Univerzitet u Tuzli

Mašinski Fakultet
Energetika i termo-fluidni inženjering

PROGRAMSKI ZADATAK
Predmet: Termoenergetska postrojenja

Student: Profesor:
Adisa Arslanović I-39/16 Dr.sc. Indira Buljubašić, red. prof.
Tuzla, Juni, 2021.
Sadržaj:
1. UVOD .................................................................................................................................. 5
1.1. Termoelektrane ........................................................................................................... 5
1.2. Toplane i industrijske energane .................................................................................. 9
1.3. Lokacija termoenergetskoga postrojenja .................................................................. 10
1.4. Kapacitet (veličina) termoenergetskoga postrojenja ................................................ 10
1.5. Orijentacione vrijednosti potrošnje goriva i vode .................................................... 11
2. PLINSKO – TURBINSKO I KOMBINOVANO POSTROJENJE .............................................. 12
2.1. Parno-turbinsko postrojenje ..................................................................................... 12
2.2. Plinsko – turbinsko postrojenje ................................................................................. 13
2.3. Kombinovano postrojenje ......................................................................................... 15
3. GENERATOR PARE-PARNI KOTAO ................................................................................... 17
3.1. Osnovne karakteristike parnog kotla ........................................................................ 18
3.2. Turbina ....................................................................................................................... 26
3.3. Kondenzator .............................................................................................................. 29
3.4. Rahladnji tornjevi....................................................................................................... 30
4. PROJEKTNI ZADATAK ....................................................................................................... 32
4.1. Određivanje parametara pare u turbinskom kolu..................................................... 33
4.2. Toplotni i maseni bilans izmjenjivača topline toplotnog potrošača .......................... 35
4.3. Toplotni i maseni bilans izmjenjivača topline toplotnog potrošača II ....................... 35
4.4. Bilans međupregrijača ............................................................................................... 36
4.5. Toplotni i maseni bilans zagrijača vode ..................................................................... 37
5. POPIS LITERATURE: .......................................................................................................... 42

2
Popis slika:
Slika 1.1. Klasična termoelektrana ............................................................................................ 6
Slika 1.2. Osnovni elementi termoelektrane na ugalj ............................................................... 6
Slika 1.3. Nuklearna termoelektrana ......................................................................................... 7
Slika 1.4. Geotermalna termoelektrana .................................................................................... 7
Slika 1.5. Plinska termoelektrana .............................................................................................. 8
Slika 1.6. Plinski motor .............................................................................................................. 8
Slika 1.7. Parne elektrane-toplane ............................................................................................ 9
Slika 1.8. Šema parne elektrane-toplane ................................................................................ 10
Slika 2.1. Parno-turbinsko postrojenje .................................................................................... 12
Slika 2.2. T-s dijagram Rankinovog procesa ............................................................................ 12
Slika 2.3. p-v dijagram Braytonovog kružnog ciklusa .............................................................. 13
Slika 2.4.Šematski prikaz plinsko turbinskog postrojenja ........................................................ 14
Slika 2.5. Kombinovano parno – plinsko postrojenje ............................................................... 15
Slika 2.6. Šematski prikaz plinsko turbinskog postrojenja ....................................................... 16
Slika 3.1. Generator pare – parni kotao .................................................................................. 17
Slika 3.2. Kosa rešetka .............................................................................................................. 19
Slika 3.4. Pregrijač pare ........................................................................................................... 20
Slika 3.5. Ekonomajzer ............................................................................................................. 21
Slika 3.6. Tipični regenerativni predgrijač zraka s rotirajućom pločom .................................. 22
Slika 3.7. Vodocijevni kotao sa prirodnim kruženjem vode ..................................................... 23
Slika 3.8. Elektrofilter ............................................................................................................... 25
Slika 3.9. Otvorena parna turbina ............................................................................................ 27
Slika 3.10. Električni generator istosmjerne struje .................................................................. 29
Slika 3.11. Presjek kondenzatora ............................................................................................. 30
Slika 3.12. Rashladni toranj sa prirodnom cirkulacijom ........................................................... 31
Slika 4.1. Usvojena tehnološka šema ....................................................................................... 32
Slika 4.2. T-s dijagram za usvojenu tehnološku šemu .............................................................. 34
Slika 4.3. h-s dijagram usvojene tehnološke šeme .................................................................. 34
Slika 4.4. Toplotni potrošač ..................................................................................................... 35
Slika 4.5. Toplotni potrošač II ................................................................................................... 36
Slika 4.6. Međupregrijač pare .................................................................................................. 36
Slika 4.7. Zagrijač vode II .......................................................................................................... 37
Slika 4.8. Zagrijač vode I ........................................................................................................... 37
Slika 4.9. Kondenzator .............................................................................................................. 38
Slika 4.10. Boiler Feed Pump PE ............................................................................................... 39
Slika 4.11. Condensate Pump KsV ............................................................................................ 39
Slika 4.12. Parna turbina SGT-700 ........................................................................................... 40
Slika 4.13. Parna turbina SGT-A65 ........................................................................................... 41

3
Popis tabela:
Tabela 4.1 Stepenovanje VTT ................................................................................................... 33
Tabela 4.2 Stepenovanje NTT ................................................................................................... 33

4
 1. UVOD
Termoelektrane i termoelektrane-toplane su termoenergetska proizvodna postrojenja
odnosno građevine koje u svom sastavu imaju jednu ili više proizvodnih jedinica i/ili vezanih
proizvodnih jedinica (blokova) koje proizvode energije iz goriva koristeći zakone
termodinamike, a pritom su:
- Termoelektrane (TE) - postrojenja za proizvodnju električne energije, a
- Termoelektrane - toplane (TE-TO) - postrojenja za spojnu proizvodnju toplinske
energije i/ili električne energije.

1.1. Termoelektrane

Termoelektrana je vrsta elektrane koja proizvodi električnu energiju koja se dobija putem
vodene pare, a koja se zagrijava sagorijevanjem fosilnih goriva (ugalj, nafta, zemni gas,
nuklearna reakcija) a u novije vrijeme Sunčevom i Zemljinom toplotom. Danas se uglavnom
koriste parne turbine s pritiskom pare od oko 20 MPa i temperaturom od 500 °C za pogon.
Postoje još termolektrane-toplane gdje se istovremeno proizvodi para za daljinsko grijanje i
električna energija.
Termoelektrane su energetska postrojenja koje energiju dobivaju sagorijevanjem goriva, a
glavna primjena i svrha termoenergetskih postrojenja je proizvodnja pare koja će pokretati
turbinu, a potom i generator električne energije.
Osnovna namjena im je proizvodnja i transformacija primarnih oblika energije u koristan rad,
koji se kasnije u obliku mehaničke energije dalje iskorištava za proizvodnju električne
energije. Mehanička energija je proizvedena uz pomoć toplinskog stroja koji transformira
toplinsku energiju. Imamo pretvaranje hemijske energije u toplinsku koja se različitim
procesima predaje nekom radnom mediju. Radni medij služi kao prenosnik te energije, često
izgaranjem goriva, u energiju vrtnje. [2]
Termoelektrane mogu se podijeliti:
- prema vrsti pogonskih strojeva,
- prema načinu korištenja pare,
- prema upotrijebljenom gorivu i
- prema načinu hlađenja kondenzatora.
Kod svih termoelektrana, osim glavnih postrojenja neophodni su i prateći sistemi elektrane
koji osiguravaju siguran i pouzdan rad: sistemi pripreme i dobave goriva, sistemi prenosa
električne energije, rashladni sistemi, sistemi hemijske pripreme tehnoloških voda,
protupožarni sistemi, sistemi obrade pratećih medija za prenos toplinske energije, sistemi
napajanja, sistemi zbrinjavanja svih nusprodukata transformacije energija, sistemi
pročišćavanja dimnih plinova i sisteme pročišćavanja otpadnih voda, kao i svi propisani
sistemi monitoringa i zaštite prirode i okoliša. [2]

5
Prema vrsti upotrijebljenih pogonskih strojeva, razlikujemo:

a) Parne termoelektrane u kojima je pogonski stroj parna turbina. Pri tome razlikujemo
način predaje topline mediju (pari):
- Gorivo izgara u parnim kotlovima - (klasične) parne TE (slika 1.1. i 1.2.);

Slika 1.1. Klasična termoelektrana [3]

Dijelovi termoenergetskog postrojenja:
- generator pare, - rashladni toranj,
- turbina, - spremnik napojne vode,
- generatorelektrične energije, - pregrijači pare,
kondenzator, - međupregrijači,
- kondenzatorska pumpa, - ekonomajzeri i sl.
- napojna pumpa,

Slika 1.2. Osnovni elementi termoelektrane na ugalj [3]

6
 - Nuklearni reaktor (s izmjenjivačem topline ili bez njega preuzima ulogu parnog kotla)
- nuklearne TE (slika 1.3.)

Slika 1.3. Nuklearna termoelektrana [4]

(1. zaštitna zgrada, 2. rashladni toranj, 3. gorivni štapovi nuklearnog goriva, 4. kontrolni štapovi, 5.
tlačnik, 6. parogenerator, 7. zaštitna reaktorska posuda, 8. parna turbina, 9. električni generator,
10. transformator i spoj na elektroenergetski sistem, 11. kondenzatorska rashladna voda, 12.
parovod, 13. izmjenjivač topline, 14. kondenzator rashladnog tornja, 16. cirkulacijska pumpa, 17.
pumpa napojne vode.)
- Koristi se para iz zemlje neposredno ili posredno (preko izmjenjivača topline) -
geotermalne TE (slika 1.4.).

Slika 1.4. Geotermalna termoelektrana [5]

7
 b) Termoelektrane s plinskim turbinama u kojima gorivo sagorijeva u komori za
sagorijevanje, a pogonski stroj je plinska turbina (slika 1.5.).

Slika 1.5. Plinska termoelektrana [6]

c) Termoelektrane s plinskim motorom (sa unutrašnjim sagorijevanjem) kao pogonskim
strojem (slika 1.6.).

Slika 1.6. Plinski motor [7]

d) Dizelske termoelektrane s dizelskim motorom (sa unutrašnjim sagorijevanjem) kao
pogonskim strojem.
Prema načinu korištenja pare, termoelektrane u kojima se kao pogonski stroj upotrebljavaju
parne turbine, možemo podijeliti na:

1. Kondenzacijske termoelektrane za proizvodnju samo električne energije,

2. Kogeneracijske termoelektrane (toplane i industrijske termoelektrane) za
kombinovanu proizvodnju električne energije i pare koja se upotrbljava za tehnološke
procese i grijanje.

Što se vrste goriva tiče:

- u parnim TE mogu se koristiti čvrsta (ugljen, biomasa, drvo, otpad), tekuća (nafta,
biogoriva) i plinovita (prirodni plin, bioplin) goriva,
- u TE s plinskim turbinama tekuća i plinovita,
- u dizelskim TE samo tekuća goriva (dizel i biodizel).

8
 1.2. Toplane i industrijske energane

Toplane su termoenergetska postrojenja, prvenstveno namijenjena opskrbi s toplotnom

energijom određenog područja. One mogu biti:

- toplane, koje proizvode samo toplotnu energiju,

- toplane - elektrane, koje u kogeneraciji (suproizvodnji), pored toplotne energije,
proizvode i električnu energiju, čime se povećava ukupna energetska iskoristivost
postrojenja.

