03 Energetske Pretvorbe U Termoelektranama

ENERGETSKE PRETVORBE U TERMOELEKTRANAMA
3 Energetske pretvorbe u elektranama:

termoelektranama
Elektrane su postrojenja za proizvodnju veih koliina elektrine energije
(eksergije). Pretvorba najrazliitijih oblika energije u elektrinu energiju odvija se
na najrazliitije naine, no, ono to karakterizira sve elektrane je da se, u
konanici, radi o pretvorbi mehanikog rada u elektrinu energiju posredstvom
pogonskih strojeva (vodnih, parnih i plinskih turbina, motora s unutranjim
izgaranjem ili elisa za pogon vjetrom /vjetroelektrana/) i (elektrinih) generatora
(sinkronih i asinkronih). Osim pogonskih strojeva i generatora (pogonski stroj i
generator ine agregat), postoje i ostali ureaji i naprave koji su potrebni za
pogon tih strojeva, za regulaciju, kontrolu, upravljanje i druge namjene.
Osnovni je zadatak elektrana proizvesti tono toliku koliinu elektrine energije
koliko to trai potroa u trenutku kad to trai potroa. S obzirom da ne postoji
mogunost akumuliranja (veih koliina) elektrine energije (pretvorbom u neki
stalni, stacionarni oblik energije), proizvodnja elektrine energije mora u svakom
trenutku biti jednaka potranji (potronji); elektrane moraju udovoljiti tom
zahtjevu.
Danas se elektrane rijetko grade kao izolirana postrojenja u kojima se elektrina
energija proizvodi samo za odreene potroae, npr. neke industrije locirane
daleko od postojeih elektrinih mrea; one su redovito dio elektroenergetskog
sustava koji, osim veeg broja elektrana za proizvodnju elektrine energije,
obuhvaa jo i rasklopna postrojenja za razvod i transformaciju elektrine
energije, vodove za prijenos i razdiobu elektrine energije i postrojenja, ureaje i
aparate u kojima se elektrina energija kod potroaa pretvara u onaj oblik
energije koji mu je potreban (toplinu, mehaniki rad, kemijsku energiju, svjetlo).
Svi dijelovi elektroenergetskog sustava trebaju biti stoga dimenzionirani tako da
osiguravaju opskrbu potroaa elektrinom energijom odreenog napona i
frekvencije na kvalitetan i najekonominiji nain.
Elektrane obuhvaene elektroenergetskim sustavom dio su cjeline, pa nain
njihovog rada ovisi o radu drugih elektrana i o potranji svih potroaa sustava.
To vrijedi i za rasklopna postrojenja i vodove. Pojedinana se elektrana stoga ne
moe promatrati odvojeno (neovisno), ve je, kako nain njezine izgradnje tako i
dimenzioniranje njezinih ureaja i izbor njihovih pogonskih karakteristika, ovisna
o utjecaju elektroenergetskog sustava kojem pripada. Primjerice, uloga i reim
rada pojedine elektrane u elektroenergetskom sustavu ovise o sposobnosti
elektrane da se prilagodi brzim promjenama optereenja (da u svakom trenutku
proizvodi tono one koliine elektrine energije koje zahtijevaju potroai
(potronja); najbolje se mogu prilagoditi akumulacijske hidroelektrane i
termoelektrane s plinskim turbinama), te i o ispunjenju zahtjeva da se potrebna
elektrina energija proizvede uz to nie trokove (maksimalno iskoritenje
raspoloive vode, to vea proizvodnja u termoelektranama s malim specifinim
trokovima za gorivo). Uloga elektrana zbog toga nije unaprijed vrsto odreena.
U kinom razdoblju godine veina hidroelektrana (osim onih s vrlo velikim
akumulacijama) rade kao temeljne elektrane, a termoelektrane se to je mogue
vie koriste kao vrne elektrane.
Temeljnim elektranama nazivamo one koje su po pogonskim svojstvima prilagoene
konstantnom optereenju, a vrnim one koje mogu, i s obzirom na pogonska svojstva i veliinu,
80
preuzeti dio vrnog optereenja (viak potranje za elektrinom energijom: novoprikljuena

troila ili poveana potranja postojeih troila) proizvodei koliine elektrine energije koju ne
mogu, jer im snaga nije dostatna, proizvesti temeljne elektrane. Vrne se elektrane mogu uvijek
upotrijebiti kao temeljne, dok se promjena uloge normalno ne moe provesti za temeljnu
elektranu.
U sunom razdoblju, kad je to mogue, uloge se zamjenjuju. Osim toga, uloga
elektrana mijenja se i s razvojem sustava (izgradnjom novih elektrana): starije
termoelektrane rade sve vie kao vrne (jer imaju vee specifine trokove za
gorivo), a nove termoelektrane preuzimaju ulogu temeljnih.
Elektrane u kojima se potencijalna energija vode pretvara u elektrinu energiju
nazivamo hidroelektranama (tu se ubrajaju i elektrane koje se koriste plimom i
osekom), elektrane u kojima se iskoritava kinetika energija zraka
vjetroelektranama, a termoelektranama elektrane u kojima se toplinska energija
pretvara u mehaniki rad, a ovaj u elektrinu energiju, bez obzira na to radi li se o
toplinskoj energiji dobivenoj transformacijom iz nuklearne energije fisijom, iz
kemijske energije izgaranjem fosilnih i drugih goriva ili iz energije Suneva
zraenja, odnosno radi li se o unutranjoj kalorikoj energiji geotermalnih izvora
ili mora, Slika 3-1.
Slika 3-1 Shema pretvorbi oblika energije u elektrinu energiju u termoelektranama

