You are on page 1of 7

ERIJATSKA SVADBA Svaki musliman i muslimanka koji istinski razumiju razlog svoga postojanja na ovom dunjaluku, maksimalno e se potruditi

da svoju zadau zavre sa najboljim rezultatom. Iz tog razloga, prilikom izvravanja jednog veoma vanog Poslanikovog, s.a.v.s., sunneta sklapanja braka, nee dozvoliti da svoj brani ivot zaponu sa nemuslimanskim obiajima kojima izazivaju Allahovu, s.v.t, srdbu i spreavaju blagoslov i bereket koji su mu namijenjeni... Poslanik, s.a.v.s., kratko i jasno objasnio nam je ta je potrebno za sklapanje braka: Nema braka bez velija(staratelja) i dva pravedna svjedoka. Meutim, danas muslimanska omladina veoma malo vodi rauna o ovim najbitnijim uvjetima za sklapanje braka, ili ga odgaa trudei se da obezbijedi glamuroznu svadbu iz snova, po uzoru iz TV sapunica i nevjernikih obiaja, koji zahtijevaju jako puno finansijskih sredstava da bi se takvo vjenanje obavilo... Veoma esto smo svjedoci svadbenih veselja onih koji se pozivaju na dosljedno slijeenje Kurana i sunneta, a na kojima se, naalost, nae mnotvo automobila, potroi jako puno novca, pozovu samo bogati i podobni, iako je Poslanik, s.a.v.s., takvu svadbu opisao rijeima: Najgora svadba je ona na koju se pozivaju bogati, a izostavljaju siromani Zar da jedan vjernik, koji toliko prieljkuje trenutak svog upotpunjenja, taj in zapone sa epitetom najgore svadbe? Poslanik, s.a.v.s., uputio nas je da oglasimo brak: Oglasite brak, neka bude u damiji i upotrijebite na svadbi mali bubanj (def - samo za ene). Takoer je rekao: Napravi svadbenu gozbu pripremanjem (klanjem, serviranjem i posluivanjem) makar jedne ovce. Iz prethodno navedenog vidimo ta nam je sve potrebno za svadbeno veselje i da to ne zahtijeva dugogodinje gomilanje novca i tehnike pripreme za taj veliki dan. Naprotiv, puno vanija priprema treba da se odvija u mozgovima i srcima mladenaca koji moraju da budu upoznati sa svojim dunostima, pravima i obavezama koje dolaze sa sklapanjem braka. Puno je vanije da se pobrinu za ispravan odabir suprunika koji e mu/joj pomoi na putu ka Dennetu. Ukoliko se zajedniki ivot zapone sa pogrenim koracima, poput osamljivanja pod izlikom pripreme svadbe, zajednikim odlascima i putovanjima bez mahrema, pri odabiru svadbene odjee i namirnica za svadbeno veselje ili ak jo gore od toga, ukoliko se udovolji ejtanu pa zapone sa intimnim radnjama koje vode ka spolnom odnosu, pod ubjeenjem da je sama dozvola staratelja za sklapanje braka i injenica da je mlada time zabranjena drugom, dozvola poetka zajednikog ivota... tada taj brani ivot ima sve preduvjet samounitenja i gubljenja Allahovog, s.v.t., blagoslova. Veoma esto se deava da mladoenja sa svojim svatovima odlazi u kuu mlade gdje se nakon gozbenog veselja u njenoj kui, a bez prethodnog sklapanja braka, zajedno u istom automobilu, bez mahrema, upuuju ka damiji ili mjestu gdje e se obaviti erijatsko i opinsko vjenanje, a na kojem ne prisustvuje niti velijj, niti iko od mahrema ili osoba kojima je velijj dao punomo da vjena nevjestu...To je velika

