Sadržaj:

Uvod...................................................................................................................................2
1.Definicija hidroelektrane.................................................................................................3
1.1.Podjela hidroelektrana..................................................................................................3
2.Djelovi hidroelektrane.....................................................................................................8
3.Kaplanova turbina..........................................................................................................10
3.1.Istorijat........................................................................................................................10
3.2.Primjena......................................................................................................................10
3.3.Način funkcionisanja...................................................................................................11
4.Djelovi Kaplanove turbine.............................................................................................11
4.1.Razvoj.........................................................................................................................12
4.2.Način rada...................................................................................................................12
4.3.Oblici Kaplanove turbine............................................................................................13
5.Uticaj hidroelektrana na okolinu...................................................................................14
5.1.Negativan uticaj hidroelektrana..................................................................................15
6.Uloga hidroelektrana u savremenom svijetu.................................................................16
Zaključak..........................................................................................................................17
Literatura..........................................................................................................................18

1
Uvod

Korišćenje hidroenergije je započelo u Mezopotamiji i drevnom Egiptu prije oko 8000. godina
kada se ona koristila za navodnjavanje.Hidroenergija se svugdje koristila.U indiji se koristilo
vodeničko kolo vodenica,kao i u Rimskom Carstvu,za mljevenje žita u brašno.U Kini se
vodenice koriste još od dinastije Han.
Hidroelektrana je postrojenje u kojem se potencijalna energija vode najprije pretvara u
kinetičku energiju njezinog strujanja, a potom u mehaničku energiju vrtnje vratila turbine te,
konačno u električnu energiju u električnom generatoru. Hidroelektranu u širem smislu čine i
sve građevine i postrojenja, koje služe za prikupljanje (akumuliranje), dovođenje i odvođenje
vode (brana, zahvati, dovodni i odvodni kanali, cjevovodi itd.), pretvorbu energije (vodne
turbine, generatori), transformaciju i razvod električne energije (rasklopna postrojenja,
dalekovodi) te za smještaj i upravljanje cijelim sustavom (strojarnica i sl).

Iskorištavanje energije vodnog potencijala ekonomski je konkurentno proizvodnji električne

energije iz fosilnih i nuklearnog goriva, zato je hidroenergija najznačajniji obnovljivi izvor
energije. U zadnjih trideset godina proizvodnja u hidroelektranama je utrostručena, a njen udio
povećan je za 50 %, za to je vrijeme proizvodnja u nuklearnim elektranama povećana za 100
puta, a udio oko 80 puta. Ti podaci pokazuju da se proizvodnja u hidroelektranama brzo
povećava, ali značajno zaostaje za proizvodnjom u nuklearnim elektranama (ali i
termoelektranama).
Razlog takvom stanju leži u činjenici da iskorištavanje hidroenergije ima bitna tehnička i
prirodna ograničenja. Glavno ograničenje jeste zahtjev za postojanjem obilnog izvora vode kroz
cijelu godinu, jer je skladištenje električne energije skupo i vrlo štetno za okoliš, osim toga na
određenim lokacijama je za poništavanje utjecaja oscilacija vodostaja potrebno izgraditi brane
i akumulacije. Njihovom izgradnjom značajno se povećava investicija, utjecaji na okoliš,
potrebna je zaštita od potresa, a u zadnje vrijeme postoje i značajne terorističke prijetnje.

Jednom kada je hidroelektrana završena, nije potreban novac za sve skuplje gorivo, ne stvara
se opasan otpad (kao kod nuklearnih elektrana) i stvara gotovo zanemarljivu količinu
stakleničkih plinova (za razliku od termoelektrana). U svijetu je instalirano hidroelektrana sa
snagom od 777 GW, koje daju 2998 TWh električne energije, u 2006. To je otprilike 20 %
svjetske proizvodnje električne energije svih vrsta, ili 88 % od svih obnovljivih izvora energije.

Korištenje hidroenergije je započelo u Mezopotamiji i drevnom Egiptu prije oko 8000. godina,
tada se ona koristila za navodnjavanje. Vodeni sat ili klepsidra se počeo koristiti prije oko 4000.
godina. Hidroenergija se koristila za kanat ili turpan, a to su vodovodni sustavi, koji su služili
za dovod svježe vode, u vrućim i suhim naseljenim područjima, a to su razvili stari Perzijanci i
proširili na druge krajeve, od Maroka do Kine.

2
1.Definicija hidroelektrana

Hidroelektrana je postrojenje u kojem se potencijalna energija vode najprije pretvara u

kinetičku energiju njenog strujanja,a potom u mehaničku energiju vrtnje vratila turbine,te
konačno u električnu energiju u električnom generatoru.
Hidroelektranu u širem smislu čine i sve gradjevine i postrojenja,koje služe za prikupljanje
(akumuliranje),dovodjenje i odvodjenje vode (brana,zahvati,dovodni i odvodni
kanali,cjevovodi itd.) pretvaranje energije (vodne turbine,generatori),transformaciju i razvod
električne energije(rasklopna postrojenja,dalekovodi) te za smještaj i upravljanje cijelim
sastavom.
Hidroelektrane ili hidroelektrične centrale su elektrane koje pomoću vodnih turbina pretvaraju
potencijalnu energiju vode u kinetičku i mehaničku, koja se dalje koristi za obrtanje električnog
generatora. Turbina se sastoji uglavnom od jednog provodnog dijela koji vodi daje dovoljno
veliku brzinu i preko jednog obrtnog kotača oduzima energiju od vode.1

1.1.Podjela hidroelektrana

Hidroelektrane se mogu podijeliti prema njihovom smještaju, padu vodotoka, načinu korištenja
vode, volumenu akumulacijskog bazena, smještaju strojarnice, ulozi u elektroenergetskom
sustavu, snazi itd.