Uobiajeno se, da bi se istakle razlike izmeu primarnih oblika energije koji se rabe u
termoelektranama, govori o konvencionalnim (klasinim) termoelektranama, Slika
3-2, te nuklearnim, Slika 3-3, solarnim, Slika 3-4 i
Slika 3-5, i geotermalnim elektranama, Slika 3-6.
81
Slika 3-2 Termoelektrana pretvara kemijsku energiju (fosilnog) goriva (ugljena u ovom
sluaju) u elektrinu energiju
ZATITNA ZGRADA
NUKLEARNA ELEKTRANA S
TLAKOVODNIM REAKTOROM
PAROGENERATORI
TURBINA
GENERATOR
RASHLADNI
TORNJEVI
KONDENZATOR
REAKTOR
PRIMARNI KRUG
RIJEKA
SEKUNDARNI KRUG
TERCIJARNI KRUG
Slika 3-3 Shema nuklearne elektrane Krko (lakovodni reaktor s vodom pod
tlakom)
Ovlada li se kontroliranom nuklearnom fuzijom, najvjerojatnije e se upotrebljavati iste energetske
pretvorbe i procesi kao za energetsko iskoritavanje kemijske energije odnosno nuklearne fisije.
Slino, da bi se naglasilo u kojem se stroju transformira unutranja kalorika energija
(tonije entalpija) u mehaniki rad, govori se o termoelektranama s parnim turbinama
82
(nekada je to bio parni stapni stroj) ili plinskim turbinama, odnosno o

termoelektranama s dizelskim motorima (to je jo uvijek stapni stroj). U ovisnosti o
fluidu koji se upotrebljava kao posrednik u energetskim transformacijama u
termoelektranama (to moe biti plin ili vodena para), govori se o termoelektranama s
plinskim i termoelektranama s parnim turbinama.
Vodena je para dakako plin kao i svaki drugi no da bi se naglasilo da za vrijeme pretvorbi u
termoelektranama s parnim turbinama, za razliku od procesa u termoelektranama s plinskim
turbinama, dolazi do promjene agregatnog stanja fluida, istie se naziv vodena para.
Postoje i daljnje podjele, o njima emo govoriti kasnije, najbitnije je pritom, a to
objedinjuje sva nabrojena postrojenja za proizvodnju elektrine energije pod
zajednikim nazivom termoelektrane, da je najvaniji energetski proces u njima, a to
je proces pretvorbe toplinske energije u mehaniki rad, jedinstven: radi se o krunom
procesu. Taj emo proces opisati razmatrajui energetske pretvorbe i procese u
termoelektrani s parnom turbinom, a zatim i u termoelektrani s plinskom turbinom, u
kojima se kemijska energija fosilnih goriva ili nuklearna energija fisije pretvara u
elektrinu energiju (eksergiju).
U dananjim se nuklearnim elektranama nuklearna energija fisije u nuklearnim reaktorima, koji
preuzimaju ulogu loita, a mogu i parnih kotlova, slino onima u klasinim termoelektranama,
transformira prvo u unutranju kaloriku energiju produkata fisije da bi se nakon toga odvijao proces
pretvorbe u elektrinu energiju pomou parnih turbina i sinkronih generatora istovjetan u potpunosti
procesu u termoelektranama koje kemijsku energiju (ili unutranju kaloriku energiju) pretvaraju u
elektrinu energiju. Prvo se, naime, unutranja kalorika energija produkata fisije (ili produkata
pretvorbe kemijske energije u klasinim termoelektranama, plinova izgaranja) pretvara u toplinsku
energiju koja prelazi na vodu u generatoru pare nuklearne elektrane (odnosno na vodu u parnom
kotlu termoelektrane), pretvarajui se u unutranju kaloriku energiju vode. Voda zbog toga isparuje
i struji u parnu turbinu. (Postoje i nuklearni reaktori u kojima se zagrijava plin umjesto vode (vodene
pare) pa se u plinskoj turbini transformira unutranja kalorika energija (entalpija) u mehaniki rad.
(S energetskog stajalita nema (bitnih) razlika u radu parnih, plinskih i vodnih turbina.) U pari
(fluidu) to struji pohranjen je, pokraj unutranje kalorike energije, kinetike i potencijalne energije, i
rad strujanja koji treba obaviti da bi para (fluid) strujala. Pohranjena je, dakle, entalpija (suma
unutranje kalorike energije pare i rada strujanja) koja se zatim u parnoj turbini pretvara u
mehaniki rad. Mehaniki pak rad, posredovanjem rotirajueg vratila parne turbine, prelazi u
sinkroni generator gdje se pretvara u elektrinu energiju.
(Djelovanje je rotirajueg vratila ekvivalentno sili to djeluje na putu, dakle mehanikom radu:
2
W12 M d . /M je moment, a je kut zakreta vratila/.)

