ o običnim poklonima, ne u svrhu zaruke, smatramo
da treba postupiti na isti način, budući da se tu radi o poklonu s posebnim motivom koji nije
ostvaren i zato se treba vratiti u prvobitno stanje. Da nije bilo veze i nade u sklapanje braka,
vjerovatno ne bi bilo ni poklona, bar ne onih skupocjenih. U svakom slučaju, ponudite mu
vraćanje poklona ili mu ih vratite po posredniku.

Trajanje zaruka
Pitanje: Zanima me kakav je stav islama po pitanju zaruka; da li zaručnici moraju ispunjavati
neka posebna pravila i da li je uredu sa islamskog stanovišta zaručiti se, a ne stupiti u bračne
vode recimo slijedeće dvije godine?

Odgovor: Zaruka je dozvoljen čin kojim se izražava nagovještaj i želja za sklapanjem braka sa
zaručenom osobom. Zaruka nema nekih posebnih pravnih posljedica osim zabrane da se zaručuje
već zaručena djevojka. Zaruka se može raskinuti od bilo koje strane sa ili bez pristanka druge
strane. Pokuđeno je bez opravdanog razloga raskinuti zaruku, posebno ako je to nakon dužeg
perioda trajanja zaruke. Haram je zaručivati se i raskidati zaruku sa namjerom nanošenja štete
zaručniku/ci. Zaručničke poklone treba vratiti ukoliko nisu u međuvremenu potrošeni ili uništeni.
Zaručnici se i dalje, kada su u pitanju njihovi međusobni odnosi, tretiraju kao stranci, dakle nije
im dozvoljeno osamljivanje niti bilo šta drugo što je svojstveno bračnim odnosima. Kada je u
pitanju vrijeme trajanja zaručničkog perioda ono nije fiksirano, pa prema tome može trajati kraće
ili duže vrijeme, ovisi o okolnostima, namjerama i mogućnostima zaručnika. Praksa pokazuje da
je bolje da taj period bude kraći, budući da je raskid zaruka nakon dužeg perioda bolniji, a možda
se u međuvremenu propuste slične ili bolje prilike za udaju ili ženidbu.

Pitanje: Zanima me da li je potrebno da prođe određeno vrijeme između vjeridbe i braka? Da

li je u redu da se u brak stupi par godina nakon vjeridbe, i da li je po islamu dozvoljen
zaručnički prsten?
Odgovor: Obično prođe neko vrijeme između zaručivanja i sklapanja braka. To je period koji
je potreban da se osobe koje namjeravaju stupiti u brak upoznaju. Nije precizno određeno
koliko traje taj period, to ovisi od samih zaručnika, njihovih planova i mogućnosti. No,
općenito predugo trajanje zaruka nije dobro rješenje, jer zavlači osobe, a na kraju može doći do
raskida. Brak se može sklopiti i bez zaruka, a može i nekoliko godina nakon zaruka. Zaruka je
samo neka vrsta najave i obećanja sklapanja braka s dotičnom osobom. Ona ne obavezuje, ali
je poželjno da se obećanje ispuni. Zaručnički prsten je dozvoljen; ako dođe do raskida zaruka
treba ga vratiti, posebno ako zaručnica uzrokuje raskid zaruka.

Fizički kontakt između zaručnika

Pitanje: Djevojka koja pristane da se uda za mladića koji traži njenu ruku, te mladić dobije
dozvolu od oca, brata ili njenog staratelja i oni odobre njihovo viđanje. Kakva prava poslije
toga imaju po pitanju toga da sjede skupa? Može li mladić imati kontakt sa djevojkom kao što
je rukovanje, zagrljaj?
 
Odgovor: Postupak o kojem pitate tretira se nekom vrstom prosidbe (hitbe). To je samo najava
braka i ona ne proizvodi pravne posljedice braka. Prema tome, u konkretnom slučaju, osim
viđenja i razgovora na javnom mjestu, bez osamljivanja, nije dozvoljen nikakav fizički
kontakt, zato što ugovor o braku nije sklopljen.

Upoznavanje zaručnice sa historijatom bolesti

Pitanje: Imam rođaka koji je obolio od teške zarazne bolesti unutrašnjih organa. U
međuvremenu se izliječio, ali se još uvijek mora podvrgavati medicinskom tretmanu. Sada želi
da se oženi. Da li je dužan obavijestiti zaručnicu i njenu rodbinu o historijatu svoje bolesti?

Odgovor: Ako bolest nije zarazna (ili to više nije nakon izliječenja), ako nije odbojna, mentalna,
ako ne utiče na normalno odvijanje bračnih odnosa, nema potrebe da se o njoj obavještava
zaručnica, odnosno buduća supruga. Ono što treba pojasniti jesu činjenice čije bi prešućivanje
predstavljalo obmanu koja bi mogla direktno ugroziti normalno funkcionisanje i odvijanje
bračnog života u svim bitnim aspektima.
Odgađanje braka

Pitanje: Imam 25 godina, hvala Allahu, uskoro treba da diplomiram. Imam momka već 3,5
godine, dobro se slažemo, poštujemo, oboje smo vjernici, elahmadulillah, i ne zabavljamo se kao
današnja omladina. On ima isto 25 godina, ali je malo zakasnio sa fakultetom pa je tek druga
godina. On živi sa roditeljima i nije zaposlen. Problem je u tome što bih ja voljela da se mi u
skorije vrijeme, inšallah, vjenčamo jer dugo se znamo, volimo se. On to odgađa zbog fakulteta i
misli da treba s tim još pričekati. Ja razmišljam o porodici o potomstvu i godinama koje mi
imamo. Molim vas za savjet šta da radim? 

Odgovor: Budući da se dugo i dobro poznajete i međusobno slažete, savjetujemo Vam da ne

odgađate vjenčanje i brak. Međutim, za to je potrebna saglasnost i spremnost obje strane. Morate
uvjeriti Vašeg izabranika da je vaše vjenčanje najbolja i najispravnija odluka te da dalje
odgađanje toga čina možda i nije opravdano. No, možda i on ima neke svoje razloge, pa u miru
razmotrite i jedne i druge i donesite za oboje prihvatljivu odluku. Neka Vam Uzvišeni u tome
pomogne.

Pitanje: Da li je grijeh ostati neudat ili ne oženjen?

Odgovor: U normalnom stanju i okolnostima stupanje u brak je sunnet, što znači da onaj koji ga
izvrši ima sevab, a onaj koji ga ne izvrši nije griješan. Međutim, kada je riječ o osobama koje se
ne mogu suzdržati od bluda ili se boje da se neće moći sačuvati od nemorala ukoliko ne stupe u
brak stupanje u brak je farz ili vadžib (obaveza), pa je za te osobe grijeh ukoliko ne izvrše svoju
obavezu. Za neke je osobe stupanje u brak haram, pa ako bi stupile u brak počinile bi grijeh.
Propis zavisi od osobe i njene situacije.

Muta’ brak

Pitanje: Molim Vas da mi navedete hadis, eventualno hadise sa prenosiocima o muta' braku.
Poznat mi je stav sva četiri mezheba da je muta' brak Muhammed, a.s., dozvolio pa zabranio, ali
čitam na nekim forumima da prenosioci tih hadisa nisu pouzdani, a čitam i to da je po šijjama
sunnet sklapati muta' brak, te da Alejhisselam jeste dozvolio ali da je Omer, r.a., zabranio. 
Nemam u blizini nikakve literature gdje bih mogla iščitati ovu tematku.

Odgovor: Hadise u kojima se spominje nedvosmislena zabrana mut'a (privremenog) braka

zabilježili su Buharija i Muslim, kao i Ahmed te Ebu Davud. Nema dileme u vezi autentičnosti
tih hadisa kod ehli-sunneta, odnosno četiri poznata ehli-sunnetska mezheba (hanefijski,
malikijski, šafijski i hanbelijski) te su stoga svi spomenuti mezhebi zauzeli stav o zabranjenosti
mut'a braka. Šije ne priznaju autentičnosti tih, kao i mnogih drugih hadisa koji se navode u
Buharijevom i Muslimovom Sahihu, kao i drugim zbirkama hadisa koje koriste suniti, odnosno
ogromna većina muslimana, i zato smatraju mut'a brak dozvoljenim, osim grupacije zejdija koji
smatraju takav brak zabranjenim. Ne znam šta Vam znači navođenje hadisa sa senedom, ne
mislite valjda da možete osporavati hadise koji su zabilježeni u Buharijevom i Muslimovom
Sahihu, osim ako i sami naginjete šiijskom učenju?! Rasprave o navedenom pitanju su davno
okončane, argumenti iznešeni, i ne mislimo da će bilo koja strana promijeniti svoje mišljenje.
Šijama, i svima onima koji misle kao oni, kažemo: Vama vaše, a nama naše mišljenje. Šerijat ne
dozvoljava mut'a brak. Svaka dalja priča o njemu je izlišna.

Vjenčanje preko pisma

Pitanje: Kada se dvije osobe vjenčaju preko pisma, a prihvataju stav hanefijskog mezheba da se
žena može udat bez staratelja, i desi se da je mlada izjavila pristanak pred dvije žene u svojstvu
svjedoka misleći da je to dovoljno. Da li je vjenčanje ništavno ili je samo nepotpun bračni
ugovor, kao npr.. prema mišljenju malikija? Da li su oni supružnici nakon takvog vjenčanja?

Odgovor: U spomenutom slučaju nisu se ispunili svi potrebni šerijatski uvjeti valjanosti braka
pa se on ne može smatrati šerijatski valjano zaključenim i treba ga obnoviti uz propisanu
proceduru uključujući i prisustvo ugovornih strana na jednom mjestu. Zaključenje braka izjavom
ponude i prihvata putem pisma neprihvatljivo je u ovom vremenu posebno u našim okolnostima
gdje se zahtjeva da brak bude prethodno sklopljen pred matičarem radi potpune zaštite prava
budućih supružnika. Zaključenje braka putem pisama nosi mnogo rizika i neizvjesnosti pa se ne
može prihvatiti u ovom vremenu i okolnostima.

Višeženstvo / poligamija

Pitanje: Ukoliko musliman ima više žena da li one moraju da žive na odvojenim lokacijama
ili mogu biti u istoj kući i koristiti iste prostorije.

Odgovor: Višeženstvo u našoj državi je zabranjeno zakonom, uz to nije uobičajeno kod nas, pa
nema svrhe postavljati slična pitanja niti odgovarati na njih. Što se tiče samog fikhskog propisa u
spomenutom slučaju, ukoliko se slože mogu živjeti u jednoj kući, u odvojenim sobama, ali je to
više u sferi nemogućeg no realno ostvarivog.

Pitanje: Zanima me da li je IZ BiH ili neko ko je kompetentan za to u IZ, izdao fetvu u kojoj
stoji, da je za brak sa drugom ženom potreban pristanak prve žene? Ukoliko postoji takava
fetva, molim Vas, ako možete, da mi je proslijedite. Ukoliko ne, molim Vas da mi odgovorite
koji su uvjeti za sklapanje braka sa drugom ženom?
 
Odgovor: Kod nas ne postoje zakonski uslovi za to, a niti se takav brak može sklopiti u okviru
ustanova Islamske zajednice (pred imamom-matičarem), jer je prije zaključenja braka pred
imamom neophodno pribaviti dokument o vjenčanju pred matičarem. Kako nije moguće
drugoj supruzi osigirati isti zakonski tretman, nije moguće realizirati uvjet braka s drugom
ženom, a to je ravnopravan tretman supruga. S druge strane, s prvom suprugom ste stupili u
brak uz uobičajenu praksu da su brakovi kod nas monogamni, pa se uvjet monogamnosti braka
presumira kao unaprijed postavljeni uvjet prilikom sklapanja prvog braka. A ono što je
uobičajeno kroz običaj ima snagu uvjetovanog - kaže jedno šerijatsko pravno pravilo.

Pitanje: Zašto Islamska zajednica ne želi i ne praktikuje sklapanje braka jednog muškarca sa
više žena? Zar ne postoji određena odgovornost ove islamske institucije da provodi prava
muslimana u svakom aspektu života, pa tako i u ovom? I da li islamska zajednica može sebi
uzeti za pravo da osporava ono što je Allah, dž. š. dozvolio (osporava u smislu da izbjegava
sklapanje takvih brakova)? Da li su određene skupine muslimana koje imaju želju i potrebu za
takvim brakom time oštećene?
 
Odgovor: Islamska zajednica to ne čini zato što je zakonom zabranjeno. Zajednica ne može
postupati suprotno zakonu, a istovremeno se pozivati na zakonsku zaštitu kada joj to zatreba.
Islamska zajednica nema mehanizama za sprovedbu pravnih posljedica braka u slučaju kada
jedan ili oba bračna druga ne poštuju i ne izvršavaju svoje obaveze. Zato se zahtijeva da se
prije šerijatskog obavi građansko vjenčanje, jer sudovi kod nas priznaju samo građansko
vjenčanje obavljeno pred matičarem. Kako je zakonom zabranjeno sklapanje drugog braka,
ako je osoba koja ga želi sklopiti još uvijek u braku, iz tog razloga Islamska zajednica ne
obavlja sklapanje tog drugog braka, jer nema pravnih mehanizama za zaštitu bračnih prava
osoba u takvom braku, posebno žene. Poligamija nije naređena u islamu, već samo dopuštena
u posebno opravdanim slučajevima.

Pitanje: Zanima da li se mogu šerijatski vjenčati sa dvije, tri ili četiri žene, jer kod matičara
naravno ne mogu, jer poligamni brakovi nisu priznati po općem zakonu BiH?
 
Odgovor: Ako je nešto zakonom zabranjeno kod nas, ne možemo Vam savjetovati da kršite
zakon. Radi sudske zaštite prava žena, neophodno je brak registrirati kod matičara. Takva
praksa postoji manje više u svim muslimanskim zemljama. Njen cilj je pravna, odnosno sudska
zaštita prava žena. Ovo dolazi posebno do izražaja u slučaju razvoda braka te u pogledu djece i
njihovog statusa. Supruge u eventualnom poligamnom braku kod nas ne bi bile ravnopravne u
pogledu svojih prava, posebno onih koje garantuje zakon, pa ne bi bio ispunjen uvjet kojim je
u Kur'anu dozvoljena poligamija, a to je pravedan odnos. Jedna bi bila dvostruko zakonita, a
druge djelimično. U našim uslovima poligamni brak, osim što nije dozvoljen zakonom, ne
može ni u praksi funkcionirat. Roditelji djevojaka ne dozvoljavaju da njihove kćerke sklapaju
takve brakove, a njihovo mišljenje i u šerijatu je relevantno.
Ženidba bez dozvole prve žene

Pitanje: Znam da je poligamija zakonski nemoguća. Ali edukativno me interesuje da li muž

može dovesti (oženiti) drugu ženu bez dozvole ili odobrenja prve žene?

Odgovor: Budući da je poligamija zakonski zabranjena u BiH, pa time i neprimjenjiva,

smatramo nepotrebnim baviti se ovim pitanjem. Ono nije praktično relevantno. Bavljenje njime
iz spekulativnih razloga nije poželjno. Ako već želite da znate spomenuto pitanje iz čisto
edukativnih razloga, onda Vam možemo ukratko reći slijedeće: Ako je žena uvjetovala prilikom
sklapanja braka da muž ne može dovesti drugu ženu bez njenog prethodnog odobrenja, taj uvjet
se mora ispoštovati. U protivnom, žena ima pravo na razvod braka. Ako to nije uvjetovala,
pristanak prve žene je poželjan, ali nije uvjet.

Ograničenost poligamije

Pitanje: Da li šerijatski propis o poligamiji za muškarce do 4 žene označava da jedan muškarac u

toku svog života može imati maksimalno 4 žene, ili to znači da istovremeno u nekom trenutku
života može imati 4 žene (odnosno teoretski neograničeno u svom životu - npr. jednoj da razvod,
a oženi drugu)?  Pitanje je čisto teorijskog karaktera.

Odgovor: Misli se na brak sa četiri žene istovremeno, a ne tokom života.

Šerijatski brak u tajnosti s drugom ženom

Pitanje: Moj otac koji je u zakonskom braku sa mojom majkom je sklopio šerijatski brak sa
drugom ženom bez ikakvog našeg znanja. Ja sam to saznala slučajno i bila sam u nevjerici i
mislila sam da su to neke priče rekla-kazala, ali se uspostavilo da je to istina. Mi (moja majka i
ja),  imamo već duže vrijeme velikih problema sa njim i njegovim ponašanjem i mislili smo da
su to sve neki "starački tersluzi", međutim uspostavilo se da je on sebi našao družbenicu i obavio
vjenčanje, a nije ni pokušao da predloži zakonski razvod i da to učini jer se boji podjele imovine.
On bi najradije da mi nestanemo s ovog svijeta pa da živi vjerovatno s njom u stanu koji je moja
majka kućila 40 godina. On je 1937. godište. Ovo je vrlo teško i potresno za mene, moju sestru a
za majku da i ne govorim, pa me interesuje da li bi mi omogućili sa nekim od vaših savjetnika
sastanak da obavim razgovor bez ovakvog dopisivanja i da probam da riješim našu veliku
agoniju? 
Odgovor: Vaš otac sigurno nije mogao na valjan način službeno kod nadležnog organa Islamske
zajednice obaviti šerijatsko vjenčanje s drugom ženom, već je to, ako je to uopće uradio, obavio
na nekoj privatnoj ceremoniji u privatnoj režiji. To je tzv. tajni brak koji mi ne odobravamo, već
ga smatramo nedozvoljenim, budući da ne ispunjava osnovne ciljeve šerijatskog braka. Ne
znamo ko bi Vam u tom smislu mogao pomoći u Islamskoj zajednici, jer Zajednica ne stoji iza
takvog čina Vašeg oca. Predlažemo Vam da provjerite kod glavnog imama Vašeg Medžlisa IZ
da li je neko od imama obavio takvo vjenčanje.

O općinskom/građanskom i šerijatskom vjenčanju

Pitanje Zanima me da li Allah priznaje brak koji je sklopljen pred opštinskim matičarem?
 
Odgovor: Ako brak sklopljen pred matičarem u općini ispunjava šerijatske uvjete, što je
najčešće, on je ispravan, a ako ne ispunjava, što se katkada može desiti, onda nije ispravan
šerijatski, makar bio sklopljen pred matičarem. Šerijatski uvjeti i oni koje zahtijeva zakon nisu
u svemu podudarni. Zato je, pored građanskog, potrebno i šerijatsko sklapanje braka, jer jedino
tada možemo biti sigurni da su svi šerijatski uvjeti ispunjeni.

Pitanje: Desio se skoro jedan slučaj da se osoba koju poznajem vjenčala, i ja sam baš bio srećan
jer mi je to draga osoba. Gledajući njihove slike sa vjenčanja, nisam zapazio nijednu na kojoj se
moglo vidjet da je bilo i šerijatskog obilježavanja vjenčanja, tj. šerijatski sklopljenog braka. To
me je iznenadilo jer ta osoba zna propise islama i koliko mi je poznato da brak koji nije šerijatski
(pred Allahom) sklopljen, da je ništavan i da djeca iz takvog braka mogu da se računaju kao
"kopilad"? Je li tako?

Osoba je sklopila "građanski" brak u zapadnoj Evropi i tamo i boravi, pretpostavljam da je i u toj
državi kao i svim ostalim sekularnim državama obavezno i jedino priznato opštinsko vjenčanje
pred zakonom i za ostvarivanje nekih prava u braku ili kasnije pri razvodu. Ali ako postoji
mogućnost da se nakon (ili prije toga) toga sklopi i šerijatski brak, a osoba to svoje pravo ne
iskoristi, kako može takav brak da se tretira validnim (islamski ispravan)? Jer po logici
rasuđivanja tu osoba svjesno bira samo za građanski brak pri čijoj proceduri ne bivaju ispunjeni
(svi) uslovi za sklapanje braka na način koje zahtjeva islam, broj i vrste svjedoka, dogovor o
mehru, zajednička dova i sve u svemu brak u ime Allaha?

Čitajući na vašoj stranici ranija postavljena pitanja slične problematike, shvatio sam da vi
smatrate ispravnim i "građanske" brakove, pa se u meni budi pitanje, zbog čega onda još
šerijatsko vjenčanje ako islamska institucija smatra valjanim (prihvatljivim) građanski brak?
Postoji li izlaz za osobe koje su sklopile "građanski" brak (dakle u sekularnoj državi), da nakon,
namjernog il nenajmernog zapostavljanja sklapanja šerijatskog braka, to urade naknadno? U koju
kategoriju spada dijete začeto prije a rođeno poslije šerijatskog vjenčanja, a u toku građanskog
braka?
Kod nas je tradicija da brak bude sklopljen u prisustvu svjedoka i imama. Je li to važi i za druge
mezhebe? Ili je šerijatski moguće da se dvoje "tajno" šerijatski sami vjenčaju?

Dakle, da naglasim još jednom, ako se podrazumijeva da osobe koje su sklopile građanski brak
zadovoljavaju uslovima šerijatskog braka, onda čemu i šerijatsko vjenčanje i gubitak vremena ili
trošak novca na dodatno vjenčanje? Kakva je svrha potvrđivanja nečeg što je već potvrđeno? Da
li vi, tj. vaši službenici, mladim bračnim parovima koji vam dolaze objasnite da nisu dužni da se
šerijatski vjenčaju nakon što su se vjenčali u opštini?

Građansko pravo (po sekularnom zakonu) ne priznaje šerijatski brak, dok neobavezivanje
muslimana na šerijatsko vjenčanje (pred Allahom) znači li da i mi priznajemo tu činjenicu koju
su sekularni (ljudski) zakoni nametnuli?

Da li smatrate "tajnim" brakom, ako se dvoje vjenčaju potpuno javno u džamiji (van BiH
naprimjer) gdje roditelji oba supružnika kao i ostala familija znaju ili su prisutni ali par odabere
da se ne vjenča u opštini tj. građanskim zakonom?

Odgovor: Može se desiti da se obavi vjenčanje pred matičarem, a da je taj brak šerijatski
ništavan, kao npr. kada bi muslimanka sklopila brak s nemuslimanom pred matičarem, građanski
bi bio valjan, a šerijatski ništavan, ili brak između brata i sestre po mlijeku, koji se može sklopiti
pred matičarem, a šerijatski je ništavan, ili žena u iddetu koja može sklopiti brak pred matičarem,
a šerijatski je neispravan. Zato smatramo neophodnim da se pored građanskog obavi i šerijatsko
vjenčanje, jer je tek tada sigurno da su ispunjeni svi uvjeti šerijatski valjanog braka. Pod
pretpostavkom da su ispunjeni svi šerijatski uvjeti valjanosti braka, i samo građansko vjenčanje
ozvaničava početak bračne veze. Šerijatsko vjenčanje je tada samo registracija faktičkog stanja i
vjerski čin kojim se balgosilja dotična bračna veza. I to ima svoju simboličku vrijednost i treba
ga podržati.

Šerijat je protiv tajnih brakova. Tajno „vjenčanje" bez svjedoka šerijatski nije ispravno i ne
smatra se vjenčanjem.

Dijete koje se začne nakon građanskog braka (pod uvjetom da su ispunjeni i šerijatski uvjeti
valjanosti braka), a prije formalnog šerijatskog vjenčanja, koje je tada zapravo registracija
postojećeg stanja, smatra se bračnim, jer je to u interesu djeteta, a ono što je u interesu djeteta,
Šerijat podržava.

Islamska zajednica ima pravo i obavezu da osigura, onima koji to žele, mogućnost šerijatskog
vjenčanja, nakon onog obavljenog pred matičarem bez obzira da li se to nekome dopadalo ili ne,
da li koštalo ili ne. Niko se ne tjera silom na takav čin. Onima koji to žele, mora im se i
omogućiti. Vjenčanje u džamiji i pred imamom ima svoju simboliku i vrijednost, bez obzira na
prethodno vjenčanje pred civilnim organom. U nekim državama, poput Hrvatske, vjenčanje pred
imamom odmjenjuje vjenčanje pred matičarem. Dakle, smatra se istovremeno i civilnim
vjenčanjem. Nadamo se da će takvih država ubuduće biti još više. Do tada, preostaje nam
mogućnost dvojnog vjenčanja: prvo, povinjavajući se zakonu države, a drugo, povinjavajući se
zakonu vjere.

Važnost općinskog vjenčanja

Pitanje: Vidio sam da je bilo par pitanja u vezi sklapanja šerijatskog braka bez zakonskog,
građanskog braka. I vi u većini odgovora spominjete kako se ne prepručuje sklapanje tajnih
brakova, mada niko nije spominjao tajnost braka. Pa sam želio da pojasnim, jer i mene isto
zanima. Nisam u mogućnosti da sklopim pravni brak, a sa djevojkom sam razgovarao o
šerijatskom braku, dakle taj šerijatski brak bi bio u potpunosti javan i po svim propisima, pa sad
da li je to dozvoljeno?

Odgovor: Ako brak nije tajni već javni, zašto onda ne obaviti i građansko vjenčanje, zašto ne
objaviti brak i živjeti normalnim životom. Čemu to skrivanje i izbjegavanje, ako se iza toga ne
krije bježanje od obaveza i posljedica valjano sklopljenog braka. Zajednički život supružnika bez
pravno uređene zajednice, nije regularan i donosi brojne probleme koji izbijaju na površinu kada
dođe do razlaza koji je uvijek moguć i on se mora uzeti u obzir kada se govori o takvoj vrsti
braka.

Važnost šerijatskog vjenčanja

Pitanje: Da li je šerijatsko vjenčanje obavezno?

Odgovor: Da bi brak bio šerijatski ispravan mora ispunjavati sve Šerijatom predviđene uvjete.
Prema tome, ako se ispune svi Šerijatom predviđeni uvjeti valjanosti sklapanja brak, vjenčanje,
odnosno ugovor o sklapanju braka će biti valjan. Tzv. Šerijatsko vjenčanje je znak da su
ispunjeni svi Šerijatom predviđeni uvjeti sklapanja braka shodno islamskim propisima.

Brak bez općinskog vjenčanja

Pitanje: Da li je brak samo šerijatski ovjeren halal, bez da se općinski vjenča, npr. u BiH, gdje
važe zakoni te države?
 
Odgovor: Registracija (sklapanje) braka kod nadležnog državnog organa (matičar) je veoma
važna u situaciji kada se vjerski sklopljen brak pred sudom ne priznaje po automatizmu i kao
građanski sklopljen brak zbog pravnog regulisanja statusnih i imovinsko-pravnih odnosa koje
brak podrazumijeva. Bez toga, ta prava neće biti moguće zaštititi pred sudom. Zato se u
Islamskoj zajednici ne obavljaju šerijatska vjenčanja bez prethodno obavljenog građanskog
vjenčanja.
Pitanje: Trenutno nisam u mogućnosti da oženim djevojku zbog toga što ona ima još godinu
studija u drugom gradu. Da li je dozvoljeno da se šerijatski vječamo (bez znanja šire javnosti),
kako bi se spasili činjenja grijeha ili u krajnjem slučaju bluda?
Odgovor: Brak je suviše ozbiljna ustanova da bi se njome eksperimentisalo. Prema tome,
šerijat ne poznaje tajne brakove. Ljudi trebaju znati, a roditelji i rodbina, posebno djevojke,
pogotovu, da su dotična djevojka i mladić u braku. U protivnom, njihovi susreti i osamljivanje
su sumnjivi i neprihvatljivi. S druge strane, nema garancije da će taj "brak" trajati i da se neće
raskinut nakon par mjeseci. Hoće li onda djevojka poslije toga lagati da nije bila ranije u
"braku" ili će govoriti istinu nekom budućem mušteriji. Brak je više od pukog zadovoljavanja
tjelesnih prohtjeva. Šta smeta da se vjenčate pred matičarem, a potom i šerijatski pred
imamom, ako doista namjeravate da sklopite brak i živite kao muž i supruga?

Pitanje: Ja i moja djevojka želimo se vjenčati na fakultetu, radi lakšeg studiranja i radi ljubavi, s
obzirom da bi nam pravni brak otežao studije i vjerovatno bismo kao vjenčane osobe izgubili
stipendije, mi se želimo vjenčati šerijatski, bez ičijeg znanja osim znanja svjedoka, da li je takav
brak valjan?
Odgovor: Prema propisima IZ u BiH ne može se obaviti šerijatsko vjenčanje bez prethodno
sklopljenog braka pred matičarem. Tajno sklopljen brak nije u skladu sa islamskim propisima o
braku. U tradiciji se nalaže obznanjivanje, a ne prikrivanje vjenčanja. Štete koje proizilaze iz
tako sklopljenog braka su puno veće od razloga koje navodite kao opravdanje za takav postupak.
Savjetujemo vam da se držite naše standardne prakse i procedure vjenčanja, jer je brak prevažna
i preozbiljna ustanova s kojom se ne može poigravati na spomenuti ili bilo koji drugi način.

Pitanje: Ja sam iz Crne Gore, imam jedno pitanje u vezi šerijatskih brakova. Ja sam se ženio 2
puta i oba puta u džamiji, prvi put sa prvom ženom sam se vjenčao u džamiji i sa tom ženom
imam sina. Sad sam se oženio po drugi put isto u džamiji, ali se nisam još razveo. Sa prvom
ženom nisam u dobrim odnosima i sad imam puno problema u ovom drugom braku, ne znam da
li sam se ogiješio sa ovom prvom ženom, jer nikako mi ne ide sada a sa ovom drugom. Stvarno
bih voleo da mi ide, jer imam i sa ovom dijete, kćerkicu.

Odgovor: Smatramo da ste pogriješili što ste se oženili drugom ženom prije zvaničnog raskida
braka sa prethodnom, budući da se niste mogli vjenčati pred državnim organom s novom
suprugom. Ne znamo kako Vas je imam mogao vjenčati, a da se prethodno niste vjenčali pred
matičarem. Sve su to propusti zbog kojih sada imate problema. Vjerovatno je tome doprinijela i
Vaša narav, budući da Vam je to drugi brak. Morate preispitati svoj odnos prema braku i
obavezama koje proističu iz čina vjenčanja i bračnog života supružnika. Klonite se bilo kakvih
ishitrenih poteza, dobro razmislite o posljedicama prije izgovaranja riječi i činjenja djela. Za sve
to je čovjek odgovoran i biće pitan na Sudnjem danu da li su njegove riječi i djela bila u skladu
sa islamskim učenjem, principima pravde i poštenja. U slučaju nesporazuma među bračnim
partnerima, može se potražiti pomoć mudrih miritelja s njegove i njene strane. Razvod braka je
krajnje, zadnje rješenje, kada sva druga rješenja zakažu. Nema magičnih rješenja svih problema
u braku. Prije svega bračni partneri su ti koji se moraju boriti za uspjeh svoga braka, posebno
kada u braku imaju djece. Djeci najteže pada razvod njihovih roditelja, pa o tome treba voditi
računa.

Pitanje: Kako se treba imam odnositi prema pozitivnom zakonodavstu kada je u pitanju
sklapanje šerijatskih brakova? Poznajem nekoliko bračnih parova koji su se samo šerijatski
vjenčali,ali ne i općinski? Da li se tu primjenjuje "...pokorni Allahu, Poslaniku i nadređenima...."

Odgovor: Islamska zajednica je zauzela stav da u svojim ustanovama ne obavlja šerijatsko

vjenčanje bez prethodno obavljenog građanskog vjenčanja u općini, radi pravne sigurnosti
ugovarača i mogućnosti osiguranja realizacije pravnih posljedica braka, tj. prava i obaveza
bračnih drugova putem suda.

Pitanje: Da li je brak ispravan ukoliko je obavljeno samo šerijatsko vjenčanja? Naime, ovdje u
Njemačkoj i Austrij, pa i u drugim zapadnim zemljama, sve više se da primjetiti kako se mladi
vjenčaju samo šerijatski (ko to šerijatsko vjenčanje uopšte obavlja nepoznato mi je), i nakon toga
zajedno žive, pravi bračni život, bez da se vjenčaju i u opštini, pa se postavlja pitanje da li je
takvo nešto ispravno i dozvoljeno, ili se ovakvim postupcima samo iskorištava islam? 

Odgovor: Takozvani tajni brakovi, uvijeni u formu tobožnjeg šerijatskog braka, neispravna je i
neprihvatljiva praksa. Islamski brak je javan i posve jasnih i čistih ciljeva. Sklapati tajni brak
pred nekakvim svjedocima od kojih se zahtjeva da o tome nikome ne govore, skriveno od očiju
javnosti, čak i od roditelja i rodbine, krajnje je sumnjiva i neprihvatljiva praksa. Takav brak ne
uživa nikakvu pravnu zaštitu i zakonski se tretira kao vanbračna zajednica, a možda čak ni tako,
budući da osobe koje žive u takvoj zajednici skrivaju i tu činjenicu, pa se najčešće tajno sastaju,
a javno se ponašaju kao da nisu u braku. Zato savjetujemo mladićima i djevojkama da se nipošto
ne upuštaju u takav posao, već da sklope građanski brak pred matičarem i šerijatski pred
imamom. Sve drugo je jedna vrsta samozavaravanja i obmanjivanja sebe i drugih.

Pitanje: Da li je valjan brak ako se obavi samo šerijatsko vjenčanje i da li se čini grijeh prema
Uzvišenom Bogu ako se ne obavi vjenčanje pred matičarem?

Odgovor: Kao građani ove države trebamo poštovati njene zakone koji nisu u suprotnosti sa
intencijama šerijata, a u zakonu je predviđen obavezan građanski brak. Kao muslimani dužni
smo poštovati i primjenjivati islamske propise o braku, a oni predviđaju sklapanja braka kada se
ispune predviđeni uvjeti i procedura, tj. šerijatsku formu braka. Nema nikakvih razloga da se ne
ispoštuju obje forme i procedure, jer je to moguće, a i neophodna je pretpostavka stabilne bračne
zajednice u kojoj će prava i obaveze biti osigurani i zakonskom i vjerskom sankcijom. Država ne
priznaje brak koji nije sklopljen na zakonom predviđen način, a šerijat ne priznaje brak koji ne
ispunjava šerijatske uvjete. Ispunjenje jedne forme ne odmjenjuje onu drugu. U pitanju su forme
koje imaju svoje specifičnosti i ne poklapaju se u svim detaljima i propisima. Zato
zanemarivanje bilo koje od dvije spomenute forme smatramo neispravnim postupkom iza koga
obično stoje sumnjivi i neprihvatljivi motivi i izgovori. Dakle, u našim uslovima treba ispuniti
obje forme braka: i građansku i šerijatsku.

Pitanje: Živim u Danskoj i ako Bog da se trebam vjenčati sa mojom vjerenicom iz Sarajeva.
Plan je da se vjenčamo šerijatski u Sarajevu, i onda po dolasku u Danksu odmah općinski.
Problem je međutim što je uslov da se najprije moramo vjenčati općinski da bi se zakazalo
šerijatsko vjenčanje. Da li je moguće vjenčati se šerijatski jer odmah po dolasku u Dansku
ćemo se vjenčati i općinski?
 
Odgovor: Pravilo je da se prvo izvrši civilno (općinsko) pa onda šerijastko vjenčanja iz
razloga pravne sigurnosti. Šta smeta da se prvo općinski vjenčate u Danskoj, a potom
šerijatski, bilo u samoj Danskoj ili u Sarajevu? To što tvrdite da ćete se vjenčati i općinski po
povratku nije nikakva garancija, jer kada bi se postupalo tako kako predlažete to bi otvorilo
vrata brojnim problemima. Šta da jedno od mladenaca u međuvremenu odustane ili izrazi želju
za rastavom, ili uopće nema namjeru da se vjenča pred državnim organom, već samo želi
iskoristiti drugu stranu za realizaciju nekih svojih ciljeva? Islamska zajednica ne može biti
servis za takve ciljeve. Ne stupaju svi u brak sa časnim ciljevima. Naravno, ovim ne
iskazujemo nikakvu sumnju u Vašu namjeru, nego samo upozoravamo na mogućnost da se
pojedinci tako ponašaju.
Odlaganje općinskog vjenčanja

Pitanje: Ja i moj dečko želimo da se vjenčamo šerijatski, trenutno nismo u mogućnosti da se

vjenčamo po zakonu jer je on strani državljanin u misiji u BiH. Nismo u mogućnosti otići u
njegovu zemlju da bi se vjenčali, a želimo da stupimo u brak već sada. Je li po vjeri moguće da
se vjenčamo šerijatski, a kasnije kada smo u mogućnosti i zakonski? Možete li Vi da nam
objasnite šta sve trebamo i kako se radi da se vjenča šerijatski, koliko svjedoka treba i je li treba
još nešto posebno, jer je on prešao na islam prije par mjeseci. Moji roditelji njega ne prihvataju
jer kažu da nije musliman jer se nije rodio kao musliman i neće prisustvovati vjenčanju. Je li to
problem?
 

Odgovor: Imami ne obavljaju šerijatska vjenčanja bez prethodnog vjenčanja kod matičara.
Savjetujemo Vam da vodite računa o stavu Vaših roditelja i da se ne upuštate u tu avanturu bez
legalnog vjenčanja kod općinskog matičara. Poslije vjenčanja kod matičara, trebate obaviti
šerijatsko vjenčanje kod imama. To je procedura koju mi zagovaramo u situaciji kada država
pravno ne sankcionira šerijatsko vjenčanje. Jedino primjenom te procedure možete osigurati
svoja zakonska prava kao zakonita supruga.

Pitanje: Kako postupiti u situaciji kada muž vjernik želi samo šerijatsko vjenčanje, a tek
nekada kasnije građansko?

Odgovor: To što spomenuto lice izbjegava vjenčanje pred matičarem (civilno vjenčanje), već
insistira samo na šerijatskkom vjenčanju dovoljan je razlog za stanovitu sumnju u njegovu
namjeru i pobuđuje na oprez. Moguće je da misli na privremeni brak ili da mu ta žena bude
jedna od supruga. Ako ima iskrenu namjeru sklapanja uobičajenog braka, oba vjenčanja su
rješenje. Ne bih Vam savjetovao da se ograniče na samo šerijatsko sklapanje braka zbog toga
što samo tako sklopljen brak kod nas nema pravno-sudsku zaštitu.
Pitanje: Da li je dozvoljeno obaviti šerijatsko vjenčanje u kući sa imamom, a tek naknadno
općinsko vjenčanja zbog trenutne nemogućnosti odlaska u opštinu (npr. zbog kućnog
liječenja)?

Odgovor: Dolazak matičara radi obavljanja vjenčanja nije preskupo da bi nedostatak novca
bio razlog da se obavi civilno vjenčanje prije šerijatskog. Novac za to možete i posuditi.
Vjenčanje kod matičara je važno radi pravne sigurnosti supružnika. U braku mogu nastati
problemi, a znaju biti teško rješivi ako se obavi samo šerijatsko vjenčanje, bez civilnog
vjenčanja.

Pitanje: Interesuje me da li je u Sarajevu moguće obaviti šerijatsko vjenčanje prije

građanskog? Da li je ta praksa u skladu sa zakonom BiH? Naime, zbog ograničenosti sa
vremenom, nismo u mogućnosti obaviti građansko vjenčanje prije ljeta, a naša želja je da što
prije stupimo u brak. Oboje smo punoljetni, bez ikakvih ograničenja za stupanje u brak i bez
namjere da ovaj brak bude tajan na bilo koji način.

Odgovor: Ako imate vremena za šerijatsko, zašto nemate vremena i za građansko pravo koje ne
traje duže od šerijatskog? Oba vjenčanja se mogu ugovoriti za isti dan. Bez građanskog
vjenčanja neće Vam u Medžlisu IZ Sarajevo zakazati i obaviti šerijatsko pravo. Razlog tome je
ne samo zakonski propis, već i potreba da se osiguraju bračna prava, posebno žene, pred
zakonom, odnosno sudom, jer u protivnom, ako bi došlo do razvoda, što je moguće da se desi,
žena ne bi mogla ostvariti svoja prava putem suda, jer bi to zakonski tretirali kao vanbračnu
zajednicu. A Islamska zajednica nema zakonske mehanizme da osigura prava proistekla iz
šerijatski sklopljenog braka. 

Pitanje: Želim da obavim šerijatsko vjenčanje u Sarajevu, ali ne želim da odmah stupim u
građanski brak iz razloga jer trebam da riješim neka egzistencijalna pitanja. Razlog ulaska u
šerijatski brak je da bih bila vezana i da bih mogla imati sve intimne i neintimne odnose.
Razumijeli ste me nadam se. Mogu li ja obaviti šerijatko vjenčanje bez građanskog i da li samo
šerijatko vjenčanje dozvoljava sve muško-ženske odnose, tj. bračne kao i sa građanskim brakom?

Odgovor: Ne bismo Vam to savjetovali. Da li Vaši roditelji, ili staratelj (ako nemate roditelja)
znaju za Vašu namjeru i da li su saglasni s tim? Ako su saglasni, zašto onda ne ozvaničiti taj brak
na regularan način? Tajne brakove ne podržajemo i smatramo ih avanturom i grješkom. Nijedan
ovlašteni imam Vas ne može na valjan način vjenčati bez prethodnog vjenčanja pred matičarem.
S brakom se nije igrati.

Pitanje: Uskoro se ženim ako Bog da i odredili smo datum vjenčanja u općini ali u IZ nam
traže 100 KM da bi nas vjenčali a mi smo oboje studenti i novac nam treba, a zbog toga nismo
ni svadbu htjeli organizovati da bi smanjili troškove pa smo razmišljali da zovnemo nekog
efendiju (bez plaćanja onih 100KM) da nas poslije vjenčanja u općini vjenča u našoj kući uz
prisustvo svjedoka i da odredimo mehr i sve sta treba.  Da li će nam biti ispravno to sa
šerijatske strane, i treba li nam papir od IZ, i možemo li poslije nekad kad nam pare ne budu
toliko potrebne da uplatimo i izvadimo taj papir?
 
Odgovor: Kao što institucija građanskog braka ima svoju proceduru sklapanja, tako i Islamska
zajednica ima proceduru sklapanja šerijatskog braka koju treba ispoštovati. Taksa od 100 KM
ne bi trebala biti problem, budući da se mogu naći sponzori koji će to platiti ili molbom
zatražiti od medžlisa IZ ili džematskog odbora da vas oslobodi plaćanja takse. Privatni imami
ne mogu obavljati vjenčanja. Šerijatska vjenčanja obavljaju za to ovlašteni imami po ustaljenoj
proceduri. 
Pitanje: Kod nas u Bosni (ili u samo nekim dijelovima Bosne) je takav običaj da se ženska
osoba uda, ali bez vjenčavanja, a tek nakon određenog vremena (nakon mjesec, godinu ili čak i
duži vremenski period) taj se brak zaključi u državnoj (matični ured) i vjerskoj instituciji
(šerijatsko vjenčanje). Posebno ovakvi slučajevi su prisutni ukoliko su osobe maloljetne, te ne
ispunjavaju uslove vjenčanja u matičnom uredu.
1. Da li je po šerijatu ovakav običajni način stupanja u "brak" ispravan bez zaključivanja braka
u nekoj od institucija ukoliko se organizuje svadba, te na taj način upozna okolina da je neka
osoba stupila u ovakvu vrstu zajednice?
2. Da li je osobi vjerniku dozvoljeno da prisustvuju ovakvoj svadbi i poštuje običaje svadbe
(dati novac mladencima i sl.) ukoliko ovakav način stupanja u "bračnu zajednicu" nije
dozvoljen, bez obzira što se na toj svadbi ne toči i konzumira alkohol?
Odgovor: Zbog važnosti institucije braka i osjetljivosti odnosa koji nastaju zaključenjem
braka, sve ili većina država, uključujući i muslimanske koje primjenjuju šerijatsko porodično
pravo, su pozitivnim zakonima uredile način i proceduru zaključenja braka uvjetujući da to
bude pred ovlaštenim licem - matičarem koji registrira zaključenje braka u knjigu vjenčanih.
Budući da zaključenje braka na propisani način, pred matičarem, a poslije toga pred imamom
matičarem na najbolji način štiti prava i obaveze supružnika u braku, isključivo podržavamo
takav način i proceduru zaključivanja bračnog ugovora. Neformalni, običajni brakovi ne
pružaju pravnu ni šerijatsku zaštitu onima koji se upuštaju u takvu vezu, vode brojnim
problemima i nerazrješivim situacijama i zato ih nikako ne treba ohrabrivati i podržavati.
Takva veza je avantura sa nesagledivim posljedicama. Ako je u ranijem vremenu i bilo
nekakvog opravdanja za slične postupke, danas takvog opravdanja nema.
Tajno sklapanje samo šerijatskog braka

Pitanje: Da li postoji kakva opcija da se vjenča sa osobom šerijatski, a da se mlada ne dovodi

svojoj kući i da to naši roditelji ne znaju? Ako smo oboje punoljetni, uz prisustvo 2 svjedoka i
ustanovljenu visinu mehra, i ako to uradi osoba koja nije imama ali u toku ramazana klanja i vodi
džemat? Da li to mora biti pismeno pribilježeno ili je dovoljno samo usmeno ako su svjedoci tu?
Da li je tako vezivanje šerijatski ispavno?

Odgovor: Takvo tzv. "šerijatsko vezivanje" nije ispravno. Šerijatski brak nije tajni brak i ne
skriva se od ljudi, pogotovo ne od roditelja. Brak se mora registrirati kod matičara, a kasnije i
obaviti šerijatsko vjenčanje u medžlisu IZ, na javan i transparentan način kako ne bi bilo nikakve
sumnje u pogledu ne/zakonitosti odnosa između mladića i djevojke. Već se dešavaju nerješive
situacije u tim tzv. šerijatskim vezama, kada dođe do problema među osobama u takvoj vezi i
nemogućnosti da se na valjan način raskine takva veza. Zato savjetujemo i upozoravamo sve
muslimane, a posebno muslimanke da nipošto ne nasjedaju na takve priče i zavođenja, jer će se
prije ili kasnije kajati zbog svoje nesmotrenosti i nepromišljenosti.

Pitanje: Da li je dozvoljeno i kako da se dvoje punoljetnih šerijatski vjenča u tajnosti? Da li je

moguće pristupiti braku samo šerijatski, ne i građanski, kakvim se smatra taj brak?
 
Odgovor: Tajni brakovi su neprihvatljivi jer su bliže prirodi fiktivnog braka. Njihova jedina
svrha trebala bi biti pokriće, odnosno "legalizacija" spolnih odnosa. Legalizacija takve
zajednice bila bi i legalizacija laganja i obmanjivanja, jer bi se osobe u takvoj zajednici
pokazivale u društvu kao osobe koje nisu u braku. Ako nije tako, čemu onda tajenje i
skrivanje? Da li je takav "brak" prihvatljiv za roditelje djevojke, a i roditelje muškarca? Kako
će biti u braku, spolno općiti itd., a u sredini u kojoj žive ponašaju se kao nebračne osobe?
Ukoliko dođe do raskida takve zajednice, da li će te osobe obavijestiti nekog budućeg
supružnika o svom prethodnom tajnom "braku" ili će to kriti kao što žele kriti tu činjenicu za
vrijeme trajanja te zajednice? Mnogo pitanja sa negativnim odgovorima ili bez odgovora. U
jednom hadisu se navodi: "Obznanite ga (vjenčanje) pa makar i sa zvukom defa (vrsta
bubnja)!"
 
 
Pitanje: Imam 21 godinu, poslovno situiran sam, i u šerijatskoj sam vezi već 2 godine, nisam
još stambeno situiran, ali interesuje me sljedeće: S obzirom da su u našim krajevima sve
popularnija tajna šerijatska vjenčanja, da li su dozvoljena? I ako možete da mi navedete
argumente i Vaš stav i stav drugih učenjaka o tome, jer mam iskren nijjet da oženim djevojku s
kojom sam u vezi, ali nemam baš neke uslove, tek za godinu dana, ali ne bih želioo da dođem
u iskušenje, pa sam razmišljao o tajnom šerijatskom vjenčanju. 
  
Odgovor: Šerijat ne poznaje i ne priznaje ustanovu tajnog braka. Poslanik a.s. je naredio da se
brak obznani. Kako će se neko sastajati sa ženom, a ljudi ne znaju da su oni u braku? Kako će
djevojka i mladić biti u braku a da to njihovi roditelji i rodbina ne znaju? Brak je suviše
ozbiljna institucija da bi se s njom poigravalo na način nekakvog tajnog vjenčanja. 
Ponovno šerijatsko vjenčanje radi javnosti

Pitanje: Proteklih dana čitala sam na vašoj stranici o sklapanju braka u tajnosti i razumijem i
podržavam stav Rijaseta koji ne opravdavaju takvo sklapanje braka. Ali razmišljajući o tome
probudila se znatiželja. Ono što me posebno zanima jeste da li se par koji se vjenča šerijatski u
tajnosti može ponovo vjenčati šerijatski u prisustvu više ljudi (javno), a da se prethodno ne
razvedu? Da li je grijeh da se ponovo vjenčaju šerijatski? Ako se u javnosti predstavljaju kao par,
a vjenčali su se tajno, da li je grijeh što ne obznanjuju svoj brak?

Da li je brak zaključen tajno validan ako su ispunjeni svi elementi potrebni za sklapanje braka
(punoljetstvo, jasna izjava volje za sklapanje braka, prisustvo svjedoka, mehr,...)? Ako par koji
se vjenčao šerijatski tajno želi zakljuiti građanski brak, trebaju li objaviti brak sklopljen u
tajnosti?

Odgovor: Kao što ste i sami primijetili i spomenuli, tako sklopljeni brak otvara brojna pitanja na
koja nema zadovoljavajućeg odgovora, pa je i to jedan od razloga da takav "brak" apsolutno
treba izbjegavati. Kakav je to brak koji se krije od roditelja i najbliže rodbine?!

Brak bez šerijatskog vjenčanja

Pitanje: Interesuje me da li bih trebao obaviti šerijatsko vjenčanje nakon  već  4 godine
opštinskog/civilnog vjenčanja? Imao sam nedoumicu zbog nekih prijatelja koji su mi rekli da je
opštinsko vjenčanje priznato i u islamu.

Odgovor: Šerijatsko vjenčanje treba obaviti prije stupanja u brak, odnosno bračni odnos, tj. isti
dan kada i vjenčanje kod matičara. Ukoliko nije bilo šerijatskih smetnji za sklapanje braka među
vama i ako su ispunjeni svi šerijatom predviđeni uvjeti sklapanja braka. Nema potrebe da, nakon
četiri godine braka, obnavljate vjenčanje. Ali  Vam preporučujemo da Vaš brak registrirate i kod
imama matičara.

Pitanje: Moji roditelji su se prije 20 godina vjenčali, međutim to je bilo građansko vjenčanje bez
šerijatskog. Koliko znam takvo vjenčanje nije validno i poistovjećuje se sa bludom!? Strah me je
zbog njih. Ne znam šta je rješenje ove situacije. Ovo sam slučajno saznao kad sam ih upitao
onako usput.

Odgovor: Bitno je da su se Vaši roditelji vjenčali, pa makar i samo građanskim vjenčanjem.

Bitno je da su u bračne odnose stupili na osnovu bračnog ugovora koji je u to vrijeme bio
uobičajeni način sklapanja braka. Prema tome, to se ne može izjednačiti sa bludom. Ako je tako
kako ste naveli, brak je validan jer je  sklopljen javno pred više svjedoka.

Pitanje: Dugi niz godina živimo u braku, a vjenčani smo samo kod matičara, nikada se nismo
stigli vjenčati šerijatski. Da li je to valjan brak?
Odgovor: Ukoliko su prilikom vjenčanja kod matičara ispunjeni svi šerijatski uvjeti sklapanja
braka (uvjeti zaključenja, uvjeti valjanosti, svjedoci, nepostojanje smetni i zabrana), onda se to
može tretirati kao šerijatski validan brak, jer ispunjava šerijatske uvjete zaključenja braka.
Naravno, bolje bi bilo da ste obavili i šerijatsko vjenčanje kao potvrdu pripadnosti islamskoj
tradiciji i radi bereketa vjenčanja u ime Allaha.
Pitanje: Da li je dozvoljeno stupanje u intimne odnose sa suprugom mada još nije obavljeno
šerijatsko vjenčanje (obavljeno je građansko)? Da li se to smatra kao grijeh i kvari li dosadašnji
post?

Odgovor: Ukoliko su ispunjeni svi šerijatom predviđeni uvjeti valjanosti braka, brak će biti i
šerijatski valjan, mada ste trebali isti dan obaviti i šerijatsko vjenčanje.

Pitanje: Kćerka sam roditelja koji su u braku već 25 godina, stekli su zajedno dvoje djece
(imam i mlađeg brata), ali se nikad nisu vjenčali po šerijatskim propisima. Obzirom da smo i
brat i ja "u vjeri" (nastojimo biti od onih kojima je Allah dž.š. zadovoljan), svi obavljamo
namaz, mama je pokrivena 10 god. (a već godinu dana i ja)... U par navrata dogovarali su se da
se šerijatski vjenčaju. Mnogi im kažu da pretjeruju s tim - kad nisu na vrijeme kažu da je to
njihovim godinama smiješno... Da ne treba da se izigravaju s vjerom... Ovim putem vas molim
da nam iznesete vaš stav u vezi sa tim pitanjem: da li bi bilo ispravno da se oni sad vjenčaju
šerijatski, kao da se prvi puta vjenčaju... Inače, sklopili su građanski brak 1985. godine.
 
Odgovor: S obzirom da su Vaši roditelji sklopili građanski brak, pretpostavljamo da su
prilikom tog sklapanja braka bili ispunjeni i šerijatski uvjeti, da nije bilo neke šerijatske
zapreke za brak, pa nema potrebe da sada nakon toliko godina života u braku obnavljaju
sklapanje braka, osim ako su se u međuvremenu bili razveli, uz istek poslijerazvodnog pričeka,
bez opoziva razvoda. Naravno, naglašavamo važnost da se uz sklapanje civilnog, sklopi i
šerijatski brak pred imamom, jer uvjeti valjanosti jednog i drugog bračnog ugovora nisu u
svemu i uvijek identični. Pred matičarem se može sklopiti i mješoviti brak (muslimanka i
nemusliman, npr.), pa i brak između brata i sestre po mlijeku, a to šerijatski nije dozvoljeno i
takav brak ne bi bio validan sa šerijatskog stanovišta iako bi bio valjan sa stanovišta postojećeg
Porodičnog zakona Federacije BiH.
Bračni život nakon općinskog, a prije šerijatskog vjenčanja
Pitanje: Na prostoru našeg Medžlisa imami više ne vjenčavaju šerijatski, dok se mladenci ne
vjenčaju općinski. Imajući u vidu da se općinsko vjenčanje obavi najmanje 20 i više dana
nakon što se mladenci uzmu, smatra li se takav bračni život haramom-zabranjenim, obzirom da
se nisu ni šerijatski vjenčali?
 
Odgovor: Zabranjeno je prije vjenčanja stupati u bilo kakve intimne odnose, pa i osamljivati
se. To je dopušteno tek nakon vjenčanja. Nažalost, tu i tamo ima slučajeva da osobe žive
zajedno kao da je riječ o supružnicima, a vjenčanje obavljaju naknadno. To je pogrješno sa
stanovišta islama.

Izdavanje vjenčanog lista za šerijatski sklopljen brak

Pitanje: Zanima me da li brak sklopljen između dvoje mladih samo šerijatski, a bez
opštinskog, tj. građanskog vjenčanja sa uvjerenjem od strane IVZ BiH da je brak sklopljen,
može biti dokaz za bračno stanje u inostranstvu, konkretno u Kraljevini Saudijskoj Arabiji,
radi eventualne provjere od strane šerijatske policije? Napominjem da je brak pred opštinskim,
tj. državnim organima izbjegnut kako bi se izbjegle pravne reperkusije supruge, koja po
pravilima Kraljevine Saudijske Arabije mora prekinuti radni odnos ukoliko sklopi brak.
 
Odgovor: Islamska zajednica ne daje uvjerenje o šerijatski sklopljenom braku bez vjenčanog
lista koji izdaje matičar pred kojim se obavlja civilno vjenčanje. 
Sklapanje braka pred roditeljima
Pitanje: Jedan mladić i djevojka su prošnju i čin sklapanja braka izvršili pred svojim
roditeljima, te nakon toga konzumiraju prava iz braka umjesto forme sklapanja šerijatskog
vjenčanja pred mjesnim imamom. Da li je i takav način šerijatski legitiman i punovažan?

Odgovor: Islamska zajednica ima propisanu proceduru sklapanja šerijatskog braka i samo
takvu proceduru možemo podržati. Za drugačije postupanje ne odgovaramo.
Nemogućnost imama da obavlja samo šerijatska vjenčanja

Pitanje: U mom mjestu (S. M.) imam nije htio da izvrši šerijatsko vjenčanje meni kao redovnom
džematliji koji izmiruje sve materijalne obaveze prema IZ i svom džematu, a ujedno sam jedan
od najredovnijih posjetilaca istog džemata. Naime, imam se ovaj put striktno držao Federalnog
porodičnog zakona u kojem se prvo traži vjenčanje pred matičarom i tako ovodunjalučki zakon
stavio iznad Božijeg. Vjenčanje pred matičarom nisam mogao obaviti iz proceduralnih razloga
jer je riječ o stranoj državljanki. Isti imam je i ranije šerijatski vjenčavao, ali nije tražio od drugih
ono što i od mene. Mene zanima da li je imam ispravno postupio mada je i sam više puta kršio
propise IZ-e i propise koji su direktno vezani za ovozemaljski život.

Odgovor: Imam je u Vašem slučaju postupio po propisanoj preceduri koja važi za šerijatsko
vjenčanje u okviru Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, a ako je u drugim slučajevima
postupio drugačije, to je bila grješka koja se treba ispraviti, a ne konstantno ponavljati.
Proceduralno uvjetovanje šerijatskog vjenčanja prethodnim vjenčanjem pred matičarem je
klauzula koja je u skladu sa važećim zakonskim propisima, a ima za cilj bolju pravnu zažtitu
bračnih prava supružnika, budući da šerijatsko vjenčanje kod nas, nažalost, ima samo moralnu
(vjersku), ali ne i pravnu sankciju. Nadamo se da će i u Bosni i Hercegovini doći vrijeme kada
će, poput nekih drugih demokratskih država, šerijatsko vjenčanje pred imamom-matičarem imati
građanskopravni status.

Pitanje: Jutros sam bila u Islamskoj zajednici pokušavajući zakazati termin za šerijatko
vjenčanje. Gospodin, koji je zadužen za ta pitanja kategorički me je odbio, čitajući Zakon koji
kaže da imam koji obavi šerijatsko vjenčanje, bez općinskih papira, mora platiti kaznu u iznosu
od 500 do nebitno koliko KM. Za pitanje o mogućnosti održavanja vjenčanja u Begovoj džamiji,
nije ni postojao odgovor, jer je njegov stav značio, čini mi se kao, "ni u snu"! Razlozi su,
navodno, briga IZ o ženi prilikom pojave neočekivanih negativnih situacija, ali prije vjenčanja,
dok se IZ ne obavezuje da vodi brigu i poslije. Ovo zaista ne razumijem. Kasnije su mi pokazani
papiri, (dostavljeni od parova koji se žele vjenčati prvo šerijatski) koji su dokazi o zakazanom
terminu vjenčanja iz opštine. U tom slučaju se može zakazati šerijatsko vjenčanje. Ali za mene
rješenja nema, jer moja situacija je sljedeća: Moj momak je iz Španije. Dolazi, ako Bog da,
početkom oktobra s namjerom da se šerijatski vjenčamo i da pred efendijom izgovori Šehadet,
neposredno prije vjenčanja, kako nam je bilo rečeno da ide "procedura" prelaska na islam (iako
se on već naziva muslimanom i aktivno upoznaje vjeru). Ubijeđena sam da imam sreću da se
vjenčamo za vrijeme ramazana. Ali, zakoni IZ, doneseni kao zakoni jedne institucije, bez obzira
na šerijatske zakone, ne dozvoljavanju mi da ostvarim svoju želju, njegovu želju i želju mojih
roditelja.

Zašto je tako? Zašto ja nemam pravo da se vjenčam prvo šerijatski, po islamskim propisima,
onako kako želim? Zašto ja, rođena Sarajka, nemam pravo da doživim svoje vjenčanje u Begovoj
džamiji za koju sam emotivno vezana i da u istoj džamiji svog izabranika "uvedem" u islam?
Zašto? Zasto se IZ boji ljudskih zakona (koji su stvoreni na osnovu loših iskustava i ostvarivanja
interesa) i plaćanja kazni, a ne boji se Boga dragog? Zašto da doživim da mi se politika
institucije petlja u vjeru i moja vjerska prava? Zašto da mi ljudi stanu na put duševne sreće i
zadovoljstva pred Allahom? Zašto?
Zar pored velikodušnosti, kako bi trebalo biti, naših muslimana, da tražim "imama u penziji" da
nas ilegalno vjenča i da se "krijem" sa svojim roditeljima i familijom po nekim kućama ili
mahalskim džamijama pri činu sklapanja braka? Šta više da Vam kažem? Koje riječi da
upotrijebim da Vam dokažem koliko sam tužna ili nesretna zbog okolnosti ili šta da očekujem od
Vas ako ništa riječi utjehe, jer ovo je na kraju izgleda, čak i skandalozno.

Odgovor: Država svojim zakonom priznaje samo onaj brak koji je sklopljen pred ovlaštenim
matičarem. Prema tome, brak sklopljen prema vjerskim propisima nije sankcionisan i priznat
zakonom i sve posljedice koje iz takvog braka proisteknu država ih ne priznaje. Islamska
zajednica želi i nastoji da se šerijatski sklopljen brak automatski prizna i od strane države i da se
posljedice takvog braka zakonski sankcionišu. Međutim, to još uvijek u Bosni i Hercegovini nije
postignuto. U Hrvatskoj jeste.

Propisi o braku su prinudnog karaktera, a Islamska zajednica nema pravnih mehanizama da

prisili bračne drugove na poštivanje ugovornih obaveza. Zato se uvjetuje da se brak prethodno
sklopi pred matičarem, a potom i pred imamom u džamiji. To je radi zakonske zaštite prava i
obaveza bračnih drugova, prvenstveno žene. Zašto Vam je problematično da se prethodno
vjenčate pred matičarem? Trebate znati da je život nepredvidiv, da u braku mogu nastati
nesuglasice, problemi, pa i razvod. Kako ćete riješiti te probleme ako niste registrirali Vaš brak u
nadležnom općinskom organu? Matičar zahtijeva potvrdu da dotična osoba nije trenutno u braku
sa drugom osobom da bi se mogao sklopiti brak. U pitanju je brak sa strancem i procedura je
sigurno komplikovanija.

Nadamo se da ćete sve te prepreke prevazići i da će se sklapanje braka upotpuniti na

zadovoljstvo svih vas.

U Begovoj džamiji se rijetko sklapaju brakovi, za taj čin se najčešće koristi Istiklal džamija na
Otoci, i još neke veće džamije u Sarajevu. Takva je procedura i za Vaše je dobro da je
ispoštujete. Nije to baš tako strašno komplikovano kako izgleda na prvi pogled. Uz malo
strpljenja i dobre volje sve se može hairli riješiti. Vjenčanje tokom ramazana inače nije
zabranjeno niti je sporno. Neka Vam je Allah na pomoći i ne očajavajte. Uputite dovu Allahu
Uzvišenom da Vam pomogne da se brak sa Vašim izabranikom sklopi ako je u tome hajr za
Vas, a da Vas sačuva belaja i iskušenja i udalji Vas od toga ako je u tome zlo po Vas.

Šerijatsko vjenčanje udovice

Pitanje: Da li je moguće šerijatski vjenčati hudovicu koja je u vrijeme agresije ostala bez muža,
a koja se ne želi vjenčati pred organima vlasti kako ne bi ostala bez stečenih prava pogibijom
svoga muža?
Odgovor: Službenik Islamske zajednice, odnosno imam, ne može obaviti šerijatsko vjenčanje
žene sa takvim statusom budući da ga gore navedena odluka Rijaseta IZ-e kao i pozitivni
zakonski propisi obavezuju da poštuje redoslijed i proceduru prilikom vjenčanja, tj. da se prvo
obavi vjenčanje pred matičarem, a potom pred imamom. Tajno vjenčanje nije u duhu islamske
tradicije, koja nalaže oglašavanje sklapanja braka, izaziva konfuziju, nered i smutnju u društvu,
čini prava tajno vjenčanih osoba, posebno žene, apsolutno nezaštićenim, a nasljeđivanje potpuno
neizvjesnim. Da bi sačuvala jedno stečeno pravo žena u tajno sklopljenom braku rizikuje, ili
preciznije, žrtvuje mnoga prava koja brak inače podrazumijeva. Tajno sklopljeni brak
podrazumijeva i obmanu nadležnih organa u cilju zadržavanja stečenog prava po osnovu pogibije
muža, a koje se gubi novom udajom, pa se i iz tog razloga ne može odobriti.

Šerijatski brakovi prije Agresije na BiH

Pitanje: Čitajući odgovore na pitanja o bračnom pravu, u vezi sa jednom situacijom koju imam u
porodici, interesuje me kako Vi odgovarate na pitanje da li su šerijatski valjani brakovi koji su
sklopljeni prije rata, na način da se sklopio šerijatski brak, a potom opštinski kroz neko vrijeme?
Kako se šerijatski tretiraju ti brakovi u kontekstu današnje regulative koja se primjenjuje u radu
IZ? Jer prije rata koliko znam šerijatski brak nije bio uvjetovan opštinskim kao što je sad slučaj u
okviru rada IZ?

Odgovor: I prije rata je bila ustaljena praksa u IZ da se šerijatski brakovi sklapaju nakon
sklapanja pred matičarem u općini. Možda je bilo izuzetaka, ali su oni bili izraz individualne
odluke - postupka, a ne uobičajena praksa u IZ. Islamska zajednica nema pravnih mehanizama da
privoli supružnike na izvršavanje bračnih i brakorazvodnih propisa koji osiguravaju izvršavanje
ugovornih obaveza. Samo se sudovi mogu nositi sa komplikovanim brakorazvodnim sporovima i
njihovim posljedicama, posebno u pogledu starateljstva i izdržavanja djece. Zato je bitno da se
brakovi sklope pred nadležnim državnim organom, a potom pred imamom matičarem, čime se
potvrđuje da je brak sklopljen pred državnim organom u skladu sa šerijatskim propisima, tj. da
nema šerijatskih zapreka i da su ispunjeni šerijatski uvjeti valjanosti braka. Naime, matičar može
sklopiti brak koji je valjan po pozitivnim zakonskim propisima, ali da bude šerijatski nevaljan
kao npr. brak uz postojanje šerijatske zapreke u vidu srodstva po mlijeku ili različitosti vjerske
pripadnosti. Prema tome, nije svaki brak koji se sklopi pred matičarem šerijatski valjan. Samo je
valjan onaj brak koji ispunjava i šerijatske uvjete valjanosti, a to se potvrđuje kroz instituciju
šerijatskog vjenčanja pred imamom. Prijeratni brakovi koji su sklopljeni prvo pred imamom pa
potom pred matičarem, također, se smatraju šerijatski valjanim, ukoliko su pri njihovom
sklapanju bili ispunjeni svi šerijatom predviđeni uvjeti valjanosti, mada je takvim postupkom
kršena utvrđena procedura u Islamskoj zajednici. Imami se nipošto ne bi trebali upuštati u takve
poslove i kršiti utvrđene procedure.
Vjenčati udovicu čiji se muž vodi kao nestali
Pitanje: Kako šerijatski vjenčati osobu čiji se muž vodi kao nestali u vrijeme agresije, a potraga
za istim nije završena, te ko je nadležan da nestalu osobu proglasi umrlom?

Odgovor: Za proglašenje nestale osobe umrlom nadležan je sud. Prema imam-i Maliku i
Ahmedu sudija ima pravo raskinuti brak između nestalog muža i njegove supruge, na njen
zahtjev, nakon proteka četiri godine od momenta nestalosti, te nakon raskida braka i isteka iddeta
(postbračnog pričeka), koji u slučaju smrti traje četiri mjeseca i deset dana, žena može zasnovati
novu bračnu zajednicu ukoliko to želi. Prema hanefijskim i šafijskim pravnicima nestalost nije
razlog za raskid braka. Mišljenje malikija i hanbelija je prihvatljivije u ovom pitanju i na tragu je
veće zaštite prava žene u odnosnom slučaju. Prema tome, supruga nestalog muža ima pravo
tražiti od suda proglašenje nestale osobe umrlom nakon što proteknu četiri godine od momenta
nestanka, čime se gasi i njihov brak, te nakon toga po proteku perioda iddeta od četiri mjeseca i
deset dana žena ima pravo sklopiti novi brak.

Vjenčanje šerijatsko s osobom koja nije sudski razvedena

Pitanje: Ukoliko čovjek ženi isplati mehr ugovoren prilikom šerijatskog vjenčanja i dalje ne žive
zajedno ali se sudski još nisu razveli. Kakav je stav Šerijata da se vjenča šerijatski sa drugom
ženom? Kakav je zakon islamske zajednice u Bosni i Herzegovini spram takvog vjencanja? 

Odgovor: U našim uslovima samo šerijatsko vjenčanje nije dovoljno zato što ga pozitivno pravo
ne priznaje i ne veže za njega pravne učinke, pa nema pravnih garancija da će se prava
supružnika u braku poštovati. Također, nije dovoljno ni samo civilno vjenčanje zato što se uvjeti
jednog i drugog vjenčanja ne poklapaju u svim elementima. Pred matičarem se može sklopiti i
brak koji se u šerijatu tretira apsolutno ništavnim, nepostojećim, poput braka muslimanke s
nemuslimanom, braka brata i sestre po mlijeku i sl. Zato je neophodno i jedno i drugo vjenčanje.
Prema tome, prvo se razvedite na zakonski način, sudskim putem, pa poslije toga možete obaviti
oba vjenčanja (civilno i šerijatsko) s drugom ženom. Imam matičar neće obaviti ( ne bi trebao po
propisu IZ) šerijatsko vjenčanje bez jasne i čiste situacije, tj. dokaza o nebračnosti osobe koja se
vjenčava kao i dokaza o civilnom vjenčanju. U Vašem slučaju nisu ispunjeni spomenuti uvjeti za
šerijatsko vjenčanje kod nas.

Pitanje: Da li je moguće obaviti šerijatsko vjenčanje prije općinskog vjenčanja s obzirom da je

moja buduća supruga još uvijek u razvodnoj parnici koja traje već dvije godine? Mi imamo
nijjet obaviti općinsko vjenčanje odmah po rješenju te situacije. Što se tiče njenog prijašnjeg
braka, nije bila šerijatski vjenčana. Ona u toj bračnoj zajednici ne živi već tri godine, a već
godinu dana čekamo da se ona razvede i da se uzmemo. Ne znamo koliko će još
trajati razvodna parnica i mislimo da će se to malo više odužiti (bivši suprug se ne odaziva
sudu). Ja bih želio sa tom ženom stupiti u ispravnu bračnu zajednicu. Šta da učinimo po ovom
pitanju?
 
Odgovor: Imami matičari ne obavljaju šerijatska vjenčanja prije vjenčanja kod matičara. Dok
se ne okonča sudska procedura razvoda žena još nije slobodna za novi brak. Neka urgira kod
suda da se ubrza procedura razvoda.

Posljedice samo šerijatski sklopljenog braka

Pitanje: Osoba koja se potpisala inicijalima ZB u svome pismu žali se na porodično nasilje od
strane muža s kojim je sklopila brak kao hudovica u džamiji, a koji nije registriran kod matičara.
Muž se nasilno ponašao u braku, a nakon razvoda nije izvršio ni svoje materijalne obaveze koje
je preuzeo šerijatskim vjenčanjem, poput mehra, iako je navodno i hadždž obavio. Ona se
obraćala i organizacijama za zaštitu žena od nasilja u porodici, ali bez uspjeha budući da brak
nije registriran u matičnom uredu.

Odgovor: Ovi problemi su posljedica lošeg izbora bračnog druga i neslijeđenja propisane
procedure (šerijatsko vjenčanje pred imamom i građansko vjenčanje pred matičarem, dok se ne
usvoji zakon po kojemu se šerijatsko vjenčanje automatski registrira i kao građanski obavljeno
vjenčanje). Otuda je iznimno važno posvetiti veliku pažnju i jednom i drugom pitanju, a ne letiti
u brak po svaku cijenu. Dva su osnovna razloga nasilja u muslimanskoj porodici: ili slab iman i
moral ili psihički poremećaj jednog ili oba bračna druga. Poslanik, a.s., savjetuje da se za
bračnog druga uzima osoba čijom smo vjerom i moralom zadovoljni. To se mora provjeriti iz
pouzdanih izvora. Nije dovoljno to što neko nosi titulu hadžije ili neku drugu titulu i zvanje, pa
da se dalje ne propituje o njegovoj vjeri, moralu i ponašanju, jer je očito da je svijet pun varalica
i prevaranata. Također, neophodna je registracija braka u matičnom uredu jer se jedino tako
mogu zaštititi neka prava. Nasilje u porodici nije dozvoljeno ni u vanbračnoj zajednici kakva je
bila vaša prema pozitivnoj zakonskoj regulativi, mada je ona bila valjana sa stanovišta šerijata
ukoliko je ispunjavala sve šerijatom predviđene uvjete. Uz konsultaciju sa advokatom bivša
supruga može tužiti bivšeg muža za nasilje u vanbračnoj zajednici. Nasilni muž je šerijatski
dužan pokajati se za svoje ponašanje, ispuniti sve materijalne obaveze prema bivšoj supruzi koje
proističu iz šerijatski sklopljenog baraka, posebno mehr, jer je očito da je on kriv za razvod braka
(ako je sve onako kako to tvrdi bivša supruga), te zatražiti halal od nje za svoje ponašanje. Ovaj
slučaj, koji sigurno nije usamljen, otkriva nam važnost i neophodnost formiranja mirovnog
vijeća, odnosno porodičnog savjetovališta u okviru Islamske zajednice koje bi davalo savjete i
nudilo rješenja u sličnim situacijama.

Pitanje: Udala sam se za čovjeka vjernika, a i ja sam vjernica, koji mi je obećao da će me

vjenčati zakonski i šerijatski, ali obećanje nije ispunio niti ima namjeru to učiniti. Takvo stanje
traje već tri godine. Ja mu prigovaram, ali on tvrdi da ne smeta da živimo ovako nevjenčani. Da
li nastaviti živjeti nevjenčano ili ne, kakav je to grijeh i šta da radim? Ja se bojim Boga i želim
Njegovu uputu i pomoć.
Odgovor: Ovakav slučaj, nažalost, vjerovatno nije usamljen, da dvije osobe koje za sebe tvrde
da su vjernici i da se boje Boga žive u nelegalnoj, vanbračnoj zajednici kao muž i supruga.
Šerijatski gledano, ovakva zajednica je najstrožije zabranjena (haram), ne proizvodi nikakve
pravne posljedice, i dužnost ju je trenutno prekinuti. Nažalost, pozitivno porodično
zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini toleriše ili čak blagonaklono gleda na vanbračnu
zajednicu. Savjetujemo vašem nevjenčanom «suprugu» da se boji Allaha i Njegove kazne i da
odmah pristupi zakonskom i šerijatskom regulisanju vaše zajednice, tj. da pristupi sklapanju
ugovora o braku, čime će se steći šerijatske i zakonske pretpostavke za normalan bračni život i
sve pravne posljedice koje iz njega proističu. Načinili ste oboje veliku grešku i počinili veliki
grijeh što ste stupili u“bračne“ odnose bez prethodnog ugovora o braku. Na osnovu obećanja o
sklapanju braka Vi niste smjeli preći kod tog čovjeka i stupiti s njim u intimne odnose. Lažnim
obećanjem on Vas je prevario, i ukoliko odmah ne ispuni svoje obećanje, savjetujemo Vam da ga
napustite, jer je u pitanju prevarant koji ne drži vašu vezu ozbiljnom. U protivnom, nastavljate
činiti grijeh s čijim posljedicama ćete se prije ili kasnije suočiti. Činjenje harama neće nikada na
hajr izaći. Vjerska je dužnost zakonski i šerijatski regulisati tu zajednicu, sklapanjem braka, ili
njenim trenutnim prekidom, bez odlaganja, uz obaveznu teobu – pokajanje i traženje oprosta od
Uzvišenoga, zbog kršenja Njegovih propisa o braku, odnosno zabrane vanbračnih intimnih
odnosa.

Redoslijed vjenčanja

Pitanje: Ja sam mlada osoba, i ne posjećujem puno šerijatska vjenčanja i uopće vjenčanja.
Međutim, na onim na kojima sam bio primjetio sam da se bračni parovi prvo odlučuju za
vjenčanje u džamiji, a ne u općini kako to, shodno postojećim fetvama, većina radi. Ja smatram
da bi logički slijed išao džamija pa općina, u slučaju naše zemlje. Kakav je Vaš stav o
poljubcima poslije potpisa u općini, tokom vjenčanja? Kako se postaviti u slučaju tog iskušenja?

Odgovor: Logično bi bilo, kao što je to u slučaju Hrvatske, da se šerijatska vjenčanja automatski
registriraju i kao građanska, bez potrebe za ponavljanjem vjenčanja pred matičarem. Možda će to
nekada biti i u Bosni i Hercegovini, ali do tada ostaje praksa da se vjenčanje prvo obavi pred
matičarem, a potom pred imamom u džamiji. Tokom vjenčanja, prije ili poslije, bračnim
partnerima nije dozvoljeno ispoljavanje intimnosti, u što nesumnjivo spada ljubljenje, pred
drugima.

Pitanje: Da li je moguće da se prvo obavi šerijatsko vjenčanje, pa da se po završetku istog ide

kod opštinskog matičara?

Odgovor: Imami matičari znaju kakva je procedura šerijatskog vjenčanja. Zato se u vezi te
procedura konsultirajte s imamom koji će obaviti šerijatsko vjenčanje. Prema ustaljenoj
proceduri, prvo se obavlja civilno, pa onda šerijatsko vjenčanje. Vjenčanje je važan događaj i
tu ne treba eksperimentisati i imrpovizirati. Ako se isti dan obavljaju oba vjenčanja, onda je
eventualna promjena redoslijeda lakša stvar.

