UNIVERZITET „DŽEMAL BIJEDIĆ“ MOSTAR

MAŠINSKI FAKULTET

Hidroenergija

Mentor: doc.dr. Seadin Hadžiomerović Studentice: Begović

Ilhana

Ass. Merima Maslo Klepo Emana

Pajević Adisa

Tojaga Anela

Mostar, 18.4.2016.god.
Seminarski rad Hidroenergija

1. Uvod

Energija vode (hidroenergija) je najznačajniji obnovljivi izvor energije, a ujedno i jedini koji
je ekonomski konkurentan fosilnim gorivima i nuklearnoj energiji.

Hidroelektrane su postrojenja u kojima se potencijalna energija vode najprije pretvara u

kinetičku energiju njenog strujanja, a potom u mehaničku energiju obrtanja vratila turbine, te
konačno u električnu energiju u električnom generatoru.

Korištenje hidroenergije započelo je u Mezopotamiji i drevnom Egiptu prije oko 8000 godina,
kada se ona koristila za navodnjavanje. Prva hidroelektrana izrađena je u gornjoj Bavarskoj
1876. godine. U posljednjih 30-ak godina proizvodnja energije u hidroelektranama je
utrostručena, ali je time udio hidroenergije povećan za samo 50%. Hidroenergija se ne može
koristiti posvuda jer podrazumijeva obilje brzo tekuće vode, a poželjno je i da je ima dovoljno
cijele godine, jer se električna struja ne može jeftino uskladištiti. Da bi se poništio uticaj
oscilacija vodostaja grade se brane i akumulacijska jezera. 

2
Seminarski rad Hidroenergija

2. Dijelovi hidroelektrane
Hidroelektranu u širem smislu čine sve građevine i postrojenja, koje služe za prikupljanje
(akumuliranje), dovođenje i odvođenje vode (brana, zahvat, dovodni i odvodni kanali,
cjevovodi itd.), pretvaranje energije (vodne turbine, generatori), transformaciju i razvod
električne energije (rasklopna postrojenja, dalekovodi) te za smještaj i upravljanje cijelim
sistemom (postrojenja i sl). Dijelovi HE prikazani su na Slici 2.7.

2.1 Brana

Brana ili pregrada je osnovni dio hidrotehničkog sistema hidroelektrane, a funkcija joj je
skretanje vode s prirodnog toka prema zahvatu, povećanje dubine vode kako bi dobili što veći
pad i ostvarivanje akumulacije vode. Brane mogu biti masivne (armirano-betonske) i nasute
(zemlja, kamenje).

2.2 Rezervoar

Rezervoar je umjetno jezero stvoreno potapanjem područja iza brane. Neka od najvećih
svjetskih jezera čine rezervoari.

2.3 Zahvat

Zahvat uspostavlja vezu između ulaza vode i turbine. Vrata su integrisana u usisnoj strukturi
kako bi se prekinuo tok vode u elektranu u slučaju nesreće ili pri njenom radu. Za vrlo mala
postrojenja ove sigurnosne instalacije nisu potrebne ili su već instalirane.

2.4 Dovod vode

Dovod vode je dio sistema koji spaja zahvat sa vodenom komorom. Može biti izveden kao
otvoreni - kanal ili zatvoreni - tunel. Otvoreni dovod (kanal) može biti izveden u obliku
trapezoida, pravougla, trougla ili polukružno. Zatvoreni dovod (tunel) može biti izveden kao
gravitacijski ili pritisni. Kod gravitacijskih tunela voda ne ispunjava cijeli tunel, pa se protok
regulira na zahvatu, dok kod pritisnih tunela voda ispunjava cijeli poprečni presjek, pa se ne
treba uticati na zahvat za promjenu protoka.