1
Nuklearna je elektrana dakle u osnovi termoelektrana, samo to se u njoj unutranja kalorika

energija ne dobiva izgaranjem fosilnih goriva, nego fisijom atoma uranija i plutonija.
U solarnim se elektranama energija Suneva zraenja pretvara u elektrinu
energiju. Dva su osnovna naina pretvorbe Suneve u elektrinu energiju. Prvi je
izravna pretvorba u elektrinu energiju pomou solarnih elija (takva se
transformacija naziva fotonaponskom (fotovoltainom) energetskom
transformacijom, a solarna elektrana fotonaponskom (ne ubraja se u
termoelektrane), a drugi je neizravan (klasini) nain pretvorbe energije Sunevog
zraenja, posredstvom toplinske energije, najprije u unutranju kaloriku energiju
vode i vodene pare; takve elektrane nazivamo solarnim termoelektranama. Jedna
83
je izvedba takvih elektrana termoelektrana sa solarnim tornjem. Suneve se zrake

koncentriraju pomou pominih zrcala to slijede gibanje Sunca na sustav za
isparivanje vode (parni kotao), Slika 3-4.
Slika 3-4 Solarna termoelektrana sa solarnim tornjem

Sunevo se zraenje to pogaa stijenke kotla pretvara u unutranju kaloriku energiju
koja se pohranjuje u stijenkama. Zbog toga raste temperatura stijenki postajui viom
od temperature vode u parnom kotlu: zapoinje prijelaz toplinske energije nastale
transformacijom iz unutranje kalorike energije stijenki kotla na vodu i vodenu paru
u kotlu te pretvorba te toplinske energije u unutranju kaloriku energiju vode
odnosno vodene pare. Unutranja se kalorika energija vodene pare (entalpija pare)
pretvara zatim u parnoj turbini u mehaniki rad a ovaj u sinkronom generatoru u
elektrinu energiju; radi se o pretvorbama identinim onima u klasinim
termoelektranama i nuklearnim elektranama. (Optimalna snaga takvih postrojenja
procjenjuje se u rasponu od 10 do 100 MW.) Razvijenija je, meutim, i drugaija
izvedba solarnih termoelektrana,
Slika 3-5: paraboline protone solarne termoelektrane. Konkavna zrcala fokusiraju
Suneve zrake na cijevi zagrijavajui ulje to struji kroz cijevi u generator pare.
84
Slika 3-5 Solarna elektrana u kojoj ulje pohranjuje i predaje energiju Suneva zraenja
vodi i pari u parnom kotlu (parogeneratoru)
Slika 3-5a) slika je pilot postrojenja paraboline protone solarne termoelektrane.
Slika 3-5a) Parabolina protona solarna termoelektrana 30 MWe Kramer

Junction, California
(Smatra se da bi optimalna snaga takvih postrojenja trebala biti oko 200 MWe.)
Najnerazvijenije, zasad, solarne termoelektrane koriste se parabolinim tanjurima,
slika 3-5b), najmanje podsjeajui na konvencionalne termoelektrane: toplinski
stroj i generator nalaze se smjeteni u fokusu tanjura promjera oko 10 m.
Slika 3-5b) Ilustracija izvedbi solarne termoelektrane s parabolinim tanjurom

Uobiajena izvedba je sa Stirlingovim toplinskim strojem (postoje izvedbe s
mikroturbinama i Braytonovim krunim procesom). Stirlingov motor ima
prednost zbog efikasnosti (i preko 40%), ali problem predstavlja pouzdanost.
Ukupna efikasnost, koja se postie, iznosi 22%, to je bolje od ostalih izvedbi
solarnih termoelektrana. Suneva svjetlost se koncentrira vie od 3000 puta to
predstavlja izazov kod realizacije (zbog skupoe). Naime, takve solarne
termoelektrane karakterizira velika gustoa snage (oko 55 kW/l), dok temperatura
medija u toplinskom stroju dostie vrijednosti od preko 750 oC; jedna jedinica
pritom snage je od 10 do 25 kW.
Geotermalna je pak elektrana, Slika 3-6, postrojenje u kojem se unutranja kalorika
energija, nastala transformacijom nuklearne energije za vrijeme procesa polaganog
prirodnog raspadanja radioaktivnih elemenata koji se nalaze u Zemljinoj kori (u
prvom redu uranija, torija i kalija), i unutranja kalorika energija od nastanka Zemlje,
pretvara u elektrinu energiju. Rad geotermalne elektrane temelji se na pretvorbi
85
unutranje kalorike energije geotermalnih energetskih izvora (vrue vode ili pare koja
se pojavljuje na povrini Zemlje, vruih i suhih stijena i vrele vode u velikim
dubinama) u mehaniki rad u parnoj turbini te potom u elektrinu energiju u
sinkronom generatoru.
Slika 3-6 Geotermalna elektrana