Industrijske energane su termoenergetska postrojenja manjega kapaciteta, najčešće

temeljena na kogeneraciji, koja su namijenjena opskrbi energijom (toplinskom i električnom)
određenoga industrijskog kompleksa sukladno s potrebama pripadnoga tehnološkog
procesa.
Prva izvedba komercijalne termoelektrane – Pearl Street Station od Thomasa Edisona,
izgrađena 1882. godine, je bila ovog tipa, gdje je distribuirala ujedno i električnu i toplotnu
energiju, tako da možemo reći da je ovaj koncept prisutan dugi niz godina, koji, zajedno s
skorjašnjim interesom oko korištenja zelenije energije, predstavlja interesantno područje za
proučavanje.
Ova izvedba parne elektrane sadrži sve dijelove kao i kondenzacijska parna elektrana, s
jednom važnom razlikom, a to je da postoji dodatno oduzimanje pare, čija bi se toplina
potrošila u kondenzatoru, koja se koristi za zagrijavanje stambenih i poslovnih prostora ili za
neku procesnu industriju – tipa sušenja materijala, isparavanja vlage, toplina za hemijske
reakcije ili destilaciju. Ovim potezom, stepen iskorištenja čitavog postrojenja može da
dosegne vrijednosti do 80%. To ujedno znači da je i manje goriva potrošeno za da se dobije
ista količina korisne energije. [8]

Slika 1.7. Parne elektrane-toplane [8]

Mogućnost oduzimanja pare se javlja ili nakon nekog stepena u turbini ili na izlazu iz turbine.
Najbolji stepen iskorištenja se dobija kada odvedena toplina se koristi u samom postrojenju
ili u blizini istog. Ukupno iskorištenje opada ako se ona mora transportovati na duže
razmake.Ovo zahtijeva jako dobru izolaciju na cijevima, što je neefikasno i skupo, jer s druge
strane, električnu energiju možemo transportovati putem žica i kablova, što je relativno
prostije od cijevi, na jako duže razmake uz iste gubitke.

9
Kao cjelina, Evropska unija generira 11 procenata električne energije koristeći kogeneracijske
termoelektrane, što zauzvrat čini uštedu od 35Mtone dnevno. U budućnosti se cilja na još
veću raširenost kogeneracijskih termoelektrana, sve zbog povećanja ukupne energetske
efikasnosti.

Slika 1.8. Šema parne elektrane-toplane [8]

1.3. Lokacija termoenergetskoga postrojenja

Izbor lokacije termoelektrane prvenstveno zavisi o:

- opskrbi i raspoloživim količinama goriva,

- opskrbi i raspoloživim količinama vode
- nivou uticaja postrojenja na okoliš.
Glavni problemi onečišćenja okoliša na lokalnoj, regionalnoj i globalnoj razini (zagađenja
urbanih i industrijskih sredina, kisele kiše i efekt staklenika) vezani su za korištenje fosilnih
goriva u termoenergetskim postrojenjima i prometu, pogotovo za ugljen i naftu odnosno
naftne derivate, jer se njihovim izgaranjem u atmosferu emitiraju najveće količine
onečišćujućih tvari - plinova SO2, NOx, CO2 i CO, krutih čestica (lebdeći pepeo i čađa), te
raznih ostalih anorganskih i organskih štetnih tvari kao što su "teški" metali, radioaktivne
tvari i policiklički aromatski ugljikovodici. Krute otpadne tvari odlažu se ili talože u blizini
mjesta nastanka, dok se plinovi i najsitnije čestice mogu prenositi zrakom na velike
udaljenosti prije nego se istalože, tim veće što su viši dimnjaci kroz koje se ispuštaju
Izbor lokacije toplane ili energane određen je prvenstveno potrošačima koje treba
obezbijediti toplotnom energijom.
Kod izbora lokacije termoenergetskoga objekta treba analizirati geološke (nosivost) i
hidrološke (podzemne vode) karakteristike koje mogu bitno uticati na investicijske troškove
gradnje, kao i moguće uticaje na okoliš.

1.4. Kapacitet (veličina) termoenergetskoga postrojenja

Određivanje kapaciteta termoenergetskoga postrojenja u fazi projektovanja temelji se na:

- planiranoj potrošnji električne i/ili toplotne energije,

- raspoloživim količinama / zalihama goriva,
- raspoloživoj količini vode za hlađenje.

10
Termoenergetska postrojenja unutar EES svakodnevno dobijaju na važnosti, bilo da se radi o
postrojenjima na čvrsto, tečno i gasovito gorivo ili nuklearnim postrojenjima. Njihova uloga
se ne umanjuje ni učestalijom primjenom obnovljivih izvora, kao ekološki prihvatljivijim
vidovima dobijanja energije. Najbitniji faktor za budući razvoj termoenergetskog sistema
(kod termoelektrana na fosilna goriva) predstavlja dostupnost rezervi fosilnih goriva, koje su
ograničenog kapaciteta. Pored toga, veliki značaj pridaje se očuvanju životne sredine i
poštovanju zakona koji tretiraju ovu oblast. To je pitanje na kojem u budućnosti treba
aktivno raditi, s ciljem smanjenja emisija u produktima sagorijevanja i drugih štetnih uticaja,
koje prouzrokuju termoenergetska postrojenja. Imajući u vidu navedene faktore, koji
eventualno mogu predstavljati kočnicu nesmetanog razvoja TEP, nameće se potreba za
razvojem postrojenja sa što većom toplotnom ekonomičnosti i boljim energetskim
pokazateljima. Proizvodnju električne energije u termoelektranamatoplanama (TE-TO) i
energanama upravo karekterišu veća ekonomičnost I bolji energetski pokazatelji, jer u
takvom procesu izostaju gubici u hladnom izvoru. [23]

1.5. Orijentacione vrijednosti potrošnje goriva i vode

Specifična potrošnja goriva na pragu parne kondenzacijske elektrane (ovisno o izvedbi i
pogonskim parametrima): do 10.000kJ/kWh

Trend razvoja modernih parnih kondenzacijskih termoelektrana s visokim pogonskim

parametrima: 8.000 do 9.000 kJ/kWh

Specifična potrošnja loživa ulja: 0,24 do 0,26 kg/kWh

Navedene veličine znače da za jednu termoelektranu snage 300 MW treba osigurati cca. 114
t/h ugljena (Hd ~ 25.000 kJ/kg) ,odnosno: 75 t/h loživa ulja (Hd ~ 38.000 kJ/kg)

Potrošnja vode u sistemu protočnoga hlađenja kondenzacijske elektrane po 1 MW

instalisane snage iznosi približno:
~ 200 m3/MWh, odnosno ~55 l/s, što za elektranu snage 300 MW iznosi:
~ 60.000/MWh, odnosno ~ 16.700 l/s.

U sistemu cirkulacijskoga hlađenja s rashladnim tornjem, potrošnja dodatne vode za

nadopunu rashladnoga sistema po 1 MW instalirane snage iznosi približno:
~ 5 m3/MWh odnosno ~ 1,38 l/s, što za elektranu snage 300 MW iznosi:
~ 1500m3/MWh, ~ 1500 m3/h, odnosno ~ 420 l/s.

Raspoložive količine vode su vrlo važan faktor pri odabiru lokacije za izgradnju
termoenergetskog postrojenja, pri čemu treba računati s određenim rezervama te
minimalnim količinama u najnepovoljnijim klimatskim (sušnim) razdobljima, kao i o uvjetima
u kojima povrat vode u prirodu neće izazvat i bitne ekološke uticaje.

Prema vrsti pokretača, termoenergetska postrojenja dijelimo na:

1. Plinsko - turbinsko postrojenje (kružna postrojenja),

2. Parna turbinska postrojenja. [6]

11
 2. PLINSKO – TURBINSKO I KOMBINOVANO POSTROJENJE
2.1. Parno-turbinsko postrojenje

Princip rada parnog - turbinskog postrojenja: proizvedena para uz pomoć topline, dobivena
sagorijevanjem goriva, odvodi se u turbinu gdje na razne načine ekspandira stvarajući
moment koji služi za proizvodnu električne energije u generatoru.

Slika 2.1. Parno-turbinsko postrojenje [1]

Proces se odvija tako da se u generatoru pare, pomoću topline dimnih plinova nastalih
izgaranjem goriva u ložištu, proizvodi vodena para visokog pritiska i temperature označena s
oznakom 1. Ta para se potom vodi na parnu turbinu gdje ekspandira do stanja 2, tj.
do pritiska kondenzacije koji je uvjetovan temperaturom rashladnog medija u kondenzatoru.
U turbini se energija fluida, u obliku pritiska ili entalpije preko kinetičke energije razmjenjuje
s rotorom turbostroja te se transformira u mehanički rad turbine koji se dalje preko vratila
prenosi do električnog generatora. Ekspandirana para stanja 2 se vodi u kondenzator gdje
izobarno kondenzira. Nastali kondenzat se potom prvo odvodi kondenzatnom pumpom u
spremnik vode te nakon toga s napojnom pumpom tlači na radni pritisak stanja 4.
Parnoturbinska postrojenja se koriste za zadovoljavanje bazne potrošnje električne energije
u većini elektroenergetskih sistema. [1]

Slika 2.2. T-s dijagram Rankinovog procesa [1]

12
Slika 2.1. prikazuje shemu osnovnog parno-turbinskog postrojenja. Slika 2.2. prikazuje
Rankinov proces s vodenom parom s oznakama stanja radne tvari koja odgovaraju stanjima
na prethodnoj shemi(Slika 2.1).
U ovim elektranama toplina dobivena sagorijevanjem goriva predaje se vodenoj pari koja u
parnim turbinama proizvodi mehaničku energiju, a koja se u generatoru pretvara u
električnu energiju.
Prema drugom zakonu termodinamike sva toplinska energija ne može biti pretvorena u
mehaničku energiju, zato je toplina uvijek izgubljena u okolini. Ako je ovaj gubitak
primijenjen kao korisna toplina, za industrijske procese ili grijanje okoline, parno postrojenje
se odnosi na kogeneraciju parnog postrojenja. Klasično parno-turbinsko postrojenje zasniva
se na Rankineovom ciklusu.

2.2. Plinsko – turbinsko postrojenje

Plinsko- turbinsko postrojenje radi na principu Brayton-ovog kružnog procesa u otvorenom

sistemu. Brayton-ov kružni proces pripada skupini desnokretnih kružnih procesa.
Desnokretni kružni procesi daju snagu koja je prikazana kao omeđena površina u p-v
dijagramu. Sam proces se sastoji od dvije izobare i dvije izentrope. Kod stvarnog Brayton-
ovog ciklusa zbog trenja, turbulencije i ostalih uzročnika nepovratnosti procesa se
u turbini i kompresoru ne odvijaju ravnotežne promjene stanja.

Slika 2.3. p-v dijagram Braytonovog kružnog ciklusa [1]

Ciklus počinje usisavanjem radnog medija (zrak) pri pritisku p1 i temperaturi T1 kojemu se tada
u aksijalnom ili radijalnom turbokompresoru povećava pritisak na p2 što slijedi i povećanje
temperature zraka. Između tačaka 2 i 3 se radnom mediju dovodi toplina u obliku
izgaranja goriva. Nakon tačke 3 radni medij ulazi u plinsku turbinu u kojoj ekspandira do
pritiska p4 ostvarujući okretni moment na vratilu turbine.

U realnim ciklusima zbog nepovratnosti nema idealnih promjena stanja. Temperatura na

kraju kompresije će biti veća zbog trenja. Tokom izgaranja također postoji mali pad
pritiska zbog trenja. Ekspanzija u turbini nije idealna izentropa, nego politropa s određenim
izentropskim faktorom djelovanja.