2.5 Pritisni cjevovod

Pritisni cjevovod dovodi vodu do turbina iz vodene komore ili direktno sa zahvata vode, a
karakteriziran je materijalom, prečnikom, debljinom stijenki i tipom spajanja pojedinih
dijelova. Prečnik se bira tako da se gubici zbog trenja smanje na prihvatljivu mjeru dok se
debljina stijenki odabire tako da je cjevovod otporan na hidrauličke pritiske. Danas postoji
širok izbor materijala za izradu cjevovoda, ovisno o padu. Za velike padove koristi se
zavareni čelik i kovano željezo, dok su za male i srednje padove čelik i željezo manje poželjni
jer se unutrašnji i vanjski sloj zaštite ne smanjuje sa smanjenjem debljine stijenki uslijed
manjeg pritiska. Zato se na manjim i srednjim padovima koriste još i polietilenski, pvc,
betonski i azbestno-betonski cjevovodi.

3
Seminarski rad Hidroenergija

2.6 Elektrana

U elektrani se nalaze glavni dijelovi. To su turbine, ponekad mjenjači generatora i sistemi

upravljanja, u nekim slučajevima transformator sa elektroenergetskim postrojenjem i ponekad
zaporna zaklopka za cjevovode.

2.7 Turbina

Vodene turbine pretvaraju kinetičku energiju strujanja vode u mehaničku energiju obrtanja
rotora turbine, odnosno generatora. Turbine se ovisno o načinu prenosa energije vodotoka
dijele na impulsne (akcijske) i reaktivne. U impulsnim turbinama pritisak na ulazu u rotor
vode jednak je pritisku vode na izlazu, jer se sva potencijalna energija vode pretvara u
kinetičku energiju u statoru turbine. Glavni predstavnik impulsnih turbina je Peltonova
turbina.

U reaktivnim turbinama pritisak vode na ulazu u rotor je veći nego na izlazu. Dio potencijalne
energije se transformira u kinetičku u statoru, a dio u rotoru. Reaktivne turbine se dijele s
obzirom na smjer toka vode na radijalne, aksijalne i dijagonalne. Najpoznatije reaktivne
turbine su Francisova, propelerska, Kaplanova, cijevna i Deriazova turbina.

Slika 2.1 Primjena različitih vrsta turbina

4
Seminarski rad Hidroenergija

Slika 2.2 Efikasnot različitih vrsta turbina

2.7.1 Impulsna Peltonova turbina

Peltonova turbina je vodna turbina koja se koristi za velike padove (preko 200 m) i manje

protoke vode. Ona je među turbinama s najvećim stepenom iskorištenja. Ona je glavni
predstavnik turbina slobodnog mlaza. Geometrija lopatica tako je postavljena da se one
okreću s pola brzine mlaza vode, koriste skoro svu količinu gibanja mlaza vode, koji napušta
turbinu gotovo bez ikakve brzine. Ona nije potopljena u vodi i lopatice se okreću u zraku.
Makismalna snaga može biti i do 200 MW.

Slika 2.3 Pelton turbina

5
Seminarski rad Hidroenergija

2.7.2 Reaktivne turbine

2.7.2.1 Kaplanova turbina 

Kaplanova turbina je propelerna vrsta vodnih turbina, sa zakretnim lopaticama na rotoru i radi

samo na niskim padovima vode, uglavnom s velikim protokom. Da bi se smanjili sudarni
gubici i osiguralo strujanje vode s najmanje hidrauličkih gubitaka, u većini propelernih
turbina, lopatice radnog kola mogu se zakretati u pogonu. Izvedba turbina sa zakretnim
lopaticama rotora je složenija nego izvedba običnih propelernih turbina, no njihove
energetske karakteristike su znatno povoljnije. Stepen iskorištenja ove vrste turbine može biti
i preko 90 %.

Slika 2.4 Kaplan turbina

2.7.2.2 Francis turbina

Francisova turbina je vrsta vodne turbine koja primarno služi za proizvodnju električne

energije uz pomoć generatora. Francisove turbine imaju veliki stepen iskorištenja kapaciteta s
preko 90%, te veliki raspon djelovanja u odnosu na visinu (konstruktivni pad) fluida pri
protoku kroz turbinu. To je naročito naglašeno kod vode gdje postiže optimalan rad pri
konstruktivnom padu od 20 metara do čak 700 metara, a izlazna snaga može biti od
par kilovata do 750 MW. Prečnik rotora može biti od 1 m do 10 m, a broj okretaja rotora od
83 do 1 000 okretaja u minuti.