Dovede li se topla voda s morske povrine u prostor dostatno niskog tlaka, ona e
ispariti. Unutranja kalorika energija pohranjena u vodi, sada pari (entalpija pare),
pretvorit e se u parnoj turbini u mehaniki rad hladimo li kondenzator vodom iz
veih dubina (vodom nie temperature od vode na povrini mora). U takvoj se
termoelektrani iskoritava razlika izmeu temperature na povrini i u dubini mora,
odnosno razlika izmeu tlakova koji odgovaraju tim temperaturama: tlak je pare na
ulazu u parnu turbini vei od tlaka pare koja se kondenzira (ukapljuje) u kondenzatoru
termoelektrane, Slika 3-7.
Slika 3-7 Pretvorba unutranje kalorike energije mora u elektrinu energiju

Prvo je takvo postrojenje, snage 22 kW, izgraeno 1930. godine na Kubi, potvrdilo tehniku
mogunost iskoritavanja unutranje kalorike energije mora na opisani nain, ali i, zasad,
ekonomsku neisplativost, zbog visokih trokova izgradnje, u usporedbi s klasinim
termoelektranama.
86
3.1 Energetske pretvorbe u termoelektrani s

parnom turbinom
Energetske pretvorbe u termoelektrani s parnom turbinom, bez obzira na to izgara li
u termoelektrani ugljen, Slika 3-7, mazut, Slika 3-8, ili teko ili lako ulje za loenje ili
plin, Slika 3-9, zapoinju procesom izgaranja, procesom transformacije kemijske
energije goriva u unutranju kaloriku energiju produkata izgaranja.
Slika 3-7 Shema termoelektrane loene ugljenom

Izgaranje se goriva odvija u loitu koje slui za pripremu goriva za izgaranje, za
osiguranje potpunog izgaranja i za odvod pepela. Nain izvedbe loita ovisi o
karakteristikama goriva, pa se izvedba parnog kotla mora prilagoditi tim svojstvima.
(Loite je, naime, dio parnog kotla.) Zbog toga se razlikuju loita za vrsta, tekua i
plinovita goriva.
Sam mehanizam izgaranja ni najjednostavnijih goriva nije jo sasvim razjanjen. Ne
zna se pouzdano kakve sve spojeve prolazi tijek oksidacije dok se ne postignu konani
produkti izgaranja. Mogue je meutim odrediti koliine zraka (kisika) potrebnog za
izgaranje nekog goriva odreenog sastava, koliinu i sastav plinova izgaranja kao i
eksergiju unutranje kalorike energije plinova izgaranja, te upravljati izgaranjem,
poglavlje 8.
Plinovi izgaranja naputaju loite i struje oko parnog kotla odlazei kroz dimnjak u
okolicu (atmosferu), Slika 3-8.
87
Slika 3-8 Shema termoelektrane loene mazutom

Unutranja se kalorika energija plinova izgaranja pretvara pritom u toplinsku energiju,
pa je zadatak parnog kotla da tu toplinsku energiju, osloboenu izgaranjem goriva,
dovede vodi i vodenoj pari koja na izlazu iz parnog kotla treba imati odreeni
(projektirani) tlak i temperaturu. Rije je dakle o izmjenjivau topline koji je u
poetnim fazama razvoja bio izveden kao posuda grijana plinovima izgaranja,
djelomino napunjena vodom, pa odatle potjee naziv parni kotao. Danas su parni
kotlovi izvedeni kao sustav cijevi (kako bi se to vie poveala povrina preko koje
toplinska energija prelazi na vodu i paru), pa se esto nazivaju generatorima pare. (U
nuklearnim elektranama, budui da nisu u doticaju s plinovima izgaranja, iskljuivo se
tako nazivaju /parogeneratori ili generatori pare/.) U parni se kotao dovodi pojna
(kotlovska) voda (vodena para kondenzirana u kondenzatoru termoelektrane),
gorivo i zrak za izgaranje, a iz njega se odvode proizvedena vodena para, plinovi
izgaranja i pepeo kao kruti neizgoreni dio goriva.
Slika 3-9 Termoelektrana Sisak, 420 MW, loena tekim loivim uljem ili plinom
88
Opiimo sada energetske pretvorbe u termoelektrani s parnom turbinom, Slika 3-10.
Slika 3-10 Pojednostavljena shema termoelektrane s parnom turbinom