Šerijatsko vjenčanje ako je žena već trudna

Pitanje: Mogu li se mladenci šerijatski vjenčati ako je mlada već zatrudnjela? Ovo me je pitao
jedan džematlija kojeg je pitao njegov prijatelj iz druge države kod koga se desio ovaj slučaj. On
i ta njegova trudna mlada žele se šerijatski vjenčati i može li to vjenčanje obaviti imam?

Odgovor: Mladenci se mogu šerijatski vjenčati makar nevjesta već bila trudna. Trebaju to učiniti
što prije kako bi se njihovo dijete rodilo u braku i bilo tretirano bračnim, makar bilo začeto
vanbračno. U interesu je djeteta da se rodi u šerijatski valjanom braku, kao što je u interesu
mladenaca da prikriju svoju veliku sramotu i grijeh. Imam ih na vjenčanju treba upozoriti na
kategoričku vjersku zabranu vanbračnih odnosa i podsjetiti ih na nužnost pokajanja od
počinjenih grijehova. Ako se već počinio jedan grijeh, ne treba činiti i drugi, a to je nastavljanje
izvanbračnog života.

Dodirivanje supružnika na općinskom vjenčanju

Pitanje: S obzirom da sam u velikoj dilemi po pitanju stanovišta šerijata o općinskom vjenčanju
nadam se da ćete mi pomoći. Zanima me da li je dozvoljen dodir budućih supružnika na
općinskom vjenčanju (npr. da mladoženja mladoj stavi vjenčani prsten), a prethodno nisu i
šerijatski vjenčani?

Odgovor: Preferiramo da se to ne čini tokom općinskog vjenčanja, jer to (javno stavljanje

prstena na ruku nevjeste) u suštini i nije dio naše tradicije, već nakon šerijatskog vjenčanja, ili
eventualno da se jednostavno uruči budućoj supruzi koja taj prsten može i sama staviti. Ako bi se
eventualno i desilo, ne bi predstavljalo neki veliki grijeh i prestup, budući da su u najvećem broju
slučajeva sklapanja braka pred matičarem, ali ne u svim, ispunjeni šerijatski uvjeti sklapanja
braka. U svakom slučaju bolje bi bilo učiniti to nakon sklapanja šerijatskog braka.

Pitanje: Da li je dozvoljen dodir supružnika poslije sklapanja braka pred matičarem, a prije
sklapanja šerijatskog braka? Ako jeste, da li postoji neko ograničenje po pitanju vrste dodira
(grljenje, ljubljenje)?

Odgovor: Ni prije ni poslije bilo kojeg od vjenčanja: civilnog ili tradicionalnog - šerijatskog,
supružnicima nije dozvoljeno da ispoljavaju intimnosti, kao što su grljenje i ljubljenje, pred
drugim osobama. Prema tome, običaj javnog ljubljenja ženika i nevjeste tokom ili nakon
ceremonije vjenčanja pred matičarem šerijatski nije dozvoljeno. Nije to dozvoljeno činiti javno
ni nakon šerijatskog vjenčanja, koje je neophodno za šerijatsku validnost braka budući da se
šerijatski uvjeti sklapanja braka razlikuju u nekim pitanjima od uvjeta koje postavlja pozitivno
bračno pravo. Može se desiti da se civilnim sklapanjem braka ispune svi šerijatski uvjeti, a može
se desiti da se ne ispune, kao što je u slučaju braka između brata i sestre po mlijeku koje civilno
bračno pravo dozvoljava, a šerijat strogo zabranjuje. Zato podvlačimo važnost šerijatskog
sklapanja braka nakon onog sklopljenog kod matičara kako bi se na taj način ispoštovala i
pozitivnopravna i šerijatska procedura sklapanja braka.

Tok šerijatskog vjenčanja

Pitanje: Zamolila bih Vas da mi, ako je moguće, objasnite kako se zapravo obavlja šerijatsko
vjenčanje u Bosni. Da li se može obaviti u bilo koje doba dana, ili se obavlja nakon ili prije
namaza, da li narod koji je bio na namazu prije vjenčanja, obično ostane i na vjenčanju? Da li
mladenci nakon vjenčanja klanjaju namaz, postoji li neki običaj da se kao poslije Tevhida,
narodu koji je bio u džamiji dijele čokolade ili slično? Nisam sigurna da znam naše običaje, pa
bih molila da mi objasnite. Znam da vjerenici koji stupaju u brak, kao i njihovi svjedoci moraju
biti pod abdestom, moraju biti muslimani, da ne smiju biti u srodstvu, da moraju svojevoljno dati
ponudu za brak i prihvatiti ga. Želim se šerijatski vjenčati, ali isto tako želim to obaviti u ima
Allaha na ispravan način.

Odgovor: Šerijatsko vjenčanje su zakonita i prirodna vrata kroz koja mladenci ulaze u
zajednički život. Sama procedura šerijatskog vjenčanja je prilično jednostavna. Što se tiče samog
vremena obavljanja, to zavisi od dogovora s imamom koji obavlja vjenčanje. Nema nekog
šerijatski fiksiranog vremena. I sami običaji koji prate vjenčanje mogu se razlikovati od mjesta
do mjesta. Zato je neophodno da konsultirate imama u mjestu gdje namjeravate obaviti šerijatsko
vjenčanje i on će Vam pojasniti kompletnu proceduru vjenčanja. Podrazumijeva sa da mlada
prilikom šerijatskog vjenčanja treba biti odjevena u skladu sa šerijatskim propisima. Naravno, svi
ostali šerijatski uvjeti moraju biti ispunjeni (Vi ste nabrojali one najvažnije). Dakle, ne smiju
postojati privremene ili trajne bračne zabrane. Sve ostalo vezano za samu proceduru objasnit će
Vam imam koji će obaviti vjenčanje.

Obnavljanje šerijatskog vjenčanja

Pitanje: Da li trebamo obnoviti šerijatsko vjenčanje ukoliko nismo posebno praktikovali islam
kada je šerijatski brak sklopljen?
 
Odgovor: Nema potrebe da obnavljate šerijatski brak osim ako ste učinili, ili rekli nešto što
izvodi iz vjere. Na temelju onoga što ste naveli u svom pismu ne može se izvesti takav
zaključak. Dovoljno je da se iskreno pokajete za vaše propuste i čvrsto odlučite da to više
nećete činiti.
Vjenčanje bez abdesta
Pitanje: Prije otprilike dva mjeseca smo imali šerijatsko vjenčanje, pred svjedocima i
roditeljima, u biti sve po šerijatu. Međutim, muči nas validnost šerijatskog braka zbog
izgubljenog abdesta kod supružnika prilikom samog čina sklapanja braka. Moje pitanje je: Da li
je naš šerijatski brak validan, iako nismo imali abdest?
Odgovor: Ne znamo da li su ispunjeni svi uvjeti za valjanost Vašeg braka, npr. da li ste
prethodno obavili građansko sklapanje braka i sl. Što se tiče abdesta, nije neophodno da
mladenci imaju abdest tokom sklapanja braka ali je poželjno.

Pitanje: Da li je šerijatski brak ispravan ako se izgubi abdest na putu od kuće prema džamiji?

Odgovor: Valjanost sklapanja šerijatskog braka ne ovisi o abdestu. Prema tome, i bez abdesta
šerijatski brak se može sklopiti na valjan način, ali je stanje osobe pod abdestom potpunije i
bolje.

Šerijatsko vjenčanje tokom hajza ili istihaze

Pitanje: Interesuje me da li žena (djevojka) može biti šerijatski vjenčana u toku hajza ili isthaze?
Da li je tako sklopljen brak validan? Da li treba ponoviti vjenčanje?

Odgovor: Hajz ili istihaza nije smetnja za šerijatsko vjenčanje žene. Prema tome, tako zaključen
brak je ispravan i ne treba ga obnavljati. Vjenčanje se obično obavlja kada je žena u periodu
čistoće, a ne u periodu hajza. Ako se već iz nekog razloga organizira kada je žena u tom stanju,
preče bi bilo da se vjenčanje obavi u nekoj pomoćnoj džamijskoj prostoriji, a ne u samoj džamiji,
zbog hadisa koji zabranjuju ženi u hajzu da boravi u džamiji. Ako bi se ipak obavilo, vjenčanje
bi bilo ispravno. No, takvu praksu svakako treba izbjegavati.

Pitanje: Imam ugovoreno šerijatsko vjenčanje, ali nisam čista, pa me zanima da li mi je

dozvoljen ulazak u džamiju i to vjenčanje?
Odgovor: Dozvoljeno je, kao izuzetak od općeg pravila, zbog potrebe. Cilj ulaska u džamiju u
spomenutom slučaju nije zadržavanje u džamiji radi ibadeta, već kraći boravak radi vjenčanja.
Potreba ponekad diktira spomenuti izuzetak. Zbog tog problema bolje bi bilo organizirati
šerijatska vjenčanja u posebno pripremeljenim, sporednim prostorijama uz džamiju ili u sjedištu
medžlisa i sl. Vjenčanje osobe koja je u stanju hajza nije sporno.

Ponuda i prihvatanje prilikom sklapanja šerijatskog braka

Pitanje: Čitajući fikh naišao sam na to da se sam čin sklapanja braka sastoji, između ostalog, i
od ponude i prihvatanja. Dakle, otac mlade u teoriji nudi kćer mladoženji a on prihvata. Kod nas
u BiH mladoženja nudi brak, a mlada prihvata. Kako shvatiti te suprotnosti i da li je ispravan
brak sklopljen pred institucijama IZ?

Odgovor: Fikhsko djelo koje ste čitali i na temelju koga ste formulisali svoje pitanje nije
utemeljeno na hanefijskom mezhebu, već je vjerovatno pisano u skladu s šafijskim i
hanbelijskim mezhebom. Prema stavu našeg mezheba u ugovoru je bitno postojanje ponude
(idžab) i prihvata (kabul) od strane ugovorača. Nije relevantno da li će ponudu iskazati
mladoženja ili mlada, a drugi ugovarač prihvatiti ponudu. Važno je da se njihove volje usaglase
oko sklapanja braka i da ih iskažu pred svjedocima uz postojanje svih uvjeta valjanosti, odnosno
nepostojanje zapreka za sklapanje braka. U našem mezhebu, također, nije uvjet da ponudu iskaže
staratelj, ali se traži njegova suglasnost. U protivnom, imao bi pravo osporiti brak ukoliko se
njegova štićenica uda za nedostojnog muža i to samo prije eventualne trudnoće. Nema sumnje u
ispravnost braka sklopljenog pred imamom ako su pri tom svi uvjeti valjanosti ispunjeni.  

Broj svjedoka na šerijatskom vjenčanju

Pitanje: Moja buduća snaha je odabrala za svjedoka svoga brata. Moj sin ima dvojicu dobrih
prijatelja i htio bi da mu obojica budu svjedoci. Mogu li na šerijatskom vjenčanju biti trojica
muškaraca svjedoka?
 
Odgovor: Nema smetnje da vjenčanju prisustvuje trojica i više svjedoka i da svi budu zvanični
svjedoci ( s konkretnim imenima i potpisima).
Sklapanje braka bez svjedoka

Pitanje: Čuo sam od jedne osobe da ukoliko mladić pita djevojku tri puta hoće li se ona udati za
njega, i ona tri puta odgovori "da", da su oni tada već u braku, iako nema svjedoka i imama koji
ih je vjenčao? Da li je tačno da su oni već u braku?

Odgovor: Bez svjedoka i namjere sklapanja braka, uz ispunjenje ostalih uvjeta, nema braka. Te
riječi se mogu tretirati samo kao obećanje, a ne kao sklopljen brak. Sklapanje braka je formalan
čin, dakle, ima utvrđenu proceduru koja se mora provesti da bi brak bio sklopljen na valjan
način. Svjedoci su uvjet valjanosti brak. Bez njih nema braka.

Pitanje: Da li je brak važeći ako žena i muškarac vjenčaju, bez svjedoka, sami između sebe?
 
Odgovor: Takva forma braka nije ispravna. Uvjet valjanosti sklapanja braka je prisustvo
svjedoka, sukladno šerijatskoj odredbi o svjedocima. U pitanju navedena formulacija
predstavlja simuliranje bračnog ugovora s ciljem ohalaljivanja intimnih odnosa bez pravnih
posljedica koje regularni brak podrazumijeva, odnosno bez mogućnosti da se dokaže sklapanje
braka i ostvare prava koja proizilaze iz zakonitog braka. Spomenuta formulacija zaobilazi sve
šerijatske propise o sklapanju braka i nije ništa drugo do poigravanje sa smislom i ciljevima
braka u islamu.
Uslovi za svjedoke na šerijatskom vjenčanju

Pitanje: Da li je dozvoljeno i da li vrijedi brak u kome su šahidi (svjedoci) dva muškarca koji ne
obavljaju namaz i ne idu na džumu? Da li treba ponovo da se obavi vjenčanje sa novim
svjedocima?

Odgovor: Svjedoci na šerijatskom vjenčanju moraju biti muslimani. Uz to, treba voditi računa
da to budu čestiti i pošteni ljudi. O tome trebaju voditi računa mladenci koji se vjenačavaju i
nadležni imam koji obavlja vjenčanje. Pretpostavlja se da je to tako, te nije predviđena posebna
procedura ispitivanja i provjere svjedoka. Ukoliko se javno izjašnjavaju kao muslimani i javno
ne čine djelo koje izvodi iz vjere, ili djela koja utiču na njihov status prihvatljivog svjedoka,
uvažit će se njihovo svjedočenje bez obzira na veliki grijeh koji čine neklanjanjem namaza, pod
uvjetom da ne negiraju obaveznost klanjanja. To u našim uvjetima ne mora biti u svim
slučajevima eliminirajući faktor, ali je svakako bolje da se za svjedoke uzimaju ljudi koji
klanjaju i izvršavaju ostale osnovne islamske dužnosti i koji se klone harama.

Važnost prisustva dvije žene kao svjedoka

Pitanje: Zašto, kada je riječ o svjedocima, npr. na šerijatskom vjenčanju, kad se poziva žena,
moraju biti dva ženska svjedoka, a ako pozivate muškarca onda je jedan svjedok dovoljan?

Odgovor: Kada je riječ o svjedočenju u imovinskopravnim pitanjima, uključujući i ugovor o

braku, uvjetuje se svjedočenje dva svjedoka (muškarca) ili jednog svjedoka i dvije svjedokinje.
Dakle, nije dovoljno svjedočenje samo jednog muškarca, već se uvjetuje da budu najmanje
dvojica svjedoka ako se radi o svjedočenju samo muškaraca. Fekihi imaju razna obrazloženja
uvjetovanja svjedočenja dvije žene umjesto svjedočenja jednog muškarca. S nekima se možemo
složiti, a s nekima ne. Kur’an je to obrazložio potrebom dodatnog osiguranja ugovora zbog
mogućnosti zaborava kod svjedokinje, pa druga treba da je podsjeti na ono čemu je bila svjedok.
Mogući razlog (hikmet) ovog propisa jeste taj što su žene emotivnije od muškaraca, pa time i
izloženije mogućnosti da se na njih vrši pritisak u vezi svjedočenja od strane nekog od
ugovarača. Ovim se smanjuje ili eliminira taj potencijalni pritisak koji može vršiti neka od
ugovornih strana na ženu svjedokinju računajući na njenu ranjivost u stresnim situacijama.
Pridodavanjem druge svjedokinje taj pritisak i strah gotovo da su isključeni ili bitno umanjeni.
Moguće je da ima i drugih, nama nedovoljno poznatih razloga takvog propisa. U svakom slučaju,
činu vjenčanja kod nas najčešće prisustvuje znatno više svjedoka nego što je to neophodno, tako
da je zapisivanje imena određenog broja svjedoka između većeg broja prisutnih u takvoj situaciji
više formalne prirode. Suštinski, svi prisutni na vjenčanju su svjedoci zato što se čin vjenčanja
obavlja javno pred svima prisutnim. Nema nikakve smetnje da se, u slučaju odabira mješovitog
sastava svjedoka, kao svjedoci registruju dvojica muškaraca i dvije žene, ili dva muškarca i jedna
žena. Za valjanost ugovora minimalan broj svjedoka koji se uvjetuje mora biti prisutan, dok
gornji broj nije ograničen.

Sestra kao svjedok

Pitanje: Moja sestra treba da se vjenča šerijatski i izrazila je želju da joj ja, kao njena sestra,
budem svjedok. Njoj je reko efendija da ne bi trebao biti svjedok rod prvog stepena. Da li tu ima
nekih prepreka u islamu ili ne?

Odgovor: Prema hanefijskom mezhebu, dozvoljeno je da žena bude svjedok prilikom sklapanja
braka, ali uz još jednu ženu i jednog muškarca. To što je nevjesta Vaša sestra nije smetnja.

Nemusliman(ka) kao svjedok na šerijatskom vjenčanju

Pitanje: Da li punoljetna, pametna, ali nemuslimanka (ili nemusliman) može biti jedan od šahida
na šerijatskom vjenčanju?

Odgovor: Nemusliman i nemuslimanka ne mogu biti svjedoci prilikom vjenčanja muslimana i

muslimanke. Islam je uvjet za svjedoka u takvom vjenčanju.

Pitanje: Može li kršćanin biti svjedok muslimanu kod sklapanja šeri’atskog braka? Ako ne
može, da li mu je uopće dozvoljeno prisustvovati vjenčanju u džamiji?

Odgovor: Kršćanin ili bilo koji drugi nemusliman ne može biti svjedok kod sklapanja
šerijatskog braka između muslimana i muslimanke bez obzira na mjesto sklapanja braka.
Ukoliko musliman sklapa šerijatski brak sa pripadnicom ehl-i kitaba (pod pretpostavkom
prihvatanja fikhskog mišljenja koje to dozvoljava), kršćanin može biti svjedok kod sklapanja
takvog braka prema hanefijskom mezhebu (V. V. Zuhajli, El-Fikhu-l-islamijju ve edilletuhu,
7/91), u džamiji ili na nekom drugom mjestu. Općenito, nema smetnje da nemusliman uđe u
džamiju i prati čin sklapanja šerijatskog braka uz poštovanje opće kulture ulaska i boravka u
džamiji koja važi za muslimane.

Naknadno ugoavaranje mehra

Pitanje: Ja i moja žena smo se vjenčali šerijatski (u jednoj stranoj državi). Ali evo poslije
nekoliko godina primjetismo, reklo bi se, nepravilnosti. O čemu je riječ? Naravno, u toku svakog
vjenčanja se odredi iznos novca koje pripada ženi u slučaju razvoda. Za taj propis nismo ni čuli,
a ni “imam”, naravno samoproglašeni, jer nema ni diplome ni zvanja ni kvalifikacije, koji nas je
vjenčao jer mi ovdje u Italiji oskudijevamo imamima sa diplomom. Moje pitanje glasi: Da li
moramo  ponoviti  vjenčanje?

Odgovor: Vaše pitanje se odnosi na propis o mehru koji nije ugovoren prilikom sklapanja braka.
Ukoliko su ispunjeni uvjeti valjanosti braka (sklopljen pred svjedocima, od osoba koje su
sposobne za zaključenje braka, nema šerijatskih zapreka za sklapanje braka), ali prilikom
sklapanja braka nije ugovoren (preciziran) iznos mehra, ugovor o braku će biti valjan, nije ga
neophodno obnavljati, a iznos mehra se naknadno utvrđuje u iznosu koji je uobičajen u mjestu
sklapanja ugovora, odnosno među osobama sličnog imovinskog i društvenog statusa (mehrul-
misl).

Vjenčanje i saglasnosti roditelja

Pitanje: Želio bih se šerijatski vjenčati i zamolio bih vas da mi pojasnite neke stvari u vezi sa
šerijatskim vjenčanjem. Da li je potrebna saglasnost roditelja i da li se može šerijatsko vjenčanje
održati u prisustvu svjedoka bez prisustva roditelja?

Odgovor: Detalje u vezi šerijatskog vjenčanja možete saznati u Medžlisu Islamaske zajednice
Sarajevo, kontaktirati glavnog imama ili imame koji to obavljaju u svojim džematima.

Nije neophodno prisustvo roditelja, ali je svakako poželjna njihova saglasnost, posebno
saglasnost nevjestinog oca, odnosno staratelja.

Pitanje: Upoznao sam muslimanku s kojom se želim oženiti, ali joj roditelji ne dozvoljavaju da
se uda za mene budući da sam bio kršćanin pa sam prešao na islam. Njen otac ne klanja a majka
klanja. Da li ona može napustiti svoje roditelje i da se uda za mene uz mogućnost da je se
roditelji odreknu? Čuo sam da ima više mišljenja o ovom pitanju, pa ako možeš da mi to
pojasniš?

Odgovor: Molim Uzvišenog Allaha da Vas učvrsti na pravom putu i pomogne Vam da nađete
čestitu suprugu kako biste zasnovali srećnu bračnu zajednicu. U konkretnom slučaju nije
dozvoljeno djevojci da napusti svoje roditelje mimo njihove volje i uzrokuje prekid najjače
rodbinske veze, niti je Vama dozvoljeno da je nagovarate na takav postupak. Gdje bi se i kome
vratila ukoliko se brak pokaže neuspjelim i dođe do razvoda? Roditelji imaju određene rezerve
prema tom braku i to je njihovo pravo. Ne mogu tvrditi da li su u pravu ili ne. Savjetujem Vam
da potražite djevojku čiji se roditelji slažu u pogledu njene udaje za Vas. Nadam se da će Vam
Vaši prijatelji pomoći u tome.

Pitanje: Kad djevojka i momak koji su vjernici žele stupiti u brak, a roditelji od djevojke su
protiv toga braka, da li se oni mogu onda šerijatski vjenčati?
 
Odgovor: Šerijatsko vjenčanje se može obaviti tek nakon građanskog vjenčanja. Savjetujemo
vam da budete strpljivi i ne donosite ishitrene odluke. Oslonite se na Allaha, a zatim tražite
načina da dobijete saglasnost roditelja. Praksa je pokazala da brak koji je sklopljen bez
saglasnosti roditelja teško funkcioniše. 

Pitanje: 2 godine sam u vezi sa djevojkom koju volim, koja me voli i oboje smo vjernici. Mi
bismo se uzeli ali imamo preblem sa njenom mamom. Ona ne želi da se uzmemo zbog toga što
sam ja od nje stariji 9 godina i 6 mjeseci, i njena mama je vjernik a i njen otac. Njen otac nema
ništa protiv toga. On nas razumije jer zna da je danas teško naći poštenu osobu. Ja ne želim da je
ostavim, a ni ona mene te mi je zato potrebna pomoć. Da li se mi možemo vjencati bez pristanka
njene mame? Da li je takav postupak haram?

Odgovor: Poslanik, a.s., u jednom hadisu kaže: "Ako vam dođe neko s čijom vjerom ste
zadovoljni tražeći da se oženi, oženite ga, jer bi u protivnom moglo doći do velikog iskušenja".
Nadat se je da ćete uvjeriti njenu majku u opravdanost udaje njene kćerke za Vas. Spomenuta
razlika u godinama je ireleventna, zapravo se može smatrati gotovo pa neznatnom. Moguće je da
postoji i neki drugi razlog o kome ona ne želi govoriti. Savjetujemo Vam da je udobrovoljite, a
konačnu odluku donosi otac, jer se on smatra starateljem, mada će teško pristati bez pristanka
njene majke. Svaka brava ima svoj ključ samo ga treba pronaći. 

Zabrana braka zbog nedostatka finansija

Pitanje: Mlada sam djevojka, imam 21 godinu i uskoro počinjem sa studijama. Prije nekoliko
mjeseci sam zaručila, naravno, za brata muslimana koji je elhamdulillah na istom nivou kao i
ja i islamu. Klanja, posti, jako je bogobojazan i otkad sam njega upoznala nekako smo jedno
drugo podupirali u vjeri. Jedno od drugog učimo. Pričamo o našoj vjeri i pokušavamo se
pridržavati što je više moguće. U početku nisam htjela upoznavati roditelje sa zaručnikom dok
nisam dobila dopuštenje od njih. Oni su ga upoznali i hvala Allahu dž.š. danas imaju vezu
elhamdulillah. Hvala Allahu dž.š. da zaručnik i ja imamo šerijatsku vezu. Problem je u tome da
smo nas dvoje već dvije godine u vezi i naravno da želimo brak. Smatramo da je to nama spas,
spas od bluda, zinaluka, pogleda. Moji roditelji još ne dozvoljavaju da se udam. Razlozi su
fakultet i pare. Pare, jer smatraju da nemaju sada para da mi naprave svadbu. Ja sam uporna
govorila, da meni svadba ne treba. A fakultet, jer žele da imam nekoliko godina više edukacije.
Ja pored fakulteta imam posao i zaručnik mi radi. Nas dvoje možemo izdržavati naravno, ako
Allah da. Moje pitanje je: Da li je roditeljima dozvoljeno da djetetu brane brak uslijed
nedostatka novca i zbog fakulteta?
 
Odgovor: Vjerovjesnik a.s. je rekao: "Ako vam dođe, radi ženidbe, neko s čijom ste vjerom i
moralom zadovoljni, oženite ga. U suprotnom, doći će do širenja nemorala." Također, on je
rekao: "O mladići, ko je od vas sposoban, neka se oženi. A onaj koji nije osigurao uvjete za to,
neka posti, to mu je zaštita od nemorala." Ovo se odnosi kako na mladiće tako i na djevojke. U
Vašem slučaju ne možemo se miješati u mišljenje Vaših roditelja, ali nam se čini da je moguće
spojiti između braka i fakulteta, tako što možete uvjetovati kod zaključenja braka da Vam se
omogući dovršetak fakulteta. Roditelji trebaju biti svjesni mogućnosti da dobra prilika za udaju
kćerke bude propuštena, pa bi mogli snositi i dio krivice zbog toga. Naravno, za pretpostaviti
je da roditelji najbolje poznaju svoju djecu, da vode računa o njihovom interesu i da postupaju
u najboljoj namjeri.
Život s roditeljima nakon sklapanja braka (odvojeno od supružnika)
Pitanje: Je li dozvoljeno mladiću i djevojci da se vjenčaju šerijatski uz saglasnost njihovih
roditelja, te odluče da nastave živjeti odvojeno sa svojim roditeljima, zbog nemogućnosti
zajedničkog života tj. slabog imovinskog stanja.
 
Odgovor: Savjetujemo vam da obavite prvo civilno vjenčanje kod matičara, pa potom
šerijatsko vjenčanje. Kako ćete urediti vaš zajednički život, hoćete li živjeti odvojeno i viđati
se povremeno ili živjeti skupa, što je logično, o tome se možete dogovoriti. Međutim, potrebno
je da se brak oglasi i da ljudi znaju da ste u braku.
Udaja bez saglasnosti staratelja

Pitanje: Molim vas da mi date odgovor na pitanje da li se djevojka može udati sama (bez
staratelja) ako je zrela ( ima 24 god. ), nije sačuvala svoju čednost, nema oca (ali ima brata)?

Iako bi taj brak obnovili uz prisustvo tog njenog brata za jednu godinu dana, jer sada nemamo
mogućnosti zbog studiranja, a teško nam je čekati.

Odgovor: Prema našem mezhebu, punoljetna i pametna djevojka može sobom zaključiti brak sa
dostojnim muškarcem, i bez prisustva staratelja, ali je poželjna njegova saglasnost, ukoliko su
ispunjeni ostali uvjeti valjanosti i punovažnosti braka, kao što su nepostojanje bračnih smetnji i
zabrana, te prisustvo dva muška svjedoka - muslimana ili jednog muslimana i dvije muslimanke.

Ukoliko se brak sklopi bez saglasnosti staratelja, on može tražiti njegovo razvrgnuće. Dakle,
možete sklopiti brak, ali uz saglasnost njenog staratelja (djeda sa očeve strane ili brata). Ako se
ta saglasnost dobije, nema potrebe obnavljati brak nakon godinu dana u prisustvu njenog brata. 

Djevojka koja nije bila u šerijatski valjanom braku tretira se djevicom makar izgubila
djevičanstvo putem zabranjenog spolnog odnosa ili na neki drugi način. Brak se mora obaviti uz
poštivanje civilne i vjerske procedure sklapanja braka, a ne da to bude neki tajni brak za koji
neće znati niko od njene ili tvoje rodbine, osim vas dvoje i nekakva dva svjedoka kome će biti
jedini zadatak da sakriju to tzv. "vjenčanje". 

Ciljevi braka su jasni, on se mora obznaniti, drugi trebaju znati da ste vi u braku. U
protivnom vaša veza bila bi nelegalna i neprihvatljiva.

Organizovanje svadbe
Pitanje: Čije je pravo da organizuje svadbu, veselje, tj. samo vjenčanje mladenaca? Samo
budućeg muža i njegove porodice ili tu ima pravo i buduća supruga? Ukoliko se organizira
kućno vjenčanje, da li je pravo samo budućeg muža i njegove rodbine da prisustvuju tom činu
ili ima prava i buduća supruga da nekoga pozove?
 
Odgovor: To je pitanje koje se uređuje dogovorom i običajem koji vlada u nekom mjestu
Narodni običajni vezani za svadbu

Pitanje: Zanima me šerijatski stav o nekim običajima vezanim za svadbe, za koje još nigdje
nisam pronašla da se kose sa šerijatom, a isto tako ne znam da postoji neki dokaz da je to uredu,
npr: da se mladoj taj dan dijete dadne u ruke, ili stavljanje Kur`ana pod ruku mladoj, ili da
supružnici popiju čašu slatke vode. I kako uopćeno postupati s običajima? S obzirom da se
nađem u situaciji gdje se raspravlja baš o običajima jedne okoline i da li ih je dozvoljeno
praktikovati ukoliko se ne kose sa šerijatskim propisima? Isto tako me zanima stav o tradiciji
koliko je u redu gledati i primjenjivati ju?

Odgovor: Ne smeta postupati po običajima koji nisu u suprotnosti sa islamskim učenjem.

Smatramo da se svadbeni običaji koje ste spomenuli ne kose izravno sa islamskim propisima,
mada kao takvi nisu zabilježeni kod prvih generacija muslimana. Budući da se ne radi o
ibadetima, već o običajima, nema  smetnje da se inoviraju pod uvjetom da se ne kose sa
propisima šerijata. Pretpostavljamo da spomenuti običaji imaju svoju simboliku i značenje
pokazane želje i nadanja da nevjesta rađa djecu, da joj Kur'an bude vodič te da mladencima
bračni život bude sladak. Ovo je samo neko naše viđenje tih običaja, mada je moguće da neko u
nekim od spomenutih običaja vidi elemente sujevjerja.

Vjenčanje u kafani
Pitanje: Molim lijepo da mi odgovorite kakav je Vaš stav, odnosno stav Islamske zajednice po
pitanju dolaska hodža u kafane a u cilju šerijatskog vjenčanja mlade i mladoženje. Baš sam se
iznenadila neki dan kada sam čula da hodža dolazi u kafanu da vjenča mladi par, a oni svi jedva
čekaju da hodža obavi svoje te da se primaknu šanku i nastave. Ne znam ništa o ovome, ako ne
postoji nikakav stav, sugerišem da se šerijatska vjenčanja obavljaju u džamijama ili kućama.
Odgovor: Vaša primjedba je na mjestu. Šerijatsko vjenčanje je svečani čin koji treba obavljati u
džamiji ili službenoj prostoriji predviđenoj za tu namjenu. Nije prikladno obavljati šerijatska
vjenčanja u kafanama i sličnim prostorima gdje se nalazi, toči i konzumira alkohol, ili čine neki
drugi harami. Započinjanje bračnog života u takvim okolnostima, a posebno uz te harame, nije
dobar i mubarek početak. O tome treba voditi računa imam koji vjenčava, ali i mladenci koji se
vjenčavaju, kao i njihovi roditelji. Čistota i bereket prostora imaju svoj značaj i pozitivan utjecaj
na atmosferu vjenčanja, mladence i ostale prisutne. Moguće je da se u konkretnom slučaju radilo
o nekom specifičnom slučaju ili naročitim okolnostima, a ne  uobičajenom postupku dotičnog
imama.

Običaji prilikom udaje

Pitanje: Ovih dana imam svadbu u porodici. Kakav je Vaš stav o običajima da mlada okreće
muško dijete, da žito u rešetu promješa pa da ga onda baca preko sebe, pogača koja se šutke
pravi i mladencima daje da je polove itd? Da li su svi ovi običaji grijeh i šta je u ovoj svečanoj
situaciji pohvalno uraditi.

Odgovor: To je dio narodnih običaja i vjerovanja koja nemaju vjersko utemeljenje. O tome šta je
lijepo i šta treba raditi na vjenčanju konsultirajte se sa osobom zaduženom za vjenčanje.

Vjenčani prsten
Pitanje: Da li je dozvoljeno nositi srebrni vjenčani prsten? U mnogim tekstovima sam procitao
da su muslimani taj običaj razmjene vjenčanog prstenja preuzeli iz katoličke kulture te da sam
akt nošenja vjenčanog prstena predstavlja širk i oponašanje katolika. Poslanik s.a.w.s. je rekao
u hadisu "Ko oponaša jedan narod on njemu i pripada.'' (Buharija i Muslim). U drugom hadisu
Poslanik s.a.w.s. kaže: "O ljudi, čuvajte se skrivenog širka!" Uskoro se trebam ako Bog da
ženiti pa sam jako oprezan po pitanju ovih stvari. 
Odgovor: Nema nikakve šerijatske zapreke da se nosi srebrni vjenčani prsten, jer to spada u
dozvoljene stvari na osnovu principa izvorne dopustivosti. Nema dokaza da je to zabranjeno, a
tvrdnja da je to širk nema nikakvog utemeljenja. Općenito, mladoženja je taj koji suprugu
daruje prstenom ili nekom drugom vrijednošću, ali nema zapreke da mlada na dar uzvrati
darom. Do je dopušteno. Poslanik a.s. kaže: "Razmjenjujte međusobno darove pa ćete se
voljeti i biti prijatelji." I ta razmjena vjenčanih darova može se podvesti pod opće značenje
ovog hadisa.
Nošenje vjenčanog prstena
Pitanje: Da li mi možete reći na kojoj ruci se nosi zaručnički prsten i vjenčani prsten (vera,
burma)? Da li na desnoj ili lijevoj ruci? S obzirom da islam daje prednost desnoj strani
pretpostavljam da bi trebali na desnoj ruci nositi, ali me zanima stručno mišljenje i da li bi
pogriješili ako bi nosili prsten na lijevoj ruci?
Odgovor: To je prepušteno volji osobe. Nema propisa koji izričito regulira to pitanje, ali
prsten na lijevoj ruci općenito može smetati prilikom čišćenja.
Razmjena burmi na vjenčanju
Pitanje: Da li je haram praktikovati stavljanje burmi na vjenčanju jer sam čula da je to
imitiranje kršćanskog običaja?
Odgovor: Spomenuti običaj nije izvorno islamski, ali je danas prisutan kod sljedbenika
različitih vjera, pa nije isključivo kršćanski običaj. Ukoliko bi se to desilo prije akta vjenčanja,
ne bi bilo dozvoljeno, a nakon zaključenja ugovora nije strogi haram, već može biti  tretiran
samo kao pokuđen čin, budući da predstavlja javno ispoljavanje blažeg oblika intimnosti.

Vjenčanje između Bajrama

Pitanje: Planiram se vjenčati poslije ramazana. Međutim, mnoge starije osobe su mi rekle da se
"ne valja" vjenčati između ova dva bajrama. Pitanje je da li je to vjerski utemeljeno? Ja sam se
raspitala u svom džematu, rečeno mi je da nije zasnovano na islamu.

Odgovor: Nema nikakve šerijatske smetnje obaviti vjenčanje između dva bajrama. Priča da to
nije valjano je neosnovana.

Pitanje: Može li se sklopiti brak tokom ramazana i između dva bajrama?

Odgovor: Nema šerijatske zabrane niti smetnje za sklapanje braka u navedeno vrijeme. To je
stvar običaja i situacije u kojoj se nalaze osobe koje žele zasnovati bračnu zajednicu.

Zadržavanje prezimena prilikom udaje

Pitanje: Odgojena sam u duhu islama i prakticiram ga, hvala Bogu, od malih nogu. Uskoro se
udajem ako Bog da i imam jednu nedoumicu u vezi prezimena mlade.

Ja bih željela da zadržim svoje i dodam muževo prezime ali se plašim da ne uradim nešto što nije
u skladu sa našom vjerom. Moji mi govore da nije uredu da ja i moja djeca imamo različito
prezime, pa stoga bih Vas zamolila da mi odgovorite šta je najbolje da učinim?

Odgovor: Najbolje je to što ste spomenuli, tj. da svom prezimenu dodate muževljevo. Vezanost
za djecu se ne ostvaruje preko prezimena, već činjenicom materinstva i rađanja, a tu činjenicu ne
može poništiti različitost prezimena. No, ako biste postupili i po uobičajenoj praksi kod nas, tj.
da uzmete muževljevo prezime, situacija je jasna, tako da to nije neka velika grješka.

Pitanje: Interesujeme stav islama po pitanju ženinog prezimena nakon udaje? Zadržati svoje,
dodati muževo, ili uzeti muževo? Čula sam mnogo različitih tumačenja, pa sam malo zbunjena. 
Odgovor: Sva tri spomenuta modela su prisutna kod nas i nisu novina i nepoznanica.
Preporučujemo da se zadrži svoje prezime, ili da se svome prezimenu doda muževljevo. Ako se
opredijelite i za treću varijantu, ne potpada pod grijeh mijenjanja porijekla, budući da je to kod
nas poznata praksa, a i u rodnom listu udate žene obavezno se navodi djevojačko prezime tako
da tu nema zabune. Ipak je ovo treće najlošije rješenje.

Pitanje: Molim vas da mi kažete da li postoji šerijatski stav prema kojem bi žena kad se uda
trebala da zadrži i svoje prezime pored muževog, radi očuvanja loze? Ako postoji ovakav stav,
molim vas, da mi odgovorite čiji je to stav i na koji se izvor oslanja?

Odgovor: Žena može i treba zadržati svoje prezime nakon udaje, a dozvoljeno je i da svom
prezimenu doda muževljevo radi lakšeg rješavanja nekih administrativnih i drugih problema. To
se temelji na principu da nije dozvoljeno mijenjati porijeklo i pripisivati se nekome drugom,
mimo svojih roditelja. "Zovite ih po očevima njihovim, to je bliže bogobojaznosti" navodi se u
Kur'anu.

Iako se ovo odnosi na slučaj adopcije djeteta, može poslužiti kao indicija u navedenom pitanju.
Međutim, kako se odnosni slučaj ipak razlikuje od pitanja pripisivanja sebi usvojenog djeteta, ne
može se reći da je uzimanje muževljevog prezimena haram, budući da se u vjenčanom listu
uvijek navodi djevojačko prezime žene tako da tu nema zabune, a i običajno ta distinkcija je
poznata ljudima i ne proizvodi nikakvu zabunu. Bolje je u svakom slučaju da žena zadrži svoje
prezime, a u dogovoru s mužem može mu pridodati i njegovo prezime.

Uzimanje muževljevog prezimena prilikom udaje

Pitanje: Prije nekoliko dana sam čula da muslimanka treba pri stupanju u brak da zadrži svoje
prezime i da ne može uzeti muževo, čak ni dodati na svoje? Kasnije sam potražila i po internetu i
samo sam nailazila na odgovore u kojima stoji da citiram: "Od stvari koje su muslimani nasljedili
od nevjernika je da žena prilikom vjenčanja uzme muževo prezime. To u islamu nije dozvoljeno
jer se na jedan način mijenja porijeklo i pripadnost određenoj familiji po kojima se ljudi
raspoznaju: "Zovite ih po očevima njihovim" (el-Azhab 4)
Kako onda da toliki niz godina, bolje reći stoljeća, niko od vjerskih službenika nije skrenuo
pažnju na to. Jer sve osobe koje znam su uzele muževo prezime, čak i kad sam jednu mualimu
pitala da li je to zabranjeno ili pokuđeno rekla je da nije. Sve hodžinice koje znam su, također,
uzele muževo prezime. Sad sam malo zbunjena. Ko je upravu? Da li je dozvoljeno ili pokuđeno?

Odgovor: Preporučujem da žena zadrži svoje prezime ili eventualno da ga doda muževljevom
ako već postupi po običaju i uzme njegovo prezime prilikom vjenčanja. To je kod nas dosta
raširena pojava i niko ne smatra da je to promjena porijekla budući da se u vjenčanom listu
uvijek spominje djevojačko prezime te imena i prezimena roditelja tako da je tu situacija jasna i
ne može se to porediti sa potpunim usvajanjem djeteta koje je zabranjeno, budući se tu radi o
pripisivanju djeteta osobi koja joj nije otac ili majka. Pitanje uzimanja muževljevog prezimena
nije identično pitanju potpune adopcije da bi se primijenila analogija i posredstvom nje proširila
zabrana na novi slučaj.

Pitanje: U okviru priprema za stupanje u brak, razgovarao sam sa djevojkom oko određivanja
prezimena pa je došlo je do nesuglasica i nismo sigurni ko je u pravu. Ona je na stanovištu da
je ispravno da djevojka zadrži svoje prezime, a ja da prihvatim prezime budućeg supruga. S
obzirom da to nije bitan uslov ispravnosti braka molim da mi odgovorite kakvo je mišljenje
većine islamskih pravnika o tom pitanju imajući na umu i običajno pravo naših krajeva.
 
Odgovor: Načelno, žena ima pravo da zadrži svoje prezime, jer ga je stekla rođenjem i njime
se veže za svoje porijeklo. Kod nas je uobičajeno da žena uzima prezime muža, mada je taj
običaj upitan sa stanovišta šerijata. Međutim, smatramo da je dobro srednje rješenje koje
koriste neke žene, a to je da prilikom sklapanja braka žena svom ranijem prezimenu doda
muževo prezime tako da ima dva prezimena: svoje izvorno i novo, muževo prezime. To je
dobro rješenje, jer se po prezimenu odmah zna da je dotična žena udata.
Status promjene prezimena

Pitanje: Molim vas da mi odgovorite na sljedeće pitanje. Naime, do mene je došao jedan hadis
za kojeg ne znam na šta se odnosi. Prijatelj koji mi je citirao taj hadis kaže da se tu misli na
zabranu ženi da mijenja svoje prezime i uzme prezime muža, i da je dužna da zadrži isključivo
svoje prilikom udaje? Čuo sam da žena prilikom udaje u arapskom svijetu zadržava svoje
prezime i ne uzima prezime muža. Molim vas odgovor na ovo pitanje, uz napomenu da imam
veliku osnovu u islamskom znanju, te da budete što je moguće precizniji u odgovoru i ja ću vas s
Božijom pomoći razumjeti. Za kraj vam citiram taj hadis. ˝Nema čovjeka koji pripiše svoje
porijeklo nekome mimo svog oca, a on to zna, a da nije učinio djelo kufra. Ko se pripiše porodici
kojoj po porijeklu ne pripada, neka sebi pripremi mjesto u vatri.˝ (Bilježe Buharija i Muslim)

Odgovor: Citirani hadis je poznat, a i njegovo značenje je jasno. Odnosi se na svjesno odricanje
od porijekla od biološkog oca i vezanje porijekla za drugo lice koje nije biološki otac osobe.
Međutim, teškoća i različito tumačenje može nastati kod primjene hadisa (ili ajeta) na konkretne
slučajeve i stanja, da li su obuhvaćeni njegovim značenjem ili ne. Kada je riječ o slučaju koji je
kod nas uobičajen, a ogleda se u tome da žena prilikom vjenčanja uzme muževljevo prezime, ne
može se kategorički reći da potpada pod značenje obuhvaćeno spomenutim hadisom, budući da
se u hadisu govori o pripisivanju nekome drugom mimo svoga oca, a u odnosnom slučaju to nije
tako. Niko ne razumije da se uzimanjem muževljevog prezimena prilikom vjenčanja žena
pripisuje nekom drugom, a ne svom biološkom ocu. U vjenčanom kao i u rodnom listu uvijek se
navodi ime njenog oca, kao i djevojačko prezime. Prema tome, tu nije riječ o mijenjanju
porijekla u smislu da se mijenja porijeklo od svog biološkog oca, pa se ne može tako odsječno
reći da se hadis odnosi na ovaj slučaj. To podržava i činjenica da se u slučaju razvoda braka
obično vraća staro, djevojačko prezime, dok ime, odnosno identitet oca uvijek ostaje
nepromijenjen i nikakva zabuna u tom smislu ne nastaje. Međutim, smatramo da je bolje da žena
zadrži svoje djevojačko prezime, ili da eventualno svom djevojačkom doda i muževljevo
prezime. Jer, i sumnjive situacije treba izbjegavati.

Prezime djece

Pitanje: Čitao sam Vaš odgovor vezano za preporuku da ženska osoba pri udaji zadrži svoje
prezime. Međutim, ako ženska osoba zadrži svoje prezime, ili ako uz svoje prezime doda i
prezime muža, koje će prezime nositi djeca?

Odgovor: Djeca trebaju nositi očevo prezime.

Bračni drugovi i zajednička otplata duga

Pitanje: U braku sam 20 godina. Radimo oboje na poslovima sa VSS. Moj muž ima veliki dug
(cca 50.000,00 KM) koji bi trebao što prije vratiti. Taj dug je stekao posuđujući od prijatelja,
rodbine i drugih firmi da bi održao privatnu firmu koja mu je na kraju propala. Važno je dodati
da je prije dvije godine podigao 30.000,00 KM za istu namjenu. Od tog kredita ostalo je
nevraćeno 18.000,00 KM. On sad hoće i taj kredit objediniti sa novim, pa da podigne 70.000,00
KM - hipotekarni kredit na 10 godina. Rata bi iznosila preko 800,00 KM. To znači da i ja moram
sudjelovati u otplati min. 300,00 KM. Kuća je na njemu i on smatra da je ovo jedino rješenje. Ne
znam šta da radim, mada sam već usmeno pristala zbog djece, jer ne želim da oni sutra moraju
vraćati naše dugove. Napominjem da dok se zaduživao, to je radio bez moga znanja govoreći mi
da ja nemam ništa ni sa njegovim poslovima, ni sa imovinom. Šta da radim?

Odgovor: Nema šerijatske smetnje ni da učestvujete niti da ne učestvujete u vraćanju tog

kredita. To je stvar Vaše volje i odluke. Možda je dobro rješenje da se Vaš dio rate registruje i
zapiše kao vid pozajmice kako biste u tom omjeru učestvovali u vlasništvu i eventualnoj podjeli
imovine. Naravno, mnogo toga zavisi i od vaših odnosa u braku, međusobnog povjerenja, ljubavi
i sl. Klanjajte dva rekata istihare-namaza i proučite dovu koja se tom prilikom uči moleći
Uzvišenog da Vam pomogne da donesete ispravnu odluku i da vas izbavi iz svega duga.
Krvno srodstvo i brak

Pitanje: Već dvije godine sam u vezi sa momkom koji mi je rođak. Naša familija još ne zna za
nas, osim nekoliko osoba koje to već znaju, a otac i majka ne znaju. Ne znam kako se broje
koljena, niti šta moj momak meni sad tačno dođe.

Moja majka i njegov djed su brat i sestra, tako da je majka od tog momka daidžična mojoj majci.
Sada mi objasnite koje smo mi koljeno i da li je nama po islamu dozvoljeno da se uzmemo?

Odgovor: To je blisko srodstvo i sigurno je da vam roditelji ne bi dali saglasnost za taj brak, a i
društveno i običajno ne bi bio prihvatljiv, tako da ne bi mogao funkcionirati i opstati. Zato Vam
savjetujemo da se ne upuštate u tu avanturu.

Pitanje: Živim u Americi i u kontaktu sam sa muslimanima iz cijelog svijeta. U tim kontaktima
sam zapazio da, za razliku od nas Bošnjaka, mnogi muslimani iz drugih zemalja dozvoljavaju
međurodbinski brak, pa čak i tako bliske rodbine kao što su amidžići i amidžične, dajdžići i
dajdžične, što kod nas Bošnjaka izaziva zgražanje. Oni ove brakove pravdaju tako što kažu da su
po šerijatu dopušteni. Molio bih da mi odgovorite, šta kaže islamski zakon po ovom pitanju? Da
li doista djeca od braće i sestara mogu da se uzimaju?

Odgovor: Takvi brakovi, kojih ima kod Arapa i nekih drugih muslimanskih naroda nisu
zabranjeni u šerijatu, ali nisu preporučeni. Naprotiv, preporučuje se ženidba i udaja među
nesrodnicima radi zdravijeg potomstva. Kod nas običajno takvi brakovi ne postoje i nisu
prihvatljivi, ali se ne može reći da su šerijatski zabranjeni.

Pitanje: Da li mi možete reći od kojeg koljena se može biti u vezi (braku) sa osobom koja je
rođaka dalja, ali me interesuje od kojeg koljena je moguća ta veza? Čitao sam mnogo o ovome
ali mnogo različitih odgovora pa bih želio da mi vi to kažete.

Odgovor: To zavisi od linije srodstva koja može biti uzlazna, silazna, pobočna itd., tako da se ne
može dati jedinstven odgovor. Morate biti konkretni u pitanju. Općenito, treba izbjegavati brak
među srodnicima i to pravilo kod nas treba primjenjivati, jer je uobičajeno. Sve drugo nosi
brojne probleme i ne savjetujemo nikome da se upušta u te avanture, čak i ako je u nekim
slučajevima šerijatski dozvoljeno.

Pitanje: Moja prijateljica, čiji je muž preselio na Ahiret veoma mlad želi da zna da li se ona
može udati za sina njenog djevera? Sin od njenog djevera kao i ona sama žele da sklope brak.
Naravno ako je to zabranjeno po šerijatu oni ne žele da to prekrše.

Odgovor: Nema šerijatske smetnje za takav brak budući da ona više nije u braku, udovica je, te
nakon isteka iddeta od četiri mjeseca i deset dana može se udati za spomenutu osobu, budući da
nisu niukakvom srodstvu na temelju kojega bi među njima bilo zabranjeno sklapanje braka. To
što su njena djeca od umrlog muža u srodstvu s djeverevim sinom nema uticaja na dozvoljenost
toga braka.

Pitanje: Želim da Vas pitam da li je dozvoljen brak između bliskih rođaka (djeca od dvije sestre
da stupe u brak)? Kako je moj budući suprug Arap, a tamo je to dozvoljeno, i za njega je
normalno da jednog dana naše dijete bude u braku sa djetetom njegove rođene sestre, zanima me
stav Islamske zajednice. Moram priznati da je to nešto što ne bih mogla prihvati niti bih mogla
djecu odgajati jednog dana u smjeru prihvatanja toga kao da je to nešto normalno.

Odgovor: Takvi brakovi se prakticiraju u arapskim zemljama kao normalna pojava i oni su
šerijatski dozvoljeni, ali nisu naređeni. Kod nas se takve bračne zajednice ne prakticiraju i to je
bolje, budući da je i sa šerijatske strane preporučljivije sklapati brakove među što daljim
srodstvom kako bi i potomstvo bilo što zdravije. U svakom slučaju, to razriješite s Vašim
budućim suprugom prije sklapanja braka, kako bi se preduprijedili mogući nesporazumi o tome u
kasnijem periodu.

Pitanje: S momkom sam u vezi 2,5 godine i skoro smo saznali da smo neka rodbina, tačnije mog
oca nana (moja pranana) i njegov dedo su amidžići. Koje  je to koljeno i da li je bilo brakova
između tih koljena u prošlosti u muslimanskim zajednicama?

Odgovor: Stepen srodstva osoba s kojima je trajno zabranjeno stupiti u brak je taksativno
nabrojan u Kur'anu i tzv. koljena tu nisu relevantna. U nekim slučajevima ni hiljadito koljeno,
pod pretpostavkom da je moguće, nije dozvoljeno, kao npr. u uzlaznoj, silaznoj i nekim
pobočnim linijama. Prema tome, ne računa se po koljenima, već po stepenu i jačini krvnog
srodstva i veze između osoba. Ta lica su taksativno nabrojana. U slučaju koji spominjete nema
šerijatske smetnje, a da li je običajno prihvatljiva kao i kod Vaših roditelja i rodbine, to je drugo
pitanje i o tome morate s njima razgovarati. Ako to oni ne odobravaju i prihvataju, brak ne može
uspjeti. 

Pitanje: Da li se može izvršiti udaja za sina od amidže?

Odgovor: To je kod nas običajno neprihvatljiva praksa pa je treba apsolutno izbjegavati, mada
načelno u šerijatu nije zabranjeno. Šerijat ne preporučuje, a u slučaju bliže rodbine i zabranjuje,
sklapanje braka među rođacima. 

Pitanje: Zanima me da li se po islamu mogu uzimati dvije osobe čiji su prvi pradjedovi tj. očevi
od dede (sa njene strane otac od njene nane) amidžići i koje koljeno to dođe? I ako može, kako
familiji objasniti da je to uredu?
Odgovor: Tu je riječ o trećem koljenu, što se smatra u našem narodu veoma bliskim srodstvom.
Zato je običajno neprihvatljiv brak između osoba tako bliskog srodstva. Roditelji tih osoba se ne
mogu ničim ubijediti da dozvole takav brak, niti ih treba ubjeđivati u to, a ne mogu se ni prisiliti
da ga dozvole. Smatramo da ne treba ni pokušavati realizirati takav brak. Što je dalje srodstvo to
je i šerijatski bolje.

Pitanje: Zanima me mogu li se po islamu vjenčavati osobe čiji su pradjed i pranana brat i sestra?

Odgovor: To je u našoj sredini veoma blisko srodstvo, te se ne može preporučiti stupanje u brak

osoba tako bliskog srodstva. U nekoj drugoj sredini to bi bilo moguće u pobočnoj liniji.

Pitanje: Da li je dozvoljen brak između rođaka kojima je pra pradjed isti? Ne razumijem se u
računanje koljena, i voljela bih još da mi kažete od kojeg je koljena u islamu dozvoljen brak, i
koje je to koljeno kad je pra pradjed isti? 

Odgovor: Koljena se računaju po broju rođenja. Svako rođenje je jedno koljeno. Koliko rođenja
toliko koljena. U slučaju za koji pitate postoje četiri koljena. To je relativno bliže srodstvo za
našu sredinu koja je osjetljiva na ženidbu unutar bližeg srodstva. U konkretnom slučaju, bračna
zabrana zbog srodstva ovisi o liniji srodstva: da li je u pitanju ravna ili pobočna linija. U ravnoj
liniji postoji, a u pobočnoj ne postoji.

Pitanje: Da li je po islamu dozvoljeno da muškarac oženi ženu koja mu je peto koljeno? U

većini slučajeva se takve osobe nikada ne upoznaju, jednostavno to već ide daleko. Kod Turaka i
Arapa se čak bliža koljena uzimaju. Koliko ja znam kod Arapa je praksa da se amidžić ili
amidžična uzmu i rečeno mi je da je to islamom dozvoljeno, a u svakom drugom slučaju do
petog koljena nije. Bio bih vam zahvalan za odgovor, a u slučaju da sam već dobro informiran,
da mi to potvrdite.

Odgovor: Bolje je izbjegavati ženidbu i udaju među rodbinom makar se radilo i o petom
koljenu. Nije u svakoj kombinaciji dozvoljena ženidba sa osobom iz petog koljena. To zavisi
između ostalog i od linije, odnosno vrste srodstva. Zabranjeno je sklapati brak sa osobom iz
uzlazne i silazne linije, te djecom  braće i sestara bez obzira na broj koljena. Ne znamo zašto
uopće postavljati pitanje ženidbe među bližim srodnicima, kada i Šerijat preporučuju da se to
izbjegava radi što zdravijeg potomstva. Neke stvari je Šerijat dozvolio, ali je preporučio
drugačije postupanje, kao u slučaju ženidbe među daljim rođacima u određenim, ne
svim, linijama srodstva. Zona dozvoljenog je široka i obuhvata različite kategorije
propisa: dozvoljeno, preporučeno i naređeno. Ženidbu među bližim rođacima, čak i u onim
slučajevima u kojima je to Šerijatom načelno dozvoljeno, naš narod apsolutno izbjegava i
praktično ne odobrava, te se nipošto ne treba upuštati u tu avanturu, jer može rezultirati
neželjenim posljedicama, posebno po rodbinske i društvene veze.
Pitanje: Od mog djeda djed i od moje djevojke djeda djed su braća, koje smo sada mi koljeno?

Odgovor: Tu je riječ o petom koljenu. Taj stepen srodstva nije šerijatska zapreka za brak, ali je
običajno teško prihvatljiv brak među srodnicima tog stepena, jer se tretira kao bliže srodstvo,
našta je naš narod osjetljiv. Prema tome, dobro razmislite i konsultirajte se sa svojim roditeljima
i rodbinom kako ne bi došlo do prekidanja rodbinskih veza.

Pitanje: Da li je po islamu dozvoljena ženidba između amidžića, tečića i te vrste rodbine?

Odgovor: Načelno je dozvoljena, ali se ne preporučuje. U našem narodu je to običajno apsolutno

neprihvatljivo, te nema potrebe da se oko toga više otvaraju bilo kakve rasprave i pitanja. I sa
šerijatskog i sa zdravstvenog aspekta preporučeno je da se međusobno ne uzima ni dalja a
kamoli bliža rodbina.

Pitanje: U vezi sam već duže vrijeme, i ispostavilo se da smo rođaci. Naši roditelji su od
tečića djeca (4.koljeno). Da li je moguć brak između nas dvoje?
 
Odgovor: Za naše prilike i običaje to je relativno blisko srodstvo tako da običajno teško može
biti prihvaćeno od roditelja i rodbine, a bez te prihvaćenosti brak  ne može dobro funkcionisati.
U svakom slučaju, razgovarajte o tome s vašim roditeljima i bližom rodbinom i uvažite njihove
stavove.
Pitanje: Imam momka koji mi je rođak po očevoj strani. Njegova nana i moj djedo su rođeni
brat i sestra, pa me interesuje koje smo mi koljeno i da li nam je dozvoljen brak?
 
Odgovor: Spomenuti stepen rodbinske veze nije šerijatska zapreka, ali može biti običajna za
brak kod nas. Prema tome, konsultirajte se s vašim roditeljima i rodbinom i poslušajte njihovo
mišljenje.
Pitanje: Da li je po islamu dozvoljen brak ukoliko su recimo njen dedo i moja nana brat i
sestra?
 
Odgovor: Kod našeg naroda običajno se to smatra prilično bliskim srodstvom, pa drže
neprihvatljivim brak između osoba te srodnosti. Ako se vaši roditelji i rodbina ne slažu s tom
vezom i brakom, savjetujemo vam da ih poslušate.

Pitanje: Da li od dva brata djeca mogu stupiti u brak, ili od dvije sestre djeca?  

Odgovor: U našem narodu je to običajno neprihvatljivo, a zakonski nedopustivo, pa je izlišno o

tome i postavljati pitanja.
Pitanje: Da li  je po islamu dozvoljena veza momka i djevojke ukoliko su njihovi djed i nana
djeca od tečića? 
 
Odgovor: Spomenuti stepen srodstva nije bračna zapreka ni u šerijatu niti u pozitivnom pravu
kod nas, ali može biti običajna zapreka. Prema tome, neka spomenute osobe konsultiraju svoje
roditelje i rodbinu u

Pitanje: Ima pitanje vezano za vezu između rođaka i rodice. Naime, u vezi sam sa jednom
djevojkom koja mi je rodbina. Mog djeda tetka je njoj pranena. Sad ja ne znam koje to koljeno
dođe, pa ako mi možete to pojasniti i da li se mi po šerijatskom zakonu i ovozemaljskom
državnom zakonu smijemo uzeti? Roditelji za nas još ne znaju, ali bi nas prihvatili kada bi
saznali da je brak između nas dozvoljen.
 
Odgovor: Spomenuti stepen srodstva nije zapreka za sklapanje braka ni po šerijatskom niti po
važećem pozitivnom (državnom) pravu. Međutim, to pitanje morate razriješiti sa vašim
roditeljima i rodbinom. Ukoliko oni ne prihvataju taj brak, savjetujemo Vam da ih poslušate.

Pitanje: Koje je po običaju u BiH najbliže „koljeno" u familiji s kojim se može stupiti u brak?
 
Odgovor: To zavisi od mjesta do mjesta. Načelno, kod nas se običajno izbjegava ženidba i
udaja među rodbinom općenito;  nema fiksiranog, općeprihvaćenog pravila u vezi naznačenog.
To zavisi od porodica i rodbine osoba koje žele stupiti u brak. Teško je tu odrediti koljeno,
budući da u nekim slučajevima, šerijatski nije dozvoljena ženidba ni sa stotim, i dalje,
koljenom, pod pretpostavkom da je to moguće.

Pitanje: Zanima me kakav je stav Uleme (BiH) pa i sire kad se radi o sklapanju braka između
osoba koje su ujedno i u okviru familije. Recimo, sklapanje braka između djece dva brata,
između djece od brata i sestre ili sličnih kombinacija uze i sire porodice. Ovo je poznata praksa
u Pakistanu i nekim državama Bliskog Istoka (npr. Libanonu). Prijatelj, brat po islamu, me je
upoznao sa primjerom da mu je majka (kao sinu) ponudila više djevojaka za udaju, koje je ovaj
redom odbijao, koje su od njegovih tetaka i druge bližnje porodice. Da li je dozvoljen brak
između osoba koje se smatraju jedno drugom mahremom?
 
Odgovor: Naš običaj i praksa da se ženidba i udaja ne obavlja unutar bliže rodbine, čak i kada
je to šerijatski dozvoljeno, u skladu je sa Šerijatom i treba je se držati. Šerijat preporučuje
ženidbu i udaju među osobama koje nisu u srodstvu, jer postoji veća šansa da se izbjegnu
nasljedne bolesti. Inače, na slično pitanje smo više puta odgovarali, pa te odgovore možete
pronaći na našem veb sajtu u rubrici o bračnom pravu.

Srodstvo po mlijeku

Pitanje: Pošto muškarac i žena ne mogu stupiti u brak ako ih je dojila jedna žena (majka) i oni
su brat i sestra po mlijeku, mene zanima kakav je status njihove djece koje dobiju u dozvoljenim
brakovima. Da li njihova djeca (sin sa jedne strane i kćer sa druge strane) mogu stupiti u brak
kada odrastu ili ne?

Odgovor: Srodstvo po mlijeku spada u neotklonjive, trajne šerijatske bračne smetnje. Uvjet
uspostavljanja ove trajne bračne smetnje jeste zadajanje djece u periodu do dvije godine
njihovog života. Ova zabrana obuhvata, uglavnom, isti krug osoba kao i srodstvo po krvi. Kur’an
spominje dvije osobe na koje se odnosi ova bračna zabrana: majku i sestru po mlijeku, dok je
hadisom taj krug proširen tako da obuhvata sve osobe na koje se odnosi bračna zabrana na
temelju krvnog srodstva, sukladno hadisu: “Krug osoba na koje se odnosi zabrana stupanja u
brak zbog srodstva po mlijeku je isti kao i krug osoba na koje se odnosi zabrana stupanja u brak
zbog krvnog srodstva.” U konkretnom slučaju zabrana stupanja u brak se odnosi na brata i sestru
po mlijeku te na njihovo potomstvo kada je riječ o njima samima (bratu i sestri po mlijeku).
Međutim, ova zabrana se ne proteže na djecu brata i sestre po mlijeku, u smislu da njihovo
potomstvo može međusobno stupati u bračnu zajednicu. Prema tome, nema šerijatske zabrane da
djeca brata i sestre po mlijeku stupe u brak.
Pitanje: Moje pitanje je vezano za bračno pravo, da li je dozvoljena žena muškarcu koji je
okusio njeno mlijeko za vrijeme njihovog braka, nakon što su dobili dijete?

Odgovor: Zadajanje koje proizvodi srodstvo po mlijeku kao bračnu zabranu jeste ono koje se
dešava u prve dvije godine života djeteta. U kasnijem periodu to ne proizvodi srodstvo po
mlijeku pa time ni bračnu zabranu.

Brak sa svastikom nakon smrti supruge

Pitanje: Da li je muslimanu dozvoljeno da za drugu ženu uzme svastiku (ženinu sestru)?

Ako nije, zbog čega?

Odgovor: Nakon smrti supruge dozvoljeno je oženiti se njenom sestrom ukoliko se ispune svi
šerijatski uslovi za sklapanje braka.

Brak sa svastikom u toku života razvedene supruge

Pitanje: Da li se nakon razvoda braka čovjek može oženiti njenom sestrom za njena života.
Odgovor: Načelno, nema šerijatskopravne smetnje da se osoba oženi sestrom žene od koje se
razveo, nakon isteka iddeta, za njena života, ali postoji velika mogućnost da to dovede do
rodbinskih nesuglasica pa i prekida rodbinskih veza među sestrama, pa treba dobro razmisliti
prije nego što se odluči za takav postupak.

Brak s maloljetnim osobama

Pitanje: Jako me interesuje tumačenje ajeta u Suri Et-Talak. Govorim o 4. ajetu ove sure. Ovaj
ajet je jako negativno korišten od strane kršćanskih misionara i od onih koji mrze islam. Kažu da
taj ajet dozvoljava muslimanima da imaju seksualne odnose sa malom djecom, odnosno onima
koji su još u djetinjstvu.

Odgovor: U spomenutom ajetu se nigdje ne govori o seksualnim odnosima. Ajet se odnosi na

slučajeve razvoda braka. U ranijem periodu je bilo uobičajeno u nekim sredinama sklapanje
brakova u ime maloljetnih lica od strane staratelja, ali je to bilo samo formalno sklapanje braka
bez prava na konzumaciju braka, tj. intimni odnos sve do punoljetnosti, odnosno fizičke i
psihičke spremnosti za to. Tako sklopljen brak nije punovažan sve dok ga ne odobri malodobno
lice nakon što postane punoljetno. Prije toga nema stupanja u intimne odnose. Međutim, tako
sklopljen, formalno sklopljen, nepunovažan brak, bilo je moguće raskinuti i ajet govori o tom
slučaju. U Članu 4. Ženidbenog zakona - Hukuk aile kararnamesi koji je donešen u Osmankoj
carevini, a na temelju učenja hanefijskog mezheba stoji sljedeća odredba: "Kandidatima za
ženidbu priznaje se sposobnost za sklapanje ženidbe ako je zaručnik navršio 18, a zaručnica 17
godina života. " Iznimno sudac može, prema članu 5. istog zakona, dozvoliti vjenčanje doraslom
mučkarcu, koji nije navršio 18 godina života, ako se ovaj obrati za to sudu s tvrdnjom da je
postao punodoban, a tjelesno tako razvijen, da mu se može tvrdnji povjerovati. Slična odredba
važi i za djevojku. Spomenutom odredbom, shodno novom idžtihadu, zabranjeno je i formalno
sklapanje braka s takvom osobom kako bi se onemogućila eventualna zloupotreba ustanove
formalnog sklapanja nepunovažnog braka u ime malodobne osobe. Da zaključimo, prema
šerijatskim propisima zabranjeno je stupiti u intimne odnose s malodobnom ili bilo kojom
drugom osobom koja fizički i mentalno nije sposobna za to, a tu sposobnost otprilike stiče s
navršenim gore spomenutim godinama života.

Pitanje: Zanima me, da li se može obaviti šerijatsko vjenčanje između osoba koje nisu
punoljetne?
 
Odgovor: U Islamskoj zajednici, imam matičar obavlja šerijatsko vjenčanje tek nakon što se
pribavi dokument o građanskom vjenčanju pred matičarem. Koliko je nama poznato, u
izuzetnim situacijama, kada je to opravdano, matičar može obaviti vjenčanje i osoba koje
imaju manje od 18 godina uz saglasnost staratelja. Nakon civilnog vjenčanja takvih osoba
moguće je obaviti i šerijatsko vjenčanje, ukoliko su ispunjeni svi šerijatski uvjeti za sklapanje
braka.
Pitanje: Da li je moguće održati šerijatsko vjenčanje ako buduća supruga ima 17 godina?
Odgovor: Načelno, šerijatsko vjenčanje se obavlja nakon civilnog vjenčanja kod matičara.
Takva je procedura šerijatskog vjenčanja u okviru Islamske zajednice, tj. pred imamom
matičarem. Iznimno, uz odobrenje roditelja djevojka od 17 godina se može udati i sklopiti
civilni brak pred matičarem. Prema tome, kada obavite civlno vjenčanje, nema zapreke da
obavite i šerijatsko vjenčanje.

Brak iz interesa

Pitanje: Udala sam se i imam dva sina iz tog braka. Znam da me muž zbog interesa (papira)
oženio i sada ne znam kako da se ponašam, jer ja živim u laži sada i sve je laž oko mene? Kad je
brak na laži počeo, onda je sve ostalo lažno i djeca tako postanu. Pišem vam ukratko jer sam u
jednoj teškoj situaciji.

Odgovor: Čuvajte brak i porodicu jer je to velika blagodat. Teškoće i kušnje su sastavni dio
života i braka, malo je brakova bez trzavica i problema. Treba ih rješavati mudro, bez
prenagljenih poteza, smireno i uz kompromise. Neka Vam je Bog na pomoći.

Brak sa skrivenom namjerom razvoda

Pitanje: Da li je dozvoljeno da osoba sklopi brak sa skrivenom namjerom da se razvede od
supruge nakon završetka studija ili posla i povratka u rodno mjesto ili domovinu?

Odgovor: Takav postupak nije dozvoljen budući da predstavlja jednu vrstu obmane i dovođenja
u zabludu druge osobe koja sigurno ne bi pristala na takav brak da je znala za skrivenu namjeru.
Da je ta namjera saopštena drugoj strani, brak ni tada ne bi bio dopušten čak i ako bi ga
prihvatila druga strana, jer bi to bio privremeni brak (mut'a) koji je zabranjen u ehli-sunnetskim
pravnim školama. Ukoliko dođe do sklapanja braka sa skrivenom namjerom razvoda nakon
izvjesnog vremena brak je tehnički ispravan, a muž je griješan zbog obmane druge strane.

Sumnja u bračne namjere

Pitanje: Djevojka sam i pokušavam da se udam na islamski način. Pošto imam govornu manu,
malo ko bi to htio prihvatiti i uzeti me za ženu. Ipak, javio se čovjek kojemu to ne bi smetalo.
Brine me to što je razveden, ima djecu, a bio je i oženjen da bi mogao dobiti papire za ostanak u
stranoj zemlji. Pitam vas da li je sa vjerskog stanovišta ispravno da prihvatim tu bračnu ponudu?
Podsjećam da mislim da bih s Božijom pomoći mogla da se nosim s tim, ako bih znala da sam na
ispravnom putu.
Odgovor: Ako se možete vjenčati pred matičarem i imamom (građansko i šerijatsko vjenčanje),
nema smetnje da prihvatite tu bračnu ponudu. Ali, savjetujemo Vam da prethodno provjerite na
neki način ko je taj čovjek, kakav je kao musliman i kakve je naravi.

Brak radi boravka

Pitanje: Baveći se poslom u SR Njemačkoj od 2000. godine nailazim na sve češće probleme oko
vize. Moja porodica je u BiH. Imam dvoje djece, jedno je u Medresi muško, drugo u osnovnoj.
Sa suprugom sam u braku 16 godina i razgovarao sam na temu moga statusa u Njemačkoj. Kako
da riješim taj status ako znate da nema druge šanse nego da kupim za novac sebi taj boravak,
bosanski razvod mogu bez problema da dobijem bez predhodnog suočavanja sa suprugom bez
pisara i svjedoka. Ovdje u Njemačkoj imam ozbiljnu osobu koja hoće 10.000 eura da se plati da
dobijem papire i tako postanem građanin ove zemlje. Druge prilike nema i ne postoji. Ja sam
spreman da podnesem sve kad je u pitanju brak od dvije godine sa ovom osobom, znači da se
brinem o njoj plaćam stan i ostale dažbine, naravno nakon dobijanja neograničeno papira, dao bi
razvod i poslije vjenčao ponovo svoju zakonitu suprugu i povukao svu porodicu u Njemačku.
Poznajem jezik, imam posao biznisa, trgovine čim bi dobio taj status. Ako može da mi
odgovorite sa argumentima, poznajem kažem one odgovore kad je u pitanju prevara, ko nas vara
nije od nas kaže Poslanik, s.a.v.s. Moje pravljenje paralele između najvećeg harama iza širka,
kamate i stupanja u brak, čini mi se da ima osnova. Ako se zna da je Allah prokleo onoga ko
uzima, onoga ko daje kamatu. Ja ovako prihvatam na sebe punu odgovornost ove osobe po svim
pitanjima koje nalaže šerijat a u trajanju procesa dobijanja statusa. Ja želim da napravim trgovinu
sa dotičnom osobom u kojoj otkupljujem pravo boravka za 10.000 eura. Ako se to smatra
prevarom ovog bezbožničkog zakona recite, međutim želim da se stavite sami u moj položaj.
Naravno da svako šta traži naći će, ja se ipak osjećam muslimanom, hanuma je pokrivena, sve u
porodici klanja beš vakat, činim zekat u IZ-i, radim dosta kada su u pitanju pomoći svojim
bližnjima, a sa boravkom Allah najbolje zna da se može puno više profitirat u mom poslu. Ovako
drugi od mene imaju veliku korist zato što koriste moj status bez papira.

Odgovor: Neka Vam Allah Uzvišeni pomogne da na najbolji način riješite Vaš status i Vaše
probleme oko boravka. Mi Vam ne možemo savjetovati da kršite propise države, jer  bismo u
tom slučaju bili potpuno neodgovorni. U konačnici to bi štetilo svim muslimanima, zato što bi ih
vlasti smatrale potencijalnim prevarantima koji ne prezaju od laži, falsificiranja dokumenta,
fiktivnih poslova i sl. Muslimanima niko ne bi vjerovao. Takvi postupci štete ugledu islama i
muslimana. Ne možemo takve postupke odobriti. I cilj i sredstva trebaju biti legalni i legitimni i
sa šerijatske i sa zakonske strane.
Dvostruki brak zbog boravišne dozvole
Pitanje: Da li je muslimanu dozvoljeno, uz odobrenje supruge, da sklopi brak sa drugom ženom
radi dobijanja boravišne dozvole?

Odgovor: To je tzv. fiktivni brak koji nije ispravan zato što ne ostvaruje nijedan od ciljeva braka
u islamu iako formalno može ispunjavati sve uvjete valjanosti. On je samo nelegalno sredstvo za
ostvarivanje drugih interesa. Brak je isuviše ozbiljna institucija da bi bila tretirana pukim
sredstvom za ostvarivanje vanbračnih interesa obmanjujući pri tome nadležne državne vlasti, što
je, također, nedopustivo.

Fiktivni brak sa stranom državljankom na obostrano zadovoljstvo

Pitanje: Da li je grijeh sklopiti brak sa stranom državljankom isključivo radi rješavanja
egzistencijalnog pitanja, bez namjere da se sa tom osobom živi bračnim životom?

Odgovor: Fiktivni brak nije ispravan niti dozvoljen sa stanovišta šerijata zato što je po svojoj
prirodi oprečan smislu i cilju braka u islamu. Nije dozvoljeno zloupotrebljavati instituciju braka
za ostvarenje ciljeva koji nisu u skladu sa njenim ciljevima.

Pitanje: Da li je grijeh muslimanu pomoći stranoj državljanki da na prethodno spomenuti način

stekne bosanskohercegovačko državljanstvo (uz napomenu da se ne radi o Kineskinji, nego o
bogatoj djevojci iz jedne ratom pogođene zemlje koja je u tom ratu izgubila porodicu) ukoliko
time obje strane pomažu jedna drugoj da riješe svoje egzistencijalno pitanje?

Odgovor: Dotičnoj osobi treba pomoći na neki drugi način, a ne sklapanjem fiktivnog braka.
Zašto se ne bi našao neko ko će sklopiti stvarni brak sa dotičnom osobom, ako ispunjava uvjete
za sklapanje braka, shodno propisima šeri'ata i tako joj pomoći da riješi i njen i svoj problem.

Dileme oko ženidbe

Pitanje: Upoznao sam jednu veoma finu djevojku, muslimanku, vjernicu, sa kojom imam puno
zajedničkih stvari, istog smo pogleda na život i ono što očekujemo od bračnog druga i života. Ja
sam bio oženjen prije i imam dijete iz tog braka a ona je bila isto udavana, ali nema djece.
Veoma se dobro slažemo i nema nikakvih problema za sad. Zbog svega toga je mogu da vidim
kao životnog druga. Međutim ima jedna stvar koja mi smeta, to je udaja njene sestre za
pravoslavca. Da li da pređem preko toga jer nije to njena krivica? Također, ja nemam pravo
nikoga osuđivati zbog njihovih odluka. S druge strane, ne znam da li bih mogao podnijeti da
tetak mojoj djeci bude pravoslavac. Stvarno ne znam šta da uradim, strah me je da ne napravim
grešku da se ne ogriješim jer možda je ona baš žena sa kojom bih imao fin i rahat život bez
obzira na to sa sestrom. Šta Vi mislite o svemu ovome?

Odgovor: Ukoliko je žena s kojom se namjeravate oženiti fina i čestita muslimanka, smatramo
da nije pravedno da na brak s njom gledate kroz prizmu postupka njene sestre. Ona ne snosi
odgovornost za postupak svoje sestre. Svako odgovora za vlastita djela. Brak muslimanke s
pravoslavcem je šerijatski ništavan, pa prema tome ni on se ne može šerijatski smatrati tetkom
Vašoj djeci. Prema tome, smatramo da nema smetnje da se oženite tom ženom, a možda lijepim
postupanjem i komunikacijom budete sebeb da ta osoba pređe na islam i tako zaradite veliki
sevap.

Brak s pripadnicom sufijskog tarikata

Pitanje: Da li je dozvoljeno da se musliman oženi vjernicom, koja pripada jednom od sufijskih
tarikata?
Odgovor: Pripadnost sufijskom tarikatu ne spada u bračne smetnje, osim ako bi dotični tarikat
naučavao nešto što inače izvodi iz vjere. Prema tome, nema šerijatske smetnje oženiti se
čestitom vjernicom koja simpatizira ili pripada nekom od naših tradicionalnih tarikata.
Brak između sunnija i šiija
Pitanje: Zanima me je li dozvoljen brak između sunnija i šiija (konkretno, muškarac je šiija, a
žena sunnijka)?
 
Odgovor: Zbog izraženih razlika između sunitskih fikhskih mezheba i šiitskog mezheba u
nekim bitnim propisima bračnog prava kao i razlika kulturološke naravi, ne preporučujemo
takav brak.
 