6
Seminarski rad Hidroenergija

Francisov tip turbine je najučestaliji tip turbine koja se instalira u pogone za proizvodnju
električne energije koji rade na bazi protoka vodene mase kroz pogon za proizvodnju –
najčešće su to hidroelektrane. Voda kod Francisove turbine se dovodi spiralno.

Slika 2.5 Francis turbina

2.7.2.3 Straflo turbine

Straflo turbine imaju sličan dizajn sistema kao Kaplan turbine i saradnju sa vanjskim
krajevima generatora, odnosno rotor ide na prst priključen na lopatice turbine. Nedostatak
ovog dizajna je skupo brtvljenje između rotora i generatora.

Slika 2.6. Straflo turbina

7
Seminarski rad Hidroenergija

2.8. Odvodi

Iz turbine voda otiče neposredno u korito rijeke ili kanalom, ako je postrojenje udaljeno od

obale. Kanal se gradi kao u niskopritisnim hidroelektranama, iako ima potpuno obloženih
kanala, kada nema poteškoća s podzemnom vodom. Iz podzemnih hidroelektrana voda se
odvodi tunelom, koji završava u koritu rijeke ili u odvodnom kanalu. Ako je tunel dug, a
protok velik ili se nivo vode u koritu znatno mijenja, voda otiče pod pritiskom. Na kraju
tunela moraju se predvidjeti vodilice za postavljanje pomoćnih zatvarača i uređaji za njihovo
podizanje, kako bi se kanal mogao pregledati i popraviti.

2.9. Generator

Generator je uređaj koji mehaničku energiju obrtanja rotora pretvara u električnu energiju. S
obzirom na brzinu okretnog magnetnog polja u odnosu na brzinu rotora, generatori se dijele
na sinhrone i asinhrone. Sinhroni generator ima istosmjerni sistem uzbude, te može raditi
izoliran od mreže, dok asinhroni generator uzima jalovu energiju iz mreže, te ne može raditi
ako nije povezan na mrežu. Sinhroni generatori su skuplji od asinhronih.

2.10. Transformator

Pretvara električnu energiju iz jednog naponskog nivoa u drugi. Koristi se ako se izlazni
napon hidroelektrane ne podudara s naponom mreže u koju treba biti pohranjen. Takav dio
karakteriše stepen iskorištenja do 99%.

Slika 2.7. Dijelovi HE

8
Seminarski rad Hidroenergija

3. Podjela hidroelektrana

Hidroelektrane se mogu podijeliti prema njihovom smještaju, padu vodotoka, načinu

korištenja vode, zapremini akumulacijskog bazena, smještaju postrojenja, ulozi u
elektroenergetskom sistemu, snazi itd.

3.1 Prema načinu korištenja

Prema načinu korištenja vode, odnosno regulaciji protoka, hidroelektrane se dijele na:

 Akumulacijske- kod kojih se dio vode prikuplja (akumulira) kako bi se mogao koristiti
kada je potrebnije;
 Protočne- kod kojih se snaga vode iskorištava kako ona dotiče;
 Reverzibilne ili crpno-akumulacijske- kod kojih se dio vode koji nije potreban pomoću
viška struje u sistemu crpi na veću visinu, odakle se pušta kada je potrebnije.

3.1.1 Akumulacijske hidroelektrane

Potencijalna energija akumulacijskih hidroelektrana dolazi od akumulacionog jezera, koji
ima branu, i kada je potrebno, voda se dovodi do vodene turbine i električnog generatora, da
bi se proizvela električna energija. Snaga zavisi o visini vodenog stupca, ili razlici visine
između površine vode u akumulacionom jezeru i odvodu vode poslije vodene turbine. Velika
cijev koja vodi od akumulacionog jezera do vodene turbine naziva se pritisni cjevovod.