Prema načinu korišćenja

Prema načinu korištenja vode, odnosno regulacije protoka, hidroelektrane se dijele na:

-akumulacijske, kod kojih se dio vode prikuplja (akumulira) kako bi se mogao koristiti kada je
potrebnije
-protočne, kod kojih se snaga vode iskorištava kako ona dotječe
-reverzibilne ili crpno-akumulacijske, kod kojih se dio vode koji nije potreban pomoću viška
struje u sustavu crpi na veću visinu, odakle se pušta kada je potrebnije.

Akumulacijske hidroelektrane
Potencijalna energija akumulacijskih hidroelektrana dolazi od akumulacionog jezera, koji ima
branu, i kad je potrebno voda se dovodi do vodne turbine i električnog generatora, da bi se

1
"National Historic Mechanical Engineering Landmark Kaplan Turbine", 2010.

3
proizvela električna energija. Snaga zavisi o visini vodenog stupca, ili razlici visine između
površine vode u akumulacionom jezeru i odvodu vode poslije vodne turbine. Velika cijev koja
vodi od akumulacionog jezera do vodne turbine naziva se tlačni cjevovod.

Protočne hidroelektrane
Protočne hidroelektrane su one čija se uzvodna akumulacija može isprazniti za manje od dva
sata rada kod nazivne snage ili takva akumulacija uopšte ne postoji. Kinetička energija vode se
skoro direktno koristi za pokretanje vodnih turbina. Vrlo su jednostavne za izvođenje, nema
dizanja razine vodostaja, imaju vrlo mali utjecaj na okoliš, ali su i vrlo ovisne o trenutno
raspoloživom vodenom toku (primjer: Hidroelektrana Rijeka).

Reverzibilne hidroelektrane
Reverzibilnim turbinama voda se iz donjeg akumulacijskog jezera pumpa natrag u gornje
akumulacijsko jezero. Taj proces se dešava u satima u kojima nije vršno opterećenje, radi uštede
energije i radi raspoloživosti postrojenja u vršnim satima. Principijalno, donja akumulacija služi
za punjenje gornje akumulacije. Iako pumpanje vode zahtjeva utrošak energije, korisnost se
ogleda u tome što hidroelektrana raspolaže sa više vodenog potencijala za vrijeme vršnih
opterećenja. Osnovna primjena je pokrivanje vršnih opterećenja. Energetski su neefikasne, ali
su praktičnije od dodatne izgradnje termoelektrana za pokrivanje vršnih opterećenja potrošnje.

Prema smještaju samih postrojenja

Prema smještaju samih postrojenja, odnosno prema vodenom toku čiju energiju iskorištavaju,
hidroelektrane mogu biti:

-"klasične", na kopnenim vodotokovima: rijekama, potocima, kanalima i sl.

-na morske valove
-na morske mijene: plimu i oseku.

Hidroelektrane na plimu i oseku

Energija plime i oseke spada u oblik hidroenergije koja gibanje mora uzrokovano morskim
mijenama ili padom i porastom razine mora, koristi za transformaciju u električnu energiju i
druge oblike enerevanja. Za sad još nema većih komercijalnih dosega na eksploataciji te
energije, ali potencijal nije mali.
Energija plime i oseke ima potencijal za stvarnje električne energije u određenim djelovima
svijeta, odnosno tamo gdje su morske mijene izrazito naglašene. Morske mijene su
predvidljivije od energije vjetra i solarne energije. Taj način proizvodnje električne energije ne

4
može pokriti svjetske potrebe, ali može dati veliki doprinos u obnovljivim izvorima energije.
Na pojedinim mjestima obale u zapadnoj Francuskoj i u jugozapadnom dijelu Velike Britanije
amplituda dostiže i više od 12 m. Za ekonomičnu proizvodnju je potrebna minimalna visina od
7 m. Procjenjuje se da na svijetu postoji oko 40 lokacija pogodnih za instalaciju plimnih
elektrana.

Hidroelektrane na valove
Hidroelektrane na valove su elektrane koje koriste energiju valova za proizvodnju električne
energije. Energija valova je obnovljivi izvor energije. To je energija uzrokovana najvećim
djelom djelovanjem vjetra o površinu oceana.Snaga valova se razlikuje od dnevnih mijena
plime/oseke i stalnih cirkularnih oceanskih struja. Za korištenje energije valova moramo
odabrati lokaciju na kojoj su valovi dovoljno česti i dovoljne snage. Ta snaga varira ovisno o
zemljopisnom položaju, od 3 kW/m na Mediteranu do 90 kW/m na Sjevernom
Atlantiku.Generiranje snage iz valova trenutno nije široko primijenjena komercijalna
tehnologija, iako su postojali pokušaji njenog korištenja još od 1890.

Prema padu vodotoka

Prema padu vodotoka, odnosno visinskoj razlici između zahvata i ispusta vode (klasične)
hidroelektrane se mogu podijeliti na:

-niskotlačne, s padom do 25 m
-srednjotlačne, s padom između 25 i 200 m
-visokotlačne, s padom većim od 200 m.

Niskotlačne
Za niske padove (do približno 40 metara) koriste se takozvane Kaplanove turbine koje rade
slično kao i Francisove turbine, s tim da je broj lopatica daleko manji.