Brak s kršćaninom koji je prešao na islam

Pitanje: Da li je muslimanki dozvoljeno da se uda za krišćana ukoliko on pređe na islam? Ako

jeste dozvoljeno, što sve on treba da uradi?

Odgovor: Nema šerijatske smetnje da se muslimanka uda za muslimana koji je prije prihvatanja
islama bio kršćanin. Naravno, potrebno je uvjeriti se da je dotična osoba doista primila islam,
npr. na osnovu potvrde ili svjedočenja da je to učinio javno u džamiji, pred imamom i drugim
svjedocima, da ide u džamiju, pridržava se islamskih propisa i sl. Poželjno je da se osuneti te da
promijeni ime ukoliko ono ukazuje na veličanje neislamskih simbola, kao npr. Krstoljub i sl.
Promjena neutralnog imena nije uvjet.
Brak sa osobom iz miješanog braka

Pitanje: Kakav je stav islama prema osobi iz mješanog braka (otac pravoslavac, majka
muslimanka) s tim da je dotična osoba odgajana u islamu, smatra se muslimanom, ali nije
sunećena, ide na bajrame, dženaze, posti, poštena i dobra osoba itd, ne zna ništa o drugoj vjeri,
bori se na strani islama, i moram priznati da sam jako puno od njega naučila o islamu na osnovu
njegovog ponašanja i razumjevanja vjere, u njegovoj kući se ne praktikuje druga vjera, niti se šta
o tome zna jer mu otac nije u toj vjeri? Da li je ženi muslimanki dozvoljeno da se uda za dotičnu
osobu iako majka ne odobrava tu vezu (a njenim posredstvom smo se i upoznali)? Kako sam
upoznala tu osobu, nekako smo se skriveno viđali, pričali, ne žurim sa odlukama, klanjam
istiharu namaz da me Allah, dž.š., dragi uputi ali se teška borba, nesigurnost vodi u meni,
osjećam veliku tugu, bol, a imam neki sram šta će drugi reći i kako će reagovati na moj izbor.
Otežavajuća okolnost je i rat jer mi je tata, rahmetli, šehid, pritisak majke, njene teške uvrede i
ostalo, a opet sa druge strane dotična osoba i ja smo se zavoljeli, on se uz mene još više nastoji
približiti dragom Allahu, a ni jednog momenta nisam osjetila, niti vidjela da nije ne daj Bože
"musliman". Slažemo se u našim razmišljanjima po pitanju vjere, politike, načinu vođenja života,
odgoja djece iako sam nekako uvijek zamišljala da ću naći osobu koja će biti u vjeri više nego ja.

Odgovor: Ukoliko je mladić odgajan u islamu i smatra se muslimanom, nema smetnje da se

muslimanka uda za njeg, bez obzira na to ko mu je otac, ali bi svakako trebalo tražiti od njega da
se prethodno osuneti. To bi bio dodatni dokaz da se smatra muslimanom. Također, savjetujemo
Vam da osigurate saglasnost Vaše majke i najbliže rodbine, jer će to pomoći da brak bude
održiviji i stabilniji. Neka Vam Uzvišeni pomogne da izaberete najbolju odluku.

Pitanje: Da li je grijeh zabavljati se sa osobom koja je iz miješanog braka (majka muslimanka,

otac pravoslavac)? Osoba se deklariše kao musliman.

Odgovor: Ako je osoba ne samo deklarativno, već i stvarno musliman, nije zabranjeno
upoznati se s njom radi eventualnog braka. Međutim, problem može nastati zbog nekih drugih
razloga. Naime, brakom se uspostavljaju i određeni odnosi među porodicama, a tu, zbog
različitih kulturnih ili vjerskih razlika, mogu iskrsnuti neki problemi. Konsultirajte se sa Vašim
roditeljima i bližnjima u vezi spomenutoga.

Stav islama prema mješovitim brakovima

Pitanje: Molim Vas da mi iznesete stav islama u pogledu mješovitih brakova u Bosni i
Hercegovini.
Odgovor: Brak je jedna od najvažnijih društvenih institucija. Zato svaka vjera, društveni sistem i
svjetonazor posvećuju posebnu pažnju ovoj instituciji. Posebno naglašenu važnost ona ima u
islamu. Nijedna islamska ustanova nije okružena tako brojnim i različitim vrstama uvjeta kao što
je to slučaj sa brakom. Postoje četiri kategorije uvjeta braka koji imaju za cilj da osiguraju sve
neophodne pretpostavke za uspješno, plodonosno i trajno funkconisanje ove institucije. Tzv.
mješoviti brakovi ne ispunjavaju sve potrebne pretpostavke za uspješno funkcionisanje posebno
u uslovima i sredinama u kojima postoje međunacionalne i međuvjerske tenzije kao što je to
slučaj sa našom državom. Nema jedinstvenog šeri’atskog propisa za sve konfesionalno mješovite
brakove u svim prilikama, za sve osobe i za sve situacije. Propisi su različiti sukladno različitosti
situacije i osoba koje stupaju ili se već nalaze u takvom braku. U svakom slučaju, muslimanki je
strogo zabranjeno da se uda za nemuslimana, inovjerca, ateistu ili agnostika. Ukoliko to učini,
takav brak je šeri’atski ništavan. Ako se rode djeca u takvom braku, majka je dužna da ih odgaja
kao muslimane. Kada je u pitanju ženidba muslimana sa pripadnicom ehl-i kitaba, propis se
razlikuje shodno situaciji, osobi i okolnostima. Budući da su se mješoviti brakovi kod nas
forsirali i koristili kao političko ili ideološko oruđe od strane određenih društvenih snaga i
političkih grupa, ranije je donesena fetva od nadležne islamske institucije u Bosni i Hercegovini
da takvi brakovi nisu dozvoljeni na osnovu općeg interesa muslimana (masleha ‘amme). Ta
fetva, koliko je nama poznato, nije kasnije eksplicite obesnažena, ali u praksi jeste, jer se
dešavalo da se takvi brakovi sklapaju pred imamom. Bez obzira na spomenutu fetvu,
pojedinačno brak muslimana sa kršćankom ili židovkinjom u normalnoj situaciji ne može se
proglasiti ništavnim samo zato što je konfesionalno mješovit, budući da postoji načelna
kur’anska dozvola za sklapanje takvog braka, a o ispunjenju uvjeta primjene ovog propisa sud
donosi nadležna islamska vlast.

Pitanje: Imao sam skoro slučaj u kojem sam, mislim, ispravno postupio. Naime, jedan momak je
želio da se šerijatski vjenča sa djevojkom koja ne pripada islamskom svjetonazoru. Ona je
katolkinja, živi u Njemačkoj i jedan od njenih roditelja je Poljak. Njoj je naš momak ponudio da
primi islam što je ona odbila. Ja nisam želio ih vjenčati šerijatski jer nije ispunjen uvjet da su
oboje muslimani. Naravno da bi, po meni, šerijatsko vjenčanje dvaju različitih uvjerenja imalo i
politički karakter u situaciji kada se na muslimane gleda pod lupom. Poruka mi je stigla da ih je
vjenčao neki imam, nije službeno zaposlen u IZ-i i meni se spočitava kako ne znam šerijat i kako
ne želim baš tom momku izaći u susret.

Odgovor: Ako se naši mladići budu ženili nemuslimankama, za koga će se udavati naše djevojke
muslimanke? Kakva će biti sudbina njihove djece sutra? Sve su to pitanja na koja nema
zadovoljavajućih odgovora. Stoga je interes džemata apsolutno na strani zabrane mješovitih
brakova. Nije badava širi savjet reisu-l-uleme 1938. donio fetvu o zabrani mješovitih brakova
koju nijedan organ IZ kasnije nije poništio. Zato smatramo da ste ispravno postupili što niste dali
vjersku legitimaciju takvom činu, a oni neka se snalaze kako znaju i umiju. Kada se i u kojim
slučajevima može napraviti izuzetak, to može biti predmet razmatranja.
Pitanje: Moj sin se ženi u augustu u Kanadi, gdje živimo. Njegova izabranica nije muslimanka
i pošto će vjenčanje biti šerijatsko, sa imamom koji će ih vjenčati, koji je iz Egipta, smo
razgovarali da prije samog vjenčanja mlada imenom Malia (rodom iz Malezije) izgovori
Šehadet i tako pređe na Islam. Nemalo sam se iznenadio kada je taj imam rekao da se
šerijatsko vjenčanje može obaviti i kad mlada ne pređe na Islam. Iako je mlada pristala i prije
ovoga da pređe na Islam i ona će se kao muslimanka udati za mog sina, želim od vas čuti
stručno mišljenje. Da li je ovaj imam u pravu? 
 
Odgovor: Spomenuti imam (Egipćanin) je upravu, gledajući na spomenuto pitanje općenito,
pod uvjetom da je žena kršćanka ili jevrejka. Međutim, kada je riječ o nama (bosanskim
muslimanima), propis je drugačiji. Kod nas važi fetva o zabrani sklapanja tzv. mješovitig
braka pred organom koji obavlja šerijatsko vjenčanje. Ova fetva je donesena tridesetih godina
prošlog stoljeća (fetvu je donio Širi savjet reisu-l-uleme) nakon što su se pojavili brojni
problemi u tzv. mješovitim brakovima u vezi odgajanja i skrbništva nad djecom, posebno
nakon razvoda braka. Također, kako muslimankama nije dozvoljeno da se udaju za inovjerce,
one ostaju neudate u slučaju masovnije pojave ženidbe muslimana inovjerkama. Zato, dobro je
što je mlada dragovoljno pristala da primi islam. Neka im je, a i Vama, hairli i mubarek!

Pitanje: Koje su zabrane i grijesi zabavljati se ili sklopiti brak sa pripadnikom druge vjere?

Odgovor: Još davne 1938. godine Širi savjet reisu-l-uleme je donio zaključak, odnosno fetvu o
zabranjenosti mješovitih brakova i zabrani sklapanja istih od strane šerijatskih sudova i
ovlaštenih imama. Ta fetva je još uvijek na snazi i nije poništena od strane nadležnog organa
Islamske zajednice. Takvi brakovi su oprečni općem interesu islama i muslimana, donosi
nerješive probleme u oblasti odgoja djece, nasljedstva i dr., i prema tome griješi onaj ko se
opredijeli za to.

Pitanje: Ubrzo ću napuniti 18 godina i jako sam zaljubljen u jednu nevjernicu (krsćanka,
katolik). Kakav je stav islama po ovom pitanju, ima li kakav propis o ovome, i da li je ovo
grijeh? Šta bi trebao uraditi?
 
 
Odgovor: Zbog niza problema koje tzv. mješoviti brakovi uzrokuju, posebno u kasnijem
periodu, kada dođe vrijeme odgajanja i usmjeravanja djece, ili određivanja kome pripada pravo
hranjeništva i skrbništva djece u slučaju razvoda braka, te zbog činjenice da mnoge
muslimanke ostaju neudate, jer njima nije dopušteno da se udaju za inovjerce. Širi savjet reisu-
l-uleme Spahe je tridesetih godina prošlog stoljeća donio fetvu o zabrani sklapanja tzv.
mješovitih brakova (ženidba nemuslimankom) pred šerijatskim sudovima (šerijatski brak).
Ova fetva važi i danas. Nije obesnažena nekom novom fetvom. 
Pitanje: Muslimanka sam i prakticiram vjeru, koliko mogu. Trenutno sam u velikoj dilemi.
Momak, koji je Slovenac i rođen u katoličkoj familiji, želi da stupimo u brak. Ja sam mu rekla da
je uslov da prihvati islam i da samo u islamu možemo živjeti skupa, i da se trebamo vjenčati
šerijatski. On do sada nije prakticirao vjeru gotovo nikako, a pristao je da pređe na islam.
Da li uopšte smijem stupiti u brak sa njim, da li je to grijeh? Koja je procedura prelaska na islam
kod muškaraca i da li bi trebalo uraditi sunećenje?

Odgovor: Savjetujemo Vam da se obratite glavnom imamu medžlisa Islamske zajednice u

mjestu gdje živite u vezi uvjeta sklapanja šerijatskog braka, kao i u vezi prelaska na islam
spomenute osobe. Muslimanka se ne može udati za nemuslimana, a potvrda iskrenosti prelaska
na islam muškarca nemuslimana je svakako i sunećenje. Savjetujemo Vam da ne žurite s
odlukom, već da dobro razmislite o svim aspektima tog potencijalnog braka, uzimajući u obzir
sve te razlike, kulturološke i običajne naravi. Učite dovu Uzvišenom Allahu da Vam pomogne u
odabiru za Vas najboljeg rješenja. Obavezno se konsultirajte s Vašim roditeljima, ukoliko su
živi.

Pitanje: Živim u Njemačkoj već neke 2 godine i našao sam sebi djevojku koja je katolkinja,
volimo se i stalo nam je jednom do drugoga. Ja sam inače dijete iz mješovitog braka gdje mi je
otac rahmetli bio musliman, a mati katolkinja, ali sam ja da kažem na očevoj strani i musliman
sam, jer klanjam, idem na džumu i obavljam koliko mogu te dužnosti koje treba da obavlja jedan
musliman.

Mene zanima da li je grijeh kod muslimana ako bi se ja oženio sa katolkinjom? Ona, također,

vjeruje u Jednog Boga samo što ona vjeruje na svoj način, ide u Crkvu. Reci te mi da li je grijeh
da musliman oženi katolkinju? Da li je smijem oženiti?  

Odgovor: Problem mješovitih brakova, u smislu da musliman oženi npr. katolkinju, nije u
načelnoj dopuštenosti, već u primjeni tog načela u konkretnim društveno-historijskim,
vremenskim i prostornim okolnostima. Ukoliko se to načelo primjenjuje u okolnostima i
ambijentu koji dovoljno garantuju islamski odgoj i usmjerenje potomstva, onda se može
prihvatiti većinsko mišljenje islamskih učenjaka o dozvoljenosti tog postupka.

Međutim, u konkretnoj situaciji ta garancija ne postoji. Jeste li sigurni da ona neće, u slučaju,
recimo, Vaše ranije smrti, ne dao Bog, odgajati Vašu djecu kao katolike? Taj problem bi vas
cijelo vrijeme braka pratio, posebno ako je i ona prilježna vjernica i ima jak karakter i volju koju
može nametnuti djeci, a možda i Vama. Nije se uvijek dobro povoditi samo za osjećanjima. Ona
su bitan faktor za uspjeh braka, ali ne i jedini. Zato dobro razmislite i sami odlučite. Mi Vam to
ne preporučujemo.
Pitanje: Da li musliman može obaviti šerijatsko sklapanje braka pred imamom sa ženom koja
nije muslimanka, nije prešla na islam ili treba da pređe na islam da bi se to obavilo? Inače je
kršćanka. Kakva je procedura u pogledu ovoga i stav islama o ovome?
 
Odgovor: Naši imami ne obavljaju šerijatska vjenčanja u slučaju tzv. mješovitih brakova, jer
je još na snazi fetva koju je ranije (1938.) donio Širi savjet reisul-uleme o zabrani mješovitih
brakova (ženidba muslimana s neuslimankom, a udaja muslimanke za nemuslimana svakako je
zabranjena i mimo spomenute fetve). Prema tome, ako neko želi takav brak, neka se vjenča
kod matičara. Imam to ne treba obavljati, jer bi na neki način time odobrio i promovirao takav
postupak, koji očito nije u interesu muslimanske zajednice, zato što bi, ako bi se raširila praksa
takvih brakova, mnoge muslimanske djevojke ostale neudate, a izričito im je zabranjeno da se
udaju za nemuslimane.
Šerijatsko vjenčanje muslimana i nemuslimanke
 
Pitanje: Moje pitanje se odnosi na šerijatsko vjenčanje muslimana i nemuslimanke, koji su
već duže vremena u braku! Naime, oni su u braku već 30 godina ali žele i šerijatsko vjenčanje i
šerijatski vjenčani list. Da li kod nas u IZ ima nekih posebnih pravila oko ovakvih slučajeva, te
i sa osvrtom i na specifičnost naših povratničkih džemata?
 
Odgovor: Islamska zajednica je davno donijela fetvu o zabrani tzv. mješovitih brakova
(1938.) i do danas ta fetva nije povučena, pa prema tome ne obavljamo šerijatska vjenčanja
takvih parova. Ako žena primi islam tada se može obaviti šerijatsko vjenčanje. Šerijatskim
vjenčanjem na neki način se populariše takav brak, a mi to ne želimo. Prema tome, dovoljno je
to što su se vjenčali pred matičarem. 
Pitanje: Da li je dozvoljeno da se musliman vjenča na šerijatski način sa nemuslimankom i
kakva su pravila u islamu?
 
Odgovor: Naši imami ne obavljaju takva vjenčanja, jer bi to na neki način promoviralo tzv.
mješovite brakove među muslimanima, što bi naštetilo našim djevojkama muslimankama
kojima nije dozvoljeno da se udaju za nemuslimane. Ko ipak želi da se oženi nemuslimankom,
može obaviti vjenčanje u općini kod matičara. 
Brak s ateistom ili agnostikom
Pitanje: Pošto je znano da je muslimanu dozvoljen brak sa ehli-kitabijkom, zanima me da li je
dozvoljen brak sa recimo ženom koja je ateist/agnostik?
 
Odgovor: Takav brak, bez obzira da li se radilo o ženidbi ili udaji, u islamu nije dozvoljen.
Brak u islamu ima svoje posebne propise kojih se supružnici trebaju pridržavati. Suprug ili
supruga ateist to neće činiti, a ako i čine oni nisu valjani bez imana. Musliman je dužan
odgajati djecu u islamu. Majka djece koja i sama nije muslimanka, već ateistkinja ili agnostik,
to neće činiti, ili ne na valjan način, osim ako pređe na islam. 
Brak s nemuslimankom

Pitanje: Imam jedno pitanje što se tiče šerijatskog vjenčanja između muslimana i kršćanke.
Oženjen sam sa Šveđankom koja je kršćanka i koja planira preći na islam, inšallah, kad bude
spremna. Međutim, ovdje mi je jedan efendija rekao da je to strogo zabranjeno sve dok ona ne
pređe na islam i da se ne možemo vjenčati šerijatski. Da li mi je to dozvoljeno?

Odgovor: Ženidba muslimana s kršćankom ili jevrejkom sporno je kod islamskih pravnika. Neki
tu vrstu braka smatraju šerijatski zabranjenom, a neki dozvoljenom. Vi kažete da ste već oženjeni
Šveđankom koja je kršćanka i koja ima namjeru preći na islam. Šerijatski brak treba sklopiti prije
bilo kakvih intimnosti među budućim supružnicima, a ne nakon tzv. ženidbe. Budući da ste
vjerovatno sklopili civilni brak sa dotičnom osobom, smatramo da nema potrebe da se vjenčavate
s njom i šerijatski, posebno ne na javnoj ceremoniji u džamiji ili mesdžidu, jer bi to predstavljalo
neku vrstu propagiranja i ohrabrivanja te vrste braka, što ne možemo prihvatiti. Mješoviti
brakovi su posebno štetni za naše djevojke muslimanke kojima šerijat strogo zabranjuje udaju za
nemuslimane. Dovoljan Vam je civilni brak sklopljen pred matičarem. Ako bi osoba s kojom ste
sklopili brak u međuvremenu prešla na islam, situacija bi se promijenila. 

Brak s nemuslimanom
Pitanje: Da li je veliki grijeh da se žena muslimanka uda za čovjeka nemuslimana (čovjeka
druge vjeroispovijesti) ako se vole i poštuju. Da li je dozvoljeno da ona poštuje njegove
praznika a on njene, te da ona nastavi obavljati svoje islamske dužnosti i da se oko djece i
njihove vjere dogovore. Ili je potrebno da on prihvati islam?
 
Odgovor: Muslimanki je strogo zabranjeno da se uda za nemuslimana. Takav "brak" se smatra
ništavnim sa stanovišta islamskih propisa. Muslimanka se ne treba dovesti u situaciju o kojoj
se govori u ovom pitanju. Ukoliko ta osoba iskreno prihvati islam prije sklapanja braka, tada je
dozvoljeno da sklope bračni ugovor.

Brak s nemuslimanom koji je voljan prihvatiti islam

Pitanje: Uvjerena sam da dio naslova "brak sa nemuslimanom" već impulsivno nosi odgovor
"nipošto!", čega sam svjesna u prvu ruku, ali sam zaista očajna i želim nekako dobiti odgovor u
skladu sa stvarnom situacijom.

Iako sam odgojena u islamskom okruženju i djelimično praktikovala svoju vjeru, prije dvije
godine zaljubila sam se u nemuslimana. Obzirom da nije sa bh. prostora, uz mene je počeo
prihvatati naše adete. Između ostalog želio je i da ga naučim da klanja. Vjerovanja u crkvu su
postala sve slabija.

Čini mi se da smo sada na životnoj raskrsnici. Obzirom da postoje problemi za dobivanje vize,
odluka za sklapanje braka bi trebala biti donesena krajem augusta i vremena za odgađanje više
nema. Volim ga. Smatram da je čovjek sa kojim bih rado provela život i imala djecu.
Mogućnosti za "bolji" život su realnije u njegovoj zemlji. Zna o izričitoj zabrani mješovitog
braka, ali isto tako o zabrani prihvatanja islama radi mene. Govori da mu treba vremena za
proučavanje naše religije i prihvatanje, ali i da je skoro uvjeren da je islam religija u kojoj bi
našao duševni mir i sreću.

Šta da radim? Koji je najefikasniji način da mu priblžim našu vjeru? Šta bi on trebao uraditi da se
možemo šerijatski vjenčati? Postoji li ijedan drugi odgovor osim "ostavi ga i moli Allaha, dž.š.,
za oprost"?

Odgovor: Brak između muslimanke i nemuslimana je šerijatski nepostojeći, ništavan. Uvjet

sklapanja šerijatski valjanog braka je da budući suprug bude musliman. Ukoliko Vas iskreno
voli, sačekat će da bolje upozna islam i izgovori iskreno šehadet. Ne dozvolite da Vam emocije
isključe razum. Nema garancije da će ljubav vječno trajati i da Vam za mjesec dana  neće
okrenuti glavu. Ne žurite sa odlukom. Konsultirajte se sa roditeljima ukoliko su sa Vama, sa
rodbinom, prijateljima. Više ljudi više pameti. Nema šerijatskog vjenčanja bez njegovog
izgovaranja šehadeta prije samog čina sklapanja. Možete ga odvesti kod nekog istaknutijeg daije
(pozivaoca u islam) da mu dodatno pojasni suštinu islama. Ako u njemu ima hajra, Allah će ga
uputiti na pravi put. Vama želimo svako dobro i sreću.  Pred Vama su doista teške i sudbonosne
odluke. Ne kolebajte se o tome da odaberete onu s kojom će Allah biti zadovoljan.

Tretman djela braka s nemuslimanom

Pitanje: Već sam 6 g. u braku u kojem sam jako nesretna, jer moj muž sa mnom nikako ne
komunicira. Pored toga tu su i drugi problemi jer smo kao osobe potpuno različiti i ne slažemo se
ni u čemu. Imamo jedno djete. Ja sam htjela već par puta da se rastanem iz razloga što osjećam
da se cijela situacija odražava na moje zdravlje. Ipak se nisam usudila, kako zbog djeteta, tako i
zbog financijske situacije, jer ne radim. Isto tako sam se nadala i nadam da će se nešto popraviti i
promijeniti, ali to se nažalost još nije desilo. Sticajem okolnosti (ne znam da li je to sudbina ili
iskušenje Allaha, dž.š.), upoznala sam drugog čovjeka koji nije musliman. Nakon izvjesnog
perioda druženja s njim oboje smo shvatili da smo se zavoljeli. Ja prvi put u životu osjećam da
me neko iskreno srcem voli i da je to čovjek kojeg želim imati kao bračnog druga. Kao što rekoh
on nije musliman i ja sam mu rekla da možemo biti samo zajedno ako pređe na islam i naravno
pod uslovom da se rastanem od sadašnjeg muža. Prvo je bio pristao na to, ali je rekao da to radi
samo zbog mene. Nakon što sam se raspitala i saznala da to ne vrijedi, tj. da on to mora uraditi iz
uvjerenja i od srca, on mi je rekao da to ne može od srca da uradi. On je rekao da mu ne smeta
što sam ja muslimanka i da pored njega slobodno mogu raditi i pridržavati se svega kao i dosada.
Mene sad zanima, da li je u tom slučaju validno to što bih ja radila (klanjanje, post, zekat itd.)
ukoliko bih nekad bila s tim čovjekom u braku i postoji li ikakvo rješenje u ovoj situaciji? Ja ga
ne želim izgubiti.

Odgovor: Savjetujemo Vam da porazgovarate s Vašim mužem otvoreno o stanju vašeg braka te
da li se situacija može popraviti ili, da li oboje želite razvod ili ne. Nema braka bez problema i
trzavica. Ne možete biti sigurni da se takvi i slični problemi neće ponoviti i u novom braku.
Trebate znati da je često jedna priča prija sklapanja braka, a drugačija nakon sklapanja braka, ili
proteka izvjesnog vremena. Pogriješili ste što ste se upoznavali s drugim čovjekom, a još ste
formalno-pravno u braku s drugim, čak i da je taj novi muškarac musliman, a posebno kada je
riječ o nemuslimanu s kojim muslimanka, prema šerijatskim propisima, ne može sklopiti valjan
šerijatski brak. Dakle, kada biste tako postupili, vaši bi se odnosi šerijatski tretirali vanbračnim.
Zato Vam ne možemo nikako preporučiti da tako postupite. Ljubav je prolazna i sa prvim
problemima počinje isparavati, a vjerske vrijednosti su trajne. Stoga Vam savjetujemo da ne
žrtvujete trajno zarad prolaznog.

Dopunjeno pitanje na prethodni odgovor: Zahvaljujem na vašem trudu, ali ja još uvijek nisam
dobila konkretan odgovor na moje pitanje koje je glasilo: Da li je validan namaz, post i ostale
stvari vezane za islam, ako sam ja u braku (opštinski) sa pripadnikom druge vjere? Ja ne mogu
da prihvatim činjenicu da više nisam muslimanka, ako sam u braku spripadnikom druge vjere, tj.
da sam otpadnik od vjere. Mislim, možda je glupo to što kažem, ali ne može meni niko zabraniti
da ja budem muslimanka i dalje, jer ja jesam muslimanka i to ću i ostati do kraja života. Ne
vidim razloga zašto moji postupci kod Allaha ne bi bili priznati, ako on nije musliman. On će za
svoje odgovarati kod Allaha, a ja za svoje. To mi stvarno nije jasno i smatram da to nije
pravedno.

Odgovor: Udaja muslimanke za nemuslimana jeste veliki grijeh, ali ne izvodi iz vjere, pa prema
tome namaz, post i ostala dobra djela su ispravni, kao i djela ostalih velikih griješnika. Međutim,
da li će biti primljeni kod Boga, to ne znamo. Savjetujemo Vam da se ne upuštate u tu avanturu
čiji je ishod krajnje neizvjestan.

Brak s muslimanom koji ne izvršava vjerske obaveze

Pitanje: Muslimanka sam, trudim se da redovno klanjam svih pet namaza, postim, nisam
pokrivena, ali sam svjesna da je to farz. Upoznala sam muškarca koji je imenom i prezimenom
musliman, ali koji ne prakticira islam (ne zna klanjati itd), malo zna o islamu i zanimaju ga neka
učenja koja ja smatram politeističkim. Ja mu stalno govorim o islamu, čak sam mu rekla da treba
da se vrati islamu. On negira da je pripadnik druge vjere, ali kada mu ja govorim o islamskim
propisima, on se ponekad doima zainteresiran (npr. za noćni namaz, sabah), a ponekad, opet
osjetim da je vrlo uznemiren, samo iz pristojnosti ne reaguje, a ponekad mi drsko odgovori da
prevodim na islam svoje bližnje, a ne njega. On se meni sviđa, ima mnogo dobrih osobina,
odgovara mi u mnogim stvarima, ali me strah tog njegovog stava. Ne znam da li bih se smjela
udati za takvog čovjeka u nadi da će se on vremenom vratiti islamu. Da li je muslimanki
dozvoljeno da se uda za muškarca koji je imenom i prezimenom musliman, ali koji ne prakticira
islam?

Odgovor: Mnogi naši muslimani su upravo takvi kako opisujete tog mladića. Formalno su
muslimani, a suštinski su daleko od njegovih učenja i životnih smjernica. No to ne znači da se
neće popraviti i postati priležnijim muslimanima. Potrebna je strpljivost i fleksibilnost u radu s
njima. Ne možemo Vam ništa konkretno reći u vezi udaje za tog mladića. Sami procijeniti nakon
što ga dovoljno upoznate. Ne žurite s odlukom. Neka Vam Uzvišeni pomogne da donesete dobru
odluku zbog koje se nećete kajati. Klanjajte istiharu namaz prije donošenja odluke.

Pitanje: Živim u inostranstvu, daleko od svoje domovine, a i od svoih najmilijih, mislim na

roditelje, brata i sestru. Imam dvoje djece od 11 i 8 godina. Za sebe ne mogu reći da sam  pravi
vjernik, ali nastojim da poštujem sve što moja vjera zahtjeva od mene. Klanjam, postim, dajem
zekat, sadaku, nisam pokrivena, ali se oblačim pristojno i u skladu sa mojim vjerovanjem. Ako
Bog dragi da jednog dana i da se pokrijem jer to mi je želja najveća. Naime, moj muž ništa ne
prakticira od islama, ne klanja i ne posti. Ja se uvijek brinem za zekat i sadaku da se sve uplati za
vrijeme ramazana. Ja sam uvijek ta koja teži i zabranjuje. Želim da se pridržavam onog što nam
naša vjera zabranjuje.

Kada je u pitanju alkohol više ga ne konzumira, ja sam bila ta koja je rekla i puno suza zbog toga
prolila, zbog čega i danas ljudi pričaju. Naime, njegovi roditelji i sestra su daleko od islama i
uvijek to žele da mi naglase kada su kod nas. Kao da sam ja ta koja njihovom sinu sve određuje i
zabranjuje. Ja samo želim da moju djecu odgojim kako treba da ih uputim na pravi put. Ovdje u
mom okruženju ima malo ljudi na koje bi se moja djeca mogla ugledati. Često me moj sin i pita
zašto babo ne klanja. Kako da to objasnim. Kako  i šta da radim, nekada pomislim da li je bolje
da se rastavim od mog muža. Ja radim i izdržavam se i baš zbog svih ovih dilema osjećam da
sada nije vrijeme da se pokrijem jer ne želim da me moj muž izdržava ako bi izgubila posao jer
živim na zapadu. Molim dragog Allaha, dž.š., da mi pomogne a vas molim za savjet, ako možete
da mi napišete.

Šta je najbolje da uradim, šta je najbolje za moju djecu? Moram napisati da kada smo se mi uzeli
ja nisam klanjala redovno. Kao dijete postila sam a roditelji su me naučili bar osnovnim
stvarima. Ja nisam puno poznavala mog muža i to je moja najveća greška. Mom mužu kao da
smeta. On ništa otvoreno ne govori, samo mi je rekao ti nisi bila takva kada sam te ja oženio.
Zato ja mislim da meni ovdje nije mjesto. Nakon tih riječi, imam neku odbojnost prema njemu.
Molim vas, ako ste u mogućnosti napišite mi šta je najbolje da uradim.

Odgovor: Kao što ste i Vi bili prije braka i u početku braka daleko od prakticiranja vjere, pa ste
se, Božijom milošću, vratili vjeri i vjerskim vrijednostima, možda će to jednog dana učiniti i Vaš
muž. Zato Vam savjetujemo da dovite z auputu i Vašeg muža, imate strpljenja i razumijevanja za
njegovo stanje uz nastojanje da se ono popravi. Razgovarajte s njim o Vašem braku, da li se
vrijedi boriti za njega ili ne, ima li šanse ili ne? Nemojte previše kritikovati muža i insistirati
pošto-poto da se brzo mijenja. To može imati negativen posljedice i djelovati kontraproduktivno.
Vi ste u periodu braka koji se može označiti kritičnim i kada se mnogi brakovi razvrgavaju.
Rastava braka izaziva velike nevolje i probleme prvenstveno za djecu, a onda i za bračne
partnere. Zato je to posljednje rješenje. Djelujte smirujuće u braku i oraspoložite vašega muža za
Vaš novi odnos prema vjeri ne bi li i on krenuo tim putem. Uspjeh dolazi sa strpljivošću i
mudrim pristupom. Za razvod braka nikada nije kasno.

Pitanje: Ja sam muslimanka, odgojena u duhu islama, znam puno o islamu, također, perfektno
učim "Kur'ana i Kerima" na arapskom jeziku. Još uvijek imam problema da se naviknem da
klanjam svaki vakat. Sad mi se još desilo, da se jedan još uvijek nemusliman zaljubio u mene. Ja
ga isto volim, i on punim srcem želi da pređe na islam. On je već počeo da klanja, da čita Kur'an
itd. Problem je, što mi je babo protiv njega. Ne želi da se ja zabavljam s njim, pa makar on i
primio islam i bio najbolji musliman na svijetu. Moga babu boli što on nije iz Bosne kao ja. Da li
ga ja u tome moram poslušati kao kćerka? Ili mi je "sevap", da se udam za toga, koji je kroz
mene prešao na islam, koji će se isto osunetiti i sve što još treba? Taj momak me iskreno voli, i
ništa živo mu nije teško. On je isto sav sretan i jedva čeka, da stane pred hodžu i dva svjedoka,
da primi islam kako treba i da se osuneti nakon toga. Moj babo nažalost nije islamski okrenut,
mada on uvijek tvrdi da jeste. On pije pivo, ne klanja, ne posti mjesec ramazan, iako uvijek kaže
da vjeruje u Allaha, dž.š. itd. Također, on smatra da iako je zabranjeno trošenje alkohola, da mu
Allah, dž.š., to neće zamjeriti, jer je on po njegovom mišljenju jedan "dobar čovjek i musliman".
Moja mama je vjerski okrenuta, klanja, elhamdulillah, i pridržava se islama što bolje može. A
ona nema ništa protiv da se ja udam za momka koji želi da pređe na islam i koji isto želi da se
osuneti. Ali ona kaže da on to treba naravno da uradi prije sklapanje braka. Šta vi kažete na to?
Da li mi je dozvoljeno da ne poslušam babu? I ako je on meni rekao da će me se onda odreći i da
nisam više njegova kćerka? Je li mi grijeh ako ga ne poslušam?

Odgovor: Teško je sa strane dati adekvatan savjet za takvu i slične situacije. U pitanju je
nerazumijevanje između Vas i Vašeg oca u vezi eventualne udaje za osobu koja je iskazala želju
da pređe na islam i izvrši ostale propise koje tim povodom propisuje islam. Ono u šta nemamo
sumnje jeste to da Vaš otac ima više iskustva i znanja o životu, braku i šta sve podrazumijeva
tazbinski odnos, nego Vi. Sigurno je da Vam on želi dobro. Vi se u  navedenoj situaciji ponašate
više emocionalno nego racionalno, a on suprotno, što je i normalno. Ne bih Vam preporučio da
apsolutno odbacite njegov oprez i stanovitu rezervu. On je musliman, kako i sam tvrdi, bez
obzira na činjenje spomenutih grijeha. Važno je da priznaje grijehe i nada se oprostu. Naravno,
sa stanovišta šerijata, ukoliko spomenuti mladić pređe na islam dozvoljeno je udati se za njega
nakon primanja islama i sunećenja. Saglasnost oca je bitna. Bilo bi grijeh ne poslušati ga.
Savjetujemo Vam da ne žurite sa odlukom. Ljubav nije jedini kriterij. Ona bude, pa i prođe; brak
donosi brojna iskušenja, pozitivna i negativna, nesporazume, a nekada i razvod braka. Kako
upravljati svim tim situacijama? Da li je primanje islama iskreno ako je isključivo motivirano
ženidbom? Klanjajte istiharu namaz i molite Allaha, dž.š., da Vam pomogne u izboru po Vas
najbolje odluke. Na kraju, odluka je Vaša sa svim posljedicama koje iz nje proisteknu.

Brak sa muslimankom koja ne izvršava vjerske obaveze

Pitanje: Vjenčao sam se prije nekih petnaest godina. U to vrijeme ni ja ni moja supruga nismo
redovno vršili vjerske obaveze. Malo smo postili, ponekad klanjali, išli smo u kafiće, na zabave
itd. Allah je meni svoju milost ukazao pa me uputio tako da sam se ja čvrsto prihvatio islama.
Obavio sam i hadždž. Trudio sam se da me u tome slijedi i moja supruga, pa je i ona prije godinu
i po počela klanjati. Bio sam stvarno sretan zbog toga. Međutim, prije dva mjeseca prestala je
klanjati. Moja opminjanja i upozoravanja na pogubnost takvog postupka ostala su bez pravog
rezultata. Imamo dvoje hairli djece, brak nam je prilično skladan, osim što su nam pogledi na
smisao života prilično različiti. Moji su više islamski, a njeni nešto više dunjalučki. Šta da radim,
da li je naš brak halal? Molim Vas za odgovor i pomoć.

Odgovor: Islam pomiruje dunjalučke i ahiretske interese. Kur’an uči vjernike da uče slijedeću
dovu: «Naš Gospodaru, daj nam dobro na ovom svijetu  i dobro na budućem svijetu i sačuvaj nas
kazne u Vatri». Prema tome, islam ne traži od vjernika da žrtvuje u potpunosti ovaj svijet zarad
Ahireta, a pogotovo upozorava da ne žrtvuje onaj radi ovog svijeta. Svemu treba naći pravu
mjeru i dati mu ono mjesto koje zaslužuje.
Savjetujemo Vam da čuvate Vaš brak uz nastojanje da se popravi nedostatak o kojem
govorite. Sjetite se situacije kada nijedno od vas nije klanjalo namaze. Hvala Bogu da ste Vi
čvrsto prihvatili islamske upute, pa se nadati da će to, prije ili kasnije, učiniti i Vaša supruga.
Trebate joj u tome pomoći lijepim savjetom i odnosom prema njoj. Možda ste kruti i netaktični u
svom savjetovanju. Najvažnije je da ona vidi praktičnu promjenu nabolje u Vašem odnosu i
ponašanju koju treba donijeti sa sobom redovno klanjanje namaza, pa će to imati utjecaja i na nju
i djecu. Veoma je važno da djeca odrastaju u okrilju porodice, tj. oca i majke, a ne pod utiskom i
pritiskom razorenog braka. Allah u Kur’anu kaže: “Naređuj svojoj porodici da klanjaju i budi
ustrajan u tome!” (Taha, 132) Ustrajnost u naređivanju i poticanju na klanjanje namaza nije
vremenski ograničena. Očuvanje braka pomaže i u ostvarenju posebnog cilja koji želite postići
(izvršavanje vjerskih dužnosti supruge), dok razoren brak ne može ostvariti ciljeve koji se žele i
mogu postići sklapanjem braka i njegovim kontinuitetom. Dakle, očuvanjem braka imate priliku
da realizirate sve temeljne, šerijatom potvrđene, interese, dok bi razvodom braka ti interesi bili
ugroženi i dovedeni u pitanje. Neka Vam Uzvišeni pomogne da ustrajete na pravom putu i
potaknete svoje ukućane da slijede taj put!
Brak s muslimanom grješnikom
Pitanje: Prije nekoliko godina okrenula sam se više vjeri, počela učiti Kur`an i klanjati.
Danas imam ponudu za brak, iako je taj mladić iz fine porodice, musliman, ne klanja, ali
vjeruje da bi jednoga dana mogao i to uz mene. On želi da me prosi, ali nisam sigurna šta
uraditi i kako postupiti. Budući da sam dužna udati se za onoga koji ima moral i vjeru, kako
postupiti? On je ima, i recimo da djelimično živi u Islamu, ne pije, ne puši, ali me tješi to da
ima iskren nijjet da bi mogli živjeti ispravno, da želi postepeno ući u vjeru, jer smatra da ne
može odjednom jer nije odrastao u porodici koja je praktikovala namaze.
 
Odgovor: Ukoliko osoba ne poriče obaveznost farzova, ali neke od njih ne prakticira smatra
se muslimanom grješnikom, a muslimanki je dozvoljeno da se uda za muslimana makar bio i
veliki grješnik. Svakako je bolje, ako ima priliku, da se uda za osobu koja je praktični
vjernik i u obrednom pogledu. Prema onome što ste rekli, izgledna je prilika da taj mladić
pođe i klanjati. No, da li je to dovoljna garancija i kvalitet da se odlučite za udaju, sami
procijenite. Ne možemo Vam u tom smislu preporučiti ni da ni ne. To morate sami
procijeniti i odlučiti.

Postupak žene prema mužu alkoholičaru

Pitanje:

1. Da li je ženi muslimanki grijeh biti u prisustvu muža dok on pije, iako je ona strogo protiv
alkohola? 

2. Da li joj je grijeh da odbije s njim ići negdje gdje zna da će se piti alkohol, makar se radilo o
njegovoj porodici i rodbini? 

3. Da li joj je grijeh odbiti muža u postelji ako je on pod uticajem alkohola? 

4. Da li je brak poništen ako je muž opsovao Boga, neuzubillahi, pod uticajem alkohola?

Odgovor:

1. Ako je primorana na to, onda joj nije grijeh. Ako može izbjeći takvu situaciju, trebala bi tako
postupiti, a ako ne može, Allah nikoga ne zadužuje više od onoga što može podnijeti.

2. Nažalost, ima muževa koji su bezobzirni prema uvjerenju i osjećanju žene, već samo misle na
svoje uživanje. Supruge su često žrtve takvog egoističnog ponašanja. Teško je tu dati generalan
sud za sve slučajeve bez obzira na posljedice. Moraju se uzeti u obzir i posljedice koje mogu
nastati usljed određenog ponašanja. Ako će nastale posljedice biti gore, onda je bolje ustegnuti se
od radikalnih poteza. Odgovor na ovo pitanje identičan je prethodnom. Ako se možete izvući iz
te situacije bez težih posljedica, bilo bi dobro. Možda i da razgovarate sa suprugom i rodbinom o
tome, ako mislite da bi koristilo, ili da vam ne bi previše štetilo. U svakom slučaju, vjernik
nikada ne smije biti zadovoljan tim grijehom, već nastojati na mudar način odvratiti i spasiti
žrtve tog grijeha od opake šejtanske zamke koja se zove alkohol.

3. Nije grijeh ženi odbiti muža koji je pod uticajem alkohola u postelji, ako to odbijanje neće
uzrokovati veće belaje, jer alkohol može štetno uticati i na eventualno začeto dijete. Žena treba
procijeniti šta je najbolje uraditi u takvoj situaciji. 

4. Ako je bio svjestan šta govori, brak je poništen, a ako nije bio svjestan, onda se ta činjenica
može uzeti u obzir. U svakom slučaju, treba ga pitati i provjeriti da li je to učinio svjesno ili ne.
Treba mu reći da se radi o opasnim stvarima i da mu brak može doći u pitanje. Naš mezheb
svjesno konzumiranje alkohola ne uzima kao olakšavajuću okolnost.

Valjanost braka bez namaza

Pitanje: Da li je dozvoljen bračni život u islamu u kome jedan bračni drug obavlja namaz
(praktikuje islam) a drugi ne? Inače oba bračna druga su po vjerskoj opredjeljenosti i pripadnosti
muslimani. Šta hadisi kazuju o tom pitanju?

Odgovor: Primjenom islamskih propisa u praksi potvrđuje se pripadnost islamu i iskrenost u

vjerovanju. Zato je logično i normalno da oba bračna druga prakticiraju islamske propise u svom
braku. Ali ako bi neki od bračnih drugova iz lijenosti i sl. razloga zanemarivao neke propise ili
povremeno propuštao njihovo izvršavanje, vjerujući u njihovu obaveznost (ako je riječ o
farzovima), i dalje se tretira muslimanom te je i brak takve osobe ispravan. Bračni partner koji
obavlja vjerske obaveze treba na lijep način savjetovati svoga bračnog partnera da i on/a obavlja
svoje vjerske dužnosti. Nema hadisa koji konkretno govori o spomenutom pitanju. Hadis je
jedan, ali ne i jedini izvor šerijatskih propisa. Šerijatski propisi se ne iscrpljuju samo u hadisima.
Zato je neumjesno vezivati šerijatske propise samo za hadise.

Pozivanje supružnika na namaz

Pitanje: Da li je muž dužan svoju ženu buditi na sabah, ukoliko mu to stvara poteškoće, recimo
sebe nervira, ako ona ne ustane?
Odgovor: Allah dž.š. u Kur’anu kaže: “Naređuj porodici svojoj da namaz klanja i istraj u tome!”
(Taha, 132.) Supružnici trebaju sarađivati i jedno drugo podsticati na dobro, u što spada i
buđenje na sabah namaz. To je i potvrda kur’anskih riječi: “A vjernici i vjernice su prijatelji
jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i namaz obavljaju i zekjat
daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju...” (Et-Tevbe, 71. ajet). Prema tome,
savjetujemo Vam da budete ustrajni u činjenju dobra i izvršavanju svoje obaveze čuvara
porodice, kao i supruga u obratnom slučaju, bez obzira na nerazumijevanje, prepreke i probleme.
To trebate činiti na primjeren i lijep način sukladno Allahovoj zapovijedi: “Na put Gospodara
svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj...!” (En-Nahl, 125).

Odgovornost za djela supružnika

Pitanje: Imam jedno pitanje u vezi bračne odgovornosti. Naime, interesuje me da li je supruga
odgovorna za moja djela i jesam li ja odgovoran za njena dijela (šerijatski brak)?

Odgovor: Nedovoljno bi i neprecizno bilo na spomenuto načelno postavljeno pitanje odgovoriti

sa “da” ili “ne”. Ako bismo morali tako odgovoriti, onda bi odgovor bio: “da” i “ne”. Načelno,
svaka punoljetna osoba odgovara za svoje postupke. Međutim, život u zajednici sa drugima,
posebno kad je riječ o bračnoj zajednici, podrazumijeva i određeni stepen obostrane
odgovornosti za postupke “druge strane”. Naime, musliman je obavezan da reaguje i ukazuje na
ono što nije ispravno, posebno kad je riječ o očiglednim, nedvojbenim grijesima, bez obzira ko to
činio, naročito kad se radi o postupcima supružnika budući da dijele zajednički dom i postelju.
Suprug ne može biti indiferentan prema grijesima supruge i obratno, jer ti grijesi utječu na stanje
porodice u cjelini. Ukratko, odgovonost prema zajedničkom životu podrazumijeva međusobno
pomaganje u dobru i odvraćanje od onog što nije dobro na primjeren način.

Podsticanje na obavljanje ibadeta

Pitanje: Da li supruga smije prigovarati muzu ukoliko on ispušta namaze ili ga nagovarati na
nafile ibadete u ramazanu, smije li supruga reći suprugu svoja osjećanja po pitanju njihovog
odnosa u braku uopšte, njenog nezadovoljstva nekim njegovim postupcima?Supruga nije
nezadovoljna s prinosima u kuću ili sa materijalnim stanjem, suprug je častan i pošten i
uopšteno dobar ali njih dvoje nikako da se poklope u mišljenju ili stavovima ili idejama.
Suprug je ponekad pasivan, više voli spavati nego klanjati. Ne voli kad mu supruga spominje
nešto vjersko ili recimo o nekoj vjerskoj temi, više voli gledati humoristične serije i video
klipove nego možda poslušati predavanje ili suru. Da li je supruga griješna ako želi da i on
bude bar malo više u vjeri? Sa suprugom jedino normalan kontakt je u postelji a ostali
segmenti života se slabije uklapaju, do čega je tu problem, ko od njih dvoje više griješi? Kako
riješiti problem? Taj suprug prije braka je bio drukčiji i više je pričao o ibadetu a u braku
poslije nekoliko godina sve se svelo na minimum. Sve mu ide na živce, ne ide u džamiju.
Supruga je nesretna zbog toga, željela bi da su oboje više u ibadetu, da klanjaju oboje nafile.
On radi za porodicu i razumije ga da bude umoran, ali i drugi ljudi su na poslu a i kod kuće
angažovani. Supruga nekad osjeća odvratnost prema mužu zbog toga. Ima li pravo ili je li
griješna kod Allaha?
 
Odgovor: Mišljenja smo da supruga ima pravo pa i obavezu da podstiče muža na ono što je
dobro za njega u ovom i budućem životu. Ona u konkretnom slučaju nije griješna, naprotiv,
izvršava ono što je pohvalno i preporučljivo. Međutim, drugo je pitanje da li pri tom svom
savjetovanju koristi najbolje metode, pravo vrijeme, pravi stil, jezik i ton govora, prave kretnje
i geste i sl. Uzimajući u obzir narav i mentalitet muža, ona treba nenapadno, diskretno i na blag
način nastojati privoliti muža na veću posvećenost vjeri i vjerskim obavezama. Treba ispitati i
uzroke promjene u njegovom ponašanju. Brak i bračni odnosi vremenom mogu preći u rutinu
pa i zahladnjeti. Potreban je velika umješnost, strpljivost i obostrana volja i želja da se ti
odnosi popravljaju i održavaju na potrebnom nivou. Supružnici se najbolje međusobno
poznaju i trebaju sami odabrati najsvrsishodnije metode popravljanja stanja koje je za
popravljanje.
Ispoljavanje intimnosti u javnosti

Pitanje: Žena mi je pokrivena te me je upitala da li je se stidim u javnosti? Naprotiv, odobravam

njene sve napore i pružam joj moralnu potporu na putu u dinu islamu. Mada smo izbjegavali da
jedno drugo poljubimo u javnosti. Da li je muslimanima dozvoljeno da se poljube u javnosti, tj.
kao znak pozornosti ili na rastanku, kad kreću na put? Također, ovdje se pojavljuje i drugo
pitanje: Kad krenem na džuma-namaz te izlazim iz kuće, žena me često pita zašto je ne poljubim.
Ja sam to pravdao da sam pod abdestom, mada nisam siguran da li je to i ispravan i pravilan
postupak. Da li može muž ženu i žena muža poljubiti ako su pod abdestom?

Odgovor: Nije dozvoljeno javno ispoljavanje intimnosti među bračnim drugovima. To se može
činiti samo bez prisustva drugih osoba. Ako osoba izlazi iz kuće na džumu-namaz ili da klanja
neki drugi namaz u džamiji pod abdestom, bez namjere da mijenja abdest, ne preporučujemo u
tom slučaju činjenje onoga što spominjete u svom pitanju iz preventivnih razloga. Ako se izlazi
iz kuće s nekim drugim ciljem, lijepo je postupiti kako Vam predlaže Vaša supruga.

Pitanje: Da li je mužu dozvoljeno zagrliti svoju suprugu na javnom mjestu?

 
Odgovor: Nije primjereno da supružnici pokazuju bilo kakve intimnosti na javnom mjestu. Za
takvo nešto trebaju se izolovati od pogleda drugih.

Držanje za ruku supružnika

Pitanje: Smije li muž ženu držati za ruku u javnosti?

Odgovor: Treba izbjegavati pokazivanje intimnosti na javnom mjestu.

Intimni odnosi u braku

Pitanje: Planiram uskoro stupiti u brak, i zanima me odgovor na sljedeće pitanje: da li islam
dozvoljava oralne odnose, tj. približavanje ustima intimnim/spolnim dijelovima supružnika?
Neki kažu da je dozvoljeno, pravdajući to ajetom 2:223 "žene vaše su njive vaše, i vi njivama
vašim prilazite kako hoćete...." dok drugi opet takvu vrstu odnosa zabranjuju, argumentom da je
takva vrsta odnosa poznata samo kod životinja? Šta je sada tačno i ispravno? Je li takva vrsta
odnosa dozvoljena ili ne?  

Odgovor: Musliman treba izbjegavati sumnjive stvari u šta spada i spomenuta rabota. Poslanik,
a.s., u jednom hadisu kaže: "...Ko se čuva sumnjivih stvari, sačuvao ja svoju vjeru i čast."

Pitanje: Smije li u braku muž ženu i žena muža oralno zadovoljavati?

Odgovor: To treba izbjegavati iz više razloga.

Pitanje: Znam da islam zabranjuje analne odnose i da je to veliki grijeh. Da li su i oralni odnosi
zabranjeni?  

Odgovor: Treba ih izbjegavati. Mezija (sluz) koja izlazi iz muškog spolnog organa

prije ejakulacije šerijatski se tretira nečistom.

Uživanje u tijelu supružnika

Pitanje: Da li je dozvoljeno ljubiti, ili bolje reći, naslađivati se sa stopalima (nogama) svoje
supruge? Jer pored ostalih ukrasa žene, osjećam privlačnost i prema pomenutom dijelu tijela,
pa me zanima da li je to halal? I ako nije, molim Vas da mi pojasnite?
 
Odgovor: U načelu, to je dozvoljeno. Međutim, treba paziti da to ne pređe u svojevrsni
fetišizam i opsjednutost pojedinim dijelovima tijela.

Intimni odnosi tokom ramazana

Pitanje: Zanima me da li je za vrijeme ramazana poslije iftara dozvoljen spolni odnos sa
mužem i da li se žena mora okupati i kosu oprati da bi zapostila sutradan?
Znam da se žena mora okupati i kosu oprati poslije spolnog odnosa sa muzem da bi mogla
klanjati, a mene još zanima da li se mora okupati i kosu oprati i poslije oralnog zadovoljavanja
ili je dovoljan samo abdest prije namaza?
Odgovor: Gusul je obavezan u dva slučaja: spajanja spolnih organa tj. penetracije muškog u
ženski spolni organ i ejakulacije. Bilo šta da se od spomenutog desi, gusul je obavezan. Dakle,
ne moraju se oba uvjeta ispuniti kumulativno. Dovoljan je samo jedan od ta dva uvjeta. U
slučaju koji spominjete, ako nema ejakulacije, dovoljan je samo abdest. Poslije iftara je
dozvoljen spolni odnos supružnika, a ispravnost posta sljedećeg dana nije uvjetovana
prethodnim kupanjem zbog stanja džunupluka. Međutim, da bi osoba klanjala jaciju i sabah
namaz, što je farz, mora se prethodno okupati, uključujući i pranje kose, jer bez toga nema
gusula. Općenito, bolje je čim prije uzeti gusul i otkloniti od stanje džunupluka.
Intimni odnosi u trudnoći

Pitanje: Molim da mi pojasnite kakvi su islamski propisi kad je u pitanju spolni odnos sa ženom
koja je gravidna?

Odgovor: Intimni odnosi sa gravidnom suprugom sa stanovišta šerijata ne razlikuju se od onih

sa suprugom koja nije gravidna. Treba samo ispoštovati preporuke ljekara - ginekologa ukoliko
postoje, tj. treba voditi računa o mogućim zdravstvenim problemima, implikacijama i
ograničenjima u cilju zaštite supruge i ploda.

Ta ograničenja su ujedno i šerijatska ograničenja budući da jedno od važnih šerijatskih pravnih

načela glasi: "Nije dozvoljeno nanositi štetu drugom niti na štetu uzvraćati štetom".

Sprečavanje začeća bez saglasnosti supruge

Pitanje: Pokušala sam naći rješenje u nekoliko knjiga koje sadrže propise i mišljenja alima o
planiranju porodice, ali svi uglavnom tretiraju slučajeve u kojima muškarac insistira na djeci, a
ne žena. Zapravo, mene interesira da li muž ima pravo ženi uskratiti pravo na novo dijete (nisu
bez potomstva), a generalno nisu u stanju siromaštva ili materijalne poteškoće. Činjenica je da
žena relativno rano u odnosu na muškarca u potpunosti ostane bez mogućnosti da dobije djecu, i
da generalno stanje trudnoće, rađanja i dojenja godi njenom psiho-fizičkom zdravlju. Znam isto
tako da je važan princip dogovaranja u braku, ali me jako interesuje kakav je šerijatski propis,
pogotovo kad u obzir uzmemo, npr. propis o ‘azlu koji očigledno vodi računa o ženi.
Odgovor: Islam afirmira brak, porodicu i potomstvo kao temeljne, šerijatom zaštićene
vrijednosti. Također, islam ohrabruje supružnike da imaju što brojnije potomstvo te da ih
bojazan od siromaštva ne odvraća od toga. Međutim, islam uvažava specifične okolnosti i
posebne potrebe i razloge koji se mogu javiti u pojedinačnim slučajevima te je načelno dopustio
mogućnost planiranja porodice ukoliko se ukaže potreba za tim, odnosno u opravdanim
slučajevima. Na ovo ukazuje poznati propis o tzv. „‘azlu“, tj. spriječavanju začeća prirodnim
putem (prekidom odnosa prije ejakulacije). Analogno tom propisu, dopuštena je upotreba
neštetnih kontracepcijskih metoda radi privremenog odgađanja začeća. I u slučaju „‘azla“, kao i
ne/planiranja porodice potrebna je saglasnost oba supružnika. Kad je riječ o konkretnom pitanju,
ulema ima podijeljeno mišljenje o tome, pa i u okviru hanefijskog mezheba. Raniji hanefijski
pravnici (iz klasičnom perioda) uvjetovali su dopuštenost izbjegavanja začeća saglasnošću
supruge pozivajući se na hadise i izjave ashaba u kojima se spominje ova saglasnost, dok oni iz
kasnijeg perioda to dopuštenje ne uvjetuju, iako je ono svakako poželjno, pozivajući se na
princip „iskvarenosti vremena“ (fesadu zeman) te uvažavajući činjenicu da u ovom slučaju pored
općih, zajedničkih, mogu postojati i neki posebni interesi i razlozi kod svakog od supružnika.
Skloni smo  mišljenju da se tu radi o pravima i obavezama od zajedničkog, obostranog interesa
te da je dogovaranje i usaglašavanje ispravan način rješavanja ovog problema. „...a nagodba je
najbolji način...“ – navodi se u suri En-Nisa’, 128. ajet. Inače, propis o „‘azlu“, koga spominjete
u svom pitanju, vodi računa o interesu i potrebi oba supružnika, a ne samo o interesu jednog od
njih.

Intimni odnos za vrijeme hajza

Pitanje: Udata sam žena. Ja i muž nikada nismo počinili blud ni sa kim ni prije braka, a ni
poslije vjenčanja ali smo imali seksualni odnos iako sam ja bila u stanju hajza i oboje smo
znali da je to grijeh. Kako možemo da se iskupimo za ovaj grijeh i da li smo ovim postupkom
izašli iz islama?
 
Odgovor: Počinili ste djelo koje je strogo zabranjeno (haram) kur'anskim tekstom. Oboje
trebate učiniti istigfar i teobu uz čvrstu odluku da to više nećete ponoviti. Uz spomenuto,
podijelite nešto sadake.
Analni seksualni odnos
Pitanje: Da li je zabranjen analni seksualni odnos?
 
Odgovor: Ta vrsta intimnog odnosa je strogo zabranjena (haram) i nipošto joj se ne treba približavati. 

Odnos prema roditeljima supružnika

Pitanje: Koga žena treba da sluša, muža ili babu?

Odgovor: Pogrješno je postavljati tako isključiva pitanja i zahtjeve. Prava i obaveze u braku nisu
neuskladive sa dužnostima preme roditeljima. Sve treba postaviti na svoje mjesto. Supružnici u
braku se trebaju međusobno dogovarati i slušati jedno drugo u izvršavanju bračnih prava i
dužnosti, a roditelje treba poštovati i slušati u onome što spada u domen odnosa djece i roditelja.
Kada je riječ o pitanjima koja se tiču odnosa u braku, supruga treba dati prednost stavu muža
ukoliko nije u suprotnosti sa propisima šerijata.

Odnosi sa svekrvom

Pitanje: Imam 23 godina, živim u Beču (Austrija) i imam kćerkicu od 6 mjeseci. U braku sam s
mužem skoro 3 godine. Sve je funkcionisalo između nas i pogotovo on je htio ubrzo dijete.
Jedino šta nam je od početka stvaralo probleme je njegova majka, koja je ostala bez muža i
previše je ljubomorna. Uvijek sam pokušavala da joj ugodim, jer sam samo vidjela u tome
budućnost u našem braku. Prije pola godine kada sam rodila kćerkicu bilo je još uvijek sve uredu
između nas. Muž mi je bio pažljiv i uvijek je htio pomoći. Poljubi me kada ide ujutru na posao,
kada se vrati itd., znači sve je išlo kako treba do jednog dana, kada sam se s njegovom majkom
posvađala. Od tog dana on je druga osoba. Ignoriše moju obitelj, moje roditelje, ne zanimam ga
ni ja. Odbija me u krevetu, gleda me čudno kada ga dodirnem. Prema kćerki je isti, a čak i još
pažljiviji. Kada razgovaramo, on se zagleda u neku tačku u zraku i uopće ne reagira na to šta ja
govorim. Stalno smo se svađali i raspravljali o nekim stvarima, a on se sve više odaljio od mene.
Prije par dana mi je razjasnio situaciju i priznao da neosjeća ništa više prema meni. Da voli
kćerku više nego išta i da će nam pomoći koliko može, ali da osjećaja za mene nema više. Ne
zna kada se to desilo, ne zna kako je do toga došlo, kaze da je odjednom, da ne može da
kontrolira se. Plakao je dugo i drhtao, ništa nije mi mogao reći, samo da zna da sam u pravu što
se tiče i njegove majke i svega, ali da jednostavno ne može da kontrolira se. Je li moguće da mu
je neko nešto nabacio iz ljubomore ili nečeg? Kome se mogu obratiti samo da saznam da li je to
sve njegova odluka i njegova pamet ili je pod nečijim utjecajem. Molim Vas pomozite mi brzo!
Sama sam i zbunjena!

Odgovor: Nažalost, osim želje da na najbolji način riješite vaš problem i nesuglasice u porodici,
mi Vam ne možemo pomoći. Mogući su različiti uzroci toj nagloj promjeni u njegovom
ponašanju, ništa ne treba unaprijed odbaciti, ali šta je pravi uzrok, mi doista ne znamo niti
možemo znati. Također, mi nemamo osobe na koju upućujemo slične slučajeve, osim da Vas
uputimo na konsultacije u neko od porodičnih savjetovališta. Nadamo se da ćete pronaći najbolje
rješenje. Molite Boga da vam u tome pomogne i da vas uputi na pravi put.

Pitanje: Do kojeg stepena trebam poštovati svekrvu, moj muž je jedinac svojoj majki pa su
njihovi odnosi malo osjetljiviji što je i razumljivo, da li više pažnje trebam posvetiti odnosu sa
mužem ili sa njegovom mamom?
Molim vas da mi preporučite neku literaturu vezanu za islamski brak, posebno za to kako sve
stići obaviti u ovom modernom vremenu kojeg je sve manje i čini mi se da svaki vikend sve
manje stignem uraditi posla kojeg imam i završiti sve obaveze.  

Odgovor: Najbolje je da posvetite dovoljno pažnje i jednom i drugom odnosu. U pitanju su

kompatibilni, a ne suprotstavljeni odnosi. Dobar odnos prema njegovoj majci je istovremeno i
dobar odnos prema njemu i obratno. Ima više djela na tu temu. Preporučujemo Vam knjigu
"Islamski brak" koju je s engleskog jezika preveo Ahmet Alibašić, te „Brak – problemi i metodi
rješavanja“ dr. Senaida Zajimovića.

Odbijanje suprugine želje

Pitanje: Mi smo bračni par koji ima 2 djece. Ja ne želim više djece, a moja žena bi još jedno
dijete. Naše pitanje je: da li postoji u šerijatu kakva fetva ili neko rješenje koje mi kaže da
moram ispuniti ženinu želju? Ako ima molio bih vas da ga navedete, a ako nema isto tako da mi
objasnite to stanovište?

Odgovor: Nema generalnog rješenja ili fetve koja bi važila za sve situacije i sve vrste želja.
Neke želje se odnose na djelo koje je farz (obaveza), neke na djelo koje je mendub (pohvalno,
preporučeno), neke na djelo koje je mubah (dozvoljeno), neke na djelo koje je mekruh
(pokuđeno, a neke na djelo koje je haram (zabranjeno). Od toga na koje djelo se odnosi želja, iz
koje kategorije propisa, te o samoj mogućnosti udovoljenja, ovisi fetva, odnosno odgovor na
Vaše pitanje.

Pomoć u kućnim poslovima

Pitanje: Molim vas da li možete pojasniti kakvo je islamsko ponašanje jednog muškarca kada je
u pitanju pomaganje u kućnim obavezama? Da li i muškarac treba pomagati u svim kućnim
obavezama svojoj supruzi? 

Odgovor: U situaciji u kojoj žena radi, a muž ne, posve je logično i islamski ispravno da muž
pomaže u kućnim poslovima. Njegovo odbijanje da tako postupi nije motivirano islamskim
propisima, već ili lijenošću ili nekim nakardnim običajem po kojem je sramota da muž radi bilo
koji kućni posao.

U svakom slučaju, kako se bračni drugovi dogovore i rasporede poslove, to je islamski

prihvatljivo. Podjela na poslove u kući (za žene) i van kuće (za muškarce) važi za najveći broj
porodica i slučajeva gdje je muž zaposlen, a supruga ne. Ako je situacija obratna, logično je i da
raspored poslova bude obratan. Niko nema pravo pozivati se na islam u svom izležavanju dok
žena radi i vani i u kući. To nije pravedno, pa prema tome ni islamski.

Pitanje: Da li postoji smetnja da ja kao 33-godišnji hadžija pomažem supruzi u kućnim

poslovima kao i obavezama oko djece?

Odgovor: Ne postoji smetnja da pomažeš supruzi, kao hadžija, u kućnim poslovima. Naprotiv,
to je pohvalno i poželjno ponašanje osim ako supruga zbog lijenosti ne želi da radi kućne
poslove. Tada je takvo pomaganje pomaganje u lijenosti, a ono nije preporučeno.

Domen muževih zabrana ženi

Pitanje: Kada može i da li može muž zabraniti ženi da posjeti roditelje, da roditelji posjete nju,
da ona njih nazove telefonom ili da oni nju nazovu telefonom ?

Odgovor: Muž nema pravo držati suprugu u totalnoj izolaciji i kućnom pritvoru u smislu da joj
zabrani komunikaciju s njenim roditeljima bilo da je riječ o posjeti ili telefonskom razgovoru,
osim ako se radi o neuobičajeno učestalim i dugim razgovorima koji mogu uzrokovati ogromne
troškove, ili neuobičajeno učestalim posjetama tako da muž može biti uskraćen za uživanje nekih
svojih bračnih prava. U sličnim situacijama obično se radi o poremećenim bračnim ili
porodičnim vezama te je neophodno raditi na otklanjanju uzroka nesporazuma.

Pravni i poslovni subjektivitet žene

Pitanje: Imam jednu radnu kolegicu koja kaže kako je čitala u nekom hadisu da čovjek (muž) ne
može za izdržavanje porodice trošiti novac koji je žena zaradila bez njenog dopuštenja i kaže da
ako čovjek nije u stanju da izdržava ženu ne treba se ni ženiti. Zanima me Vaše mišljenje o ovom
hadisu?

Odgovor: Vjerovatno u hadisu nema tako formulisana rečenica. Ali na osnovu šerijatskih
propisa, znamo da žena ima vlastiti pravni i poslovni subjektivitet, da ima pravo na vlastitu
imovinu. Pa prema tome, muž, niti bilo ko drugi, ne može trošiti njenu imovinu bez njenog
dopuštenja. Čovjek koji nije u stanju izdržavati suprugu i porodicu može se oženiti ako je žena
bogata, radi i sl. i spremna je da mu pomogne ili neko drugi. Jasno je da se od vazduha ne može
živjeti. Neko porodicu mora izdržavati, a za to su potrebna sredstva. Muž o tome treba
razmišljati prije braka.
Troškovi među zaposlenim supružnicima

Pitanje: Imam jedno veoma važno pitanje, a radi se o zaposlenju supruge i finansiranju troškova
zajedničkog života. Naime, trenutno sam u porodici samo ja zaposlen te živimo od moje plate i
hvala Allahu, dž.š, možmo i uštedjeti određeni iznos. Kako je supruga diplomirala, stekli su se
uslovi da se i ona može zaposliti. U takvom scenariju, u nas život dolaze novi prihodi, ali i
rashodi. S obzirom na to da je muškarac dužan da brine o izdržavanju porodice, situacija bi
trebala izgledati ovako:

- novi rashodi, a koji se tiču npr. nalaženja osobe koja će čuvati naša dva sinčića, zatim više
izdataka za hranu i sl. ću ja iz svoje plate izdvajati, tako da će  i ono što smo do sada štedjeli od
moje plate biti anulirano

- sva plata koju supruga dobije će biti jedina ušteđevina, i to njena, jer, ona nije dužna ni feninga
izdvojiti za porodicu.

Dakle, u nekoj perspektivi, mi ako recimo za 10 godina uštedimo novac za stan, to će biti
suprugin stan. Ista analogija važi za auto, i sve ostalo. Sve što uštedimo novca, bit će vlasništvo
moje supruge. U nekom, ne daj Bože, slučaju (razvod braka i sl.), moja supruga će biti u stanju
da mi jednostavno kaže da živim u njenom stanu i da mogu otići. Kakva je ovdje pravda, da li je
moguće da od nje tražim da pola-pola izdvajamo za troškove života, ako se ona zaposli? Dalje,
kakva je situacija svih onih brakova gdje je dvoje supružnika bilo zaposleno, i dođe do razvoda
braka? Da li bi se u nekoj šerijatskoj državi retroaktivno računale plate i jednog i drugog,
troškovi života koji se zatim odbijaju od plate supruga, te na osnovu toga računa njegova i njena
imovina.

Odgovor: Načelno, troškove izdržavanja porodice snosi muž. Prema običaju, supruga je dužna
da se brine o domu i njegovim unutrašnjim potrebama. Međutim, sve je više žena koje rade izvan
kuće obavljajući razne poslove u različitim oblastima i zanimanjima. Takav društveni angažman
žena neminovno iziskuje preraspodjelu poslova i uloga te zahtijeva i nameće nove troškove u
izdržavanju porodice, poput onih koje ste spomenuli u svom pitanju. Ako ženin angažman
zahtijeva nove troškove, logično je i pravedno da zaposlena žena participira u izdržavanju
porodice, odnosno da snosi dodatne troškove proistekle iz njenog angažmana na radnom mjestu
izvan doma. Ukoliko odbije da to učini, muž ima pravo zahtijevati od nje da napusti posao,
budući da mu njeno zaposlenje donosi nove troškove, a nikakve prihode. U svakom slučaju,
pretpostavka je da najveći broj zaposlenih žena participira u snošenju troškova porodičnog života
te da se bračni drugovi dogovaraju o stvarima koje su od zajedničkog interesa u cilju očuvanja i
unaprijeđenja porodičnog života.
Plaćanje novčanih dugova u braku

Pitanje: Imam jedno pitanje koje se tiče skrbništva nad ženom. Naime, muž je dužan da skrbi
ženu, međutim da li je dužan konsultovati se sa njom oko trošenja novca? Pošto ima jedna sestra
udata čiji muž ima neke dugove od prije, te ih sada kada su se uzeli mora plaćati što je njoj bilo
čudno. On ima vrlo dobru platu za današnje uslove, a troši je (ne svu) na te dugove, te ne uspjeva
ništa uštediti ili recimo da kupiti nešto u kuću? Šta ta sestra da uradi? Da se strpi? Da traži svoj
udio u njegovoj plati? Kako se uopće to može i izračunati? Može li muž (koji joj daje hranu i
odjeću minimalnu) na taj način postupati? Treba li ona cio život da se zadovolji time da nije
gladna i bosa a da veći dio plate muž daje u luksuz ili da daje nekome kome nije staratelj?

Odgovor: Supružnici u braku se trebaju dogovarati o svim problemima koji se tiču braka i
njegovog funkcioniranja. U konkretnom slučaju, jasno je da suprug mora vraćati prijebračne
dugove, ali je bilo korektno da o njima obavijesti buduću suprugu kako se ne bi iznenadila da
dobar dio plate ide na vraćanje dugova, što utiče na kvalitet i standard njihovog života u braku.
Ona je očekivala određeni nivo standarda, na osnovu saznanja o njegovom poslu i visini plate, a
sada se suočava s novom situacijom. Ako je to prešutio, načinio je jednu vrstu obmane. No, ako
je supruzi stalo da sačuva taj brak, treba se strpiti i pokušati razumjeti muža i pomoći mu u
vraćanju dugova. Možda je tim dugovima pokrio troškove stana, izgradnje kuće, kupovinu auta i
sl., a što je od koristi i supruzi u braku. Međusobno razumijevanje bračnih drugova postiže se
kompromisom i međusobnim ustupcima bračnih drugova. U svakom slučaju, možda je i ona
propustila da neke stvari i pitanja razjasni s njim prije stupanja u brak. Sada se treba boriti za
svoja prava i poziciju na mudar način, kako bi, što narod kaže, i vuk bio sit i ovce na broju. 

Iskušenja u braku

Pitanje: Živim u Francuskoj već 6 god. i udala sam se prije dvije i po godine. Imamo malu
kćerkicu, hvala dragom Allahu, ali imamo malo problema u braku već odavno. Ja se trudim da
budem dobra žena, ali kako god pokušam ne uspjevam. Ne znam šta trebam da uradim da nam
bude bolje. Znam da sam i ja griješila i griješim. Voljela bih da mi neko kaže kako dalje. Ja ne
bih voljela da mi dijete pati. Ja i moj muž se nismo dobro poznavali kada smo se uzeli. Živjeli
smo par mjeseci, pa smo se onda vjenčali. Bila sam već u drugom stanju. Na početku je bilo još
onako, ali odavno se non- stop svađamo, nikako ne napredujemo ni u čemu i šta god da kažem ja
njemu se ne sviđa. Molim vas pomozite mi, ne znam više dalje! 

Odgovor: Ne posjedujemo magična rješenja za bračne probleme. Problemi nastaju među vama,
bračnim partnerima, pa na toj relaciji trebate tražiti rješenje. Iz Vaše poruke saznajemo da ste
stupili u intimne odnose prije sklapanja braka, što je po islamskim propisima veliki grijeh. Dužni
ste se pokajati i teobu učiniti zbog toga. Jedino što Vam možemo savjetovati jeste da pokušate
prevazići bračne probleme, da zamolite Allaha da vam u tome pomogne. Pridržavanje islamskih
propisa prije i u toku braka pomaže bračnim drugovima u nošenju s krizama i njihovom
prevazilaženju. Konsultirajte i neko od porodičnih savjetovališta, možda i tu nađete neke ideje
kako se nositi s tim problemima.

Pitanje: U braku sam 40 godina i moj brak je postao opterećenje za mene. Komunikacija s
mužom je postala gotovo samo službena. Imam osjećaj da je odsutan mislima kad mu se
obraćam. Jako sam strpljiva, prakticiram islam, nastojim da budem ustrajna, ali to je baš teško.
Ne znam šta da radim. Ako možete na ovo nešto odgovoriti.

Odgovor: Nakon toliko godina u braku, nije neobično da se u braku jave drugi prioriteti i da
odnose među supružnicima prate promjenljiva raspoloženja. Manje-više takvo je stanje u većini
brakova. Svako se u toj životnoj dobi sve više okreće sebi i svojim problemima, a manje mari za
drugoga. Naravno, razgovor među supružnicima je neophodan, ali ne treba insistirati na njemu
ako je neko od njih neraspoložen za to. Posvetite se ibadetu i drugim korisnim poslovima, a u
vezi depresije obratite se ljekaru specijalisti za tu vrstu bolesti. Neka Vam Allah pomogne u svim
nedaćama i iskušenjima.

Razdvojenost u braku

Pitanje: Ako muž i žena po dvije godine, ili godinu ili više od četiri mjeseca nemaju odnosa, da
li je to automatski razvod? Ovo je pitanje jedne sestre Marokanke. Osim toga, kada je jednom
sjela do muža i dotakla ga svojom rukom, odgovorio je: To ti je haram! (Je li se i ovo broji kao
izgovoreni talaq?)

Odgovor: Sama razdvojenost muža i supruge, bez obzira koliko trajala, ne znači automatski
razvod izuzev ako je posljedica zaklinjanja muža da se neće približavati supruzi četiri mjeseca
(ila'). U tom slučaju raskid braka nastaje istekom tog perioda ukoliko muž ne odustane od
spomenute zakletve i izvrši keffaret jemin (iskup zbog prekršene zakletve). Međutim, ukoliko se
radi o običnom udaljavanju od supruge, ona ima pravo, nakon stanovitog vremena, da zatraži
razvod braka. Možda su četiri mjeseca razuman rok. Ako muž ne pristane na to, supruga može
tražiti raskid braka sudskim putem. Problem može nastati ako se uopće nisu ni vjenčali pred
civilnim organom, budući da sud u tom slučaju ne može razvrgnuti, po pozitivnom pravu,
nepostojeći brak. U tom slučaju se tretiraju kao vanbračni par. Zato je važno da se osim
šerijatskog, obavi i vjenčanje pred matičarem, čime brak dobija i sudsku zaštitu i sankciju. Ako
su se vjenčali samo šerijatski, onda supruga može tražiti sporazumni raskid ili raskid braka o
strane nekog islamskog centra u kojemu se obavljaju šerijatska vjenčanja. U svakom slučaju,
rješenje za taj problem se može naći. Ne može žena ostati u trajnom zarobljeništvu nesavjesnog
muža koji ne izvršava svoje obaveze prema supruzi.
Prekid šerijatskog braka zbog razdvojenosti
Pitanje: Kada šerijatski brak prestaje sam od sebe? Npr. da li brak prestaje ako su vjenčane
osobe odvojene i nisu u kontaktu više od 4-5 mjeseci?
 
Odgovor: Brak na taj način ne prestaje postojati, jer sama razdvojenost nije uzrok rastave
braka. Ali žena može zatražiti razvod braka zbog štete koju trpi usljed razdvojenosti, kao i
muškarac.
Život supružnika u odvojenim stanovima

Pitanje: Da li je u islamu dozvoljeno da čovjek i žena žive u posebnim stanovima?

Odgovor: Osnovni je princip da muž i supruga žive u istom stanu. Brak se i sklapa radi
zajedničkog života supružnika, jer se samo na taj način mogu ostvariti svi ciljevi braka
(podizanje potomstva, međusobna ljubav, samilost, razumijevanje, potpomaganje, prisnost...).
Međutim, ako se supružnici dogovore da žive odvojeno, brak se time neće automatski poništiti,
ali će se njegovi efekti i ciljevi bitno umanjiti i reducirati na samo neke aspekte i sadržaje
bračnog života.