Ograniit emo se na poetku samo na kvalitativan opis pretvorbi, energetskih
procesa i odnosa. Kasnije, kvantificirat emo ih.
Zapoet emo promatranje s trenutkom kada toplinska energija zapoinje prelaziti na
vodu u parnom kotlu termoelektrane.
Pritom je nebitan za daljnje odvijanje pretvorbi proces proizvodnje toplinske energije: sasvim je svejedno
radi li se o toplinskoj energiji dobivenoj transformacijom iz energije Sunevog zraenja, nuklearne
energije, kemijske energije ili geotermalne energije.
Promatrat emo to se dogaa s 1kg fluida u termoelektrani s parnom turbinom: radi
se o jednom kilogramu vode (prije nego li voda ispari u parnom kotlu odnosno
jednom kilogramu vode nakon kondenzacije vodene pare u kondenzatoru
termoelektrane) ili jednom kilogramu vodene pare (nakon to voda ispari u parnom
kotlu). Dva su razloga takvog postupanja. Prvi, svi e izvedeni analitiki izrazi vrijediti
za sve termoelektrane s parnom turbinom. Posebnosti e biti izraene mnoimo li
dobivene izraze s koliinom fluida promatrane termoelektrane; primjerice, u
nuklearnoj se elektrani Krko u jednom satu proizvodi 3924 tona vodene pare.
Drugi je razlog, sve fizikalne veliine koje nisu intenzivne (dakle koje su ekstenzivne,
ovisne o proirenju sustava ili o koliini mase sustava) postaju time intenzivne,
neovisne o masi, jer se njihova veliina daje po jedinici mase. Takvim se veliinama
onda pridruuje pridjev jedinini ili specifini, a oznaavaju se malim slovima. Npr.,
jedinini mehaniki rad, prikae li se mehaniki rad za jedinicu mase sustava: w12 =
Q
W12
[J/kg], jedinina toplinska energija q12 = 12 [J/kg] ili specifini volumen: v =
m
m
3
V m
[
].
m kg
S trenutkom poetka prelaenja na vodu u parnom kotlu toplinska se energija to se
Q
dovodi jednom kg vode (qdov = dov [J/kg], m je masa vode (vodene pare) to stvarno
m
sudjeluje u procesima) pretvara u unutranju kaloriku energiju vode. Posljedino, s
poveanjem koliine unutranje kalorike energije, raste temperatura vode. (Prosjena
je translatorna brzina (kinetika energija) molekula proporcionalna temperaturi.) Do
89
koje temperature? Do temperature vrelita, isparivanja, zasienja ili kondenzacije,

kako se, razliitim imenima, naziva ta karakteristina temperatura kod koje,
dovoenjem toplinske energije, zapoinje prijelaz iz kapljevitog u plinovito agregatno
stanje, no, isto tako, odvoenjem toplinske energije, obratan proces: prelaenje
plinovitog u kapljevito agregatno stanje. Postizanjem temperature vrelita zapoinje
dakle promjena agregatnog stanja vode iz tekueg (kapljevitog) u plinovito. Zato?
Poveanjem se koliine unutranje kalorike energije akumulirane u vodi poveava
energija molekula vode; u jednom trenutku, u ovisnosti o tlaku pod kojim se nalazi
voda, energija je molekula dostatna da se nadvladaju sile privlaenja izmeu molekula:
zapoinje odvajanje molekula odnosno prijelaz u plinovito agregatno stanje. (Drugim
rijeima, za prijelaz je iz tekueg stanja u plinovito potrebito vodi (sustavu) dovoditi
energiju kako bi se svladavale meumolekularne sile.) Kod koje se temperature to
dogaa? to je vii tlak pod kojim se nalazi voda, to je via temperatura isparivanja
(vrelita, zasienja), Slika 3-11.
to je via temperatura, to je povoljniji energetski proces: u jednom se kilogramu vodene pare mogu
akumulirati vee koliine energije. Posljedino, termoelektrana moe biti manjih dimenzija, manji je
utroak materijala za izgradnju. Meutim, takav materijal mora izdravati visoke tlakove i
temperature. Kako se postie odreeni, eljeni tlak u parnom kotlu? Pumpom (crpkom), uz utroak
mehanikog rada dakako.
Slika 3-11 Agregatna stanja vode ovisnost temperature isparivanja o tlaku