Srednjotlačne hidroelektrane
Za srednje padove (do 200 metara) koriste se takozvane Francisove turbine, kod kojih provodni
dio s lopaticama okružuje kotač. U provodnom dijelu ovih turbina potencijalna se energija vode
samo djelomično pretvara u kinetičku, tako da s određenim pretlakom dospijeva u obrtno kolo
(kotač) i njemu predaje svoju energiju.

5
Visokotlačne hidroelektrane
Za visoke padove (preko 200 metara) primjenjuju se takozvane Peltonove turbine kod kojih se
potencijalna energija vode u provodnom dijelu potpuno pretvara u kinetičku, i u obliku vodenog
mlaza pokreće lopatice turbine pretvarajući kinetičku energiju u mehaničku.

Prema načinu punjenja akumulacijskog bazena

Prema načinu punjenja, odnosno veličini akumulacijskog bazena hidroelektrane mogu biti:sa
dnevnom akumulacijom, kod kojih se akumulacija puni po noći, a prazni po danu,sa sezonskom
akumulacijom, kod kojih se akumulacija puni tijekom kišnog, a prazni tijekom sušnog razdoblja
godine,s godišnjom akumulacijom, kod kojih se akumulacija puni tijekom kišnih, a prazni
tijekom sušnih godina.

Prema udaljenosti strojarnice od brane

Prema udaljenosti strojarnice od brane hidroektrane se dijele na:pribranske, čija je strojarnica
smještena neposredno uz branu, najčešće podno njederivacijske, čija je strojarnica smještena
podalje od brane.

Prema smještaju strojarnice

Prema smještaju strojarnice hidroektrane se dijele na:nadzemne, kod kojih je strojarnica
smještena iznad razine tla,podzemne, kod kojih je strojarnica smještena ispod razine tla.

Prema ulozi u elektroenergetskom sastavu

Prema njihovoj ulozi u elektroenergetskom sastavu hidroelektrane se mogu podijeliti
na:temeljne, koje rade cijelo vrijeme ili većinu vremena,vršne, koje se uključuju kada se za to
pokaže potreba, npr. za pokrivanje vršne potrošnje.

Prema instaliranoj snazi

Prema instaliranoj snazi (učinku) hidroelektrane mogu biti:

-velike
-male
-mikro

6
-piko
Razlika između velikih i malih hidroelektrana, odnosno donji i gornji granični iznosi snage u
cijelom svijetu pri tome nisu jednoznačno određeni pa se, na primjer, mogu kretati od 5 kW (u
Kini) do 30 MW (SAD-u), dok se kod nas malom smatra HE snage između 50 i 5000 kW.
Takođe valja reći da u nekim zemljama postoji i dodatna podjela hidroelektrana malih snaga
na mikro, mini i male hidroelektrane.

Velike hidroelektrane
Velike hidroelektrane su mega građevine i obično imaju snagu od nekoliko stotina MW do
preko 20 GW. Trenutno najveće hidroelektrane u pogonu su: hidroelektrana Tri klanca (Kina)
– 22,5 GW, hidroelektrana Itaipu (Brazil/Paragvaj) – 14 GW i hidroelektrana Guri (Venezuela)
– 10,2 GW. Veliki nedostatak takvih megagrađevina je negativan utjecaj na okoliš. Tako je kod
gradnje hidroelektrane Tri klanca poplavljeno 29 milijuna četvornih metara zemlje, dva velika
i 116 manjih gradova su se potopila, raseljeno je više od milijun stanovnika (neki spominju i
dva milijuna). U umjetnom jezeru završit će sva prljavština potopljenih gradova, tvornica i
bolnica i više od tri tisuće industrijskih i rudarskih preduzeća.

Male hidroelektrane
Za male hidroelektrane se smatra da nemaju nikakav štetan uticaj na okolinu, za razliku od
velikih, čija se štetnost opisuje kroz velike promjene ekosustava (gradnja velikih brana), utjecaji
na tlo, poplavljivanje, utjecaji na slatkovodni živi svijet, povećana emisija metana i postojanje
štetnih emisija u čitavom životnom ciklusu hidroelektrane, koje su uglavnom vezane za period
izgradnje elektrane, proizvodnje materijala i transport. Danas se za tehnologiju vezanu za
hidroenergiju, koja se smatra obnovljivim izvorom energije, može reći da je tehnički
najpoznatija i najrazvijenija na svjetskoj razini, sa iznimno visokim stupnjem učinkovitosti.
22% svjetske proizvodnje električne energije dolazi iz malih i velikih hidroelektrana.

Granična snaga koja dijeli hidroelektrane na male hidroelektrane razlikuje se od zemlje do

zemlje. Neke zamlje poput Portugala, Španjolske, Irske, Grčke i Belgije su prihvatila 10 MW
kao gornju granicu instalirane snage za male hidroelektrane. U Italiji je granica 3 MW, u
Švedskoj 1,5 MW, u Francuskoj 8 MW, u Indiji 15 MW, u Kini 25 MW. Međutim u Europi se
sve više prihvaća kapacitet od 10 MW instalirane snage kao gornja granica i tu granicu je
podržala Europska udruga malih hidroelektrana (ESHA), te Europska komisija. Prema
postojećim propisima u Hrvatskoj, mala hidroelektrana, određena je kao postrojenje za
iskorištavanje energije vodotokova s izlaznom električnom snagom od 10 kW do 10MW.

Mikro hidroelektrane
One uglavnom imaju snagu do 100 KW, i obično se grade za male odvojene zajednice ili su
povezane na dalekovode kao izvor jeftine i obnovljive energije. Najveća prednost je takvih

7
elektrana da nije potrebno gorivo. Vrlo se dobro nadopunjuju sa solarnim fotonaponskim
elektranama, jer obično rijeke presuše po ljeti, kada ima najviše Sunčeve energije.