3.1.2 Protočne hidroelektrane

Protočne hidroelektrane su one čija se uzvodna akumulacija može isprazniti za manje od dva
sata rada kod nazivne snage ili takva akumulacija uopće ne postoji. Kinetička energija vode se
skoro direktno koristi za pokretanje vodenih turbina. Vrlo su jednostavne za izvođenje, nema
dizanja nivoa vodostaja, imaju vrlo mali uticaj na okoliš, ali su i zavisne o trenutno
raspoloživom vodenom toku.

3.1.3 Reverzibilne hidroelektrane

Reverzibilnim turbinama voda se iz donjeg akumulacijskog jezera vraća u gornje

akumulacijsko jezero. Taj proces se dešava u noćnim satima,kada je potrošnja energije manja.
Donja akumulacija služi za punjenje gornje akumulacije. Iako pumpanje vode zahtjeva
utrošak energije, korist ove vrste hidroelektrane je u tome što raspolaže sa više vodenog
potencijala za vrijeme veće potrošnje električne energije. Ove vrste hidroelektrana energetski
su neefikasne, ali su praktičnije od dodatne izgradnje termoelektrana za pokrivanje potrošnje
električne energije. Čiste reverzibilne hidroelektrane razmjenjuju vodu između dvije

9
Seminarski rad Hidroenergija

akumulacije, a kombinovane reverzibilne hidroelektrane ujedno proizvode električnu

energiju.

3.2 Prema padu vodotoka

Prema padu vodotoka, odnosno visinskoj razlici između zahvata i ispusta vode (klasične)
hidroelektrane se mogu podijeliti na:

 niskopritisne, s padom do 25 m
 srednjepritisne, s padom između 25 i 200 m
 visokopritisne, s padom većim od 200 m.

3.2.1 Niskopritisne hidroelekrtane

Za niske padove (do približno 40 metara) koriste se takozvane Kaplanove turbine koje rade
slično kao i Francisove turbine, s tim da je broj lopatica daleko manji.

3.2.2 Srednjepritisne hidroelektrane

Za srednje padove (do 200 metara) koriste se takozvane Francisove turbine, kod kojih
provodni dio s lopaticama okružuje kotač. U provodnom dijelu ovih turbina potencijalna se
energija vode samo djelomično pretvara u kinetičku, tako da s određenim predpritiskom
dospijeva u obrtno kolo (kotač) i njemu predaje svoju energiju.

3.2.3 Visokopritisne hidroelektrane

Za visoke padove (preko 200 metara) primjenjuju se takozvane Peltonove turbine kod kojih
se potencijalna energija vode u provodnom dijelu potpuno pretvara u kinetičku, i u obliku
vodenog mlaza pokreće lopatice turbine pretvarajući kinetičku energiju u mehaničku.

3.3 Prema instaliranoj snazi

Prema instaliranoj snazi hidroelektrane mogu biti:

 velike
 male
 mikro
 piko
Razlika između velikih i malih hidroelektrana, odnosno donji i gornji granični iznosi snage u
cijelom svijetu pri tome nisu jednoznačno određeni pa se, na primjer, mogu kretati od 5 kW (u
Kini) do 30 MW (SAD-u), dok se kod nas malom smatra HE snage između 50 i 5000 kW.

10
Seminarski rad Hidroenergija

Također u nekim zemljama postoji i dodatna podjela hidroelektrana malih snaga na mikro,
mini i male hidroelektrane.

3.3.1 Velike hidroelektrane

Velike hidroelektrane su megagrađevine i obično imaju snagu od nekoliko stotina MW do
preko 20 GW. Veliki nedostatak takvih megagrađevina je negativan uticaj na okoliš.