13
U plinskim elektranama se mehanička energija pretvara u električnu pomoću plinskih
motora, koji se najčešće grade kao četverotaktni motori. Ove elektrane su obično u sistemu
metalurgijskih postrojenja radi iskorištenja plinova iz visokih peći ili u sistemu koksara i
postrojenja za dobivanje plinova radi iskorištenja plinova koji nastaju pri dobivanju koksa,
zatim za iskorištavanje zemnog plina itd. Ukoliko želimo povećati stepen iskorištenja
moramo povećati temperaturu medija koji ulazi u turbinu. Svako plinsko - turbinsko
postrojenje sastoji se od kompresora, komore za sagorijevanje i plinske turbine.
Plinsko - turbinsko postrojenje koristi dinamički pritisak od protoka plinova za direktno
upravljanje turbinom. Sam proces koji se događa u plinskoj turbini nije toliko različit od
parne turbine. Naravno različit je medij koji ekspandira, postupak dobivanja radnog medija je
također drugačiji, no sam proces koji se događa u turbini je vrlo sličan. Razlika je ta što je pad
entalpije u plinskoj turbini mnogo manji te porast volumena veći.
Ukoliko želimo povećati stepen iskorištenja moramo povećati temperaturu medija koji ulazi
u turbinu.Tu se javlja problem hlađenja, pogotovo samih lopatica. Kako bismo ohladili
lopatice koristimo komprimirani zrak iz kondenzatora. Naravno dovođenje zraka za hlađenje
će smanjiti i snagu postrojenja. Današnji razvoj materijala nam je omogućio da i izborom
materijal povećamo otpornost na temperaturu. Za izradu lopatica se danas koriste visoko
legirani materijali na bazi nikla koji uspješno podnose više temperature. Naravno bez obzira
na ova dostignuća na području materijala moramo osigurati hlađenje lopatica.
Princip rada : kompresor služi za stlačivanje zraka kojeg usisava iz okoliša te ga komprimira
do nekog određenog pritiska, komprimirani zrak dovodi se do komore za sagorijevanje gdje
se grije uslijed sagorijevanja goriva. Smjesa koja nastaje (zagrijani zrak i plinovi sagorijevanja)
ekspandiraju u plinskoj turbini gdje stvaraju moment koji se iskorištava u proizvodnji
električne energije i pri radu kompresora. [1]

Slika 2.4.Šematski prikaz plinsko turbinskog postrojenja [9]

Najjednostavnija postrojenja s plinskim turbinama rade sa znatno nižim stepenom
iskorištenja (17 – 20 %), a specifične investicije iznose samo polovinu od specifičnih
investicija za postrojenja s visokim stepenom iskorištenja.

14
 2.3. Kombinovano postrojenje

Kod današnjih plinskih turbina postižu se stepeni iskorištenja od oko 38%. Ograničenja
postizanja višeg stepena djelovanja uvjetovana su temperaturama radnog medija. Radni
medij, u slučaju plinsko-turbinskog postrojenja, su dimni plinovi nastali izgaranjem goriva.
Temperature dimnih plinova na ulazu u turbinu premašuju vrijednost od 1450°C. Ti dimni
plinovi tada ekspandiraju u turbini do okolišnog pritiska pri kojemu im ostane značajno
povišena unutarnja energija, s temperaturom reda veličine od oko 600°C, koja ostaje
neiskorištena. Kod parnoturbinskih postrojenja kružni proces se odvija s gornjom
temperaturom radnog medija, vodene pare, od oko 600°C što je granica do koje današnji
materijali još uvijek imaju zadovoljavajući životni vijek. Donja temperatura radnog medija je
uvjetovana temperaturom okoliša kojim se radni medij hladi u kondenzatoru, u prosjeku
25°C.

Slika 2.5. Kombinovano parno – plinsko postrojenje [1]

Takve radne karakteristike omogućuju postizanje stupnja djelovanja od oko 45%. Stoga se
došlo do ideje da se iskoristi otpadna toplina plinsko-turbinskog postrojenja u svrhu
generiranja pare za parnoturbinski proces. Slika 2.5. prikazuje tipično kombinirano
postrojenje (eng. Combined-Cycle Proccess, CC). Kombinirano postrojenje funkcionira tako
da se ispušni dimni plinovi iz plinske turbine s temperaturom od oko 600°C odvode u
generator pare na ispušne plinove (eng. Heat Recovery Steam Generator, HRSG) gdje se
proizvodi vodena para za parnu turbinu. Time se iskorištava preostala unutarnja energija
ispušnih plinova i to predstavlja bit kombiniranog procesa. U takvom procesu se postižu
stupnjevi djelovanja i preko 60%.
Osnovna namjena ovakvih postrojenja je da se iskoristi toplota nastala na izlazu iz plinske
turbine. Budući da ispušni plinovi koji izlaze iz plinske turbine imaju izuzetno visoke
temperature, oko 600 °C mogu se iskoristiti kao sredstvo koje će grijati vodu i proizvoditi
vodenu paru za parnu turbinu. Time povećavamo iskoristivost samog procesa, jer je toplina
koju bi inače izgubili iskorištena za daljnju proizvodnju pare.
Iskoristivost takvog postrojenja dostiže i 60%.
15
Pregrijana para odlazi iz generatora pare u parnu turbinu gdje ekspandira i predaje
mehanički rad generatoru električne struje. Nakon toga para, sada već niskih parametara,
odlazi u kondenzator gdje kondenzira. Nakon kondenzacije, voda se napojnom pumpom
vraća u utilizator na ponovno zagrijavanje.
Jedna od vrlo dobrih karakteristika plinske turbine je ta što je kod nje prisutan vrlo visok
odnos zrak/gorivo budući se dodaje nekoliko puta više zraka zbog hlađenja lopatica plinske
turbine. Zbog toga na izlazu iz plinske turbine ostaje još dosta neiskorištenog zraka te se taj
višak zraka koristi za sagorijevanje dodatnog goriva u utilizatoru. U utilizatoru se napojna
voda zagrijava do isparavanja i pregrijava na zadane parametre. [1]

Slika 2.6. Šematski prikaz plinsko turbinskog postrojenja [11]

U kombinovanom postrojenju kompresor komprimira zrak i šalje ga u komoru za
sagorijevanje gdje se istovremeno dovodi gorivo za sagorijevanje. Plinovi sagorijevanja vrlo
visoke temperature vode se iz komore sagorijevanja u plinsku turbinu, gdje ekspandiraju
dajući koristan rad na vratilu spojenom na rotor plinske turbine.

Vratilo pokreće generator električne struje i proizvodi električnu energiju koja se šalje u
mrežu. Nakon ekspanzije, ispušni se plinovi iz plinske turbine vode u utilizator (generator
pare na otpadnu toplinu).

16
 3. GENERATOR PARE-PARNI KOTAO

Generator pare ili parni kotao je dio termoelektrane koji služi za proizvodnju pare određenog
pritiska i temperature, koja služi kao radni fluid za pogon parnih turbina te naposljetku za
proizvodnju električne energije. U razvoj generatora pare se konstantno ulaže jer potrebe za
električnom energijom i težnja za što ekonomičnijim energetskim postrojenjem također
konstantno rastu. Danas se sve više grade nadkritični generatori pare kod kojih se voda
zagrijava na konstantnom pritisku većem od kritičnog pritiska odnosno većem od 22,1 MPa.
Kod nadkritičnih generatora pare nema podjele na parnu i tekuću fazu jer je gustoća obje
faze jednaka, dok kod podkritičnih generatora pare postoje svije faze, tekuća i plinovita, koje
imaju različiti specifični volumen. Podkritični generatori pare imaju bubanj za odvajanje
tekuće i parne faze u kojem se tekućina šalje na recirkulaciju kroz isparivač, a para u
pregrijač. Nadkritični generatori pare se obično rade s jednim prolazom i voda se pumpa
napojnom pumpom kroz izmjenjivačke dijelove generatora pare te se predaje turbini. [10]

Slika 3.1. Generator pare – parni kotao [10]

Glavni sastavni dijelovi generatora pare su ložište, ogrjevne površine, tlačni dijelovi, priključci
za cijevi i ventili, sistem za kontrolu i automatsku regulaciju, nosiva čelična konstrukcija, ozid
i toplotna izolacija, te pomoćni uređaji.
Generatori pare dijele se:
- Prema smještaju: stacionarni, pokretni (brodski, lokomotivni)
- Prema namjeni: energetski, industrijski, glavni i pomoćni
- Prema vrsti goriva i načinu izgaranja: za izgaranje krutih goriva na nepomičnim
rešetkama, za izgaranje krutih goriva na mehaničkim (nepomičnim) rešetkama, za
izgaranje otpadnih gorivih tvari (komunalni otpad, biomasa), za izgaranje krutog
goriva u letu, za izgaranje tekućeg goriva, za izgaranje plinovitih goriva, za

17
 kombinirano izgaranje više vrsta goriva, za izgaranje goriva u fluidiziranom sloju, za
korištenje otpadne topline dimnih plinova iz plinskih turbina i motora
- Prema vrsti cirkulacije: s prirodnom cirkulacijom, s prisilnom cirkulacijom
- Prema konstrukcijskom obliku tlačnih dijelova: vodocijevni, dimnocijevni, kosocijevni,
strmocijevni, kutnocijevni cilindrični, sekcijski, s jednim ili više bubnjeva

3.1. Osnovne karakteristike parnog kotla

Osnovni zahtjevi koje kotao mora ispunjavati:

- Kotao mora biti vatrootporan, otporan na deformacije uslijed zagrijavanja i siguran za
rukovanje.
- Izolacijom se mora spriječiti prijelaz topline u okolinu, te vanjske površine kotla ne
smiju bitu užarene ni pretople.
- Dimni plinovi ne smiju ići van iz kotla, isključivo u dimnjak
- Dimni plinovi se ne smiju sakupljati u ložištu, te kotao prije uključivanja mora biti
propuhan.
- Kotao mora biti opremljen odgovarajućom regulacijskom opremom, kao što su
termostati, presostati, sigurnosni ventili.
- Materijali moraju biti u uvjetima koji su za njih propisani.

Parni kotao karakterišu tri veličine i to:

- toplotno opterećenje grejne površine (količina vodene pare koja se dobije sa 1
kvadratnog metra grejne površine)
- opterećenje rešetke gorivom (količina čvrstog goriva u kg koja na 1 metar površine
rešetke sagori potpuno za 1 sat)
- toplotno opterećenje ložišnog prostora (broj kilogram kalorija koji se dobija po 1
metru kubnom ložišnog prostora u vremenu od 1 sata prilikom sagorijevanja nekog
goriva). [12]

Toplotna moć goriva

Toplotna moć goriva je ona količina toplote koja se oslobađa pri potpunom sagorijevanju 1kg
za čvrsta ili tečna goriva ili jedinca zapremine Nm kubni za gasovita goriva pri čemu se nastali
produkti sagorijevanja moraju ohladiti na početnu temperaturu prije sagorijevanja, odnosno
da se voda u produktima sagorijevanja nalazi u parnom stanju.
- Gornja toplotna moć - Hg je ona količina toplote koja se oslobađa pri potpunom
sagorijevanju 1 kg goriva, pri čemu se produkti sagorijevanja moraju ohladiti na
sobnu temperaturu.
- Donja toplotna moć - Hd je ona količina toplote koja se oslobađa pri potpunom
sagorijevanju 1 kg goriva pod uslovom da se voda u produktima sagorijevanja nalazi u
parnom stanju. Donja toplotna moć je manja od gornje za količinu toplote potrebnu
da se vlaga i voda nastale pri sagorijevanju pretvore u parno stanje.
Kontrola izgaranja se vrši pomoću lamda sonde. Na taj način se regulira dovod goriva, ili se
mijenja brzina vrtnje dobavnog ventilatora. Valja napomenuti da se zrak u ložište dovodi kao
primarni i sekundarni zrak. Time se omogućuje stupnjevito izgaranje, a rezultat je smanjenje
štetnih plinova kao što su NOx ili CO. Primarni zrak se dovodi ispod rešetke. Sekundarni se

18
obično dovodi sa strane i služi za ostvarenje što potpunijeg izgaranja. Samo izgaranje se
odvija na rešetki za izgaranje. Rešetka ujedno i dijeli ložišni modul na dva dijela, ložište je
iznad, pepeljara je ispod. Rešetka se sastoji od horizontalno položenih štapova postavljenih
na nosače, najčešće lijevanih u jedan element. Razmak između štapova mora odgovarati
granulaciji goriva, jer bi u protivnom gorivo padalo u pepeljaru. Na slici 3.2. prikazano je
izgaranje na rešetci. U prvu zonu se dovodi primarni zrak, koji ujedno i hladi rešetku i čuva je
od progaranja. Tu je temperatura niska i koncentracija zraka visoka. U drugoj zoni je sloj
goriva koje izgara. Tu postoji mogućnost nastanka CO ukoliko se dovede premalo kisika.
Treća zona je zona u kojoj gorivo potpuno izgara. U ovom dijelu dodavanjem sekundarnog
zraka dolazi do potpunog izgaranja. Tipovi rešetke prikazani su na slikama 3.2 i 3.3. [24]

Slika 3.2. Kosa rešetka [24] Slika 3.3. Ravna rešetka[24]

Uređaji za pripremu goriva

Priprema uglja se vrši izvan kotla u posebnim postrojenjima. Čitav sklop procesa i uređaja za
pripremu uglja naziva se sistemom za pripremu ugljenog praha.