greka i onaj ko eli da zadovolji erijatske propise, ne smije sebi da dozvoli ovakve greke. Najbolje mjesto za oglaavanje erijatskog vjenanja jeste damija zbog osobenosti i rahmeta koji se u njoj nalazi, ali i u njoj se mora voditi rauna o zastupljenosti erijatskih normi, pa se ne smije dozvoliti mijeanje mukaraca i ena, to e u najmanju ruku izazvati razmjenjivanje meusobnih pogleda, a o svemu onome to uslijedi poslije toga, nema potrebe ni da priamo. Sve vei i zahtjevniji mehr je jo jedan od razloga odgaanja sklapanja islamskih brakova, a to jasno ukazuje na to da dananje mlade djevojke ne razmiljaju o vrijednostima najblagoslovenije ene (one koju je najlake opskrbiti), i umjesto uzimanja za uzor ena pravovjernih koje su za svoj mehr izabirale odreene sure iz Kurana ili eljezni prsten, ili davale svoj imetak poput asne Haife uzele one koje ne pripadaju nama. Ponekad se to pravda injenicom da je sve vie poruenih islamskih brakova, meutim, vjernica koja je zadovoljna Allahovom odredbom i svjesna da joj bereket daje njen Gospodar, koji hrani ptice na grani, a ne njen mu koji joj moe dati mehr velike vrijednosti bez bereketa u njemu, ili da ga dri u zarobljenitvu uprkos neuspjelom braku kojim nanosi nasilje i njemu i sebi, znajui da joj nije u stanju isplatiti iznos koji je traila. Muzika je zabranjena u svakoj situaciji, iako ivimo u vremenu koje je najavio Poslanik, s.a.v.s: U mom ummetu bit e onih koji e dozvoljavati predbrane intimne odnose (zinaluk), svilu, alkohol i muzike instrumente. Na svadbenom veselju u kojem je obaveza razdvajanje mukaraca i ena, dozvoljena je pjesma bez muzikih instrumenata (osim defa) u kojoj nema harama. Dozvoljeno je udaranje dlanom o dlan, ali bez uvijanja tijela i trbunog plesa ili slinog to se esto deava. Prilikom odabira odjee (vjenanice), mlada treba da vodi rauna o tome da njena odjea mora da bude u skladu sa erijatom i ukoliko e je iz nekog razloga imati priliku u prolazu vidjeti drugi mukarci (dok ulazi u auto, odlazi na mjesto svadbe...), tada ne smije pokazivati nita od svojih ukrasa osim onoga to je ionako oigledno, pa ni minkati se, jer njena svadba ne pravi razliku od bilo kojeg drugog dana kada je pitanju mogunost da je vide drugi mukarci (onih koji joj nisu mahremi), a svakako bi bilo potpunije i ljepe da izbjegne da je oni uope vide, a to je sasvim jednostavno organizovati. Najbolje je da se vjenanje obavi petkom ili za Bajram, a da se brani (intimni ) ivot zapone u mjesecu evvalu, to je suprotno novotarskom vjerovanju na naim prostorima da je mekruh sklapanje braka izmeu dva Bajrama, jer Poslanik, s.a.v.s ., oenio je svoju najdrau zenu Aiu, r.a., u mjesecu evvalu i zapoeo s njom intimni odnos u tom mjesecu. Nakon to se zavri svadbena gozba, bez odugovlaenja u bespotrebnim razgovorima, dunost je napustiti mjesto svadbenog veselja i ostaviti mladence same. Neki ashabi su nakon Poslanikove, s.a.v.s., svadbe sa Zejnebom, r.a., ostali malo due, a Poslanik, s.a.v.s., nije im nita rekao jer mu je bilo neugodno, pa je nakon toga objavljen ajet u

kojem se upozorava: ...i poto jedete, raziite se ne uputajui se jedni s drugima u razgovor.... Naa je dunost uputiti dovu za mladence, a Poslanik, s.a.v.s., dovio je sljedee: Neka ti Allah podari bereket i neka je na tebe Njegov bereket i neka vas sastavi u svakom dobru. Lijepo je da mladenci prije svega zajedniki klanjaju dva rekata dobrovoljnog namaza i upute dovu Allahu, s.v.t., da im podari bereket i svaki hajr u zajednikom ivotu, a da ih zatiti od svakog zla. Lijepo je i da mladoenja stavi desnu ruku svojoj supruzi na elo i da kae: Da Allah, d.., podari bereket svakom od nas u njegovom