Piko hidroelektrane
One uglavnom imaju snagu ispod 5 kW. Povoljne su za jedno ili nekoliko domaćinstava.
Moguće je ugraditi piko vodnu turbine sa padom vode od samo 1 metar, da bi dobili 200 do
300 W energije. Postavljaju se uglavnom kao protočne hidroelektrane.

2.Djelovi hidroelektrane

Dovodni tunel
Dovodni kanali su u pravilu provodnici sa slobodnim vodnim licem, a cjevovodi provodnici s
tečenjem pod tlakom. Razlikujemo tunele s tečenjem sa slobodnim vodnim licem i tečenjem
pod tlakom. Dovodni tunel hidroelektrana obično je kružnog presjeka, jer je to hidraulički i
statički najpovoljniji oblik. Ali pri malim unutrašnjim tlakovima tuneli imaju oblik potkove.
Optimalni je oblik D kružnog tunela, jer je zbroj troškova u elektroenergetskom sustavu
minimalan. Prosječna brzina vode u dovodnom tunelu je od 3 do 4 m/s. Ulazna brzina ne
treba iz hidrauličkih razloga biti veća od 1,2 m/s. Zbog toga, ulaz tunela ima lijevkasti oblik.2

Tlačni cjevovod
Tlačni cjevovod (engl. penstock) je čelični cjevovod (dio cijevi može biti i betonski), koji je
postavljen koso ili u nekim slučajevima okomito, a služi da se voda provodi do strojarnice, te
završava nesimetričnom račvom kojom se voda dijeli pojedinim vodnim turbinama.

Vodna komora
Vodna komora ili vodostan se gradi u slučaju da je dovodni tunel dugačak (može biti i 10 do
20 km), te pri pokretanju hidroelektrane se vodna masa ne može u kratkom roku (10-20
sekundi) pokrenuti i dobiti brzinu da bi se na vodnim turbinama stvorila dovoljna snaga za
proizvodnju električne energije. Da bi se umanjilo neželjeno djelovanje tromosti vode, kao i
da bi se izbjegli utjecaji koji nastaju zbog njene stišljivosti (vodni udar), u blizini turbine se
grade vodne komore. Osnovna zadaća vodne komore je da se pri ulasku turbine u pogon
osigura dio vode prije nego što on poteče u dovoljnoj količini kroz dovodni tunel, te da
prihvati dio vode koja se kreće dovodnim tunelom pri zaustavljanju turbina. Na taj način se
izbjegava nagla promjena brzine u dovodnom tunelu i pojava vodnog udara.

2
"Vrste hidrauličkih turbina" prof.dr.sc. Sejid Tešnjak, prof.dr.sc. Davor Grgić, prof.dr.sc. Igor Kuzle, Fakultet
elektrotehnike i računarstva Zagreb, 2010.

8
Strojarnica
Strojarnica je postrojenje u kojem se potencijalna energija vode najprije pretvara u kinetičku
energiju njezinog strujanja,a potom u mehaničku energiju vrtnje vratila vodne turbine te,
konačno, u električnu energiju u električnom generatoru. Iskorištavanje energije vodnog
potencijala ekonomski je konkurentno proizvodnji električne energije iz fosilnih i nuklearnog
goriva, zato je hidroenergija najznačajniji obnovljivi izvori energije. U zadnjih trideset godina
proizvodnja u hidroelektranama je utrostručena, a njen udio povećan je za 50 %, za to je vrijeme
proizvodnja u nuklearnim elektranama povećana za 100 puta, a udio oko 80 puta.

Odvod iz strojarnica
Nadzemne strojarnice nalaze se uz rijeku; iz turbine voda otječe neposredno u korito rijeke ili
kanalom, ako je strojarnica udaljena od obale. Kanal se gradi kao u niskotlačnim
hidroelektranama, iako ima potpuno obloženih kanala, kada nema poteškoća s podzemnom
vodom. Iz podzemnih hidroelektrana voda se odvodi tunelom, koji završava u koritu rijeke ili
u odvodnom kanalu. Ako je tunel dug, a protok velik ili se razina vode u koritu znatno mijenja,
voda otječe pod tlakom, pa je potrebna donja vodna komora, koja se dimenzionira na istim
principima, kao i gornja. Gornji dio donje vodne komore povezan je s atmosferom, i to obično
kroz pristupni tunel. Brzine vode u odvodnom tunelu iznose 2 do 3 m/s. Tlačni tuneli su obično
obloženi radi smanjenja hrapavosti. Na kraju tunela moraju se predvidjeti vodilice za
postavljanje pomoćnih zatvarača i uređaji za njihovo podizanje, da bi se kanal mogao pregledati
i popraviti.