U postrojenjima za pripremu ugljenog praha odvijaju se sljedeći procesi:

- mljevenje uglja;
- sušenje uglja.

Mljevenje uglja se vrši u mlinovima. Ugljeni prah predstavlja fini polidisperzni materijal sa
najsitnijim dimenzijama čestica.

Kvalitet ugljenog praha je zasnovan na sljedećim veličinama:

- Finoća mljevenja ili granulometrijska struktura

- Površina
- Vlažnost
- Opasnost od eksplozije
- Transportna svojstva
- Gustoća

19
 Ložište generatora pare

Ložište je prostor u kojemu se zbiva sagorijevanje (gorenje) ili pretvorba hemijske energije
goriva u toplotnu energiju dimnih plinova. Veličina i oblik ložišta zavise od učinka
(kapaciteta) generatora pare, vrsti goriva i o načinu sagorijevanja. Ložište je obloženo
snopom isparivačkih cijevi na koje se prijelaz topline vrši uglavnom zračenjem.

Gorionici za ugljeni prah

Gorionici u konstruktivnom smislu predstavljaju jednostavne elemente mlinskog postrojenja,

ali je njihov značaj presudan za ostvarivanje stabilnog i što potpunijeg sagorijevanja. Gorionik
treba da omogući brzo paljenje ugljenog praha u što širem području, da obezbijedi stabilnost
plamena, da ostvari dovod toplote u korijen plamena i da izvrši intenzivno miješanje
aerosmješe sa sekundarnim vazduhom.

Za sagorijevanje ugljenog praha koriste se dva tipa gorionika: vrtložni (industrijski kotlovi) i
mlazni (energetski kotlovi) gorionici. [24]

Pregrijač i međupregrijač pare

Pregrijač pare je uređaj koji pretvara zasićenu u pregrijanu vodenu paru, a koristi se za
proizvodnju električne energije ili za termodinamičke procese.
Zasićenoj pari se dovodi toplina pri konstantnom pritisku, tako da je
konačna temperatura veća od temperature zasićenja. Nakon što se to dogodi, para se nalazi
u pregrijanom području i zove se pregrijana para. U slučaju vodene pare pritiska od
1,013 bara je para pregrijana kada joj je temperatura veća od temperatura zasićenja, koja za
ovaj pritisak iznosi 100 °C.
Radni strojevi kao što su parne turbine ili parni strojevi imaju pregrijač kako bi im se
povećao toplinski stupanj djelovanja i kako bi se spriječilo oštećenje
lopatica turbine kondenziranim kapljicama vode.

Slika 3.4. Pregrijač pare [13]

Za bolji toplinski stepen djelovanja se kod postrojenja s visokim pritiskom koristi

i međupregrijač pare. On radi na principu da para prvo ulazi u visokotlačnu turbinu, njena

20
izlazna entalpija tada odgovara zasićenoj pari, a nakon toga ta zasićena para ulazi u
međupregrijač pare pa u niskotlačnu turbinu. Pregrijači se mogu razlikovati u veličini od
nekoliko metara do nekoliko stotina metara.
Razlikujemo dvije vrste pregrijača:
Pregrijač koji funkcionira na principu zračenja
Konvekcijski pregrijač
Kod grijanja vode imamo pregrijače koji su odvojeni od kotla. Tada govorimo o cijevima koje
leže u jednoj ravnini, ali su savijene za 180°. Te ravnine u kojima leže cijevi su zatim okomito
poslagane. Razmaci između tih cijevi su proračunati tako da je odlaganje korozije i nečistoća
između cijevi minimizirano. Ne samo kod ovih pregrijača nego općenito kod pregrijača,
nastanak korozije ometa i prolaz topline i tako smanjuje toplinski stupanj djelovanja. U
toplinskim postrojenjima, ovisno o vrsti goriva i veličini postrojenja, temperature pregrijane
pare se mijenjaju od 420°C do 570°C. Razvoj ide u smjeru da se kod velikih termopostrojenja
dosegne temperatura od +600°C. [13]

Ekonomajzer
Zagrijač vode ili ekonomajzer je ustvari izmjenjivač topline koji se koristi kod generatora
pare, a spada u naknadne ogrjevne površine generatora pare, u kojima se se napojna
voda prije ulaza u parni bubanj (ili vodni bubanj kod dvodomnih ili trodomnih kotlova)
zagrijava, a katkad i djelomice isparava. Voda se grije obično do temperature koja je od 20
do 50 °C niža od temperature isparavanja (vrelište). Ako u zagrijaču vode dolazi i do
djelomičnog isparavanja vode, tada se on naziva predisparivač.

Slika 3.5. Ekonomajzer [14]

Zagrijači vode se sastoje od cijevi koje čine njihove ogrjevne površine i sabirnih (razdjelnih)
komora koje mogu biti okruglog ili pravokutnog poprečnog presjeka. Za niže pritiske (do
30 bara) ogrjevne površine često čine rebraste lijevane cijevi, da bi se povećala učinkovita
površina prijelaza topline na strani dimnog plina, gdje je on znatno manji u odnosu na
unutarnju (vodnu) stranu. Za više radne pritiske i novije izvedbe zagrijači vode češće se rade
od čeličnih cijevnih snopova, na koje se katkad posebno navlače rebra radi povećanja

21
ogrjevne površine. Cijevi su u cijevnom snopu nošene i međusobno ukrućene cijevnim
pločama, lamelama ili trakastim obujmicama.
Gornja komora zagrijača vode mora imati priključak za odzračivanje pri punjenju, odnosno
pokretanju generatora pare, a na donjoj komori treba da bude predviđen priključak za
ispuštanje vode radi pražnjenja. Prostor u kojem su smještene komore i cijevi je toplinski
izoliran i opremljen poklopcima koji se lako mogu skinuti radi pristupa pri popravku ili
pregledu. Zagrijački snop cijevi je obično podijeljen u tri dijela, a na određenim razmacima
smješteni su otvori s poklopcima za ulaz čovjeka (održavanje) i priključci za propuhivanje
čađe. Komore imaju na jednoj strani čvrst oslonac, dok je on na drugoj strani klizni radi
osiguranja toplinskog istezanja (dilatacije). [15]

Predgrijač zraka

Predgrijač zraka je opći izraz koji opisuje bilo koji uređaj, projektiran da zagrijava zrak prije
bilo kojeg drugog procesa. Glavni cilj im je povećavanje toplinskog stupnja
iskoristivosti procesa. Oni se mogu koristili zasebno, kao zamjena za izmjenjivače topline ili
kao parne cijevne vijuge. Predgrijači zraka se koriste u velikim kotlovima termoelektrana koje
proizvode električnu energiju fosilnih goriva, biomase ili otpada kao naknadne ogrjevne
površine generatora pare. Svrha predgrijača zraka je da oduzme toplinu dimnom plinu, čime
se povećava toplinski stupanj iskoristivosti kotla. Kao posljedica, dimni plin ide u
dimnjak ohlađen, te tako omogućuju pojednostavljenu konstrukciju dimnjaka. Predgrijači
zraka također omogućavaju kontrolu preko temperature plinova koji izlaze iz dimnjaka. [16]

Slika 3.6. Tipični regenerativni predgrijač zraka s rotirajućom pločom [16]

22
 Ogrjevne površine generatora pare

Ogrjevne površine generatora pare su :

- Isparivač, odnosno snop isparivačkih cijevi su ogrjevne površine u kojima se vrši

isparavanje vode. Prijelaz topline se vrši zračenjem i konvekcijom;
- Pregrijač pare i međupregrijač pare su površine u kojima se vrši pregrijavanje vodene
pare na potrebnu radnu temperaturu i pritisak. To su toplotno najopterećeniji dijelovi
generatora pare. Prijelaz topline se vrši konvekcijom i zračenjem dimnih plinova.
- Podgrijač pare se ugrađuje samo u slučaju ako parna turbina ima visokotlačni i
niskotlačni dio, te se vodena para nakon izlaza iz visokotlačnog dijela parne turbine
vraća nazad u generator pare na podgrijavanje, pa se ponovno vraća u niskotlačni dio
parne turbine sa svrhom da se poveća stepen iskorištenja cjelokupnog sistema ;
- Zagrijač vode ili ekonomajzer je ogrjevna površina u kojem se vrši zagrijavanje
napojne vode prije ulaza u parni bubanj (ili u vodeni bubanj kod dvodomnih
vodocijevnih kotlova), odnosno u isparivački dio generatora pare. Izlazna
temperatura napojne vode iz zagrijača napojne vode je najčešće 20 do 60 °C ispod
temperature isparavanja. Prijelaz topline je uglavnom konvekcijom, a malim dijelom
zračenjem dimnih plinova.
- Predgrijač zraka ili zagrijač zraka je ogrjevna površina u kojem se vrši zagrijavanje
okolnog zraka, putem dimnih plinova, prije ulaska u ložište. Najčešće su to zadnje
ogrjevne površine, odnosno na izlaznom dijelu dimnih plinova iz generatora pare.
Zagrijač zraka mogu biti rekuperativni (pločasti, glatkocijevni, rebrasti) ili
regenerativni (rotacijski). [17]

Slika 3.7. Vodocijevni kotao sa prirodnim kruženjem vode [17]

23
 Tlačni dijelovi generatora pare

Tlačni dijelovi generatora pare su dijelovi u kojima se nalazi radni fluid (napojna voda ili
vodena para) pod pritiskom koji je veći od atmosferskog pritiska (prema ASME standardu
pritiskom većim od 3,5 bara), a to su parni bubanj, vodni bubanj, komore, dijelovi
isparivačkih cijevi, pregrijač pare, međupregrijač pare, podgrijač pare, zagrijač vode, sabirnici
vode ili pare.
Sistem za kontrolu i automatsku regulaciju generatora pare
Namjena postrojenja za proizvodnju pare je da u skladu s trenutnim potrebama potrošača
proizvodi vodenu paru određenog pritiska i temperature. Kod današnjih postrojenja velikog
iskorištenja, s naglim promjenama pogonskih uslova, takvim se zahtjevima ne može
udovoljiti ručnim podešavanjem, već samo automatizacijom pogona generatora pare. Zato je
automatska regulacija bitan faktor u radu generatora pare.
Automatika parnih energetskih postrojenja vrlo je složeno područje, ali se u osnovi sastoji od
3 glavna i međusobno povezana sistema: regulacija opterećenja, regulacija napajanja i
regulacija temperature pregrijanja. [17]