Brak bez intimnih odnosa

Pitanje: Interesuje me jedna stvar. Znam da muž ima pravo da se skloni od žene u krevetu,
kad je ljut na nju. To jest da ima pravo da joj zabrani intimne odnose. Pitanje je, koliko dugo ta
zabrana može trajati?
Pojavljuje se još jedno pitanje, dali su muž i žena razvedeni ako nemaju nikako intimni odnos
tri mjeseca? A, žive zajedno to čitavo vrijeme.
Odgovor: Puko izbjegavanje intimnih odnosa sa suprugom, bez zaklinjanja da se neće
približavati supruzi, nema pravnih posljedica i nema vremensko ograničenje. Međutim,
supruga ima pravo tražiti razvod braka ukoliko joj to izbjegavanje šteti i dovodi je u opasnost
činjenja grijeha. Također, muž je griješan ukoliko to čini s namjerom da našteti ženi i prisili je
na traženje razvoda. Prema tome, samo sustezanje od intimnih odnosa, bez obzira koliko
trajalo, ako nije praćeno zakletvom, ne povlači za sobom razvod braka. Žena o tome treba
otvoreno porazgovarati s mužem. Razlog takvog postupka može biti kod njega (bolest, gubitak
želje i sl.), a može biti uzrokovanom određenim ponašanjem ili općim izgledom žene
(seksualna privlačnost ili neprivlačnost, čistoća itd.). O svemu tome treba otvoreno
razgovarati, pa i posavjetovati se s liječnikom, psihologom, bračnim savjetnikom i sl.)
Fizičko kažnjavanje supruge

Pitanje: Dosada su muškarci ugrožavali žene, a sad mi se čini da je obratno. Zar nije bolje da
čovjek sluša ženu ako je ona imalo pametna, onda sigurno neće provoditi vrijeme u kafanama,
zanemarivati djecu i mnoge druge stvari koje su radili prije.
Šta je zapravo uredu i dozvoljeno? U inostranstvu, dok se spomene islam, odmah počne diskusija
smije li čovjek tući ženu. Muškarci su uvjereni da se smije žena prebijati, zato što stoji u
Kur'anu, šta na ovo reći?

Odgovor: Zabranjeno je tući suprugu i sprovoditi bilo kakvo porodično nasilje. To mogu činiti
samo slabi muslimani, najčešće oni koji konzumiraju alkohol i ne pridržavaju se islamskih
propisa u praksi. Dobar musliman nikome ne čini nasilje, posebno ne prema svojoj porodici. U
jednom hadisu se navodi da je Allah rekao: "Zabranio sam sebi nepravdu i nasilje, a zabranio
sam to i vama, pa jedni drugima to ne činite!". Poslanik, a.s., je rekao: "Odabrani među vama
neće tući svoje žene." Prema tome, oni koji tuku svoje žene ne slijede islamske upute već svoje
hirove i šejtanska navođenja. O odnosu prema suprugama Kur'an kaže: "I prema njima lijepo
postupajte!". Ovaj ajet pruža jasnu pouku, smjernicu i zapovijest kako se odnositi prema
suprugama. Ne može se samo uzeti jedan kur'anski ajet koji je objavljen u specifičnoj situaciji i
specifičnom društvu u kojemu je, u odsustvu razvijenog pravosudnog sistema, u određenoj mjeri
funkcionisao sistem samopomoći u oblasti primjene disciplinskih mjera u slučaju neizvršavanja
bračnih obaveza, a zanemariti čitav niz drugih kur'anskih ajeta, Poslanikovih, a.s., izjava i
prakse. Da treba primijeniti kur'anski ajet na koji pojedinci ukazuju, prvi bi ga primijenio
Poslanik, a.s., a znamo da to nije činio i da je rekao da to neće činiti dobri muslimani.

Vrijeđanje supružnika

Pitanje: Imam problem, već odavno i na granici sam izdržljivosti. Naime, udata sam već osam
godina. Imamo predivnu djevojčicu, a krajem godine, ako Bog da, očekujemo i jednog sina. Da
nam bude živ i zdrav zajedno sa svojom sestrom. Problem imam sa suprugom, kojeg jako volim i
dobar mi je, pomaže mi u kući obzirom da on ne radi, a ja radim. Svaki dan dočeka me sa
gotovim ručkom, namirenim djetetom, namirenom kućom itd. Ukratko pažljiv je i razumljiv.
Jedina njegova mahana je što voli popiti i ako se samo malo šta preporiječimo (što je po mom
mišljenju, sasvim normalno u svakom braku), psuje i meni i djetetu. Ne bih reagovala da su u
pitanju samo neke bezvezne riječi, ali psovke su postale učestalije i groznije. U posljednje
vrijeme, ako mu se dijete malo okrene ili nešto zijana uradi, psuje joj majku i psuje život, a ja
ako se bilo šta usprotivim, iznoseći svoje mišljenje, psuje mi Boga (subhanallah). To mi je prvi
put zaparalo uši i plakala sam cijelu noć. Nisam perfektna vjernica, imam i ja svojih mahana, ali
pridržavam se islama i islamskih šarta koliko god mogu. Trudim se i da kćerkicu naučim i
objasnim joj ko je i šta je. Ali ne mogu trpiti da mi bilo ko, pa makar i moj suprug, iz bilo kojeg
razloga psuje, pogotovo Boga. Molim Vas da mi pomognete i date eventualni prijedlog šta mi je
činiti i kako da se ophodim s njim? Pogotovo iz razloga što nam je, ako Bog da, Ramazan na
pragu, da makar dočekam i provedem taj mjesec kako priliči.

Odgovor: Po ko zna koji put potvrđuje se kvalifikacija alkohola kao "majke zala i nevaljalih
djela". Općepoznato je da psovanje Boga (ne'uzu billahi) u stanju svijesti o značenju te psovke
izvodi čovjeka iz vjere. Samo je pitanje koliko je Vaš muž svjestan toga, tj. pri kojem stepenu
svijesti čini tu blasfemiju. Zato Vam savjetujemo da razgovarate s mužem u trijeznom stanju i
pokušate dokučiti da li on stoji iza svojih psovki, da li je svjestan šta čini pod uticajem alkohola
ili nije svjestan svojih riječi. Ukoliko je svjestan težine izgovorenog i ne iskaže kajanje zbog
počinjenog, trebate ga upozoriti da taj postupak šerijatski poništava brak te da nije dozvoljeno
muslimanki da bude u braku s nevjernikom. Ako iskaže kajanje, znači da ne stoji iza blasfemije
počinjene pod uticajem alkohola. A ako, pak, ustraje u svojim psovkama, bez kajanja, svjestan
težine izgovorenih riječi, savjetujemo Vam da mu uputite upozorenje da će takav njegov odnos
dovesti do raskida braka. Nastojte ga odvratiti od konzumiranja alkohola, jer je očito da je
alkohol uzrok tog najtežeg grijeha. Za utjehu je i daje nadu to što Vaš muž ne psuje kada je
trijezan. Neka Vam dragi Bog pomogne u toj situaciji i uputi Vašeg muža na pravi put.

Pitanje: Molim vas da mi odgovorite na pitanje šta to muž treba da uradi svojoj supruzi da bi mu
ona mogla da kaže da je: glup, konj, pas, budala, kreten itd. Često čujemo u komšiluku pa ne
znam da li jedna muslimanka to može reći svome mužu?

Odgovor: Takvo ponašanje supruge prema mužu nije u skladu s islamskim moralom i odnosom
supružnika u braku. Da se ta žena, a i njen muž, ponašaju u skladu s islamskom etikom u
međuljudskim i međusupružničkim odnosima ne bi tako postupali. Prema tome, tu je riječ o
nedostatku islamskog morala i opće kulture ponašanja. Da taj čovjek poštuje sam sebe i svoj
dignitet ne bi dozvolio supruzi da mu se tako obraća i naziva ga pogrdnim imenima, kao i
obratno. To je njihov nivo kulture i njihov ambijent življenja i ophođenja koji će teško moći
promijeniti. Te promjene nema bez unutrašnje promjene, a i ona ima svoje uzroke, zakonitosti i
pravila. I Vi, kao njihove komšije, možete i trebate pozitivnim primjerom i lijepim savjetom
djelovati na njih. 

Bračne nesuglasice zbog pomoći roditeljima

Pitanje: Nedavno sam se oženio sa suprugom koja živi i radi u Njemačkoj. Moja namjera pri
ženidbi nije bila da dođem u Njemačku zbog novca ili boljeg života (Allah zna), jer sam i u
Bosni imao posao i živio lijepo sa svojom porodicom. Elhamdulillah. Međutim, sada u braku
imam problem što moja žena ne poštuje moje roditelje, iako to konstantno tražim od nje i stalno
se suprostavlja mojoj obavezi da pomažem svojim roditeljima koliko sam u mogućnosti. Njen
imetak ne trošim u te svrhe, niti to zahtijevam od nje, ali ona želi samo da što više novca uštedi
pa i taj koji ja šaljem svojim roditeljima i u tim insistiranjima joj najviše pomaže njena majka i
daje joj podršku te pokušava da upravlja njome i našim brakom.

Ja svoju obavezu ne želim prekinuti jer mi je jasno da sam svojim roditeljima dužan pomoći
pogotovo jer su, trenutno, u teškoj situaciji zbog bolesti i stanja nezaposlenosti u kom se nalaze
oboje, i zato jer ih volim i puno sam vezan za njih. Zanima me da li ima pravo tražiti razvod
ukoliko takvo stanje potraje i da li je to opravdano iako je ona trenutno u drugom stanju?

Napominjem da stalno razgovaram s njom, da se dogovorimo o tim i drugim stvarima, ali kad
poslije našeg razgovora ona priča sa svojom majkom stvari se nastavljaju po starom. Moji
roditelji od mene ne zahtijevaju ništa i žele da ostanem s njom i da zanemarim i njih i njeno
ponašanje radi očuvanja braka, ali ja to ne mogu iz gore navedenih razloga.  

Odgovor: Savjetujemo Vam da pokušate na sve načine spasiti i očuvati Vaš brak, a da pri tom ne
žrtvujete Vaš odnos sa roditeljima. Obaveze prema supruzi ne bi trebale biti u koliziji sa
obavezama prema roditeljima. Svako od njih ima svoje mjesto i svoje pravo. Radi hatara supruge
ne mogu se ostaviti roditelji, a i obratno. Roditeljima možete materijalno pomagati u granicama
normalnog i uobičajenog i bez znanja supruge.

Napuštanje zajedničkog života radi pomaganja roditelja

Pitanje: Muž ostavi ženu i ode da živi u kuću svoje majke pod izgovorom da mora da pazi na
nju, jer je stara i pomalo bolesna, (a ona to ne traži od njega) te samo povremeno navraća kući i
takvo stanje potraje skoro 5 mjeseci. Da li je taj brak šerijatski valjan (nije bilo nikakvog
fizičkog kontakta tokom tih mjeseci) niti verbalne komunikacije među njima? Da napomenem da
je prije toga bilo problema u braku, psihičkog pa i fizičkog maltretiranja od strane muža, te
istjerivanje žene iz kuće. Sad se muž ponovo vratio kući i hoće da nastavi normalan bračni život i
tvrdi da je brak valjan jer ne može žena biti ta koja raskida brak. Pitanje je, da li je ovaj brak
šerijatski valjan ako je bio toliko dugo prekinut?

Odgovor: Brak je u spomenutom slučaju šerijatski valjan, jer se nije desilo ništa što bi
rezultiralo njegovim prekidom na šerijatom dopušten način (bilo voljom muža ili na temelju
sudske odluke ili po sili zakona). Sam odlazak muža iz kuće i povremeno navraćanje, posebno
ako se ne radi o stvarnoj potrebi, nije korektan postupak, ali nije ni šerijatski razlog prekida
bračne veze čak i ako uslijedi nakon razmirica i zahlađenja odnosa među supružnicima. Ni
potpuno odsustvo ili nestalost muža ne podrazumijeva automatski prekid bračne veze. Ako
odsutnost ili nestalost potraju duže ili muž ne izvršava svoje bračne obaveze, supruga ima pravo,
ukoliko želi, tražiti sporazumni raskid ili raskid braka sudskim putem kako bi od sebe otklonila
štetu koju trpi zbog neopravdanog odsustva ili nestalosti muža. Tek po donošenju sudske odluke
o prekidu braka, ili nakon postignutog sporazuma o raskidu braka nastupit će pravne posljedice
raskida. Želimo i ovom prilikom naglasiti da je bilo kakve zlostavljanje u braku (psihičko i/li
fizičko) i kršenje bračnih obaveza, u koje spada i lijep i korektan odnos među supružnicima,
šerijatski zabranjeno i neprihvatljivo. “S njima lijepo živite!” - naređuje Uzvišeni Allah u
Kur’anu u suri En-Nisa’, 19. ajet.
Konflikt među supružnicima

Pitanje: Nakon što je supruga čula koje-kakve tračeve i potvore na muža, među kojima navodno
i pokušaj bluda, bez da sačeka i upita svoga muža o tome što je čula, ona je spakovala svoje
stvari i otišla kod nekih poznanica prenoćila dvije noći, a potom prebačena u tkz.  Sigurnu kuću
za žene gdje se nalazi i sada. Suprug je, po dolasku sa posla, ne znajući gdje je i o čemu se radi
nazvao njene roditelje i obavjestio ih. Oni ništa nisu znali. Da bi se ona naknadno javila
roditeljima i sve najgore ispričala o svome mužu, bez provjere svega toga s njim. Oni su to
prihvatili zdravo za gotovo i podržali je, bezrezervno, u njenoj odluci da se razvede od muža. On
je pokušavao s njom stupiti u kontakt, koga ona ne želi ni čuti ni vidjeti. On je zvao njene
roditelje više puta i praktično, kako kaže, molio da oni posreduju da se s njom ostvari kontakt i
porazgovara, kao i da se pri razvodu upotrebi šerijatski propis razvoda koji to predviđa. Njezini
roditelji to odbijaju pod obrazloženjem da se njemu ne može više vjerovati.  Šta i kako on da čini
kako bi postupio pravilno, bez da nekome nanese nepravdu, posebno ne njoj, šta je potrebno
učiniti u cilju da se održi njihov brak, kakva je šerijatska procedura prije samog razvoda, on
spominje mirovno vijeće s obje strane i sl. Šta vi savjetujete njemu, šta njoj, šta njezinim
roditeljima?

Odgovor: U slučaju dubljeg konflikta i poremećenog odnosa među supružnicima, Šerijat

naređuje formiranje pomiriteljskog vijeća sastavljenog od dva člana: jedan s njene, a drugi s
njegove strane, kako bi ispitali cijeli slučaj, pokušali utvrditi činjenično stanje, izmiriti
posvađane supružnike ili eventualno donijeli odluku o raskidu braka kao najboljem rješenju za
oboje, uz utvđivanje krivca za raskid, te ako se utvrdi  krivica supruge, gubi pravo na mehr ili
njegov dio, shodno preporuci izabranog suda. U slučaju krivice muža, žena ima pravo na cijeli
mehr. Ukoliko supruga ne želi mirovno vijeće, već insistira na raskidu sudskim putem, čini
grijeh, gubi pravo na mehr, a odlukom suda o raskidu braka, brak će se smatrati i šerijatski
raskinutim sa svim posljedicama koje slijede raskidom braka. Supruzi i njenim roditeljima
savjetujemo da dobro razmisle o svim posljedicama svog postupka, te da ne donose brzoplete
zaključke i odluke, jer je riječ o veoma ozbiljnom pitanju s ozbiljnim posljedicama.

Pitanje: Kako žena da očisti dušu od neistine, a muž živi svakodnevno u laži? Žena ne bi htjela
da se rastane, ali kako da se očisti ako je muž pod neistinom i tradicija ga više vuče nego istina.

Da li je moguće da Allah ženu koja je trudna i ima djecu iskuša sa džinom? Da li je uopšte istina
da džinn može da uđe u tjelo ljudsko?

Odgovor: Svako odgovara za svoja djela. To šo eventualno Vaš muž laže, nije opravdanje da i
Vi lažete. On će odgovarati za svoju laž, a Vi za svoju. Iskrenost je bitna osobina koja treba
krasiti muslimana i muslimanku. Laž se prije ili kasnije razotkrije. Savjetujemo Vam da nastojite
očuvati Vaš brak makar i uz neke kompromise. Usljed bračnih trzavica žena često pada u
depresiju pa onda misli da je riječ o ulasku džina u nju i sl. Savjetujemo Vam da odete ljekaru
koji će Vam propisati adekvatne lijekove protiv depresije i stresa, a možete se liječiti i učenjem
Kur'ana. Pridržajite se islamskih propisa u životu, budite smireni i uzdajte se u Allahovu pomoć.

Pitanje: Udata sam već punih 5 godina, elhamdulillah, za vjernika koji je dosljedan u svemu
što o vjeri nauči. Klanja, posti, bio je na hadžu i insan bi samo poželio da je karaktera kakav je
on. Sada smo kako kažu u najljepšim godinama, u tridesetim. Prije braka smo imali šerijatsku
vezu, narod vidi u nama lijep brak i sama sam takav brak uvijek željela. Hvala Allahu i ja sam
vjernica, koja se trudi da što bolje ugodi svima okolo, ponajviše suprugu, mada ne uspjevam
uvijek naravno jer šejtan radi svoj posao, unosi svoje spletke. Kao svi, imam i ja mahane pa se
uvijek trudim biti bolja. Živimo u svom stanu, suprug ima redovan posao, dobru platu, lijep auto,
roditelje obilazi svaki drugi treći dan, sve elhamdulillah.

Kako su žene za vrijeme Poslanika, s.a.v.s., postavljale pitanja o bračnim obavezama imam i ja
takvo pitanje.

Muž nema potrebe kod mene, nema želje za mnom u vidu bračnog odnosa. Od samog početka
braka već i na samu bračnu noć ja sam ta koja pravi inicijativu, mada sam isprva pokazala strah
jer sam se jednostavno bojala, dočim sam vidjela da se ne približava, pravim prvi potez.
Pokušavala sam svim načinima, najviše dozvoljenim ukrašavanjem, molbom, razgovorom da to
meni treba, dočekivanjem dobrodošlicom sa posla, vesela i sređena pred vratima, šalom, nekad i
plačem, na kraju i dovom Allahu da mu poveća želju za tim, jer ga mnogo volim, a znam da i on
mene. Puno puta bih pronašla kakav tekst gdje opisuje kako se Poslanik, s.a.v.s., odnosio prema
Aiši, r.a., i ostalim ženama, r.a., kako bih mu možda i na taj način pokazala šta žena i dan danas
treba, ali sve bezuspješno. Jednostavno osjetim hlad kada smo u istoj sobi, a u meni je uvijek
želja da mi priđe, pomiluje ili kaže nešto lijepo. Ali uvijek je važniji razlog, ili treba da se
naspava radi posla, ili mora da pogleda poštu na internetu, ili da pročita kakav poučan tekst, da
ode kod svojih ili da primamo goste.

Očajna sam, padam u depresije više ne znam i nemam želje da se trudim, jer 5 godina ipak nije
malo. Djece još nemamo jer ne mogu zatrudnit, a ne znam kako bih još sa tom obavezom. Vrlo
često bih mu rekla nek me ostavi i traži sebi drugu,, ako više ne osjeća želju za mnom, najviše je
to bilo u ljutnji i nikada iskreno, ali sam neku noć zamolila Allaha da mi podari boljeg supruga,
pa sada već ozbiljno razmišljam o razvodu jer sam već počela razmišljati o haram stvarima, koja
bi me izvele iz vjere.

Najgore je to što ne osjećam da sam u braku jer suprug me rijetko kad i dotakne. Ja sam zahvalna
Allahu što imamo mir u kući i ne želim da ispadnem nezahvalna, ali zar nije smisao braka da se
može bračni odnos održavat na halal način? A ja više nemam strpljenja jer osjećam sve veću
prazninu u duši često sam odbijena, osjetim se poniženom i povrijeđenom, i to samo ide dublje i
dublje. 

Ne osjećam se više ženom, nego samo nekim robotom, koji obavlja dužnosti (pranje, čišćenje,
kuhanje, obilazak rodbine i sl.). Znam da nisam idealna žena, ali znam i to da se trudim, čuvam
obraz svome mužu, ali takav odnos prema bračnoj obavezi nije normalan. Da li je u takvom
slučaju dozvoljeno otići psihologu ili na neko bračno savjetovanje (nemuslimanima)? Naš hodža
nam je nekoliko puta pomogao savjetima, ali me stid o tome pričati njemu, a muž to ne bi uradio.
Često bih mu rekla da odemo hodži u Bosnu da nam uči rukju, možda ima šta na tome, ali uvijek
kaže da ima i drugih načina da se takvo šta otkloni (ne misleći na haram nego halal). Znam da je
to Allahovo iskušenje, ali ja više ne mogu da izdržim, nisam više vesela osoba, puno plačem, što
narušava već i moje zdravlje, nervozna sam i pod stresom i ne mogu se koncentrisat na druge
stvari.

Da li mogu ja da prekinem brak? Navikla sam na njega, jer pazimo jedno na drugo. On me
izdržava i kad pomislim da se razvedem strah me pomisli da ću biti sama, ipak je teže naći
supruga razvedenoj ženi u ovom kraju. Molim vas za opširan savjet jer se bojim da ću otići u
haram i molim za takav savjet da ga mogu i njemu proslijedit. Da li je dozvoljeno u takvoj
situaciji da se sama zadovoljim?

Odgovor: Zadnja stvar o kojoj trebate razmišljati jeste razvod braka, koji je Bogu najomraženije
dozvoljeno djelo. Zato Vam savjetujemo da budete strpljivi sa Vašim mužem. Razgovarajte s
njim o tom problemu koji i nije možda tako velik kako Vama izgleda u prvi mah. Možete se
konsultirati i s psihologom. Možda postoji objektivan, a možda i subjektivan razlog tog relativno
rijetkog prisnijeg odnosa među vama. Možda je on jednostavno takav tip čovjeka. Sigurno je da
veliki broj, ako ne i svi brakovi, prije ili kasnije zapadnu u iste ili slične probleme. Puno je
brakova s mnogo težim i većim problemima. Idealni brakovi su rijetki ako ih uopće i ima. Čak i
ako biste se razveli i pokušali sklopiti novi brak, nema garancije da će novi brak biti bolji. Može
biti bolji, a može biti i gori. Zato čuvajte vaš brak i nastojte popraviti stanje koliko je to moguće.
Vaš muž vjerovatno ne osjeća ono što Vi osjećate kao svoj problem koji može ugroziti vaš brak i
Vaše psihičko stanje. Najbolje je da s njim o tome otvoreno razgovarate i ukažete mu na Vaše
potrebe i očekivanja.

Neka vam je Allah na pomoći da nađete najbolje rješenje. Čarobnih rješenja nema. Uz trud,
napor, dobru volju, ljubav i prije svega uz Božiju pomoć, stanje će se popraviti. To je samo jedno
iskušenje koje će proći.

Pitanje: Imam 40 godina, udata sam i imam dvije kćerke od 19 i 13 god. U velikoj sam dilemi
da li da se razvedem od svoga muža? Bilo bi dugo i teško za napisati zašto? 20 godina živimo i
ne vidim više smisla da ovako dalje nastavimo. Bili smo oličenje bračne idile, neki još misle da
je tako, no istina je da smo samo dva stranca. U ratu sam doživjela gubitak dva brata što je na
moj emotivni život ostavilo ožiljak. Prije nekog vremena i oca sam izgubila i često plačem.

Prvih godina braka muž me volio ludo, pazio, bio nježan. Ali stalno je bio sklon ljutnji ako bih
ga odbila u krevetu. Zadnjih godina postao je nepodnošljiv. Ako jednom kažem da nisam za
intimni odnos, on se ljuti po dvije, tri sedmice, dere se i hoće eksplodirati. Ja samo želim malo
lijepih riječi pa će i želja za intimnim odnosom biti veća, ja neću da to bude rutina ili samo zbog
mira u kući. Inače naš intimni život kad nismo ljuti super funkcioniše. Djeca su već navikla da se
pred njima prepiremo do besvjesti. Vjernica sam, radim, moj muž se bavi poljoprivredom. Ne
želi nigdje ići, a meni ne brani. Meni je to dosadilo jer sam primijetila da mnogi muškarci misle
da sam udovica ili raspuštenica. Poštena sam i niko drugi me ne interesuje, volim svoga muža.
On neće da razgovaramo o problemu. Kaže da je problem u meni. A ja samo hoću da me moj
muž voli kao nekad, da ponekad odemo zajedno na kafu i kolač, da više razgovaramo. On po
cijeli dan radi teško, ne pije, vjernik je. Moja starija kćerka je lijena i neuredna pa zbog toga
često negodujem po kući, a onda mi njih sve troje kažu kako znam samo galamiti. A ja galamim
jer više ne mogu biti njihova sluškinja i svaki dan samo ja prati suđe, samo ja čistiti kupatilo,
samo ja prati veš. Njih vozim svaki dan u školu, na rođendane, u kupovinu, pričam s njima kao
sa kolegicama, plaćam račune, brinem o roditeljskim sastancima.

     Educiram se, željna sam znanja, moja djeca ne vole čitati, mogu danima sjediti i buljiti u
televiziju, to ne mogu podnijeti. Navikli su da sve ja obavljam. U svemu sam uspješna. Gdje sam
pogriješila? Prije posla sam pomagala mužu u štali-muzla sam krave, skuhala doručak, tuširala se
pa na posao službenice. A onda mi je rekao šta ja to radim, ništa! Kao to je skroz normalno.
     Jutros sam imala svađu u autu vozeći stariju kćerku do posla, jer sam izlazeći u njenoj sobi
primijetila razbacan unutrašnji veš, odjeću. Rekla mi je da je to njena soba i šta me briga.

     Bojim se Allaha, ali razmišljam da ih ostavim na neko vrijeme, sve troje. Al se bojim da će to
ostaviti trag na psihi moje djece. Ja ne mogu dalje, moja su osjećanja tako povrijeđena, jer
postim, radim, s posla dođem pripremam iftar, perem, čistim, teravija. Volim našu vjeru, al je
ponekad tako teško biti musliman. Molim vas odgovorite mi šta da radim? 

Odgovor: Vaš slučaj nije usamljen. Vjerovatno većina žena u braku, u određenom trenutku,
suoči se sa sličnim dilemama i problemima. Brak ima svoje uzlazne i silazne putanje. Ima
sretnih, svijetlih i onih manje sretnih, ili tužnih momenata. Manje-više i drugi muževi i djeca
slični su u ponašanju Vašem mužu i Vašim kćerkama. Možda ima manji broj brakova bez tih
problema, ali većina sigurno prolazi, prije ili kasnije, kroz određene krize. Posebno su izražene
krize tzv. srednjeg doba. Možda bi bilo dobro da se posavjetujete i sa psihologom koji Vam o
tome može više i bolje reći. Žena koja radi i u kući i van kuće veoma je opterećena i to bi muževi
morali znati i uvažavati. Ne nastojati ispunjavati samo svoje želje i prohtjeve ne vodeći računa o
stanju druge strane. Međutim, ne preporučujemo Vam da bez jakog, opravdanog razloga odbijate
muža u postelji. To može izazvati kod njega neprimjerene reakcije i možda je to jedan od razloga
zahladnjenja odnosa u braku i na koncu možda dovodi do razvoda mnogih brakova. Brak je
velika blagodat i treba sve učiniti da se on očuva makar to iziskivalo ustupke, kompromise i
određeno trpljenje koje neće izazavati ozbiljnije zdravstvene tegobe i posljedice. Brak kada se
jednom razvali teško ga je poslije sanirati, a sklapati novi još teže. Otvorite razgovor s mužem,
pokušajte razumjeti njegovu poziciju, a i on Vašu. S djecom, također, posebno u toj dobi, treba
pažljivo postupati i na lijep način ukazivati na njihove propuste. To su već odrasle kćerke koje
imaju svoj način razmišljanja, postupanja, i teško im je nametnuri vlastiti obrazac ponašanja i
vlastitu volju i želju. Rješenja tu nema mnogo, a najgore je razvaljivanje braka i porodice.
Polahko, uz sabur i dovu Allahu da pomogne u teškoćama, riješit će se i ti problemi. Krizni
periodi će proći, doći će poboljšanje i olakšanje. "Uz teškoću dolazi i olakšanje" kaže Uzvišeni u
Kur'anu. Poslije olakšanja možda opet uslijedi iskušenje, pa opet olakšanje. Takav je život. Pun
iskušenja i izazova. Njihovo savlađivanje zahtijeva puno energije, volje i mudrosti. Neka Vam je
Allah na pomoći da pronađete najbolji odgovor u datoj situaciji.

Svakodnevna svađa u braku

Pitanje: Udala sam se prije 7 mjeseci. Moj muž i ja imamo velike probleme. Svađamo se svaki
dan, ili svaki drugi dan, radi gluposti. Moj muž više od mene zna oko naše vjere i kaže da je ovo
ili iskušenje ili kazna od Uzvišenog. Klanjamo oboje, postimo i držimo se islamskih propisa. Ja
ne znam kako da vam objasnim našu situaciju ukratko. Ali je veoma teška i ne znam kako da
krenemo dalje. Ja sam kao što moj muž kaže "hujljiva", šta da radim? Nema dana da ja nisam
zaplakala ili nasekirala se, toliko je teško da se razbolim. Molim se dragom Allahu za uputu na
pravi put, ne znam šta drugo da radim? Ako imate neki savjet, bila bih veoma zahvalana.

Odgovor: Savjetujemo Vam da se obratite bračnom savjetovalištu. Mi, u IZ, nažalost nemamo
specijalizirano bračno savjetovalište koje bi pružalo adekvatnu podršku i davalo informacije i
savjete bračnim drugovima u slučaju potrebe. Zato je naš odgovor u tom smislu općenit i nije
rezultat dublje analize problema.

Moguće je da niste dovoljno spremni ušli u brak, da ste imali neke pogrešne predstave o tome i
sl. Brak je skup kompromisa između supružnika. Bez tih svjesnih kompromisa u braku teško ga
je održati.

Vama posebno savjetujemo da budete strpljivi, da ne reagujete na svaku primjedbu muža.

Poštujete njegova mišljenja i želje (ako nisu u suprotnosti sa šerijatom), ne suprotstavljajte mu se
za svaku sitnicu, poštujte njegove roditelje i rodbinu, vidjećete da će se vaš bračni život
poboljšati. Okanite se huje, nadmetanja sa mužem čije će biti "starije" i prevelikih zahtjeva.

Naravno sve to nije lahko postići, ali ako smatrate da ste se dobro udali, da vrijedi očuvati taj
brak, da je muž dobar musliman, vrijedi se potruditi i žrtvovati na tom putu. Ako se Vi popravite,
popravit će se i on. Zašto ne biste bili bolja i pametnija od njega. Imat ćete za takav napor i
dodatni sevap kod Allaha, dž.š. Vrijedi pokušati.

Prevara u braku

Pitanje: Muž me je prevario sa jako bliskom osobom. Pošto sam vjerski odgojena, strah me
Allaha da se ne bi ogriješila o svoju djecu, ako ga ostavim. Pričala sam sa njim u vezi svake
zabrane Allahove, jer više ne mogu da vjerujem nikom, ni njemu, ni jednoj ženi koja nije vjerski
odgojena. Molim vas, da mi date savjet kako da postupim? Što je najbolje i najljepše po moju
vjeru, mene i moju djecu?

Odgovor: Smatramo da je bolje da pokušate očuvati brak imajući u vidu interes Vaše djece. Vi

najbolje poznajete Vaše stanje i situaciju, mogućnost nastavljanja zajedničkog života sa mužem,
i na osnovu te procjene donesite odluku. Mi ne možemo ocijeniti koje su granice Vašeg strpljenja
i izdržljivosti, pa Vam u tom smislu ne možemo dati rezolutan stav. Sa stanovišta šerijatskih
propisa Vi možete nastaviti živjeti s njim u braku, a ako to niste više u stanju imate pravo tražiti
razvod braka. Dobro razmislite o svim eventualnim posljedicama takve Vaše odluke.

Neka Vam Uzvišeni pomogne da izdržite sva iskušenja i odaberete najbolju odluku.

Ignoriranje bračnog života

Pitanje: Prije dva mjeseca sam se oženio sa ženom koju sam poznava otprilike četiri mjeseca, a
koja je vanredna studentica FIN-a u Sarajevu na prvoj godini. Pošto nam je oboma 25 godina,
ona je navaljivala da se što prije vjenčamo, ja sam popustio jer u jednu ruku predstavila mi se
kao jako iskrena vjernica što mi se kao prvo i svidjelo, a u drugu nisam mogao odoliti njenoj
ljepoti. U početku smo se dogovorili da živimo odvojeno nekoliko dana dok ne riješimo
stambeno pitanje jer su iskrsli neki problemi oko stana gdje bismo živjeli, tako da smo odlučili
da plaćamo kiriju.Vrijeme smo provodili u stanu koji je meni povjeren na čuvanje, s tim da smo
noćili zajedno svaku drugu noć. Međutim, od samog početka našeg bračnog života ona se
promijenila za 360 stepeni i počela me odbijati u postelji i odnositi se bahato prema meni. S
obzirom da se pokrila prije dvije godine i živjela dunjalučkim životom, nije bila nevina, prešao
sam preko tih stvari i ostavio joj vremena da se presabere malo. To je trajalo otprilike tri sedmice
i nakon toga smo konačno počeli voditi normalan bračni život. Ali ja više nisam želio da
živimo odvojeno misleći da je to izvor svih naših problema i pozvao je da živimo zajedno u
iznajmljenom stanu jer sam našao još jedan posao i finansijski će nam biti podnošljivo, kao što
smo se dogovorili. Međutim, ona mi je odgovorila da sam ja ovo sve preozbiljno shvatio i da
vidimo prvo par mjeseci kako će nam ići, što me je nasmijalo i začudilo. Nakon dva dana moja
supruga me napala kako sam ja neodgovoran, kako sam ja dužan da joj dajem pola svoje plate jer
je to njen hak, kako sam dužan da joj plaćam račune kućne i kupujem namirnice, iako živimo
odvojeno i ona također zarađuje honorarno platu visine kao i moja i nakon svega toga rekla mi je
da me ne voli i da se razvodi od mene jer je to njeno pravo. Od tada odbija svaki kontakt sa
mnom, a čuo sam da je već počela izlaziti sa jednim od studenata sa FIN-a, iako još nisu prošle
ni dvije sedmice od našeg razvoda.

Molim vas u ime Allaha da mi date savjet kako da postupim i odgovor da li je ona ispravno
postupila? Molim Allaha da vas nagradi jer stvarno još ne mogu sebi da dođem, imam strah da se
ponovo ženim da mi se ne bi ovo ponovilo i gubim povjerenje u pokrivene djevojke, jer sam čuo
još nekoliko sličnih slučajeva da se desilo u Sarajevu.

Odgovor: Vjerovatno je u pitanju propali brak. Razgovarajte otvoreno s njom i na osnovu tog
otvorenog razgovora izgladite nesuglasice u braku ili se na lijep način razvedite. Ona se još
uvijek šerijatski tretira Vašom suprugom i nije joj dozvoljeno viđati se sa drugim muškarcem.
Očito je da ona preferira razvod braka.

Nova ponuda za brak može uslijediti tek nakon pravovaljanog razvoda i isteka iddeta (tri
mjesečna pranja ili do porođaja ako je u pitanju trudnica). Sve drugo je mimo šerijatskih propisa.

Ne trebate gubiti povjerenje u pokrivene žene, jer nisu sve takve. Mahrama pokriva razne
karaktere i tipove žena. Koliko tek i kakvih problema ima sa otkrivenim ženama, ali ni one nisu
sve iste. Morate biti pažljiviji prilikom odabira Vaše životne saputnice i moliti Allaha da Vam u
tome pomogne i da Vas spoji sa srodnom dušom. Možda bi ovaj odgovor izgledao drugačije
kada bismo čuli i drugu stranu. Ovo je odgovor na osnovu samo Vašeg viđenja stvari.

Pitanje: Ja i muž smo već oboje po drugi put u braku. Mladi smo i nemamo djece. Oboje
klanjamo, postimo i obavljamo islamske dužnosti. Međutim, moj muž je prema meni bio nasilan
i nanio mi je lakše tjelesne povrede. Nakon toga smo nastavili živjeti zajedno nakon kraće pauze.
U periodu od tada do danas, ja sam se od straha počela zaključavati, sumnjičiti, potvarati i
optuživati svog muža za sve i svašta jer mi je za to konstantno davao povoda govoreći mi da me
tako želi ojačati. Meni su nervi toliko popustili, a naročito kada bi pomenuo bivšu ili dovođenje
druge žene, da sam i ja njega par puta udarila. On je svaki put nastavio fizički obračun i nikad se
nije potrudio da me smiri. Njegova rodbina me mrzi, ljubomorni su na moju karijeru i porijeklo
jer on dolazi iz malog mjesta. On uvijek odlazi i živi neko vrijeme kod majke, ja se uvijek
sažalim, pokajem, zovem ga nazad i tako već pola godine.

Bitno za naglasiti je da me ostavio u ključnom trenutku kada smo trebali da riješimo stambeno
pitanje, jer je ponižen što sam zvala policiju. Policija nas je uputila na socijalnog radnika, da bi
on izjavio kako više ne živi sa mnom i kako je napustio bračnu zajednicu (što je zaista i učinio
dva dana prije nego je to rekao). Nazvao je i ljude od kojih smo trebali kupiti stan i rekao im da
se "najvjerovatnije razvodimo". Meni konstantno govori da ne želi stan, ni djecu, a svim ostalim
ljudima govori da tražimo stan.

Uvijek galami i govori da ga "moram slušat'". Ja nemam snage da se borim jer sam išla i u
savjetovalište i psihologu. Nije mi jasno kako mu mogu oprostiti udarce. Da li je sa islamskog
stanovišta uredu da me tako ostavi (sa 100 KM u iznajmljenom stanu) i drži u neizvjesnosti, bez
brige, opskrbe i odluke? Imate li neki savjet? Da li sam u iddetu?

Odgovor: Na osnovu ponašanja Vašeg muža (prema Vašem opisu), može se zaključiti da njemu
nije stalo do očuvanja vaše bračne zajednice. Nasilno ponašanje u braku nije u skladu s
islamskim propisima. Uzvišeni u Kur'anu naređuje muževima: "S njima lijepo živite! A ako
prem njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate
Allah veliko dobro dao." (En-Nisa', 19) Moguće je da se povremeno javi netrpeljivost među
supružnicima, pa ne treba donositi na osnovu toga ishitrene odluke. Trenutna netrpeljivost može
vremenom nestati, a ljubav i razumijevanje ponovo zavladati među njima. Međutim, ukoliko
netrpeljivost potraje, bračni život u takvom ambijentu šteti oboma, naročito ženi. To je još
izraženije u situaciji kada muž ne želi djecu koja supružnike jače veže za bračnu zajednicu. U
vašem slučaju nije došlo do razvoda braka, budući da suprug nije jasno izgovorio riječi koje
nedvosmisleno ukazuju na razod. Savjetujemo Vam da otvoreno razgovarate s mužem u vezi
vašega braka, te na osnovu tog otvorenog razgovora trebate izvući odgovarajuće zaključke i
odluke u vezi statusa vašega braka. Nekada je i razvod braka dobro rješenja za oboje supružnika
ako njihov brak proizvodi samo probleme i sukobe. U svakom slučaju, smatramo da Vi niste u
iddetu budući da nije došlo da jasnog razvoda braka.

Značaj i smisao mehra u savremenom dobu

Pitanje: Kakav je značaj i smisao vjenčanog dara (mehra) u današnjem vremenu kada
je većina žena, naročito u gradskim sredinama, zaposlena te su u mogućnosti same sebe
izdržavati? Ako je cilj mehra njihovo zbrinjavanje u slučaju razvoda braka u većini zemalja to je
riješeno pozitivnim zakonskim odredbama pravedne raspodjele bračne tečevine što je u svakom
slučaju više imovine nego što supruga uobičajeno može dobiti putem mehra. Zanima me da li je
mehr strogo obavezan s obzirom na osobenosti bračnog života danas koji je neuporediv s
negdašnjim kada je žena uvijek mogla biti izbačena na ulicu bez igdje ičega. Dakle, ako je
supruga zaposlena, a razvodom dobija polovinu imetka, čemu onda mehr? 

Odgovor: Ustanova mehra je dio tradicije i procedure šerijatskog sklapanja braka. Osim
praktične ima i svoju simboličku vrijednost te kao propis ne može biti ukinut. Nije tačno da su
sve žene, pa ni većina njih, zaposlene i zbrinute. Prije će biti da ih većina, gledajući globalno, ne
radi niti je adekvatno zbrinuta, posebno u slučaju razvoda. Pozitivni zakoni na svoj način
regulišu poziciju žene u braku i nakon razvoda, i ni u kom slučaju nisu u koliziji sa propisom o
mehru.  Uostalom, žena može mehr odmah pokloniti suprugu ili ga osloboditi duga nakon što se
u bračnom ugovoru utvrdi njegov iznos. Također, ako ne želi, ne mora ga preuzeti ili ga može
odmah po preuzimanju vratiti ili pokloniti u dobrotvorne svrhe. To je njeno pravo utvrđeno
šerijatom i ona njime raspolaže. Nema razloga da joj se to pravo ukine. Ništa time ne bi dobila.
Bračni ugovor nije kupoprodajni ugovor, pa se mehr ne može tretirati kao cijena za ženu. Žena
nije objekt već subjekt ugovora. Mehr je znak ljubavi, pažnje i poštovanja prema ženi i nema
razloga za bilo kakvu predrasudu u pogledu smisla i svrhe mehra.

Pitanje: Već dugo vremena pokušavam odgonetnuti ulogu i značaj mehra u današnjim uslovima
života, i kako da se postavim prema tome, a da ne zaradim grijeh. Da ne dužim, stanje po ovom
pitanju je vrlo konfuzno; vjerujem da imate uvid u našu praksu koja je ne šarena nego i
prešarena, odgovori nejasni, beživotni ili nedostatni. Kako da se imam odnosi prema tom pitanju,
kako teoretski (pojasniti smisao i značaj mehra) tako i praktično (staviti ga u kontekst današnjeg
načina života i primijeniti ga)?

Odgovor: Razmišljanje o ulozi i značaju mehra u savremenim uslovima života je dobrodošlo i

sigurno je da nećeš pogriješiti u svom razmišljanju ako se budeš pridržavao temeljnih šerijatskih
odredbi o ovom važnom propisu islamskog bračnog prava. Te temeljne odredbe su poznate i
jasne i objašnjene su u svakoj ozbiljnijoj knjizi o islamskom braku i bračnom životu. Mehr je
jedan od uvjeta bračnog ugovora i taj se propis ne može mijenjati. Modaliteti utvrđivanja i
realizacije ove obeveze, koja ide na teret ženika, stvar je dogovora ugovornih strana i može biti
predmet idžtihada. Imam će u svakom konkretnom slučaju odabrati najpogodniji način da
objasni mladencima smisao i značaj mehra u braku. Nema tu ničega čega bi se trebalo stidjeti i u
savremenom dobu. Mehr je simbol ljubavi i odanosti prema budućoj supruzi te materijalna
zaštita i odšteta u slučaju da dođe do razvoda braka krivicom muža. Pitanja koja su naznačena u
ovom pitanju o mehru imaju smisla i zavrjeđuju širu elaboraciju i naučnu raspravu. U ovoj
rubrici to nije moguće učiniti. Nadamo se da će Vijeće za fetve raspravljati o njima na nekoj od
svojih sjednica.

Obaveza mehra
Pitanje: Kada je muž dužan isplatiti ženi mehr: da li na početku braka ili tokom razvoda ako
ga on da?
 
Odgovor: To je stvar njihovog međusobnog dogovora. Ako se nisu ranije dogovorili o tome,
postupa se po običaju. Ako se ne isplati u početku braka, onda je obaveza isplatiti ga ako dođe
do razvoda ili u slučaju smrti muža. U svakom slučaju, to je obaveza koja se mora izvršiti osim
ako žena oprosti taj dug.
Razvod i isplata mehra
Pitanje: Moje pitanje se tiče razvoda. Naime, ako muž želi razvod od žene a prilikom
vjenčanja je dogovoren mehr, kako se razvodi u slučaju da muž nema novca niti imovine za
isplati mehra? Znači muž nema novac, a želi razvod?
 
Odgovor: Razvod braka je Allahu najmrži dozvoljeni čin - navodi se u jednoj tradiciji.
Očuvanje braka i porodice jedna je od temeljnih vrijednosti koje štiti Šerijat. Zato mu ne treba
pribjegavati osim kad postoji opravdan razlog za to. U slučaju da dođe do razvoda braka,
obaveza isplate mehra nastupa odmah. Prema tome, muž ako nema novca da isplati mehr, a
razveo se od žene, može pozajmiti novac i isplatiti mehr. To je njegova obaveza za koju će
odgovarati na Sudnjem danu. Da postoji šerijatski sud, bio bi primoran sudskom odlukom na
isplatu mehra. Ovako, ostaje moralna i materijalna obaveza za koju će odgovarati na Sudnjem
danu, ako ga ne isplati, poput odgovornosti za druge dugove koje ne izmiri na ovom svijetu, a
bio je dužan izmiriti ih. 
Pitanje: Nakon 7,5 godina braka ja i moja hanuma smo odlučili da se razvedemo. Što se tiče
svjetovnog prava odlučili smo da to bude sporazumno. Njeni razlozi za razvod su nedostatak
ljubavi i "različiti pogledi na život". Moji razlozi zbog kojih sam odlučio da najzad odustanem
od pokušavanja spašavanja braka su sljedeći: žena aktivno odbija izvršavanje bračne obaveze
duže vremena a zadnjih godinu i po u potpunosti iako je svjesna šerijatske težine tog djela,
zatim komunicira i viđa se sa jednim "prijateljem" krijući od mene bez obzira što joj to izričito
zabranjujem, zatim izlazila je do neka doba noći bez mog znanja s kim i gdje a pogotovo bez
moje dozvole, zatim potpuno nepoštovanje mene i mojih odluka itd. Naglašavam da su ovo
samo neki od razloga. Ja s a druge strane nisam joj ništa osporio što se tiče šerijatskih obaveza
prema njoj i djetetu, čak sam joj pružio daleko više nego što sam bio obavezan.
Mnoge stvari sam trpio na svoju štetu, a stavljajući kao cilj ispred sebe opstanak braka i
dobrobit sina od 5,5 godina koji će po dogovoru ostati s njom. Međutim, shvatio sam da u
svemu ovome nisam uspio da zaštitim granice koje je Uzvišeni postavio, a što me je najviše i
grizlo te sam odlučio da prestanem sa bezuspješnim trudom i krenem u tom smjeru.
Ovo sve sam naveo sa razlogom da vam upotpunim sliku situacije i da vam pomognem oko
odgovora na moje pitanje koje glasi: 
Prilikom šerijatskog sklapanja braka dogovor za mehr je bio hadž koji joj u toku dosadašnjeg
braka nisam uspio isplatiti. U slučaju razvoda prema gore navedenim uslovima, da li sam
dužan isplatiti mehr ukoliko su razlozi za razvod nepoštivanje strogih šerijatskih obaveza i
muževe volje kako je navedeno. Naime, od par alima sam čuo da su tri verzije isplate mehra
i to: 
1. ukoliko razvod nastupa isključivo muževom odlukom bez zasluge od strane žene onda je
muž dužan u potpunosti isplatiti mehr;
2. ukoliko je razvod dogovorni bez ičije krivice usljed nedostatka ljubavi i sl, a da nije niko
uskratio prava ovog drugog onda se isplaćuje polovina mehra;
3. ukoliko je razvod braka uslovljen nepoštovanjem muževe volje i rađenje po svom
nahođenju i kontra šerijata od strane žene onda muž nije dužan isplatiti ništa od mehra. 
 Molim vas da mi potvrdite da li su navedene tvrdnje šerijatski utemeljene i da li moj slučaj
spada u neku od navedenih kategorija te da me posavjetujete kako ispravno šerijatski
postupiti u navedenoj situaciji. 
Želim naglasiti da ovim pitanjem ne tražim izgovor za neizvršavanje svoje obaveze ukoliko
ona postoje već želim biti siguran u svoju obligatornost u navedenoj situaciji a koja mi je
saznanjem o ove tri verzije nejasna.
 
Odgovor: Budući da je brak konzumiran i da ste se sporazumno razveli bez uvjetovanja
neisplate mehra, dužni ste isplatiti ugovoreni mehr u cijelosti. Potvrda obaveze mehra nastaje
iz dva razloga: bračna konzumacija (spolni odnos) i smrt jednog od supružnika. Budući da u
Vašem slučaju postoji bračna konzumaciju, mehr je potvrđen, i jedino se može osloboditi te
obaveze isplatom ili ženinim oprostom, odnosno oslobađanjem supruga od obaveze isplate
mehra.

Pitanje: Prije godinu dana sam se oženio, i razveli smo se nakon 3 mjeseca. Vjenčali smo se
pred matičarom i onda pred hodžom u džamiji, u matičnoj domovini, BiH. Dobili smo vjenčani
list od efendije iz džamije. Moje pitanje glasi: Kako ide razvod braka u islamu, budući da smo se
vjenčali u džamiji pred hodžom? Da li sam ja dužan prema Allahu i Islamskoj zajednici BiH
nešto da obavim, ili kako to ide tačno? Ne znam, jer nikada se nisam do sada susretao sa ovim
pitanjima.
Odgovor: Brak je izuzetno važna institucija u islamu. O njemu se govori u brojnim kur’anskim
ajetima kao i u hadisima. Propisi o braku (i razvodu braka) su među najdetaljnije razrađenim
propisima u islamskoj pravnoj nauci (fikhu). Posebno se insistira prilikom izbora buduće
supruge, odnosno muža, da se vodi računa o moralu i vjeri životnog saputnika, da se prethodno
obave zaruke i budući supružnici međusobno upoznaju, kako bi brak uspješno funkcionisao i
ostvario svrhu koja mu je namijenjena u islamu. Brak podrazumijeva kako prava tako i obaveze s
kojima se budući supružnici trebaju upoznati prilikom sklapanja braka, pa i prije toga svečanog
čina. U bračnom životu supružnici se suočavaju s brojnim izazovima i kušnjama. Ukoliko nisu
pripremljeni za to, lahko mogu pokleknuti pod pritiskom tih izazova i kušnji i olahko posegnuti
za ustanovom razvoda braka, koja zapravo treba biti zadnje rješenje bračnih problema i
nesuglasica. Nažalost, u mnogim slučajevima supružnici se olahko opredjeljuju za to zadnje,
kako se navodi u tradiciji, Bogu najmrže dopušteno rješenje. U konkretnom slučaju, ukoliko ste
se razveli sudskim putem, brak se i šerijatski tretira raskinutim. Potrebno je da dokument/rješenje
o sudskom raskidu braka dostavite imamu – matičaru koji vas je šerijatski vjenčao kako bi se
registrirao raskid prethodno šerijatski sklopljenog braka. Također, potrebno je da izvršite
imovinsku obavezu (mehr) koju ste preuzeli prilikom šerijatskog sklapanja braka, ukoliko su
ispunjeni predviđeni uvjeti, o čemu se trebate konsultovati s imamom koji vas je vjenčao.
Iddet nakon građanskog razvoda braka

Isplata mehra supruzi koja zahtijeva razvod braka

Pitanje: Kakve su moje obaveze po pitanju isplate mehra prema supruzi koja insistira na
razvodu braka, da li se isti mora isplatiti u punom iznosu ili je drugačije određeno?
  
Odgovor: Ukoliko ona insistira na razvodu braka imate mogućnost da svoju saglasnost
uvjetujete odustajanjem od isplate mehra. Međutim, ukoliko ste Vi krivac za razvod, u smislu
da ste uzrokovali njenu reakciju nekim svojim postupcima, onda biste trebali isplatiti mehr u
cijelosti, jer ste imali bračnu konzumaciju. Dobro bi bilo da predložite neko mirovno vijeće
koje će ispitati njene i Vaše navode, pokušati vas izmiriti, a ako ne, onda procijenite ko je kriv
za razvod, te da li treba isplatiti mehr ili ne.
Isplata mehra nakon razvoda braka
Pitanje: Ukoliko su supružnici svjesno u brak stupili i opštinski i šerijatski, pa nakon nekoliko
godina dođe do razvoda braka, da li supruga ima pravo tražiti isplatu cijelog mehra?
Odgovor: Ukoliko ona nije uzrokovala razvod i nije insistirala na njemu, ima pravo na cijeli
mehr.

Pitanje: Da li sam dužan isplatiti ženi mehr ukoliko je do rastave braka došlo ne mojom
krivicom već krivicom žene? Naime, u stan u kome smo stanovali, upale su bivša punica i bivša
svastika gdje su nas fizički napale, a poslije je supruga stala na njihovu stranu i otišla sa njima.
Podsjećam da je supruga trudna i bez ikakva valjana šerijatskog razloga otišla.

Odgovor: U principu, mehr je ugovorna obaveza. S konzumacijom braka nastaje obaveza isplate
cijelog mehra, a rastavom braka isplata se potvrđuje, tj. nastupa vrijeme isplate, bez obzira na to
ko je skrivio razvod. Ocjena aktera spora je manje-više subjetktivna i nije relevantna glede
obaveze isplate mehra. Jedino u slučaju sporazumnog razvoda zvanog hul', tj. razvod na zahtjev
supruge, muž može uvjetovati razvod braka oslobađanjem od obaveze isplate mehra. Mnogi
griješe prihvatajući visoke iznose mehra ne vodeći računa o tome da je moguće da dođe razvoda
braka i da nastupi obaveza isplate mehra. To treba imati u vidu prilikom sklapanja braka. Ako se
već prihvati, prihvatila se i obaveza njegove isplate. U osnovi, mehr bi trebalo isplatiti odmah, a
prolongiranje isplate za kasnije samo je olakšica.

Pitanje: Šerijatski sam se vjenčao u Sisku u martu 1998. godine, a prestao sam živjeti sa
suprugom u septembru 2006. godine. Nakon toga je sudski brakorazvodni proces trajao skoro
3 godine.
Općinski sud u Sisku je presudio u moju korist: dvojica sinova su dodijeljena meni na odgoj
i čuvanje, a bivša supruga mora plaćati alimentaciju od 20% svoje plaće.
Osim toga, zbog nesuradnje s državnim institucijama i brojnih manipulacija bivša supruga je
kažnjena uvjetno sa 10 mjeseci zatvora.
Želim naglasiti nekoliko činjenica:
-         za vrijeme brakorazvodne parnice redovito sam uplaćivao alimentaciju poštom ili
preko tekućeg računa (ukupno oko 50.000 kuna ili oko 13.000 KM );
-         bivša supruga je neovlašteno sa dječjih štednih računa podignula i potrošila kompletnu
ušteđevinu (3.215 eura), koju sam ja najvećim dijelom stvorio;
 -         protiv nje se sada vodi sudski proces jer ne plaća alimentaciju koju je sud odredio
(novce od alimentacije sam namjeravao uplaćivati za dječju stambenu štednju);
-         neredovito viđa djecu (jedanput ili dvaput mjesečno).
Zahtjev za razvod braka ja sam podnio nakon što supruga više nije htjela živjeti sa mnom i
otišla je kod svojih roditelja, pri čemu mi nije dozvoljavala viđati djecu.
Željela je da se odselimo iz kuće zbog njene navodne začaranosti (sihiri), što nisam
prihvatio.
Kada sam se šerijatski vjenčavao ugovoren je mehr u visini od 5.000 DEM (današnjih 5.000
KM ili 2.560 eura).
Pošto uskoro, ako Bog da, trebam otići na hadž zanima me na koji način trebam riješiti
pitanje mehra: isplata u cijelosti ili polovica (smatram da ne dolazi u obzir potpuna
neisplata).
Želio bih pitanje mehra (njegovu visinu) riješiti što prije, u skladu sa šerijatskim tumačenjem
bračnog prava.
Jako mi je bitno da to pitanje bude riješeno prije hadža, a nemam dovoljno znanja da
samostalno donesem točnu, na islamskim principima utemeljenu odluku.
 
Odgovor: Obzirom da je brak konzumiran, i da je došlo do razvoda braka na Vaš zahtjev,
dužni ste joj isplatiti mehr u cijelosti. Da ste uvjetovali razvod braka oslobađanjem od isplate
mehra i cijelosti ili djelimično i ona pristala na to, tek u tom slučaju obaveza isplate mehra bi
pala.

Pitanje: Jedna čitateljka, koja ne želi ostati anonimna, postavila je slijedeće pitanje: Nakon devet
mjeseci braka razvela sam se od muža njegovom krivicom. Mehr smo ugovorili prilikom
sklapanja šerijatskog braka. Nakon razvoda, zatražila sam isplatu mehra, ali je on to odbio
učiniti. Kako mogu ostvariti ovo svoje šeriatom propisano pravo?

Odgovor: Mehr je obavezni (vadžib) vjenčani dar koji pripada ženi po osnovu sklapanja
valjanog šerijatskog braka ili bračne konzumacije u relativno ništavnom braku, te u nekim
sumnjivim situacijama o kojima se govori u fikhskim djelima, a koje ovom prilikom nećemo
spominjati. Mehr je utvrđen i naređen jasnim kur’anskim tekstom. Uzvišeni u Kur’anu kaže: «I
draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte…» (En-Nisa’, 4) U još nekoliko kur’anskih
ajeta govori se o obaveznosti mehra. Poslanik a.s. je naredio osobi koja je izrazila želju da se
oženi: «Obezbijedi neku imovinu, pa makar prsten od gvožđa» (Buharija i Muslim)
Obavezivanje mladoženje, a ne i nevjeste, na davanje vjenčanog dara - mehra u skladu je s
temeljnim islamskim principom da sve troškove braka i bračnog života snosi muž, dok je
obaveza žene da se brine o kućnim poslovima i odgoju djece. Naravno, jasno nam je da je u
savremenim uslovima života došlo do velikih promjena i transformacija u društvenom i
porodičnom životu, u smislu promijenjene uloge bračnih drugova u društvu i porodici, ali je ipak
prvi model još uvijek, prema našem mišljenju, dominantniji u islamskom svijetu i muslimanskoj
sredini općenito. Mehr nije ni rukn (konstitutivni element) ni šart (uvjet) sklapanja braka. On je
obaveza (vadžib) koja nastaje kao šerijatskopravna posljedica sklapanja braka. Izvorni je propis
da se mehr ugovori i isplati prilikom sklapanja braka. Međutim, radi olakšavanja sklapanja
braka, islamski pravnici su dozvolili da se mehr može podijeliti u dva dijela: mehri-mu’adždžel
koji se uručuje nevjesti odmah, tj. prilikom sklapanja braka i mehri-muedždžel (odgodni) koji se
isplaćuje u slučaju razvoda ili smrti jednog od supružnika. Budući da u našim uslovima ustanova
mehra nije sankcionisana pozitivnim zakonskim propisima, ni supruga ni Islamska zajednica u
čijem okrilju se sklapaju šerijatski brakovi, nemaju pravnu zaštitu ni pravna sredstva kojima bi
prinudili supruga da, u slučaju razvoda braka i odbijanja isplate mehra, isti isplati odlukom suda.
U sadašnjoj situaciji ostaje samo oslanjanje na vjersku svijest i savjest koja treba motivirati
muslimana na izvršenje obaveze. Sugerisati podjelu mehra na muadždžel (trenutni) i muedždždel
(odgodni) u ovakvoj situaciji, kada se zna da mehri-muedždžel nije moguće realizirati ako to
muž odbije, jedna je vrsta obmane žene na koju ona svjesno ili nesvjesno pristaje. Zato
sugeriramo dva moguća rješenja. Prvo je da se odustane od prakse podjele mehra na trenutni i
odgodni i da se vrati na prvobitnu praksu, a to je uručivanje cjelokupnog mehra odmah prilikom
sklapanja braka, tj. vraćanje na izvornu praksu - praksu jednog mehra koji se uručuje ženi
prilikom sklapanja šerijatskog bračnog ugovora. Drugo rješenje je da se odgodni mehr
(muedždžel) napiše na mjenici (ili u nekoj drugoj odgovarajućoj zakonskoj formi) kojom bi se
muž obavezao na isplatu ugovorenog iznosa u slučaju razvoda braka njegovom krivicom ili
smrću jednog od supružnika. Takav pravni dokument bi trebalo ovjeriti kod notara. Na jedan od
spomenuta dva načina bilo bi moguće izbjeći kasnije eventualne nesuglasice i osigurati ženino
pravo na ugovoreni odgodni mehr (mehri-muedždžel).

Rođenje djeteta i akika

Iddet/poslijebračni priček

Novi brak prije isplate mehra

Pitanje: Da li mi je dozvoljeno stupiti u novi brak, iako nisam isplatio novčani dug po osnovu
mehra bivšoj ženi?
Odgovor: Mehr je dug muža prema njegovoj supruzi. U osnovi, mehr se isplaćuje odmah pri
sklapanju braka, ali su naši učenjaci, da bi olakšali ljudima sklapanje braka, podijelili ga na dva
dijela. Jedan dio se daje pri sklapanju braka, a drugi tokom braka. Obaveza isplate nastupa
razvodom braka, ukoliko dođe do razvoda, ili prekidom bračne zajednice usljed smrti jednog od
supružnika. Dakle, isplata mehra je vaš dug prema bivšoj supruzi. To je ljudski hakk (pravo) i
Allah to ne oprašta. Formalno-pravno nema zapreke da sklopite novi bračni ugovor, ali je vaša
obaveza da dug što prije vratite. Odugovlačenje sa vraćanjem duga je jedna vrsta nepravde.
Muhammed, a.s., je rekao: “Odugovlačenje vraćanja duga imućne osobe je zulum (nepravda).”
Nedoumice oko davanja mehra

Pitanje: Ako žena učini preljubu u vrijeme trajanja braka i ne pokaje se, te nakon određenog
vremena ona insistira na razvodu, kakva je obaveza muža po pitanju mehra? Čuo sam da muž
nema obavezu isplatiti mehr u ovakvoj situaciji. Ne pitam ovo da bih izbjegao obavezu, jer imam
već spreman novac, interesuje me čisto šta šerijat kaže, jer za preljubu i blud u šerijatu je kazna
jasna, ali ne živimo po šerijatskim pravilima? Ja znam da u 99% slučajeva dijete pripada majci,
po pozitivnom pravu u BiH. Ali kada ona sklopi novi brak, kakav je stav šerijata po pitanju
djeteta, da li ja imam po šerijatu pravo tražiti dijete?

Čuo sam da po hanefijskom mezhebu muž ima pravo ne pustiti ženu, znači bez obzira na
građanski razvod, i što ne živi sa ženom ima pravo da je formalno ne pusti, ne mislim to raditi,
nema prisile u vjeru, a ne da neko s nekim živi ko to ne želi, interesuje me samo informativno,
jer kad sam čuo hadise "kad dvoje zina učini Arš se potrese", a ovdje se radi o dvoje bludnika
koji su u braku, i šerijatski vjenčani oboje, čak je to čovjek za kojim sam ja mujezinio na
zajedničkom namazu. Elhamdullilah, kad se ovo obejanilo, a obejanilo se kad mi je supruga
priznala, znači nije bilo rekla-kazala, znam ja da trebaju četiri validna svjedoka za to, i drugi
hadis "prokletstvo je na muškarca koji prelazi preko zinaluka ili dopušta blud svoje žene", nek
mi Allah oprosti ako sam pogrešno prenio hadise, jasno mi je da je ovo hajr za mene i da ću se
inšallah kutarisat belaja ove vrste, i ovo nefsansko u meni što me boli proći ce, jer poniženi su
oni koji su blud učinili a ne ja. Mene je Allah nagradio, i sačuvao me kušnje takve vrste. Ne
sudim ja nikom ništa, samo me interesuje stav šerijata po navedenim pitanjima.

Odgovor: Ukoliko supruga zahtijeva razvod braka i insistira na tome, muž ima pravo tražiti od
nje oslobođenje od obaveze plaćanja mehra ukoliko ga još nije isplatio, ili njegovo vraćanje
ukoliko ga je već isplatio. Takav razvod se u šerijatu naziva hul' - sporazumni razvod braka.
Ukoliko supruga ne želi odustati od mehra, već insistira na njemu i razvodu kod suda, smatramo
da takvo njeno ponašanje predstavlja selektivnu primjenu šerijatskih propisa i to samo u dijelu
koji je u njenu korist, a ne i u dijelu koji nije u njenu korist. Stoga, smatramo da nema pravo
insistirati i na mehru, na koji inače ima pravo na osnovu bračnog ugovora i bračne konzumacije,
već treba odustati od njega na osnovu sporazumnog razvoda braka, poznatog u šerijatu kao hul',
tj. razvoda uz imovinsku kompenzaciju mužu. Naravno, to ovisi i o činjenici da li je žena
nepravedno optužena za blud, a to je slučaj ako ne postoje nepobitni dokazi za to, te pod
pritiskom te optužbe zatražila razvod braka. U tom slučaju imala bi pravo na cijeli ugovoreni
mehr. Ukoliko sud donese odluku o raskidu bračne veze, brak je razvrgnut i muž se ne može više
pozivati na svoje šerijatsko pravo da i dalje smatra razvedenu suprugu svojom zakonitom
suprugom. Sud neće donijeti odluku o raskidu braka osim u slučaju trajnog i teškog poremećaja
bračnih odnosa, što je slučaj kod vas, pa suprug ne može trajno držati razvedenu ženu u stanju
trajne zauzetosti i neizvjesnosti tretirajući je i dalje svojom suprugom. Sudski razvod je
definitivni razvod i oko toga ne treba imati dilema. Nakon sudskog razvoda i isteka iddeta od tri
mjesečna pranja ili do poroda ako je žena trudna, ona može sklopiti novi brak. Kada je riječ o
pravu na hranjeništvo i brigu o djetetu, majka ima prednost u odnosu na oca u slučaju razvoda
braka, osim ukoliko postoji opravdan strah da dijete neće odgajati u duhu islama ili ako se
preuda. Tada se to pravo vraća ocu, jer on može pružiti veću zaštitu svojoj djeci od njihove
majke pred novim suprugom. U svakom slučaju, kada je riječ o hranjeništvu i brizi o djeci,
uvijek treba gledati  interes djece i u skladu s tim postupati.

Vrste mehra
Pitanje: Čuo sam dva pravila u vezi mehra pa mi nije jasno o čemu se radi. Prvo: da se ženi
mora dati mehr odmah ili tokom braka, drugo: da se mehr daje ako dođe do rastave brake.
Možete li mi pojasniti ova pravila?

Odgovor: Mehr (obavezni vjenčani dar) se može dati ženi u cijelosti prilikom sklapanja, a može
se podijeliti u dva dijela: mehr mu'adždžel, dio od ugovorenog iznosa, npr. pola iznosa, koji se
daje odmah, tj. prije stupanja u bračni odnos, a preostali dio (mehr mmuedždžel) kasnije u toku
braka, a obavezno nakon prestanka bračne zajednice smrću bračnog druga ili razvodom ako je
muž krivac. Ova podjela na trenutni i odgodni mehr nije obavezna, već ima za cilj da olakša
bračnim drugovima, posebno mužu, u finansijskom pokrivanju troškova sklapanja braka.

Nematerijalni mehr
Pitanje: Da li mehr može biti nešto što nije materijalno npr. naučiti suru El-bekare u roku od
godine dana?
 
Odgovor: Prema propisu u našem mezhebu, to ne može poslužiti kao mehr, jer nema
imovinsku vrijednost, koja je uvjet valjanosti mehra. U nekim mezhebima je to dopušteno.

Školovanje kao mehr

Pitanje: Može li se za mehr uzeti vrijednost školovanja, jesu li prilikom sklapanja braka
potrebna dva muškarca i jedna žena, i da li su neophodne burme?
Odgovor: Vrijednost školovanja je neodređena i nepoznata pa ne može biti mehr. Mehr treba
precizirati. Što se tiče burmi, to je stvar onih koji sklapaju ugovor o braku. Dovoljna su dva
muškarca za svjedoke, a mogu im se pridružiti i drugi svjedoci. Šerijatsko vjenčanje kod nas
obavljaju ovlašteni imami matičari.
Donja granica mehra
Pitanje: Postoji li donja granica za mehr i, ako postoji, koliki je taj iznos u markama?
Odgovor: Prema propisu u našem mezhebu postoji donja granica mehra i iznosi deset dirhema,
odnosno protuvrijednost u tom iznosu. Deset dirhema je dvadeseti dio nisaba za zekjat. U
konkretnom slučaju može se postupiti i po ustaljenom običaju. Mehr, tj. sporazumno utvrđeni
iznos imovine  prilikom sklapanja braka, koji ženik daje nevjesti, ima za cilj očuvanje braka i
spriječavanje supruga da zbog nevažnih razloga poseže za razvodom braka. Ciljevi braka se ne
mogu ostvariti osim ako on traje, a mehr ima funkciju osnaženja opstanka braka. Također, mehr
daje stanovitu ekonomsku sigurnost supruzi, posebno u slučaju razvoda (ili smrti muža) kao neka
vrsta brakorazvodne odštete. Supruga, ukoliko želi, može kasnije odustati od mehra i darovati ga
suprugu. Islamska zajednica svojim propisima nije utvrdila visinu, odnosno donju granicu iznosa
mehra, već je to prepušteno dogovoru zainteresiranih strana.

Minimalni iznos mehra

Pitanje: Uskoro se udajem i treba da odredim visinu mehra. U želji da sve bude po propisima i
onako kako je Allah zadovoljan, zanima me Vaše mišljenje o mojoj situaciji u kojoj mi uopće
nije važno koliko će da bude mehr, štaviše, voljela bih da to bude minimalno i da ne opteretim
budućeg muža uopće. Pa na osnovu ovog što kazah, voljela bih da me Vi uputite na neke
konkretne iznose?
 
Odgovor: Uobičajeno je kod nas da se mehr dijeli na mu'adždžel - trenutni, koji se daje prije
zaključenja braka ili prilikom zaključenja braka (prsten i sl.) te muedždžel - odgodni, koji se
ugovara prilikom sklapanja braka, s odgodom isplate do određenog ili neodređenog roka (smrt
ili eventualni razvod braka). Visina mehra tiče se ugovornih strana (mladenaca) i oni to
utvrđuju. Ne treba pretjerivati s mehrom, jer je pretjerano visok iznos prvi znak da ženik
možda ni ne namjerava izmiriti taj svoj dug, ali smo mišljenja da ga ne treba ni minimizirati,
jer je riječ i o nekoj vrsti odštetne klauzule u slučaju razvoda braka. U novije vrijeme neke
mladenke se opredjeljuju da mehr bude  odlazak na hadž, ili umru, što je prihvatljivo rješenje u
našim okolnostima. Supruga, ukoliko želi, može kasnije osloboditi muža od ovog duga, jer je
to isključivo njeno pravo. Savjetujemo Vam da se konsultirate s imamom pred kojim ćete se
vjenčati i on će vas uputiti na ono što je uobičajeno u mjestu vjenčanja. Neka Vam je mubarek
i hairli!
Pravo na mehr u slučaju samo šerijatskog braka

Pitanje: Majka sam četvero djece. U braku sam živjela 30 godina. Sa mužem sam bila vjenčana
šerijatski. Rastali smo se prije dvije godine jer je on vjenčao jednu drugu ženu i on tvrdi da on
nije dužan meni dati moj vjenčani dar mehr. Da li je to tačno?

Odgovor: Imate pravo na mehr koji je utvrđen u bračnom ugovoru, ili adekvatan mehr - vjenčani
dar ukoliko mehr nije utvrđen u samom ugovoru. To je Vaše pravo, a obaveza muža. Izvršenje
obaveze u našim okolnostima ovisi o vjerskoj svijesti muža budući da iza šerijatskog bračnog
ugovora ne stoji državna sankcija. Obratite se za savjet onome ko je obavio akt vjenčanja.
Odricanje od mehra

Pitanje: Poznato mi je, kada je u pitanju mehr, da žena može pokloniti mužu jedan njegov dio,
ili cijeli, ali  ostalo mi je nejasno da li se supruga može odreći mehra u cjelosti prije nego što ga i
dobije? 
Odgovor: Ukoliko su u pitanju misli na njezino odustajanje od mehra prije samog sklapanja
braka, to nije validno, jer se odriče nečega što nije u njenom vlasništvu. Ako se misli na
odustajanje nakon sklapanja braka i određivanja mehra, a prije primopredaje, to je dozvoljeno i
proizvodi pravne posljedice, tj. tretirat će se kao oprost duga.

Pitanje: Zanima me koja je procedura u ovom tipu razvoda braka: Ja sam inicijator razvoda,
nije žena. Mi smo već o ovome razgovarali, ne želi ništa od mene (što je navedeno u našem
ugovoru – 500 gr zlata), samo želi da se razvedemo i šerijatski i opštinski.
 
Odgovor: Kad dobijete sudsku odluku o razvodu, odnesite je kod imama koji vas je vjenčao
šerijatski i zatražite da registrira vaš razvod u Knjigu razvedenih. Možete izjaviti da se
razvodite sporazumno te da supruga izjavljuje da odustaje od mehra.  
Obnova mehra koji se pokloni

Pitanje: Da li se dug, u ovom pitanju mehr, koji se halali može opet tražiti? Halaljen je u stanju
srdžbe.
Odgovor: Dug (mehr) koji se dobrovoljno halali prestaje biti dugom, i nema obaveze da se
udovolji zahtjevu za njegovom isplatom, jer je riječ o oslobađanju dužnika koje se ne može
poništiti, osim ako se dokaže da je učinjeno pod prisilom ili u stanju neuračunljivosti. Sama
srdžba nije dovoljan razlog poništenja obaranja duga ako je osoba dovoljno pribrana da može
kontrolirati svoje ponašanje. Poželjno bi bilo da i u tom slučaju muž isplati supruzi ugovoreni
mehr, ili makar jedan njegov dio. “A ko dobrovoljno učini dobro (učini više od onog što je
obaveza), to mu je bolje” – kaže se u Kur’anu u kontekstu govora o fidji za ramazanski post.

Pravo na mehr i polovinu zajedničke imovine

Pitanje: Trenutno sam u procesu razvoda. U braku smo stekli dosta zajedničke imovine koja se
po građanskoj parnici dijeli na pola i u tome smo oboje saglasni. Da li i pored podjele zajedničke
imovine imam pravo na dogovoreni mehr?
Odgovor: Načelno, supruga u slučaju razvoda konzumiranog braka ima pravo na ugovoreni
mehr bez obzira na podjelu zajedničke imovine koju su supružnici stekli tokom braka sukladno
pozitivnim zakonskim propisima. Posrijedi su dva odvojena pravna instituta. Međutim, ukoliko
je prinos muža u tu zajedničku imovinu bio realno veći  za iznos mehra i više, onda je pravično
da supruga ne insistira na isplati mehra. Općenito, u slučaju sporazumnog raskida braka, nagodba
u vezi mehra i drugih imovinskih potraživanja je prihvatljiva. “…a nagodba je najbolji način – ta
ljudi su stvoreni lakomi! I ako vi budete lijepo postupali i Allaha se bojali – pa, Allah dobro zna
ono što radite”  – kaže Svevišnji u Kur’anu (En-Nisa’, 128).
Promjena mehra u braku uz zadržavanje istog iznosa

Pitanje: Pri šerijatskom vjenčanju supruga je odabrala kao mehr “vozačku dozvolu”, što je imam
i upisao u dokumente pri vjenčanju. Uskoro, ako Bog da, biti ću u prilici da joj dam iznos u
vrijednosti vozačke dozvole. Međutim, ona je iskazala želju da taj novac iskoristi u neku drugu
halal svrhu. Što se mene tiče, meni to ne smeta. Da li je to uredu s vjerskog aspekta?
Odgovor: Nema zapreke da supruga taj novac iskoristi u neke druge potrebe, jer je to njezina
imovina i njezino je pravo da ga usmjeri u bilo koje dozvoljene svrhe.

Potreba preciziranja vrste zlata

Pitanje: Mehr se obično se dogovara u zlatu. Međutim, kakva vrsta zlata ostaje neprecizirano!
Postoji 8. karatno kao najjeftinije pa sve do 24. karatnog zlata, koje je 3 puta skuplje. Koje
možemo uzeti u obzir, kada se obično to ne preciziria?  

Odgovor: Kako bi se izbjegle slične situacije, najbolje je precizirati o kojem zlatu je riječ.
Ukoliko se ne precizira, onda je to srednja kategorija, odnosno ona koja se obično najviše koristi
za pravljenje nakita.

Razvod

Šerijatski raskid braka

Pitanje: Muslimanke jako malo znanja imaju o svojim pravima u vezi razvoda. Ovo je jedini put
da možda malo rasvijetlimo situaciju, u ovom slučaju makar jedne sestre, zato vas molim da nam
pomognete. Moja drugarica je Njemica, muslimanka, el-hamdu lillah, a muž je iz Mauritanije.
Ona želi da se od njega razvede, jer mnoge stvari nedovoljno praktikuje, što nju dovodi u
iskušenja. On ne želi da izgovori talaq (riječi koje znače razvod braka), jer bi to bio treći,
posljednji. Bračni odnos se svodi već dva mjeseca samo na kuhanje i pranje. Ona je odlučila, kad
prođu tri mjeseca, da ode u džamiju i traži od šejha da ih razvede, ali će to izgleda biti
problematično, neko kaže to ne ide, neko kaže on ne smije uopšte kod nje stanovati u vrijeme
trećeg iddeta, jer je poslije ne može više vjenčati. Šta je istina i kako da ona postupi?