supruniku. Prije intimnog odnosa, kako prve brane noi, tako i u svakom narednom danu, uvijek je obavezno zatraiti zatitu od ejtana rijeima: 'Bismillahi, Allahumme denibneejtane ve denibi-ejtane ma razektena' - S imenom Allaha. Allahu, zatiti nas od ejtana i zatiti od ejtana ono to si dao da se zametne. Brani ivot vjernika i vjernice mora da se odvija u skladu sa Kuranom i sunnetom, uz meusobno potovanje prava i izvravanje dunosti i obaveza, razumijevanje, potpomaganje u dobru i odvraanje od zla. ________________________________________ SVADBA I NJENI OBIAJI Nakon vjenanja kod mnogih muslimana se uobiajilo meusobno razmjenjivanje burmi prstenja, izmeu mladenaca. Ovo nije od Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, upute i nije poznato da su to muslimani prakticirali u svojoj dugoj tradiciji. Zbog toga je bolje da se pomenuti obiaj ostavi i ne praktikuje, kako ne bi zapali u oponaanje nevjernika, a to nam je zabranjeno. ejh Ibn Usejmin, rahimehullah, je miljenja da je to u najblaem obliku pokueno (mekruh), a ukoliko je burma stavljena s ubjeenjem da je ona razlog ljubavi izmeu suprunika i da njeno skidanje i nenoenje ostavlja traga na branu vezu, u tom sluaju je haram... elja nam je da, uz Allahovu pomo, pojasnimo na koji nain da se osnuje brana zajednica, a da sm njen poetak ne bude popraen nepokornou naem Stvoritelju. Koji su to obiaji koji se praktikuju tokom enidbe? Na koji nain se radovati, sa ime to veselje upotpuniti, a da se tom prilikom ne bude nepokorno Onome koji nam je omoguio pomenutu blagodat. Prosidba i vjenanje Mladi e izabirati svoju buduu ivotnu saputnicu shodno Poslanikovim, sallallahu 'alejhi ve sellem, rijeima: "ena se eni zbog etri stvari; njenog bogatstva, njenog roda, njene ljepote i njene vjere, pa se prihvati one koja ima vjeru" (Buhari, 5090; Muslim, 1466.) Obino ide mladoenja u prosidbu sa nekim od svoje blinje rodbine ili poznanika kao to je otac, amida ili brat radi upoznavanja sa rodbinom nevjeste i nje same. S tim da to moe uraditi majka ili sestra i osobe sline njima, kako bi se mogle to bolje upoznati sa buduom nevjestom, jer one mogu da vide kod djevojke ono to

drugi ne mogu. Prilikom prosidbe mora se paziti na "osamljivanje" izmeu buduih suprunika, jer to nije dozvoljeno sve dok ona ne postane njegova supruga. Rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selem: "Neka se ovjek nipoto ne osamljuje sa enom (koja mu nije blii rod), ako s njom nije njen mahrem." (Buhari, 3006; Muslim, 1341.) Nakon prosidbe pristupa se erijatskom vjenanju, mada se ono moe odgoditi i za sam dan svadbe. Pohvalno je da vjenanju prethodi donoenje zahvale Allahu, salavat i selam na Njegova poslanika, i proui se prvi ajet iz sure En-Nisa, 102. ajet iz sure Ali-Imran i 70 i 71. ajet iz sure El-Ahzab. Od artova za valjanost i ispravnost vjenanja su slijedei: Poznavanje mladenaca i njihovo imenovanje kod onoga ko vri sam in vjenanja Meusobno zadovoljstvo mladenca po pitanju stupanja u brak. Naroito mlade: "Ne vjenaje se rasputenica dok se ne upita za saglasnost, niti djevojka dok ne dadne dozvolu." (Buhari, 5136; Muslim, 3538.) Prisustvo staratelja sa djevojine strane, jer je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Nema braka osim sa starateljem." (Bejheki, hadis sahih Sahihu Dami`a, Albani, 7557.) Prisustvo dva pravedna