Ozid i toplotna izolacija

Ozid i toplotna izolacija generatora pare spriječavaju prodor vanjskog zraka u ložište i snop
isparivačkih cijevi, te dopuštaju minimalne toplotne gubitke. Vatrostalni i izolacijski materijal
odabire se na osnovu toplotnih i mehaničkih naprezanja koja se javljaju zbog temperaturnih
stanja u pojedinim područjima generatora pare. Postoje dvije izvedbe generatora pare (kad
je u pitanju toplotna izolacija ili ozid): normalna i laka izvedba.
Normalna izvedba je ozid koji se sastoji od vatrostalnih (šamotnih) opeka normalnih i
posebnih oblika i vatrostalnih (šamotnih) svodova. Između sloja vatrostalne opeke i vanjskog
ozida (strojna građevinska opeka) često se nalazi toplotni izolacijski međusloj.
Izvedba toplinske izolacije primjenjuje se u savremenim kotlovima većeg učina gdje su
stijene ložišta potpuno pokrivene ogrjevnim površinama izvedenih od cijevi zavarenih u
jednom bloku. Iza takvih cijevnih stijena u bloku (snop isparivačkih cijevi) smješten je sloj
izolacijskog materijala (staklena ili mineralna vuna), dok je s vanjske strane generator pare
kao cjelina pokriven limenom oplatom. [17]

Elektrofilter
Elektrofilteri , takođe: EGR (električno čišćenje plina) , elektrostatički filter za prašinu , su
sistemi za odvajanje čestica od gasova zasnovani na elektrostatičkom principu . Strogo
govoreći, to nije filter u klasičnom smislu, pa je znanstveno ispravna
oznaka električni separator ili električni separator prašine .
Razdvajanje u elektrofilteru može se podijeliti u pet zasebnih faza:
- Oslobađanje električnih naboja , uglavnom elektrona
- Punjenje čestica prašine u električnom polju ili jonizatoru
- Prijenos napunjenih čestica prašine do oborinske elektrode

24
 - Prianjanje čestica prašine na skupljajuću elektrodu
- Uklanjanje sloja prašine sa sakupljajuće elektrode.
Čestice prašine često imaju prirodni naboj , ali to nikako nije dovoljno za ubrzanje čestice
dovoljnom silom do suprotno nabijene elektrode. Stoga su jako nabijeni u električnom
polju . Na terenu se formira između emituje negativne sprej elektroda sa visokim
naponom do preko 100 kV [1] i osnovanu prikupljanje elektroda . Mehanizam stvaranja
naboja koji je presudan za uslove u elektrofilteru je udarna
jonizacija . Slobodni elektroni prisutni u plinu nalaze se u elektrostatičkom polju kože
koronesnažno ubrzano u blizini elektrode za raspršivanje ( pražnjenje plina ). Kada udare u
molekule plina, daljnji elektroni se ili odcijepe ili prikače za molekule plina. U prvom
slučaju nastaju novi slobodni elektroni i pozitivni joni gasova , u drugom slučaju negativni
joni gasova. Pozitivni plinski ioni se neutraliziraju rešetkom za prskanje, dok negativni naboji
(slobodni elektroni i plinski ioni) migriraju prema skupljajućoj elektrodi.
Punjenje čestice prašine započinje kada uđe u prostor kroz koji protiče struja raspršivača i
uzrokovano je nakupljanjem negativnih naboja kada se sudare sa česticom prašine. Proces
punjenja odvija se terenskim punjenjem ili difuzijskim punjenjem . Za vrijeme terenskog
punjenja, plinski joni udaraju u čestice prašine zbog svog usmjerenog kretanja i pune ih dok
se ne zasiste. Za vrlo male čestice (d <0,1 µm) nestaje utjecaja poljskog punjenja - čestice
prašine se pune difuzijskim punjenjem (u slučaju sudara uzrokovanih Brownovim
molekularnim kretanjem ). [18]

Slika 3.8. Elektrofilter [18]

Nabijene čestice prašine migriraju usled primijenjene električne sile ( Coulomb-ov zakon )
primijenjenog polja jednosmjernog napona poprečno u smjeru protoka plina do sabirne
elektrode, gdje oslobađaju svoje naboje. Budući da je brzina zanošenja do sabirne
elektrode relativno mala ( Stokesov zakon ), utor filtra mora imati određenu dužinu ili plin
koji se čisti ne smije prebrzo teći kroz njega.

25
Nakon što čestice prašine odustanu od naboja, vezane su adhezivnim silama koje su u osnovi
određene jačinom električnog polja unutar prianjajućeg sloja prašine. Komadić prašine
smatra se "odvojenim" ako su sile prianjanja veće od sile protoka plina.
Sloj prašine koji se stvara na skupljajućoj elektrodi mora se redovito čistiti. U većini slučajeva
to se radi tapkanjem mehanizmom čekića. Prašina se rastvara i pada u sakupljački
bunker. Međutim, određeni postotak čestica prašine odnosi se protokom plina i mora se
napuniti i odvojiti.
U manjim elektrofilterima, npr. B. za čišćenje zraka u sobi, čestice su obično pozitivno
nabijene, pri čemu mehanizam za odvajanje djeluje prema Penneyevom principu. U velikim
elektrofilterima čestice (uglavnom čestice prašine) su negativno nabijene (takozvani Cotrell
princip

3.2. Turbina

Parna turbina je rotacijska toplotna mašina u kojem se energija vodene pare visokog
pritiska i temperature najprije pretvara u kinetičku energiju strujanja, a potom u mehanički
rad, vrtnju rotora. Najčešće se koristi za pogon električnih
generatorâ, crpki (pumpi), kompresorâ, brodskih vijaka i drugog. Danas se parne turbine
znatno razlikuju po snazi (od desetak kilovata do nekoliko tisuća megavata) i izmjerama
(promjera od nekoliko desetaka centimetara do nekoliko metara). Osnovni je dio turbine
rotor. Kod najjednostavnije se turbine sastoji od vratila s diskom, po obodu kojega su
raspoređene aerodinamički oblikovane rotorske lopatice. Ispred rotora smještene su,
također aerodinamički oblikovane, statorske lopatice (sapnice), koje toku pare na ulazu u
rotorske lopatice daju povoljan smjer i brzinu. Nosi ih kućište turbine, koje ujedno odvaja
radni prostor turbine od okoliša. Jedan red statorskih i rotorskih lopatica čini stupanj parne
turbine.
Turbina koja ima samo jedan stupanj naziva se jednostupanjska turbina. Višestupanjska
turbina može imati i do pedesetak stupnjeva; kod nje se diskovi s rotorskim lopaticama
ugrađuju na zajedničko vratilo jedan iza drugoga, a redovi statorskih lopatica učvršćuju se u
kućište ispred svakoga diska. Veći broj stupnjeva podiže iskoristivost turbine jer se
postupnom pretvorbom učinkovitije iskorištava energija vodene pare. Kod višestupanjskih
turbina vrlo velikih snaga sve stupnjeve nije moguće staviti unutar jednoga kućišta, pa se
izvode kao višekućišne turbine, s visokotlačnim, srednjotlačnim i niskotlačnim kućištem. Kod
njih su rotori međusobno spojeni spojkama. S obzirom na smjer strujanja pare, turbine se
dijele na aksijalne i radijalne.
Kod aksijalnih turbina, kakve se danas većinom primjenjuju, vodena para struji paralelno
s osi vrtnje rotora, a kod radijalnih turbina okomito na os. S obzirom na način rada, parne
turbine mogu biti akcijske (impulsne), reakcijske, ili kombinirane (akcijsko-reakcijske). Kod
akcijskih turbina promjena pritiska (ekspanzija) u potpunosti se odvija u statorskim
lopaticama. U rotorskim lopaticama tako dobiven tok pare velike brzine, to jest kinetičke
energije, mijenja samo smjer, bez promjene pritiska. Djelovanjem impulsa pare na rotorske

26
lopatice ostvaruje se vrtnja rotora i odvođenje korisne snage, pa para izlazi s nižom
kinetičkom energijom. Na takvu načelu radi i de Lavalova turbina (nazvana prema C. G. P. de
Lavalu). Kod reakcijskih turbina ekspanzija se odvija dijelom u statorskim, a dijelom i u
rotorskim lopaticama, u kojima se toku pare mijenja smjer, ali istodobno dolazi i do
promjene pritiska. Turbina kod koje se od ukupne toplinske energije polovica promjene
energije odvija u statorskim, a druga polovica u rotorskim lopaticama, prema svojem se
izumitelju naziva Parsonsova turbina. Kako para struji kroz višestupanjsku turbinu, tako joj se
povećava specifični obujam i do 1 000 puta. Zbog toga svaki sljedeći stupanj turbine ima veće
lopatice i promjer od prethodnoga, kako bi učinkovito iskorištavao energiju ekspandirajuće
pare. Povećanje duljine lopatica i njihova promjera daje parnim turbinama svojstven stožasti
oblik.
Već prema tome pritisak na izlazu iz turbine je niži ili viši od atmosferskoga, parne turbine
mogu biti kondenzacijske ili protutlačne. Kod kondenzacijske turbine para nakon obavljenoga
rada odlazi u parni kondenzator, gdje se kondenzira. Budući da je obujam vode mnogo manji
od obujma pare (oko 1600 puta), u kondenzatoru se stvara vakuum, koji omogućava veću
ekspanziju pare u turbini, a time i veću jediničnu snagu kondenzacijskih
turbina. Voda se pumpa natrag u generator pare kako bi ponovno bila pretvorena u paru.
Kod protutlačne turbine para ekspandira do pritiska koji je znatno viši od atmosferskoga, pa
na izlazu još uvijek ima znatnu toplinsku energiju, koja se koristi za grijanje zgrada i različite
tehnoloških procese u industriji. U iste svrhe koriste se i kondenzacijske i protutlačne turbine
s reguliranim i nereguliranim oduzimanjem pare, kod kojih se dio pare oduzima nakon
jednog ili više stupnjeva turbine. [19]

Slika 3.9. Otvorena parna turbina [19]

27
 Akcijske (impulsne) turbine

Impulsne turbine imaju nepokretne sapnice koji orijentišu tok pare jako brzih mlazova.
Mlazovi koji imaju veliku brzinu posjeduju značajnu kinetičku energiju koju lopatice na rotoru
pretvaraju u rotacijsko kretanje.
Kako para putuje kroz sapnicu njen pritisak pada od početnog iznosa (unutar sapnice) do
konačnog (na izlazu iz sapnice, koji je često atmosferski ili čak djelomični vakuum). Zbog
ekspanzije kroz sapnicu, para sapnicu napušta velikom izlaznom brzinom. Para koja napušta
lopatice rotora ima veliki udio od maksimalne brzine koju je ona postigla na izlazu iz sapnice,
te se ovaj gubitak energije naziva još izlazni gubitak.
Reakcijske turbine
U reakcijskim turbinama, lopatice rotora su smještene tako da tvore konvergentne sapnice.
Kod ovog tipa turbina koristi se reakcijska sila koja je nastala ubrzavanjem pare kroz sapnicu.
Para se usmjerava na rotor pomoću nepočnih lopatica na statoru, te napušta stator kao mlaz
koji popunjava cijeli obim rotora. Para nakon toga mijenja smjer strujanja i povećava svoju
brzinu relativno u odnosu na brzinu lopatica. Do pada pritiska dolazi i u statorskom i u
rotorskom dijelu, s parom koja ubrzava u statoru, a usporava na rotoru. Također dolazi do
pada pritiska i temperature. To sve rezultira mehaničkim radom koji nastaje okretanjem
rotora. [19]
Gnenerator
Električni generator, električni stroj koji mehaničku energiju pogonskoga stroja pretvara u
električnu energiju. Pogonski je stroj obično vodena, parna ili plinska turbina te Dieselov
motor, a rjeđe vjetrena turbina ili benzinski motor. Generator zajedno s pogonskim strojem
naziva se generatorski agregat. Izmjenični električni generator temeljni je izvor električne
energije, istosmjerni električni generator služi za posebne namjene.
Pretvorba mehaničke u električnu energiju posredovanjem električnoga generatora osniva se
na elektromagnetskoj indukciji, tj. na induciranju napona u vodiču koji se giba relativno
prema magnetskom polju. U skladu s tim, električni generator je građen od okretnoga
dijela (rotor) i nepokretnoga dijela (stator). Jedan od tih dijelova treba imati namote vodiča u
kojima će se inducirati napon, a drugi treba djelovati kao magnet. Ulogu magneta obično ima
rotor, i to u generatorima malih izmjera i snaga ugradnjom trajnih magneta, a u velikim
generatorima ugradnjom elektromagneta, tj. namota kojima se dovodi istosmjerna struja
preko četkica i kliznih koluta. Svaki put kada jedan od magnetnih polova rotora, npr. sjeverni,
prođe pokraj statorskoga namota, inducira u njemu određeni napon. I svaki prolazak južnoga
magnetskoga pola inducira napon iste vrijednosti, ali suprotna predznaka. Ako se vodiči na
suprotnim stranama oboda statora povežu u zavojnice, njihovi će se naponi zbrajati, a
ukupni napon zavojnica mijenjat će polaritet za vrijeme jednog okretaja rotora, onoliko puta
koliko rotor ima polova. Napon na krajevima namota statora uvijek je izmjeničan, a i struje
koje će on potjerati kroz priključene potrošače bit će izmjenične, pa je to izmjenični
generator. [20]