Odgovor: Treba znati da je razvod braka dozvoljen, ali kod Allaha omražen postupak. Zato ne
treba posezati za njim osim u opravdanim slučajevima. Jedan od tih opravdanih slučajeva je kada
dođe do teško poremećenih odnosa među supružnicima i to nakon što se iscrpe mogućnosti
pomirenja koje treba inicirati pomiriteljsko vijeće. Ako ono ne uspije pomiriti supružnike i
ocijeni da je razvod neizbježan, ne preostaje drugo nego razvrgnuće braka. Ukoliko muž ne želi
takav razvoj događaja, on ne može do unedogled odugovlačiti razvod i tako nanositi štetu ženi,
koja trpi zbog nemogućnosti da se preuda nakon isteka iddeta. U Kur'anu se kaže: "Razvod je
dva puta, pa nakon toga ili nastavak bračnog života na lijep način, ili da raskid na lijep način."
Dakle, bilo da nastave živjeti u braku nakon drugog razvoda, bilo da se raziđu, to mora biti na
lijep i dostojanstven način. Poslanik a.s. kaže: "Nema nanošenja štete niti uzvraćanja na štetu
štetom." Prema tome, supruga ima pravo tražiti razvod braka ukoliko je muž maltretira i ako su
odnosi među njima nepovratno poremećeni. Ako se ne mogu sporazumjeti o uslovima razvoda
(vraćanje mehra), onda može tražiti od suda ili onoga ko ih je vjenčao, ako su šerijatski vjenčani,
da proglasi njihov brak raskinutim. Ako sud donese odluku o raskidu braka, brak će se smatrati
raskinutim, čak i ako to muž ne želi, jer je sklapanjem braka u skladu sa pozitivnim pravnim
propisima implicite pristao i na mogućnost sudskog raskida braka. Nakon što sud donese presudu
o raskidu, žena je dužna od tog datuma ispoštovati period iddeta koji traje tri mjesečna pranja, ili
do poroda, ako je trudna, ili tri mjeseca ako nema menstruaciju, i nakon isteka tog perioda može
se ponovo udati.
Pitanje: Imam prijateljicu koja je bila u braku, vjenčana je šerijatski i opštinski, međutim
došlo je do razvoda. Razveli su se opštinski, pa je interesuje da li i kako se razvodi šerijatski,
jer njen bivši muž tvrdi da ne postoji uopšte šerijatski razvod. Da li bi ona mogla da stupi s
nekim u brak iako nije šerijatski razvedena? I naravno ako treba da se razvede i šerijatski, kako
to da uradi?

Odgovor: Dovoljno je da priloži odluku o razvodu kako bi se razvod evidentirao i u matičnoj

knjizi vjenčanih kod imama matičara (pred kojim je sklopljen šerijatski brak). Sudska odluka o
razvodu istovremeno znači i šerijatski razvod braka tako da nema potrebe provoditi posebnu
proceduru šerijatskog razvoda, već samo registrirati faktičko stanje u matičnoj knjizi.
Pitanje: Prijateljica mi se razvodi. Proces razvoda na sudu je u toku, pa nas interesuje da li
imaju i neke obaveze prema islamskoj zajednici, kakva je procedura? Trebaju li se i tamo
predati papiri za razvod šerijatskog braka? 
 
Odgovor: Razveden brak pred sudom tretira se i šerijatski razvedenim brakom. Dovoljno je da
sudsko rješenje o razvodu stranke proslijede imamu koji je izvršio šerijatsko vjenčanje kako bi
registrirao razvod braka koji je ranije sklopljen pred njim.
Raskid šerijatski sklopljenog braka
Pitanje: Da li može suprug da podnese zahtjev za poništenje šerijatskog vjenčanja Medžlisu
Islamske zajednice? Da li mu medžlis Islamske zajednice može udovoljiti u tome iako se nije
sudski razveo od supruge, a da supruga nije upoznata ni sa podnošenjem zahtjeva, a ni sa
poništenjem šerijatskog vjenčanja?
 
Odgovor: Medžlis Islamske zajednice ne može izdati uvjerenje o rastavi braka bez prethodnog
sudskog rješenja o rastavi braka, budući da organi Islamske zajednice ne provode  proceduru
razvoda braka (brakorazvodnu parnicu). Nakon sudskog rješenja o rastavi braka, imam
matičar, na zahtjev strane u postupku treba registrirati raskid šerijatski sklopljenog braka u
Matičnoj knjizi vjenčanih, sukladno pravilniku o šerijatskim vjenčanjima.
Sklapanje šerijatskog braka nakon razvoda
Pitanje: Prije 5 godina sam se sudski razvela od svog tadašnjeg supruga. Nismo u kontaktu i
živimo na dva različita kontinenta. Razlog zbog kojeg vam se obraćam je da za 3 mjeseca
stupam u brak. Zanima me da li je moj razvod punovažeći i sa šerijatskog aspekta i da li se
mogu ponovo vjenčati šerijatski? Je li postoji neka posebna procedura u takvim slučajevima?
 
Odgovor: Budući da ste razvedeni sudskim putem i da je istekao period iddeta od tri mjesečna
pranja, nema šerijatske zapreke da se udate za drugog muškarca.

Razvod samo šerijatski sklopljenog braka

Pitanje: Upoznala sam momka iz Libana (ja sam bosanka),  uzeli smo se šerijatski prije 5
godina. Ja sam odlučila da više ne mogu sa njim i sad imam veliki problem da se razvedem od
njega. Moj otac nije prihvatio ovaj brak, a mi ne živimo već dvije i po godine zajedno, i sad
imam veliki problem da se rastavim od njega. Šta mogu da uradim, možete li mi pomoći nekako?

Odgovor: Trebali ste za takvu vrstu sklapanja braka pitati prije nego što ste sklopili takav brak.
Napravili ste grješku, posebno što ste to uradili bez dozvole oca. Onaj pred kim ste sklapali brak,
treba vas i razvjenčati. Nemamo rješenja za takve slučajeve. Možda pokušate preko nekog
punomoćnika isposlovati razvod  ili od muža ili od organa ili tijela pred kojim ste obavili
vjenčanje, ili eventualno, ako imate ovjeren ugovor o braku, da tražite sudskim putem razvod
braka. Postupili ste nepromišljeno i sada je teško razmrsiti tu situaciju.

O pravu žene na razvod

Pitanje: Vi ste u jednom ranijem odgovoru kazali: „Ako već želite da znate spomenuto pitanje iz
čisto edukativnih razloga, onda Vam možemo ukratko reći slijedeće: Ako je žena uvjetovala
prilikom sklapanja braka da muž ne može dovesti drugu ženu bez njenog prethodnog odobrenja,
taj uvjet se mora ispoštovati. U protivnom, žena ima pravo na razvod braka. Ako to nije
uvjetovala, pristanak prve žene je poželjan, ali nije uvjet.“ Možete li mi objasniti odgovor da
žena ima pravo da zahtijeva od muža da se odrekne ženidbe s drugom ženom ako se u Kur'anu
kaže: „ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite sa onim
ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete
pravedni biti, onda sa jednom ili eto vam onih koje posjedujete. Tako ćete se najlakše nepravde
sačuvati.“ Buni me da žena može o tome da odlučuje, s tim da je ipak to objavljeno od Allaha,
dž.š., a samim tim i praksa Poslanika, s.a.v.s. Ako možete da na pitanje odgvorite s nekim
hadisima, tj. da date primjere je li se to već desilo. Da je poligamija zabranjena po državnim
zakonima to mi je jasno.

Odgovor: Čovjek ima pravo da se odrekne nekog svog prava u korist druge osobe. Muž je
dragovoljno pristao na takav uvjet i dužan ga je ispoštovat. U hadisu se navodi: "Najpreče je da
ispoštujete uvjete kojim ste dozvolili sebi spolni odnos s nekom osobom (stupanjem u brak s
njom)". Ako bi i pored tog uvjeta muž oženio drugu, pogriješio bi i prva žena bi imala pravo na
raskid braka na štetu muža.

Pitanje: Već duže vrijeme tišti me problem u vezi s mojom prošlošću. Nažalost, ne znam da li
sam tada ispravno postupila s obzirom na islamske odredbe.

Porijeklom sam iz Bosne, a živim u Njemačkoj. U ljeto 2003. godine upoznala sam mladića koji
je također bosankog porijekla. Vjenčali smo se pred matičarem u Njemačkoj.

Već ubrzo došlo je do nastanka problema u braku, koji su iz dana u dan rasli. To se očitovalo u
tome što se on nekontrolisano odao alkoholu, te je svu moju usteđevinu potrošio u roku od dva
do tri dana. On lično zarađivao je s vremena na vrijema jako malo novca koji nije bio ni blizu
dovoljan da pokrije ogromne račune za njegov telefon, a kamo li da podmiri troškove režija i
stanarine. Nikada se nije ni potrudio da učestvuje u ovim troškovima, jer je on bolje znao da
potroši, a mene je ostavljao sa neplaćenim računima. I tako svaki mjesec. Kada bi u nekoliko
mjeseci nešto i kupio, naredna tri mjeseca bi mi zbog toga prigovarao i stavljao mi račun pod
nos.

Pored toga, svakodnevno je vršio nada mnom težak psihički teror, a katkada bi me i fizički
napadao. O prakticiranju islamskih obaveza ni traga, iako je prije braka na mene ostavio lijep
utisak, te sam bila sigurna da je i dobar musliman.

Situacija je dosegla svoj vrhunac kada je zbog svoje bolesne ljubomore stavio mi nož pod vrat,
vulgarno me vrijeđajući, te me zaključao u mojoj sobi, lišivši me tako moje slobode i časti.

Razumljivo je i zašto mi se taj čovjek počeo gaditi, pogotovo kada bi pijan došao kući i
zahtijevao da ostvari svoje bračno pravo. (Izvinjavam se što sam Vam ovo morala reći.) Ovo je
rezultiralo da smo više od godinu dana živjeli u odvojenim prostorijama, jer sam mu uskraćivala
fizički kontakt.
Ovo sam navela samo kako bih Vam predočila okolnosti u kojima sam tada živjela.

Sa željom da se on promijeni, trpila sam ovo dvije godine. Nisam više mogla ovo podnositi, jer
se situacija stalno pogoršavala, te sam bez njegovog pristanka iselila i predala zahtjev za razvod
braka. Brak je nakon godinu i pol pravosnažno raskinut od strane suda u Njemačkoj.

1)  Da li je ovaj brak bio sa islamskog gledišta punovažan, s obzirom da se nismo vjenčali u
džamiji, već pred matičarem u Njemačkoj. Vjenčanju je prisustvovao i određeni broj muslimana.

2)  Koliko ja znam, u islamu ženi nije dozvoljeno da raskine brak. Ona to može tražiti od muža, s
tim da on na to pristane pred svjedocima, i to tri puta ponovi. Ovo u mom slučaju nije bilo
moguće, jer je on čak i pred sudom odbio razvod, ali je zbog pritiska kojeg su na njega izvršili
njegov i moj advokat na kraju pristao. On je u međuvremenu bio krivično osuđen, te je to
preinačeno u moju korist, jer je bračni suživot sa osuđenikom za mene bio rizičan. Dakle, razvod
nije bio njegova volja. On samo nije imao drugog rješenja. Osim toga, činu razvoda braka nije
prisustvovao niti jedan musliman. Da li je, i pored toga, ovaj razvod islamski punovažan?

3)  Ni pod koju cijenu ne bih željela s njime ponovo stupiti u bračnu zajednicu. Interesuje me da
li sam griješna pred Bogom zbog svojih postupaka? Da li je moj razvod i uskraćivanje fizičkog
kontakta grijeh, i da li trebam zbog toga učiniti pokajanje?

Odgovor: Nažalost, nasilje u braku i porodici je sve prisutnija pojava i za njeno suzbijanje će
trebati uložiti mnogo truda i napora od strane svih zainteresiranih društvenih institucija i
organizacija. Očito je da ste pogriješili u izboru bračnog druga. Vjerovatno je to bio samo Vaš
izbor bez konsultacija s roditeljima, braćom ili nekim od bliže rodbine. Islam insistira da žena
prije odluke o stupanju u brak dobije saglasnost roditelja, ili nekog od bliže rodbine, onoga koji
ima status velije, tj. zakonskog staratelja. Upravo to što se Vama desilo česta je posljedica
brzopletih i nepromišljenih odluka. Sada ćemo Vam ukratko odgovoriti na Vaša pitanja.

1. Budući da je vjenčanje održano pred većim brojem svjedoka, uz, pretpostavljamo,

ispunjene šerijatske uvjete valjanosti braka, brak se smatra šerijatski ispravnim. Međutim,
svakako ste pogriješili što se niste vjenčali pred imamom - matičarem kako bi brak zadobio
vjerski blagoslov i osnaženje. Neki uvjeti i bračne smetnje koje su propisane šerijatom, nisu
predviđene u svjetovnim zakonima i zato je neophodno da imam provjeri da li su ispunjeni svi
šerijatom predviđeni uvjeti sklapanja braka, odnosno da nema nekih smetnji za njegovo
zaključenje.
2. Žena ne može jednostrano prekinuti bračnu vezu, ali može zahtijevati od muža sporazumni
raskid braka,  a ako to odbije, postoji mogućnost razvoda putem suda, u slučaju trajno
poremećenih odnosa u braku i nemogućnosti njegovog normalnog funkcionisanja, kao što se
desilo u vašem slučaju. Za jednostrani raskid braka od strane muža nije neophodno tri puta
ponoviti izjavu kojom prekida bračnu vezu, a ne uvjetuje se ni da to bude pred svjedocima.
Dovoljna je jedna izjava o prekidu bračne veze i tada nastupa tzv. opozivi raskid braka. Ako muž
ne opozove svoju izjavu riječju ili djelom (intimni odnos sa suprugom) i ostane pri njoj, brak se
smatra razvedenim nakon isteka pričeka koji traje tri mjesečna pranja, ili tri mjeseca ako žene
nema mjesečnicu.
Sudski razvod braka u vašem slučaju je šerijatski ispravan, budući da je Vaš bivši muž,
vjenčavajući se pred matičarem u skladu sa zakonom dotične države, implicitno prihvatio i složio
se s mogućnošću njegovog razvoda sudskim putem. Prema tome, razvod braka je punovažan,
budući da je bio iz opravdanih razloga i od nadležnog organa. Ne može žena biti beskonačni
talac muževljeve samovolje, nasilja i nepravde bez mogućnosti rješenja svoje situacije. Jedino je
na spomenuti način bilo moguće riješiti tako kompliciranu situaciju.
3. Ne znamo da li ste i koliko doprinijeli svojim postupcima da se situacija razvija u
spomenutom pravcu, ali svakako bi bilo dobro da se pokajete zbog svojih eventualnih grijeha.
Sasvim je sigurno da nema bezgriješnih osoba. Niste ni Vi izuzetak od ovog principa. Načelno, u
normalnim okolnostima, žena u braku nema pravo uskraćivati mužu intimni odnos u skladu s
islamskim propisima. Prava i dužnosti bračnih drugova su jasno definirani i nastaju kao pravna
posljedica bračnog ugovora. Niste griješni zbog zahtjeva za raskid braka kojeg ste podnijeli sudu
u Njemačkoj, ako je sve onako kako ste naveli u svome pismu, budući da je opravdan i jedini
Vama dostupan način rješenja problema.

Pitanja o razvodu

Pitanje:
1. Da li je obavezno prije razvoda braka pokušati pomirenje kako je to u hadisima navedeno -
pozvati jednog člana porodice sa obje strane i pokušati riješiti probleme? Ko bi trebao to da
inicira?
2. Ukoliko supružnici ne žive više zajedno, da li se smatra da njihov brak nije više validan, ili je
nužno sačekati 3 mjesečna pranja?
3. Da li je potrebno ponovno šerijatsko sklapanje braka, ukoliko dođe do pomirenja unutar ova 3
mjeseca?
4. Da li IZ u Sarajevu izdaje neko rješenje o razvodu braka, odnosno koji su pravni postupci
(kontakti sa IZ) potrebni u ovom slučaju?

Odgovor:

1. Pokušaj izmirenja i arbitraže među bračnim partnerima spomenut je u Kur'anu u 35. ajetu sure
En-Nisa: "A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz
njegove, a jednog pomiritelja iz njezine porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti jer
Allah sve zna i o svemu je obaviješten". Arbitražni postupak pokušaja izmirenja bračnih drugova
je šerijatski poželjan, ali ne i obavezujući postupak u proceduri razvoda braka. Trebao bi ga
inicirati šerijatski sud. No kako kod nas nema šerijatskih sudova, a Islamska zajednica nema
uspostavljenog mehanizma arbitraže, ostaje mogućnost izmirenja putem izmiriteljskog vijeća pri
socijalnim službama. Nije neophodno da pomiritelji budu u rodbinskoj vezi s bračnim
partnerima. Oni, prema našem mezhebu, imaju funkciju punomoćnika, tako da postupaju u
skladu s uputama onoga koji ih je opunomoćio. 
2. Odvojen život supružnika, bez muževljevog otkaza braka ili provedene zakonske procedure
raskida braka, ne smatra se dovoljnim osnovom za tretiranje braka prekinutim. Nakon spomenute
procedure raskida braka, razvod braka se smatra opozivim tokom tri mjesečna pranja. 

3. Nema  potrebe za novim bračnim ugovorom ukoliko muž opozove razvod tokom tog
perioda. Nakon njegovog isteka, brak se smatra definitivno raskinutim. Ako se raskid dešava prvi
ili drugi put, brak je moguće obnoviti s novim bračnim ugovorom. 

4. Nažalost, većina onih koji su sklopili šerijatski bračni ugovor, u slučaju razvoda braka, ne
obavještavaju organ kod kojeg je obavljeno vjenčanje o raskidu braka radi njegove evidencije.
Čini nam se da ni Islamska zajednica nije previše zainteresirana za problematiku razvoda braka,
pa ni za registriranje razvedenih brakova. Koliko nam je poznato takav registar ne postoji pri
Islamskoj zajednici. Vama preporučujemo da se javite organu kod kojega ste se šerijatski
vjenčali da, u slučaju raskida braka (voljeli bismo da do njega ne dođe, jer je to Allahu najmrže
dozvoljeno djelo), i prijavite razvod braka radi njegove evidencije. Nadamo se da ćete prevazići
vaše bračne nesuglasice i da vam to neće ni trebati.

Razmišljanje o razvodu braka bez iskazivanja namjere

Pitanje: Molio bih Vas da mi odgovorite na slijedeće pitanje, koje je iskrslo u mojim
razgovorima sa džematlijama na temu braka u islamu i bračnog života. Ukoliko muž u braku
razmišlja o razvodu braka sa suprugom, ali o tome ne govori ili razgovara sa suprugom, tj. ne
odlučuje se da iznese tu odluku (iz bojazni, mišljenja okoline, neodlučnosti .. i sl.), ali,
ponavljam, o tome razmišlja kao da je u njemu odluka donešena, kako se tretira takva bračna
zajednica iz perspektive muža (jer supruga o tome ništa ne zna)? Ukoliko muž donese odluku o
razvodu i iznese je pred suprugu da li ona mora odmah da napusti zajedničku kuću ili može ostati
period iddeta ili neki drugi period u nadi da će se on predomisliti, pa ukoliko može ostati kakav
je tretman te bračne/nebračne zajednice?

Odgovor: Samo razmišljanje o razvodu braka ne tretira se kao razvod sve dok se to razmišljanje
ili namjera ne uobliči i konkretizira iskazom koji nedvosmisleno ukazuje na razvod braka. Ako
muž donese takvu odluku i saopšti je supruzi, a radi se o prvom ili drugom razvodu, supruzi
počinje teći iddet (poslijerazvodni priček) koji traje tri mjesečna pranja ili tri mjeseca ukoliko je
žena u menopauzi. Za to vrijeme supruga stanuje kod muža i smatra se i dalje njegovom
suprugom. Muž ima pravo u tom periodu da opozove razvod riječima ili djelom (intimni odnos)
bez formalne obnove bračnog ugovora. Nakon isteka iddeta, ako žele obnoviti bračnu vezu,
moraju obnoviti bračni ugovor.

Odlazak supruge od muža i razvod braka

Pitanje: U februaru ove godine napustila me je supruga bez moje dozvole. Ja sam sve veze s
njom prekinuo iz nekog revolta, jer mi nije tražila razvod i zbog činjenice da bi se moje
javljanje okrenulo na neki neočekivani tok i nemam evo već skoro dva puna mjeseca nikakva
kontakta. Zanima me da li pravno i šerijatski sa stanovišta prestajem biti njen suprug nakon šti
isteknu tri njena mjesečna pranja, bez da je ona u međuvremenu se pojavila i zatražila od mene
razvod braka?
 
Odgovor: Samovoljan odlazak supruge od muža ne znači razvod braka po automatizmu ni
šerijatski niti zakonski. To se tretira kao neposluh i grijeh (ako je odlazak zaista neopravdan i
bezrazložan) zbog čega gubi pravo na izdržavanje dok se ne vrati mužu. Žena nema pravo na
jednostrani prekid braka, ali može pokrenuti pitanje razvoda putem suda. Dok sud ne donese
odluku o razvodu, brak formalno i dalje postoji. Nakon odluke suda o razvodu, potrebno je da
žena provede iddet (period čekanja) od tri mjesečna prava prije eventualne nove udaje.
Stupanje u novi brak prije razvoda

Pitanje: U vezi sam sa muškarcom koji je oženjen i ima dvoje djece, momentalo su u razvodu
braka. Ali oni već 4 godine nemaju nikakve intime. On bi volio da me vjenča šerijatski prije
nego što počnemo zajednički život. Šta vi mislite da li može neko ko je u braku da me vjenča
šerijatski?

Odgovor: Savjetujemo Vam da sačekate dok se ne okonča zakonski razvod prethodnog braka i
dok ne mognete na regularan način sklopiti brak pred civilnim organom, a pred imamom
šerijatski brak. Sve drugo je avantura i obično vodi problemima i komplikacijama čije su žrtve
najčešće žene, koje nemaju mehanizama da zaštite svoja prava. Samo šerijatsko vjenčanje nije
dovoljno jer ne garantuje zakonsko ostvarenje bračnih prava.

Pitanje: Da li je moguće da se slobodan čovjek šerijatski vjenča sa ženom koja već tri godine ne
živi sa čovjekom, ali je zakonski (u opštini) još uvijek vjenčana s njim (nije razvedena)?

Odgovor: Fizička razdvojenost bračnih drugova ne znači i valjanu zakonsku rastavu. Zato
dotična žena ne može sklopiti novi brak bez valjanog raskinuća prethodne bračne veze sudskim
putem.

Poznanstvo s drugim prije razvoda

Pitanje: Upoznala sam jednu sestru koja se trenutno razvodi, pa imam pitanje u vezi njenog
razvoda.
Poznajem je tek mjesec dana i ispričala mi je da se još od januara razvodi braka. Muž joj je
valjda tad i rekao da ne želi sa njom više da živi, ali koliko ja znam bez ikakvih svjedoka. Ipak
još nikad nije napustio njihov zajednički stan. Jedno vrijeme nije htio da napusti stan, govorio je
njoj da se ona iseli, mada on dobro zna da kao samohrana majka dvoje djece nije tek tako
jednostavno naći stan, a od familije ovdje u ovom gradu ona nema nikoga, jer je rodom iz jednog
grada koji je par stotina kilometara daleko odavde. A sad je valjda stavio zahtjev za stan, ali to
opet traje dok dođe na red za stan. On ima rodbinu ovdje, ali joj nije poznato zašto on nije prešao
kod njih stanovati ako je njoj‚ po islamu već izrekao razvod braka. Ona mu je već par puta
predlagala da se on odseli kod svoje rodbine dok ne dobije svoj stan, ali on to nije uradio. Ona
pred njim kad je i on u stanu nosi maramu, jer smatra da joj više nije muž, isto tako već od
početka ove godine nije više imala odnose sa njim. Kad su djeca ujutro odsutna iz stana, ako je
on kod kuće, ona izlazi iz stana (npr. kod prijateljica ili ide u grad), da ne bi sa njim sama bila u
stanu. Neki dan je i od njegovog advokata dobila pismo u kojem piše da se njen (bivši) muž isto
želi razvesti od nje (ona je podnijela zahtjev na razvod braka). Da li ona već može da upoznaje
jednog drugog brata koji bi eventualno želio da je oženi i koji bi čak i njenu djecu prihvatio da
žive kod njega zajedno sa njom ako odluče da se uzmu? Ja sam joj rekla da ću ja ići sa njom na
sastanke sa tim bratom kad žele da se vide da bi se upoznali radi braka (jer ona nema rodbine
ovdje), ali onda sam se na kraju zapitala da li joj je uopšte dozvoljeno da već nekoga upoznaje,
budući da njen (bivši) muž još nije izišao iz stana. Znam i sama kao samohrana majka kako je
teško nekoga naći za brak kad se ima dijete, pa mi je žao da ona propusti ovu priliku, jer to može
i duže vremena trajati dok on napokon nađe stan i iziđe iz stana, a naročito kada joj inat pravi da
neće izaći iz stana, a ona nema kuda sa djecom.

Šta u ovom slučaju da učinim? Ja sam joj obećala da ću sa njom da se nalazim sa tim, inšallah,
budućim suprugom da se upoznaju, jer se dosad sama nalazila sa njim na javnim mjestima. Ja
sam joj obećala da ću ja ići sa njom da ne ide sama, jer nema familije ovdje. Da li će mi biti
grijeh da je pratim na njihovim sastancima, jer oni se već neko vrijeme viđaju i telefoniraju svaki
dan. Ne znam da li će poslušati moj savjet da se prestane viđati sa tim bratom dok se ne razvede.

Odgovor: Budući da nije jasno da li je spomenuti čovjek nedvosmisleno i jasno otpustio svoju
ženu ili ne, ne možemo ustvrditi da je nastupio poslijebračni priček, bez obzira na odvojeno
spavanje, te preporučujemo da spomenuta sestra sačeka dok se službeno ne razvede sudskim
putem, a poslije toga može stupiti u novu bračnu zajednicu nakon isteka tri mjesečna pranja.

Mislimo da griješe što se viđaju prije zvaničnog razvoda zbog mogućih komplikacija. Dok muže
ne izjavi jasno da se razvodi od nje, ne može se računati početak, pa time ni kraj
poslijerazvodnog pričeka koji traje tri mjesečna pranja. Ne bismo Vam preporučili da
posredujete u nejasnoj situaciji.

Iddet nakon građanskog braka

Pitanje: Da li je razvedena žena dužna provesti vrijeme iddeta nakon razvoda, prije sljedećeg
braka, ako je brak bio samo građanski, a ne šerijatski?

Odgovor: Poslije svakog braka u kojem se desio intimni odnos (bilo da se radi o razvodu ili
smrti muža) slijedi obaveza iddeta, čija je osnovna svrha utvrđivanja postojanja eventualne
trudnoće, a ima i drugih razloga i mudrosti ovog propisa. Prema tome i u spomenutom slučaju
postoji obaveza iddeta (poslijebračnog pričeka) od tri mjesečna pranja ili tri mjeseca za žene koje
nemaju mjesečnicu. Ovim propisom se jasno razlučuju određena prava i obaveze supružnika,
posebno u domenu utvrđivanja porijekla potomstva, iz prethodnog braka od onih koje trebaju
nastati eventualnim novim brakom.

Trajanje iddeta
Pitanje: Moj suprug želi razvod i to mi je saopštio neki dan. Razlog mu je, kako reče, da me
ne voli. Ja sam pristala na taj njegov zahtjev, jer se iz njegovog ponašanja i riječi vidi da želi
da idem što prije. Ono što bih zamolila jeste da budemo dostojanstveni prilikom tog čina, jer
nas u svemu Gospodar vidi. Meni je vjera jako bitna, dok moj suprug "šara". Hoće da se
razvede po islamu, ali kad je čuo da moram čekati 3 mjeseca (a druga osoba je rekla 40 dana),
on bi to mijenjao. Kaže želim da ideš od mene što prije, ne mogu s tobom živjeti. Zamoliću
Vas da mi detaljno objasnite iddet, jer ja želim postupiti kako nalaže Allah dž.š.. Koliko traje
iddet i koje su moje obaveze tokom tog perioda? 
 
Odgovor: Razvod braka je dozvoljen, ali, ako je neopravdan, pokuđen i Bogu mrzak čin.
Sama odbojnost koja se može javiti kod jednog ili oboje supružnika, može biti kratkotrajna i
prolazna, a može biti i ukorijenjena i neotklonjiva. Poslijerazvodni priček (iddet), koji traje tri
mjesečna pranja, treba, između ostaloga, da obejani i rasvijetli i to stanje. U periodu iddeta
(nakon prvog i drugog razvoda) brak pravno postoji sve do isteka iddeta, supruga ima pravo i
obavezu da taj period provede u domu u kojemu je živjela do razvoda. Osim toga, ima pravo i
na izdržavanje u tom periodu.

Obnova braka nakon isteka iddeta

Pitanje: Na jednoj stranici  na internetu sam pročitala fetvu da je tevhid koji se uči kada neko
umre novotarija, kao i mevludi i četrdesetnice i godišnjice, i da ne smijemo slijediti novotarije jer
one vode u zabludu a zabluda u vatru. Kada je nedavno umrla tetka od mog sada bivšeg muža,
bili smo pozvani oboje. Ja sam odbila da pođem, jer sam se bojala Allaha da slijedim novotariju.
Nisam znala da će to naljutiti moga muža, inače bih pošla. On me odveo mojima čim se vratio.
Shvatila sam da sam pogriješila i da sam naivno postupila, i kada sam pročitala i druge fetve gdje
piše da ima učenjaka koji ne smatraju novotarijom navedene stvari, bilo mi je još mnogo teže što
sam bila tako nepromišljena i neumjerena. On me zove tek sada nakon četiri mjeseca. Volila bih
da pokušamo ponovo, ali ne znam je li nam halal i da li je rok vraćanja supružnika tri mjeseca?

Odgovor: Slažemo s Vašom konstatacijom da ste pogriješili odbijajući da idete s njim na ta

obilježavanja. Njemu je sigurno bilo nezgodno što ga supruga nije pratila na toj manifestaciji, ali
je možda prenaglio s razvodom braka zbog tog postupka. No, šta je tu je. Budući da Vas zove da
obnovite bračnu vezu nakon isteka iddeta (tri mjesečna pranja ili tri mjeseca za ženu koja nema
menstruaciju), da biste obnovili brak neophodno je novo vjenčanje s novim mehrom. Možete to
obaviti pred imamom i dvojicom svjedoka, budući da brak niste razveli sudskim putem, pa nema
potrebe za novim vjenčanjem pred matičarem. Takva je procedura ako je to prvi ili drugi razvod.
Međutim, ako se radi o trećem razvodu, tada se ne možete vratiti prethodnom suprugu osim
nakon razvoda u novoj bračnoj vezi u kojoj se desila konzumacija braka.

Fiktivni razvod braka

Pitanje: Suprug i ja u braku smo 6 godina, vjenčali smo se odmah šerijatski, a nakon dvije
godine sklopili brak pred matičarem. Imamo kćer koja ima 4 godine. Prije pet mjeseci
suprug je odlučio da ide u inostranstvo zbog rada i u međuvremenu mi predložio razvod
braka radi vjenčanja u inostranstvu, kako bi dobio određene privilegije i putovnicu. Budući
da privremeni brak nije dozvoljen i da je dozvoljeno u našoj vjeri višeženstvo, on će sklopiti
brak po propisima, a ona je nemuslimanka. Pokrenuli smo postupak za sporazumni razvod u
kojem su navedeni neki razlozi za razvod braka, s tim da smo usmeno rekli posredniku o
našim namjerama.
Moje pitanje na osnovu ovog jeste: Kakav je šerijatski stav o ovakvom razvodu i da li će
nam biti dozvoljeno kad se razvedemo na ovakav način da živimo ponovo zajedno, i da li se
trebamo ponovo vjenčati šerijatski, nakon sudskog razvoda?
 
Odgovor: Ne bismo Vam preporučili da se upuštate u te sumnjive i zakulisne poslove. S
brakom se ne može poigravati i zloupotrebljavati ga radi ostvarenja nekih drugih ciljeva
mimo onih zbog kojih je i propisan. To vam može donijeti samo komplikacije i neizvjesnost.
Nesmotrenost pri izgovoru brakorazvodnih riječi
Pitanje: Imam jedno pitanje:  Ako sam rekao svojoj ženi više od tri puta da ide od kuće a to je
bilo iz neznanja, to jeste da sam saznao da to nije pohvalno u islamu jer čovjek gubi pravo nad
ženom. Isto tako se i ne mogu sjetiti 100 % da li sam rekao manje ili više od 3 puta niti da sam
joj rekao precizno da ide od kuće, a i to je bilo u nekoj svađi u kojoj se nisam mogao skroz
kontrolisati šta govorim. Znači, ako sam joj rekao to a nisam prije čuo da se gubi pravo nad
ženom jer iz neznanja sam joj rekao to, da li je ona meni halal ili haram i šta bih trebao
uraditi? 
 
Odgovor: Riječi i izjave koje se tiču sklapanja i razvoda braka se uvijek tretiraju ozbiljno i s
tim nema šale. Sad znate kakav je propis i nemojte više ponavljati takve grješke. Učinite teobu
i zatražite oprost od Allaha za ono što ste činili iz neznanja. 
Dvosmislene riječi koje upućuju na razvod

Pitanje: Mora li se talaq uvijek izgovoriti ili postoje situacije gdje je kod Allaha već talaq možda
upisan, npr. moj muž je prevrtljiv i kad se naljuti zna mi reći: Idi svojim roditeljima, ili: Šta ću ja
s tobom, ili: Nije li ovaj brat možda za tebe? Tako u šali ili ljutnji, mene zaboli i poslije ne znam
kako da se ponašam, jesam li još njegova supruga ili sam u iddetu? Ova šala i ljutnja me dovode
u nedoumicu.

Odgovor: Sa razvodom braka i riječima koje upućuju na to nema šale. Prema tome, Vaš muž i
svaki drugi musliman mora znati da se sa brakom i razvodom braka ne može poigravati i šaliti.
To je preozbiljna stvar da bi bila predmet šale i igre. Riječi kojima se raskida brak mogu biti
izgovorene, ali i napisane na papiru i sl. Ako su izgovorene ili napisane riječi nedvosmislene,
namjera je ireleventna, a ako su dvosmislene, neophodno je postojanje namjera razvoda kod
muža. Naime, on treba da pojasni šta je namjeravao tim dvosmislenim riječima.
Trostuko puštanje žene

Pitanje: Jedno osjetljivo pitanje tiče se razvoda. Jedan moj prijatelj bio je u braku sa ženom
dvije godine i desila se blaža svađa usljed čega je došlo do teških riječi i on je pustio ženu, ali,
kako je on meni rekao, tri puta je ponovio da je pušta, a misleći da je pušta samo jedanput i to
bez svjedoka. Na kraju, meni se čini da treba valjda tri mjeseca da prođu.

Kako sam ja razumio, nisu se još razveli papirima (formalnopravno), ali prošlo je oko mjesec
dana od ovog događaja, međutim ima naznake kao da se hoće pomiriti i da li je to moguće jer
imaju i dijete?

Pitanje je da li su se uopšte razveli ukoliko nisu ispoštovali proceduru od prolaznosti ta tri

mjeseca i ako su se razveli da li je moguće da se ponovo vjenčaju, ukoliko ju je on pustio tri puta
misleći na to da je pušta samo jednom?

Odgovor: Razvod braka je veoma pokuđena stvar, posebno ako je bezrazložan, kao npr. u
slučaju neke svađe među supružnicima i sl. Razvodu braka treba pribjeći samo kao krajnjoj mjeri
u slučaju teško i nepovratno poremećenih bračnih odnosa jer su posljedice razvoda braka obično
razorne po porodicu, a posebno velike posljedice ostavljaju na djecu i njihovu psihu. Trostruko
otpuštanje supruge odjednom nije u skladu sa sunnetom Allahovog poslanika, već se tretira
novotarijom.

Po pretežnom mišljenju trostruko puštanje supruge odjednom tretira se jednostrukim otpustom.

Prema tome, u predmetnom slučaju muž može odustati od raskida bračne veze i nastaviti
normalan bračni život sa suprugom bez potrebe za novim bračnim ugovorom, budući da nije
istekao poslijerazvodni priček od tri mjesečna pranja, odnosno tri mjeseca ako je žena u
klimaksu.

Traženje razloga za razvod u nenošenju mahrame

Pitanje: Supruga mi nije pokrivena (ne nosi hidžab), ali čuva namaz, volim je i zadovoljan sam
njome. Da li je grijeh zbog nepoštivanja šerijatskog propisa o odijevanju žene dovoljan razlog za
razvod braka?

Odgovor: Čuvanje namaza, međusobna ljubav i zadovoljstvo brakom jaki su razlozi za sretan
brak, a ne za njegov raskid. Nadat se je da će vremenom doći na red i njeno oblačenje u skladu sa
islamskim propisima i na tome treba strpljivo i ustrajno raditi. Pokrivanje žene (hidžab) pred
muškarcem koji nije mahrem je farz, otkrivanje grijeh, ali se ne može preporučiti razvod braka
zbog njega. Svaki insan u nečemu griješi i kada bi se brakovi razvodili zbog bilo kojeg grijeha ili
neslaganja supružnika ne bi ostao nijedan brak. U svakom slučaju, obaveza međusobnog
savjetovanja i upućivanja na ispravno ponašanje u pogledu islamskog načina odijevanja
(pokrivanja avreta), kao i u pogledu ostalih vjerskih dužnosti, kako supruge tako i muža, ostaje
na snazi.

Pitanje: Supruga mi nije pokrivena, garderoba joj je skromna. Volim je, zadovoljan sam njome,
ona klanja! Da li je njeno neispunjavanje farza za pokrivanje dovoljno jak razlog za razvod?

Odgovor: Velika je stvar da Vaša supruga klanja namaze, da si njome zadovoljan, da je voliš.
To su sve jaki razlozi za sretan brak, a ne za razvod. Nadat se je da će vremenom doći na red i
njeno pokrivanje u skladu sa islamskim propisima i na tome treba strpljivo i polahko
raditi. Pokrivanje je farz, otkrivanje grijeh, ali ne preporučujemo razvod braka zbog tog grijeha.
Svako u nečemu griješi, pa kada bi se ljudi razvodili zbog svakog grijeha ne bi ostao nijedan
brak. U svakom slučaju, obaveza savjetovanja i upućivanja na ispravno ponašanje u pogledu
nošnje, kao i u pogledu ostalih vjerskih dužnosti, ostaje na snazi.

Pitanje: Kada muž kaže ženi 3 puta razvedena si, da li se to smatra definitivnim razvodom ili
moraju biti prisutni i svjedoci? Ako ne žele više živjeti zajedno, a prošlo je 3 mjeseca za
pomirenje, smatra li se šerijatski ispravno da mogu da nastave novi život jedno bez drugog ili
imaju još nekih obaveza jedno prema drugom?  

Odgovor: Razvod braka je Allahu najomraženije dozvoljeno djelo. Zato mu treba pribjegavati
samo kada postoji opravdan razlog za to kao što je nemogućnost daljeg zajedničkog života
supružnika usljed neprevladivih razlika. Ukoliko dođe do razvoda braka, njega treba provoditi u
etapama, tako da se ostavi mogućnost obnavljanja bračne veze, za vrijeme iddeta bez novog
ugovora, ili poslije isteka iddeta sa novim bračnim ugovorom. Nakon trećeg razvoda nastupa
bejnune kubra - definitivni, neopozivi razvod braka, kada nije moguće obnoviti bračnu vezu sa
razvedenim bračnim drugom, osim da se žena preuda, pa se razvede nakon bračne konzumacije
ili joj muž umre. U Vašem slučaju, ukoliko je muž izrekao brakorazvodnu formulu tri puta
odjednom, ne u različitim vremenskim periodima, preferiramo mišljenje (koje je inače manjinsko
u islamskom pravu) da se to tretira jednim razvodom tako da muž ima pravo vratiti suprugu u
periodu iddeta. Ako se to ne desi, brak prestaje postojati istekom trećeg mjeseca ili trećeg hajza
ukoliko žena ima hajz. Svjedoci nisu neophodni, ali svakako da trebate regulisati to pitanje na
sudu i kod imama koji vas je šerijatski vjenčao. Nakon isteka iddeta i sudskog razvrgnuća braka,
mogu ga obnoviti sa novim ugovorom ili sklopiti brak sa novim partnerom. Muž je dužan
isplatiti razvedenici mehri muedždžel, ukoliko to već nije učinio ili mu ga ona nije poklonila.
Ako imaju djece trebaju se dogovoriti o njihovom skrbništvu.

Pitanje: Da li je tačno da je oficijelni stav četiri mezheba da se trostruki razvod u jednoj

situaciji tretira i kao finalni, te koliko je utemeljeno mišljenje da se takav čin tretira jednim
razvodom?
 
Odgovor: Savremeni idžtihad je na tragu stava da se to tretira jednim razvodom, kako je bilo i
u vrijeme Vjerovjesnika a.s. i što je u skladu sa praksom Poslanika a.s.

Razvod riječima

Pitanje: Moj muž i ja ponekad znamo dugo raspravljati o nekim stvarima i čak se ponekad u
tolikoj mjeri posvađati, da moj muž potegne teške riječi. Ja sam večeras u svađi rekla kako sam
glupa, na što je on rekao: "Ja neću da živim sa glupom ženom. Mi se razvodimo. Sutra ćemo da
se dogovorimo kako da podijelimo ovo para što imamo." Dalji tok rasprave nije više
podrazumijevao razvod braka. Molim vas da mi kažete kakav šerijatski status mi sada imamo?
Koje su tačno riječi koje podrazumijevaju razvod braka?

Odgovor: Razvod braka je samo posljednje rješenje bračnih nesuglasica. Prije toga treba uložiti
maksimalan trud da do razvoda ne dođe. Oba bračna druga, ukoliko im je stalo do očuvanja
braka, trebaju izbjegavati situacije koje dovode do svađa i razmirica. Kur'an preporučuje da se
pokuša izmirenje putem arbitražnog vijeća. Razvod braka je Bogu najmrža dozvoljena stvar.

Prema tome, onaj koji se za to opredijeli, opredijelio se za Bogu mrsku stvar. Muž se naročito
treba čuvati da ne upotrebljava riječi koje znače razvod braka. U vašem slučaju, ako je muž
namjeravao tim riječima razvod braka, onda se to tretira kao jedan razvod poslije kojeg teče
period iddeta od tri mjesečna pranja ili do poroda ukoliko postoji trudnoća. Ukoliko je imao
samo namjeru prijetnje ili vršenja pritiska na suprugu da prestane sa svađom, onda se to ne tretira
kao razvod braka. Ako je mislio da se razvodite odmah, opozivi razvod je nastupio ukoliko je to
prvi ili drugi razvod. Ako je mislio na budućnost, onda razvod nije nastupio. Zavisi od njegove
namjere koju on mora pojasniti uz punu odgovornost.

Opozivi razvod je dva puta, a poslije trećeg razvoda nastupa neopozivi razvod. Nakon opozivog
razvoda, supružnici mogu nastaviti živjeti u braku ukoliko muž opozove razvod tokom iddeta.
Opoziv može biti riječima, a može biti i djelom, kao npr. intimnim odnosom. Ako se to ne desi
tokom iddeta, brak se može obnovit uz novi ugovor i novi mehr. Nakon neopozivog razvoda,
brak se ne može obnoviti osim da se žena preuda pa se razvede od novog muža. U svakom
slučaju, s razvodom braka se ne treba igrati ni verbalno ni praktično. To je jedna od najvažnijih i
najtežih odluka u životu čovjeka i zato to treba maksimalno ozbiljno shvatiti i tako se ponašati.

Razvod braka prilikom jednog izgovora: razvodimo se

Pitanje: Koliko god čitala o pravilima puštanja žene od strane muža i njeno ponovno vraćanje,
nikako ne uspijevam da nađem odgovor za sebe. Naime, ja sam se razvela od svog bivšeg muža
prije skoro 4 godine. Kada me je puštao samo je jednom rekao ideš kući, razvodimo se. Nisam
bila u iddetu, jer je kuća u kojoj smo živjeli bila njegove mame, a ona mi to nije dozvolila.
Nakon tri dana sa bebom sam se vratila svojim roditeljima. Mnogo puta poslije molila sam ga da
se vratim, ali nikad nije pristao. Mislim da u tim momentima niti jednom nam nije naumpalo da
se ubuduće nećemo moći vjenčati po šerijatskim pravilima. Jer, ja sam dugo gajila nadu, ni ne
pomislivši na to, a i on je običavao reći kao sada ćemo se razvesti, a možemo se opet vjenčati
nakon godinu ili dvije. Tek nakon razgovora sa prijateljicom o našem mogućem ponovnom
vjenčavanju saznajem da postoje pravila koja nam to onemogućavaju. Da li ovaj naš razvod
znači prvi ili je svaka nada za nas izgubljena?

Odgovor: Razvod braka je zadnje rješenje koje supružnicima stoji na raspolaganju u slučaju da
se iscrpe sve druge mogućnosti rješavanja bračnih nesuglasica i problema. U tradiciji se navodi
da je to Allahu najmrže dozvoljeno djelo (ebgadul-halal). Iako neki imaju prigovor na
autentičnost spomenute tradicije (hadisa), smisao hadisa je neupitan i potvrđuje opće islamske
principe i učenje o porodici i braku. Posebno je traumatičan i problematičan razvod kada
supružnici imaju djecu u tom braku. Sigurno je da se to traumatično iskustvo negativno odražava
na psihu djece, ali i ostalih manje ili više involviranih u taj problem (porodice supružnika).
Ukoliko supružnici, pored svih odvraćanja i pokušaja rješavanja nesuglasica, ipak posegnu za
tom zadnjom solucijom, šerijat je predvidio postupnost u postupku razvoda i mogućnost obnove
bračne veze nakon prvog i drugog razvoda uz lakšu i jednostavniju proceduru, te uz znatno
složeniju proceduru u slučaju trećeg razvoda. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: "Puštanje može biti
dvaput, pa ih ili velikodušno zadržati ili im na lijep način razvod dati..." (El-Bekare, 229) Prema
šerijatskim propisima, dozvoljeno je obnoviti brak nakon prvog ili drugog razvoda, bez novog
bračnog ugovora ukoliko muž opozove razvod tokom iddeta (prije isteka trećeg mjesečnog
pranja, ili tri mjeseca ako žena nema hajza), ili sa novim bračnim ugovorom ukoliko se brak
obnavlja nakon isteka iddeta. U vašem slučaju, ako se radi o prvom ili drugom razvodu, možete
obnoviti brak uz novi ugovor o braku, budući da je od razvoda prošlo četiri godine (istekao
iddet). Međutim, ako se radi o trećem razvodu, onda nije moguće obnoviti bračnu vezu s
prethodnim mužem osim ako se žena preuda i razvede od novog muža i to nakon njihovog
bračnog sastanka. Iddet (poslijerazvodni priček) supruga načelno treba provoditi u kući ili stanu
u kojemu je živjela sa mužem, jer je to period utvrđivanja eventualne trudnoće, ali i period
preispitivanja međusobnih odnosa koji treba da omogući supružnicima lakši i jednostavniji
povratak normalnim bračnim odnosima. Ukoliko istekne period iddeta (poslije prvog i drugog
razvoda) bez opoziva razvoda, brak prestaje postojati (bejnune sugra) i u slučaju naknadne želje
za obnovom braka, bivši supružnici moraju obnoviti proceduru sklapanja braka, što je kod vas
slučaj, budući da je prethodni brak prestao postojati.

Zakletva u vezi s razvodom

Pitanje: Moje pitanje se odnosi na zakletvu. Pročitala sam tekst gdje se slijedeća rečenica
karakteriše kao zakletva: “Ako uradiš to i to razvest ću se”. Meni nije jasno kako se izjave ovog
tipa, bez spominjanja “Allaha mi”, mogu smatrati zakletvom? Da li postoji nijjet riječima
prilikom keffareta za prekršenu zakletvu?
Odgovor: Prema mišljenju većine uleme, spomenuta fraza označava uvjetni razvod, a ne
zakletvu. Ako se ostvari uvjet, desit će se razvod braka. Prema mišljenju neke uleme, ta fraza
ima tretman zakletve ako se njome želi podstaći ili spriječiti činjenje nekog djela. S obzirom da
se najčešće koristi kao vid prijetnje, neka savremena ulema i porodični zakonici u muslimanskim
zemljama (Egipat, Sirija) naginju manjinskom mišljenju prema kojemu se spomenuta fraza
tretira zakletvom, koja se, u slučaju kršenja, iskupljuje keffaretom za zakletvu. Ovaj stav je bliži
ostvarenju intencije očuvanja braka. Kod izvršenja keffareta dovoljno je nanijjetiti srcem, tj. biti
svjestan izvršenja određene vrste keffareta, nije neophodno potvrditi to riječima.

Razvod braka bez pristanka muža

Pitanje: Ja sam se prije više od 3 godine šerijatski udala u Liban. Tad sam imala velikih
problema i tako da sam uradila tu grešku. Nije da nisam voljela tu osobu na početku i sve sam
pokušala da uspijemo, ali naši životi jednosavno nisu mogli zajedno. Na početku sam se trudila,
ali tu se porodica njegova previše uplela a i bila sam u Libanonu jedno 5 mijeseci.

Ta osoba nije se lijepo ponašala prema meni, vrijeđao me je čak i udario itd. I poslije nekoliko
mjeseci ja sam se vratila u Njemačku gdje i živim. Nekako sam pokušala da održavam brak i
radila nešto da bi bila sa njim ponovo zajedno ali nije uspjelo. Poslije sam se čula telefonom sa
njim i tražila od njega da me razvede jer sam čula da treba muškarac da rekne neke 3 riječi i tako
da bi se brak taj poništio. Sa tim su pnastali problemi. On nije htio da me pusti i dan danas neće.
Ja sam molila i tražila ali ništa nije vrijedilo tako da sam odustala i sad ima jedno 3 godine
možda i više kako se ja sa njim ne čujem, mislim nemam nikakvog kontakta. On je sigurno
nastavio svoj život ali ja o tome ne znam ništa samo znam da to još nije poništeno.

Ja sad imam momka i planiramo da se vjenčamo uskoro ali mene strah da se opet šerijatski
vjenčam jer ne znam da li je moj prijašnji brak poništen. Od nekoga sam čula da ako nemaš
kontakta sa osobom nikakvog više od 3 godine da se taj brak sam uništi da se ništa ne mora
raditi.  Da li je to istina? Ako nije šta ja mogu da uradim da se poništi? Da li to može hodža
poništiti i bez pristanka muške osobe? Ja nemam mogućnost da odem u Libanon i da pričam sa
hodžom koji nas je vjenčao a ni da nađem načina da se poništi jer ne razumijem se u to.
Molim vas ako bilo ko zna nešto o tome i može mi dati kakav koristan savjet biću mu veoma
zahvalna.

Odgovor: Pogriješili ste što vaš brak niste sklopili pred državnim organom pred kojim biste
mogli tražiti zaštitu svojih prava i eventualno pokrenuti brakorazvodnu parnicu. Ovako, ostali ste
gotovo nemoćni pred samovoljom muža. U svakom slučaju, budući da je situacija takva kakva je
i da nema mogućnosti da se na posve legalan način razriješi, smatramo da biste Vaš novi brak
trebali sklopiti pred sudom u državi u kojoj boravite i da obavijestite imama koji vas je šerijatski
vjenčao s bivšim mužem, da ste sklopili novi brak pred sudom, te da je prethodni brak poništen.
Ipak pokušajte još jednom da dobijete saglasnost muža za razvod, s napomenom da namjeravate
pred sudom sklopiti brak s drugom osobom bez obzira na njegovo odbijanje. Saopćite mu da to
činite u konsultaciji s nekim alimima, jer za svaku situaciju mora se pronaći neko rješenje. U
ovom slučaju ono nije idealno, već iznuđeno.

Raskid braka od strane sudije nemuslimana

Pitanje: Kakav je šerijatskopravni tretman raskida braka muslimana i muslimanke, koji borave u
nemuslimanskoj državi, sudskim putem od strane sudije nemuslimana?
Odgovor: Osnovno je pravilo da se muslimani obraćaju sudiji muslimanu ili instanci koja
supstituira funkciju kadije u slučaju nekog spora među njima. Međutim, kako u tim zemljama još
uvijek ne postoji šerijatski sud kojemu bi se muslimani obraćali u slučaju brakorazvodnih
problema, ne preostaje drugo nego da se musliman, koji je sklopio brak sukladno zakonima
zemlje u kojoj boravi, povinuje odluci suda i primijeni odluku sudije nemuslimana o raskidu
braka, budući da se ovaj musliman, sklapajući brak sukladno neislamskom zakonu, implicitno
složio i sa njegovim posljedicama od kojih je i ta da se brak može raskinuti samo putem odluke
suda. To se može smatrati jednom vrstom punomoćstva od strane muža, koje je kod većine
pravnika dozvoljeno, makar ne bilo izričito učinjeno. Jedno od šerijatskopravnih načela glasi:
Ono što je poznato običajem isto je kao i uvjetovano uvjetom. Primjena sudskih presuda, makar i
od strane nešerijatskog suda, dozvoljena je radi općeg interesa, eliminacije nereda i anarhije i
zaštite od nasilja.

Odšteta pri razvodu

Pitanje:Zanima  me  da  li
je do sada neko pri razvodu braka ostvario svoje imovinsko pravo (odšteta u zlatu, npr.) o kojem 
su se supružnici dogovorili prilikom šerijatskog vjenčanja i na koji način se to pravo ostvaruje?

Odgovor: Ostvarenje imovinskog prava ugovorenog prilikom sklapanja šerijatskog braka u

našim uvjetima zavisi od snage imana i svijesti šerijatskog obveznika, kao što je to slučaj i sa
ostalim šerijatskim propisima, budući da šerijatsko pravo nije dio pozitivnog prava kod nas, već
se primjenjuje kao vjersko pravo i njegova ne/primjena sankcionisana je isključivo vjersko-
moralnom sankcijom, odnosno kvalifikacijom ne/djela kao grijeha za koji će se odgovarati na
Ahiretu. Razvedena supruga se ne treba odricati pravimovinsa na mehr (mada to može ukoliko
želi), već treba insistirati na njemu i zahtijevati njegovo izvršenje, a ako se muž ogluši, namirenje
će biti na Ahiretu, kao i u slučaju ostalih prava koje nije moguće dokazati ili koja sud odbije
dosuditi, a u stvarnosti postoje. Uostalom, vjenčani dar kao pravo u građanski sklopljenom braku
uopće ne postoji, pa ni mogućnost njegovog potraživanja ni na ovom ni na budućem
svijetu. Tamo gdje se šerijat primjenjuje, može se potraživati i realizirati sudskim putem, a tamo
gdje se ne primjenjuje u pravosudnom sistemu, ostaje mogućnost njegove primjene u sferi
vjersko-moralnog prava, pa je i njegovo sankcionisanje ograničeno na tu oblast. To supružnici
kod sklapanja šerijatskog braka znaju. Supruga, uostalom, može zahtijevati prilikom sklapanja
braka trenutnu isplatu mehra. Mogu i u okviru građanskog braka ugovoriti klauzulu o odšteti u
slučaju razvoda braka krivicom muža i da ta odšteta bude odgodni mehr. Hoće li muž prihvatiti
taj uvjet to je drugo pitanje. Isplata odgodnog mehra (mehri muedždžel) inače postaje obavezom
u slučaju smrti muža ili razvoda braka. Musliman koji poštuje vjerske propise ispoštovat će i ovu
odredbu u slučaju razvoda braka, a onaj koji je nemaran prema njima, najvjerovatnije je da će
biti nemaran i prema ovoj šerijatskoj odredbi. Mi nemamo evidenciju o tome da li je neko
ostvario svoje pravo po spomenutom osnovu, mada duboko vjerujemo da su ga mnogi muževi
izvršili, a žene ostvarile, budući da Islamska zajednica ne vodi brakorazvodne postupke, već je to
u isključivoj nadležnosti državnih sudova.  

Podjela zajedničke imovine u slučaju razvoda

Pitanje: Moj muž i ja smo odlučili uložiti veću sumu novca u renoviranje kuće u kojoj živimo
sa porodicom mog muža. Kuća nikad nije završena, i uložilo bi se više  novca nego što sama
vrijedi. S obzirom da novac koji se ulaže sam ja zaradila, zanima me koja su moja prava u
slučaju razvoda? Na koji način mogu osigurati svoje pravo u slučaju razvoda? Da li imam
pravo na pismenu garanciju nekakve nadoknade u slučaju razvoda u iznosu koji sam uložila,
jer po zakonu kuća nije na mom mužu niti na meni. Imam li pravo da tražim da se kuća
djelimično prepiše i na mene uz mog muža, pored sestara i braće? Zaista sam u velikoj
nedoumici u vezi s ovim. Brak je nešto što treba da traje zauvijek i jedino Allah dž.š. nas može
osigurati, ali uvijek postoje razlozi, veliki problemi zbog kojih može doći do rastave, i u tom
slučaju ja ne bih imala pravo na kuću niti dio nje.
 
Odgovor: Nema zapreke da na neki način osigurate svoje ulaganje, jer, kako kažete, moguće
je da iz ovih ili onih razloga dođe do nekih nesuglasica, nesporazuma pa i razvoda braka.
Preporučujemo Vam da se konsultirate s advokatom ili notarom radi iznalaženja najboljeg
rješenja za osiguranje tog ulaganja. Naravno, neka to bude u dogovoru s mužem i vlasnikom
kuće. Može to biti u vidu ugovora o pozajmici ili ugovora o zajedničkom ulaganju i sl.
Kompenzacija za moralnu štetu nakon razvoda braka

Pitanje: Da li je u Šerijatu dozvoljeno tražiti materijalnu kompenzaciju za moralnu štetu

pretrpljenu razvodom braka?

Odgovor: Razvod braka bez opravdanog razloga je pokuđeno djelo i ne treba ga koristiti osim
kao zadnju mjeru u rješavanju bračnih problema. Razvod braka bez opravdanog razloga može
izazvati duševnu bol, povredu osjećanja, ugleda, časti, društvenog statusa i sl. bračnog partnera.
Ukoliko se to desi, nema šerijatske smetnje da se zahtijeva nadoknada za pretrpljenu moralnu
štetu na osnovu općeg šerijatskog principa zabrane nanošenja boli (fizičke ili duševne) te načela
otklanjanja štete. Da bi zahtjev za naknadom zbog nanošenja moralne štete bio opravdan trebaju
se ispuniti slijedeći uvjeti:
1. da je moralna šteta stvarna posljedica razvoda,
2. da se doista desila i da je dokazana,
3. da se zahtjev uputi sudu tek nakon što se ostavi dovoljno vremena stranama u sporu da se
nagode i sporazumno riješe spor.

Status djece nakon razvoda

Pitanje:

1. Kakvo je pravo oca na viđanje djece poslije razvoda, kada su ona kod majke?

2. Kome djeca idu nakon razvoda braka, ocu ili majci?

Odgovor:

1. Otac ima pravo viđati svoju djecu koja su dodijeljena majci nakon razvoda braka. Sa bivšom
suprugom može samo razgovarati o odgoju i brizi o djeci u prisustvu treće osobe, bez
osamljivanja.

2. Malodobna djeca u slučaju razvoda roditelja dodjeljuju se majci na odgajanje i njegu, pod
uvjetom da se u međuvremenu ne preuda i pod uvjetom da odgaja djecu u duhu vjerskih i etičkih
načela islama.
Viđanje djece nakon razvoda braka
Pitanje: Zanima me koliko često otac ima pravo viđati dijete nakon razvoda i koliki iznos
alimentacije je u njegovoj obavezi?

Odgovor: Razvod braka je, kako se navodi u jednom hadisu, Allahu najomraženije dozvoljeno
djelo. To je stoga što razvod braka, posebno ako je bez valjanog razloga, često rezultira štetnim
posljedicama po razvedene osobe, njihove porodice, a posebno štetno i traumatično djeluje na
djecu razvedenih supružnika. Zato supružnici trebaju učiniti maksimalne napore da očuvaju svoj
brak i ne dozvole šejtanu da ga svojim spletkama razvali. Ako ipak dođe do razvoda braka,
majka djeteta ima pravo da zadrži djecu (malodobnu) kod sebe i da se brine o njima, osim ako je
evidentno da nije sposobna za tu zadaću. To pravo zadržava sve dok se, eventualno, ne preuda,
ili dok djeca ne odrastu, kada mogu birati kod kojeg roditelja će biti. Ako se majka djeteta
preuda, pravo hranjeništva (hadana) prelazi na sljedeću osobu prema redoslijedu osoba koje
polažu pravo na hranjeništvo Dužnost oca je da osigura materijalne i duhovne potrebe svoga
djeteta (alimentacija koja će pokrivati troškove hrane, odjeće, školovanja, odgoja i sl.) Prema
mišljenju našeg mezheba i majka koja se brine o djetetu ima pravo na naknadu za uloženi trud i
hizmećenje djeteta nakon isteka poslijerazvodnog pričeka (‘iddet) koji traje tri mjesečna pranja.
Otac ima pravo da posjećuje i viđa djecu, da s njima razgovara, da ih odgaja i usmjerava. Nije
precizirano koliko puta sedmično ili mjesečno ih može posjetiti, već se postupa prema
ustaljenom običaju ili dogovoru razvedenih roditelja. A ako se ne mognu dogovoriti onda će se
postupiti po mišljenju nadležne socijalne službe, tj. postupit će se prema pozitivnom zakonskom
propisu koji uređuje to pitanje. Iznos alimentacije ovisi o mjestu, vremenu i imovinskom stanju
oca djeteta. Njen iznos obično određuje sud.

Pripadnost djeteta nakon razvod braka

Pitanje: Interesuje me, ako možete da mi odgovorite, kako je određeno po šerijatu, ako žena sa
djetetom nakon razvoda želi da se uda za drugog muškarca, da li u tom slučaju dijete mora ići
(pripasti) ocu (bivšem mužu) na skrb, ili majka ima pravo da zadrži dijete sa sobom u novom
braku?
Odgovor: Načelno, u slučaju razvoda braka, pravo njegovanja malodobnog djeteta
(hidane/hadane), prema propisu šerijata, pripada majci, a otac je obavezan finansirati njegovo
izdržavanje (alimentacija). Majka ovo pravo gubi ukoliko otputuje u udaljeno mjesto, tako da
otac nije u mogućnosti da za jedan dan otputuje do tog mjesta i vrati se u svoj dom, ili se razboli
tako da više nije u stanju njegovati dijete, ili se preuda. Ako uzrok gubitka prava prestane, pravo
će se vratiti majci. U svakom konkretnom slučaju treba voditi računa o najboljem interesu
djeteta, jer je pravo njege i ustanovljeno radi interesa djeteta, a potom radi prava roditelja. U
slučaju razvoda roditelja dijete je najugroženije i zato najviše o njemu treba povesti računa,
procjenjujući da li je za njega bolje da ostane s majkom ili da ga preuzme otac. Podrazumijeva se
da se pod pojmom “oni koji procjenjuju interes djeteta” misli na odgovarajuće službe/osobe koje
uvažavaju sveukupne (vjerske i materijalne), a ne samo parcijalne vrijednosti i interese djeteta.

Moralna šteta nastala razvodom

Pitanje: Da li je u šeri'atu dozvoljeno tražiti materijalnu kompenzaciju za moralnu štetu
pretrpljenu razvodom braka?

Odgovor: Razvod braka je Allahu najmrže dozvoljeno djelo i ne treba ga koristiti osim kao
krajnju mjeru u rješavanju bračnih problema. Razvod braka, posebno ako je on jednostran i bez
opravdanog, jakog razloga, može izazvati duševnu bol, povredu osjećanja, ugleda, časti,
društvenog statusa i sl. bračnog partnera. Ukoliko se to desi, nema šeri'atske smetnje da se
zahtijeva nadoknada za pretrpljenu moralnu štetu na osnovu općeg šeri'atskog principa zabrane
nanošenja boli (fizičke ili duševne) te načela otklanjanja štete. Da bi zahtjev za naknadom zbog
nanošenja moralne štete bio opravdan moraju se ispuniti slijedeći uvjeti:

1. da je moralna šteta stvarna posljedica razvoda,

2. da se doista desila i da je dokazana,

3. da se zahtjev uputi sudu tek nakon što se ostavi dovoljno vremena stranama u sporu da se
nagode i sporazumno riješe spor.

Dilema oko usvajanje djece i razvoda

Pitanje: Ima li žena, po šerijatu, pravo tražiti razvod braka u slučaju kada je utvrđeno da
muškarac, tj. suprug, ne može imati djece? Kakav je stav šerijata po pitanju usvajanja, odnosno
uzimanja siročeta pod starateljstvo? Da li je to preporučljivo, ili ne? Ja osjećam da to moja
hanuma priželjkuje, a ja ne, samo iz straha da neću moći biti pravedan prema tom siročetu.
Poznato mi je da je Muhammed, s.a.v.s., imao siroče pod starateljstvom. A i pitam se ako je
Allah odredio da ne mogu imati djece, je li preporučljivo uzeti onda dijete pod starateljstvo?

Odgovor: Ukoliko supruga želi razvod i insistira na njemu, smatramo da nema razloga da ne
udovoljite toj njenoj želji, budući da je želja za vlastitom djecom prirodna i sticanje potomstva je
jedan od ciljeva braka, bez obzira na fikhska mišljenja da li ona ima pravo na to ili ne. Koja je
svrha zadržavati ženu u braku mimo njene volje i želje. Kada je riječ o uzimanju siročadi pod
starateljstvo, to je dozvoljeno, pa i preporučljivo, pod uvjetom da se odgajaju u islamu. Naravno,
treba imati na umu da se dijete pod starateljstvom ne može tretirati kao vlastito u pogledu
nasljedstva i međusobnih odnosa, posebno kada dijete postane fizički punoljetno. Ako je muško,
ne može se osamljivati s vašom suprugom, i ona pred njim mora biti pokrivena, a ako je žensko,
Vi se ne možete s njom osamljivati i odnosi među vama moraju biti kao da je riječ o stranoj
ženskoj osobi.

Razvod braka zbog potomstva

Pitanje: Može li muž tražiti rastavu ako žena ne želi više djece iako joj zdravstveno stanje to
omogućuje?
 
Odgovor: Islam preporučuje da se u braku što više rađaju djeca. Međutim, katkada okolnosti
uvjetuju određeno ponašanje supruga ili supruge, pa se oko svega supružnici trebaju
dogovarati. Katkada muž insistira da žena rađa što više djece, a onda se počinje udaljavati od
nje zbog narušenog fizičkog izgleda ili sve veće njene brige o djeci nauštrb bračnog života.
Dogovorom treba rješavati sve nesuglasice, bez ucjene ovim ili onim postupkom. 
Razvod braka zbog poslovnih putovanja
Pitanje: Može li supružnik tražiti rastavu ako partner često odsustvuje zbog poslovnih
putovanja?
Odgovor: Ako se to neuobičajeno učestalo odsustvo štetno odražava po njegovo/njeno fizičko
i mentalno zdravlje, stanje..., te postoji bojazan od razvoja situacije u neželjenom pravcu
(mogućnost počinjenja grijeha), onda je dozvoljeno zatražiti razvod braka. Međutim, prije te
odluke treba dobro razmisliti i izvagati sve razloge i moguće posljedice.
Opoziv razvoda telefonom
Pitanje: Je li šerijatski dozvoljeno da se muž javi svojoj supruzi i vrati je putem telefona, prije
isteka vremena (tri mjeseca) nakon što ju je pustio, jer se nalaze u dvije daleke države, a on
nije u mogućnosti doći prije isteka vremena čekanja (iddeta). Je li važno samo da izgovori
rijeci da je vraća kao svoju suprugu putem telefona ili mora da bude prisutan da bi je vratio?
 
Odgovor: Dozvoljeno je da muž odustane od razvoda braka putem telefonskog razgovora prije
isteka iddeta. Nije neophodno da budu na istom mjestu u trenutku opoziva razvoda.

Rođenje djeteta i akika

Žena
Žena i putovanje bez mahrema
Pitanje: Da li je ženi dozvoljeno da putuje bez mahrema na turističko putovanje u domovini ili
u neku stranu zemlju. Put se organizuje sa grupom žena-prijateljica od kojih nekoliko putuje s
muževima. Svi odsjedaju u istom hotelu.
Odgovor: Ako se radi o čestitom i pouzdanom društvu, a sama žena ima pouzdanje u svoju
vjeru i moral, smatramo da nema smetnje, mada putovanje čisto turističkog karaktera i nije
neki razlog koji bi opravdavao izuzimanje iz općeg principa. Opći princip prema kojemu žena
treba putovati u društvu mahrema ustanovljen je radi zaštite, a ne sputavanja žene i njene
slobode. 

Pitanje: Da li je dozvoljeno ženi da putuje na duže vrijeme bez mahrema radi obrazovanja, s tim
da se pridržava svih propisa islama koliko god može?

Odgovor: Cilj zabrane da žena putuje sama bez mahrema jeste preventivna zaštita od
neprijatnosti kojima može biti izložena tokom putovanja te da se izbjegnu eventualna
sumnjičenja. U današnjim uvjetima putovanje i boravak su relativno bezbjedni, posebno
putovanje avionom i boravak u studentskom domu, ali ipak nije na odmet dodatna opreznost i
garancija makar u vidu čestitog ženskog društva. Djevojka bi trebala dobro razmisliti prije nego
se upusti u takav poduhvat, jer nije bez rizika i opasnosti. Savjetujemo oprez, a svako neka
odluči onako kako misli da mu je najbolje. Prije donošenja odluke, klanjajte istiharu namaz.

Pitanje: Da li udana žena treba pratnju kad misli obaviti izlet za ženskim džematom?
Odgovor: Ukoliko putuje u društvu čestitih i pouzdanih žena dopušteno je, naravno uz
saglasnost muža.

Otkrivanje pred tečićem

Pitanje: Nedavno mi se pokrila rodica (23 godine) i u nedoumici je da li može da bude
otkrivena pred svojim tetićem (s majčine strane) koji je peti razred osnovne škole i dajidžićem
koji ima 15 godina?
 
Odgovor: Spomenute se osobe u Šerijatu ne smatraju mahremom za dotičnu djevojku, pa
prema tome trebala bi biti pokrivena pred dječakom koji je dostigao fizičku punodobnost, a
ona se dostiže najkasnije s napunjenih 15 godina života.
Otkrivanje pred svekrom
Pitanje: Možete li nam reći da li žena može biti otkrivena pred svojim svekrom?
Odgovor: Svekar je mahrem svojoj snahi te nije obavezna da pred njim bude pokrivena kao
pred ostalim stranim muškarcima, što znači da može pred njim otkriti kosu, dijelove ruke i sl., ali
je poželjno da i tada bude prikladno i primjereno odjevena.

Promjena prezimena pri udaji

Pitanje: Imam ozbiljan i iskren nijet da se oženim, ali imam jedan problem. Naime, djevojkin
otac smatra da je grijeh i isključivo kršenje Allahovih naredbi, ukoliko ona promjeni svoje
prezime, čak iako uzme oboje. Dakle ispravno je samo ako ostane na svom prezimenu. Njen
otac se želi odreći nje, i prisutna je ogromna zabrinutost. Naravno, došlo je do negodovanja
kod mojih roditelja. Šta je ispravno da učinimo?
 
Odgovor: Uobičajeno je kod nas da mladenka prilikom vjenčanja preuzme muževljevo
prezime. Načelno, bolje je da žena zadrži svoje prezime s kojim je rođena, ili da tom
prezimenu eventualno doda i muževljevo radi veze s djecom u tom braku   putem istog
prezimena. Ovaj običaj kod nas suštinski ne vodi zabuni u porijeklu budući da se u rodnom i
vjenčanom listu žene uvijek spominju imena njenih roditelja kao i njeno djevojačko prezime.
Budući da se ne mijenjaju imena stvarnih roditelja niti se briše realno porijeklo, ne može se
reći da  ovim običajem dolazi do promjene porijekla osobe, ne pripisuje se nekom drugom
ocu, što je predmet zabrane u islamu. Prema tome, to pitanje je stvar dogovora među vama,
odnosno zainteresiranim stranama.
Istovremeni bračni život sa više muškaraca

Pitanje: Da li je u islamu dozvoljeno da žena ima više muževa, odnosno 4 kako je dozvoljeno da
muškarci imaju 4 žene, ako su sposobni da ih izdržavaju? 

Odgovor: Poliandrija, tj. istovremeni bračni život sa više muškaraca strogo je zabranjena u

šerijatu. Udata žena ne može sklopiti novi brak sve dok se ne raskine prethodni na šerijatski
valjan način. Razlozi su više nego očiti. Budući da je kod nas zakonom zabranjena poligamija
(višeženstvo), smatramo bespredmetnim raspravljanje o tome kao o nekom konkretnom
pitanju. 

Ibadet žene bez mahrame

Pitanje: Ja klanjam, postim, pokušavam da se držim Allahove rječi, no još nemam maramu na
glavi, je li to grijeh koji se ne oprašta?
Odgovor: Nenošenje marame pred stranim muškarcima nije veliki, neoprostivi grijeh. Kome će
ga Allah oprostiti, a kome ne, mi ne znamo. To zavisi od Njegove volje i milosti. Problem kod
ovog i sličnih grijeha jeste u ustrajnosti u njegovom činjenju makar se radilo o manjem grijehu.
U svakom slučaju ona koja ga čini treba se iskreno pokajati uz čvrstu odluku da ga više neće
činiti. To je jedan od uvjeta primanja pokajanja.

Učenje mevluda

Pitanje: Da li žena može biti učač mevluda? I da li je ispravno da se imam sa njom sašaptava koji
će dio mevluda učiti?

Odgovor: Iako je pretežno mišljenje da ženski glas nije avret, smatramo da je bolje da odrasla
žena ne uči mevlud pred muškarcima u džamiji.

Žena kao kandidat za reisu-l-ulemu

Pitanje: Da li se žena može kandidovati na funkciju reisu-l-uleme, a ako ne, zašto?

Odgovor: Reisu-l-ulema, osim nadležnosti predviđenih Ustavom Islamske zajednice, obavlja
(makar povremeno) dužnost imama i hatiba, posebno za bajram i džumu namaz. Prema
šerijatskim propisima nije ispravno da žena bude imam muškarcima u namazu, pa samim tim ne
može ni obnašati dužnost imama i hatiba u džematu. Ako ne može obnašati dužnost imama i
hatiba u džematu, ne može obnašati ni dužnost reisu-l-uleme (ili neku drugu dužnost koja
podrazumijeva predvođenje muslimana u namazu). Također, ženi u periodu hajza i nifasa nije
dozvoljeno postiti niti klanjati, niti se zadržavati i boraviti u džamiji, a sve spomenuto spada u
redovne aktivnosti reisu-l-uleme.  Prema tome, takva kandidatura ne bi bila u skladu sa
šerijatskim propisima niti sa Ustavom Islamske zajednice. Ukoliko bi se funkcija reisu-l-uleme
svela na puko administriranje poslovima Zajednice, bez funkcije imameta i hatabeta, onda ne bi
bilo zapreke za tu vrstu kandidature.

Pitanje: Primjećujem da se jako mnogo diskusija vodi, da se ljudi svađaju oko toga, da je došlo
do blažeg nereda, povodom pitanja da li ženska osoba pod hidžabom može da bude sudija u
civilnom društvu/sudu. Zanima me kakav je šerijatski stav o poslovima koje može da obavlja
vjernica? Da li postoje izuzeci? Pretpostavljam da u izuzetke automatski spadaju poslovi koji se
direktno suprotstavljaju vjeri, kao npr. rad u kazinu, bavljenju ne-religioznom muzikom i sl. Ali
šta je s poslovima koji bi i indirektno mogli biti u neskladu sa islamom, npr. u ovom slučaju
sudinica, koja nosi hidžab, vjeruje u šerijat i pridržava ga se. Znam da je pitanje osjetljivo, i
nadam se Vašem odgovoru. Također, mislim da bi bilo lijepo od Islamske zajednice da se izrazi
javno po ovom pitanju, jer mislim da diskusija i protesti idu na štetu pokrivenih vjernica.
Odgovor: Pitanje ko i gdje može i treba raditi ili ne raditi neke poslove je jedno pitanje, a drugo
je pitanje problem diskriminacije i uskraćivanja prava određenim osobama na osnovu
arbitrarnih odluka, tumačenja i želja. Sada je u fokusu pitanje diskriminatorske odluke VSTV-a, a
ne da li muslimanke (i muslimani) mogu i trebaju raditi u pravosudnim institucijama kod nas. To
nas već vodi na teren rasprava koje pokreću radikalne i ekstremističke grupe, koje
problematiziraju upravo takva i slična pitanja zagovarajući ideju o izoliranju vjernika iz
društvenih tokova. Sličnu praksu kao onu koju instalira VSTV,  s njihovom argumentacijom,
mogle bi koristiti i druge državne i javne institucije, i onda smo na terenu potpune diskriminacije
i eliminacije žena sa hidžabom iz društva. Jasno nam je da ima mnogo onih koji to žele i rade na
tome. Mi smo principijelno protiv diskriminacije i uskraćivanja prava, odnosno ograničavanja
slobode vjere po toj osnovi, a da li će neka žena s hidžabom tražiti i dobiti određeni posao, (i
treba li ga uopće tražiti) to je drugo pitanje. Ta dva pitanja ne treba miješati. Islamska zajednica
se već očitovala javno po ovom pitanju i osudila je odluku VSTV-a kao diskriminirajući po žene
koje nose mahramu iz nekog posebnog razloga, ili zato što to smatraju svojom vjerskom
obavezom i odjevnom praksom, koja je kao dio općih vjerskih prava zagarantirana domaćim i
međunarodnim zakonima i konvencijama, uz eventualna ograničenjima koja moraju biti
opravdana. Spomenutom odlukom se vjernici općenito diskriminiraju pod optužbom da bi mogli
biti pristrasni. Slijedi da oni koji nisu vjernici ne mogu biti pristrasni ili su manje podložni
pristrasnosti pa i onda kada tuže ili sude vjernicima ili pripadnicima drugog naroda. Kriterij
pristrasnosti je mahrama/vjera. To je neprihvatljiv princip. Općenito je poznato da se sudije i
tužioci, između ostaloga, biraju i po nacionalnom ključu. Zna se koji je sudija koje nacionalnosti.
I to bi onda mogla biti pretpostavka pristrasnosti sudije ili tužioca koji se izjasni o svojoj
nacionalnosti. A i onaj koji se ne izjasni može biti pristrasniji i veći nacionalista od onoga koji se
izjasni. Nema dileme da je odluka ciljano usmjerena na diskriminaciju po vjerskoj osnovi.

Žena kao član džematskog odbora

Pitanje: Prije par dana smo imali godišnju skupštinu našeg džemata i tom prilikom smo
izabrali gotovo čitav novi džematski odbor, međutim neko je predložio jednu djevojku da
bude član, a djevojka je dobila dovoljan broj glasova da može biti član džematskog odbora.
Kakav je islamski stav po ovom pitanju i šta treba činiti?
 