svjedoka. Rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Nema braka osim sa starateljem i dva pravedna svjedoka." (Bejheki, hadis sahih Sahihu Dami'a, Albani, 7557.) Rekao je imam Tirmizi, Allah mu se smilovao: "Po ovome su radili ueni Poslanikovi, sallallahu 'alejhi ve sellem, drugovi kao i oni koji su doli poslije njih od tabina i drugih, i rekli su: "Nema braka osim sa svjedocima", i nisu se po tom pitanju razili kod nas oni koji su nam prethodili osim grupa uenjaka koji su doli poslije." (Tuhvetu Ahvezij bi erhi Dami`a Tirmizi 4. dio 198. str.) Isto tako prilikom sklapanja braka se odreuje mehr (vjenani dar) oko kojeg su se mladenci prethodno dogovorili i kojeg je mladoenja duan dati svojoj supruzi. Nakon vjenanja kod mnogih muslimana se uobiajilo meusobno razmjenjivanje burmi prstenja, izmeu mladenaca. Ovo nije od Poslanikove, sallallahu 'alejhi ve sellem, upute i nije poznato da su to muslimani prakticirali u svojoj dugoj tradiciji. Zbog toga je bolje da se pomenuti obiaj ostavi i ne prakticira, kako ne bi zapali u oponaanje nevjernika, a to nam je zabranjeno. ejh Ibn Usejmin, rahimehullah, je miljenja da je to u najblaem obliku pokueno (mekruh), a ukoliko je burma stavljena s ubjeenjem da je ona razlog ljubavi izmeu suprunika i da njeno skidanje i nenoenje ostavlja traga na branu vezu, u tom sluaju je haram. (Fetava Dami`a Lil-Mer`etil Muslime, Fetava Ulema`i Beledil- Haram, Islamweb.net: Fetva br. 5080.) Sunet je da se nakon vjenanja obznani brak. Rekao je Poslanik, sallalllahu 'alejhi ve sellem: "Obznanite brak!" (Tirmizi, Ibn Made, hadis hasen, Albani Adabu Zefaf) Poziv na svadbu

Nakon vjenanja slijede pripreme za svadbu. Svako prema njegovim mogunostima, pazei da ne doe do rasipnitva i prekomjernog troenja to nam je zabranio Uzvieni, kako stoji u prevedenom znaenju ajeta: "Ali ne rasipaj mnogo. Jer su rasipnici braa ejtanova, a ejtan je Gospodaru svome nezahvalan." (Prijevod znaenja El-Isra', 26-27.) Mladoenja je taj koji snosi trokove svadbe. Poziv na svadbu se vri svim moguim dozvoljenim komunikativnim sredstvima. Ukoliko bi se tom prilikom koristile pozivnice nema nikakve zapreke jer je to jedan od naina pozivanja na svadbu. Priprema nevjeste Nema sumnje da je svadba i poetak branog ivota jedan od vanijih dogaaja u ivotu njenijeg spola. I svaka djevojka e se potruditi da izgleda to je mogue ljepe i prikladnije na njenoj svadbi. S tim da e paziti da prilikom uljepavanja i ukraavanja ne zapadne u stvari koje vjerom nisu dozvoljene. Odabir odjee treba da bude u skladu sa islamskim naelima tj. da ne bude prozirno ili kratko, te da ne otkriva stidna mjesta kod na i da rukavi u haljine, u najmanju ruku, doseu do nadlaktica. To zato jer je ispravnije miljenje da je eni dozvoljeno da ispred druge ene otkrije ono to je uobiajeno da kod nje vidi njena blinja muka rodbina. Nema strogo odreene boje za nevjestinu haljinu. Sve su dozvoljene, pa ak ako obue i bijelu haljinu, sa prethodno pomenutim adabima, jer sa tim se nee poistovjetiti sa nevjernicama. To je proireno meu muslimanima i skoro svaka muslimanka prilikom udaje oblai takvu haljinu (Medmu`atul Es`ileti Tuhimu El-mer`ete Ibn Usejmin). Dozvoljeno joj je da se naminka i da stavi nakit kakav eli. Meutim, nee se mirisati kako ne bi, sluajno, drugi mukarci osjetili njen miris. Ovdje treba napomenuti da se prethodno reeno