3.3.2 Male hidroelektrane

Za male hidroelektrane se smatra da nemaju nikakav štetan uticaj na okoliš, za razliku od
velikih, čija se štetnost opisuje kroz velike promjene ekosistema (gradnja velikih brana),
uticaji na tlo, poplavljivanje, uticaji na slatkovodni živi svijet, povećana emisija metana i
postojanje štetnih emisija u čitavom životnom ciklusu hidroelektrane, koje su uglavnom
vezane za period izgradnje elektrane, proizvodnje materijala i transport. Danas se za
tehnologiju vezanu za hidroenergiju, koja se smatra obnovljivim izvorom energije, može reći
da je tehnički najpoznatija i najrazvijenija na svjetskoj razini, sa iznimno visokim stepenom
efikasnosti. 22% svjetske proizvodnje električne energije dolazi iz malih i velikih
hidroelektrana. Razlika između velikih hidroelektrana i malih hidroelektrana je u instaliranoj
snazi. Granična snaga koja dijeli hidroelektrane na male hidroelektrane razlikuje se od zemlje
do zemlje. U usporedbi sa velikim neke od prednosti malih hidroelektrana su sljedeće:
• gotovo da nemaju nedostataka
• nema troška distribucije električne energije
• nema negativnog uticaja na ekosistem kao kod velikih hidroelektrana
• jeftino održavanje

3.3.3 Mikro hidroelektrane

One uglavnom imaju snagu do 100 KW i obično se grade za male odvojene zajednice ili su
povezane na dalekovode kao izvor jeftine i obnovljive energije. Najveća prednost je takvih
elektrana da nije potrebno gorivo. Vrlo se dobro nadopunjuju sa sikarnim fotonaponskim
elektranama, jer obično rijeke presuše po ljeti, kada ima najviše Sunčeve energije.

3.3.4 Piko hidroelektrane

One uglavnom imaju snagu ispod 5 kW. Povoljne su za jedno ili nekoliko domaćinstava.
Moguće je ugraditi piko vodnu turbine sa padom vode od samo 1 metar, da bi dobili 200 do
300 W energije. Postavljaju se uglavnom kao protočne hidroelektrane.

11
Seminarski rad Hidroenergija

4. Lanac pretvaranja energije, gubici i kriva snage

4.1 Lanac pretvaranja energije

Prvi korak u proizvodnji energije je skupljanje vode koja prirodnim hidrološkim ciklusima
dospijeva u jezera, potoke i rijeke. Ta voda dospijeva u akumulaciju ograničenu branom.
Voda zatim pada niz branu u postrojenja hidroelektrane u kojima se nalaze velike turbine.
Turbina pretvara energiju pada vode u mehaničku energiju koja pokreće generator, a
mehanička energija pokreće poluge koje okreću veliki broj magneta u generatoru. Kada
magneti prolaze uz bakrene kolutove, stvara se magnetno polje koje potom stvara električnu
struju. Pomoću transformatora, jačina struje se postupno povećava kako bi dostigla nivo
potreban za opskrbu u električnoj mreži koja struju dovodi do naših domova. Nakon tog
procesa voda se, bez ikakvih dodataka ili zagađivala, ponovno ispušta i vraća u jezera, potoke
ili rijeke. Lanac pretvaranja energije šematski je prikazan na sljedećoj slici.

Slika 4.1 Lanac transformacije energije za korištenje hidroenergije

4.2 Gubici

Kad voda u slobodnom mlazu izlazi iz turbine, pojavljuju se gubici zbog neiskorištene
kinetičke energije, koju ona ima na izlazu iz turbine, i zbog njene neiskorištene potencijalne
energije, koja je proporcionalna razlici nivou vode na izlazu iz turbine i nivou donje vode.

Opća veličina gubitaka u turbini određena je razlikom teoretske i stvarne snage na vratilu
turbine.