Hidrogenerator
Hidrogenerator je električni generator, redovito trofazni sinkroni, tjeran vodnom turbinom.
Sinkrona brzina vrtnje određena je vrstom vodne turbine i ovisi o hidrauličnim prilikama (o
količini vode i visini pada). Kod malih padova i velikih snaga često je potrebno, zbog svojstava
turbine, graditi hidrogeneratore za male brzine vrtnje, s velikim brojem magnetskih polova.
Osovina (vratilo) hidrogeneratora obično je okomita, a vrlo rijetko vodoravna. U takozvanoj
cijevnoj izvedbi (za male padove vode) generator i turbina čine cjelinu, jer je generator ugrađen
u posebno kućište (takozvano kruška) ispred turbine, koje je u vodoravnom položaju potopljeno
u vodotok. Rotor hidrogeneratora uvijek se izvodi s istaknutim magnetskim polovima. Zbog
velikih mjera i mase, hidrogeneratori se u tvornicama grade od više dijelova, koji se nakon
prijevoza na mjesto ugradnje spajaju i ispituju prije puštanja u pogon. Hlade se zrakom u
zatvorenom krugu s vodnim hladnjacima, a postoje i izvedbe s izravnim hlađenjem namota
vodom. Velike brzine pobjega vodnih turbina zahtijevaju visok stupanj sigurnosti mehaničke
konstrukcije rotora i provjeru mehaničke ispravnosti pokusom vitlanja.

9
3.Kaplanova turbina
3.1.Istorijat

Krajem 19. veka je velika pažnja posvećena iskoriščenju vodotokova većih protoka a manjih
padova. U to vreme se i za manje padove koristile Fransisove turbine, ali su se inženjeri
pridržavali tradicionalnih shvatanja u konstruisanju turbina i to je dovelo do pojave vrlo
nepovoljnih oblika lopatica i do značajnog smanjenja stepena korisnosti postojećih turbina, što
je ograničilo njihovu primenu na vodotokovima koji su imali velike protoke a male padove. I
baš u vreme velike stagnacije u razvoju turbina, Viktor Kaplan 1913. i 1914. godine prijavljuje
svoje patente, od kojih su tri unela nova shvatanja u oblasti konstrukcije obrtnih kola:
 Primena obrtnog kola sa aksijalnim proticajem vode.
 Primena sprovodnog aparata i stvaranje velikog bezlopatičnog prostora izmedju obrtnog
kola i sprovodnog aparata.
 Primena obrtnog kola sa lopaticama koje se zbog postizanja većeg stepena korisnosti
mogu pokretati oko svoje radijalne ose.
Izbijanje Prvog svetskog rata sprečilo je intenzivniji razvoj Kaplanove turbine. Istovremeno,
Kaplan doživljava čitav niz napada na njegovo delo. Tek 1919. godine Kaplan sklapa ugovor
sa firmom Štorek i gradi u svetu prvu hidroelektranu sa Kaplanovim turbinama. Nakon
uspešnog puštanja u hidroelektrane u pogon, stvorena je velika senzacija i Kaplan doživljava
punu satisfakciju za ogroman uložen trud trud od momenta prve ideje pa do realizacije prve
hidroelektrane.

3.2.Primjena

Kaplanova turbina je uz Peltonovu i Fransisovu turbinu jedna od najčešće upotrebljavanih

turbina u svetu.Kaplanova turbina spada u grupu reakcijskih, aksijalnih hidrauličnih turbina kod
kojih se u procesu razmene rada izmedju vode i radnog kola, menjaju sve tri komponente strujne
energije i to pritisna, kinetička i položajna. Regulacija protoka kroz turbinu se vrši zakretanjem
lopatica sprovodnog aparata i lopatica radnog kola. Ugradjujemo ih u male hidroelektrane koje
imaju nominalno mali pad a veliki protok. Mogu biti izvedene kao vetikalne, cevne ili spiralne.

10
3.3.Način funkcionisanja

Osnovni delovi Fransisove turbine su: spirala , statorsk Zadatak statorskih lopatica je da stvore
potrebnu cirkulaciju vode pred ulazom u sprovodni aparat i da turbini daju potrebnu krutost.
One prihvataju opterećenja od skoro svih vitalnih delova turbine (generator, vratilo, pbrtno
kolo, itd.) i prenose ga na fundament turbine. Statorske lopatice su nepokretne i hidraulički
oblikovane kako ne bi stvarale velike strujne gubitke.
Po izlasku iz medjulopatičnog prostora statorskih lopatica, voda se dovodi ka sprovodnom
aparatu. Sprovodni aparat se sastoji od venca hidraulički oblikovanih lopatica i usmerava vodu
u prostor izmedju sprovodnog aparata i obrtnog kola. Lopatice sprovodnog aparata su
ravnomerno rasporedjene i mogu se zakretati pomoću servo motora. Pri povećanju otvora
sprovodnog aparata povećava se protok, a time i snaga turbine. Nakon sprovodnog aparata,
voda ulazi u obrtno kolo u kom se vrši razmena energije toka i mehaničkog sistema. Nakon
izlaska iz radnog kola, voda ulazi u sifon koji osim što odvodi vodu iz turbine ima i funkciju
obezbedjivanja manjeg pritiska iza obrtnog kola i bolje iskorišćenje pada.

4.Djelovi Kaplanove turbine

Zahvat vode se izvodi uređajem koji je obično trapeznog presjeka, izveden od betona.
Konstrukcija uređaja treba osigurati ujednačenu distribuciju vode po izlaznom presjeku uređaja,
te spriječiti odvajanje struje na statorskim lopaticama. Kod visokih padova (za ovakav tip
hidrauličkih turbina) dobavni aparat se izvodi od čelika u obliku spirale kružnog poprečnog
presjeka.

Pred privodećih lopatica obično ima 10-12, a privodećih 20-32 lopatice. Privodeće lopatice,
osim regulacije protoka, imaju zadataka pravilno usmjeriti struju vode prema rotorskim
lopaticama. Regulacija protoka se izvodi zakretanjem regulacijskih lopatica oko svojih osi, a u
graničnom slučaju moguće je lopaticama potpuno zatvoriti protočne kanale.