Odgovor: Nema šerijatske zabrane da žena bude član džematskog odbora. U aktuelnom
sazivu Vijeća za fetve Rijaseta IZ djeluje jedna žena, u prošlom sazivu Rijaseta bila je žena,
među članovima Sabora IZ ima žena, žene predaju u našim medresama i na islamskim
fakultetima, pa zašto bi bilo sporno da žena bude član džematskog odbora. Međutim, u
konkretnom slučaju, budući da džematski odbor u određenim segmentima nadzire rad
imama, možda nije dobro da u tom tijelu koje se bavi i tim poslom bude njegova kćerka.
Prema postojećim normativnim aktima  ne postoji zabrana  takvog članstva.
Pitanje: Da li je u islamu dozvoljeno da žena bude član džamijskog odbora, i da bude jedina
ženska osoba među muškarcima, pošto bi bila sama među muškarcima na sastancima?
Odgovor: Nema zapreke da se kandidujete za člana džematskog odbora makar bila jedina
žena u odboru. Zabranjeno je da dođe do osamljivanja muškarca i žene i zatvorenom
prostoru. Rad u kolektivnom tijelu to ne podrazumijeva, pa nema ni zabrane. Naravno,
sastanci, druženje, odijevanje, ponašanje... trebaju biti uz puno poštivanje islamskih etičkih
principa.

Obavaljnje hadža bez dozvole muža

Pitanje: Moja radna kolegica ima želju da obavi hadždž. Međutim, živi u braku sa čovjekom
koji nosi muslimansko ime ali joj ne dozvoljava da obavi hadždž. Može li ona poslati bedela a
da joj muž zato ne zna? Ona bi željela da obavi i tu islamsku dužnost, ali zbog mira u kući ne
zna što joj je činiti, jer on neće ni da čuje za njenu odluku o hadždžu.
 
Odgovor: Kao što nema pravo zabraniti supruzi da obavlja klanja, posti ramazan..., muž nema
pravo ni da joj zabrani odlazak na hadž. Međutim, ako bi brak zbog odlaska na hadž bio
doveden u pitanje, preporučujemo joj da osaburi neko vrijeme, jer je moguće da se njegovo
mišljenje promijeni. Moguće je i da preseli prije nje, pa može poslije njegove smrti obaviti tu
dužnost. Hadž nije trenutna, već odložna dužnost, pa ne treba žuriti sa slanjem bedela sve
dok ne bude sigurna da nije u mogućnosti da obavi hadž iz zdravstvenih razloga. U svakom
slučaju, dobro bi bilo da napiše oporuku da se u slučaju njene smrti za nju pošalje bedel.
Hatar muža ima svoje granice. Cijena njegovog uvažavanja ne mogu biti vjera i njeni propisi.

Rad žene i zarada

Pitanje: Da li žena mora pitati muža za dozvolu ako želi da radi? Ako joj dozvoli, da li ona može
sa tim zarađenim novcem raspolagati kako ona želi ili mora muža pitati kada želi nešto da kupi
za taj novac? Da li muž ima pravo narediti ženi da mora raditi i ako ona to ne želi?

Odgovor: Bračni život ne treba posmatrati kroz jednostavnu formulu "narediti i zabraniti".
Bračni život je zajednički život i podrazumijeva međusobno uvažavanje, dogovaranje i
razumijevanje potreba supružnika. Nije normalno i razumno da se žena zaposli bez saglasnosti i
znanja supruga. Izlaskom iz kuće i provođenjem određenog vremena na poslu neka prava
supruga su uskraćena i stoga on treba dati svoju saglasnost na takvu situaciju, izuzev ako je to
supruga uvjetovala prilikom sklapanja braka. Sa zarađenim novcem ona može raspolagati, ali je
poželjno da to bude uz znanje i saglasnost muža. Dio zarađenog novca supruga treba utrošiti na
podmirenje troškova zajedničkog života budući da se ti troškovi uvećavaju njenim zaposlenjem.

Muž nema pravo prisiliti suprugu da radi van kuće ukoliko ona to ne želi, budući da je posao van
kuće dovodi u nove, katkada nepredvidive situacije i iskušenja koja mogu negativno uticati na
njeno fizičko i psihičko zdravlje. Neophodno je da se supružnici o tako važnim pitanjima koja se
tiču njihovog zajedničkog života dogovaraju i usaglase interese. Bez toga, brak će biti pun
trzavica i problema.

Vrijeđanje muslimanki na radnom mjestu

Pitanje: Kako postupiti kada na poslu dolazi do vrijeđanja i dodirivanja radnica muslimanki od
strane muškaraca?
 
Odgovor: Takvo neprimjereno ponašanje prema radnici treba prijaviti nadležnim policijskim
organima kao i instancama za zaštitu ljudskih prava, kao uznemiravanje i mobing koji su
zakonom zabranjeni. Prema tome, ne treba se miriti s takvim stanjem i bez nužde trpiti bilo
čije verbalno i fizičko uznemiravanje i vrijeđanje.

Pokrivena žena i posao

Pitanje: Je li može pokrivena žena raditi, ići na posao?

Odgovor: Pokrivena žena može ići na posao i raditi. To nije zabranjeno.

Ljekarski posao
Pitanje: Želim vas pitati da li pokrivena žena može biti doktorica, zbog toga što mora
dodirivati pacijente prilikom pregleda?
 
Odgovor: Nema zabrane za pokrivenu ženu da se bavi ljekarskim poslom. Dodirivanje i
pregled pacijenata je samo u okviru nužnog posla. Po čemu bi dodorivanje pacijenata prilikom
pregleda bilo zabranjeno pokrivenoj, a dozvoljeno otkrivenoj muslimanki koja se bavi
liječničkim poslom. Propis je u tom smislu isti. Naravno, ako liječnica muslimanka ima
mogućnost izbora, bolje je da odabere ono radno mjesto na kojem će biti više na usluzi
ženama. 

Pitanje: Pokrivena sam i idem u medicinsku školu. U sklopu toga imam prvu pomoć i
takmičenja iz iste. Tamo ćemo imat na nekoj osobi povrede koje moramo obraditi. U slučaju
da bude muško koliki mi je grijeh i da li je grijeh da diram tog muškarca u sklopu obrade rana i
slično?
 
Odgovor: Nema zabrane za pokrivenu ženu da se bavi medicinskim i ljekarskim poslom.
Dodirivanje i pregled pacijenata je samo u okviru nužnog posla. Naravno, ako možete da
birate pa da previjate samo ženske osobe, bolje je da se potrudite i da se izborite za to.

Muslimanka kao fizioterapeut

Pitanje: Završila sam višu medicinsku školu, smijer fizioterapeut. Živim na Zapadu, pridržavam
se šerijatskih propisa oblačenja i ponašanja žene van kuće. Trenutno radim u staračkom domu
kao njegovateljica, da li mi je takav posao dozvoljen jer radim pranje i njegu i muškaraca (to su
muškarci preko 60 godina starosti i uglavnom nepokretni)? Da li mi je dozvoljeno da radim kao
fizioterapeut u bolnici ili privatnoj praksi, jer bih tu morala nekada da radim i medicinsku
masažu?

Odgovor: Posao fizioterapeuta nije od poslova koji odgovaraju pokrivenoj muslimanki, posebno
ako morate raditi sve one poslove koje spominjete u svom pitanju, a odnose se na čišćenje
muških osoba. Međutim, ako ste u stanju stvarne potrebe za poslom i zaradom koju taj posao
donosi, kako biste ste osigurali osnovne životne potrebe, nema smetnje da ga obavljate dok ne
nađete neki drugi posao, kao npr. fizioterapeutkinja samo za žene i sl.

Žena i bavljenje sportom

Pitanje: Interesuje me stav o bavljenju sportom (za žene vjernice). Mislim da je to jako bitna
stavka kako za fizički tako i za psihički zdravu ličnost. Da li postoje određeni uslovi, ograničenja,
preporuke? Da li imamo razlog zašto se ne bismo trebale baviti sportom u javnosti (trčati, voziti
biciklo, rolati itd.) ako time ne kršimo propise o hidžabu?

Odgovor: Nema šerijatske smetnje da se žena bavi sportom, štaviše to je poželjno budući da
pozitivno djeluje na zdravlje, ali uz poštovanje i primjenu islamskih etičkih normi, poput
prikladne odjeće i prikladnog ambijenta. Nije prikladan ambijent za bavljenje sportom žene pod
hidžabom, kao ni one koja nije pod hidžabom, pred muškom publikom. 

Učestvovanje u fitnes programu

Pitanje: Iako se hranim zdravo i u normalnim količinama, imam problema sa težinom. Jedna
prijateljica mi je preporučila da krenem sa njom na zumbu/fitnes pošto se i ona bori sa viškom
kilograma. Upoznata sam s zabranom muzike i prestala sam je slušati, međutim interesuje me
smijem li se uključiti na fitnes ili nešto slično iako tamo muziku puštaju zbog motivacije?
 
Odgovor: Nema zapreke da se uključite u program vježbi namijenjenih smanjenju tjelesne
težine (fitnes) ako žene vježbaju odvojeno od muškaraca.
Obuka u streljaštvu

Pitanje: Moje pitanje glasi: Da li je dozvoljeno ženi da ide na obuku iz streljaštva u neki klub koji
tu obuku vrši, a gdje su treneri koji obučavaju muškarci i dodir pri obuci bi bio neizbježan. Kako
Islam gleda na to?
Odgovor: Streljaštvo je koristan sport. Vježbanje i bavljenje tim sportom nije sporno, a način
poduke treba dogovoriti s instruktorom. Moguće je angažirati i žene kao instruktorice u slučaju
potrebe.

Obavljanja kućnih poslova

Pitanje: Da li je žena u braku obavezna, bez obzira da li radi ili ne, obavljati kućne poslove kao
što su kuhanje, čišćenje i sl., ili se o tome supružnici trebaju dogovoriti prije ili u braku?

Odgovor: Šeri’at izričito niti duži niti oslobađa suprugu od obavljanja kućnih poslova. To je stvar
običaja, konvencije i dogovora supružnika prilikom sklapanja ili tokom trajanja braka.

Pomaganje supruzi u kućnim poslovima

Pitanje: Da li smeta da ja kao 33-trogodišnji hadžija pomažem supruzi u kućnim poslovima kao i
obavezama oko djece?
Odgovor: Ne znam odakle Vam ideja da bi uopće mogla postojati neka šerijatska smetnja da
kao hadžija pomažete supruzi u kućnim poslovima. Moguće je da postoje neke običajne i
psihološke barijere koje nisu vjerski utemeljene i opravdane. Naprotiv, to je pohvalno
ponašanje osim ako supruga zbog lijenosti i inata ne želi raditi kućne poslove. Tada bi to bilo
pomaganje u lijenosti, a ono nije preporučeno.

Pregled i porod kod ginekologa muškarca

Pitanje: Pošto nosim hidžab zanima me da li je u šerijatskom zakonu dozvoljeno ili zabranjeno
da muslimanku pregleda muški doktor bilo koje grane medicine (stomatolog, kardiolog,
ginekolog i sl.)? Pošto nisam u to sigurna, nastojim da uvijek idem doktoricama. Međutim, pošto
sam trudna zanima me da li mi je haram da me porodi muški ginekolog, jer sam čula da se ne
može birati i da porođaj obavlja onaj ginekolog koji se zadesi kao dežurni u bolnici?

Odgovor: Kao što ste tražili doktorice u slučaju drugih bolesti i potreba, trebate utoliko prije
tako postupiti i u slučaju ginekološkog pregleda i poroda, naravo pod uvjetom da Vam je to
dostupno i da postoji adekvatna alternativa. Ukoliko Vam to nije dostupno ili postoji neki drugi
opravdani razlog, onda možete koristiti usluge muškog ginekologa. Nužda zakon mijenja, kaže
jedno šerijatsko pravno načelo, a da li ta nužda postoji u Vašem slučaju, sami procijenite.

Pitanje: Imam nekih zdravstveni problema i srećom, dobila sam  jednog ženskog doktora
(hirurg).
Ona mi je rekla, da moram uraditi jedan pregled, što prije, ali ne može mi obećati da će taj
pregled obaviti ona. Postoji mogućnost da taj pregled obavi i muški doktor. I jasno mi je rekla,
da se ne može unaprijed znati, koji doktor će da bude na pregledu. Ona mi tu, ne može nikako
da pomogne.
Kad je vidjela, da sam bila malo zbunjena, ona mi je rekla, da moram taj pregleda da uradim,
zbog mojih simptoma. Sad stvarno ne znam, sta da radim! Većina hirurga tu su muškarci, pa je
velika mogućnost da bude doktor muškarac. Pregled je malo intiman, pa i da ženski doktor to
obavi, nije baš svejedno, a kamoli još muški doktor. Taj pregled je njima svakodnevnica i ne
gledaju na to, kao što ja gledam. Šta mi vi predlažete, da uradim?

Odgovor: Ako je situacija takva kakva je, tj. ako se ne može osigurati da pregled obavi žena
ljekar, makar i u privatnoj ordinaciji, ako nije preskupo, onda nema smetnje da obavite pregled
kod ljekara muškarca, jer nužda zakon mijenja. Neće Vaša vjera biti ugrožena time što će nužni
pregled obaviti ljekar muškarac. Predlažemo Vam da obavite taj pregled.
Pitanje: Radim u firmi gdje je menadžer odlučio da svi uposlenici izvrše sistematski pregled. Ja
i moje  kolegice ne bi željele ići na preglede gdje rade doktori muškarci. Menadžer preduzeća
je sklopio ugovor baš sa tim ordinacijama gdje upravo rade doktori muškarci.  Šta je ispravno
da uradimo da odemo na pregled ili da odbijemo poslušnost i ne izvršimo sistematski
pregled?
 
Odgovor: Ukoliko postoji mogućnost da se sistematski pregled obavi samostalno, po
vlastitom izboru uposlenika, onda trebate tako i postupiti. Možda je moguće zamoliti
odgovorne u ordinaciji da angažiraju žensko medicinsko osoblje radi sistematskog pregleda
žena. Ako to ne bude moguće, onda imate neku vrstu isprike jer nemate izbora osim da
odbijete sistematski pregled i rizikujete gubitak posla. Ako ne uspiju pokušaji da sistematski
obavite kod ljekara - žena, onda ga obavite onako kako  se može - mora. Allah u Kur'anu kaže:
"Allah želi da vama olakša, a ne da poteškoća imate".

Gubljenje djevičanstva ginekološkim pregledom

Pitanje: Trenutno imam problema ginekološke prirode, djevica sam, a ljekar, radi uspješnosti
dijagnostike, insistira da me pregleda vaginalno, jer neke nalaze može samo obaviti na taj način,
a po njenom ubjeđenju meni trenutno nije dobro (iako se ja baš tako strašno loše i ne osjećam).
Pitala sam za drugo mišljenje i dobila isti odgovor (radi nalaza ultrazvuka i opšte simptomatike).
Živim u stranoj zemlji u kojoj je više nenormalno biti djevica u mojim godinama nego normalno
(zagazila sam već odavno u tridesete), iako to za mene kao mu'minku nije mjerilo po kojem bih
se ja ravnala, ali navodim ovo samo da bih pojasnila i stav ljekara i njihovo eventualno
nerazumijevanje mog stajališta kad je već u pitanju zdravlje. Po njihovom stajalištu, nakon takve
vrste pregleda formalno više neću biti djevica, ali moralno sam djevica sve dok nisam imala
odnos s muškarcem. Isto tako smatraju da bi moj budući partner trebao imati razumijevanja kad
je zdravlje u pitanju. Ali na to mogu reći: ne poznaju oni nas. Šta da radim? Kakav je stav islama
o ovom pitanju, jer se trenutno osjećam stavljena pred zid s izborom: 'himen ili život/zdravlje'.

Odgovor: Ukoliko je situacija doista takva i vaginalni pregled neophodan radi kompletiranja
ljekarskih nalaza, nema šerijatske smetnje da se taj pregled obavi, jer je očuvanje života i
zdravlje jedna od temeljnih vrijednosti koje štiti šerijat. Nužda privremeno čini dozvoljenim ono
što je inače zabranjeno kako bi se prevazišlo stanje nužde. To je poznato šerijatsko načelo.
Djevojka kojoj je himen oštećen ili uništen na taj način i dalje se pravno tretira djevicom.
Budućem mužu možete skrenuti pažnju na tu vrstu pregleda i njegove posljedice i
dokumentovati to ukoliko bude insistirao na dokazu. Naravno, ukoliko je moguće da
ginekološke preglede obavi žena ginekolog, to je bolje, a ako to nije moguće, nema smetnje da
se obavi onako kako je moguće i dostupno.
Otkrivanje avreta između žena

Pitanje: Da li je dozvoljeno da žene jedne pred drugima otkrivaju avrete? To je kod nas bilo
prisutno dok su postojali hamami (javna kupatila). Isto tako, prisutno je i u ženskim
abdesthanama, bar kada je upitanju skidanje mahrame radi mesha. Vjerovatno je prisutno i
otkrivanje mahrame među prijateljicama na sijelu. Kakav je vaš stav?

Odgovor: Žena može pred drugom ženom skinuti mahramu, jer kosa žene, kao ni ostali diijelovi
tijela, mimo tijela između pupka i koljena, nisu avret pred drugom ženom muslimankom. Prema
tome nema smetnje da žena u ženskoj abdesthani skine mahramu radi činjenja mesha.

Abdest žena u zajedničkoj abesthani

Pitanje: Kako žena može pravilno uzeti abdest u abdesthani koja nije samo ženska, s obzirom
na mahramu i otkrivanje ruku do iza lakata i vrata?
 
Odgovor: Trebate se potruditi da žene dobiju posebnu abdesthanu, ili odjeljeni dio iste
gasulhane, tj. s nekom odgovarajućom pregradom. To je vaše pravo, ukoliko je to moguće
izvesti. A ako ne, onda zahtijevajte da u vrijeme kada žene uzimaju abdest, muškarci ne budu
prisutni.

Boravak u kući nakon muževlje smrti

Pitanje: Žena nije pokrivena, ali obavlja namaz, posti i ispunjava druge islamske propise. Da li je
ona, nakon smrti svoga muža, dužna biti pokrivena 40 dana ili 4 mjeseca i 10 dana? Znam da
svaka žena treba da bude pokrivena, ali kakav je stav u ovakvim situacijama? Da vas Allah
nagradi na odgovoru.
Odgovor: Općepoznato je da punoljetna muslimanka treba biti propisno odjevena i u žalosti i u
radosti. Nakon smrti muža muslimanka ostaje u periodu pričeka, u kojem se ne može udati i taj
period traje četiri mjeseca i deset dana ili dok se ne porodi ako je trudna. Uzvišeni Allah u suri
El-Bekare kaže: “Žene su dužne čekati četiri mjeseca i deset dana poslije smrti svojih muževa. I
kada one ispune njima propisano vrijeme za čekanje, vi niste odgovorni za ono što one, po
zakonu, sa sobom urade - a Allah dobro zna ono što vi radite.” (El-Bekare, 234.) U suri Et-Talak
Uzvišeni Allah kaže: “A one žene vaše koje su nadu u mjesečno pranje izgubile i one koje ga nisu
ni dobile, one trebaju čekati tri mjeseca, ako niste znali. Trudne žene čekaju sve dok ne rode. - A
onome ko se Allaha boji, On će sve što mu treba učiniti dostupnim.” (Et-Talak, 4.) Period pričeka
je ujedno i period žalosti, stoga žena u tom periodu ne izlazi iz kuće bez potrebe, a i kada izlazi
treba biti propisno odjevena, bez uljepšavanja, jer je u žalosti.

Dojenje u toku nove trudnoće

Pitanje: Da li se može dojiti ako žena zatrudni dok je dijete još dojenče, ili treba prekinuti
dojenje?
Odgovor: Nema šerijatske zapreke da žena doji dijete tokom nove trudnoće. U hadisu kojega je
zabilježio Muslim i drugi autori autoritativnih zbirki hadisa navodi se “da je Poslanik a.s. kanio
zabraniti dojenje u trudnoći, ali je obaviješten da to čine Vizantijci i Perzijanci, bez štete za
njihovu djecu”, pa je odustao od te namjere. O zdravstveno-medicinskom aspektu tog pitanja
trebate se konsultirati s ljekarom (pedijatrom). Propis se u ovom slučaju veže za štetnost tog
postupka po razvoj zametka, a to utvrđuje medicinska nauka kao i narodno iskustvo.

Prekid dojenja prije isteka dvije godine

Pitanje: Imam pitanje u vezi sa dojenjem djeteta. U Kur´anu se navodi da ako hoćeš da ti bude p
otpuno dojenje treba dijete dojiti pune dvije godine! Mene interesuje da li je grijeh ako se ranije 
prestane dojiti dijete iako je žena u mogućnosti da i dalje doji?
Da li postoje dokazi ili  mudro objašnjenje zašto se navodi baš dvije godine u Kur´anu?
Malo sam u dilemi, jer me strah da prestanem dojiti sina prije nego napuni dvije godine. Bojim s
e da mu nešto ne uskratim time! Molim vas da mi razjasnite ovo pitanje!

Odgovor:Dojenje djeteta u periodu od pune dvije godine je preporuka, a ne obavezujuća norma
. Mudrost i svrha preporuke djelimično su nam poznati. Naime, savremena medicinska istraživa
nja potvrđuju važnost dojenja, odnosno majčinog mlijeka
za pravilan razvoj djeteta u svim segmentima, jača emocionalnu vezu majke i djeteta, slabi mog
ućnost brzog novog začeća majke, korisno je po zdravlje majke... Vjerovatno ima i drugih koristi 
dužeg dojenja djeteta koje će se vremenom
otkrivati. Međutim, uz konsultaciju s djetetovim ocem i pedijatrom, dozvoljeno je i ranije prekin
uti s dojenjem shodno dijelu kur’anskog ajeta u kojem se kaže:
“...Ako njih dvoje (roditelji) na lijep način i sporazumno odluče da dijete odbiju,to nije grijeh...” (
El-Bekara, 233)
Džuma-namaz za žene

Pitanje: Interesuje me da li žene mogu petkom kod kuće odmah kad nastupi podne namaz da
klanjaju ili treba da sačekaju dok se klanja džuma namaz pa tek onda da klanjaju podne?

Odgovor:S obzirom da džuma namaz nije obavezna za žene, one mogu klanjati podne odmah
po nastupu podnevskog vakta, ali je mustehab (poželjno) da sačekaju da imam završi s
klanjanjem džume. Nije dopušteno osobi koja nema ispriku, tj. kojoj je klanjanje džume
obaveza, klanjati podne namaz prije završetka klanjanja džume.

Žena i posjeta mezarju

Pitanje: Po predanju moje majke Allah rahmetile, žene ne posjećuju mezare i ja se toga
pridržavam. Međutim, u posljednje vrijeme sve češće čujem da je upravo pohvalno da žene
idu na mezare. Sada sam u nedoumici, da ili ne. Molim Vas da mi odgovorite.
 
Odgovor: Nema vjerske zapreke da žene posjećuju mezarje uz poštovanje islamskog bontona
u odijevanju i ponašanju. I ova tradicija o kojoj govorite u Vašem pitanju ima svoje opravdanje
i utemeljenje u okolnostima u kojima se ustanovila i prakticirala. Inače se ne podstiče
posebno posjeta žena mezarjima.

Pitanje: Kakav je propis posjete žene pri posjetu mezarju?

Odgovor: Dozvoljeno je ženi da posjeti mezarje pridržavajući se pri tome islamskih propisa i
adaba. Nije neophodno da u njenom društvu bude mahrem, osim ako postoji opasnost da
bude napadnuta ili napastvovana.
Trudnica i posjeta mezarju
Pitanje: Da li mi možete molim Vas reći da li trudnica smije posjećivati mezarje?
 
Odgovor: Nema zapreke/zabrane da trudnica posjeti mezarje kao i žena koja nije trudna.
Nošenje mahrame na mezarju
Pitanje: Interesuje me da li je obavezno da žena stavi maramu prije ulaska na mezarje, zatim
kada se želi učiti ja`sin umrlom može li se stajati kraj ograde mezarja ili se mora prići tom
kaburu, i uzima li se abdest prije učenja ja`sina?
 
Odgovor: Punoljetna muslimanka je obavezna nositi mahramu prije i poslije ulaska u mezarje
kao i tokom same posjete. Nema razlike u obaveznosti između tih stanja. Ako osoba uči nešto
iz Kur'ana (Jasin i sl.), može to činiti i kraj ograde a i u unutar mezarja. Ako uči držeći Mushaf
ili napisanu suru, treba biti pod abdestom, a ako uči napamet, bolje je da bude pod
abdestom, ali nije strogo uvjetovano.
Porodiljska naknada
Pitanje: U braku sam dvije i po godine. Živim u Hrvatskoj i imam hrvatsko državljanstvo, a
supruga mi je iz BiH i ona trenutno ima status stranca sa privremenim boravkom. Trenutno
je  u trećem mjesecu trudnoće. Zbog različitih spleta okolnosti iako je visoko obrazovana nije
mogla naći posao. Hvala Allahu, ja imam posao i pokrivamo osnovne troškove sa mojom
plaćom. U Hrvatskoj postoji naknada za porodilje. Da li je dopušteno muslimanu/ki da koriste
tu naknadu? Pravo na tu naknadu imaju hrvatski državljani (zaposleni i nezaposleni) i  stranci
sa stalnim boravkom. Također pravo na tu naknadu ima i stranac koji nema stalni boravak ako
je prijavljen bio u radni odnos a onda zbog poroda otišla na porodiljski dopust. Da li je
dopušteno raditi ugovor o radnom odnosu  sa nekim poslodavcem  koji bi omogućio strancu
bez stalnog boravka, kako bi ova mogla ostvariti pravo na porodiljsku naknadu, s time da se u
dogovoru s poslodavcem isplate svi njegovi troškovi nazad tako da firma nije ni u kakvom
gubitku.
 
Odgovor: Preporučujemo Vam da postupate sukladno zakonu, jer se prevare prije ili kasnije
otkriju i time nanosi šteta ugledu svih muslimana. Nastojte da ispunite zakonske uvjete za
porodiljsku naknadu i regularno ostvarite to pravo.
Žena i korištenje motora

Pitanje: Da li postoji prepreka u islamu da se žena muslimanka vozi na prevoznom sredstvu

poput motora ili bicikla? Ima li ikakve osnove u islamu da se zabranjuje vožnja na takvim
sredstvima i kakav je vaš stav u vezi toga?

Odgovor: U osnovi nije zabranjeno, ali izlaže ženu mogućnosti da se otkriju ili neprimjereno
ukažu dijelovi tijela, a i običajno nije baš prihvatljiv način ponašanja žene. Katkada je izložena
podrugivanju i podsmijehu ljudi zbog toga. Zato smatramo da je bolje da izbjegava ta prevozna
sredstva osim u nuždi ili stvarnoj potrebi. Posebno preporučujemo pokrivenim ženama da ih
izbjegavaju.
Žena i intimni odnosi nakon mjesečnice
Pitanje: Kada ženi prestane mjesečnica, prvo se okupa pa onda ima odnos sa svojim mužem
pa se opet okupa kako bi bila šerijatski cista! Da li se mora okupati nakon mjesečnice kako bi
odmah imala odnos ili može imati odnos bez kupanja, pa poslije da se okupa kako bi bila
čista?
Odgovor: Žena se mora okupati nakon mjesečnice, a prije spolnog odnosa, osim u dva slučaja
u našem mezhebu, a to je ako hajz prestane nakon deset dana od njegovog početka, ili ako
nakon prestanka hajza prođe cijeli namaski vakat u kojem žena ne klanja namaz. Ali i u ova
dva slučaja je preporučljivo da se prvo okupa. Da pojednostavimo, žena se treba okupati
nakon hajza, pa tek onda može stupiti u odnos s mužem.

Rođenje djeteta i akika

Obaveze muslimana kada mu se rodi dijete

Pitanje: Da li možete u redoslijedu da mi nabrojite radnje (obaveze) i u kom vremenskom

intervalu po rođenju muškog djeteta mora da obavi jedan musliman?

Odgovor: Po rođenju djeteta lijepo je na desno uho djeteta proučiti ezan i nadjenuti mu ime.
Sedmi dan po rođenju lijepo je prirediti akiku - zaklati kurbana (ako su roditelji imućniji za
muško dijete trebaju zaklati dva kurbana), prirediti sohbet, ili podijeliti to meso u cijelosti,
eventualno ošišati kosu (ako neće škoditi) i podijeliti nešto sadake. Kad ljekar ocijeni da je
pogodno vrijeme za sunećenje, treba izvršiti i taj propis. To su ukratko najvažniji propisi u vezi
rođenja djeteta.

Postupci pri rođenju djeteta

Pitanje: Htjela bih da postavim pitanje vezano za novorođenče staro sedam mjeseci. Da li treba
za rođenje djeteta (muškog djeteta) klati kurban i da li se to može obaviti sada za Bajram? Ima li
još kakvih pravila oko rođenja djeteta koja treba obaviti?

Odgovor: Preporučeno je za novorođenče zaklati kurban sedmi dan po rođenju, nadjenuti mu

lijepo muslimansko ime, a neposredno po rođenju proučiti ezan na desno, a ikamet na lijevo uho.
Također, lijepo je ošišati kosu ukoliko je ima na glavi djeteta i podijeliti nešto sadake. Ukoliko se
kurban ne zakolje sedmi dan, može se učiniti i kasnije. Meso treba u cijelosti podijeliti ili
prirediti sohbet i pojesti ga. Ništa ne treba zadržavati od tog mesa. Muško dijete treba osunetiti
kada to bude moguće po procjeni stručne osobe. Ovo su osnovni propisi o novorođenčetu, koji su
uglavnom iz ranga poželjnog i lijepog običaja, a ne obavezujućeg, osim sunnećenja koje je
neophodno.

Pitanja vezana za akiku

Pitanje: Moja pitanja su vezana za rođenje muškog djeteta, kao i obaveze koje nastaju sedmog
dana od rođenje djeteta, uz napomenu da se dijete trenutno nalazi u inkubatoru, obzirom da je
došlo do prijevremenog poroda, te da vjerovatno neće biti otpušteno iz bolnice prije sedmog
dana od rođenja.

1) Da li da zakoljem kurban (dva za muško dijete) sedam dana od rođenja ili da čekam da izađe
iz bolnice, pa da u jednom danu 14. dan, 21. dan ili neki drugi dan, pa da se u tom danu prouči
ezan i ikamet, dadne ime djetetu, obavi šišanje i davanje sadake?

2) Da li zaklati kurban/akiku tamo gdje će dijete živjeti (Bugojno) ili je to moguće uraditi u
mjestu gdje će dijete po rođenje živjeti prvih 40 dana (Bihać)?

3) Da li je dovoljan nijjet za klanje kurbana ili je obavezno i prisustvo roditelja dijeteta, prilikom
čina klanja kurbana za dijete?

Odgovor: Neka Vam je hairli i mubarek rođenje djeteta. Nadamo se da će što prije izaći iz
inkubatora zdravo i napredno ako Bog da.

1. Što se tiče vremena klanja kurbana na ime akike za novorođeno dijete ono je definirano kako
slijedi: 7.,14. ili 21. dan po rođenju djeteta. Ukoliko se ne izvrši u tim terminima možete i kasnije
u bilo kojem danu. Dakle, sami odaberite ono što vam odgovara.

2. Mjesto klanja akike nije relevantno. Dakle, odaberite ono što Vam je lakše i pogodnije, Bihać
ili Bugojno, svejedno je.

3. Dovoljan je nijjet roditelja da je kurban namijenjen za akiku i nije neophodno njihovo

prisustvo činu klanja kurbana.

Dileme oko akike i učenja ezana

Pitanje: Moja supruga je rodila prije pet dana djevojčicu, pa je ona maloj curici proučila ezan na
desno, a ikamet na lijevo uho, s obzirom da nisam bio u mogućnosti to učiniti u bolnici, pa me
zanima:
 
1. Da li ja moram ponoviti taj čin, jer nisam nigdje pročitao ni čuo da žene rade takvo nešto?
2. Da li je dozvoljeno, sa vjerskog stajališta, da ponovim učenja na uši djetetu, samo zato što je
to moja velika želja, bez obzira, i ako bi suprugin čin, učenja ezana i ikameta, bio ispravan ?

3. Da li radnje, kao što su klanje kurbana namijenjene za akiku, podjele i kuhanja mesa ovčetine,
nadijevanje imena djetetu moraju biti isti dan, s obzirom da smo se supruga i ja odlučili za ime
djeteta?

4. Da li je neophodno da dovu za dijete prouči imam, samo zato što ne znam arapski, ili je
dovoljan nijet, da su sve te radnje posvećene Allahu kao zalog za dijete?

5. Da li supruga i ja možemo pojesti dio mesa kad se skuha ili baš sve moramo podijeliti?

Odgovor: Nije neophodno da ponovite učenje ezana i ikameta na uho djeteta, ali nema smetnje
da to ponovite ukoliko imate želju za tim. Propisi vezani za akiku nisu imperativnog karaktera,
dakle ne radi se o farzovima i vadžibima, već o sunnetima i mendubima, pa ako se nešto i
propusti, kao npr. da se ime nadije ranije, a meso od akike pripremi kasnije, neće se počiniti
grijeh. Dovu možete i vi proučiti, nije neophodno prisustvo imama, ali smatramo da je lijepo da
imam prouči dovu, kako bi i on bio upoznat s rođenjem novog djeteta, koje će sutra, ako Bog da,
dolaziti kod njega u mekteb na mektebsku pouku. Nema smetnje da i vaša porodica učestvuje u
konzumiranju mesa od akike. Bitno je ne zadržavati to meso, već ga treba pripremiti i servirati
gostima koje pozovete na akiku, što je bolje, ili podijeliti u cijelosti.

Akika i nadijevanje imena djetetu

Pitanje: Dobili smo kćerkicu, hvala Allahu dž.š. na tome, i sada me interesuje sljedeće:

1. Proučio sam ezan i ikamet prve prilike kada je to bilo moguće po rođenju djeteta, ali nisam je
pozvao 3 puta po imenu njenom i majkinom. Da li opet da proučim ezan i ikamet i pozovem je
po imenu, i nakon toga proučim dovu za novorođenče?

2. Da li treba meso od akike ( koje cemo insallah zaklati ubrzo jer nismo stigli 7, 14 dan )
trebamo podijeliti kao meso kurbana ( jer sam to upravo pročitao na sajtu rijaseta ) ili trebam
napraviti gozbu za prijatelje, rođake od tog mesa?

Odgovor:  1. Budući da ste proučili ezan i ikamet novorođenčetu, nema potrebe da ponavljate
učenje ezana i ikameta niti šta drugo u vezi tog pitanja. Ovi propisi inače nisu iz kategorije
obaveza tako da ih ne treba naknadno obavljati.

2. S mesom kurbana za akiku se nešt drugačije postupa, tj. ne zadržava se ništa za sebe, već se
dijeli u cijelosti, ili priređuje sohbet za prijatelje i rodbinu i servira se u cijelosti. U nuždi, može
se zadržati nešto za sebe i porodicu. Neka Vam je mubarek rođenje kćerkice i neka joj Allah
podari zdravlje, uputu i lijepu nafaku.
Učenje djetetu prilikom rođenja

Pitanje: Interesuje me šta i kako treba proučiti kad se dijete rodi?

Odgovor: Kad se rodi dijete treba mu proučiti tihim glasom ezan na desno, a ikamet na lijevo
uho, zahvaliti se Uzvišenom dovom i zamoliti Ga da podari djetetu zdravlje i uputu, i da ga
sačuva od svih belaja. Sedmi dan je dobro zaklati kurbana - akiku, ili 14. ili 21. dan. Ako se
tada ne priredi akika, može u bilo koje vrijeme kasnije.

Klanje kurbana povodom rođenja djeteta

Pitanje: Ako Bog da uskoro ću da dobijem kćerku, pa sam čuo od starijih da je lijepo "zaklati"
nešto kao kurban (ovcu) za buduću kerku poslije njenog rođenja. Ne znam ništa u vezi toga pa
bih htio da znam da li je to lijepo i radi čega se to ustvari radi? Moja žena i ja smo klali ove
godine kurban.

Odgovor: Lijepo je, nije obaveza, ako ste u mogućnosti, da sedmi dan po rođenju vaše kćerke,
ili 14. ili 21., a poslije toga bilo koji dan, zakoljete kurban, koji se zove akika. Meso tog kurbana
treba zadržavati za sebe već ga u cijelosti podijeliti ili eventualno prirediti sohbet na kome će se
servirati. Taj kurban se razlikuje od uobičajenog kurbana koji se kolje na Kurban-bajram.

Propisi vezani za akiku

Pitanje: Uskoro očekujem kćerku pa imam nekoliko pitanja. Ezan i ikamet ću joj ja ako Bog da
proučiti po propisu. Pa me zanima objašnjenje sljedećih propisa:

Brijanje glave i davanje imena na sedmi dan - brijanje je li to bukvalno ili se može samo potšišati
kosa i šta slijedi za obred davanja imena? Planiram i prirediti gozbu u povod akike, sa kurbanom
koji ću zaklati tim povodom. Mislio sam ugostiti goste, pa mi neki kažu da to nije sevap već da
mi je bolje da to meso podjelim siromasima radi sadake djetetu.

Da li ja sad moram jedan kurban da podjelim i jedan za gozbu, znači dva za akiku a sa obzirom
da će za koji dan i kurban bajram koji sa akikom nema veze i koji je obavezan za razliku od
akike, to znaci treći kurban.

U dugoročnom sam dugu za otplaćivanje kuće ali sebi hvala Allahu mogu priuštiti da zakoljem
dva a ako moram onda ću nekako i ovaj treći?

Odgovor: Neka vam je mubarek i hairli rođenje djeteta. Kada je riječ o brijanju - šišanju kose,
dovoljno je ošišati malo kose i podijeliti nešto sadake, bez brijanja, budući da može povrijediti
nježnu kožu ili izazvati infekciju. Kada se radi o akiki, dovoljan je jedan kurban i možete ga
upotrijebiti u priređivanju sohbeta na koji ćete pozvati rodbinu i prijatelje i u cijelosti ga
upotrijebiti. Nije neophodno podijeliti meso siromasima i sl. Dijeljenje neke sadake uvijek je
poželjno i dobro. Ovi propisi inače nisu obavezujućeg karaktera, već spadaju u pohvalna djela za
one koji su u stanju da ih izvrše.

O životinji koja se kolje kao kurban za akiku

Pitanje: U februaru, ako Bog da, planiram zaklati kurban za akiku - rođenje djeteta. Ovan kojeg
planiram zaklati je rođen ove godine u maju što znači da neće imati punu godinu dana. Da li
može poslužiti za akiku, ili trebam tražiti ovna koji je napunio godinu dana?

Odgovor: Za akiku može poslužiti životinja koja ispunjava opće uvjete običnog kurbana.
Osnovni uvjet je da životinja (obično je to bravče) ispunjava propisane zdravstvene i vremenske
standarde. Kad je riječ o bravčetu, uvjetuje se da ne bude mlađe od godinu dana. Iznimno, bravče
koje ima više od šest mjeseci, ako je dovoljno odraslo i ugojeno tako da izgleda poput onog koje
ima godinu dana, može poslužiti za kurbana. Ovaj propis primijenite i na Vašeg kurbana za
akiku.

Iz čije imovine se obezbjeđuje akika djetetu?

Pitanje: Da li akika djetetu mora biti priređena iz očeve imovine?

Odgovor: U osnovi, akiku priređuje onaj ko je obavezan izdržavati novorođenče, a to je u prvom

redu otac. Ukoliko neko pokloni ocu djeteta novac za akiku, i on kupi kurbana za taj novac,
akika će biti ispravna, kao i ako neko kupi kurbana i priredi akiku uz dozvolu oca, odnosno
staratelja.

Određivanje sedmog dana za akiku

Pitanje: Ako se porod desi u utorak, da li sedmi dan po rođenju pada u utorak naredne sedmice,
kada smo mi planirali akiku, davanje imena i ostalo?

Odgovor: Prema šerijatskom računanju, sa zalaskom sunca započinje novi dan. Prema tome, ako
se porod desi u utorak po danu, to je prvi dan, a sedmi je ponedjeljak. A, ako se desi u utorak
navečer, onda je prvi dan srijeda, a sedmi utorak.

Određivanje dana za akiku

Pitanje: Božijom voljom postao sam otac. Dijete pri rođenju nije zaplakalo niti disalo, al uz
Božiju pomoć doktori su uspijeli da je reanimiraju. Dijete ima neku anomaliju koju samo Allah
zna koja je, doktori ne poznaju u čemu je problem, ali ja se nadam u Allahovu pomoć da će sve
to da bude uredu. Koji dan da uradim akiku? Da li je to naredni ponedjeljak ili u utorak i u kojem
vremenskom vaktu to mogu da uradim?

Odgovor: Sedmi dan po rođenju Vašega djeteta je utorak, jer je utorak navečer, po islamskom
kalendaru već nastupila srijeda. Prema tome, akiku biste trebali prirediti utorak tokom dana, prije
nastupa akšama. Neka Allah podari zdravlje, selamet i 'afije Vašem djetetu i svima vama u
porodici kao i sabura i nade u Allahovu milost.

Akika nerođenom djetetu

Pitanje: 15 godina sam u braku i nemam djece. Hanuma mi je sada u drugom stenju, pa sam
imao želju da zakoljem akiku nerođenom djetetu i zahvalim Allahu dž.š. što me je obradovao,
pa vas molim da mi pojasnite kako to ide?

Odgovor: Akika-kurban se kolje kada se dijete rodi i to sedmi dan po rođenju. Ako se ne
mogne tada, onda 14. ili 21. dan po rođenju, a nakon toga u bilo koje vrijeme. U periodu prije
rođenja možete dati sadaku kao i činiti druge oblike dobročinstva u znak zahvale Allahu dž.š.

Klanje kurbana za akiku šesti dan po rođenju

Pitanje: Da li se akika-kurban može zaklati i šestog dana po rođenju? Čitao sam neke Vaše
odgovore da nema smetnje da se akika priredi bilo koji dan nakon 21. dana, ali zanima me za
prije?

Odgovor: Bez opravdanog razloga to ne bi trebalo činiti, zato što bi se propustio jedan sunnet,
ali bi i u tom slučaju propis ostvario svoju osnovnu svrhu.

Vrijeme za izvršenje akike

Pitanje: Dijete je rođeno 2. septembra ove godine, i dosad nisam bio u prilici da zakoljem
kurbane tj. napravim akiku (7, 14 ili 21. Dana), pa me interesuje pošto sam sad u mogućnosti
da to uradim, da li postoji određeni dan kad bih to trebao uraditi!?

Odgovor: Nakon spomenuta tri termina više se ne računa određeni datum te nije bitno u koje
će vrijeme (datum) biti izvršena akika. 

Do kada se kurban-akika može najkasnije zaklati?

Pitanje: Nismo klali kurban-akiku djeci po rođenju. Namjeravam to učiniti sada. Imam tri
kćerke i sina, i djeca su maloljetna. Da li zaklati jedan kurban ili svakom djetetu pojedinačno?

Odgovor: Kurban-akika može se žrtvovati naknadno u bilo koje vrijeme ukoliko se ne obavi
tokom prve tri sedmice po rođenju djeteta. U konkretnom slučaju za svako dijete lijepo je
žrtvovati po jednog kurbana, a može i objedinjeno ukoliko se radi o velikom kurbanu-govečetu.
Goveče može poslužiti za sedam kurbana. Ukoliko nemate mogućnosti da to obavite odjednom,
možete i sukcesivno, postepeno tokom duljeg vremena.

Naknadno klanje akike

Pitanje: Nedavno saznah da mi poslije rođenja nije proučen ezan, ikamet i dova za ime. Da li je
to obavezno i ima li potrebe i koji je način da se ono obavi naknadno ?
Odgovor: Nema potrebe naknadno učiti ezan, ikamet i dovu jer ste u međuvremenu vjerovatno
više puta slušali ezan, ikamet, išli u džamiju itd. Cilj učenja ezana i ikameta na uho
novorođenčeta jeste da to budu prve riječi koje će ući u njegovo uho. A kada se to ne desi prvih
dana po rođenju, nema potrebe to činiti nakon više godina od rođenja djeteta.

Pitanje: Imala bih pitanja u vezi akika kurbana. Imam dvije kćerke koje su rođene osamdesetih
godina prošlog vijeka. Iako sam pobožna, u to vrijeme po njihovim rođenjima nismo zaklali
akika kurbane. To želim učiniti sada. Šta mi savjetujete? I da li se akika kurban može zaklati i
nanijetiti na zdravlje, brak ili nafaku?

Odgovor: Nema zapreke da to učinite sada uz dovu Allahu da im podari uputu, zdravlje, nafaku,
lijep život, brak, da ih sačuva od belaja i sl. Prema fikhskim propisima, akiku kurbana je najbolje
žrtvovati.

Naknadno izvršenje akike

Pitanje: Molim Vas da mi date savjet glede klanja akike mojoj djeci. Prvi je sin koji sada ima 4 i
po godine, sunećen je s tri i po mjeseca i moj babo mu je učio ezan na uho. Nismo ga šišali niti
dali sadaku u omjeru sa ošišanom kosicom... Drugo dijete mi je kćerka kojoj nismo klali ni akiku
niti smo joj još uši probušili. Molim vas recite nam šta da uradimo pa da bude sve kako treba s
Allahovom pomoću?

Odgovor: U Vašem slučaju možete zaklati dva kurbana (jednog za muško, a drugog za žensko
dijete) te podijeliti nešto sadake koliko otprilike iznosi težina ošišane kose s dječije glave.
Bušenje ušiju kod djevojčice nije vjerski već običajni čin.

Klanje akike u neparne dane

Pitanje: Imam pitanje u vezi obavljanja akike za novorođenče. Naime, djevojčica je rođena
krajem sedmog mjeseca ove godine, sedmi dan joj je proučen ezan i ikamet, međutim akiku
nismo pravili do sad, već planiramo, ako Bog da, sad u 12. mjesecu. Zanima me da li se prilikom
pravljenja akike treba gledati da bude neparni dan (od dana rođenja djeteta) ili  ipak to nije
važno? Hvala unaprijed.

Odgovor: Lijepo je da se akika, ako je moguće, priredi sedmi dan po rođenju djeteta, ili
četrnaesti ili dvadeset prvi. Ako se nije uspjelo u ova tri dana, onda nije bitno koji je to dan po
rođenju i nije uvjet da bude neparni dan od dana rođenja djeteta

Način kalanja akike

Pitanje: O klanju kurbana za akiku čuo sam sljedeće: Kada se zakolje akika kurban, odsječe se
kompletna glava kurbana i zakopa u zemlju, a da se pri tome okrene prema kibli. Nisam
raspravljao o tome, a mislim da su svi propisi o načinu klanja kurbana za akiku kao i za
"sandardni" kurban i da takavo što nema uporišta.
Odgovor: Da Vi ste u pravu, svi propisi o načinu klanja kurbana za akiku isti su kao i kod klanja
običnog kurbana.

Broj kurbana za akiku

Pitanje: Moje pitanje je vezano za ''akiku'', odnosno zalog za novorođenče. Naime, prilikom
informisanja o navedenom pitanju na internetu, uočio sam da islamski pravnici imaju različit stav
oko akike, u dijelu koji se odnosi na broj kurbana koji se kolju za muško dijete ( 1 ili 2 ) i za
žensko dijete jedan kurban.

Odgovor: Za akiku je dovoljan jedan kurban bilo dijete muško ili žensko. Ko zakolje više od
jednog kurbana to je bolje. Akika inače nije obavezna (vadžib), nego nešto što je preporučeno, a
u našem mezhebu ona je samo dozvoljen čin. Tačno je da ima mišljenja da za muško dijete treba
zaklati dva kurbana, međutim, ako se zakolje samo jedan kurban, propis će biti izvršen.

Pitanje: Da li se za mušku djecu treba zaklati jednu ili dvije ovce? Neki kažu da može jedna a
neki kažu da je bolje zaklati dvije?

Odgovor: Klanje kurbana za akiku nije obaveza, već samo pohvalno djelo. Dovoljan je jedan
kurban, bilo da se radi o ženskom ili muškom djetetu, a ako imućnija osoba zakolje dva kurbana
za muško dijete, to je bolje.

Pitanje: Je li uobičajeno da se za dječaka uzimaju dva ovna za akiku? Ime Ibrahim je ispravno
za dijete?

Odgovor: Tačno je da je sunnet da se za akiku zakolju dva kurbana ako se rodi muško dijete, ali
je dovoljan i jedan kurban ako osoba nije u baš povoljnom imovinskom stanju. Ime Ibrahim je
lijepo muslimansko ime.

Jedan kurban za muško dijete

Pitanje: Pročitao sam na internetu da je akika za djevojčicu 1 ovca, a za dječaka 2 ovce. Da li je

može jedan kurban poslužiti i za dječaka?

Odgovor: Može poslužiti jedan kurban i za muško dijete.

Klanje kurbana po rođenju ženskog djeteta

Pitanje: Da li se kolje kurban po rođenju ženskog djeteta, i kada se to obavlja?

Odgovor: Da, to je tačno. Akika kurban se kolje 7. dan po rođenju djeteta, ili 14. ili 21. dan. Ako
se to ne učini u ovim danima, može i kasnije u bilo koje vrijeme.
Klanje dva kurbana za žensko novorođenče

Pitanje: Poznato mi je da se za muško dijete mogu zaklati dva kurbana, ima li smetnje da se to
uradi i za žensko dijete iz razloga što su suprugina i moja porodica u različitim gradovima i nije
izvodivo da se to obavi na jednom mjestu, te bi mi to radili 2 puta na oba mjesta?

Odgovor: Nema zapreke da se i za žensko dijete zakolju dva kurbana na dva različita mjesta.

Klanje jednog kurbana za Kurban-bajram i akiku

Pitanje: Pitanje se odnosi na kurban. Naime, uoči Kurban-bajrama moj prijatelj je dobio sina i
želi zaklati akika kurban. Budući da je Kurban bajram nastupio za par dana, da li je ispravno
zaklati jedan kurban, a da se broji i kao akika kurban i kao redovni kurban koji se kolje za
Kurban bajram i šta je preče uraditi u takvoj situaciji? Molim da mi navedete izvore!

Odgovor: Budući da imaju različite povode, kurban koji se kolje za Kurban bajram ne može
istovremeno biti i akika. Svaki kurban ima svoj nijjet, pa ako se kurban kolje  iz zahvalnosti
Allahu dž.š. na rođenju djeteta, u pitanju je akika, a ne kurban koji se kolje svake godine za
Kurban bajram. Redovni godišnji kurban koji se kolje za Kurban bajram je važniji od akike zato
što je taj kurban po našemu mezhebu vadžib (uz određene uvjete), dok je akika mubah -
dozvoljena. Ukoliko osoba nije obavezna klati redovni kurban, onda je bolje da zanijeti i zakolje
kurban za akiku. Detaljnije propise o kurbanu i akiki možete naći u fikhskim djelima.

Spajanje kurbana i akike

Pitanje: Uoči Kurban-bajrama moj prijatelj je dobio sina i želi zaklati akika kurban. Budući da je
Kurban-bajram nastupio za par dana, da li se može zaklati jedan kurban, a da se broji i kao akika
kurban i kao redovni kurban koji se kolje za Kurban-bajram i šta je preče uraditi u takvoj
situaciji?

Odgovor: Budući da imaju različite povode, kurban koji se kolje za Kurban-bajram ne može
istovremeno biti i akika. Svaki kurban ima svoj nijjet, pa ako se kurban kolje  iz zahvalnosti
Allahu, dž.š., na rođenju djeteta, u pitanju je akika, a ne kurban koji se kolje svake godine za
Kurban-bajram. Redovni godišnji kurban koji se kolje za Kurban-bajram je važniji od akike zato
što je taj kurban po našemu mezhebu vadžib (uz određene uvjete), dok je akika mubah -
dozvoljena. Ukoliko osoba nije obavezna klati redovni kurban, onda je bolje da zanijeti i zakolje
kurban za akiku. Detaljnije propise o kurbanu i akiki možete naći u fikhskim djelima.

Pitanje: Imam pitanje vezano za akiku, naime, beba ako Bog da treba doći na ovaj svijet prije
kurbanskog bajrama oko dvadeset dana. Da li se može za akiku i kurban zaklat jedno bravče ili
treba dva?
Odgovor: Bolje bi bilo odvojeno žrtvovati kurbana za akiku od onoga za Kurban-bajram, osim
ako niste u mogućnosti tako postupiti. Kurban za Kurban-bajram je važniji propis od akike. Ko
nije u mogućnosti, nije ni obavezan izvršiti ovaj propis.

Klanje više puta kurbana na ime akike

Pitanje: Imamo djevojčicu kojoj će uskoro napuniti svoju prvu godinu. Prošle godine, na njen
14. dan zaklali smo akiku. Sad imamo nijet na njen rođendan da zakoljemo opet kurban i
nanijetimo na njeno zdravlje. Moje pitanje je da li je ispravno klati kurban u toku ramazana?

Odgovor: Nema šerijatske zapreke da se zakolje kurban-akika tokom ramazana.

Napominjemo da se kurban-akika kolje jednom u životu (po rođenju djeteta) i nema potreba da
se ponavlja svake godine. Kasnije klanje ovce i podjela njenog mesa ili priređivanje sohbeta
može se tretirati kao neka vrsta sadake, a ne kao akika.

Zajednička akika za više djece klanjem govečeta

Pitanje: Roditelj koji nije zaklao kurbane nakon rođenja djece i kojih je sad već četvero, želi da
tu praksu obavi sada naknadno, a djeca su već školske i srednjoškolske dobi. Njegovo pitanje je
da li može na ime sve djece zaklati jedno odraslo goveče ili pak za svako dijete pojedinačno
uobičajeni kurban sitne stoke?

Odgovor: Bolje je da za svako djece posebno zakoljete kurbane (ovce) nego da to objedinite u
jednom velikom kurbanu.

Akika za odraslu djecu

Pitanje: Obzirom da imam troje odrasle djece (16 - žensko, 12 - muško, 12 - muško -blizanci) i
želio bih da sad za Kurban bajram zakoljem kurban (akiku) za njihovo rođenje jer to nisam
uradio prije, i interesuje me da li se može (po važećim islamskim propisima) zaklati jedan kurban
za troje djece ili se moraju zaklati 3 kurbana? Drugo, da li je fino da se to uradi sad za Kurban
bajram ili je bolje kasnije? Inače redovno koljem kurban za Kurban-bajram za svoju cijelu
porodicu duži vremenski period.

Odgovor: Bolje je akiku (kurban za rođenu djecu) učiniti nakon ili prije Kurban-bajrama, jer se
za Kurban-bajram prinosi uobičajeni kurban. Ne može jedan kurban (akika) biti za svu djecu, već
treba za svako dijete poseban kurban, izuzev ako to osoba nije u stanju. Akika inače nije obaveza
već samo lijep i pohvalan čin.

Akika za odrasle osobe i djecu

    Pitanje:

1. Ako Bog da imam namjeru da zakoljem akiku za sebe, svoju hanumu i dvije kćeri, ako za
to nije kasno zbog starosne dobi, 33, 30, 5 i 4 godine? Ako starosna dob nije problem i
obzirom da je u pitanju pet (5) kurbana planiram to odraditi u dva navrata, u razmaku od
mjesec dana. Da li prvo da zakoljem akiku za sebe i suprugu, pa nakon mjesec dana za
kćeri, ili obrnuto?
2. Imam li pravo zaklati akiku za bratanca, ili to mora uraditi moj brat, svojim finansijskim
sredstvima?
3. Imam li pravo dati novac za klanje akike osobi sa kojom nisam u srodstvu?
4. Da li se dobijeno meso od akike podijeli u potpunosti ili se jedan mali dio može ostaviti
za porodicu (jedan obrok)?

Odgovor:

1. U navedenom slučaju redoslijed nije bitan, tako da možete zaklati akiku prvo za dvije kćeri, pa
onda za sebe i suprugu, a možete i obratno, prema Vašoj želji. Prilikom klanja akike morate
zanijetiti za koga to činite.

2. Nema smetnje da zakoljete akiku za Vašeg bratanca, u dogovoru sa njegovim ocem, budući

da se izvorni propis veže za njega. To će se tretirati kao Vaša hedija bratu i njegovom sinu, a
propis o akiki bit će izvršen.

3. Nema smetnje da darujete nekome ko Vam nije rod novac za akiku ukoliko osoba ima potrebe
za Vašom pomoći. U protivnom, bolje da ta osoba plati akiku iz svojih sredstava.

4. Nema smetnje da se ostavi jedan obrok od mesa akike i za svoju porodicu. Može se prirediti
zajednički ručak za porodicu, rodbinu i prijatelje na kojemu će se servirati meso od akike.
Uglavnom, meso od kurbana - akike ne treba pohraniti i čuvati u frižideru za svoje potrebe, već
ga treba u cijelosti distribuirati.  

Akika odrasloj osobi

Pitanje: Da li se kurban – akika može klati odrasloj osobi i da li je dozvoljeno klanje ovog
kurbana na Kurban bajram odnosno da li se može klati u bilo koje vrijeme?

Odgovor: Akika – klanje kurbana nakon rođenja djeteta je lijep islamski običaj. Priređivanjem
akike se na svečan i pobožan način obilježava i iskazuje radost i dobrodošlica novorođenčetu.
Kurban - akiku je dozvoljeno zaklati i za odraslu osobu ako se to nije učinilo ranije, nakon
njenog rođenja. Najbolje je akiku prirediti sedmi, četrnaesti ili dvadeset prvi dan po rođenju
djeteta. Nakon toga može se prirediti u bilo koje vrijeme, pa i na Kurban - bajram, s tim da se
akika odvoji od običnog kurbana koji se kolje za Kurban-bajram. Povodi su različiti pa i kurbani
trebaju biti odvojeni. Način postupanja s mesom akike nije isti kao i način postupanja s mesom
običnog kurbana. U prvom slučaju se u cijelosti dijeli ili servira na sohbetu, dok se i slučaju
običnog kurbana jedna trećina mesa može zadržati za vlastite potrebe. Dobro bi bilo da se s
kožicom akike postupa kao i s kožicom običnog kurbana, tj. da se preda u Fond Bejtul-mal pri
Rijasetu IZ. Time bi korist akike dobila novu, širu dimenziju i značaj.

Akika čovjeka koji je pod dugom

Pitanja: Da li je dozvoljeno izvršiti akiku za novorođeno dijete ako je čovjek u dugovima?

Obzirom da znam da čovjek koji je pod dugovima s njega spada odgovornost prema kurbanu, da
li se i ovo na to odnos?

Odgovor: Dozvoljeno je, ali nije obavezno, izvršiti akiku za novorođenče ako je čovjek u
dugovima, posebno ako su dugovi dugoročni, i osoba se nada da će osigurati sredstva za njihovo
vraćanje. Isti je slučaj i sa kurbanom. Dozvoljeno je ali nije obavezno ako je osoba pod
obavezom vraćanja neodložnog duga koji obuhvata svu imovinu tako da dužnik nije u stanju
kupiti kurban. Akika je još lakši slučaj budući da u osnovi nije obavezna već samo preporučena.

Klanje akike van mjesta rođenja djeteta

Pitanje: U iščekivanju smo bebe, ako Bog da (ženskog djeteta), pa imam nekoliko nedoumica u
vezi toga. Dakle, živimo u Italiji i ne možemo zaklati kurban ovdje, pa me zanima je li isto,
odnosno može li neko drugi umjesto nas zaklati kurban, a da mi taj dan učimo dovu, nadijemo
ime i sl.?

Odgovor: Možete zadužiti nekoga u Bosni da zakolje kurbana umjesto vas.

Uplata u Islamsku zajednicu za klanje akike

Pitanje: Može li se akika uplatiti u Islamskoj zajednici kao što se uplaćuje kurban?

Odgovor: Preporučujemo Vam da direktno komunicirate s nekom od medresa i ugovorite klanje

akike ukoliko vam prilike ne dozvoljavaju da to sami učinite. Rijaset IZ, koliko znamo, ne prima
novac za akike i ne bavi se time.

Podjela kurbanskog mesa od akike

Pitanje: Da li ja mogu da tri kurbana od akike svoga sina i kćerke podijelim na sljedeći način:
jedan pošaljem u merhamet (siromasi), drugim počastim komšije a trećim počastim rodbinu?
Ove za rodbinu i komšije bih pečene podijelio. Da li je to moguće po islamskim propisima?

Odgovor: Nema smetnje da postupite s kurbanima-akikom na spomenuti način. 

Pitanje: Imamo dijete od dvije godine, 21. dana po rođenju smo obilježili akiku, ali bez kurbana.
Imamo namjeru, ako Bog da,  zaklati kurban (koji nismo tada zaklali). Zanima nas kako ćemo
podijeliti taj kurban, da li se jednostavno može darovati siromašnima, ili u Merhamet, a da se
kod kuće prouči dova, s obzirom da nemamo mogućnosti sazivanja rodbine, prijatelja i sl.? I da li
je obavezno ostaviti tog mesa za familiju, a samim tim i za novorođenče?

Odgovor: U situaciji kada ne možete prirediti sohbet za akiku, možete kurban u cijelosti
podijeliti siromasima ili darovati u javnu kuhinju. Time ćete izvršiti propis akike. U tom slučaju
ne trebate

Pitanje: Da li se nakon klanja akika-kurbana, sedmi dan poslije rođenja djeteta, meso može
ispeći i podijeliti komšijama, siromasima i komšijama, da na dan podjele mesa osjete radost
roditelja?

Odgovor: Meso akike se može ispeći i podijeliti komšijama, prijateljima i siromasima, a mogu
se pozvati na ručak ili večeru gdje bi im se serviralo to meso na sofru.

Zadržavanje mesa od kurbana akike

Pitanje: Pročitali smo da se cjelokupno meso od akike dijeli, da se ne ostavlja ništa za sebe,
interesuje nas da li mi možemo prirediti porodičnu svečanost kod kuće koristeći meso akike, ili
smo dužni sve podijeliti?

Odgovor: Ukoliko se akika organizira kod kuće s rodbinom i prijateljima, nema zapreke da se za
tu priliku iskoristi meso kurbana/akike u cijelosti.

Način konzumiranja mesa od akike

Pitanje: Poznato mi je da treba zaklati kurban povodom rođenja djeteta. Mene zanima da li taj
kurban treba ispeći i nahraniti svoje bližnje ili nekako drugačije? I ako se peče da li je
dozvoljeno peći kurban na ražnju?

Odgovor: Akika - kurban se može ispeći i prirediti sohbet za svoje namjbliže, a može se u
cijelosti podijeliti siromasima. U svakom slučaju ništa od tog mesa ne treba zadržati za sebe
posebno. Način pečenja mesa nije bitan.

Davanje jednog kurbana od akike ustanovama IZ, a zadržavanje drugog za porodicu i prijatelje

Pitanje: Pošto nam je rečeno da ćemo,  inšallah, dobiti dječaka planirali smo uz Allahovu pomoć
zaklati dva kurbana za akiku jer se tako preporučuje po sunnetu. Interesira nas da li jedan od
kurbana možemo uplatiti kod IZ na ime akike, a drugi žrtvovati kod kuće?

Odgovor: Akika je porodična svečanost i treba je organizirati u krugu porodice, ako je to

moguće. Nema zapreke da se akika (žrtvovanje jednog ili dva kurbana) organizira u nekoj od
naših medresa, narodnih kuhinja, ili na drugi primjeren način.
Poklanjanje kurbana od akike Merhametu

Pitanje:. Djeca su odrasla, nisam klao kurbane za njihovo rođenje, nije se prije toliko ni znalo za
to, odlučio sam sada da to uradim i da uzmem za svako muško dijete po 2 kurbana i da predam u
Merhamet. Je li to ispravno?

Odgovor: Nema ništa sporno u tome da se s kurbanom-akikom postupi na spomenuti način.

Pečenje kurbana akike i njegova podijela rodbini

Pitanje: Imamo namjeru da zakoljemo kurban za kćerku, pa smo mislili podijeliti isti u vlastitom
domu kao pečeni kurban na ražnju, gdje bi bili prisutni rodbina, komšije i prijatelji, te bi time
obuhvatili ljude kojima bi inače isti podijelili. Nijet nam je da taj kurban ide na dijete, sve bi se
podijelilo prisutnim, a ostatak također ukoliko nešto ostane podijeliti. Zanima nas da li je
pogrešno postupiti ovako?

Odgovor: Nema zapreke da tako postupite. Neka Vam Allah ukabuli i podari uputu potomstvu.

Sadaka umjesto akike

Pitanje: Moja prijateljica u Norveškoj je dobila kćerku i odlučili su da se kurban zakolje u

Bosni. Međutim, kako je bruceloza još aktuelna pita da li se umjesto kurbana kao akika može
podijeliti sadaka ili dati novac u kuhinju Merhameta?

Odgovor: Mišljenja smo da sadaka ne može zamijeniti akiku. Nisu sve ovce u Bosni zaražene
brucelozom, može se naći zdrava ovca, s veterinarskim certifikatom, koja će poslužiti kao kurban
na ime akike. Pored akike, dobro je uvijek dati i nešto sadake za dijete, a i za sebe.

Pitanje: Zanima nas klanje akika-kurbana, da li je nužno zaklati kurban ili je isto namijeniti i
dati sirotinji određeni iznos u vrijednosti kurbana. U biti znamo da nije isto ali smo u
inostranstvu i želimo ispravno postupiti i pitamo se kako je ako se zakolje kurban i podjeli a ta
osoba slučajno ne postupa s pravilima šerijata prema tom kurbanu (mislim na ne daj Bože
pijenje alkohola uz kurban kao ručak).

Odgovor: Nije isto dati sadaku i zaklati kurban za akiku. Sadaka ne može zamijeniti klanje
kurbana. Općenito, akika nije stroga obaveza, već samo lijep običaj koji ima svoje opravdanje i
smisao, a preporučen je i u sunnetu Poslanika a.s. Najbolje je prirediti sohbet i u cijelosti
servirati kurbansko meso, a može i u cijelosti podijeliti siromasima ili u narodnu kuhinju. Ako
ga neko eventualno zloupotrijebi pa uz njega konzumira alkohol, niste odgovorni za takav
postupak.
Pitanje:  Da li je obavezno šišati novorođenče i da li se izostanak klanja kurbana prilikom
rođenja djeteta može kasnije nadomjestiti podjelom sadake?

Odgovor: Da, lijepo bi bilo da podijelite nešto sadake u spomenutu svrhu. Šišanje nije obaveza.

Šišanje prilikom akike

Pitanje: Da li je potrebno u sklopu akike potpuno brijanje glave novorođenčetu ili je dovoljno
makar djelomično podšišavanje kose makazama? 

Odgovor: Dovoljno je samo i djelimično podšišivanje kose novorođenčeta, posebno ako

postoji bojan od povređivanja i infekcije. Treba otprilike procijeniti težinu kose i dati sadake u
protuvrijednosti. 

Iznos sadake prilikom šišanja novorođenčeta

Pitanje: S obzirom da se naišao na vašim prijašnjim odgovorima da se ne mora obrijati

kompletan kosa novorođenčeta već je dovoljno samo dio obrijati, kako procijeniti koliko iznos
dati sadake?

Odgovor: Procijenite otprilike (nekoliko desetina maraka). Koliko god odredite nećete
pogriješiti. To je sadaka.

Imena djeci i njihova značenja

Ko nadijeva ime djetetu?

Pitanje: Ko, po islamskim propisima, ima pravo da bira ime djetetu? Da li tu prednost ima otac
ili se zajednički otac i majka trebaju dogovoriti?

Odgovor: Djeca su zajednička, pa je logično da se roditelji dogovaraju u vezi imena djeteta.

Nadijevanje imena i ostali postupci pri rođenje djeteta

Pitanje: Očekujemo prinovu ako Bog da (žensko dijete) i imam par nejasnoća oko pravilnog
postupanja! Da li ezan i ikamet da proučim odmah djetetu (i nadjenem mu ime) ili da sačekam
7 dan kada budemo klali kurban (akika). Taj (sedmi) dan ćemo šišati i podrezati nokte djetetu,
šta uraditi sa time (kosom i noktima)? Pošto sam planirao da sam djetetu proučim ezan i
ikamet, kakvu bih dovu trebao proučiti poslije toga? Na koji način se obratiti djetetu kada se
ime daje: da li ga se zovne tri puta na desno uho imenom ili reći, tvoje ime je...?

Odgovor: Lijepo je djetetu odmah po rođenju (čim se ukaže prilika za to) proučiti ezan na
desno i ikamet na lijevo uho, a zatim proučiti dovu: "Bože, tražim zaštitu kod Tebe za ovo
novorođenče i njegovo potomstvo od prokletog šejtana". U nekim izvorima se navodi da je
Poslanik a.s. uz ovo na uho novorođenčeta proučio i suru El-Ihlas (Kulhuvallahu ehad). Ime se
može dati odmah, a može i kasnije, prilikom akike. Nema neke posebne procedure kod
nadijevanja imena (u smislu fiksiranog vremena, načina saopštenja imena ili broja). Bitno je
odabrati lijepo ime (s lijepim značenjem).

Postupci pri nadijevanju imena

Pitanje: Prije desetak dana dobio sam sina, ime mu želim nadjeti ja, osim učenja ezana na desno
i ikameta na lijevo, pročitao sam da se uči i dova koju ne mogu da nađem u literaturi.
Molim Vas da mi ukratko opišete kako po muslimanskim propisima i običajima sve teče, te ako
ste u mogućnosti ili napišite ili uputite na dovu koju trebam učiti. Ime koje smo odabrali je Daris.

Odgovor: Neka Vam je mubarek rođenje sina. Da mu Allah podari svako dobro na oba svijeta.
Ime koje ste mu odabrali je muslimansko. Osim ezana na desno i ikameta na lijevo uho, možete
proučiti prigodnu dovu, čak i na našem jeziku i zamoliti Allaha da mu podari zdravlje, uspjeh,
bereket, jak iman itd. Također, dobro bi bilo zaklati kurban 7., 14. ili 21. dan po rođenju, a može
i kasnije u bilo koje vrijeme. I na kraju ostaje još sunnećenje kada za to bude sposobno prema
procjeni ljekara. To su osnovni propisi u vezi novorođenčeta.

Nadijevanje imena koja se smatraju Allahovim

Pitanje: Interesuje me davanje imena djece, tj. osobito davanje jednog od imena koja se smatraju
Allahovim imenima. Doskora sam znala da su ta imena sva zabranjena tj. da ih ne treba davati
djeci, osim sa korištenjem „abd" ispred njih. Međutim, naišla sam na neka objašnjenja koja dijele
Allahova imena u dvije grupe:

1. imena koja pripadaju samo Allahu i ne mogu biti data ljudima, npr. Samed, Ehad, Rahman,
itd, i

2. imena koja se ne odnose samo na Allaha jer i ljudi mogu imati sva svojstva (naravno, Allah ih
posjeduje u najvećem obimu), te da je takva imena dopušteno davati djeci bez dodavanja „abd"
ispored, npr. Hakim, Rašid, Ali, Halim.

Odgovor: Spomenuta distinkcija između dvije vrste tih imena je prihvatljiva, te nema smetnje da
se da takvo ime djetetu (bez određenog člana - El).

Nadijevanje djeci imena meleka

Pitanje: Ovom prilikom bih Vas željela upitati vezano za svoje ime.
Moje ime je Majda a nedavno sam imala priliku da pročitam u knjizi "Muslimanska lijepa
imena" od pisca Mensura Zukorlića gdje doslovno stoji sljedeće: "Pokuđeno je davati imena
meleka (poput Džebrail, Mikail i Israfil), kao i imena koja ne dolikuju čovjeku i koja on
prezire, poput imena sa lošim značenjem. Zabranjuju se imena djeteta koja su svojstvena
Gospodaru, kao što se zabranjuju i imena Kur`ana i njegovih sura." Interesuje me po
islamskim propisima da li je ovo tačno?

Odgovor: Vaše ime je lijepo i nema ništa sporno u vezi njega. Ime Majda nije isto što i naziv
kur'anske sure El-Maida, mada im je forma slična. Vaše ime nije sa određenim članom, pa
označava trpezu općenito, dok je naziv kur'anske sure s određenim članom i ukazuje na
konkretnu trpezu. Nije identičan sadržaj značenja  riječi s određenim i bez određenog člana.

Odabir podesnog imena

Pitanje: Ako Bog da rodit ću curicu, pa sam u dilemi vezano za imena i njihova značenja. Ne
postoji web stranica sa našim imenima, tako da je jako teško provjeriti značenja. S druge strane,
imaju arapska imena kod kojih imam dvije dileme, ne znam da li su ona sva muslimanska i da li
kada se odabere ime treba da se piše izvorno npr. ime Layla – rođena po noći ili na „našem”
Lajla.

Ako mi možete pomoći, odabrali smo dva kratka imena (radi nemogućnosti da se daju nadimci).
Pa znate li vi da li su ovo lijepa muslimanska imena:

1.       Amna – Mir, mirna

2.       Hana – Sreća, sretna  

Odgovor: Oba spomenuta imena su lijepa muslimanska imena i u upotrebi su kod nas. Značenja
ste im već spomenuli u pitanju.

Odabir imena

Pitanje: Rođen nam je sin. Hvala Jedinom! Molim vas za neke stvari koje mogu da zaboravim u
ovim radosnim trenucima, da me podsjetite šta bi trebao kao musliman da uradim i obilježim to
kao musliman? Molio bi da mi date savjet za ime. Planiramo ime Ahmed, ali nam se i Ali sviđa.
Klanje kurbana nadam se može da se neko vrijeme odgodi, jer mnogo nam vremena uzima
obaveza oko bebe.

Odgovor: Neka vam je hairli i mubarek rođenje sina. Oba spomenuta imena su dobra i koje god
odaberete nećete pogriješiti. Nadamo se da ste proučili djetetu ezan na desno, a ikamet na lijevo
uho. Lijepo je dati nešto sadake, a kurbana možete zaklati kasnije ukoliko to niste u mogućnosti
učiniti sedmi, četrnaesti ili dvadeset prvi dan od rođenja djeteta. Lijepo je napraviti i sobet za
rodbinu i prijatelje kako biste podijelili radost s njima.
Dova prilikom nadijevanja imena djetetu

Pitanje: Prilikom nadijevanja imena djetetu da li se treba dova učiti prije ezana i ikameta ili
poslije? Da li se dova može učiti na bosanskom jeziku ili mora na arapskom? I da li je dovoljno
samo u dovi spomenuti ime djeteta?

Odgovor: Dova se obično uči nakon ezana i ikameta. Dova se može učiti i na bosanskom jeziku.
Obično se tom prilikom spomene i ime djeteta.

Ime i sudbina

Pitanje: Da li naziv imena utiče na sudbinu djeteta kojem se nadjeva ime? Pitam Vas jer mi
sestra svojoj malenoj želi da nadije ime Adela?

Odgovor: Dužnost je roditelja da djetetu nadiju lijepo muslimansko ime. Ime Adela može se
smatrati muslimanskim. Pitanje sudbine je složeno i ne može s reći da ime presudno utiče na nju,
a da li ima ikakvog uticaja ili nema nikakvog, također, je teško kategorički ustvrditi.

Davanje djetetu imena umrle osobe

Pitanje: Trudna sam i imam pitanje u vezi imena. Stric mog muža je poginuo u ratu, šehid je,
većina u familiji bi najviše voljela kad bi djetetu dali ime po njemu (ime je muslimansko). Pošto
sam čula raznih priča oko toga da se ime ne bi trebalo davati po nekome ko je poginuo/umro
(kao da bi dijete moglo imati neke traume ili tako nešto slično), neko kaže da to nema nikakve
veze jer je to samo ime, želim čuti Vaše mišljenje što se tiče toga. Da li ima neka veza oko toga
što bi npr. dali ime po tom stricu, zbunjena sam jer jedni kažu da je to normalno a drugi kažu da
to ne valja jer je on šehid i sl.?

Odgovor: Nema nikakve smetnje da date svom djetetu ime koje je nosila osoba poginula kao
šehid, ili na neki drugi način. Ne znamo da li postoji ime, a da ga neki od umrlih ljudi nije nosio.
To nema nikakve veze. Sujevjerje treba odbaciti. S druge strane, to što je šehid iz porodice imao
određeno ime, nije neki poseban razlog da se djetetu da upravo to ime. To je pitanje Vašega
izbora i opredjeljenja. Najvažnije je dijete odgajati u islamskom duhu te da je ime koje se da
djetetu islamsko, s lijepim značenjem, a hoće li to biti ovo ili ono ime, manje je važno. 

Davanje djetetu dva imena

Pitanje: Muž i ja ako Bog da planiramo imati dijete pa nas zanima da li je moguće da
po islamu dijete ima dva imena? Moj muž je stranac, prešao je na islam a majka mu se zvala Ute,
umrla je kada je on bio još dijete. Mi planiramo djetetu ako Bog da dati ime Lejla pa nas
zanima da li možemo na ime Lejla dodati i ime Ute (Lejla Ute) kao znak sjećanja na majku? Je li
to dozvoljeno po islamu?
Odgovor: Nema šerijatske smetnje da djetetu date dva imena i da se zove kako ste naveli u
Vašem pitanju. Neka Vam je hairli i sa srećom rođenje djeteta (kćerke). Bitno je da se dijete
odgaja u islamskom duhu i usmjerenju. Neka Vam Allah dž.š. u tome pomogne!

Mijenjanje imena djetetu

Pitanje: Da li treba mjenjati ime djetetu ako nije muslimansko, ali nema loše značenje?

Odgovor: Što se tiče imena koja se ne mogu prepoznati kao muslimanska, a nemaju loše
značenje, nije neophodno da se mijenjaju, ali preporučujemo da se ubuduće ne daju djeci,
odnosno da se daju ona imena koja se u našoj sredini prepoznaju kao muslimanska.

Mijenjanje imena i prezimena

Pitanje: Da li je šerijatski dozvoljeno promijeniti ime i prezime? Muško sam i nosim ono koje
mi je otac dao iako nemam ništa sa nj, nikada me nije izdržavao, gotov pa ga i ne poznajem te
gotovo nikako nemam kontakte s njim. On se i ne trudi da ima bilo kakve kontakte sa mnom.
Punoljetan sam.