28
Prema vrsti električne struje koju proizvode mogu biti istosmjerni (koji proizvode istosmjernu
električnu struju) i izmjenični (koji proizvode izmjeničnu električnu struju).
Izmjenični generatori se dodatno dijele na asinhrone i sinhrone (slika 3.10.), te također na
jednofazne i višefazne izmjenične generatore.
Postoje i elektrostatski generatori (na primjer Van de Graaffov generator ili Wimshurstov
dinamo stroj).

Slika 3.10. Električni generator istosmjerne struje [20]

(1. remenica, 2. rotor, 3. stezaljka, 4. komutator, 5. stezaljka za uzemljenje, 6. četkica, 7.
kućište statora, 8. jaram, 9. ventilator, 10. pol, 11. neutralna linija)
Jednostavni generator se sastoji od izvora magnetnkog polja (magneta ili elektromagneta),
te vodiča koji se kreće kroz to magnetnko polje tako da siječe silnice magnetnkog polja. Pri
tome se u vodiču inducira elektromotorna sila (napon), koja je srazmjerna gustoći
magnetnkog polja (tj. magnetnkoj indukciji) i brzini vodiča, a ovisna je i o uglu po kojim vodič
siječe magnetnke silnice. Kako bi se postigli veći inducirani naponi umjesto pojedinačnog
vodiča se koristi zavojnica, dakle niz serijski spojenih vodiča koji se vrte i koji se kreće kroz
nejednoliko magnetnko polje. [20]

3.3. Kondenzator
Kondenzator vodene pare se ugrađuje na izlazu parne turbine, parnog stapnog stroja ili na
povratu s grijača. Oni pretvaraju vodenu paru iz parnog stanja u tekućinu, tj. vodu. Mogu
raditi na atmosferskom pritisku, a uobičajeno rade na malom podpritisku ili vakuumu.
Uglavnom se hlade vodom, bilo slatkom ili morskom, a rjeđe se hlade zrakom, zbog veće
cijene uređaja i nemogućnosti postizanja dovoljno niskih pritisaka na izlazu parne turbine.
Parni kondenzatori su ustvari površinski izmjenjivači topline u kojima se izlazna para iz parnih
turbina kondenzira pod pritiskom manjim od atmosferskog pritiska. Pritisak u kondenzatoru
kreće se od 0,02 do 0,08 bar. Da bi stupanj iskorištenja parnog procesa bio što veći,
kondenzacija se mora odvijati pri što nižem pritisku (temperaturi), a to prvenstveno ovisi o
temperaturi rashladnoga fluida (vode), odnosno o temperaturi okoline. Tamo gdje na
raspolaganju nema dovoljne količine rashladne vode, hlađenje kondenzatora se može vršiti
okolnim zrakom, a u tim je slučajevima, zbog lošijeg hlađenja, pritisak kondenzacije veći pa
je manji stupanj iskorištenja procesa.

29
Brzina izlazne pare iz parne turbine, odnosno na ulazu u kondenzator, kreće se od 50 do
120 m/s, a njena uobičajena vlažnost je 8 do 12 %. Nastoji se da temperatura kondenzata
bude što bliže temperaturi izlazne rashladne vode, te da pri tome kondenzat bude što manje
pothlađen, kako se u kružnome procesu ne bi ponovno trošila toplina za njegovo grijanja. Za
veća i dobro projektirana postrojenja, temperatura podhlađenja kondenzata kreće se od 0,5
do 1 °C. U kondenzatorima se također vrši sakupljanje raznih povratnih tokova pomoćne
pare (za pogon injektora, za grijanje regenerativnih zagrijača napojne vode, para
za brtvljenje i dr.), što zajedno s glavnim kondenzatom ulaze ponovno u kružni tok procesa.
Da bi se u kondenzatoru održao potreban podpritisak (vakuum), iz njega treba neprestano
isisavati nekondenzirajuće plinove (zrak, kisik O2, ugljikov dioksid CO2) koji ulaze zbog
propuštanja prirubničkih spojeva, kao i zbog dotoka dodatne vode u kojoj su oni otopljeni.
Isisavanje plinova (zraka), te održavanje podpritiska, vrši se parnim izbacivačima (injektori ili
ejektori) ili rotacijskim vakuumskim crpkama. [21]

Slika 3.11. Presjek kondenzatora [21]

3.4. Rahladnji tornjevi

Rashladni toranj se najčešće koristi za odbacivanje topline kod vodom hlađenog
kondenzatora, sistema za hlađenje i procesnoj industriji. Potrošnja vode u rashladnom tornju
je samo oko 5% potrošnje u sistemima s jednim prolazom, što ovaj sistem čini najjeftinijim za
rad s vodom koja se plaća. Dodatno, gubici zagrijane vode (odmuljivanje) su vrlo mali, čime
se znatno smanjuju negativne posljedice za okoliš. Rashladni tornjevi mogu ohladiti vodu na
2-3°C iznad temperature vlažnog termometra okoliša ili za oko 20°C niže od zrakom hlađenih
sistema prihvatljivih dimenzija.
Rashladni tornjevi se dijele prema tipu strujanja (prirodna ili mehanička cirkulacija) i prema
smjeru strujanja zraka (križno ili protusmjerno). Rashladni tornjevi s prisilnom cirkulacijom
(mehaničkom) se još mogu podjeliti na tlačne i inducirane.
Rashladni tornjevi s prirodnom cirkulacijom se ponekad i zovu hiperboličnim tornjevima zbog
svojeg karakterističnog oblika i funkcioniranja tornja. Njima nije potreban ventilator zato što
su dizajnirani na način da iskoriste razliku u gustoći između zraka koji ulazi u toranj i toplijeg
zraka unutar samog tornja.
Topao i vlažan zrak unutar tornja je manje gustoće i on se podiže prema gore, dok se hladan i
gušći zrak spušta prema donjem dijelu tornja. Razlog zašto je rashladni toranj tako visok (do
30
200m) je zato što je potrebno potaknuti adekvatno strujanje zraka. Rashladni tornjevi s
prirodnom cirkulacijom mogu imati protustrujno ili križno strujanje zraka. Moraju imati
eliminator kapljica kako manje kapljice ne bi otišle sa strujom zraka. Zbog gubitka vode
potrebno je dodavati svježu vodu. Punilo tornja ima letvice raznih oblika koje usporavaju
padanje vode i povećavaju površinu izmjene, a cilj im je intenzivirati interakciju vode i zraka,
a pri tome termodinamički ne sudjeluju u procesu. Učinak tornja ovisi samo o entalpiji zraka,
a ne o temperaturi.
Rashladni tornjevi s prisilnim strujanjem koriste ventilator za strujanje zraka prema
dnu tornja. Strujanje zraka može biti inducirano i tlačno. Može ih se još podijeliti na
rashladne tornjeve s križnim i protusmjernim strujanjem. Skoro svi rashladni tornjevi s
prisilnom cirkulacijom su protusmjerni. Oni daju pouzdaniji protok zraka i time
je efikasnost veća. Snaga ventilatora je razjerno mala s obzirom na izmjenjeni toplinski tok
(1:100), ali kod postrojenja od npr. 100 000 kW bila bi potrebna snaga ventilatora od 1000
kW što je jako puno, pa se u to slučaju prelazi na rashladne tornjeve s prirodnim strujanjem.
Karakterizira ih manja dimenzija izmjenjivačke površine i niža izlazna temperatura medija koji
se hladi, te ukupne manje dimenzije. Toplinski učin rashladnog tornja prije svega ovisi
o temperaturi vlažnog termometra zraka. Temperatura suhog termometra i relativna
vlažnost imaju neznatan utjecaj na toplinski učinak rashladnih tornjeva s prisilnim
strujanjem, ali utječu na količinu ishlapljene vode unutar rashladnog tornja. Zagrijavanje
zraka može se podijeliti na osjetni dio i na latentni dio topline koju zrak preuzima hlađenjem
vode. Ako se ulaznom zraku povećava temperatura suhog termometra, uz nepromjenjenu
temperaturu vlažnog termometra, ukupna izmjena topline ostaje ista, ali se mijenja omjer
izmjenjene osjetne i latentne topline. [22]

Slika 3.12. Rashladni toranj sa prirodnom cirkulacijom

31
 4. PROJEKTNI ZADATAK

Usvojiti tehnološku šemu i izvršiti toplotni proračun kondenzacione termoelektrane čiji su

parametri:
mp= 160 t/h = 44,44 kg/s– produkcija pare iz kotla
p= 120 bar – pritisak ispred turbine
p=0,04 bar – pritisak u kondenzatoru
t= 530 °C – temperatura ispred turbine
Q1 = 3 MWt – potrebna količina toplote za grijanje
Q2= 3 MWt – potrebna količina toplote za industrijske potrošače.
Broj regulisanih oduzimanja 2
Broj kondenzatora 1
Broj napojnih pumpi 1
Broj kondenz pumpi 2
Broj turbina 2
Stepen iskorištenja turbine 0,9.