Rotor se sastoji od lopatica učvršćenih na rotirajuće vratilo čiji broj, zavisno o padu, se mijenja
između 4 i 8 lopatica. Što je manji pad, to je i broj lopatica rotora manji. Rotorske lopatice
mogu biti čvrsto vezane na vratilo, a takve turbine se tada nazivaju propelernim turbinama.
Oblik i duljina profila lopatice se mijenjaju promjenom radijalne koordinate, u odnosu na os
stroja. Rotorske lopatice mogu biti i pomične u odnosu na vratilo stroja, kada zakretanjem oko
vlastitih osi vrše fino podešavanje opstrujavanja profila, osiguravajući visoku iskoristivost
turbine u širokom radnom području.

11
Dvostrukom regulacijom (zakretanjem regulacijskih i rotorskih lopatica), moguće je osigurati
visoku korisnost u širokom radnom području. Počeci i krajevi rotorskih lopatica (gledano
radijalno), kao i njihovi (labavi) dosjedi, moraju biti obrađeni u obliku kugle kako bi se, bez
obzira na položaj, osigurala minimalna zračnost te time spriječilo pretjecanje vode s tlačne na
pretlačnu stranu lopatice. Promjer rotora može biti od 2 do 8 m. Obično se okreće sa 79 do 429
okretaja u minuti.

Transport vode iz rotora vrši difuzor koji ujedno, smanjenjem izlazne energije, povećava
ukupnu iskoristljivost turbine.

4.1.Razvoj

1912. nakon godina intenzivnog istraživanja u laboratoriju za turbine u Brnu, Viktor Kaplan
prijavljuje svoj prvi patent turbine. Međutim, Kaplanova turbina još uvijek ne ispunjava sva
očekivanja profesora. 1922. dugogodišnji istraživački rad na turbini konačno donosi plodove:
sagrađena je optimalizirana Kaplanova turbina. No, u posljednjoj fazi istraživanja Viktor
Kaplan mora iz zdravstvenih razloga prepustiti nastavak radova svojem timu.

1925. u Austriji je pušteno u pogon nekoliko Kaplanovih turbina. Šveđani također otkrivaju
njenu učinkovitost i koriste je za svoje velike elektrane

4.2.Način rada

Glavni vodeni tok kroz Kaplanovu turbinu je aksijalan. Kut zakreta lopatica rotora određuje se
prema otvoru privodnog kola i trenutnom padu. Kombinatorna veza se definira tako da se
ostvari najveća moguća korisnost u svim pogonskim uvjetima. Odnos otvora lopatica privodnog
i radnog kola kod turbina sa zakretnim lopaticama rotora regulira se preko posebnog uređaja
koji se naziva kulisa. Sustav automatske regulacije turbina s pomičnim lopaticama rotora osim

12
privodnim kolom, upravlja i radnim kolom zakrećući lopatice rotora, pa se takve turbine
nazivaju dvostruko reguliranim turbinama.

Kaplanove turbine spadaju u grupu reakcionih turbina, a to znači da se tlak mlaza vode mijenja
prolaskom kroz turbinu. Turbine s većim padom, imaju veću razliku tlakova između lopatica
rotora i difuzora, tako da na lopaticama rotora dolazi do pojave kavitacije.

Da bi se povećao stupanj iskorištenja Kaplanove turbine i unaprijedila njegova konstrukcija, u

zadnje vrijeme se počela primjenjivati računalna dinamika fluida. Osim toga, pokušava se
povećati broj preživjelih riba, koje prolaze kroz turbinu. Lopatice rotora se zakreću uz pomoć
hidrauličkog ulja pod visokim tlakom, tako da je jedan od glavnih problema konstrukcije,
spriječiti ispuštanje ulja kroz brtve, a time i zagađivanje rijeke.

4.3.Oblici Kaplanove turbine

Propelerne turbine
Propelerne turbine nemaju zakretne lopatice rotora, već su fiksne. Spade u grupu pretlačnih
aksijalnih turbina. Primjenjuje se za velike protoke i male geodetske padove (od 1-3 do 60-70
m). Rotor propelerne turbine sastoji se od lopatica radnog kola i glavine rotora. Radno kolo ima
3 do 8 lopatica, pri čemu je broj lopatica veći što je veći nazivni pad turbine. Voda se na lopatice
rotora dovodi aksijalno (u smjeru vratila) privodnim kolom tj. pomičnim lopaticama statora.
Promjena protoka odnosno regulacija snage provodi se zakretanjem lopatica privodnog kola,
zbog čega se mijenja i kut strujanja vode na lopatice radnog kola.3

Propelerne turbine s fiksnim lopaticama nisu elastične u pogonu, pa se grade samo za manje
jedinice tj. upotrebljavaju se umalim hidroelektranama. Snage se kreću od nekoliko stotina vata
do 100 MW.

Cijevne turbine
Turbina i električni generator su u potpunosti uronjeni u protočnu cijev. Cijevne turbine se
koriste pri najnižim padovima i velikim protocima, te su pogodne za primjenu na velikim
protočnim rijekama. Prednost ove izvedbe turbije je što nema dobavnog aparata spiralnog tipa.

Imaju predprivodeće (nepomične) i privodeće (pomične) lopatice. Dozvoljavaju dvostruku

regulaciju; zakretanjem privodećih i rotorskih lopatica, a posljedica toga je visoka korisnost u
cijelom radnom području. Kod ovakvih turbina niskog pada, udio kinetičke energije s obzirom
3
"Vodne turbine" dr.sc. Zoran Čarija, Tehnički fakultet Rijeka, 2010.