Otpoeti proces isparivanja, dovoenjem toplinske energije, odvija se sve dok 1kg
vode u cijelosti ne ispari. Jer se voda (i vodena para) pritom nalazi pod konstantnim
tlakom, temperatura se vode to isparuje i pare koja je nastala isparivanjem vode za
vrijeme isparivanja ne mijenja: ostaje jednaka temperaturi vrelita (isparivanja,
zasienja).
Zato? Sva se energija (toplinska) to se dovodi troi na svladavanje meumolekularnih sila
(odvajanja molekula) a ne na poveanje unutranje kalorike energije vode (vodene pare).
Ta se para zatim odvodi u parnu turbinu, ili, u veini procesa u dananjim
termoelektranama, toj se pari najprije povisuje temperatura (koliina akumulirane
unutranje kalorike energije) iznad temperature vrelita, do granine temperature
90
izdrljivosti materijala, dovoenjem toplinske energije koja se, sada meutim, nakon
to je sva voda isparila, pretvara u unutranju kaloriku energiju pare povisujui joj
temperaturu.
U najmodernijim se termoelektranama radi o temperaturi i tlaku vodene pare veim od 650 0C i 360
bara. (1 bar = 105 N/m2) O kolikoj se temperaturi i tlaku radi bit e jasnije podsjetimo li da su
kritina temperatura i tlak vode jednaki 374,15 oC i 221,3 bar.
Iz parnog kotla para struji prenosei akumuliranu energiju u parnu turbinu, u idui
sustav termoelektrane, u kojoj se odvijaju daljnje transformacije energije. Koji su oblici
energije pohranjeni u pari to struji? Oito, unutranja kalorika energija
preobraena toplinska energija koja je transformirana nuklearna, kemijska, energija
Suneva zraenja ili geotermalna energija. No, budui da para struji (strujanje je nain
gibanja fluida) odreenom brzinom, u pari je pohranjena i kinetika energija. Dalje, jer
se energetske pretvorbe i procesi odvijaju u polju sile tee Zemlje, u pari je pohranjena
i gravitacijska potencijalna energija. Jesu li to svi oblici energije pohranjeni u pari to
struji? Ne. Fluid (para) ne e se sam od sebe poeti gibati, kretati, strujati. Trebat e
obaviti mehaniki rad, svladati silu na putu, da promatrani kilogram pare zapone
strujati i da struji od parnog kotla parovodom (tako se zove cijev kojom struji para)
do parne turbine. Jer je mehaniki rad oblik energije, a energija je neunitiva, taj se
obavljeni rad ne moe izgubiti: ostaje pohranjen u pari to struji. (Zvat emo ga
radom strujanja; koliki je iznos tog rada odredit emo uskoro.) Uobiajeno, bit e
kasnije jasno zato, zbroj se unutranje kalorike energije i rada strujanja naziva
entalpijom:
entalpija = unutranja kalorika energija + rad strujanja.
To je mogue i dopustivo budui da je energija skalarna veliina: razliiti se oblici energije mogu stoga
algebarski zbrajati i/ili oduzimati.
to je entalpija moemo, za nae potrebe, iskazati i ovako:
entalpija je oblik energije pohranjen u fluidu to struji
a nije ni kinetika ni potencijalna energija.
Energija (sumarna) pohranjena u pari (stalni oblici energije) pretvara se zatim u parnoj
turbini u mehaniki rad (prijelazni oblik energije). Kako? U parnim se turbinama (u
svim turbinama) odvija dvostruka transformacija:
entalpije pare u kinetiku energiju i
kinetike energije pare u mehaniki rad.
Prva je transformacija posljedica ekspanzije pare visokog tlaka i temperature u

nepokretnom dijelu turbine, u nepominim kanalima ili sapnicama, odnosno
privodnom kolu ili statoru. U statoru se para skree s prvotnog smjera strujanja da
bi se dovela pokretnom dijelu turbine: okretnom kolu ili rotoru. Druga se
transformacija obavlja u rotoru. (U rotoru se, meutim, mogu provoditi i obje
transformacije: i u kinetiku energiju i u mehaniki rad.)
91
Kako se odvijaju spomenute transformacije? Pojednostavljeno, stator sadri sapnice

koje usmjeravaju strujanje pare izmeu lopatica koje se nalaze na rotoru. Strujanje
pare izmeu lopatica rotora izaziva okretanje rotora, Slika 3-12.
Slika 3-12 Skica najjednostavnije parne turbine i njezinog rotora

Sapnice su cijevi posebna oblika. Suava li se presjek sapnice u smjeru strujanja
vodene pare (smanjuje li se plotina povrine kroz koju struji para), Slika 3-13, sapnica
je konvergentna.
dp < 0; dc > 0
c < czv
c = czv
Slika 3-13 Oblik konvergentne sapnice i odnosi u njoj

Za vrijeme strujanja vodene pare (fluida) kroz takvu sapnicu poveava se brzina
strujanja budui da vrijedi princip ouvanja mase. (Jednadba kontinuiteta govori o
tome.) No, najvea brzina pare koja se postie jednaka je (samo) brzini zvuka (ako je
ulazna brzina pare u sapnicu manja od brzine zvuka, czv). Iako se radi se o brzini zvuka
u vodenoj pari koja je (mnogo) vea od brzine zvuka u zraku, s razvojem se
termoelektrana (porastom tlaka i temperature pare) ta brzina pokazala nedostatnom:
sva sve raspoloiva energija (eksergija) akumulirana u pari nije mogla pretvoriti u
kinetiku energiju (eksergiju) zbog premalenih (uvjetno premalenih) brzina strujanja
pare. Problem je rijeio vedski inenjer Gustav de Laval konstruirajui konvergentnodivergentnu sapnicu, Slika 3-14.
92
dp < 0; dc > 0
c < czv
c = czv
dA < 0
c > czv
dA = 0
dA > 0
Slika 3-14 Oblik de Lavalove sapnice i odnosi u njoj