Slika 4.1. Usvojena tehnološka šema

32
 4.1. Određivanje parametara pare u turbinskom kolu
Iz Molierovog i - s dijagrama za pregrijanu paru (pregrijano područje x>1 – iznad gornje
granične krive) određujemo vrijendosti entalpije za određena stanja pare. U turbinskom
dijelu toplotne šeme (stanje 1 - 2 i od 3 - 5) usvojili smo da pad entalpije u turbinskom djelu
iznosi 120 [kJ/kg] za akciona radna kola, a 60 [kJ/kg] za reakciona radna kola.
Tabela 4.1 Stepenovanje VTT
Entalpija na
Pritisak na Pritisak na Temperatura Temperatura
Redni broj izlazu
ulazu u izlazu iz naulazuu na izlazu iz
radnog kola izradnog
radno kolo radnog kola radnokolo radnog kola
kola
- [bar] [bar] [°C] [°C] [kJ/kg]
I 120 100 530 490 3342
II 100 70 490 430 3222
III 70 37,5 430 355 3102
IV 37,5 27 355 293 2982
V 27 17 293 235 2862
VI 17 9 235 145 2742
Nakon međupregrijavanja, para se nalazi u stanju 3 ( p=9bara, t=530°C ) i iz Molierovog h-s
dijagrama slijedi da je entalpija na ulazu u NT turbine h=3543,75 [kJ/kg] i s=7,896 [kJ/kgK], te
se dalje usvaja 5 stepeni akcione turbine sa toplotnim padom po pojedinačnom stepenu od
120 [kJ/kg], a na reakcionom dijelu toplotni pad po pojedinačnom stepenu je Δh=60[kJ/kg]
pri čemu se usvaja 11 stepeni reakcionog dijela turbine.
Tabela 4.2 Stepenovanje NTT
Pritisak na
Pritisak na Temperatur Temperatur Entalpija na
ulazu u
Redni broj izlazu iz a na ulazu u a na izlazu iz izlazu iz
radno
radnog kola radnog kola radno kolo radnog kola radnog kola
kolo
- [bar] [bar] [°C] [°C] [kJ/kg]
I(akcioni) 9 6,8 530 480 3423,75
II(akcioni) 6,8 4,4 480 415 3303,75
III(akcioni) 4,4 3 415 355 3183,75
IV( akcioni) 3 1,9 355 285 3063,75
V(reakcioni) 1,9 1,5 285 265 3003,75
VI(Reakcioni 1,5 1,15 265 230 2943,75
VII(Reakcioni) 1,15 0,88 230 200 2883,75
VIII(reakcioni) 0,88 0,7 200 175 2823,75
IX(reakcioni) 0,7 0,5 175 140 2763,75
X(reakcioni) 0,5 0,36 140 110 2703,75
XI(reakcioni) 0,36 0,23 110 75 2643,75
XII(reakcioni) 0,23 0,162 75 X = 0,99 2583,75
XIII(reakcioni) 0,162 0,11 X = 0,99 X=0,975 2523,75
XIV(reakcioni) 0,11 0,07 X=0,975 X=0,95 2463,75
XV(reakcioni) 0,07 0,045 X=0,95 X=0,935 2403,75

33
Vrijednost entalpije na izlazu iz radnog kola za adijabatsku promjenu stanja (tj. pri s=const),
pri čemu se radi o zasićenom području (x<1) određujemo na idući način:
Za pritisak od p = 0,04 bar, iz TD tablica dobijamo vrijednosti:
i’ = 121,42 kJ/kg s’ = 0,4225 kJ/kgK
i’’ = 2554 kJ/kg s’’ = 8,573 kJ/kgK
Kako je entropija na ulazu u niskotlačnu turbinu s = 7,896 [KJ/kgK] i konstantna je za cijelu
promjenu stanja, to slijedi da je entropija za p = 0,04 bara i zasićeno područje s = 7,896 kJ/kg,
te mogu odrediti stepen zasićenja x:
𝑠 − 𝑠′
𝑠 = 𝑠 ′ + 𝑥(𝑠 ′′ + 𝑠 ′ ) → 𝑥 = ′′ = 0,928
𝑠 − 𝑠′
Iz ovog proračuna toplotnih padova usvajamo sljedeće:
- VT turbina ima šest akcionih radnih kola sa padovima od po 120 kJ/kg
- NT turbina ima pet akcionih radnih kola sa padovima od po 120 kJ/kg, te jedanaest
reakcionih radnih kola sa padovima od po 60 kJ/kg
- odvajanje za toplotni potrošač vrši se sa I akcionog stepena niskotlačne turbine pri
pritisku od 6,8 bar, pri čemu para odlazi iz izmjenjivača topline u zagrijač vode ZNV I
- odvajanje za toplotni potrošač vrši se sa III akcionog stepena niskotlačne turbine pri
pritisku od 3 bar, pri čemu para odlazi iz izmjenjivača topline u zagrijač vode ZNVII
- odvajanje za kondenzator odvija se XV reakcionom stepenu niskotlačne turbine, pri
pritisku od p=0,04 bar i entalpiji od i = 2403,75 kJ/kg
Usvajam da kondenz pumpa povećava pritisak kondenzata s p = 0,04 bar na 5 bar, te šalje
kondenzat kroz sistem. Zbog savladavanja otpora u cjevovodu kotla (zbog gubitaka), napojna
pumpa podiže pritisak na 125 bar, što je za 5 bar više od pritiska u bubnju kotla.
Kroz 2 zagrijača, zagrijavamo napojnu vodu na temperaturu 150 °C što je neznatno manje od
temperature zasićenja. U kotlu je postavljen ekonomajzer gdje se voda dogrijava sa 150°C na
temepraturu 14,63°C nižu od temperature zasićenja pri pritisku od 120bar (tz=324,63°C), tj.
na temperaturu od 310°C.
Na slikama ispod predstavljeni su T-s i h-s dijagrami za usvojenu tehnološku šemu.

Slika 4.2. T-s dijagram za usvojenu Slika 4.3. h-s dijagram

tehnološku šemu usvojene tehnološke šeme

34
 4.2. Toplotni i maseni bilans izmjenjivača topline toplotnog potrošača

Na sljedećoj slici prikazan je izmjenivač topline – toplotni potrošač, koji je postavljen na VII
akcionom stepenu na NTT, na pritisku od 6,8 bara. Na osnovu slike uradit ćemo maseni
bilans na osnovu kojeg ćemo izračunati protok mase kroz izmjenjivač, te masu pare sa NTT.
Maseni bilans:
𝑄𝑑𝑜𝑣 = 𝑚𝑤 ̇ ∙ 𝑐𝑝𝑤 ∙ ∆𝑡𝑤 - dovedeno ogrjevnom fluidu
𝑄𝑜𝑑𝑣 = 𝑚̇ 3 ∙ (ℎ4 − ℎ4 ′) - toplota odvedena od pare
Kako je:
𝑄 3000 𝑘𝑔
𝑄𝑑𝑜𝑣 = 𝑄𝑜𝑑𝑣 = 𝑄 = 3𝑀𝑊𝑡 → 𝑚̇1 = ′ = = 1,098
( ℎ4 − ℎ4 ) 3423,75 − 691,86 𝑠

Slika 4.4. Toplotni potrošač I

Količina vode koja treba da protiče kroz izmjenjivač topline iznosi:
𝑄 3000 𝑘𝑔
𝑚̇𝑤 = = = 23,88
𝑐𝑝𝑤 ∙ (𝑡𝑤1 − 𝑡𝑤2 ) 4,187 ∙ (80 − 50) 𝑠

Poznate vrijednosti:
ℎ4 = 3423,75 kJ/kg – entalpija pri izlasku iz datog stepena niskotlačne turbine
ℎ4′ = 691,86 kJ/kg – entalpija pri p=6,8 bar i temperaturi zasićenja
𝑡𝑤1 = 50°C – temperatura vode na ulazu u izmjenjivač topline
𝑡𝑤2 = 80°C – temperatura vode na izlazu iz izmjenjivača topline
𝑐𝑝𝑤 = 4,187 KJ/kgK – specifični toplotni kapacitet vode pri konstantnom pritisku

4.3. Toplotni i maseni bilans izmjenjivača topline toplotnog potrošača

II
Na sljededoj slici prikazan je izmjenivač topline – toplotni potrošač, koji je postavljen na III
akcionom stepenu na NTT, na pritisku od 3 bara. Na osnovu slike uradit ćemo maseni bilans
na osnovu kojeg demo izračunati protok mase kroz izmjenjivač, te masu pare sa NTT.
Maseni bilans:
𝑄𝑑𝑜𝑣 = 𝑚̇𝑤 ∙ 𝑐𝑝𝑤 ∙ ∆𝑡𝑤
35
 𝑄𝑑𝑜𝑣 = 𝑚̇2 ∙ ( ℎ5 − ℎ5′ )
Kako je:
𝑄 3000 𝑘𝑔
𝑄𝑑𝑜𝑣 = 𝑄𝑑𝑜𝑣 = 𝑄 = 3𝑀𝑊𝑡 → 𝑚̇2 = ′ = = 1,144
( ℎ5 − ℎ5 ) 3183,75 − 561,4 𝑠

Slika 4.5. Toplotni potrošač II

Količina vode koja treba da protiče kroz izmjenjivač topline iznosi:

𝑄 3000 𝑘𝑔
𝑚̇𝑤 = = = 23,88
𝑐𝑝𝑤 ∙ (𝑡𝑤1 − 𝑡𝑤2 ) 4,187 ∙ (80 − 50) 𝑠
Poznate vrijednosti:
- ℎ5 = 3183,75 kJ/kg – entalpija pri izlasku iz datog stepena niskotlačne turbine
- ℎ5′ = 561,4 kJ/kg – entalpija pri p=3 bar i temperaturi zasićenja
- 𝑡𝑤1 = 50°C – temperatura vode na ulazu u izmjenjivač topline
- 𝑡𝑤2 = 80°C – temperatura vode na izlazu iz izmjenjivača topline
- 𝑐𝑝𝑤 = 4,187 kJ/kgK – specifični toplotni kapacitet vode pri konstantnom pritisku

4.4. Bilans međupregrijača

Nakon izlaza iz VTT para ide na međupregrijanje u međupregrijač pare. Na osnovu poznatih
vrijednosti entalpija iza VTT i ispred NTT možemo odrediti dovedenu količinu toplote, prema
izrazu:
𝑄𝑑𝑜𝑣𝑀𝑃 = 𝑚̇ ∙ ( ℎ3 − ℎ2 ) = 44,44 ∙ (3543,75 − 2814) = 32,43 𝑀𝑊

Slika 4.6. Međupregrijač pare

36
Poznate vrijednosti:
- 𝑚̇ = 44,44 kg/s – produkcija pare iz kotla
- ℎ2 = 2814 kJ/kg – enalpija pare na izlazu iz VTT ( politropska promjena )
- ℎ3 = 3543,75 kJ/kg – enalpija pare na ulazu u NTT

4.5. Toplotni i maseni bilans zagrijača vode

Na određenim pritiscima vrši se odvajanje pare za zagrijače vode. Odvajanje se vrši na NT. Na
osnovu poznatih vrijednosti entalpija i masenog protoka, određujemo nepoznate vrijednosti
entalpija ℎ9 i ℎ8 . Postavljajući masene bilanse za pojedinačne zagrijače dobit ćemo te
vrijednosti.
Zagrijač napojne vode II
𝑚̇2 ∙ ℎ′ 5 + ℎ7 ∙ (𝑚̇ − 𝑚̇1 − 𝑚̇2 ) = ℎ8 ∙ (𝑚̇ − 𝑚̇1 )
1,144 ∙ 561,4 + 121,42(44,44 − 1,144 − 1,098) 𝑘𝐽
→ ℎ8 = = 133,03
44,44 − 1,098 𝑘𝑔

Slika 4.7. Zagrijač vode II

Poznate vrijednosti:
- 𝑚̇ = 44,44 kg/s – produkcija pare iz kotla
- 𝑚̇1 = 1,098 kg/s – količina pare oduzeta za prvi zagrijač napojne vode
- 𝑚̇2 = 1,144 kg/s – količina pare oduzeta za drugi zagrijač napojne vode
- ℎ′ 5 = 561,4 kJ/kg – entalpija napojne vode pri p = 3 bar i tz
- ℎ8 = 133,03 kJ/kg – entalpija radnog medija na izlazu iz zagrijača
- ℎ7 = 121,42 kJ/kg – entalpija radnog medija na izlazu iz kondenzatora
Zagrijač napojne vode I

𝑚̇1 ∙ ℎ′ 4 + ℎ8 ∙ (𝑚̇ − 𝑚̇1 ) = ℎ9 ∙ (𝑚̇)

1,098 ∙ 691,86 + 133,03 ∙ (44,44 − 1,098) 𝑘𝐽
→ ℎ9 = = 146,83
44,44 𝑘𝑔

Slika 4.8. Zagrijač vode I

37
Poznate vrijednosti:
- 𝑚̇ = 44,44 kg/s – produkcija pare iz kotla
- 𝑚̇1 = 1,098 kg/s – količina pare oduzeta za prvi zagrijač napojne vode
- ℎ′ 4 = 691,86 kJ/kg – entalpija napojne vode pri p = 5,5 bar i tz
- ℎ8 = 133,03 kJ/kg – entalpija radnog medija na izlazu iz zagrijača

Toplotni i maseni bilans kondenzatora

Kako je potrebno izvršiti proračun toplotnog potrošača i međupregrijača, tako je potrebno

izvršiti proračun kondenzatora da bismo dobili količinu odvedene toplote, te protok mase
kroz isti.