13
na raspoloživi pad na izlazu iz difuzora može iznositi i do 50-60%. Radi toga konstrukcija
turbine treba osigurati minimalne gubitke pri strujanju, te minimalnu energiju na izlazu iz
rotora. Minimalnu energiju na izlazu iz rotora osigurat će pravilna izvedba difuzora, te
bezvrtložno strujanje na izlazu iz rotora (strujanjem u smjeru osi difuzora).

Aksijalne turbine s horizontalnom osi se koriste i za iskorištavanje energije plime i oseke.

Strojevi rade s padovima od nekoliko metara, a konstrukcija strojeva omogućuje rad u oba
smjera, te rad u crpnom režimu (reverzibilne hidroelektrane).

Manje se jedinice izvode s električnim generatorom izvan cijevi (tzv. S izvedba ili Straflo
turbine), a u većim se jedinicama generator smješta u cijev, u tzv. turbinsku krušku (eng. Bulb
turbine).

Dijagonalne ili Derijazove turbine

Voda kroz turbinu protječe dijagonalno, otkuda slijedi naziv turbine. Osim lopatica privodnog
kola, u slučaju ovih turbina regulira se i zakretanje lopatica radnog kola, tako da je također
moguća dvostruka regulacija. Koriste se za reverzibilne hidroelektrane.

5.Uticaj hidroelektrana na okolinu

Ključna prednost obnovljivih izvora energije, pa tako i hidroelektrana, je smanjena ili u

potpunosti eliminisana emisija efekta staklene bašte. Glavni razlog je što ne koriste fosilna
goriva kao pokretač turbine, odnosno električnog generatora. Time električna energija nastala
u hidroelektranama postaje rentabilnija. Hidroelektrane takođe imaju predviđen duži životni
vek nego elektrane na fosilna goriva. Ono što je bitno, u razmatranju hidroelektrana sa
ekonomskog aspekta, jeste da današnje moderne, hidroelektrane zahtevaju vrlo mali broj
osoblja, zbog velikog stepena automatizacije. Tako da, cena investicije u izgradnji
hidroelektrane se povrati u razdoblju do desetak godina.
Emisija efakta staklene bašte je u potpunosti eliminisana, ako se isključivo posmatra samo
proces proizvodnje električne energije. Ali se ne može reći i za celu hidroelektranu. Međutim,
zanimljiva je studija koja je sprovedena u saradnji Paul Scherrer Instituta u Štutgartu. Ona je
pokazala da su, među svim izvorima energije, hidroelektrane najmanji proizvođači emisije
gasova staklene bašte. Slede vetroelektrane, nuklearne elektrane, energija dobijena foto
naponskim ćelijama.
Hidroakumulacijska jezera hidroelektrana mogu osim svoje primarne funkcije imati još
nekoliko pozitivnih aspekata. Svojom veličinom mogu privlačiti turiste, te se na njihovoj
površini mogu odvijati razni vodeni sportovi. Takođe velike brane mogu igrati značajnu ulogu
u navodnjavanju, i u regulaciji toka reka. Prednost primene raznih tipova hidroelektrana jeste
da, s obzirom da nema emisije ugljen-dioksida, njima se štiti životna sredina i, omogućuje se

14
efikasna odbrana od poplava, pošto je u interesu zaštite rečnih turbina potrebno da se iz reke
odstrani otpad, a time se smanjuje i zagađenost reka.
Obzirom da ne koristi gorivo, pogotovo ne fosilno, hidroelektrane imaju pozitivan uticaj na
prirodu. Sledeće što je bitno da ne postoji zavisnost cene proizvedene energije od skokova cena
nafte, gasa ili drugog goriva.
Jedan kWh energije proizveden u hidroelektrani je značajno jeftiniji od onog u termoelektrani
i ima manji negativni uticaj na životnu okolinu. Iz ovog razloga su hidroelektrane popularnije i
poželjnije kao izvor energije za jednu državu.
Električna energija koja se proizvodi putem hidroenergije jeftinija je u poređenju sa energijom
koja se proizvodi korišćenjem fosilnih goriva. Pored toga, ona ima dve značajne kvalitativne
prednosti:
(1) veoma je predvidljiva;
(2) elektrane na rečnim tokovima proizvode električnu energiju 24 sata dnevno.
U bliskoj budućnosti ona će igrati sve važniju ulogu u kombinaciji energenata u svetu.
Medjutim kao i svi drugi izvori energije, i hidroelektrane imaju svoj negativan uticaj na životnu
sredinu.

5.1.Negativan uticaj hidroelektrana

Ključni deo hidroelektrane je njena brana. Urušavanje brane može dovesti do velikih katastrofa
za celi ekosistem. Sam kvalitet gradnje, konstrukcije i održavanje brane nije dovoljna garancija
da je brana osigurana od oštećenja. Evo jednog primera: hidroelektrana Brana tri kanjona u
Kini. Brana tri kanjona je najveća hidroelektrana na svetu. Hidroelektrana se nalazi na reci
Jangce. To je najveća Kineska reka, što opravdava izgradnju hidroelektrane na njoj. Međutim,
vodeni bazen, tj. hidroakumulacijsko jezero te brane, je toliko veliko da svojom težinom
opterećuje zemljinu koru. Ako se uzme u obzir da je to područje geološki nestabilno, tj. da se
nalazi na spoju litosfernih ploča, jasno je da postoji opravdani rizik od potresa. Dok naučnici
strahuju od potresa i urušavanja brane, političari tvrde da takav rizik ne postoji.
Reka svojim tokom nosi vodeni materijal u obliku peska i mulja. To s vremenom dovodi do
taloženja tog materijala u vodenom bazenu, a posledica toga je smanjivanje dubine vodenog
bazena. Zahvaljujući tome, vodeni bazen gubi svoju ulogu. To se može izbeći gradnjom
raznoraznih kanala koji imaju ulogu premosnice.
Takođe negativni, aspekt prilikom gradnje brana je nužnost uništavanja prirodnog bogatstva.
Prilikom punjenja akumulacijskog jezera dolazi do potapanja svega onoga što se našlo ispod
površine jezera. Fauna tog područja je primorana na preseljenje. Što se flore tiče, situacija je
malo drugačija, prvenstveno u tropskim područjima.