Odgovor: Načelno, ime, a posebno prezime, ne treba mijenjati osim ako ima loše značenje,
odnosno uzrokuje veliku neprijatnost nositelju. Prezime označava i porijeklo osobe, pa je njega
teže mijenjati, jer ta promjena izaziva veće pravne posljedice. To što nemate kontakta sa
Vašim ocem, nije dovoljan razlog za promjenu prezimena.

Adem ili Aadam

Pitanje: Postajem ako Bog da majka uskoro (mjesec dana) i muž i ja želimo da nadijemo ime
Aadam našem sinu ali nismo sigurni dali je to muslimansko ime. Živimo u SAD i upoznali smo
arape sa imenom Adam ili Aadam a naša verzija istog imena je Adem. Nama se više sviđa
Aadam tako da smo se zabrinuli da li je to pravilno po našem i da li je islamsko ime? Molim vas
ako mi možete odgovoriti na ovo pitanje mnogo ćete nam pomoći. Pitali smo naše efendije ovdje
ali niko nije siguran tako da nam predlažu da idemo sa Adem umjesto sa Aadam ili Adam. A
efendija (arapskog džemata) opet kaže da idemo sa Aadam.

Odgovor: Molimo Uzvišenog da sve protekne hairli i na najbolji način i da Vam podari čestito
potomstvo. Budući da živite u Americi i da se englesko e izgovara i, pa bi u engleskoj verziji ime
Adem bilo izgovarano kao Adim, a ta riječ, ako se izgovara sa ajnom, znači ništavilo, nema
smetnje da se ime djeteta piše Adam, a da ga Vi izgovarate po našoj verziji, tj. Adem. U
dokumentima na engleskom jeziku pravilnije je napisati Adam nego Adem, ali izgovor treba biti
prilagođen našoj muslimanskoj tradiciji - Adem.
Adin

Pitanje: Da li je Adin muslimansko ime? Nismo mogli da nađemo to ime u knjigama niti na
internetu.  

Odgovor: Adin je muslimansko ime. To je samo drugačija verzija izgovora imena Edin, Eldin,
Aldin i sl. Osnova svih ovih imena je riječ "DIN", tj. Vjera.

Adyan

Pitanje: Zanima me da li je ispravno naditi ime Adyan i da li mijenja značenje ako ga pišeš po
'našem' Adijan?  Savjetovala sam se sa jednim imamom (arapom) koji kaže da je ime Adyan
muslimansko, znači 'ime jednog od vjerovjesnika' on također kaže da pošto se u BiH ne koristi Y
da nije pogrešno pisati IJ.

Odgovor: Prvi put se susrećemo s tim imenom. Kod nas nije uobičajeno kao muslimansko ime.

Alan

Pitanje: Nalazim se u velikoj nedoumici. Za sedam dana ću postati otac i još nisam odlučio koje
ću ime nadjenuti. Veoma mi se sviđa Alan i zanima me da li je muslimansko ime. Na dosta
internetskih stranica sam našao da jeste muslimansko ime ali većina mi govori da nije jer nije
zastupljeno kod nas.

Odgovor: Više puta smo istakli da se ne želimo baviti pitanjem imena iz praktičnih razloga.
Kada ste već pitali u vezi spomenutog imena, dat ćemo Vam naše mišljenje o tome. Spomenuto
ime nije uobičajeno kod nas mada ima korijen u arapskom jeziku. Koriste ga nemuslimani,
posebno na Zapadu. Ime Alen je već uobičajeno kod nas  i može se smatrati muslimanskim
imenom, jer mu je korijen arapski.

Aliber i(li) Abdulber

Pitanje: Želim Vas pitati je li ime Aliber dozvoljeno, ili treba da bude Abdulberr? Ovo ime
nema u leksikonima sa muslimanski imena. Ima samo Ali ili Aliosman itd. El-Berr sam našao u
Esmaul Husna šta znači Dobročinitelj. E sad se pitam da li smije ovo ime da se nosi ili treba da
bude Abdulberr.

Odgovor: Nismo čuli za ime Aliber. Pravilno bi bilo Abdulber.

Alina

Pitanje: Ja sam sada u drugom stanju i doktori su mi rekli da nosim djevojčicu. Nije mi bitno šta
će biti, samo da mi dragi Allah podari da se rodi živo, zdravo i normalno. Ali Vas molim ako
možete da mi kažete da li je Alina muslimansko ime? Ja znam da je Lina mslimansko arapsko
ime i da u prijevodu znači mala palma. Zato Vas od srca molim ako možete da mi kažete da li je
Alina isto muslimansko ime?

Odgovor: Ime Alina (sa ajnom kao prvim slovom) je muslimansko ime u značenju: očevidna,
jasna. Neka Vam je hairli i mubarek!

Amber i Arijana

Pitanje: Da li su imena Amber i Ariana muslimanska?

Odgovor: Ime Amber je prisutno među muslimanima. Međutim, kod nas je problem što ono po
formi više liči na muško nego žensko ime, mada nije uobičajeno da se daje muškom djetetu.
Ariana nema lijepo značenje, pa ga ne bismo preporučili. 

Amer

Pitanja: Pitanje moje glasi: koje značenje ima ime Amer,  jer nisam nigdje našla njegovo
značenje?

Odgovor: To zavisi od načina čitanja/izgovaranja. Naime, moguće ga je izgovarati s ajnom, i

tada je to glagol u prošlom vremenu u značenju: nastanio je, cvivilizirao je, ili: dugo je živio.
Moguće je čitati s elifom, pa je to iskrivljeni oblik imena Amir, ili Emer od: emr, što znači
naredio je i sl.

Armin

Pitanje: Da li je ime Armin muslimansko ime?

Odgovor:  Ime Armin ne spada u tradicionalna muslimanska imena. Riječ je o

novokomponovanom imenu, vjerovatno preuzetom iz germanske kulture. Mnogi muslimani nose
takvo ime, među njima mnoga djeca, pa je nezahvalno govoriti o tim imenima, jer se osobe koje
ih nose mogu naći povrijeđenim. Slična spomenutom su tradicionalna muslimanska imena Amin
ili Emin. Budući da ni ime Armin nema neko loše značenje i prizvuk u našem jeziku, te
smatramo da nema smetnje dati djetetu i to ime, mada preferiramo davanje tradicionalnih
muslimanskih imena. Imena imaju važnu identitetsku i kulturološku dimenziju.

Arjan

Pitanje: Da li je ime Arjan, muslimansko ime?

Odgovor: Arjan nije tradicionalno muslimansko ime, a i značenje mu nije dobro (označava nešto
ogoljeno, golo i sl.).
Asija

Pitanje: Moj suprug i ja očekujemo bebu po prvi put, odabrali smo imena jer zemlja u kojoj
trenutno boravimo zakonski ne govori spol djeteta tako da i mi ne znamo još šta je, a nije nam ni
bitno samo da je živo i zdravo! Moje pitanje je upravo u vezi imena. Žensko ime Asija ima
značenje liječnica, stub, temelj. Međutim, istražujući na internetu, našli smo na jednoj  web-
stranici da je značenje tog imena griješnica. Pa vas molim da mi date pravi odgovor. 

Odgovor: Više puta smo ponovili da ubuduće nećemo davati odgovore na pitanja u vezi imena i
njihovih značenja. Ali budući da je pitanje proslijeđeno od strane uredništva web-stranice, dat
ćemo kratak odgovor. Prije svega, želimo uputiti želje da se dijete rodi živo i zdravo. Kada je
riječ o imenu Asija, ono se može dvojako izgovarati budući da u arapskom jeziku postoje slova
koja ne postoje u našem jeziku. Ako se slova u imenu Asija izgovaraju približno našem
izgovoru, onda je riječ o imenu Asija koje je navodno nosila žena vjernica koja je bila udata za
jednog od faraona, a koja se spominje u jednoj od kur'anskih sura, bez navođenja njenog imena.
Ako se, pak, prvo slovo izovara kao "'A" (ajn), a "s", umjesto "sin" kao "sad", onda ta riječ znači
griješnica. Prema tome, znači uobičajena verzija izgovora spomenutog imena bliža je prvoj nego
drugoj varijanti značenja, jer se druga varijanta treba posebno, otežano izgovarati.

Dileme oko imena Asija

Pitanje: Molim vas da mi pomognete u rješavanju dileme u vezi imena Asija.  Znate hadis u
kojem Muhammed, s.a.v.s., mijenja ime jednoj ženi koja se zvala Asija (a piše da znači
grješnica) nakon toga daje ime Džemila. Žena spomenuta u Kur'anu jeste Asija, žena faraonova
koju Allah, dž.š., navodi kao primjer. A čitam u knjigama muslimanskih imena ime Asija znači
liječenica, ljekarka, stup, temelj. Ime moje prve kćerke je Sumeja, nama dobro poznata kao prva
žena šehid u islamu pa eto i Asija je poznata u islamu, mada sam u nedoumici oko različitih
značenja a sigurno je riječ u značenju harfova i izgovaranju samih njih. Kod nas ne postoje dva
slova "a" kako bi se mijenjalo značenje imena, ili predlažete da se ipak trebam kloniti sumnjivih
stvari. 

Odgovor: Ukoliko još uvijek niste dali spomenuto ime Asija, preporučujemo Vam da djevojčici
odaberete neko drugo ime zbog toga što se u našem jeziku ne pravi razlika između harfova "sad"
u imenici 'asija (u značenju griješnica) i "sin" u imenu Asija. U našem jeziku je izgovor ove dvije
riječi identičan. Ako ste se već opredijelili za spomenuto ime, nema smetnje.

Bilal

Pitanje: Možete li nam pojasniti značenje imena Bilal, pošto u knjigama nalazimo različita
značenja?
Odgovor: Bilal je lijepo muslimansko ime koje je nosio prvi mujezin u islamu. Da to ime nije 
lijepo, Poslanik, a.s., bi mu preporučio da ga promijeni.

Benjamin

Pitanje: Moj muž i ja uskoro očekujemo rođenje našeg sina ako Bog da. Dugo smo tražili i
istraživali i jedino ime koje nam se oboma iskreno sviđa jeste Benjamin. Pronašli smo sve
vezano za samo značenje imena, te činjenicu da je Benjamin bio najmlađi sin Jakuba, a.s., i
mlađi brat Jusufa, a.s. Međutim, naišli smo na neka mišljenja po kojima ovo ime, unatoč svemu,
nije muslimansko. Stoga Vas molim da nam pomognete da razjasnimo da li je ovo ime
muslimansko i da li ga možemo dati našem sinu? Zna li se još nešto o Benjaminu, sinu Jakuba,
a.s., osim onoga što se spominje u suri Jusuf? Da li je bio od pravovjernih i bogobojaznih?

Odgovor: Kod nas je uobičajeno davanje imena Benjamin  muslimanskoj djeci, pa nema smetnje
da i Vi nadijete to ime svome djetetu. Benjamin je, prema tradiciji, bio mlađi brat Jusufa, a.s.
Ako je Jakub, a.s., kao Božiji Poslanik mogao svom sinu dati ime, nema smetnje da i muslimani
daju svojoj djeci to ime, kao što daju ime Jusuf, Jakub, kao i imena drugih Božijih Poslanika, a.s.

Danial

Pitanje: Inšallah očekujem prinovu u porodici (sina) i imam namjeru mu dati ime Danial, po
pradjedu Danialu Galijaševiću iz Moševca, porijeklom iz Tešnja. Interesuje me da li postoje
smetnje u nadijevanju ovakog imena muškom djetetu?

Odgovor: Ime Danial nije uobičajeno kod muslimana. Prema nekoj tradiciji (nismo sigurni
koliko je vjerodostojna), Danial je bilo ime jednog od židovskih Božjih poslanika, i odatle je bilo
prihvaćeno i kod nekih muslimana. U svakom slučaju, ne bismo Vam preporučili nadijevanje tog
imena, a izbor je u svakom slučaju Vaš. 

Danin

Pitanje: U knjigama lijepih muslimanskih imena naišao sam na ime Dinan i njegovo značenje,
ali me interesira značenje imena Danin pa bih Vas zamolio da mi date kratak odgovor po pitanju
tog imena. U literaturi koje se bavi imenima nisam našao to ime.

Odgovor: Više puta smo isticali da se u ovoj rubrici ne želimo baviti imenima i njihovim
značenjima, pa to ističemo i ovaj put. Ali, kada ste već postavili pitanje s tim u vezi, ipak ćemo
Vam odgovoriti na Vaše pitanje. Nije čudo da spomenuto ime niste našli u djelima o
muslimanskim imenima, budući da atribut daniin (dad i dugo i) znači škrt, što se smatra
pokuđenim svojstvom. Ako bi se izgovaralo sa dalom (obično d i dugim a: daanin), što je
particip aktivni od glagola denaa, ova riječ bi značila: biti blizu, blizak.
Danis

Pitanje: Da li je ime Danis muslimansko ime i koje ima značenje? 

Odgovor: Ime Danis u arapskom jeziku ima ružno značenje, pa se ne može tretirati lijepim
muslimanskim imenom.

Dinan

Pitanje Da li je ime Dinan muslimansko?

Odgovor: Spomenuto ime ima arapski korijen sa formom dvojine, ali mu značenje nije
najpodesnije za ime. Naime, riječ "dinan" znači dvije vjere, ili eventualno u arapskom akuzativu
upotrijebljena riječ din - vjera, kao npr. u ajetu: "Dinen qijemen millete Ibrahime hanifen".

Zato Vam ne bismo preporučili to ime, koje je inače nepoznato kod nas.

Dino i Sumea

Pitanje: Imam dvoje djece sa imenima Dino i Sumea. Razmišljamo o mijenjanju imena. Kao
prvo, da li je Dino muslimansko ime? Drugo, kako se Sumea piše ispravno; da li sa dva „j“
(Sumejja), sa jedno „j“ (Sumeja) ili može ostati Sumea?

Odgovor: U našoj sredini ime Dino se prepoznaje kao muslimansko ime, nastalo iz korijena din
- vjera. Ime Sumeja spada u lijepa muslimanska imena. U osnovi ono je sa dva jj, ali prilagođeno
našem jeziku glasilo bi Sumeja.

Džejla

Pitanje: Želim da Vas pitam je li ime Džejla muslimansko ime? Ja sam našao ime u knjigama
Džejlana, a već ima toliko imena Džejla, meni se pravo dopada. Uskoro, Allahu, dž.š., hvala
trebam da dobijem curicu.

Odgovor: Izvorno mu ne možemo naći neko značenje, pa ćemo se suzdržati od komentara,

budući da ima osoba s takvim imenom. Ime koje preferirate je neutralno, pa nećete napraviti
neku posebnu grješku ako ga date Vašem djetetu.

Erina

Pitanje: Htio bih da Vas pitam u vezi imena Erina. Da li je to muslimansko ime jer sam to našao
na arapskim Internet-stranicama i htio bih da dam kćerki to ime pa Vas zbog toga konsultujem.
Odgovor: To ime ne spada u tradicionalna muslimanska imena. Nije nam poznato značenje i
pravo porijeklo tog imena.

Faruk i Harun

Pitanje: Imena Faruk i Harun su muslimanska imena, ali možete li mi tačno reći koja su
značenje jer se u mnogim knjigama muslimanskih imena značenja ne podudaraju?

Odgovor: Ime Faruk znači onaj koji rastavlja (istinu od neistine). Nadimak je drugog halife
Omera b el-Hattaba. Harun je bilo ime Božijeg poslanika, brata Musaova, a.s. Nema neko
posebno značenje u arapskom jeziku.

Hadi

Pitanje: Sreo sam jednog Marokanca po imenu Hadi, pa sam ga pitao nije li to Božije ime?
Pojasnio mi je da samo sa određenim članom jeste, a bez određenog člana da nije. Interesuje me
da li je dozvoljeno nadjenuti djetetu to ime, jako mi se dopada a i očekujem sina uskoro? Ne
znam kako često aktualizirate stranicu i kad odgovarate na pitanja, ali bih vas zamolio da na ovo
odgovorite što prije, jer termin za porođaj nije daleko.

Odgovor: Vaš prijatelj je u pravu. Jedno od lijepih Allahovih imena je El-Hadi, sa određenim
članom. Bez određenog člana "Hadi" je obično ime, sa lijepim značenjem, koje se može
nadjenuti djetetu, poput imena Aziz, Kadir, Mumin, koja su sa određenim članom lijepa
Allahova imena, a bez određenog člana obična imena koja muslimani nadijevaju svojoj djeci.

Hana

Pitanje: Interesuje me je li Hanah muslimansko ime, i kako se pravilno izgovara? Neki kažu da
se izgovara kao Hana (malo sporije), a neki kažu da se izgovara kao Hanna (malo brže), ako
možete da mi to malo razjasnite.

Odgovor: Hana i Hena (s dužim izgovaranjem glasa a, dok se e izgovara kraće) su muslimanska
imena za žensku djecu.

Lukman

Pitanje: Uskoro očekujemo prinovu i muž ima želju da se sin zove Lukman pa me zanima Vaš
stav po tom pitanju, odnosno da li preporučljivo djetetu dati ime po suri iz Kur`ana ili da
izaberemo neko drugo ime.

Odgovor: Lukman je ime jednog od dobrih ljudi, a prema nekima Božijeg vjerovjesnika, pa
nema smetnje da se djetetu da to ime, poput nadijevanja djeci imena Božijih poslanika.
Spomenuto ime nije uobičajeno kod nas, ali izbor je vaš. 
Majda

Pitanje: Da li je ime Majda preporučeno naditi ženskom djetetu i kakvo ima značenje?

Odgovor: Majda je muslimansko ime i znači: trpeza, sofra, stol. Nije posebno preporučeno, ali je
dozvoljeno dati takvo ime ženskom djetetu.

Malik

Pitanje: Imam jedno pitanje u vezi sa nadijevanjem imena novorođenčetu. Porodično smo
odlučili da u ime Allaha dž.š. našoj bebi nadijemo ime Malik. Pošto je to jedno od Allahovih
dž.š. imena, čuli smo da je obaveza dati ime Abdul Malik. Dali je to stvarno ispravno?

Odgovor: Nema zapreke nadjenuti ime Malik. Ovo ime je nadijevano u prvom dobu islama bez
ikakvog osporavanja.

Malik

Pitanje: Zamolio bih vas da mi protumačite nadijevanje imena Malik, da li ima smetnje obzirom
da je El Malik jedno od Allahovih imena? 

Odgovor: Nema zapreke da se djetetu nadije ime Malik. Jednom od najvećih islamskih
učenjaka, autoru prve zbirke hadisa El-Muvetta, osnivaču malikijskog mezheba, bilo je ima
Malik. Lijepo Allahovo ime je El-Malik. 

Mehdi

Pitanje: Molim Vas da mi odgovorite na značenje imena Mehdi. Voljela bih to ime ako Bog da
dati svom sinu kad se rodi, samo me brine da li ima lijepo značenje, jer u knjigama koje imam
nisam ništa pronašla o tom imenu. Imam kćerku Sunitu, znam za značenje njenog imena, pa bih
tako voljela  da i sin ima lijepo ime.   

Odgovor: Muslimanska imena i njihova značenja možete pronaći u brošurama i knjigama koje
se bave tom problematikom. Više puta smo naglasili da se ne želimo baviti problematikom
imena u ovoj rubrici. Kada već pitate za ime Mehdi, ono znači: upućeni. Međutim, budući da se
pitanje pojave tzv. mehdije javlja i u akaidskim raspravama, da su se pojavili mnogi lažni
mehdije, preporučujemo Vam da razmislite o tom imenu. Ono u svakom slučaju jezički ima
dobro značenje, ali povlači određene konotacije u pogledu gore spomenutog pitanja. 

Mirnesa

Pitanje: Interesuje me da li je Mirnesa muslimansko ime i šta znači?

Odgovor: Ime Mirnesa nije izvorno muslimansko, već novokomponovano ime, koje se često
nadijeva djeci, pa je postalo uobičajeno kod bosanskih muslimana.

Mirsad

Pitanje: Interesuje me značenje imena Mirsad. Puno sam istraživao i tražio po internetu,
uglavnom ima dosta kontradiktornosti oko značenja imena, stoga bih želio pitati nekoga ko
zaista vlada arapskim jezikom, tražio sam i prevode u Kur`anu Časnom i našao sam da
Korkutov prijevod kaže da ime znači zasjeda, klopka, dok sam našao u drugom prevodu
Kur`ana da znači bdjeti, nadgledati (čini mi se da je prevod Čaušević nisam siguran) Suretul-
Fedžr, dok negdje nalazim kao nekakvu vezu sa džehenemom, dok sam nalazio u knjizi imena
da znači princ, obrazovan pisar, pa me zaista interesuje pravo značenje imena i na sta se ono
odnosi? Inače klanjam svaki vakat, ali malo me to sve kopka pa molim Vas da mi odgovorite
što prije.

Odgovor: Nema potrebe da se opterećujete značenjem svoga imena. Nema u njemu ništa loše.
Korijen tog imena jesu harfovi (r s d) u značenju: motriti, paziti, osmatrati, pratiti...Riječ
"mirsad" sa kratkim a znači: dalekozor, teleskop, sa dugim a, kako se kod nas obično izgovara,
ima više značenja: osmatračnica, opservatorija, zasjeda, drum. Ova riječ se spominje  u
Kur'anu na dva mjesta. U suri El-Beled, 14. ajet: "jer, Gospodar tvoj je, zaista, u zasjedi (le bil-
mirsad)". U suri En-Nebe', 21 ajet: "Džehennem će zasjeda (mirsaden) postati nasilnicima
mjesto povratka". Bitno je da Vi izvršavate svoje vjerske obaveze, da ste čestiti i pošteni, da
činite dobra djela, a to od imena ne ovisi. Ne vidim razloga da Vas išta kopka u vezi tog
imena. Strah od džehennemske zasjede treba biti prisutan kod svakog muslimana bez obzira
kakvo ime nosio.

Neira

Pitanje: Poštovani, interesuje me, da li su Nejira i Nejra muslimanska imena i šta znače u
prijevodu?

Odgovor: Nejira ili Nejra su muslimanska imena a znače: svijetla, blistava.

Nevsad

Pitanje:Da li je ime Nevsad muslimansko ime?

Odgovor: Nerado se upuštamo u ocjenu da li je neko ime muslimansko ili ne, posebno kada je
već dato djetetu, ili ga osoba nosi već duže vrijeme, i po njemu je postala poznata. Ukoliko ga
nema u leksikonima muslimanskih imena, obično se radi o novokomponovanim imenima kakvo
je i ime Nevsad.
Nora

Pitanje: Molim Vas za pomoć, zanima me da li je Nora muslimansko ime? Za dvije sedmice,
ako Bog da, treba nam se roditi kćerkica, ime sam našla na jednoj od internet stranica ( Nora-
svjetlost) ali nismo sigurni da li je to muslimansko ime. Drugo ime je Lana- nježna.

Odgovor: U principu ne bavimo se tumačenjem značenja pojedinih imena budući da postoje

djela na temu muslimanskih imena te onaj koji želi znati značenja pojedinih imena može se
obratiti na ta djela. Ali kada je urednik već prihvatio Vaše pitanje, citirat ćemo Vam značenje
riječi "Nura" kako ga je naveo Muftić u svom Rječniku. "Nura: žig, vapno, kreč, žitka smola,
sredstvo za uklanjanje dlaka, žarulja, sijalica." Arapi ženskom djetetu nadijevaju ime Nur, što
znači svjetlost. NORA je engleska verzija riječi NURA Samoglasnik "u" pretvara se u "o".
Koliko nam je poznato kod nas postoji žensko ime Nura, ali ne i Nora.

Ženska imena Naomi, Nina, Tia i Dunya

Pitanje: Očekujemo, ako Bog da, zdravu curicu, pa me zanima kako da znam koje je
muslimansko ime od sljedećih: Naomi, Nina, Tia i Dunya?

Odgovor: Nijedno od spomenutih imena ne spada u tradicionalna muslimanska ženska imena.

Nije nam poznato da imaju neko posebno značenje pa se ne možemo očitovati oko toga. Postoji
nekoliko knjižica u kojima su sabrana tradicionalna muslimanska imena pa se možete ispomoći
nekom od njih. 

Rejjan i Dejjan

Pitanje: Na jednoj internet stranici pod islamskim imenima našao sam imena Rayan i Dayan. Da
li su to zaista muslimanska imena? Osim toga muči me još nešto. Kako se ova imena izgovaraju
(Rajan ili Rejan), da li se ova imena moraju pisati u izvornom obliku ili se umjesto "y" može
staviti "j", ako može da li će to promijeniti značenje imena? Da li Rayan znači dženetska kapija?
Obzirom da mi je supruga u 9. mjesecu trudnoće, nadam se da ćete što prije odgovoriti na moja
pitanja i na taj način olakšati nam problem oko izbora imena.

Odgovor: Ranije smo donijeli odluku da se u ovoj rubrici više ne bavimo imenima budući da
postoje priručnici i brošure koje sadrže muslimanska imena pa zainteresirani treba da se na njih
obrati. Zato samo kao izuzetak odgovaramo na Vaše pitanje. Imena Rejjan i Dejjan su arapskog
porijekla i mogu se svrstati u muslimanska imena, mada su se dosada rijetko koristila. Rejjan
jeste naziv jedne od džennetskih kapija (kroz koju će ulaziti postači, kako se navdi u hadisu), ali
njegovo jezičko značenje jeste: dobro napojen, natopljen, sočan, bujan, punačak. Dejjan znači:
pobožan, ali i Onaj pred kime se polažu računi za djela, tj. jedno od Božijih svojstava.
Neka Vamje hairli i mubarek rođenje djeteta.
Rejan i Alden

Pitanje: Očekujemo muško dijete ali ne možemo naći prevode imena. Da li su Rejan i Alden
muslimanska imena? Gdje možemo naći knjigu sa modernijim muslimanskim imenima? 

Odgovor: Rejjan je arapsko ime, ima više značenja: natopljen, pun, punačak, bucmasto lice.
Alden je neka modificirana verzija imena Eddin - Eldin - Alden. Zadnje ime je najdalje od
izvornog Eddin u značenju: vjera (din). El je određeni član.

Žensko ime "Rabena"

Pitanje: Sestra mi se zove Rabena. Da li je to ime u redu? Ja je ponekad zovem rabi a u

posljednje vrijeme razmišljam o tome jer je rabbi gospodar.

Odgovor: Teško je i nezahvalno govoriti o bilo čijem imenu, pa tako i o spomenutom imenu.
Međutim, možemo reći da bi bilo bolje ako bi se moglo promijeniti u Rabija i sl. obzirom na
konotaciju koju izaziva ime Rabena.

Sabina

Pitanje: Interesuje me da li je ime Sabina muslimansko i šta znači?

Odgovor: Budući da ima sve više pitanja o pojedinim imenima i njihovom značenju, upućujemo
Vas i sve druge koji pitaju o imenima i njihovom značenju, da to potraže u brošurama koje su
posvećene isključivo muslimanskim imenima, a njih ima više od različitih autora i dostupne su
kupcima.

Samed

Pitanje: Interesuje me ime koje sam dao sinu, Samed, da li je to ime dozvoljeno davati, pošto
sam od "prijatelja" čuo da je to jedno bod Božijih imena i da ga nije dobro nadjevati djeci? Kaže
da takvo dijete šejtan više napada, što ja ne vjerujem pa vas zbog toga i pitam?  

Odgovor: Lijepo Allahovo ime je Es-Samed. Prema tome može se dati ime Samed, bez
određenog člana, jer ima lijepo značenje, ali je uobičajeno da se Allahova lijepa imena koriste uz
prefiks Abd: Abdullah, Abdulmun'im, Abdussamed, Abdurrahman i sl.

Samir

Pitanje: Da li je Samir pravo muslimansko ime i da li u islamu ima neko značenje? Kako bi
mogao vidjeti moje ime napisano arapskim slovima?
Odgovor: Samir je muslimansko ime, a znači, prema Muftićevom rječniku: sijelo, noćna
sjedeljka, mjesto za noćni razgovor, ljudi koji se noću razgovaraju i sl.

Sara

Pitanje: Možete li mi reći da li su imena Sarah i Sara muslimanska?

Odgovor: Ime Sarah nastalo je od imena Sara sa dodatkom slova h, kao El-Fatiha i El-Fatihah.
Ime Sara je muslimansko ime arapskog porijekla.

Sarah

Pitanje: Da li možemo dati djevojčici ime Sarah, i da li ima izvora u muslimanskim imenima?
Tražili smo preko par izvora ali su objašnjenja komplicirana za shvatiti, pa vas molimo ako ste u
mogućnosti da nam pomognete.

Odgovor: Više puta smo naglasili da se ne želimo upuštati u ocjenu imena iz praktičnih razloga,
da ne bismo negativnim stavom ili komentarom uvrijedili neku osoba koja već ima odnosno ime.
Ime Sara zastupljeno je i kod muslimana i kod Jevreja. Žena Vjerovjesnika Ibrahima a.s. imala je
ime Sara. Ima osnovu u arapskom jeziku, značenje mu je lijepo, tako da se može smatrati
muslimanskim imenom.

Zara

Pitanje: Da li je ime Zara prikladno muslimansko žensko ime?

Odgovor: Sama činjenica da ste u nedoumici u pogledu spomenutog imena govori da ono ne
spada u uobičajena muslimanska imena. Kod nas je uobičajeno ime Zehra, što na arapskom
jeziku znači cvijet. Šta znači ime Zara nije nam poznato.

Zulkarnejn

Pitanje: Da li postoji smetnja ili zabrana dati djetetu ime Zulkarnejn?

Odgovor: Ima mnogo lijepih muslimanskih imena mimo spomenutog, koje inače nije uobičajeno
kod nas, pa ni kod ostalih muslimana općenito, pa bi možda moglo uzrokovati nelagodu kod
djeteta. Ne bismo Vam preporučili to ime, mada nema zabrane za to. Njegovo značenje je:
dvorogi ili vlasnik dva roga.
Roditelji i djeca

Kontracepcija i umjetna oplodnja (O istim temama pogledati: Liječenje i bolest)

Pitanje: Da li je dozvoljeno u islamu da se žena zastiti protiv trudnoće i da stavi bakrenu
spiralu kao zaštitu?
 
Odgovor: Ukoliko je dotični način zaštite privremen, i neštetan za ženu, dozvoljeno je koristiti
ga kao privremenu mjeru odlaganja trudnoće.

Pitanje:
Čitajući Vaš odgovor na pitanje o keffaretu za namjerno izazvan abortus nametnulo mi se pitanje
o postojanju slične preporuke za umjetnu oplodju korištenjem usluga banke sperme. Naime, želja
mi je postati majka, ali sam sama, a mislim da se moj reporoduktivni ciklus bliži kraju. 

Odgovor:
Analogija između spomenuta dva slučaja nije moguća jer se radi o dvije potpuno različite
situacije. Korištenje usluge banke sperme radi oplodnje je strogo zabranjeno, jer se radi o
upotrebi sperme osobe s kojom se nije u braku, pa je to poput činjenja bluda. Začeće je
dozvoljeno i zakonito samo u braku, između supružnika, bez korištenja reproduktivnog
materijala strane osobe.

Tretman djeteta začetog u vanbračnom odnosu

Pitanje: Želio bih vas pitati kako se u Islamu tretira osoba koja je začeta u vanbračnom odnosu
gdje su se potom muškarac i žena razdvojili ne vjenčavši se? Kako se na to gleda u Islamu i da li
je dozvoljeno usvajanje takve djece? Da li to dijete može biti musliman, odnosno kakav tretman
ima dijete začeto tim griješnim činom u Islamu?

Odgovor: Zaštita potomstva i časti je jedna od temeljnih zaštićenih vrijednosti u Šerijatu. Zato
islam strogo zabranjuje vanbračne odnose i ne priznaje njihove pravne posljedice koje važe za
legalne bračne odnose, poput bračnosti djece. Dijete koje se začne i rodi vanbračno tretira se
vanbračnim. Svoje porijeklo veže za biološku majku, a ne za biološkog oca, osim ako ga
naknadno prizna kao svoje. Naravno, dijete koje je tako začeto i rođeno nije krivo i ne može
snositi posljedice grijeha bioloških roditelja, ali će svakako osjetiti nedostatak roditeljske ljubavi
i pažnje. Ukoliko i majka napusti to dijete, dozvoljeno je da brigu o njemu preuzme druga
porodica koja će ga udomiti i odgajati kao muslimana, ali bez potpunog usvojenja, jer Šerijat ne
dozvoljava potpuno usvojenje, shodno kur’anskom ajetu: “...niti je posinke vaše sinovima vašim
učinio.To su samo vaše riječi, iz usta vaših, a Allah istinu govori i na pravi put izvodi. Zovite ih
po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije. A ako ne znate imena očeva njihovih, pa,
braća su vaša po vjeri i štićenici su vaši...” (El-Ahzab, 4-5) Nije dozvoljeno vrijeđati to dijete
zbog njegovog porijekla niti mu uskraćivati prava koja mu pripadaju kao ravnopravnom
građaninu, već naprotiv, prema njemu treba biti pažljiv i pružiti mu zaštitu i pažnju koja mu je
uskraćena od strane bioloških roditelja. To dijete je, ne svojom krivicom, u težem položaju od
jetima, jer nema rodbine koja bi preuzela brigu o njemu, pa i tu činjenicu treba imati na umu.
Ako nema pojedinaca koji će preuzeti tu brigu, onda je to zadaća društva, odnosno socijalne
službe. Za sve patnje, posebno one psihičke naravi, koje eventualno, doživi i proživi to dijete,
snosit će odgovornost i oni koji su svojim grijehom prouzrokavali takvo stanje, a to su njegovi
biološki roditelji.

3. Brak i porodica

DJECA-RODITELJI-RODBINA

Saopštavanje trudnoće
Pitanje:
Kada je dozvoljeno saopštiti bližnjima trudnoću?
 

Odgovor:
O tom pitanju ne postoji neki poseban vjerski propis. Prema tome, to je stvar Vašeg izbora i
procjene.

Izbor između djeteta i majke prilikom porođaajnih komplikacija

Pitanje: Ukoliko se prilikom porođaja desi komplikacija, i ukoliko ljekari budu postavili pitanje
ocu da bira između djeteta i majke, koji bi bio pravi stav i kako uopšte odgovoriti na takvo
pitanje?
Odgovor: Mada je to rijedak slučaj, moguće je da se u trudnoći desi komplikacija koja ugrožava
život i majke i djeteta, tako da ljekari moraju birati: da li dati prednost životu majke ili životu
djeteta. U tom slučaju, prednost ima život majke u odnosu na život nerođenog djeteta, zato što je
majka osnova života djeteta. Uz to, njezin život je neupitan, dok je rođenje živog djeteta
neizvjesno, posebno u slučaju teških komplikacija. Majka ima punu pravnu sposobnost, dok
nerođeno dijete ima djelimičnu pravnu sposobnost. Ako se dijete rodi živo, tada su im životi
izjednačeni.
Brijanje glave novorođenčetu

Pitanje: Inšallah uskoro trebam dobiti prinovu pa me zanima slijedeće: da li je neophodno brijati

glavu dijetetu da bi se odredila težina kose kako bi se podijelila sadaka, odnosno zna li se neka
uobičajena težina u gramima zlata koja se može podijeliti kako bi se izbjeglo brijanje glave?

Znam za običaj da se novorođenčetu prouči ezan, a da li se tom prilikom i zvanično daje ime
djetetu, pa me zanima više detalja o ovom običaju i kako ga pravilno sprovesti?

Odgovor: Nije neophodno da obrijate glavu novorođenčetu posebno ako postoji bojazan od
infekcije ili nekog drugog razloga. Sami procijenite kada se dijete rodi koliko otprilike iznosi
težina njegove kose i podijelite u tom iznosu, odnosno vrijednosti sadake. Ne rađaju se sva djeca
sa istom količinom i gustoćom kose, pa prema tome nema fiksirane težine. Dovoljna je približna
procjena.

Što se tiče imena, može te ga dati i ranije, ali se obično ozvaničava činom učenja ezana na desno
i ikameta na lijevo uho djeteta, sedmi dan po rođenju. Ako bi se to učinilo i ranije, odmah po
rođenju ne bi smetalo. Preporučujem Vam da to obavite sa imamom, a on zna kakva je procedura
i običaji u vezu tog lijepog čina.

Čuvanje pupkovine
Pitanje: Da li ispravno čuvati pupak bebe koji otpadne, te ako nije, šta s njim uraditi?
 
Odgovor:
Nepotrebno je čuvati to. To je odumrli dio tijela koji se može zakopati u zemlju ili postupiti s
njim  kao s odrezanim noktima i sl.

Postupak sa kosom i pupčanom vrpcom novorođenčeta

Pitanje: Koje je značenje imena Najya. Također me interesuje šta uraditi sa djetetovim
noktima, kosom i pupčanom vrpcom (neki su me savjetovali da iste zakopam u zemlju) ili da
ih bacim u smeće?

Odgovor: S odrezanim dječjim noktima, kosom i pupčanom vrpcom se postupa kao i sa

noktima, kosom i otkinutim dijelom kože odraslih, tj. treba ih baciti u smeće ili eventualno
spaliti. Te stvari nemaju neku svetost i posebnu vrijednost i nije predviđena neka posebna
vjerska procedura njihovog zbrinjavanja. Ime koje spominjete je vjerovatno Nadžija u
značenju: ona koja je spašena.
Dužnost roditelja nakon rođenja muškog djeteta
Pitanje: Koje su dužnosti roditelja kada se rodi muško dijete?
Odgovor: Preporučeno je za novorođenče zaklati kurban sedmi dan po rođenju, nadjenuti mu
lijepo muslimansko ime, a neposredno po rođenju proučiti ezan na desno, a ikamet na lijevo uho.
Također, lijepo je ošišati kosu ukoliko je ima na glavi djeteta i podijeliti nešto sadake. Nije
neophodno brijati glavu novorođenčetu posebno ako postoji bojazan od infekcije ili nekog
drugog razloga. Sami procijenite kada se dijete rodi koliko otprilike iznosi težina njegove kose i
pomnožite to sa cijenom srebra te u tom iznosu podijelite sadake. Ukoliko se kurban ne zakolje
sedmi dan, može se učiniti i četrnaestog ili dvadeset i prvog dana od rođenja ili bilo kada kasnije.
Meso treba u cijelosti podijeliti ili prirediti sohbet i servirati ga prisutnima. Ništa ne treba
zadržavati od tog mesa. Muško dijete treba osunetiti kada to bude moguće po procjeni stručne
osobe. Ovo su osnovni propisi o novorođenčetu, koji su uglavnom iz ranga poželjnog i lijepog
običaja, a ne obavezujućeg, osim sunnećenja koje je neophodno.

Nadijevanje imena i promjena imena

Pitanje: Posljednje vrijeme sve češće vidim imena naših imama i hafiza poput Elvir, Alen,
Ermin itd. Kada se moj prijatelj upisivao u Gazijinu medresu, u ratu, 94/95., morao je promijeniti
ime Vernes u Enes. Međutim, sada nema nikakve selekcije. Šta onda možemo očekivati od
običnih ljudi. Sada vas direktno pitam: Da li su imena Elvir, Ermin, Alen i sl. islamska?

„Ko bude imao kibura koliko zrno gorušice, neće ući u Džennet.“ Ako Islamska zajednica nema
samokritičnosti da riješi situaciju u svojim redovima, onda nije u stanju da  se ponizi pred
Allahom i da prizna svoju grešku. 

Odgovor: Nema sumnje da je pitanje nadijevanja muslimanskoj djeci muslimanskih imena

izuzetno važno. Međutim, ne može se samo na osnovu imena vršiti selekcija djece prilikom upisa
u medresu i sl. kako se sugeriše u pitanju. Ne vjerujem da je neko prisilio Vašeg prijatelja da
promijeni ime Vernes u Enes. Niko nikoga ne može prisiliti da promijeni ime. Tradicionalna
muslimanska imena su općepoznata, a i zapisana su u nekim djelima sa tom tematikom. Neka
netradicionalna i nekonvencionalna imena su svojom raširenošću i dugotrajnom upotrebom na
neki način pomuslimanjena budući da ih nadijevaju svojoj djeci uglavnom muslimani. Takva su
imena npr. A/E/rmin, Elvir, i sl., budući da im korijen nije ni arapski, ni turski ni perzijski.

Što se tiče imena Alen (sa ajnom kao prvim slovom), ono je arapsko i znači: javno, obznanjeno,
što se može vidjeti u rječniku arapskog jezika, mada ga Arapi ne nadijevaju svojoj djeci, a
susrećemo se s njim kod nemuslimana. Bitnije je od imena to kako se osoba ponaša, šta radi,
kakav joj je moral, vjerovanje, ibadet. Ime jeste važno, ali ipak ne čini suštinu opredjeljenja
osobe. Koliko samo ima Muhammeda, Hasana, Husejna, Aiša, Hatidža koje sa islamom nemaju
ništa osim imena. No, naravno to ne znači da umanjujemo važnost nadijevanja lijepih,
tradicionalnih muslimanskih imena. Naprotiv, snažno apelujemo na roditelje da svojoj djeci
nadijevaju lijepa islamska imena po kojima će biti prozivani i na ovom i na budućem svijetu.
Promjena imena djeteta

Pitanje: Sinu smo učili ezan na jedno ime, a kasnije smo ga upisali i zovemo ga pod drugim
imenom. Interesuje me vaše mišljenje o tome.

Odgovor: Ezan se uči osobi, a ne imenu, mada je uobičajeno da se prilikom učenja ezana djetetu
nadije ime. Međutim, nema neke posebne zapreke, ili zabrane da se promijeni ime koje je tom
prilikom dato iako to nije uobičajena praksa.

Sanjanje imena za svoje nerođeno dijete

Pitanje:
Da li trudnica kada u kasnoj trudnoći sanja ime za svoje nerođeno dijete, to ime prema
islamskim propisima, mora da nadije djetetu kada se rodi?
 
Odgovor:
To što neko sanja ime djeteta koje treba da se rodi može biti indikativno, kao neki znak, ali nema
obaveze da se da upravo to ime. Izbor lijepog muslimanskog imena djeteta je pravo i obaveza
roditelja i o tome se roditelji trebaju dogovoriti.

Odricanje od očevog prezimena

Pitanje:
Moji roditelji su se još dok sam bio beba rastavili, majka me je odgojila i digla na pravi put
bez očeve pomoći. Želio bih da sada kao punoljetan muškarac promijenim očevo i uzmem
majčino prezime, pa me interesuje kakav je stav islama po ovom pitanju i da li je to
dozvoljeno?
 
Odgovor:
Porijeklo osobe nastalo na temelju legalnog braka nije dozvoljeno negirati i anulirati. Prema
tome, savjetujemo Vam da to ne činite.

Doniranje majčinog mlijeka

Pitanje: Zanima me Vaš stav o doniranju majčinog mlijeka. Naime, živim u stranoj zemlji i
nedavno sam u dječijem domu zdravlja vidjela molbu za majke koje imaju višak svog mlijeka da
ga doniraju za bebe koje su rođene prije vremena sa raznim komplikacijama, bolestima,
nerazvijenim organima i sl, a sigurno da se i veliki broj majki te djece nalazi u takvom stanju da
im ne mogu omogućiti to mlijeko. Budući da mi je jasan stav islama o srodstvu po mlijeku, a s
druge strane bi također bio veliki sevap spasiti mala bića za koja ljudsko mlijeko u takvom stanju
bukvalno znači život ili smrt, zanima me da li bi ova donacija bila dozvoljena, s obzirom da je
nemoguće upratiti koja je beba dobila mlijeko?
Odgovor: Evropsko vijeće za fetve i istraživanja je na dvanaestom zasjedanju donijelo odluku u
kojoj se između ostalog kaže da, ukoliko postoji potreba, nema smetnje koristiti banke mlijeka,
te da se na taj način ne uspostavlja srodstvo po mlijeku jer se izmiješalo mlijeko od više dojilja
čiji identitet nije moguće ustanoviti.

Dužina trajanja dojenja muške i ženske djece

Pitanje: U suri El-Bekare se spominje da ako želimo da dojenje djece bude potpuno, ono treba
da traje dvije godine. U narodu se govori da se duže hrane muška u odnosu na žensku djecu. Da
li postoji razlika u trajanju dojenja između muške i ženske djece?
Odgovor: Sa šerijatskog stanovišta nema razlike između muške i ženske djece po tom pitanju.

Dojenje djeteta dvije godine

Pitanje: Da li je dojenje djeteta dvije godine potrebno, kakav je stav uleme? Iako danas djeca
već od šest mjeseci počinju jesti i drugu hranu, puno majki trudi se da ispuni to dvogodišnje
dojenje. Može li se prestati kad se hoće?

Odgovor: Dojenje pune dvije godine je poželjno, ali nije obavezno, pa je prema tome dozvoljeno
i ranije prekinuti ga, ukoliko prekid nije štetan po dijete ili majku.

Spavanje djeteta između roditelja

Pitanje:
1. Da li je pokuđeno da dijete spava na krevetu između roditelja?
2. Da li  je opasno za dijete da zaspe između roditelja u slučaju kad su roditelji nečisti (džunupi)?
3. Da li je pokuđeno da majka u momentu kad je džunup doji svoje dijete?

Odgovor

1. To nije pokuđeno, ali se pred djetetom ne mogu ispoljavati intimnosti među bračnim
drugovima.

2. Preporučeno je da se osoba što prije okupa u slučaju džunupluka. Ako to nije moguće odmah,
onda makar treba uzeti abdest i leći sa abdestom. Nema opasnosti za dijete ako su roditelji u
stanju džunupluka.

3. Nema smetnje da majka doji dijete u takvom stanju, ali treba svakako makar uzeti abdest kako
bi se ublažilo stanje džunupluka.

Šerijatsko-pravni tretman obrezivanja/sunećenja

Pitanje: Da li je obrezivanje obaveza i zašto?

Odgovor: Sunećenje muške djece (cirkumizacija) spada u prirodna svojstva čovjeka (sunenul-
fitre), odnosno tradiciju koja seže do Vjerovjesnika Ibrahima a.s. Ovaj propis ne primjenjuju
samo muslimani već i jevreji, a i mnogi drugi na preporuku ljekara. Potvrđena je medicinska
(zdravstvena) opravdanost ove operacije otklanjanja viška kožice sa vrha spolnog organa
muškarca. 

Period za sunećenje djeteta

Pitanje: Moje pitanje je u vezi sunećenja djece. Po hadisima i predajama kad tj. u kojoj dobi
(sa koliko mjeseci ili godina) se vrši sunećenje djece? Da li to uraditi kad su djeca još mala da
im brže to prođe ili kad su malo starija.

Odgovor: Bolje je obaviti sunećenje dok su djeca još mala. Vrijeme sunećenja nije strogo
fiksirano. Treba ga obaviti uz konsultaciju s dječijim hirurgom i pedijatrom koji bolje mogu
ocijeniti kada je dijete spremno za takav zahvat. 

Sunećenje u prestupnoj godini

Pitanje: Hoću da sunetim dijete pa me zanima ima li ikakve smetnje za to budući da je ovo
prestupna godina?
Odgovor: Takozvana prestupna godina nema nikakvog utjecaja na vjerske propise. Prema
lunarnom sistemu računanja vremena, za koje se veže najveći broj šerijatskih propisa, nema
prestupnih godina. Problematiziranje takve naravi može se okarakterizirati kao jedan vid
sujevjerja ili praznovjerja koga se vjernici trebaju čuvati i kloniti.

Sunećenje od strane nemuslimana

Pitanje: Da li sunećenje dječaka može obaviti nemusliman u bolnici? Također me zanima da li

je obavezno sunećenje konvertitu/povratniku u islam nakon izgovaranja šehadeta?

Odgovor: Bolje je da sunećenje djeteta obavi musliman koji je osposobljen za taj posao, budući
da je u pitanju izvršenje čina koji je sunnet po nekima, a po mišljenju drugih vjerska obaveza.
Musliman će to obavti s bismillom i pod abdestom, što nije slučaj ako bi to obavio nemusliman.
Međutim, i u slučaju da ovu operaciju obavi ljekar nemusliman, propis sunećenja bi bio izvršen i
njegov cilj ostvaren.

Sunećenje je po hanefijskom mezhebu pritvrđeni sunnet, a ne stroga obaveza kako za izvornog

muslimana tako i za konvertita. U svakom slučaju, u pitanju je važan vjerski čin koji ne bi
trebalo propustiti izvršiti tim prije što je potvrđena njegova korisnost i sa zdravstveno-higijenske
strane.
Obaveze i običaji povodom sunećenja

Pitanje: Kakve su obaveze ili lijepi običaji povodom čina obrezivanja? Da li da porodice i
prijatelje pozovemo isti dan na neki ručak i druženje ili nešto drugo? Ima li potreba za učenjem
dove od strane imama tokom samog čina ili to mogu i ja sam da obavim i koje su to dove?
Uglavnom, interesuje me konkretna praksa samog čina i popratnih aktivnosti.

Odgovor: Nema nekih posebnih šerijatskih propisa koje treba primijeniti prilikom sunećenja
djeteta, pa su u vezi toga nastali običaji koji se razlikuju od sredine do sredine i od naroda do
naroda. Prema tome, preporučujemo vam da se i vi u tome držite običaja koji važe u vašem
kraju, koliko ste u stanju. Lijepo je tom prilikom da proučite dovu u kojoj ćete tražiti od
Uzvišenog Gospodara uputu, hajr i bereket za dotično dijete i drugu djecu, ukućane i sve
muslimane. Dovu možete sami učiti, a možete pozvati i imama. Također, možete prirediti sohbet
na koji ćete pozvati rodbinu i prijatelje da zajedno obilježite taj sunnet i proučite dovu za dijete i
svu drugu djecu, pa i starije. Svima je dova potrebna. Neka Vam je hairli i mubarek taj radosni
događaj i da Allah pomogne da sve prođe kako je najbolje.

Učenje ezana i ikameta u 20. godini

Pitanje: Djevojci od 20 godina nikada nisu proučeni ezan i ikamet na uši, a nema mahrema koji
bi to mogao, tj. znao proučit! Da li neko ko nije mahrem može to učinit, npr. imam, ili neka
ženska osoba?

Odgovor: Nema potrebe učiti osobi ezan i ikamet na uho u 20. godini života. To se radi
neposredno po rođenju da to budu prve riječi koje će novorođenče čuti. Kasnije osoba čuje ezan
na drugi način. 

Kupanje novorođenčeta

Pitanje: Kada je lijepo u toku dana kupati dijete i da li postoji vrijeme u toku dana kada to nije
lijepo raditi? Isto tako da li postoje dani u sedmici kada nije lijepo kupati dijete?

Odgovor: Najbolje je da se o tom konsultirate s liječnikom-pedijatrom. Nema obavezujućih

šerijatskih propisa po tom pitanju. 

Učenje ezana i ikameta na uho 10 godina nakon rođenja

Pitanje: Treba li se tj. da li je kasno, proučiti ezan na desno i ikamet na lijevo uho, a zatim
proučiti dovu, djetetu kojem se to nije uradilo poslije rođenja ili dječaku/djevojčici od npr. 10
godina ili momku/curi od npr. 20 godina ili više?

Odgovor: Spomenuti propisi se primjenjuju neposredno nakon rođenja djeteta kako bi to bile
prve riječi koje dopiru do ušiju djeteta. Nema potrebe da se obavljaju naknadno. Izuzetak je
samo kurban-akika koji se može žrtvovati i kasnijoj dječijoj dobi.
Šta raditi sa dječijom imovinom

Pitanje: Šta uraditi sa novcem koje dijete dobije po rođenju, odnosno 'na babine'? Da li je to
dozvoljeno trošiti obzirom da je to dječiji hak, nešto što je dijete dobilo? Ako se ostavi 'po strani'
dok dijete ne bude punoljetno, da li je potrebo davati zekat na taj novac, iako nisam vlasnik tog
novca?

Odgovor: Taj novac se daruje s namjerom da se pomogne roditeljima u brizi o djetetu, pa ga

treba utrošiti na potrebe djeteta u hrani, odjeći i sl. Nije neophodno čuvati taj novac do
punoljetstva djeteta da bi mu se onda uručilo kao njegov hak. Roditelji mogu trošiti dječiju
imovinu na njegove potrebe u razumnom obimu. 

Dova za roditelje
Pitanje
Imam jedno pitanje vezano za majku i oca. Dakle dosta su se napatili u životu i ja zajedno s
njima ali su mi oni prioritet pa me zanima postoji li koja dova koju bih mogao učiti za njih ,
njihovo zdravlje i njihovo bolje?
 
Odgovor
Najvažnije je da ih dobro pazite, slušate, pomažete, poštujete i iskazujete ljubav i pažnju. Što se
tiče dove, Kur'an je ukazao na dovu koju djeca trebaju učiti za roditelje, a to je dova u kojoj mole
Uzvišenog da se smiluje njihovim roditeljima, da im oprosti grijehe i uvede uh u Džennet.

Dobra djela za umrle roditelje

Pitanje: Molim vas da mi kažete šta bi bilo najbolje činiti za umrle roditelje (zaklati kurban,
činiti dove ili nešto drugo)?
 
Odgovor: Poslanik a.s. je rekao: "kada umre čovjek prestanu mu teći dobra djela osim u tri
slučaja: trajna sadaka (vakuf), nauka od koje imaju koristi ljudi i nakon smrti naučnika i dobro
potomstvo koje čini dovu Allahu za umrloga." Osim dove, za umrloga se može nešto uvakufiti
kao vid trajne sadake spomenute u prethodnom hadisu, dati običnu sadaku, prilog za izgradnju
džamije, mekteba i sl. A prioritet je vratiti dugove ukoliko je umrli bio dužan bilo ljudima bilo
Bogu (zekat, hadž, keffaret, fidju i slične vjerske obaveze imovinskog karaktera koje nije
izvršio za života).
Pitanje: Moj rahmetli otac je preselio na ahiret dana kada je zapostio 03.10.2006. godine, 11.
dan mjeseca ramazana, da li je to jedan od dobrih znakova za rahmetliju? Uz Božiju pomoć, ako
Bog da, imam nijjet da mu zakoljem kurban. Da li će mom rahmetli ocu biti olakšano u kaburu
zbog toga, odnosno kako Allah, dž.š., nagrađuje za ovakvo djelo? Pročitala sam da se kurban
dijeli kao 1/3, a mene interesuje da li mogu cijeli kurban da podijelim učenicima medrese?
Voljela bih i da znam koji je najbolji način, šta treba da radim da pomognem svom rahmetli
ocu?   

Odgovor: Činjenica da je Vaš otac preselio na Ahiret uz ramazan, kao postač, dobar je znak za
rahmetliju. No, ne možemo ništa više reći osim navedenoga. Allah zna svačija djela, i dobra i
loša; On će donijeti konačan sud o svakome.

Vaša namjera da zakoljete kurban za njega je plemenita i jedan je od vidova dobročinstva djece
prema roditeljima. Nema smetnje da cijeli kurban podijelite učenicima medrese. To je lijepo i
pohvalno djelo. Umrli ima koristi od dobrih djela koje za njegovu dušu čine njegovi nasljednici
ili neke druge osobe.

Vašem ocu možete pomoći i time što ćete izvršiti imovinsku obavezu koju je bio dužan izvršiti, a
nije, poput zekata, hadždža i sl. Pomoći ćete mu i davanjem sadake za njegovu dušu,
stipendiranjem siromašnoga učenika ili studenta, učenjem Kur'ana, dova, te činjenjem drugih
hajrata. Posebno je dobro činiti hajrate tokom mjeseca ramazana.

Neka Vam Allah ukabuli i u sevap upiše dobra djela, Vama i Vašemu ocu.

Vraćanje duga oca

Pitanje: Pitanje koje želim postaviti je u vezi duga koji moj otac ima od ranije. Ja sam oženjen i
u finansijskoj sam situaciji da vratim očev dug. Razlog pozajmljivanja oca je stan i potrebe za
našu porodicu još dok smo svi živjeli skupa. Otac nije u mogućnosti da vrati dug, brat također  i,
kako stvari stoje, neće ni biti u skorije vrijeme. Otac je stariji pa brinem da ne preseli dužan, ili
da ja ne preselim, a imao sam mogućnosti da vratim očev dug. Pošto sam ja u mogućnosti da
vratim očev dug, a sada živimo svi zasebno, da li je to moja dužnost? I da li ja imam obavezu
vratiti očev dug s obzirom da sam imetak koji sada posjedujem stekao zajednički sa mojom
suprugom? Da napomenem da su roditelji ljudi koji prakticiraju islam, novac nije pozajmljen za
haram stvari niti na zabranjen način (nije riječ o kamatnoj pozajmici).
Odgovor: Niste obavezni vratiti dug Vašega oca, ali bi to bilo lijepo, ako ste u mogućnosti, kao
vid dobročinstva prema roditelju. U više kur’anskih ajeta i u brojnim hadisima vjernici se
podstiču na dobročinstvo prema roditeljima. Vraćanje duga roditelja dužnika, koji nije u stanju
vratiti svoj dug, jedan je od najvrjednijih oblika dobročinstva. Međutim, ukoliko roditelj preseli
na Ahiret, nasljednici su dužni da iz njegove zaostavštine izdvoje dug i izmire potraživanje
zajmodavca/povjerioca prije raspodjele nasljedstva. U hadisu se navodi: “Duša vjernika je
vezana za dug sve dok se njegov dug ne izmiri.” (Tirmizi)

Obaveze prema roditeljima

Pitanje
Da li je muškarac dužan izdržavati svoje roditelje, kao što je dužan izdržavati svoju porodicu
(ženu i djecu), i da li je ta dužnost jednaka kao prema ženi i djeci? 
 Postoji li decidan propis po ovom pitanju, precizno izveden na osnovu konkretnog
ajeta/hadisa koji čini ovu obavezu neprikosnovenom, ili je ipak dozvoljena određena doza
slobode u postupanju (uslijed postojanja specifičnih okolnosti)?
 
Odgovor
Muškarac je bezuslovno dužan izdržavati svoju suprugu i djecu, dok je izdržavanje roditelja
uvjetovano njihovom potrebom i njegovom mogućnošću. Međutim, poštovanje, hizmet, briga,
pažnja i ljubav prema roditeljima nisu ničim uvjetovani. Uzvišeni je, nakon naredbe da se samo
Njemu ibadet čini, na drugome mjestu u Kur'anu naveo obavezu činjenja dobročinstva prema
roditeljima. U to dobročinstvo spada i obaveza izdržavanja ukoliko su roditelji siromašni i
nemaju vlastite imovine ili priohoda neophodnih za život. To je obaveza čovjeka isto kao i prema
ženi i djeci. Prema tome, ukoliko su roditelji siromašni, djeca su dužna da ih izdržavaju, shodno
svojim mogućnostima, isto kao što su dužna izdržavati supruge i djecu. Naravno, treba voditi
računa o realnim potrebama, specifičnim okolnostima osoba koje je obaveza izdržavati, ali i
realnim mogućnostima onoga na koga ova obaveza pada. Allah nikoga ne zadužuje preko
njegovih mogućnosti.

Pitanje: Kada sam imala 6 mjeseci majka me je napustila. Od tada ja je nikad nisam vidjela, ali
sam saznala da ne želi da stupi u kontakt sa mnom, da poriče da ja postojim. Ona je mene
ostavila jer je počinila blud i ja sam rođena iz tog čina. Ona je sada vjernik i obavila je Hadž.
Molim vas za savjet, da li sam dužna da je lično potražim i pokušam da stupim u kontakt sa
njom? Ja sada imam 55 godina. Kakve su mi obaveze prema njoj?

Odgovor: Vi ne snosite nikakvu krivicu za ono što je uradila Vaša biološka majka i za njen
kasniji odnos prema Vama. Možda je i ona imala neke svoje razloge i ne trebate joj previše
zamjerati. Molite Allaha da joj oprosti i uputi na pravi put. Nemate neke posebne obaveze prema
njoj budući da se ona distancirala od Vas kao njenog biološkog djeteta, ali ako je upoznate, dužni
ste se lijepo ophoditi prema njoj. Možete posrednim putem izraziti spremnost i želju da je
upoznate, a ako to ona ne želi, iz njoj poznatih razloga, ne snosite nikakvu odgovornost prema
njoj kao prema roditelju. Neka Vam Uzvišeni pomogne u svemu što je dobro i hajr za Vas i Vašu
porodicu.

Pitanje: Poznato mi je da je suprug dužan osigurati supruzi stan u kojem ne stanuju članovi
njegove porodice. Međutim, interesuje me da li supruga to pravo zadržava i u slučaju da muž ima
roditelja koji živi sam nakon preseljenja na ahiret njegovog bračnog druga? Kakva je obaveza
sina spram roditelja koji nije preselio po pitanju mjesta stanovanja u navedenom slučaju?

Odgovor: Jedna od obaveza muža koja proističe iz bračnog ugovora jeste osiguranje adekvatnog
stana supruzi, bilo da je u pitanju stan u njegovom vlasništvu, unajmljen, posuđen, ili vakufski
stan dobijen na korištenje na osnovu odredbe iz vakufname i sl. Kvalitet stana, hrane i odjeće
određuje se shodno materijalnim i drugim mogućnostima bračnih drugova «prema vašim
mogućnostima» kako se navodi u Kur'anu u 6. ajetu sure Et-Talak. Stan prema tome treba da
ispunjava slijedeće uvjete:

1. da je u skladu sa finansijskim mogućnostima muža,

2. da je samostalan, tj. da u njemu ne stanuje neko od njegove porodice, osim ako to ona prihvati.
Ako kod muža stanuju drugi članovi porodice (roditelji, npr.), on je može nastaniti kod njih osim
u slučaju ako se potvrdi da je oni uznemiravaju i ezijete riječima ili djelima.

3. da je adekvatno opremljen i namješten. Pravo na stan, koji ispunjava spomenute uslove ne

gubi se smrću jednog od roditelja muža. Međutim, obaveza brige, pažnje i dobročinstva prema
roditeljima, posebno ako se radi o starom i usamljenom roditelju, lijepi obziri i odnosi u braku
kao i lijepi običaji u društvu, nalažu da se supružnici sporazumiju i dogovore u vezi stanovanja
roditelja kod njih. Uzvišeni Allah kaže: «Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i
da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne
reci im ni: «Uh!» - i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.» (El-Isra',
23) Ako nije moguć dogovor, sin je dužan pobrinuti se za stan, ishranu i njegu roditelja prema
svojim mogućnostima, ako je/su roditelj(i) u potrebi za tim. U svakom slučaju jedno pravo
(suprugino ili roditeljsko), odnosno obaveza (prema supruzi ili roditelju) ne može poništiti ono
drugo pravo, odnosno obavezu. Mora se iznaći način da se uskladi između ova dva prava i dvije
obaveze. Svako ima svoje mjesto i nijedno se ne može žrtvovati zarad hatara drugog.

Odnos prema agresivnom ocu

Pitanje: Moj otac je vrlo agresivan te je jednog dana opsovao Boga (neuzubillahi). Kako da se ja
sačuvam njegove fitne?

Odgovor: Odnos prema ocu, bez obzira na njegovu agresivnost i grijehove, treba graditi na
temelju sljedeća dva kur'anska ajeta iz sure Lukman (14-15): "Mi smo naredili čovjeku da bude
poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine.
Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da
drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na
ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se  iskreno Meni obraća..."
Dakle, prema roditeljima se treba lijepo odnositi i slušati ih čak i kada su nevjernici, osim u
pozivu u nevjerstvo. Uz Vaš sabur i lijep odnos prema ocu, veće su šanse da će se i on nekada
popraviti, nego uz protivljenje, prkos i loš odnos prema njemu.

Posjeta djece roditeljima

Pitanje: Moja sestra ima problem sa svojim sinom koji otkako se oženio ne odlazi redovno
roditeljima, a stanuju blizu jedno drugom (500m). Taj momak zna da uči u Kur'nu i da obavlja
sve islamske dužnosti ali nakon ženidbe nije više ni član IZ, niti ide u džamiju niti obilazi
roditelje i kad dođe sve nešto na brzinu, stalno ga boli glava itd. Moja sestra se boji da mu je
neko nešta napravio. Molim vas ako možete da i date neki savjet šta da se tu radi. Ne želim da
ona ide nekim vračarama i da čini grijeh. Neko joj je rekao da treba da uči Kur'an od početka do
kraja i na svaki red da prouči bismillu. Ona ne zna da uči Kur'an. Recite mi molim vas kakav je
vaš stav u vezi ovoga i da li to učenje ima kakav osnov u islamskoj praksi. 

Odgovor: Nije nam poznata priroda promjene kod dotične osobe, niti njen uzrok. Ljudi se
mijenjaju iz različitih uzroka i zbog raznih razloga. Smatramo da s tom osobom treba razgovarati
i pokušati dokučiti razloge promjene i pokušati ih otkloniti na odgovarajući način. Dozvoljeno je
psihičke poremećaje liječiti učenjem Kur'ana. Ljudi koji se bave tom vrstom terapije znaju kako
se to radi i šta treba učiti. Ne preporučujemo neke druge oblike tzv. alternativne medicine.
Posebno je opasno tražiti pomoć od kojekavih gatara, vidovnjaka i sličnih obmanjivača i
prodavača magli koji iskorištavaju tuđu nevolju za vlastitu promociju i bogaćenje.

Poslušnost roditeljima

Pitanje: Često se nađem u situaciji da se upitam da li sam neposlušan mojim roditeljima?! Pošto
sam jedini u porodici koji redovno obavlje namaz i strogo se pridržava Allahovih, dž.š., granica,
moji roditelji me ponekad ne razumiju. Često mi govore kako pretjerujem, žele se raspravljati sa
mnom o islamu i propisima, nekada mi kažu da sam "vehabija"! Već 2 i pol mjeseca, par mojih
prijatelja i ja, tajno klanjamo u školi. Kada su moji roditelji za to saznali, digla se velika frka, čak
je došlo i do toga da su razmišljali da mi zabrane izlaske. Sve ovo Vam govorim da bi ste shvatili
moje pitanje kada roditeljima kažem da ću i dalje klanjati u školi i da ne želim izlaziti u
diskoteke i slušati zapadnjačku muziku, a oni se strogo usprotive tome. Da li ja, na taj način,
pokazujem neposlušnost prema njima?

Također, često puta čujem kako se u mojoj porodice krivo tumače Allahovi propisi, slušam kako
se ne razumije suština tih propisa. U početku sam ih ispravljao ali bi se oni sa mnom upustili u
raspravu koja bi dovela do svađe, vrijeđana itd. Odnedavno se više ne raspravljam s njima. Da li
sam ja, ipak, dužan da ih upozorim? Navest ću Vam primjer razmišljanja u mojoj porodici:
"Kur'an se nije uklopio u moderno doba; ljudi su prije 1400 g. samo klanjali jer nisu imali
obaveza, a ja, Boga mi, idem u školu i nemam vremena za namaz!" Eto, ovakve i slične rasprave
dovode do nemira u porodici!

Odgovor: Preporučujemo Vam da se ne upuštate u rasprave sa članovima Vaše porodice koji

imaju drugačije mišljenje. Iskazujte im svoju ljubav i pažnju, a nastavite ići svojim putem, jer je
to pravi put. Nije dužnost slušati roditelje u onome što je grijeh. Lijepo se s njima ophodite i
ukazujte im ljubav i poštovanje, ali nastavite s klanjanjem namaza. Nemaju pravo da Vas u tome
ometaju. Očigledno je da oni neće prihvatiti Vaša upozorenja, pa Vam savjetujemo da ih ne
upućujete jer mogu biti kontraproduktivna. Vremenom će se i oni promijeniti, ako Bog da,
nabolje.

Pitanje:
 Negdje sam pročitala da niko neće ući u Džennet ako ima loše odnose sa majkom. Da li to
znači da se moramo pokoriti majci i ako znamo da je ona pogazila sva etička načela
ljudskosti?
 
Odgovor:
Poslušnost i lijep odnos prema majci na ovom svijetu ne znači biti joj pokoran u onome što je
grijeh, neprijateljstvo, nehumanost, neispravno ponašanje. Prema roditeljima općenito treba biti
samilostan, nježan i pažljiv, čak i kada oni nisu takvi prema svojoj djeci ili drugima, obraćati im
se biranim riječima i pomagati ih koliko je moguće u onome što je dobro. Zle i loše postupke im
ne treba odobravati i ne slušati ih u tome, već treba nastojati na lijep način odvratiti ih od njih.
Time će se na neki način izvršiti obaveza poslušnosti roditeljima.

Pitanje: Imam dvije kćerke, jedna 17 druga 18,5 godina. Obje su pobijegle od kuće. Starija se
zaljubila u jednoga nemuslimana, što ja, kao otac, nisam mogao da dopustim. Obje kćerke su išle
u mekteb toliko da su se naučile klanjati. Ne znam da li je to neko ludilo zauzelo njih ili ne i još
se vodi postupak na sudu, zapostavljanje maloljetne djece jer je sve preuzela socijalna služba.
Pošto do sada nisam nikada imao problema sa djecom ne znam šta raditi? Čak razmišljam da ih
se odreknem obiju pošto su iznijele puno laži u socijalnoj službi i teško to podnosim. Kakav je
stav u islamu da se odrekne neko svoga djeteta?

Odgovor: Nije moguće odreći se djece koja su rođena u braku i jednom priznata kao takva. To je
pravna činjenica koja je trajnog karaktera i ima svoje pravne posljedice bez obzira na težinu
grijeha koje dijete kasnije počini. Ono što roditelji mogu jeste prekid komunikacije s takvim
djetetom sve dok se ne promijeni njegovo ponašanje. Međutim, za devijantno ponašanje djece
dio krivice najčešće snose i roditelji pa ne bi trebali pokušavati pobjeći od vlastite odgovornosti
odricanjem od njih. Smatramo da je bolje pokušati uspostaviti neki vid komunikacije kako bi se
nastavilo s pokušajima da se djeca izbave iz kandži grijeha i vrate na pravi put bez obzira kako to
beznadežno izgledalo. Ako se neko utapa treba mu pružiti ruku spasa, a ne gurati ga još više u
propast.

Pitanje: Trenutno se nalazim u veoma teškoj situaciji. Naime, zbog toga što se moja brat i ja
stalno svađamo oko vjere, moj babo nam je zabranio da ikako pričamo o tome (međusobno on i
ja). Ja klanjam, a moj brat psuje Allaha i zbog toga se često svađamo. Ja sam bio zaboravio na tu
zabranu, pa sam mu prije ramazana objašnjavao neke stvari, i reagovao kad je on nešto rekao
protiv vjere i samim tim prekršio babinu zabranu. E sad pitanje, da li je Allahova kazna za
neposlušnost roditeljima 45 dana bez dobrog djela, jer ja sam čuo da ako se dogodi da ne
poslušamo roditelje da ćemo imati kaznu i na ovom i na onom svijetu, a na ovom je da nam neće
biti primljeno niti jedno dobro djelo čak 45 dana. I da li ću ja imati tu kaznu idućih 45 dana?
Odgovor: To što ste objašnjavali Vašem bratu i savjetovali ga u vezi vjere ne smatra se
neposlušnošću prema roditeljima. Izbjegavanje svađe i sukoba je svakako poželjno i trebate
nastojati da druge savjetujete na lijep način, bez svađe. Dakle, ne trebate strahovati da Vaša
dobra djela zbog navedenoga neće biti primljena u narednom periodu. Takva konstatacija nije
osnovana.

Pitanje:
Želimo usvojiti dijete, međutim Centar za socijalni rad zahtijeva da se usvojitelji u rodni list
upišu kao roditelji. Da li bismo mogli po papirima (rodnim listom) priznati usvojeno dijete a da
to dijete, rodbina, komšije, odnosno javnost (sve) upoznamo da ono nije naše? Sad kad dublje
razmišljamo o šerijatskom propisu da ne smiješ za dijete tvrditi da je tvoje, zbunjeni smo. Možda
se misli na obmanjivanje javnosti i skrivanje istine, a da je dozvoljeno usvojiti ako se javno zna
za istinu. Kako, u stvari, usvojiti jetima u današnjim uslovima na šerijatski dozvoljen način?

Odgovor:
Dozvoljeno je i pohvalno preuzeti brigu, skrb i staranje o jetimu ili djetetu nepoznatih roditelja,
ali bez tzv. potpunog usvojenja, kod koga se usvojenik upisuje kao sin i li kćerka usvojitelja, a
oni kao njegovi roditelji. Takav postupak ima svoje pravne posljedice u pogledu
nasljednopravnih i drugih porodičnih odnosa, što šerijatom nije dopušteno. Kada to dijete odraste
ono je stranac za pomajku, kao i štićenica za poočima, i nema status vlastitog djeteta u pogledu
rodbinskih i drugih veza. O tome treba voditi računa u svemu tome. Potpuna adopcija je
zabranjena jasnim kur'anskim tekstom. Mnogo ima takve djece koja su žrtva svojih usvojitelja.
Neka vam Allah pomogne da pronađete najbolje rješenje u tom pitanju, i za vas i za druge, i na
ovom kao i na budućem svijetu.

Prekidanje veze sa roditeljima

Pitanje: Rođen sam u Njemačkoj, ali su me roditelji nakon što sam napunio 25 dana starosti
poslali u Bosnu kod nane jer, najvjerovatnije, nisu imali mogućnosti da se brinu o meni. Tako da
sam ja odrastao u Bosni kod svoje nane koja se bolje brinula o meni nego rođena majka, dok je
istovremeno moja sestra koja se rodila 5 godina poslije mene odrastala uz naše roditelje. Tako da
su moj otac i majka bili za mene samo neki fiktivni roditelji koji su bili tamo negdje daleko i
koje sam viđao jednom ili dva puta u godini. Kada sam napunio 12 godina nana mi je umrla tako
da je moja majka odlučila da se vrati u Bosnu, pošto ja nisam želio da idem za Njemačku. Tek
tada sam upoznao svoju majku svoju sestru i čak i oca jer od dana kada su se njih dvije vratile u
Bosnu i on je našao mogućnosti da svakog vikenda dođe kući iz Njemačke. To je tako
funkcionisalo sve do `92. godine ali od samog početka sam osjetio veliko razdvajanje u odnosu
prema meni i prema mojoj sestri. Ja sam, slobodno rečeno, skoro bio stranac u svojoj porodici,
ali halal sve, ne valja se vraćati na nešto što je prošlo. Zbog rata u Bosni, moj otac je odlučio da
porodicu dovede u Njemačku gdje živimo do sada.
Sada počinju problemi, u razvoju života mene i moje sestre dolazi do velikog cijepanja, ja sam se
oženio sa muslimankom iz Bosne i živimo već 10 godina zajedno, oboje radimo i imamo sina od
6 godina o kojem se oboje brinemo. Ja sam čak uporedno sa poslom upisao fakultet ekonomije i
logistike i kao jedini stranac u klasi postigao najbolji uspjeh, tako da sam dobio čak i nagradu od
Bayernskog ministra školstva. Ukratko rečeno, nas troje smo jedna muslimanska porodica koja
se brine o svom životu i svojoj vjeri jer u našem gradu imamo i bosansku džamiju koju smo mi
džematlije našeg grada kupile i u kojoj se možemo duhovno usavršavati. Isto tako, i moja sestra
se udala za bosanca muslimana i ima 2 sina sa njim (4 i 8 godina). Živjela je s njim 8 godina, sve
do februara ove godine dok on nije primijetio da ga vara sa jednim Njemcem (vlahom). Tako da
je u roku od par dana došlo do raskida tog braka. Moji roditelji su bili ogorčeni par dana i
osuđivali su je i odricali je se, ali to nije potrajalo dugo. Poslije 2 sedmice moji su roditelji u
potpunosti oprostili svojoj kćerci kurvaluk i počeli tražiti krivce u drugima, mada drugih krivaca
nema. Muž moje sestre je čovjek kojeg svaka žena poželiti može, ne pije, ne hoda, ne tuče, ne
kurva se, vrijedno radi, brine se o svojoj porodici i pružao im je sve, godišnje odmore, odjeću,
izlaske. Sve što jedna familija sebi poželiti može. Ali mojoj sestri to nije bilo dovoljno pošto je
čitavo vrijeme, uporedno sa tim, živila o džepu svojih roditelja. Na kraju svega prevarila je svoga
muža, uzela mu djecu i uputila ga u finansijsku stranputicu, tako da je 8 godina svoga rada i
truda iznio u 4 kartonske kutije.

Ja kao musliman ne mogu oprostiti tako nešto, ne želim i ne mogu da imam bilo kakav kontakt
sa tom svojom bivšom sestrom jer sam se nje u duši već odrekao, ne želim da se preko takve
sramote i ljage jednostavno pređe i nastavi dalje živjeti kao da se ništa nije dogodilo. Pored toga,
moji roditelji očekuju od mene da se ja distanciram od moga zeta koji mi je u međuvremenu
postao i veliki prijatelj. Zbog svih ovih događaja došlo je do toga da je mene moj otac izbacio iz
svoga stana kada smo bili u posjeti jer sam govorio ružne riječi o njegovoj kćerci. Moja majka
me iznenadila kada mi je rekla da i ona podržava svoju kćerku i da je njen bivši muž kriv sto se
ona kurvala sa švabom. Ja sam poslije svega toga prekinuo odnose sa svojim roditeljima i
sestrom, ponekad u prolazu vidim da su sada sretna porodica i da su tog novog zeta tj. kurvara
moje sestre akceptirali i glume sretnu porodicu.