Na izlazu se iz takve sapnice, ukoliko je brzina pare na ulazu manja od brzine zvuka,
postiu brzine (viestruko) vee od brzine zvuka. (Zato? O tome emo govoriti na
diplomskom studiju.)
Poto je para ekspandirala u sapnici, postigavi odreenu brzinu, dovodi se meu
lopatice rotora, Slika 3-12. Para struji preko lopatica rotora, povrina koje su
konkavno zakrivljene, Slika 3-15. (Otuda i naziv lopatica.) Prema prvom
Newtonovom aksiomu mlaz bi pare zadrao prvotni smjer strujanja da na njega ne
djeluje lopatica silom, prema drugom Newtonovom aksiomu, skreui ga sa smjera
strujanja. (Radi se o centripetalnoj sili ija je jakost upravno razmjerna kvadratu brzine
klizanja estice fluida du lopatice.) Silom jednakog iznosa no suprotnog smjera,
prema treem Newtonovom aksiomu, mlaz pare djeluje na lopaticu. Budui da je
lopatica privrena na vratilo turbine, ta sila izaziva (momentom) okretanje vratila:
sila djeluje na putu, obavlja se dakle mehaniki rad na raun kinetike energije mlaza
pare.
mlaz pare
sila k
ojom
djelu
lopati
je na
ca
esti
cu flu
ida
estica fluida
(pare)
dm
sila k
ojom
estic
djelu
a flui
je na
da
lopat
icu
mlaz pare
Slika 3-15 Oblik lopatice i sila to djeluje na lopaticu

Sila krak sile = moment = M = F r (ako je F = konst., M = konst. jer je r = konst.)
M
Dobivamo: F
i dalje, budui da sila djeluje na putu s koji je povezan s
r
93
r rotora turbine, s 2r n
M
W F s
2r n 2 n M J .
r
radijusom
(n
broj
okretaja
vratila),
Snaga mehanikog rada turbine koji se sinkronom generatoru predaje pomou vratila
tada je
dW
W 2 n M W
dt
gdje je n broj okretaja vratila turbine u jedinici vremena (jednoj sekundi).
Uobiajeno se takav mehaniki rad, koji se pomou vratila pogonskog stroja predaje u
okolicu, sinkronom generatoru primjerice, naziva tehnikim radom.
Zato para struji kroz turbinu? Otkuda se namiruje potrebiti rad strujanja? Para struji
zbog razlike tlakova: tlak je pare na ulazu u turbinu (jako) visok, to je tlak koji vlada u
parnom kotlu termoelektrane: pulaz pPK. S druge strane, tlak je pare na izlazu iz
turbine (jako) nizak, manji od tlaka okolice (okolnog zraka /atmosfere/), pok 1 bar.
Kako je to mogue? Jasno je zato se tlak pare to struji kroz turbinu smanjuje: para
ekspandira a da joj se pritom ne dovodi toplinska energija. No kako ekspandira do
tlaka manjeg od tlaka okolice (okolnog zraka)?
Da bi se dobio to vei mehaniki rad, a on je proporcionalan, to emo pokazati,
pizlaz
razlici tlakova na ulazu i izlazu iz turbine: wturbine -
vdp , para se, nakon to je izala
pulaz
iz turbine, dovodi u posebno pripremljen ureaj, nazvan kondenzatorom, koji je