𝑄𝑑𝑜𝑣 = 𝑚̇𝑤𝑘 ∙ 𝑐𝑝𝑤𝑘 ∙ ∆𝑡𝑤𝑘

𝑄𝑜𝑑𝑣 = (ℎ6 − ℎ7 ) ∙ (𝑚̇ − 𝑚̇1 − 𝑚̇2 )
(44,44 − 1,098 − 1,144) ∙ (2505,75 − 121,42)
𝑚̇𝑤𝑘 = 2002,5 𝑘𝑔/𝑠
12 ∙ 4,187

Slika 4.9. Kondenzator

Poznate vrijednosti:
- ℎ6 = 2505,75 kJ/kg – entalpija v. pare na izlazu iz NTT ( politropska promjena )
- ℎ7 = 121,42 kJ/kg – entalpija napojne vode iz izlaza iz kondenzatora
- 𝑐𝑝𝑤𝑘 = 4,187 kJ/kgK – specifični toplotni kapacitet vode pri konstantnom pritisku
- ∆𝑡𝑤𝑘 = 12°C – razlika temepratura na ulazu i izlazu iz kondenzatora

Napojna pumpa

Pumpu tražimo prema narednim podacima:

- protok napojne pumpe: mp = 44,44 kg/s = 160 t/h

- pritisak na ulazu u napojnu pumpu: p = 10 bar
- temperatura na ulazu u napojnu pumpu: t = 150 °C
- pritisak na izlazu iz napojne pumpe: p = 125 bar

Iz kataloga usvajamo pumpu: Pumpa za napajanje kotla PE 160-140 idućih karakteristika:

38
 - kapacitet: mp = 160 t/h
- maksimalna temperatura pumpanja: t = 160°C
- snaga motora: N = 100 kW
- broj obrtaja: n = 2973 min-1 [25]

Slika 4.10. Boiler Feed Pump PE[25]

Kondenzaciona pumpa

- Pumpu tražimo prema narednim podacima:

- protok kond pumpe: mp = 44,44 kg/s = 160 t/h
- pritisak na ulazu u pumpu: p = 0,04 bar
- pritisak na izlazu iz pumpe: p = 5 bar

Iz kataloga usvajamo pumpu: Pumpa za kondenzat KsV 200-130 idućih karakteristika:

- kapacitet: mp = 200 t/h

- maksimalna temperatura pumpanja: t = 127°C
- snaga motora: N = 110 KW
- broj obrtaja: n =2940 min-1[26]

Slika 4.11. Condensate Pump KsV[26]

39
Visokotlačna turbina

Podaci:

- pritisak svježe pare na ulazu u VTT: p = 120 bar

- temperatura svježe pare na ulazu u VTT: t = 530 °C
- pritisak na izlazu iz VTT: p = 9 bar
- temperatura na izlazu iz VTT: t = 120 °C
- broj radnih kola: N = 6
- tip radnih kola: akciona turbina
- toplotni pad po jednom stepenu: 120 kJ/kg
- stepen iskorištenja VTT: 𝜂𝑖𝑉𝑇 = 0,9

Proračun VTT:

𝑁𝑉𝑇𝑃 = 𝑚 ∙ (ℎ̇ 1 − ℎ2 ) = 44,44 ∙ (3426 − 2814) = 27,2𝑀𝑊

𝑁𝑉𝑇𝑃
𝑁𝑉𝑇𝐴 = = 30,22 𝑀𝑊
𝜂𝑖𝑉𝑇

- količina toplote dovedena kotlu:

𝑄𝑑𝑜𝑣𝐾 = 𝑄𝑑𝑜𝑣10−1 + 𝑄𝑑𝑜𝑣𝑀𝑃 = 𝑚 ∙ (ℎ̇ 1 − ℎ10 ) + 𝑄𝑑𝑜𝑣𝑀𝑃

= 44,44 ∙ (3426 − 146,83) + 32,43 = 178,15𝑀𝑊

Poznate vrijednosti:
- 𝑄𝑑𝑜𝑣𝑀𝑃 – količina toplote dovedena u međupregrijaču
- ℎ10 = 146,83 kJ/kg – entalpija na ulazu u kotao
- ℎ1 = 3426 kJ/kg – entalpija na ulazu u turbinu, tj. entalpija pri p = 120 bar i t=530°C
Za ove karakteristike parne turbine, usvajamo jednoosovinsku, dvokućišnu, dvoizlaznu
visokotlačnu i niskotlačnu turbinu SGT - 700 narednih karakteristika:
- nominalna snaga N = 32,8 MW
- broj obrtaja n = 6000 min-1
- parametri svježe pare pred stop ventilom p = 100 bar
- t = 533 °C [27]

Slika 4.12. Parna turbina SGT-700 [27]

40
Niskotlačna turbina

Podaci:
- pritisak svježe pare na ulazu u NTT: p = 9 bar
- temperatura svježe pare na ulazu u NTT: t = 530 °C
- pritisak na izlazu iz NTT: p = 0,04 bar
- broj radnih kola: N = 15
- tip radnih kola: 5x akcioni
10x reakcioni
- toplotni pad po jednom stepenu: 120 kJ/kg – akcioni
60 kJ/kg – reakcioni
- stepen iskorištenja NTT: 𝜂𝑖𝑁𝑇 = 0,9

Proračun: NTT:

𝑁𝑁𝑇𝑃 = 𝑚 ∙ (ℎ̇ 3 − ℎ4 ) + (𝑚 − 𝑚1 )̇ ∙ (ℎ4 − ℎ5 ) + (𝑚 − 𝑚1 − 𝑚 ̇ 2 ) ∙ (ℎ5 − ℎ6 )

= 44,44 ∙ (3543,75 − 3423,75) + (44,44 − 1,098) ∙ (3183,75 − 2505,75)
+ (44,44 − 1,098 − 1,144) ∙ (3183,75 − 2505,75) = 63,32𝑀𝑊
𝑁𝑁𝑇𝑃
𝑁𝑁𝑇𝐴 = = 70,35𝑀𝑊
𝜂𝑖𝑁𝑇
Poznate vrijednosti:
- 𝑚 = 44,44 kg/s – ukupni maseni protok
- 𝑚1 = 1,098 kg/s – količina oduzete vodene pare za ZNV I
- 𝑚2 = 1,144 kg/s – količina oduzete vodene pare za ZNV II
- ℎ3 = 3543,75 kJ/kg – entalpija na ulazu NTT
- ℎ4 = 3423,75 kJ/kg – entalpija na izlazu iz I stepena NTT
- ℎ5 = 3183,75kJ/kg − entalpija na izlazu iz III stepena NTT
- ℎ6 = 2505,75 kJ/kg − entalpija na izlazu iz NTT

Za ove karakteristike parne turbine, usvajamo jednoosovinsku, dvokućišnu, dvoizlaznu

visokotlačnu i niskotlačnu turbinu SGT-A65 narednih karakteristika:

- nominalna snaga N = 70,8 MW

- broj obrtaja n = 4000 - 10000 min-1
- parametri svježe pare pred stop ventilom p = 170 bar
- t = 450 °C [2]

Slika 4.13. Parna turbina SGT-A65 [27]

41
 5. POPIS LITERATURE:

[1] https://repozitorij.fsb.unizg.hr/islandora/object/fsb%3A4221/datastream/PDF/view
[2] https://bs.wikipedia.org/wiki/Termoelektrana
[3] https://dokumen.tips/documents/elektranepdf-
56dbcc7eacf74.html?hcb=1&fbclid=IwAR2sSVhYLkoEs9QOo52IfAAOAE5QUXr6trKqJmryhTpt
PoaMednM0YgoWU4
[4]https://en.m.wikiversity.org/wiki/Power_Generation/Nuclear_Power/Part2?hcb=1&fbclid
=IwAR2KbGNpy6Is9kciLGt0oSVsnavF_5e0rsvUQG_VvEevJNs6TkJcgHICEAo
[5]http://marjan.fesb.hr/~fbarbir/PDFs%20Obnovljivi%20izvori/Dodatni%20materijali%20i%
20predavanja/Geotermana%20energija%20Guzovic%20CTT.pdf
[6] https://dlscrib.com/download/graficki-rad-
tepalmedina_5908785cdc0d606c07959e81_pdf
[7] https://hr.wikipedia.org/wiki/Plinska_turbina
[8] https://wiac.info/doc-view
[9] https://www.education.gov.za/Portals/0/CD/2018%20Supplementary%20Exams/Non-
Languages%20Feb-
March%202018%20PDF/Mechanical%20Technology/Mechanical%20Technology%20Feb-
March%202018%20Afr.pdf?ver=2018-04-26-115627-000
[10] https://www.google.com/imgres?imgurl=x-raw-
image%3A%2F%2F%2F396bff7fcd0586e4b0118d07e92d4e4c6154ced79a277c8b1ed2c5f53b
3b48fd&imgrefurl=https%3A%2F%2Frepozitorij.unios.hr%2Fislandora%2Fobject%2Fetfos%3
A2803%2Fdatastream%2FPDF%2Fdownload&tbnid=5IYFzX__azn0jM&vet=12ahUKEwiKyILt_
PDwAhXCxqQKHWlJARAQMygqegUIARCBAg..i&docid=Kdpjt2fwvTKRrM&w=679&h=466&q=
generator%20pare%20diplomski&ved=2ahUKEwiKyILt_PDwAhXCxqQKHWlJARAQMygqegUI
ARCBAg
[11] https://www.researchgate.net/figure/The-Combined-Brayton-Rankine-Cycle-The-cycle-
efficiency-would-be-found-by-considering_fig20_319260225
[12] https://core.ac.uk/download/pdf/34006388.pdf
[13] https://hr.wikipedia.org/wiki/Pregrija%C4%8D#/media/Datoteka:Superheater.jpg
[14] https://hr.puntomarinero.com/economizer-what-it-is-device/
[15] https://hr.wikipedia.org/wiki/Zagrija%C4%8D_vode
[16] https://hr.wikipedia.org/wiki/Predgrija%C4%8D_zraka
[17] https://hr.wikipedia.org/wiki/Generator_pare
[18] https://www.gebaeudetechnik.ch/lueftung/lueftungstechnik/elektrofilter-fuer-
lueftungsanlagen/
[19] https://hr.wikipedia.org/wiki/Parna_turbina
[20] https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=17578
[21] https://hr.wikipedia.org/wiki/Parni_kondenzator
[22] https://hr.wikipedia.org/wiki/Rashladni_toranj

42
[23]https://www.researchgate.net/publication/271701425_O_TERMOENERGETSKIM_POSTR
OJENJIMA_ZA_PROIZVODNJU_ENERGIJE
[24] https://core.ac.uk/download/pdf/34006388.pdf
[25] http://www.pumpsland.com/en/power-feed-e.htm
[26] http://www.pumpsland.com/en/power-condensate-e.htm
[27]https://assets.new.siemens.com/siemens/assets/public.1594837174.10f4860b140b2456
f05d32629d8d758dc00bcc30.gas-turbines-siemens-interactive.pdf

43