15
U tim područjima, gde je temperature viša, prilikom truljenja, raspadanja, biljnih ostataka
zarobljenih pod vodom, dolazi do stvaranja gasova staklene bašte. To jest nastaju ugljen
dioksid,(CO2) i metan. Stvaranje ugljen dioksida zapravo nije toliko zabrinjavajuće. Zanimljivo
je reći da je emisija CO2, oslobođena u akumulacijskim jezerima, veća nego u elektranama u
koje pokreće fosilno gorivo, ukoliko pre punjenja bazena vodom površina nije bila u potpunosti
očišćena. Medjutim veći problem je stvaranje metana, koji je mnogo opasniji od ugljendioksida,
a odlazeći u atmosferu potpomaže stvaranju efekta staklene bašte.
U situaciji kada je akumulaciono jezero na ravničarskoj reci, tada dolazi do usporavanja toka
uzvodno i podizanja nivoa podzemnih voda (slučaj sa hidroelektranom Đerdap). Veliko jezero
čini promenu mikroklime na jednom manjem području povećanjem vlage, pa se dešava da ljudi
za zaštitu kulturnih vrednosti ne dozvoljavaju pravljenje akumulacija u blizini objekata sa
osetljivim fresko slikarstvom. Takođe, brane prekidaju migracione puteve ribljih vrsta koje se
mreste uzvodno, ukoliko na brani nema specijalno predviđenih prolaza za ribe. Planinske reke
koje prave kanjone i klisure su pogodne za pravljenje akumulacija sa velikim padom i
potencijalom hidroenergije, ali uz cenu potpunog potapanja i izmene ekosistema.
Nedostatak je to što su hidroelektrane jako skupe za izgradnju, ali sa druge strane je to
najjeftiniji način da se proizvede električna energija, jer je snaga vode besplatna i obnavlja se
konstantno - padavinama snega ili vode u ciklusu kruženja vode.
Medjutim, svaka hidroelektrana ima svoj životni vek, nakon kojeg postaje neekonomična.

6.Uloga hidroelektrana u savremenom svijetu

Električna energija predstavlja jedan od najčišćih oblika energije. Mogućnosti dobijanja

električne energije su raznovrsni. Najprihvatljiviji su načini dobijanja iz obnovljivih izvora
energije, kao što su hidroelektrane, vetroelektrane, solarne elektrane. Od obnovljivih izvora
energije hidroelektrane su najrasprostranjenije. Njihov udeo među obnovljivim izvorima
energije je oko 88% (podatak za 2005. godinu). Za razliku od vjetra ili sunca, čiji intenzitet je
nepredvidljiv i zavisi od meteoroloških prilika, voda, odnosno njen protok, je puno stabilniji i
stalniji tokom godine. To znači da je i (opskrba) električnom energijom pouzdanija.4
Takođe, vrlo zanimljiva činjenica da su reverzibilne hidroelektrane, koje omogućavaju dva
režima rada, kao takve vrlo isplative i poželjne za izgradnju. Procenjuje se da je 2005. godine
20% ukupne svetske potrošnje električne energije bilo dobijeno upravo energijom iz
hidroelektrana, što je približno 816 GW.

4
https://sh.wikipedia.org/wiki/Kaplanova_turbina

16
Zaključak

Ljudi će se i u budućnosti uvelike oslanjati na hidroenergiju. Drugi obnovljivi izvori kao npr.
vjetar i sunce ovisni su o meteorološkim uvjetima i njihovi intenziteti variraju. Rijeke i vodeni
tokovi su puno stabilniji tokom cijele godine.
Tehnološki razvoj i sve veće potrebe za električnom energijom vuče sa sobom i negativne
efekte.Većina energije koja se proizvodi u svijetu dolazi iz termoelektrana,koje su ogromni
zagadjivači atmosfere što dovodi do pojave ozonskog omotača i globalnog zagrevanja.
Elektrane na biomasu i nuklearne elektrane zahtjevaju sredstva za svoje izvore energije,što nije
slučaj samo sa hidroelektranama.
Crna Gora ima ogroman hidroenergetski potencijal,i njega treba ozbiljno shvatiti i
iskoristiti.Izgradnjom hidroelektrana ,otvorila bih se nova radna mjesta ,povećao standard
života,bruto domaći proizvod i smanjila zavisnost od uvoza električne energije.
Danas , život bez električne energije nije moguć.

17
Literatura:

1 "National Historic Mechanical Engineering Landmark Kaplan Turbine", 2010.

[2] "Vrste hidrauličkih turbina" prof.dr.sc. Sejid Tešnjak, prof.dr.sc. Davor Grgić, prof.dr.sc. Igor Kuzle,
Fakultet elektrotehnike i računarstva Zagreb, 2010.

[3] "Vodne turbine" dr.sc. Zoran Čarija, Tehnički fakultet Rijeka, 2010.

4 https://sh.wikipedia.org/wiki/Kaplanova_turbina

18