12
Seminarski rad Hidroenergija

ΔP = P0 – Pe

P0– teoretska snaga

Pe – efektivna snaga

Svi gubici u turbini mogu se podijeliti u 2 skupine:

 Unutrašnjii ( koji neposredno utiču na strujanje radnog tijela)

 Vanjski ( ne utiču na strujanje radnog tijela)

Unutrašnje gubitke čine:

 gubici u ulaznim ventilima u turbinu,

 gubici u statorskim i rotorskim lopaticama ,

 gubici izlazne brzine,

 gubici trenja i ventilacije ,

 gubici kroz unutrašnje zazore,

 gubici zbog vlažnosti pare,

 gubici na izlazu iz turbine.

Vanjski gubici su:

 gubici kroz vanjske labirintne brtve,

 mehanički gubici.

Slika 4.2 Protok energije unutar toka rijeke

13
Seminarski rad Hidroenergija

4.3 Snaga

Performanse sistema i operativne performanse toka rijeke električne centrale za opskrbu

električne energije tokom godine u velikoj mjeri zavise o raspoloživom toku i trenutnoj visini.
Turbinski protok je povezan s ispuštanjem u rijeku, on se smanjuje tokom ljeta u skladu s
nižim pražnjenjem. Kako je turbina konstruisana samo za određeni maksimalni protok (tzv.
dizajn tok), samo dizajn protoka može se koristiti, čak i ako je iscjedak u rijeci veći.

Dodatni iscjedak mora biti proliven tj.neiskorišten. Proizvodnja električne energije smanjuje
se sa smanjenjem protoka. Odgovarajuća visina raste kada voda na izlazu padne zbog nešto
manjeg protoka. Ako je iscjedak vrlo nizak, pogon mora biti isključen u određenom trenutku,
turbina ne može da funkcioniše sa tokovima ispod određenog minimuma. Proizvodnja
električne energije također se smanjuje s povećanjem ispuštanja. Energija je ponovno uvedena
kao razlika između nivoa vode i izlaza, nivo se smanjuje s povećanjem ispuštanja.

Hidroturbine pretvaraju pritisak vode u mehaničku osovinsku snagu, koja se može koristiti za
pokretanje generatora električne energije ili drugih mašina. Raspoloživa snaga proporcionalna
je množini pada i stope protoka.

Opća formula za izlaznu snagu hidro sistema je: P = n ρ g Q H gdje je:

P - mehanička snaga proizvedena na osi turbine (Watt),

n - hidraulična efikasnost turbine,

ρ - gustina vode (1000 kg/m3 ),

g - ubrzanje uzrokovano gravitacijom (9.81 m/s2 ),

Q - zapreminska stopa protoka kroz turbinu (m3 /s),

H - stvarni pad pritiska vode na turbini (m).

Hidraulično djelovanje najboljih turbina kreće se u rasponu od 80% do preko 90% (više nego
kod svih drugih osnovnih vrsta pogona), iako se smanjuje s obzirom na veličinu.

5. Prednosti i nedostaci hidroenergije

Hidroenergija je fleksibilan izvor električne energije jer postrojenja se mogu vrlo brzo
prilagoditi potrebama električne energije.

5.1. Prednosti hidroenergije

14
Seminarski rad Hidroenergija

Glavna prednost hidroenergije je eliminacija troškova goriva. Troškovi rada hidroelektrane su

gotovo imuna na rast cijena fosilnih goriva kao što su nafta, prirodni plin ili ugljen, te uvoz
zbog toga nije potreban. Prosječna cijena električne energije iz hidroelektrane veće od 10 MW
je 3-5 američkih centi po kilovat-satu. Hidroelektrane imaju dugi vijek trajanja, uz neka
potrojenja koja su još uvijek u službi i nakon 50 do 100 godina. Operativni troškovi rada
također su obično niski, jer su hidroelektrane automatizirane. Od kad hidroelektrane ne
koriste fosilna goriva, potvrđeno je da izravno ne proizvode ugljen dioksid.