E sada počinje moja dilema Kur´an časni kaže da se ne treba svađati sa roditeljima i da ih treba
paziti i obilaziti, a isto tako i rodbinske veze. Ali ja ne želim da u takvoj sredini odrasta moj sin,
ne želim da se ogriješim ni prema svome zetu, jer on nikoga svoga nema ovdje, ne želim da svoje
granice morala i muslimanske poglede na život i na porodicu promijenim pod cijenom da bruku
moje sestre prihvatim i da lažem i da je prebacujem na nekoga drugoga, to ne želim ni pod kakvu
cijenu pa čak i ako to znači da se moram odreći i svojih roditelja. Jer ljubav prema  roditeljima je
velika ali ljubav i strahopoštovanje prema Allahu, dž.š., i prema vjeri je veća. Zato vas molim da
me posavjetujete, šta uraditi u ovakvoj situaciji i kako se ponašati a da se ne griješim ni prema
sebi ni prema drugima, jer ja želim ostati musliman, pokorni rob svoga Stvoritelja i želim biti
dobar uzor svome sinu i izvesti ga na pravi put?
Odgovor: Situacija o kojoj govorite je komplikovana i složena. Teško je sa strane, bez
dovoljnog poznavanja kompletnog stanja i izjava svih aktera, davati savjete i preporuke kako se
ponašati u takvoj situaciji. No, na osnovu Vašega pisma, čini nam se da niste načinili grešku u
pogledu Vašega prijateljskog odnosa prema bivšem zetu. Kada je riječ o Vašem odnosu prema
roditeljima i sestri, možda je najbolje sačekati neko vrijeme da se emocije slegnu i razum
prevlada. Savjetujemo Vam da ne prekidate u potpunosti odnose s njima, jer time nećete ništa
postići. Ne treba gubiti nadu, možda će se i oni nekada promijeniti nabolje, a Vi možete
pozitivno utjecati na tu promjenu. Uzvišeni Allah naređuje da se i prema  roditeljima
idolopoklonicima na ovome svijetu lijepo postupa: "A na ovome svijetu s njima lijepo postupaj".
I sestru treba pokušati izbaviti iz ponora grijeha, a ne ostaviti je da tamo zauvijek ostane. Allah je
milostiv i oprašta onima koji se pokaju za svoje grijehe.

Roditelji i brak

Pitanje: Ja sam student i povremeno radim i živim sa svojom ženom kojom sam se vjenčao prije
godinu dana. Žena mi je prije živjela s roditeljima u Švedskoj pa je nakon što smo se uzeli
doselila u Beč. Moji roditelji žive u Bosni, a ja već 4 godine studiram i živim u Beču. Od prvog
dana, otkako smo imali nijet da se vjenčamo, bilo je problema. Moja žena nosi hidžab i moji
roditelji su se mnogo tome protivili (čak mi babo klanja ali govori da se ne treba nositi hidžab).
Pošto je te godine i moj brat završio srednju, roditelji  su mi rekli da on treba da dođe u Beč i da
treba s nama da živi. Iako smo znali da neće biti lahko, moja žena i ja smo to prihvatili. Sada ona
hoda pokrivena po kući a samo u našoj sobi može da skine mahramu. Ali opet, elhamdulillah,
imamo sabura i to ćemo izdržati.

Budući da živimo u Austriji ponekad obilazimo roditelje. Ja sam rekao da ću obilaziti i njenu i
moju familiju isti broj dana. Međutim, moji roditelji uvijek prave problem oko toga kad idemo u
Švedsku, govore neka ona sama putuje u Švedsku, da njeni roditelji ne valjaju (a već nekoliko
mjeseci ne govore sa njenim roditeljima, otkad smo zimus išli kod njih u posjetu).

Prošle sedmice smo bili kod njenih roditelja iako su se moji protivili. Mati mi je govorila kako su
žene koje nose hidžab pokvarene i kako ne valjaju, da su dobili zeta i da mi žena stavlja sihire.
Uvijek govori kako joj pritisak padne kad trebamo da idemo njenima i da ću je ja u kabur
odvesti. Problem je u tome što se oni boje da ja neću možda zavoljeti ženine roditelje i da ću ih
smatrati kao roditelje. Sad kad smo se vratili iz Švedske nisu se htjeli javljati na telefon i nisam
ih nikako mogao dobiti već sam zvao sa skrivenog broja i oni bi mi spuštali slušalicu.

Hvala Bogu, pošto je ramazan rekli su neki dan da će početi pričati sa mnom ali mati mi je rekla
da nikad neće biti uredu dok joj ne obećam da više nikad neću ići u Švedsku dok god su roditelji
moje supruge živi.

Šta da radim po tom pitanju? Je li mi preče da slušam roditelje i da prekinem vezu sa ženinima?
Odgovor: Nažalost, poremaćaji u porodičnim odnosima nisu tako rijetka pojava. Uzroka te
pojave ima više, a najčešći su: sujeta, nerazumijevanje, ljubomora, nebriga za međuljudske
odnose, preosjetljivost, miješanje u bračne odnose među supružnicima... Sve su to u islamu
pokuđena svojstva i ponašanja. Zato supružnici moraju imati međusobno razumijevanje i
povjerenje kako bi izbjegli sve zamke tih ljudskih slabosti koje ih okružuju sa raznih
strana. Svaki od supružnika u principu ima veću obavezu prema svojim nego prema
supružnikovim roditeljima, ali to ne znači zanemarivanje, ignoriranje i loš odnos prema njima.
Naprotiv, lijep odnos prema supružnikovim roditeljima je dio obaveze koju ima
prema supružniku. Zato muževljevi roditelji, s jedne strane i ženini s druge strane, nemaju pravo
zahtijevati od svog sina/kćerke da ne posjećuje njegove/njene roditelje. Nema obaveze
ispoštovati takav zahtjev, jer nije u skladu s islamskim propisima, osim ako postoji neki
očigledan, šerijatom utemeljen razlog. Vama savjetujemo da uopće ne obavještavate svoje
roditelje kada idete u posjetu ženinim u Švedsku, ako ih ta posjeta uznemirava, jer niste u
obavezi da im o tome referišete. Lijepo se ophodite prema svojim roditeljima, posebno prema
majci, čak i kada vas kritikuju i napadaju. Neke stvari se mogu i prešutiti kao da se nisu ni čule.
Također, nadamo se da će vaša supruga biti razumnija i velikodušnija od druge strane, pa neke
primjedbe i sujete uspjeti nadvladati i izdići se iznad njih. Sve se strpljivošću može nadurati.
Neka vam je Uzvišeni na pomoći.

Pitanje: Moj otac se "zagledao" u našu prvu komšinicu, bojim se da ne dođe do nekih problema,
majka mi je jako nasekirana. Razgovarala je s njim o tome šta je primijetila, no on tvrdi da ona to
sve izmišlja. Ja joj vjerujem, jer nikad u životu nije ništa izmišljala, uvijek je bila žena na svom
mjestu, i živi islamskim načinom života. Molim vas za savjet šta da se uradi po tom pitanju, jer
zaista ne znam kako da joj ili njemu pomognem. Oboje su već u petoj deceniji života, i nije
nimalo prikladno da se on tako ponaša. Nadam se da ćete mi što prije odgovoriti!

Odgovor: Slučaj o kojem pitate nije usamljen. To je nešto što se događa u mnogim brakovima.
Šta je i koliko od toga istina, a šta plod prevelike ljubomore, mašte ili umišljenosti, teško je dati
sud, pa i neki savjet o tome kako postupiti u sličnom slučaju. Mislimo da je bolje da se ne
stavljate ni na jednu stranu, u smislu da prihvatate bezrezervno stav određene strane. U biti,
svako je nevin dok mu se ne dokaže krivica pa tako i Vaš otac. Savjetujte ih da ih taj problem ne
udalji jedno od drugog ili da se sukob ne produbi i dovede do razvoda braka. Brak je veliki
Božiji dar, blagodat i vrijednost na kojem čovjek treba biti zahvalan Bogu i uložiti maksimalan
napor da se ta vrijednsot očuva. Spomenutim optužbama, sumnjičenjima i kontraoptužbama to se
neće postići. Situaciju treba smirivati, a posebno savjetujte majku da ne doljeva ulje na vatru
prevelikim cjepidlačenjem i sumnjičenjem, jer i to može djelovati razarajuće na brak. U svakom
slučaju, molite Allaha da vam pomogne da prevaziđete taj problem i ponovo uspostavite
međusobno povjerenje i razumijevanje.
Određivanje starateljstva

Pitanje: Ko je ženin staratelj? Ona živi sa tetkom i tetkom od svoje šeste godine, a do šeste
godine živila je sa svojim biološkim roditeljima.  
Odgovor: Staratelj je najbliži muški srodnik ukoliko ispunjava odgovarajuće uslove. To je prije
svih otac, potom sin, djed, brat, amidža, itd. U Vašem pitanju, to je otac pod uvjetom da želi da
se brine o svojoj kćerci. U protivnom, na red dolaze ostali kandidati. Ukoliko ih nema, već se o
njoj brine samo tetak, onda je on njen staratelj.

Skrbništvo nad roditeljima

Pitanje: Želim da mi odgovorite da li su sinovi više dužni brinuti se o ocu od kćerki, ili su
obaveze iste? Naime, naš otac ima 80 godina i živi sam. Pokretan je i ima penziju.   On inače
klanja i obavlja vjerske dužnosti, ali je bio uvijek grub i ters prema djeci, majci i inače prema
svima, nije pokazivao ljubav (bilo je tu i fizičkog maltretiranja), pa iz tog razloga nikom nije
drago biti često u njegovom društvu. Često nam zna reći da nam neće halaliti ako mi nešto ne
uradimo po njegovima zahtjevima ili se suprotstavimo (ucjenjuje nas sa halalom). Moja
braća imaju svoje porodice rade i zauzeti su, a također sam i ja zaposlena i imam svoju
porodicu, te iz tog razloga mogu pomoći ocu samo vikendom, a moja braća ne žele uopće da
imaju obavezu oko oca. Zbog toga ja i moj muž nekad imamo problema jer se on na mene ljuti
što samo ja vodim brigu o ocu, a ne i oni.   
 
Odgovor:
Uzvišeni je zapovjedio u Kur'anu da se samo Njemu ibadet čini i da se prema roditeljima lijepo, s
blagošću i dobrohotnošću postupa. Roditelji spadaju u najuži krug osoba koje je obaveza
izdržavati i pomagati u slučaju potrebe, tj. kada se ne mogu sami izdržavati. To je dug prema
njima po osnovu roditeljskog i starateljskog prava. Sva djeca imaju tu obavezu i ona nije
ograničena samo na mušku ili samo na žensku djecu. Međutim, treba reći da muška djeca imaju
veću obavezu kada je riječ o izdržavanju i brizi od ženske djece posebno u slučaju kada su
ženska djeca udata. Nažalost, dešava se katkada da zet više brine o puncu nego vlastiti sin. Treba
naglasiti da to što nesavjesna djeca ne žele da čuju o roditeljima, ne oslobađa odgovornost onu
djecu koja su svjesna svoje obaveze. Onaj ko izvršava svoju obavezu bit će nagrađen, a ko je
zanemari bit će kažnjen. Ko zanemari svoje roditelje najčešće i sam doživi istu sudbinu sa
svojom vlastitom djecom. Nemoralno je u potpunosti zanemariti roditelje,  a kasnije se
zainteresirati za njihovo naslijeđe kada dođe vrijeme za to. Savjetujemo Vam da nasamo
razgovarate sa svojom braćom i da ih podsjetite da je njihova sramota da zet ima više veze sa
pomaganjem njihovom ocu od njih samih.

Tretiranje skrbnika kao roditelja

Pitanje: Imam roditelje, ali  od trećeg mjeseca po rođenju sam kod dede i nane. Odrastao sam s
njima, oni su me odgojili i pružili mi sve u životu, hvala Allahu pa njima. Dedo je preselio na
Bolji svijet, da mu se Allah smiluje. Želim vas pitati: Da li ja smijem i mogu, njih osjećati kao
svoje roditelje, jer tako ih i osjećam? Je li dova najbolje sredstvo da se pomogne svojim umrlima
i da li im olakšava stanje u kaburu? Da li ću ja vidjeti svoje umrle na ahiretu i biti s njima, ako
Bog da u džennetu?
Odgovor: Nema zapreke da se djed i nana vole kao roditelji, posebno u vašem slučaju kada ste
odrasli kod njih. Vi tu svoju ljubav trebate pokazati kroz dobar odnos prema njima. Ne možete ih
tretirati roditeljima, ali vas to ne sprječava da im činite dobročinstvo. Inače, u šerijatskom pravu,
očev otac zauzima mjesto oca ako je on umro ili poginuo i sl. Dova je jedan od najboljih načina
da se pomogne mrtvima. Dova, između ostalog, olakšava i boravak u kaburu. Za mrtve možete
pored dove učiniti i druga dobra djela kao što su obavljanje hadždža, dijeljenje sadake,
uvakufljavanje i sl. Roditelji i njihovo potomstvo će biti zajedno ako su na ovom svijetu bili
vjernici. Uzvišeni Allah kaže: „Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u
vjerovanju povela priključiti ćemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti - svaki
čovjek je odgovoran za ono što sam čini.“ - (Et-Tur, 21.)

Starački domovi
Pitanje:
Kakav je stav islama o staračkim domovima, da li su potrebni/dozvoljeni ili ne?

Odgovor:
Kur'an zapovijeda da se prema roditeljima postupa s dužnim poštovanjem, ljubavlju i
dobročinstvom. Sasvim je sigurno da ne spada u dobročinstvo smjestiti roditelje u starački dom
ukoliko se ne radi o nekoj nuždi ili potrebi ili želji samih roditelja, što je dosta rijedak slučaj.
Prema tome, zavisi od slučaja do slučaja, od porodice do porodice. Nema ništa sporno u vezi
postojanja staračkog doma. Drugo je pitanje smjestiti tamo roditelje bez nužde ili stvarne
potrebe. No nema svaka osoba djecu ili bliže rođake koji će se o njoj brinuti, ili vlastiti smještaj,
pa je postojanje jedne takve ustanove u ovom vremenu nužno i korisno (za one koji nemaju
drugog, boljeg  rješenja.

Pitanje: Moja mati je psihički bolesnik. Ljekar joj je propisao lijekove, ali ona odbija da ih
koristi. Imamo velikih problema sa njom, jer joj se stanje stalno pogoršava. Da li smi mi, njena
djeca, griješni ako joj nekad odgovorimo neljubazno na njena pitanja i ponašanje? I da li je grijeh
da je smjestimo u neku ustanovu (za takve bolesnike), jer joj je stanje sve gore?

Odgovor: Prema roditeljima, posebno prema majci, uvijek se treba odnositi s krajnjom
ljubaznošću i pažnjom, posebno ako dočekaju starost ili kada su bolesni. Tada im je pažnja
njihove djece najpotrebnija. Uzvišeni u Kur’anu kaže: “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo
Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe
starost dožive, ne reci im ni: “Uh!” - i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja
punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: “Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene,
kad sam bio dijete, njegovali!” Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim: ako budete
poslušni - pa, Allah će doista oprostiti onima koji se kaju.” (El-Isra’, 23-25) Prema tome, nema
opravdanja za neljubazan odnos prema majci bez obzira na njeno ponašanje, jer je ono, kao što
kažete, posljedica psihičkih problema i bolesti. Kada osoba doživi takvo stanje ima potrebu za
njegom i pažnjom drugih lica, a djeca su najpozvanija i najodgovornija da preuzmu brigu za
svoje roditelje, posebno majku. Svako ko je zdrav treba zamisliti sebe na mjestu bolesnika. Kao
što bi želio da se drugi prema njemu u toj situaciji ponaša ljubazno i lijepo, neka se i on tako
ponaša prema drugome. Posebno kada je taj drugi majka. Za psihičkog bolesnika je sigurno bolje
da boravi u porodičnoj atmosferi, okružen pažnjom i brigom porodice. Ali ako je nužno da neko
vrijeme provede u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, prema preporuci ljekara, nije grijeh,
zapravo je dobro da se to bolesniku/ici omogući. Međutim, trajno smještanje takvog bolesnika na
neku psihijatrijsku ustanovu nije nešto što bi ta ili bilo koja druga osoba poželjela, osim ako je to
jedino i nužno rješenja. U svakom slučaju konsultirajte se sa odgovarajućim ljekarom šta je
najbolje za nju i vas u datoj situaciji.

Iznuđivanje novca od kćeri za luksuzan život i hadž

Pitanje: 1. Jedna žena je živjela sa svojim mužem od penzije koja je bila dovoljna za uobičajene
potrebe. Ima nekoliko kćeri i sinova. Jednoj od kćerki je kukala cijelo vrijeme da nema šta da
jede i stalno je tražila da joj da para. Te pare koje je dobijala od nje trošila je na neke stvari koji
nisu neophodne za preživjeti, uglavnom nazvat ću ih luksuz. Budući da je ta kćerka na težak
način sabirala te pare koje je mislila da idu za hranu, mene interesuje da li je njenoj materi halal
što je tako činila?
2. Ista žena sada poslije nekoliko godina traži pare za hadž od druge kćerke i ne traži od
sinova i kaže da je halal da traži od kćerke. Da li joj je halal da tako radi pošto opterećuje svoju
kćerku koja ne zna kako da te pare sabere?
Odgovor: Briga i pažnja prema roditeljima, posebno kada ostare, ubraja se među najveće
obaveze djece. Međutim, roditelji ne smiju zloupotrebljavati tu činjenicu i zahtijevati od svoje
djece da im kontinuirano daju novac i kada im nije neophodan za podmirenje osnovnih životnih
potreba, poput spomenute majke. Time prelaze granicu pristojnog odnosa prema vlastitoj djeci.
Budući da je obmanjivala svoju kćerku u vezi svoga stanja, koje nije bilo onakvo kakvim ga je
prikazivala, sasvim je sigurno da je novac koji se dobije pomoću obmanjivanja i netačnog
prikazivanja stanja stečen na sumnjiv način, pa čak i kada se radi o roditeljima i njihovoj djeci.
Savjetujemo spomenutoj majci da se pokaje zbog svog postupka, a kćerci preporučujemo da
bude velikodušna i da joj halali. Poslanik a.s. je rekao jednom ashabu: «Ti i tvoj imetak pripadate
tvom ocu (roditelju)». To znači da u odnosu roditelji – djeca treba vladati princip velikodušnosti
i širokogrudnosti, a ne da roditelji mogu samovlasno i neodgovorno raspolagati imovinom svoje
djece i obratno.
2. Razumljiva je želja te žene da ode na hadž, ali je pogrešno da zahtijeva od kćerke da joj ispuni
tu želju, posebno u situaciji kada i ona na težak način dolazi do imovine za život. Obaviti hadž
obavezan je onaj ko ima dovoljno imovine za podmirenje troškova puta, a nije poželjno da se do
ostvarenja tog cilja dolazi traženjem imovine od drugih. Savjetujemo spomenutoj majci da ne
iskorištava dobrodušnost svojih kćerki za pribavljanje imovine i činjenje djela koja joj nisu u
dužnosti putem vršenja pritiska na njih. Njenim kćerkama savjetujemo da budu strpljive i
milostive prema majci bez obzira na njene sporne postupke.
Hidžab i protivljenje roditelja

Pitanje: Imam iskreni nijet da se pokrijem (stavim hidžab) i tako inšallah povećam svoj iman.
Međutim, moji roditelji to ne odobravaju, a otac je išao tako daleko da je rakao da dok sam pod
njegovim krovom to ne smijem uraditi. Moji roditelji su " Bošnjaci - muslimani" i ja sam
pokušala da im objasnim na lijep način, ali nije uspjelo. Ono što mi treba je savjet: da li smijem
da se pokrijem protivno njihovoj volji ili moram ispoštovati želju roditelja iako je to u
suprotnosti sa islamskim načinom života koji želim da upotpunim?
Odgovor: Roditeljski hatar dolazi poslije Božijega. Prema tome, poštivanje islamskih propisa
ima prednost u odnosu na želje roditelja. Islam nalaže da se roditelji poštuju, cijene i vole čak i
kada nisu muslimani. Roditelji nemaju pravo navoditi svoje dijete na grijeh i nepokornost prema
Stvoritelju. Nažalost, ima čestih slučajeva da oni upravo tako postupaju. Savjetujemo Vam da
svojim ponašanjem, odnosom i ljubavlju prema roditeljima pokušate nadvladati njihov otpor,
nerazumijevanje i sumnjičavost.

Samoizolacija kćerke zbog vjerskih stavova

Pitanje: Moja kćerka je lani upisala prvu godinu na Pravnom fakultetu u Mostaru, i samo joj je
ostao jedan ispit da upiše drugu godinu. Prije toga ona je završila gimnaziju bez problema, znači
srednje dobra učenica. Odgojena je u familiji koja živi islamskim načinom života u BiH, znači
dijete je proučilo nekoliko desetina puta Kur'an, klanja beš vakat, pokrivena, svi drugi ostali
članovi familije su takvi ili slični. Jedna joj je sestre učenica, a jedna svršenica Karađoz-begove
medrese, dedo i nana klasični bosanski muslimani, roditelji isto tako. Svi kanjaju beš vakat i sve
ostalo što se tiče jedne tipične bošnjačke muslimanske familije u BiH. Poslije izvjesnog vremena
provedenog u Mostaru moja kćerka počinje da se drugačije ponaša, priča joj je drugačija, kaže da
je sunsunet novotarija, između ostalog, studiranje prava da se kosi sa šerijatskim pravom i ona ne
želi dalje studirati pravo, povlači se u sebe, odvaja se od sestara i brata i roditelja, neće namjerno
da uči za fakultet, najviše vremena provodi uz Kur'an, što meni, naravno, ne smeta. U namazu se
ponaša na drgačiji način, ja mislim da me razumijete, počinje da se i oblači drugačije od svojih
sestara koje su isto pokrivene, ne prihvata njihova razmišljanja i sugestije.

Molim vas pokušajte mi odgovoriti na ovo i ponuditi najbolji savjet kako da postupim, ja, kao
roditelj a da ipak, ne daj Bože, ne pogriješim?

Odgovor: Očito je da je vaša kćerka potpala pod uticaj selefistički (ili, kako to neki kažu,
vehabijski) nastrojene osobe ili osoba. Takav pristup i razumijevanje islama u našoj sredini je
izuzetno opterećujući i nužno vodi povlačenju i izolaciji od društva, što može imati određene
posljedice po psihu osobe. Zato Vam savjetujemo da ne naglite s bilo kakvim mjerama, posebno
ne nekim žestokim discipliniranjem. Imajte razumijevanja za njene mladalačke ideale, budite
širokogrudi, tolerantni, pokažite joj da je upravo vama najviše stalo do nje i njene sreće na oba
svijeta, i nadamo se da će se s vremenom situacija vratiti u normalu. Naravno, njeno odbijanje
studiranja je posve pogrešno, ne znamo kako u tom pravcu djelovati. Ukoliko želi promijeniti
smjer studiranja, možda bi bilo dobro udovoljiti toj njenoj želji, ili joj čak sugerirati da to učini.
U svakom slučaju, najvažnije je očuvati fizičko i mentalno zdravlje djeteta, a ostalo će se
vremenom riješiti, s Božijom pomoći. Možda to ne treba toliko ni dramatizirati. Vi najbolje
poznajete psihu i karakter vaše kćerke, pa u skladu s tim poduzmite odgovarajuće mjere.

Novac poklonjen djeci

Pitanje: Šta učiniti s novcem koji dobijemo da utrošimo na dijete? Ako nam neko da novac (npr.
djetetu da neko 2 ili 5 KM ) i odredi namjenu (kaže da kupimo djevojčici čokoladu i sl.), da li
smo dužni da kupimo u iznosu tog novca ono za šta je namijenjen ili mi dobijanjem novca
postajemo njegovi vlasnici i možemo usmjeriti novac gdje želimo (npr. podijeliti sadaku i sl.)?
Molim vas da mi odgovorite šta fikh kaže o ovom pitanju?

Odgovor: Poklon namijenjen djeci za njih će primiti njihov staratelj (roditelj) i treba ih utrošiti
za potrebe i interes djeteta. Nije nužno da se utroši baš u kupovinu čokolade, ako je za to
namijenjen, jer katkada dijete može imati potrebu koja je važnija od čokolade, kao npr. odjeća,
obuća, školski pribor, ako je roditelj siromašniji pa nema dovoljno sredstava da podmiri
spomenute potrebe. U svakom slučaju, novac ne treba potrošiti na vlastite potrebe već u ono što
je u interesu djeteta.

Odvojenost djece u postelji i sobi

Pitanje: Da li djeca kada navrše 10 godina mogu spavati u istoj sobi, na posebnim krevetima
ili moraju imati i odvojene sobe?
Odgovor: U hadisu nalazimo Vjerovjesnikovu a.s. instrukciju da se djeca, kada navrše deset
godina, razdvoje u postelji. Ukoliko postoje uslovi, bolje je da spavaju u odvojenim sobama,
posebno ako su različitog spola.

Plišane igračke za djecu

Pitanje:
Znam da u kućama nije dozvoljeno na policama držati slike s ljudskim i životinjskim likom,
a da li je onda dozvoljeno držati plišane životinje ili druge ukrase u obliku životinja?
Odgovor:
 
Nije zabranjeno držati igračke za djecu. Figurice s ljudskim i životinjskim likom treba
izbjegavati kao i slike (crtane rukom). Fotografije nisu obuhvaćene izravnom zabranom, ali je
bolje ne držati ih obješene na zidu, posebno u prostoriji u kojoj se klanja.

Igračke i slike na dječijoj odjeći

Pitanje:
 Da li islam dozvoljava igračke tipa medo, miš i sl., i da li je dozvoljeno imati te likove na
dječijoj odjeći?

Odgovor:
Mišljenja da su u spomenutom slučaju nema razloga za zabranu. Većina dječje odjeće ima takve
slike, pa bi  zabranjivanje iste vodilo teškoći. Nema tu neke opasnosti od širka. A Allah najbolje
zna.

Šibanje djeteta
Pitanje:
Da li je dozvoljeno dijete šipkicom kad ne sluša, ukoliko se ne ponaša primjereno. Do sada
sam izbjegavala šipku koristiti kad postim ali dijete to zloiskoristi,... da li to umanjuje
vrijednost posta. Kako odgojno postupiti obzirom da razgovor ne pomaže, ni kazna...
 
Odgovor:
Odgoj je dugotrajan proces i pri njemu se koriste različite metode i tehnike. Koja metoda će
biti najdjelotvornija zavisi od više faktora. Nema jedinstvenog pravila koje bi bilo
primjenljivo na svaku osobu i u svim okolnostima. Ali je suštinska poruka da odgajatelj
nikada ne treba odustati od odgojnog procesa niti gubiti nadu u djelotvornost pedagoških
metoda.
Šipka je odbačena u savremenim pedagoškim mjerama, te je ne treba koristiti. Najbolji
pedagog i naš uzor, Allahov Poslanik, a.s., nije je upotrebljavao niti ju je preporučivao. Enes
ibn Malik kaže: „Služio sam Allahovog Poslanika, a.s., deset godina i nikada mi nije rekao
ni uh. Nikada mi nije rekao za nešto što sam uradio: ‘Zašto si to uradio’, niti za nešto što
nisam uradio: ‘Zašto to nisi uradio’.“
Upotreba dozvoljenih pedagoških sredstava na adekvatan način ne umanjuje nagradu za post.

Učenje djetetu

Pitanje: Šta da uradim ili proučim djetetu koje ima 8 mjeseci i već 5-6 noći budi se po noći i
plače?  
Odgovor: Savjetujemo Vam da dijete odvedete pedijatru da provjeri da dijete možda nije
bolesno i sl. Plač nije nenormalna pojava kod male djece. A svakako je lijepo kod djeteta učiti
ono što se zna iz Kur'ana: Fatihu, Ajetul-Kursijju, tri posljednje sure u Kur'anu kao i druge ajete i
dove. Konsultujte se sa Vašim lokalnim imamom u Sloveniji.

Usvajanje djece

Pitanje: Zahvaljujući vašim „Pitanjima i odgovorima", saznala sam da prema propisima šerijata
nije dozvoljeno potuno usvojenje djeteta u smislu da usvojenik/usvojenica dobije prezime
usvojitelja itd. Nemajući svoje djece, a ne znajući za te propise (u vezi potpunog usvojenja), muž
i ja usvojili smo bebu prije deset godina – radi se dakle o potpunom usvojenju koje
podrazumijeva i davanje našeg prezimena djetetu i prihvatanje djeteta kao svoje, što je u skladu
sa važećim zakonima u državi.

Dijete je bilo ostavljeno i majka (po imenu muslimanka) ga se odrekla. Sada me brine da li
smo prekršili šerijatske propise i ne znajući za to, a iz želje da napuštenom djetetu damo
porodicu, dom, islamski odgoj? Voljela bih čuti Vaš komentar i mišljenje o daljem postupku.

Djevojčici smo prije nekoliko godina rekli da je usvojena, ali naš odnos je naravno i dalje ostao
isti - roditeljski. Željeli smo samo da kćerka zna istinu. 

Odgovor: Vaša namjera da date odbačenom ženskom djetetu dom i da se brinete o njemu (njoj)
je plemenita i imat ćete, ako Bog da, nagradu za tu vašu plemenitost i trud koji ste uložili.
Međutim, prekršili ste, nesvjesno, budući da to niste znali, šerijatski propis u vezi usvajanja
djeteta. Pohvalno je i lijepo preuzeti brigu o napuštenom djetetu, ali se ono ne može prisvojiti i
pravno tretirati kao vlastito u smislu da mu se da vlastito prezime i nasljedstvo kao vlastitom
djetetu. Biološkog majčinstva se ne može odreći čak i kada majka odbaci dijete koje je rodila.
Djetetu se, kada se steknu uvjeti za to, mora reći prava istina i po mogućnosti upoznati ga sa
biološkom majkom, ukoliko to oboje žele. Usvojenu djevojčicu trebate tretirati kao vašu
štićenicu o kojoj se brinete u njenom najboljem interesu. Ona je emanet u vašim rukama i
preuzeti emanet dužni ste izvršiti na najbolji način. Kada je riječ o nasljedstvu, ona se šerijatski
ne može tretirati nasljednikom, ali joj se može ostaviti dio imovine putem testamenta.

Pitanje: Da li je dozvoljeno usvojenje djece po Šerijatu?

Odgovor: Usvojenje djece, bilo da se radi o potpunom usvojenju prema kojemu usvojioci stiču
roditeljsko pravo, čiji je sadržaj istovjetan roditeljskom pravu koje nastaje prirodnim putem, ili
nepotpunom usvojenju prema kojemu se između usvojioca i usvojenika zasnivaju odnosi
srodstva, kao i prava i dužnosti koja po zakonu postoje između roditelja i djece, ako zakonom
nije drukčije određeno, zabranjeno je u Šerijatu na osnovu izričitog kur’anskog teksta (4. i 5. ajet
sure El-Ahzab). Nije dozvoljeno uzeti dijete koje su biološki roditelji napustili ili nepoznatog
porijekla i pripisati ga sebi kao vlastito dijete anulirajući njegovo stvarno porijeklo i srodstvo.
Ono što Šerijat dozvoljava i preporučuje u slučaju napuštene djece jeste uspostava starateljskog
odnosa prema njima koje podrazumijeva brigu o zaštiti ličnosti djeteta, njegovih ličnih i
imovinskih prava i interesa, te pružanje pravilnog odgoja, obrazovanja i usmjerenja u životu.

Pitanje: Da li je dozvoljeno mužu i ženi da usvoje dijete?

Odgovor: Islam ne dozvoljava potpunu adopciju tj. potpuno usvajanje djeteta u smilsu da mu se
pripiše porijeklo usvojitelja. Potpuna adopcija je bila prisutna kod predislamskih Arapa pa ju je
Uzvišeni Allah zabranio riječima: „Allah nijednom čovjeku dva srca u njedrima njegovim nije
dao, a ni žene vaše, od kojih se ziharom rastavljate, materama vašim nije učinio, niti je posinke
vaše sinovima vašim učinio. To su samo vaše riječi, iz usta vaših, a Allah istinu govori i na Pravi
put izvodi. Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije. A ako ne znate imena
očeva njihovih, pa, braća su vaša po vjeri i štićenici su vaši. Nije grijeh ako u tome pogriješite,
grijeh je ako to namjerno učinite; a Allah prašta i samilostan je.“ (El-Ahzab, 4-5.) Međutim,
dozvoljeno je uzimanje siročeta, napuštenog djeteta, ili djeteta nepoznatog porijekla pod
starateljstvo ili u formi hranjeništva. To je preporučljivo i pohvalno, pod uvjetom da mu se pruži
adekvatan odgoj i obrazovanje. Dijete pod starateljstvom/hranjeništvom ne može se tretirati kao
vlastito u pogledu nasljedstva i ličnih odnosa, posebno kada dijete postane fizički punoljetno.
Ako je muško, ne može se osamljivati s hraniteljkom, i ona pred njim mora biti pokrivena, a ako
je žensko, hranitelj se ne može s njom osamljivati i odnosi među njima moraju biti kao da je riječ
o stranoj osobi, zato što se starateljstvom ili hranjeništvom ne uspostavlja rodbinska veza.
Dozvoljeno je takvom djetetu oporučiti dio imovine (do jedne trećine ostavštine).

Pitanje:
Pročitala sam da je veliki sevap usvojiti dijete.
Muž i ja planiramo imati svoju djecu ali ja imam veliku želju da usvojim dijete. On opet
smatra da je bolje ako planiramo imati recimo 3 djece da to budu naša djeca a ja bi opet da
recimo dvoje bude naše i jedno da usvojimo.
Kakva su tu da kažem pravila vjere... Voljela bih kada biste mi dali neki savjet.
 
Odgovor:
Sevap je i kolektivna obaveza brinuti se o napuštenoj djeci ili djeci bez roditeljskog/rodbinskog
staranja. To treba raditi na način kojim se neće ugroziti ili poništiti identitet djeteta, odnosno
njegovo pravo porijeklo. Zato islam dopušta djelimično usvajanje, odnosno staranje o
napuštenom djetetu, ali zabranjuje potpuno usvajanje, odnosno pripisivanje tuđeg djeteta sebi
kao da se radi o vlastitom djetetu. Nepotpunom adopcijom, koju islam dopušta, ne stječe se
roditeljsko, već samo starateljsko pravo. Dijete ne postaje sin/kćerka staratelja, niti brat ili sestra
djeci koja pripadaju usvojitelju-staratelju. Dijete ima pravo da zna ko su njegovi biološki
roditelji. Ovim vidom staranja o djetetu ne uspostavlja se nasljedno-pravni odnos niti rodbinska
veza između usvojitelja-staratelja i usvojenika niti između njega i ostale djece usvojenika-
staratelja.

Pitanje: Da li musliman smije usvojiti dijete, dati mu svoje prezime i odgojiti u islamu, ako je
ono odraslo u drugoj vjeri?

Odgovor: Prema propisima šerijata nije dozvoljeno potpuno usvojenje djeteta u smislu da
usvojenik dobije prezime usvojitelja i status njegovog sina ili kćeri. Dozvoljeno je i pohvalno
prihvatiti napušteno dijete u svoj dom, brinuti se za njega i odgajati ga u duhu islama bez obzira
na vjeru njegovih bioloških roditelja. Ali uvijek treba imati na umu da to nije njegovo vlastito
dijete i ne može se tretirati njegovim nasljednikom. Ono se ne tretira bratom ili sestrom vlastitoj
djeci niti sinom ili kćerkom usvojitelja. Usvojenom djetetu je dozvoljeno oporučiti dio imovine
(maksimalno do jedne trećine).

Vraćanje dugova umjesto sina

Pitanje: Imam sina koji je oženjen i ima dvoje djece. Ja ga u potpunosti izdržavam. Mnogo
je posuđivao novac od ljudi i prokockao ga. Njegovi dugovi su dostigli iznos od nekoliko
hiljada KM. Šta da radim, da li da vratim njegove dugove ili ne?

Odgovor: Lijep islamski odgoj je najveća vrijednost koju roditelj može podariti svome
djetetu. To treba biti osnovna briga roditelja od momenta izbora bračnog druga pa sve do
kraja života. Neki roditelji više vode računa da materijalno zbrinu svoju djecu nego o
njihovom duhovnom odgoju i razvoju. To se u kasnijem periodu njihova života vrati kao
bumerang. Vaš sin očito zloupotrebljava Vašu dobrotu i želju da mu pomognete. Nije dobro
da izdržavate sina ako je u stanju da radi i zaradi za izdržavanje svoje porodice. Pomozite mu
da nađe posao. Niste dužni vraćati njegove dugove, posebno ne one nastale kockanjem.
Sumnjivi su i ti dugovi i način na koji su nastali. Mišljenja smo da je najbolje pustiti ga neka
sam riješi problem svojih dugova budući da je pozajmljeni novac utrošen u nedozvoljene
svrhe. Njegovoj supruzi i djeci trebate pomoći koliko je neophodno, a njega lijepim savjetom
pokušati vratiti na pravi put.

Kumstvo djetetu

Pitanje: Interesuje me da li se kumstvo djetetu prilikom prvog rođendana (rezanje kose i sl.)
kosi s islamskom vjerom i tradicijom i da li je to lijep ili običaj koji treba izbjegavati?

Odgovor: Taj običaj nema potvrdu u islamskoj tradiciji. Međutim, nema dokaza ni da je
zabranjen, osim ako bi sadržavao neka obilježja sujevjerja. U tom slučaju bolje bi ga bilo
izbjegavati.

Pitanje: Brat me pitao da li ću biti kuma njegovoj kćerki. Po bosanskom običaju se djetetu
otkine čuperak kose kad napuni godinu dana i ko to učini, taj je dijetu kum ili kuma. Da li ima
smetnje da budem kuma po tom običaju, jer kad sam bratu i snahi spomenula da se po islamu
djetetu skroz kosa obrije i ta kosa izvaga i uplati sadaka, oni su to odbili.

Odgovor: Nije nam poznato porijeklo spomenutog običaja u nekim mjestima u Bosni. Moguće
je da je u pitanju neki surogat islamskoj tradiciji akike, koju ste spomenuli bratu. Ne mora se
učestvovati u svemu što ljudima na um padne. Naše je mišljenje da trebamo
promovirati islamsku tradiciju akike, a ne neke narodne običaje nepoznatog porijekla.
Zaštita djeteta od uroka

Pitanje: Da li je grijeh djetetu okačiti natpis "La illahe illalah" ili "Mašallah", iz
predostrožnosti da to njegovi roditelji ne bi smatrali hamajlijom koja to dijete štiti od džinna?

Odgovor: Sam natpis nikoga  ni od čega ne može zaštititi, ali može podsjetiti onoga koji gleda
u dijete da kaže "Mašaellah, tebarekellah", a te riječi predstavljaju zaštitu od tzv. uroka.
Spomenuti iskazi se mogu u formi levhe držati na zidu sobe, radi podsjećanja. Ne
preporučujemo da se djetetu kače bilo kakvi natpisi.

Konac na ruci bebe

Pitanje: Da li je dozvoljeno nošenje konca, nebitno koje boje, na koji je proučeno 40 ajetul
kursija, na ruci bebe? Da li to treba stavljati bebama?

Odgovor: Boja končića tu ne igra nikakvu ulogu. Nema u izvorima islama potvrde da taj končić
išta koristi. Šta smeta da se uči Ajetul-Kursija djetetu bez tog končića ma koje boje on bio.

Nošenje crvenog konca na ruci bebe

Pitanje: Da li nošenje crvenog konca na ruci bebe ima ikakvo utemeljenje u islamu i da li to
treba stavljati bebama?

Odgovor: Riječ je o praznovjerju, odnosno vjerovanju da to odvraća urok i sl. Takav postupak
nema uporište u učenju islama.

Ćilibarske ogrlice za bebe

Pitanje: Da li su dozvoljene ćilibarske ogrlice za bebe, za koje se tvrdi da imaju elektrostatička

svojstva koja pomažu djetetu pri nicanju prvih zubića?

Odgovor: Ako je potvrđeno da imaju takvo svojstvo, i ne uzrokuju štetu djetetu, nema
šerijatske zabrane da se stave djetetu oko vrata. 

Ostavljanje djece koja su umrla nakon rođenja u bolnici

Pitanje: Ja sam Hava i pišem iz Makedonije. Prije izvjesnog vremena izgubila sam blizance u
šestom mjesecu trudnoće. Imala sam spontani pobačaj. Djeca su mi rođena živa, ali su umrla u
inkubatoru zbog nedovoljne razvijenosti. Oni su ostali na obdukciji. U tom momentu nisam znala
kako da postupim, pa bih Vas upitala kako i šta je trebalo da uradim? Da li sam pogriješila što
sam ih ostavila i da li sam im trebala nadjenuti imena? Neki kažu da za djecu tamo brine Hazreti
Ibrahim sa njegovom ženom?! Ja o tome ništa ne znam pa Vas molim da me posavjetujete.
Interesuje me da li postoji neka dova za uspješnu trudnoću. Vjerujem da je sve u Allahovoj moći
i da On određuje sudbinu.
Odgovor: Budući da su djeca rođena živa nakon četiri mjeseca ili više od početka trudnoće, te
da su živjela neko vrijeme, makar i u inkubatoru, trebali ste im nadjenuti muslimanska imena, a
nakon smrti ogasuliti ih, zamotati u ćefine, klanjati dženazu i ukopati u muslimansko mezarje.
Dakle, niste ih trebali ostaviti u bolnici, već ste ih trebali preuzeti i postupiti kako je navedeno.
Nije nam poznata utemeljenost priče o tome da se o djeci na onom svijetu brine hazreti Ibrahim
sa svojom ženom. Pretpostavljamo da je u pitanju neka legenda. Također, nije nam poznato da
postoji neka specijalna dova za uspješnu trudnoću, osim uobičajene dove da Allah Uzvišeni
pomogne i podari ono što je najbolje i najhairnije za supružnike. Dobro je prije dove, osim
redovnog izvršavanja islamskih dužnosti, dati neku sadaku.

Slavljenje rođendana

Pitanje: Zanima me da li je u islamu slavljenje rođendana dozvoljeno? Brat me pozvao na

proslavu rođendana njegove kćerke. Kaže da će se rođendan slaviti u nekoj sali, da će biti halal-
meso i da neće biti alkohola. Pjevači neće biti, ali će se puštati muzika sa cd-ova.
Čitala sam na nekim internet-stranicama da je proslavljanje rođendana zabranjeno jer ni
Muhammed, a. s., to nije radio, ali meni se radi o očuvanju rodbinskih veza, jer ipak brat mi je, a
nismo uvijek bili u dobrim odnosima, što se u zadnje vrijeme, elhamdulillah poboljšalo, a on se
lahko naljuti. A za njega je to nešto posebno, jer mu kćerka inšallah puni godinu dana.

Odgovor: Proslavljanje rođendana nije u duhu muslimanske tradicije, ali nije ni zabranjeno

nekim posebnim zakonskim tekstom. To spada u običaje - adete, a ne u ibadete, a običaji u
osnovi nisu zabranjeni osim ako sadrže nešto što je u suprotnosti sa šerijatom. Kako će izgledati
ta svečanost, nama nije poznato pa ne možemo o tome ništa reći. Ako od vašeg prisustva ovisi
održavanje rodbinske veze, smatramo da nema smetnje da tome prisustvujete, pod uvjetom da ne
učestvujete u nečemu što se kosi sa islamskim propisima.

Rodbina
Druženje s rođakom koji se bavi haram poslom
Pitanje: Imam bliskog rođaka koji je, također, u biznisu. On radi nekoliko poslova koji su halal,
a jedan je sigurno haram. Drag mi je i u dobrim smo odnosima, ali kako da se družim s njim ako
mu je ovim haram poslom nafaka postala upitnom?

Odgovor: Nema smetnje da se družite s Vašim rođakom i da ga savjetujete na lijep način da

imovinu stiče halal poslovima. Ako se udaljite od njega, mogućnost savjetovanja će biti
neizglednija, a uticaj lošeg društva na njega izvjesniji. Ako osoba dio imovine stiče na haram
način ne znači da je sva njena imovina haram. Konačno, odgovornost za način njegovog sticanja
imovine je na njemu, a ne na Vama.
Druženje i rukovanje muških i ženskih članova rodbine
Pitanje: Da li je dozvoljeno miješanje muškaraca i žena kada su u pitanju rodbinska sijela tj.
kakav je propis miješanja žena sa muškarcima koji im nisu mahrem i obrnuto, ako su recimo
muževa rodbina ili obrnuto? Kakav je propis uopćeno?

Odgovor: Ukoliko nema osamljivanja muškarca i žene, i ako su propisno odjeveni, nema
smetnje da sjede zajedno i vode uobičajene razgovore. U nekim tradicionalnim sredinama,
posebno kod Arapa, uobičajeno je odvojeno sjedenje muškaraca i žena. Ranije je to bilo
uobičajeno i kod nas, ali danas vladaju drugačiji običaji.

Pitanje: Da li je meni dozvoljeno rukovanje sa tetkama mog najbližeg rođaka s majčine strane i
rukovanje sa njihovim kćerkama. Dosad sam se rukovao da nebi došlo do neugodnosti, međutim
rođakove tetke se naginju da me poljube. I puno je takvih članova moje porodice, recimo
majčinih teteka (koje su starije žene) koje vole pri susretu da se ljube. Koja je granica po pitanju
roda sa kojim možemo imati takve razmjere odnosa ( rukovanje, ljubljenje, itd.)

Odgovor: Granica o kojoj govorite u Vašem pitanju, u pogledu rukovanja i sl., poklapa se sa
rodbinom s kojom nije dozvoljeno stupiti u brak. U svim ostalim slučajevim to treba izbjegavati,
osim kada bi to izazvalo veliku nelagodu, proizvelo lošu atmosferu i narušilo odnose među
rodbinom i prijateljima. U svakom slučaju ne trebate sami inicirati takve postupke, a ako se dese
iznenada, bez loše namjere, Allah je milostiv i prašta.

Grljenje i ljubljenje rodbine

Pitanje: Smijem li ja zagrliti sestru rođenu, nanu, rodicu, poljubiti ih u obraz? Da li je to

zabranjeno ili dozvoljeno?

Odgovor: Dozvoljeno je zagrliti i poljubiti u obraz majku, nanu, sestru, očevu sestru, majčinu
sestru i svaku osobu kojoj ste mahrem, tj. s kojom trajno ne možete stupiti u brak. Uvjet je da je
osoba sigurna da to čini bez strasti i da bude u granicama normalnog i uobičajenog.

Loš odnos čovjeka prema ženi i djeci

Pitanje: Kako, po vašem mišljenju, treba da postupa čovjek čiji je otac cijeli život loše postupao
prema djeci i supruzi, koji je otvoreno griješio i svoju porodicu pozivao na stranputicu? Ja sam
se okrenula vjeri, elhamdulillah, zahvaljujući Allahovoj milosti, međutim moj otac još uvijek
traži i nalazi razne načine da maltretira moju majku, da joj oteža ionako težak život a moj brat
još uvijek je pod njegovim lošim uticajem. Ja znam da je Poslanik, s.a.v.s., naređivao milost
prema roditeljima, ali sa ovim čovjekom svaki razgovor izađe na loše: psuje Boga, tuče nas tako
da ne znam kako postupiti a da to bude pravilno. Da li je pravilno zaštiti majku u takvim
okolnostima pogotovo jer me i srce vuče njoj koja je uvijek bila blaga i milostiva prema nama?
Nekad sebe uhvatim kako proklinjem u sebi oca, a znam da je to veliki grijeh. Molim vas za vaš
stav o tome i ako može da potkrijepite svoj stav nekim ajetima i/ili hadisima. 

Odgovor: Preporučujemo Vam da molite Allaha da uputi na pravi put Vašega oca, izbjegavajte
koliko god ste u stanju ulaženje u konflikt s njime i nastojte se držati kur'anskih ajeta iz sure
Lukman koji govore o odnosu prema roditelju sličnoga karaktera:

14. Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno
zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će
se svi vratiti.

15. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih
ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se
iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti.

16. "O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u
zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je Sveznajući.

17. "O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo
podnosi ono što te zadesi - dužnost je tako postupiti.

Naročito trebate biti pažljivi prema majci i nastojte je zaštititi od bilo čijeg nasilja. Neka Vam je
Uzvišeni na pomoći u tom teškom zadatku.

Materijalna pomoć rodbini

Pitanje: Ja imam dvije sestre, brata i mater u Bosni i koji su u slabijoj materijalnoj situaciji.
Sestre su udate imaju svoje muževe, a brat živi sa majkom. Svi imaju ne toliko velika mjesečna
primanja. Familija mog muža živi vani, roditelji i dvije sestre, koji su u puno boljoj situaciji. Ja i
moj muž nastojimo da im damo podjednako, iste poklone kada su bajrami, a on nekada pošalje
svojoj majci extra para kad joj zatreba za lijekove. Nedavno smo dobili neku manju sumu novca
u Bosni koju je moj muž namjenio za zekat ali sam dobila kritiku od moje sestre dole u Bosni
zašto nisam više para izdvojila i dala majci (dala sam samo 100 KM). Sada razmišljam da
pošaljem malo više para svima i za bajrame, a i nekad u toku godine a da ne dajem njegovoj
familiji. O tome sam govorila sa svojim mužem koji kaže da ih ne smijemo dijeliti bez obzira na
materijalno stanje. Da li ću biti griješna pred Allahom ako to ipak uradim?

Odgovor: Ako je u Vašem pitanju riječ o Vašim novcima, a ne muževljevim ili zajedničkim,
onda možete postupiti kako ste naumili, ali smatramo da je bolje da to bude u dogovoru s Vašim
mužem kako takav postupak ne bi poremetio vaše međusobne odnose. A ako je riječ o njegovom
novcu ili o zajedničkoj imovini, onda svakako morate voditi računa o njegovom mišljenju, jer je
i on vlasnik tih sredstava, a vlasnik se mora pitati. Sporazumijevanje i kompromis je uvijek bolje
rješenje od sukobljavanja i nesporazuma.

Odnosi u porodici

Pitanje: Nakon što je rahmetli otac preselio na ahiret odnosi u familiji su se zakomplicirali. Kao
što pretpostavljate, zbog materijalne koristi. Otac je preselio, a nije ostavio oporuku. Iza njega je
ostala kuća koju je pravio sa svojim bratom, mada se vodi spor sa bivšim vlasnikom zemljišta,
tako da takva nekretnina nije mogla ući u ostavinsku raspravu, dok se ne završi sudski proces.
Osim toga, amidža na kojem se vodi kuća, pored rahmetli oca, ima svoju viziju raspodjele. Pored
kuće ostalo je nešto novca i dunum zemlje.
Problem je sljedeći: Moja sestra tvrdi familiji, svojim prijateljima i podstanarima da sam ja lud i
da sam pod sihirima (tj. da je džin u meni). To je kao meni postavila mati moje dugogodišnje
djevojke i da ja sad zbog toga ne pričam sa svojom porodicom. Rekao joj za to neki hodža iz
Hrasnice. A ona, tj. sestra, brat i mati daju sve od sebe da me upute pravom hodži koji bi me
izliječio. A sve to govore tako glasno, da ih komšije mogu čuti, gdje ljudi stiču dojam da ja fakat
nisam pri sebi.
Na takve konstatacije, mene uhvati huja, jer ne mogu da vjerujem kakve gluposti slušam i onda
počnem galamiti, i tako uvijek nasjednem na provokaciju da me se prikaže ludim. A to je razlog
zašto ne želim da komuniciram sa njima, nije da ne vjerujem u džine, ali siguran sam da je po
islamu zabranjeno ići sihirbazima ili ljudima koji su od takvog posla.
Kako nisam htio otići u Hrasnicu kod tog hodže, ne znam mu ime, mati i sestra su otišle kod
Bugarija i on je rekao da navratim. Meni je malo to bezveze, jer smatram da nije problem u meni
i mislim da ću čuti kako trebam biti u dobrim odnosima sa familijom. Djevojka sa kojom sam u
vezi skoro 6 godina, već ozbiljno razmišlja da li može podnijeti brak sa mnom i sa mojom
porodicom koja vjeruje da sam pod sihirima i da je to uradila njena mati. A mene već stomak
boli i srce me zažigalo od zadnje rasprave. Ja ne znam šta da radim, dođe mi da se odselim, ali
nekako mi žao jer sam odvajao od svoje plate za kuću i digao sam kredit od 15.000 KM (kojeg
još otplaćujem) da se uvede grijanje i sada mi se to vraća na ovakav način. Tražio sam da mi
mati nekako refundira kredit bilo kroz garažu kada se završi sudski spor oko kuće ili kroz
zemlju, jer tu negdje je cijena, ali ona ne želi to ni da čuje.
Kako nema oporuke za kuću i budući da se vodi spor, ja sam želio da zaštitim svoja ulaganja u
kuću, jer mislim da nije ispravno da dobijemo svi isto, dok sam ja ulagao, a oni trošili novac na
ljetovanje.
Ozbiljno razmišljam da se odreknem brata (23 godine) i sestre (33 godine) jer smatram da su to
izgrađene osobe i da mi ne žele dobro u životu, a sve što ih zanima jeste da dobiju što bolji dio
kuće.
Osim toga, ne znam kako da se postavim prema majci. Tri puta smo se dogovarali i ona je tri
puta "minirala" dogovor. Bio sam joj posudio novac za neke radove, a ona ga ne vraća, iako ga
ima. Ovo govorim zbog hadisa "Džennet je pod majčinim nogama."
Odgovor: Ono što Vam možemo savjetovati jeste da nastojite očuvati dobre rodbinske odnose, i
da Vi ne budete krivci za pogoršanje tih odnosa. Materijalna dobra su prolazna, a dobra djela,
posebno dobri odnosi i ponašanje trajno ostaju i koriste čovjeku. Zato Vam savjetujemo da se
suzdržite i osaburite na eventualnoj nepravdi, jer pravda na kraju pobjeđuje. Nije uredu da
razmišljate da se odreknete brata i sestre, a posebno trebate paziti na dobre odnose s majkom.
Oni koji žele zlo drugima na kraju će sami ispaštati. Ono što ste ulagali u kuću sa namjerom da
Vam se to prizna, trebali ste regulisati nekim ugovorom prije samog ulaganja. Bez toga, sudbina
tog ulaganja je neizvjesna, mada je bilo korektno da Vam to oni priznaju.

Pitanje:
Ja sam iz mješovite porodice. Moja rahmetli nana je bila muslimanka i usadila je u moje srce
ljubav prema islamu. Moja majka je ateista, ali mi ne pravi nikakve probleme po pitanju
izvršavanja mojih vjerskih obaveza, čak štaviše podržava me u tome. U mojoj familiji ima i
pravoslavaca i kršćana. Skoro sam upoznao jednu djevojku koja je u vjeri, ali čim je saznala
za moju familiju, ostavila me govoreći mi da je to širk. Da li ja činim širk ako obilazim svoju
familiju kada su njima praznici i da li bi trebao da prestanem sa tim, imajući u vidu da će to
narušiti naše odnose?
 
Odgovor:
Uljudan i lijep odnos prema majci (roditeljima općenito) koji zahtijeva i Kur'an, čak i kada oni
nisu muslimani, uključuje na neki način i lijep odnos prema njenoj bližoj rodbini, uključujući i
posjete. Nije dozvoljeno učestvovanje u vjerskim obredima druge vjere niti potvrđivanje
ispravnosti dogmi druge vjere koje nisu u saglasnosti s islamskom doktrinom. Prema tome, sama
posjeta, pa i tokom njihovog praznika, ne znači širk, ukoliko se ne učestvuje u djelima koja se
karakterišu kao vjerski obred.

Pitanje
Kada je riječ o propisima koji govore o odanosti i dužnostima čovjeka spram njegove
porodice, roditelja i sl., da li oni podrazumijevaju da su muževe obaveze spram njegovih
roditelja jednake kao obaveze žene spram njenih? Konkretniji primjer: Da li je islamski (ne
tradicijski) utjelovljeno da mladi bračni par svaki Bajram dočekuje kod muževih roditelja, a
nijedan kod roditelja supruge (koji nemaju sina)? Također, da li porodici muža pripadaju
veća prava nego porodici supruge, kada je riječ o pažnji, praznicima i sl.?
 
Odgovor
Opći je princip da se supružnici trebaju dogovarati o svim važnim porodičnim pitanjima, pa i
kada je riječ o odnosu prema njihovim roditeljima i rodbini. Suprug treba poštovati suprugine
roditelje i rodbinu, a ona je dužna poštovati njegove roditelje i rodbinu. Kada je riječ o
posjetama, posebno tokom blagadana (za Bajram i dr.), najbolje bi bilo da posjetite i jedne i
druge roditelje, ako je to moguće. Međutim, teško je u svim stvarima i pitanjima zahtijevati i
ispoštovati potpuni reciprocitet. Nije to na tako izričit i striktan način riješeno ni u Izvorima
islama. Supružnici u tom pogledu trebaju pokazati međusobni senzibilitet i fleksibilnost. Zato
smatramo da ne trebate prigovarati mužu što uglavnom bajramuje kod svojih roditelja. Moglo bi
to izazvati bračne nesuglasice i probleme. Međutim, imate pravo da, prema mogućnostima, odete
tokom blagdana i kod Vaših roditelja. Savjetujemo Vam da ne insistirate da se on baš u svemu
odnosi prema Vašim roditeljima kao prema svojim. Takvo insistiranje može dovesti do
problema. Bolje je da to rješavate na blag i lijep način, bez trzavica i borbe ko će nadvladati u
tome.

Odnos prema dugu umrlog člana porodice

Pitanje: Pitanje se odnosi na dug prema merhumu. Naime, osoba je pravila zajedničku kuću sa
svojim bratom, dakle zajedno i podjednako su ulagali u nju. U toku gradnje kuće pozajmio je od
tog svog brata određenu sumu novca, koju je uložio u svoj dio zajedničke kuće. Brat zajmodavac
je poginuo u saobraćajnoj nesreći. Dužnik postavlja pitanje kako je ispravno da postupi u vezi
spomenutog duga. Napominjem da iza merhuma, ostaje više nasljednika (braće i sestara), a među
njima i sam dužnik, budući da umrli nema djece niti su im roditelji živi. Pitanje glasi: Da li se
ovaj dug tretira kao ostavština merhuma, ili pak drugačije? Šta je ispravno da se učini u ovom
slučaju?
Odgovor: Nema dvojbe da dug brata zajmoprimca, odnosno potraživanje merhuma u
spomenutom slučaju ulazi u njegovu (merhumovu) ostavštinu. Prema tome, brat dužnik je dužan
o tome obavijestiti ostale nasljednike, bez obzira što je i sam jedan od nasljednika, i dogovoriti s
njima način rješavanja duga. Dio duga koji će pripasti njemu kao nasljedniku može zadržati za
sebe uračunavajući ga kao dio svog nasljednog dijela. Ostali nasljednici mogu, ako žele,
pokloniti svoje dijelove naslijeđenog potraživanja dužniku.

Održavanje rodbinskih veza

Pitanje: Ja i supruga živimo, hvala Allahu, dž.š., u islamu. Međutim, sestra moje supruge ne živi
u islamu. Ona se sada „udala" i živi sa svojim mužem u istom stanu, ali nevjenčana (niti
šerijatski, niti sudski). Kako kažu, vjenčat će se sada na feriju u augustu. Svjestan težine grijeha
praktikujemo samo telefonski kontakt sa njima. Međutim moja supruga želi da odemo i
posjetimo ih, sa čim ja nisam suglasan.

Je li ovaj čin kidanje rodbinskih veza ili moramo da ih posjetimo?  

Odgovor: Hvala Allahu koji Vam je pomogao da sa svojom suprugom živite kao muslimani.
Nadat se je da će prije ili kasnije tako biti i sa njenom sestrom i budućim mužem. Treba biti
ustrajan i ne gubiti nadu. 
Što se tiče Vašeg pitanja, smatramo da je bolje da zadržite neki oblik veze s tim osobama, jer
time zadržavate mogućnost pozitivnog utjecaja na njih i savjetovanja lijepom riječju da što prije
zakonski sankcionišu i legaliziraju svoju vezu. Vanbračna veza je veliki grijeh i ne može se
odobriti ni na koji način i niukojem slučaju. Razumijemo vaše neslaganje da ih uopće posjetite,
jer osjećate da time na neki način izražavate svoju saglasnost s tom nelegalnom vezom. Ne može
se s takvim osobama održavati normalna i uobičajena rodbinska veza kao da se ništa nije desilo.
Problem je u tome što, kako kažete, sestru Vaše supruge ne intresiraju islamski propisi, niti vjera
uopće, kako onda očekivati da poštuje islamske propise. Dakle, trebate utjecati na njenu svijest i
savjest i potaknete je na razmišljanje o važnosti vjere i primjene vjerskih propisa, pa tek onda da
očekujete njihovu primjenu. To možete postići ukoliko održite neku vezu s njima. U svakom
slučaju, stavite im oboma do znanja da nipošto ne podržavate njihov zajednički život bez
ugovora o braku i vjenčanja.

Pitanje: Imam starijeg brata i sestru iz očevog prvog braka, otac mi je umro, a majka mi je još
živa. Međutim, radi se o tome da ja svoj kontakt sa bratom i sestrom teško održavam na pravoj
liniji. Njih dvoje ne prakticiraju islamski način života, nažalost. Ja sam uvijek svake uvrede i
prekidanje veze sa njihove strane, u ime Allaha, opraštala i uvijek im se prva javljala, ali i pored
toga oni to lahko prekinu, a jedini razlog svemu tome je moja majka i nasljedstvo. Nalazim se
između dvije vatre, mama mi je važna, i da imam lijep odnos s njom, ali je teško izvodljivo, ako
imam kontakt sa bratom i sestrom. Jednostavno njih troje nikad nisu mogli naći zajedničku riječ.
Oni govore meni protiv majke, majka mi govori protiv njih, ja nastojim uvijek da to izgladim, i
na kraju se završi najgorim. Znam šta Uzvišeni od mene traži, svijesna sam toga, bojim se za
svoja djela, post, namaz, radi svega toga, ne znam kako da se postavim. Šta mi savjetujete?  

Odgovor: Zaslužujete pohvalu zbog Vašeg nastojanja da održite dobre odnose i sa majkom i sa
bratom i sestrom. To je ispravan put. Ukoliko ne uspijete da pomirite dvije strane nije Vaša
krivica. Učinili ste ono što je u Vašoj moći. Ukoliko i oni sami ne žele doprinijeti poboljšanju
odnosa teško ćete uspjeti. Nastavite tim putem i molite Allaha da Vam pomogne u onome što je
hajr za Vas i za njih. Nadamo se Vašem uspjehu. Sa strane je teško davati savjete o konkretnom
odnosu budući da nam nije dovoljno poznata situacija, karakter učesnika, njihova spremnost na
saradnju, osjetljivost na savjete itd., a sve to može uticati na korake koje treba poduzeti. U
svakom slučaju, hatar majke je preči, ali nastojte održati vezu i sa bratom i sestrom koliko ste u
mogućnosti.

Pitanje: Znam koliko je važnost očuvanja rodbinskih veza, međutim, ma koliko se trudim ne
uspijevam imati normalan odnos sa svojim bratom. On me ponižava, ismijava moj način
oblačenje, smije se mome životu i kad sam tu i kad nisam. Ismijava me i stalno govori loše o
meni, mojim roditeljima i prijateljima. Uvrede ignorišem i izbjegavam ga radi svoga mira.
Da li sam dužna da iznova uspostavljam kontakt sa njim, jer mi je izričito rekao da mu ja ne
trebam ni u radosti ni u žalosti?
Odgovor: Očuvanje rodbinskih veza je važna islamska obaveza. Međutim, ukoliko neko i pored
svih nastojanja, ne svojom krivicom, ne uspije održati rodbinsku vezu sa nekim od članova
porodice, neće biti kriv za to, već će odgovornost biti na onoj strani koja opstruira takva
nastojanja, i sve čini da ta veza bude pokidana. Upućujte dovu Uzvišenome da uputi Vašeg brata
na pravi put i da Vam pomogne u iskušenju kakvo je prekid rodbinske veze sa najbližim članom
porodice. Savjetujemo Vam da sa Vaše strane ne prekidate veze sa bratom, možda će se u neko
vrijeme i on promijeniti i uvidjeti svoju grješku. Osaburite na njegove provokacije, i ne držite mu
bilo kakve lekcije. Vrijeme će učiniti svoje i njegove zajedljivosti će otupjeti i vremenom
prestati.

Pitanje: Prošle godine moja familija je doživjela nešto što nikad u životu nisam ni razmišljala da
ćemo doživjeti.  Imala sam operaciju na obje vilice u aprilu, a nakon mjesec dana mi je došlo da
umrem, ne  od operacije nego od sihira.  Nema gdje nismo bili da se taj sihir skine sa moje
familije, naše kuće a  pogotovo sa mene, pošto je meni došla smrt bez smrti. Ja postim svaki
ramazan, Allah da mi oprosti, nisam klanjala svaki namaz u životu zbog tog nekog straha u meni
i kad sam učila Jasin mrtvima, učila sam ga plačući zbog toga što sam našla snage prevazići
strah. Prošli ramazan, na sehur me probudio veliki bol u prsima, imala sam osjećaj kao da su mi
se prsa podigla i nešto izašlo iz mene i vidjela sam sjenku sa moje lijeve strane.  Toliko me bilo
strah da sam učila suru „En-Nas" sve dok nisam oči sklopila i otvorila za jedan tren ali nisam
zaspala. Čim sam oči otvorila, čovjek u bijelom, oči plave, blijedo plave, kao pune vode, kosa
sijeda, brada do pojasa, uhvatio me za rame i podigao.  "A tu si", reče mi. Mislila sam da je to
došla moja smrt i Melek što duše vadi.  Pusti me i reče mi "Eno ko ti je dao sihir", ta se osoba
stvori u mojoj sobi i nesta.  "Eh sada hajmo", meni reče i više nismo bili tu u mojoj sobi.  Sjećam
se odveo me kao u neko "turbe" i rekao mi da se kupam.  "Makar da znam gdje se voda pušta",
rekla sam ovim riječima i voda je počela teči iz velike tuš glave.  Kad sam izašla iz tog turbeta,
više čovjeka sa velikom bradom nisam vidjela samo iz grmova okolo onako sav ljut mi je bacio
veliki busen zemlje sa glistama i naredio mi da se mažem s tim.  Dok vam ovo pišem i dok
mislim o  tome još uvijek osjećam gliste po svojim rukama.  Neka je mala djevojčica, prelijepa,
apsolutno prelijepa, donijela neku korpu i obasula me nečim.  Ništa se više ne sjećam.  Ustala
sam u šoku, gdje sam?  Muž je spavao do mene sa jedne strane, sjećam se nešto je mrmljao kad
sam mu ruku stisla od bola u prsima. Beba je spavala do mene na drugoj strani i niko ništa nije
primjetio, imam osjećaj da mi niko ne vjeruje šta se desilo sa mnom. Znate da mi je došla ona
čokolada koju sam pojela u onoj krizi za vrijeme rata koju mi je ta osoba donijela. Onda mi je
bilo 13 godina. Tako svaki sihir koji sam imala na sebi mi je bio bolan osjećaj u prsima i te
osobe koje to rade dođu kao na polu san, spavam a sve čujem oko sebe, ali onog čovjeka sa
bradom više nije bilo. Čak mi je došlo kako se kuća pravi i kako od moje snahe mati donosi
sihire u zidove i moja snaha sjedi kod mene i priča kako je njena mama išla da vidi moju kuću. 
Gdje god sam išla skidati svi su mi rekli da su mi one napravile na smrt, nesreću, razvod braka,
neberićet i nenafaku i svako drugo zlo.  Znala sam ustajati, a da se moj krevet njiše kao da sam
na brodu.  Kuća u kojoj smo živjeli je napravljena sa plana tako da niko nije umro ili tako slično
da mogu reći da su bili duhovi ali su se vrata sama zatvarala za mnom. Uvijek se čulo kao da je
neko hodao na drugom spratu. Jednom nam je neko iz Bosne učio "Rukju", pored mene je sjedilo
i tapkalo po stolu i onda hodalo po kući gore dole 15 minuta i puklo na garažu. Jedno jutro oko
sabaha primjetila sam da se sa mene pokrivač svlači, kad sam pogledala ono pored mene i moje
bebe, glava kao od stakla koju nikad vidjela nisam do tada, namješta se na jastuk.  Toliko me
bilo strah da vam to ne mogu opisati.  Klanjala sam i učila svaku noć, šta god su mi rekli i još
uvijek se sve to dešavalo.  Ja sam inžinjer, uvijek sam osjećala kao da imam dvije glave, pored
svega imala sam posao i život mi je bio super dok ta moja snaha nije došla u familiju.  Ja sam
izgubila posao bez razloga i šta god je započeto poslije toga srušilo se.  Mi smo sve morali
prodati i kuću i sve da bi se riješili sihira.  Moj brat, koga jedino imam u ovoj zemlji, i kojeg jako
volim, bili smo veoma bliski, evo bit će ovo treći bajram, više nikad ne dolazi kod mene i više
nikad ne idem kod njega.  On sada ima kćerkicu koju ja još nikad nisam vidjela. Kad odem na
bajram, čujem efendija priča kako se mora sa  familijom pomiriti i oprostiti.  Ja oprostila jesam,
da joj Allah dragi sudi i vrati onako kako je zaslužila ali kroz šta sam prošla čitavu godinu dana,
da se zlo koje nisam zaslužila ni od koga, skine sa mene, sa moga muža i moje male dječice, ne
znam zašto su joj sabije krive; Između mene je i Allaha dragog, ali ona kod mene više nema
mjesta.  Ja sam svoja vrata, svoje srce i svoju familiju otvorila njoj misleći da je prijatelj, sestra
koju ja ovdje u ovoj državi nemam, a nije. 

Da li sam ja upravu da ne dopustim da se ona meni i mojoj familiji više ne približava?  Moj brat
otkako je s njom nema više nikoga, nema  osmijeha, ni onaj momak ni ona priča, sjedi s njom i
njenom mamom i tim maminim prijateljicama, on šuti dok se one ismijavaju drugima.  Isto kao
što je nama pravila termine kad ćemo im doći i pojesti sihire, i mi ništa nismo vidjeli, tako i on
ništa ne vidi.  Semafor se promijeni u zeleno a ceste nestane spred njega. Meni je jako teško što
je tako, a pogotovo mojim roditeljima.  Ja ne vjerujem da će moj brat roditeljima ni na dženazu
doći, toliko je on programiran i ubijeđen da su one upravu i da to one ne rade.  Ja se izvinjavam
na ovako dugom pismu, ali ja se uvijek pitam, onaj ozbiljni čovjek sa bijelom bradom, da li je
ono bio šejtan ili melek ili tek džin? Isto tako, moja snaha i njena mama uvijek gledaju sudbinu,
tako je jednom prilikom rekla mom babi da ću ih ja rastaviti. Ja nikad nikog nisam rastavila, ne
daj Bože, živim svoj život, pa se pitam ako je to razlog da one su htjele da promjenu moju
sudbinu.  Da li se uistinu sihirima može promijeniti nečija sudbina? Prije nego što je došlo da
umrem, u glavu mi je došao njen prvi muž koji je umro tek tako momak mlad za 4 mjeseca, tako
da nije dočekao da mu se sin rodi a ona uvijek priča kao je on umro od leukemije.  Allah dragi
najbolje zna ali meni uvijek nešto u glavu dolazi da je ona i njega tako sihirima ubila pošto je
leukemija velika bolest krvi, da nisam nigdje čula da ljudi sa leukemijom imaju djecu, možda
griješim ili nisam u to baš tako upućena.

Odgovor: Osim dove da Vas Uzvišeni Allah sačuva od svakog belaja i da Vam pomogne u
rješavanju Vašeg problema vezanog za sihir, ništa Vam drugo konkretno ne možemo reći u vezi
Vaših pitanja navedenih u pismu. Mi se ne bavimo liječenjem sihira, to nije naša oblast
djelovanja, pa Vam ne možemo u tom smislu pomoći. Općenito, savjetujemo svakom muslimanu
i muslimanki da se boji Allaha, da drugome ne želi i ne čini zlo, da se pridržava islamskih
propisa o čistoći, redovnom klanjanju namaza, izvršavanju ostalih farzova, da uči Kur'an, da
liježe u postelju pod abdestom, da ujutro i navečer prouči jutarnje i večernje dove (koje možete
naći u zbirkama dova) i da stalno traži zaštitu kod Allaha od prokletog šejtana i svih onih koji mu
žele nanijeti zlo. Kao zaštita od šejtana i njegovih spletki posebno se preporučuje učenje sure El-
Bekara, Ajetul-Kursije te posljednje tri sure Kur'ana. Ako osoba bude tako postupala, iskreno se
oslanjajući na Allaha, neće mu moći naškoditi ničiji sihir s Allahovom pomoći.

Osamljivanje sa muževim amidžom

Pitanje:
Da li je haram osamljivanje sa amidžom moga muža? 

Odgovor:
Da, u pravu ste, njegov amidža nije mahrem za Vas.

Računanje koljena i srodstvo

Pitanje: Čitala sam vaš dole navedeni odgovor na pitanje o određivanju koljena i mislim da se
ovdje nešto pogrešno razumilo ili je greška u odgovoru. Kako može biti da su nečiji pradjedovi
amidžići 3. koljeno? Tečići ili amidžići ili dajdžići, to je već 4. koljeno i brak od 4. koljena je
šerijatski dozvoljen i praktikuje se u mnogo islamskih zemalja, i u Turskoj koja prati hanefijski
mezheb. To ne možete negirati. Da nije preporučeno od Poslanika, s.a.v.s., to se zna. U
medresama BiH se, također, uči drugačiji sistem računanja "koljena".

Odgovor: Pogrješno smo razumjeli pitanje. Mislili smo da se odnosi na amidžiće, a ne na osobe
čiji su pradjedovi bili amidžći. Ako je tako, tj. da su pradjedovi spomenutih osoba bili amidžići,
onda su te osobe u petom koljenu robinske veze. Nema šerijatske smetnje za brak dotičnih osoba
ukoliko ga roditelji i rodbina prihvataju. To je ipak za naš narod relativno bliska rodbinska veza.
Nema bitne razlike među mezhebima kada je riječ o trajnim bračnim smetnjama, kao što je
rodbinska veza.

Pitanje: Interesuje me kako se zapravo računaju ta rodbinska koljena i koje koljeno bi bili od
brata i sestre praunučad?

Odgovor: Između njihovog zajedničkog pretka (čukundjeda i čukunnane) i njih su četiri rođenja,
tj. četiri koljena. Svako rođenje računa se kao jedno koljeno.

Pitanje: Po pitanju srodstva – krvne veze, prema šerijatskim propisima, šta spada u prvo
koljeno, braća i sestre ili bratići i sestrići?

Odgovor: Nejasno je na šta se odnosi pitanje, da li na pravo nasljeđivanja, izdržavanja,

braka...Propisi se razlikuju. Općenito, u Šeri‘atu se, posebno u nasljeđivanju i braku, govori o
uzlaznoj, silaznoj i pobočnoj liniji srodstva po ocu (braća i sestre) i po djedu (amidže i strine).
Braća i sestre spadaju u jedno koljeno, a bratići i sestrići u slijedeće. Braća i sestre isključuju
bratiće i sestriće iz nasljedstva, bratići sestriće itd. U principu bliži ostavitelju isključuje dalje, pa
prema tome i u pogledu izdržavanja ima veću obavezu prema ostavitelju.

Pitanje: Ko sve spada u rodbinu?

Odgovor: Veoma je važno kod postavljanja pitanja da se ono konkretizira i kontekstualizira.
Nije isto govoriti o rodbini u užem i rodbini u širem smislu, ili govoriti o rodbini u kontekstu
nasljednog prava ili u kontekstu bračnih zapreka. U uži krug rodbine mogu se svrstati:
roditelji i njihovi preci u uzlaznoj liniji, djeca i njihovi potomci u silaznoj liniji, braća i sestre
i njihova djeca u pobočnoj liniji, te očeva i majčina braća i sestre. Potomci ovih potonjih
spadaju u rodbinu u širem smislu. Ovo je općenito nabrajanje rodbine, ne po principu
redoslijeda u nasljeđivanju niti striktno prema propisu o bračnoj zapreci, budući da se u
pitanju ne konkretizira na koji aspekt rodbinstva se misli. Ako govorimo o srodstvu kao
bračnoj smetnji, treba spomenuti i srodstvo po mlijeku koje obuhvata gotovo isti krug ljudi
kao i srodstvo po krvi, shodno hadisu: «Srodstvo po mlijeku zabranjuje (isti krug ljudi) kao i
srodstvo po krvi», te srodstvo po tazbinstvu (punica, zet, svekar, snaha). Zabrana koja se
spominje u hadisu odnosi se na zabranu stupanja u brak dotičnih lica.

Uspostavljanje srodstva po mlijeku

Pitanje: Interesuje me koliko je potrebno puta da druga žena podoji dijete, da bi se smatrala
njegovom majkom po mlijeku? Mama mi je pričala da me je jedna žena u bolnici podojila kad
sam se tek rodila (samo jednom), pa me interesuje smatra li se ona mojom majkom po mlijeku
unatoč tome što je to bilo samo jednom?

Odgovor: Prema propisu u našem mezhebu srodstvo po mlijeku se uspostavlja i kada je dojenje
bilo samo jednom u periodu do dvije godine od rođenja djeteta, na temelju općeg značenja ajeta:
“i vaše majke koje su vas zadojile”. Ovo značenje se ostvaruje i samo jednim zadajanjem. Neki
mezhebi smatraju da se uvjetuje pet zadajanja na temelju hadisa kojeg je zabilježio Muslim:
“Zabranu ne uzrokuje jedno ili dva dojenja”. Predostrožnost nalaže da se postupi po prvom
mišljenju, bar kada je riječ o zadajanju kao bračnoj smetnji.

Pitanje: Nedavno sam se porodila, rodila sam djevojčicu. Prilikom mog boravka u bolnici, imala
sam veliku upalu grudi, povišenu temperaturu, uključeni su mi bili i antibiotici. Jedna
pacijentica, muslimanka, dozvolila mi je da nahranim njeno dijete, a ona je rodila dječaka. Ranije
sam čula da je taj čin dozvoljen,  bez obzira što su u pitanju djeca suprotnog spola. Ostala sam u
kontaktu sa majkom dječaka. Međutim, članovi moje porodice nisu u potpunosti uvjereni u
ispravnost moje odluke, te Vam stoga pišem e-mail da nam i Vi date svoje mišljenje o
ispravnosti moje odluke.
Odgovor: Zadajanje djeteta druge žene, uz njenu dozvolu, nije zabranjeno niti je grijeh, posebno
u slučaju potrebe za takvim postupkom. Međutim, trebate znati da se zadajanjem djeteta u dobi
do dvije godine, a po Ebu Hanifi, uz određene uvjete, do 30 mjeseci, uspostavlja srodstvo po
mlijeku na način da postajete majka po mlijeku zadojenom djetetu, a Vaša kćerka njegova sestra
po mlijeku, što znači da među njima nije dozvoljen brak. Zato je važno da znate i pamtite ime i
porijeklo tog djeteta kako bi se u budućnosti izbjegao mogući brak između brata i sestre po
mlijeku. Osim uspostavljanja trajne bračne zabrane, srodstvo po mlijeku ne proizvodi druge
pravne posljedice, prava ili obaveze.