odnosi na nae sestre koje su pokrivene i koje su prihvatile islamski nain odijevanja. Ona sestra koja nosi nikab (zar) nakon svog potpunog dotjerivanja obui e na sebe dilbab i nikab. Ona sestra koja ne nosi nikab nego samo mahramu treba da izabere izmeu dvije stvari: Da se ne minka ili da nakon to se naminka preko njenog lica stavi odreeni prekriva, poput vela, te na taj nain prekrije njenu ljepotu i ukrase pokoravajui se sa time Allahovim, subhanehu ve te'ala, rijeima: "A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi ita osim onoga to je ionako spoljanje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje." (Prijevod znaenja An-Nur, 31.) Dan svadbe U dogovoreni dan dolaze svatovi po mladu. Tom prilikom ulaze u kuu i bivaju ugoeni i poaeni od strane mladine porodice. Dok su svatovi u kui obino netko od mladine blinje ili daljne rodbine okiti auta sa cvijeem ili drugim darovima poput pekira, koulja ili platna. Kad je sa tim zavreno, a prethodno ve obavljeno vjenanje, mlada obuena i spremna za polazak u njen novi dom izlazi zajedno sa mladoenjom i nekim od mladoenjine blie enske rodbine (npr. sestra ili tetka) ili to budu dvije enske osobe, jedna sa mladoenjine strane, a druga sa mladine. Na putu od kue do auta obino se mlada posipa sa cvijeem, bonbonima i sitnim novcem koji sakupljaju malena

djeca. Ovo je dozvoljeno osim ukoliko ne bi ulo u rasipnitvo. (Islamweb fetva broj: 68293.) Nakon toga se zapuuju u njihov novi zajedniki dom. Dolazak svatova u mladoenjinu kuu Nakon dolaska svatova u mladoenjinu kuu (ili mjesto svadbe), nema nikakvog posebnog doeka mlade. Prilikom ulaska u njen novi dom lijepo je da tom prilikom poljubi njenu svekrvu, zaove, a potom i ostale zvanice. Ljubljenjem svoje nove porodice ukazuje im potovanje i da ih prihvata kao svoju novu porodicu. Potom mlada sjeda na mjesto prethodno za nju pripremljeno. To moe da bude stolica ili neko uzvienije mjesto. Ovaj nain sjedenja nije od pokuene vrste sjedenja i ne smatra se oholim jer je cilj od toga da sve prisutne zvanice vide mladu. (Fetva ejh Munnedid br. 46979.) Svadbeno veselje Potom poinje svadbeno veselje koje ne treba da proprati grijeh i zabranjene stvari kao to su: mijeanje mukaraca i ena, muzika, alkoholna pia i sve ostalo to je suprotno islamskim normama. Svi naini halal-razonode mogu se ovom prilikom uprazniti. Nema nikave zapreke da se upranjavaju specifine muke igre da bi se zabavili prisutni gosti. Lijepo je da neko odri prigodnu rije, da se izvode ilahije, meusobna takmienja i sl. Neke od tih igara su donedavno bile upranjavane na bosanskim svadbama, u to doba zvanim "pirovima" ili "pilavima". Tada su odravane utrke konja, pjeaka, gaanja itd. (ivot i obiaji muslimana u Bosni i Hercegovini/Antun Hangi, Vjerski obiaji muslimana/Enver Mulahalilovi) enama je dozvoljeno da prilikom svadbe koriste def. Imam Buharija, Allah mu se smilovao, je naslovio jedno od poglavlja u svome Sahihu: Poglavlje "Udaranje defa prilikom svadbene gozbe". Tu je zabiljeio hadis kojeg prenosi Erubejjia ki Muaviza sina Afra da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, doao i uao kod nje kada je dovedena svome suprugu i sjeo je na njenu postelju, a dvije njihove ropkinje su udarale def i spominjale plemenite osobine onih koji su ubijeni od njenih predaka na dan Bedra. (Buhari, 5147.) I rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Razlika izmeu halala i harama je glas i def u braku (na svadbi)." (Tirmizi,Nesa'i, hadis hasen, Irvaul Galil, 1994.) Rekao je ejh Salih Fevzan: Nema smetnje da se tom prilikom recituje poezija, ue ilahije ili pjesme koje ne pobuuju strasti ili sadre u sebi neprikladne rijei. (Salih Fevzan, Fetava Elmer'eti El-Muslimeh, Adabu zefaf) Dozvoljeno je da se za tu priliku unajmi ena koja e pjevati i recitovati te pjesme. (ejh Munedid fetva br. 52804.) Sve ovo je uslovljeno sa time da ene budu udaljene od mukaraca i da oni tom prilikom ne uju njihove glasove. Svadbena gozba Svadbena gozba je hrana koja je spremljena i priprimljena posebno za svadbu. Ona je sunnet. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi nakon enidbe s nekom od majki pravovjernih, radijallahu 'anhune, pozvao ashabe i napravio gozbu. Tako je

prilikom enidbe sa Zejneb, radijallahu 'anha, pripremio ovcu. (Buharija 5168.) A na svadbi Safije, radijallahu 'anha, gozba je bila od datula i kae. (Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Made, sahih, Albani.) Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je Abdurahmanu b. Avfu nakon to ga je obavijestio da se oenio rekao: "Napravi gozbu pa makar sa jednom ovcom." (Sunen Ebu Davud, sahih Albani, 2109.) To je najmanje sa im se moe napraviti gozba. Iako nam praksa Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, ukazuje da to moe da bude i sa neim manjim od toga. Mustehab je da gozba bude na osnovu mogunosti mladoenje. (Nejlul evtar, 6. dio, 195. str.) Kao to prilikom pravljenja gozbe treba paziti da se ne rasipa sa hranom i piem, u tolikoj mjeri da se nakon zavretka gozbe ta hrana baca u korpe za otpatke. Bojati se za one koji tako rade da im Allah ne oduzme tu blagodat jer je Uzvieni rekao: "I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju." (Prijevod znaenja ElA'raf 31.) Tko se poziva na svadbenu gozbu Pozivaju se svi drutveni slojevi ne izabirajui zvanice po njihovom ugledu, poloaju ili drutvenom utjecaju. Poziv na svadbu moe biti pojedinaan, lian ili uopten, i otvorene prirode. I onaj, kome se uputi poziv line prirode, duan je odazvati se ukoliko svadba ne sadri u sebi zabranjene stvari na to ukazuju Poslanikove, sallallahu 'alejhi ve sellem, rijei: "Pet je prava muslimana kod muslimana odazivanje na poziv" (Buhari 1240.), a u predaji kod Muslima: i kada te pozove onda mu se odazovi!" (Muslim, 2161-5.) A ukoliko je poziv opte prirode, nije se duan odazvati. S tim da e domain, prilikom odabira i pozivanja zvanica, voditi brigu o Poslanikovim, sallallahu 'alejhi ve sellem, rijeima: "Najgora hrana je hrana svadbene gozbe. Na nju se pozivaju bogati, a ostavljaju siromani. A onaj koji se ne odazove "pozivu" nepokoran je Allahu i Njegovom poslaniku." (Buhari, 5177; Muslim, 1432-107.) Osim ukoliko ne bude imao jedno od slijedeih opravdanja za neodazivanje pozivu: Da sumnja u hranu Da bude samo za bogate Da na istoj gozbi bude neko ije e ga prisustvo uznemiriti ili mu neprilii njegovo sjedenje Da ga poziva bojei se njegovog zla, iz pohlepe za njegovim ugledom ili da ga potpomogne na neistini Da na gozbi bude alkohol, zabava, prostirka od svile ili slika u kui Da ima opravdan razlog za nedolazak. (Subuls-selam/San`ani) Izvor: http://el-asr.com/tekstovi/svadba-i-njeni-obicaji/

You might also like