5.2. Nedostaci hidroenergije

Hidroelektrane nisu savršene i imaju neke nedostatke. Velika akumulacijska jezera potrebna
za rad hidroelektrana dovodi do potapanja velikih područja uzvodno od brane, što uzrokuje
uništavanje bioloških bogatstva i produktivnih nizinskih i riječnih dolina, šuma, močvara i
travnjaka. Hidroenergetski projekti mogu biti razorni za okolne vodene ekosisteme i uzvodno
i nizvodno od hidroelektrane. Akumulacijska jezera elektrana u tropskim područjima
proizvode znatne količine metana. To je zbog biljnog materijala u poplavljenim područjima
koja propadaju i pretvaraju se u anaerobne organizme, a koji čine metan, staklenički plin. Još
jedan nedostatak hidroelektrana je potreba za iseljavanjem ljudi koji žive u područjima u
kojima planiraju stvaranje akumulacijskog jezera.

6. Ekonomija
Velika prednost je što ne koriste fosilna goriva kao pokretač turbine, odnosno električnog
generatora. Time električna energija nastala u hidroelektranama postaje rentabilnija, te
neovisna o cijeni i ponudi fosilnih goriva na tržištu. Hidroelektrane također imaju predviđen
duži životni vijek nego elektrane na fosilna goriva. Ono što je bitno, u razmatranju
hidroelektrana s ekonomskog aspekta, jest da današnje, moderne, hidroelektrane zahtijevaju
vrlo mali broj osoblja, zbog velikog stepena automatiziranosti. Cijena investicije u izgradnju
hidroelektrane se povrati u razdoblju do desetak godina. Alternativa su male hidroelektrane
koje predstavljaju kombinaciju prednosti proizvodnje električne energije iz energije
hidropotencijala i decentralizirane proizvodnje električne energije, dok istovremeno ne
pokazuju negativan uticaj na okoliš kao velike hidroelektrane.

7. Hidroenergija u BiH
Hidropotencijal u zemlji procjenjuje se na 8.000 MW sa tehnički ostvarivim potencijalom od
6.800 MW i ekonomski ostvarivim potencijalom od 5.800 MW. Proizvodni kapacitet trenutno
postojećih elektrana iznosi 2.100 MW, što je 53% od ukupne proizvedene energije i samo
37% od ukupnog ekonomski ostvarivog potencijala. Sa godišnjim hidroenergetskim
potencijalom od 99,256 GWh, BiH se nalazi na 8. mjestu u Evropi. Od gore navedenog
potencijala 700 MW se odnosi na male hidroelektrane. Dosadašnja iskorištenost potencijala

15
Seminarski rad Hidroenergija

malih hidroelektrana u BiH je 4,4% po iskorištenosti snage a 5,7 % po raspoloživoj energiji.

Prednost hidroenergetskih postrojenja jest što svojim radom ne uzrokuju emisije u zrak
onečišćujućih tvari kao što to čine, npr. termoenergetska postrojenja.

Danas je HE Jablanica jedan od najznačajnijih izvora električne energije u okviru

Elektroprivrede BiH sa prosječnom godišnjom proizvodnjom od 771 GWh.

Slika 6.1 HE Jablanica

8. Zaključak
Hidroenergija je obnovljivi izvor energije koji ne zagađuje okoliš i ne ispušta štetne plinove u
atmosferu. Nesreće, od kojih su najteže pucanje brane se uglavnom ne dešavaju i predstavljaju
mali rizik zbog stalnih pregleda i održavanja. Glavni rizik uslijed izgradnje hidroelektrane je
uticaj na lokalni ekološki balans, posebno nizvodno od brane. Taj rizik je posebno prisutan
kod velikih hidroelektrana, međutim, strogi uvjeti zaštite okoliša i te rizike pokušavaju svesti
na najmanju moguću mjeru. Drugi obnovljivi izvori kao npr. vjetar i Sunce ovisni su o
meteorološkim uvjetima i njihovi intenziteti variraju. Rijeke i vodeni tokovi su puno stabilniji
tijekom cijele godine.

Procjenjuje se da je 2005. godine 20 % ukupne svjetske potrošnje električne energije bilo

opskrbljeno upravo energijom iz hidroelektrana, što je približno 816 GW.

16
Seminarski rad Hidroenergija

17