zrakoprazan, i u kojemu se para to pristie kondenzira (ukapljuje) djelovanjem
rashladne vode iz okolice (vode rijeke, jezera ili mora), koja toplinsku energiju
(transformiranu unutranju kaloriku energiju vodene pare) odvodi u okolicu: qodv
[J/kg]. Zbog kondenzacije pare u kondenzatoru vlada vrlo mali tlak: pkon, i do 0,02
bara, koji ovisi o temperaturi rashladne vode (temperaturi okolice), Slika 3-11.
Radi se o odnosu tlaka i temperature zasienja (vrelita na tom tlaku); temperature kod koje
zapoinje proces kondenzacije: prijelaz plinovitog u tekue (kapljevito) agregatno stanje.
Je li postizanje niskog tlaka pare na izlazu iz turbine jedini razlog ugradnje (skupog)
kondenzatora u termoelektranu? Zato se para kondenzira, zato se u okolicu odvodi
toplinska energija?
Pri transformaciji se unutranje kalorike energije u mehaniki rad, to je
meutransformacija za pretvorbu u elektrinu energiju, zahtijeva, u skladu s drugim
glavnim stavkom termodinamike, odvoenje znatnih koliina toplinske energije u
okolicu. Zato? Govorili smo o tome, svaka se energija sastoji iz eksergije i anergije. U
procesima se pretvorbe jednih oblika energije u druge u termoelektranama zapravo
odvaja eksergija energije od anergije energije: eksergija sudjeluje dalje u najrazliitijim
energetskim transformacijama, a anergija se, u obliku toplinske energije (prijelazni
oblik energije), na temperaturi i tlaku okolice, odvodi u okolicu.
94
Radi se o velikim iznosima anergije (energije). Primjerice, za proizvodnju 1000 MW elektrine snage
potrebno je posredovanjem kondenzatora odvesti u okolicu od 1380 do 2 100 MW toplinske snage,
ovisno o tipu termoelektrane. Je li mogui proces u kojem bi para u parnoj turbini ekspandirala u
okolicu, dakle, do tlaka okolnog zraka? Dakako, s tehnikog je stajalita posve svejedno do kojeg
tlaka ekspandira para u parnoj turbini. Meutim, takav bi proces bio viestruko loiji od procesa s
kondenzatorom. Prvo, izlazni bi tlak pare bio 1 bar umjesto 0,02 bara do 0,06 bara, to je podruje
uobiajenih tlakova u kondenzatoru: zbog toga bi i mehaniki rad turbine bio mnogo manji. Dalje,
velike koliine pare odvedene iz turbine u okolicu bile bi nepodnoljive u okolici (nekoliko tisua tona
pare na sat iz velikih turbina) jer bi joj temperatura na izlazu iz turbine bila oko 100 oC i
kondenzacija bi se odvijala u neposrednoj i daljoj okolici takvog postrojenja: kia bi ne prestajui
padala poplavljujui okolicu. Konano, postoji (barem) jo jedan razlog zbog kojeg se spomenuta
mogunost ne realizira: vodu isputenu iz parnog kotla u obliku pare treba nadoknaivati kako bi se
proces proizvodnje elektrine energije mogao kontinuirano odvijati. S obzirom na poplave u okolici
termoelektrane, to ne bi trebao (barem naelno) biti problem. Meutim, voda koja se nalazi u prirodi
(podzemna i izvorska voda, voda iz vodotoka, jezerska i morska voda), ne moe se, bez odgovarajue
pripreme, upotrijebiti u kotlovima termoelektrana. Voda u prirodi nije naime kemijski ista i redovito
sadri grube neistoe (plivajui i lebdei sastojci te sastojci koji se taloe), koloidne neistoe (minerale i
organske tvari) i molekularne neistoe (otopljene soli, kiseline i plinovi). Pojna voda, to je voda
koja se dovodi u kotao, i kotlovska voda, to je voda koja se nalazi u kotlu, mora biti oiena; sve
spomenute neistoe moraju biti uklonjene. U protivnom, taloenje na ogrjevnim povrinama koje su u
dodiru s vodom ili parom, te korozija svih dijelova u krugu voda-para brzo bi onemoguili odvijanje
energetskih procesa u termoelektrani. Priprema vode meutim kota; zbog toga se, jednom
pripremljena koliina vode, neophodna za odvijanje procesa proizvodnje elektrine energije, nastoji
zadrati stalno u krugu parni kotao turbina kondenzator parni kotao. Nadoknauju se
pritom samo (relativno mali) gubici nastali u obliku supare (otparka) na izlazu iz otplinjaa i iz
(labirintnih) brtvenica turbine, zatim za paru koja se troi za otpuhivanje ae u kotlu, za uzimanje
uzoraka vode te pri stavljanju u pogon i obustavljanju pogona. Drugim rijeima, isputanje pare u
okolicu ne dolazi u obzir. Zato, meutim, budimo pametni, ne bismo postupili ovako: neka para iz
parne turbine odlazi u kondenzator (golemi zrakoprazni prostor), ali nemojmo je kondenzirati
odvoenjem toplinske energije u okolicu (time izbjegavamo toplinsko optereenje okolice), ve je
kompresorom (jer moramo obaviti rad kako bismo paru utisnuli u kotao u kome se voda nalazi pod
vrlo visokim tlakom) vratimo u kotao? Svjesni smo, jer se para sada ne kondenzira u kondenzatoru,
u kondenzatoru bi vladao tlak (mnogo) vii od tlaka okolice te bismo, posljedino, dobivali manje
mehanikog rada, no, sumarno, ne bi li takav proces svejedno bio energetski povoljniji, ekoloki
prihvatljiviji?
Odgovarajui na pitanje, odgovorimo prvo na ovo pitanje: elimo li jednom kilogramu vode
(kapljevine), koja se u cilindru sa stapom nalazi na temperaturi okolice i pod tlakom od 1 bara,
povisiti tlak na, recimo, 300 bara, i zatim jednom kilogramu zraka (plina) na temperaturi okolice i
pod tlakom od 1 bara isto tako povisiti tlak na 300 bara, u kojem emo sluaju potroiti vie
mehanikog rada? to je lake komprimirati: vodu ili zrak?
99,99 % upitanih odgovorit e: zrak. Drugim rijeima, s manje emo rada (muke, energije)
komprimirati zrak (plin).
Tono? Ne, nije. 1 kg vode, odnosno 1 kg plina, zatvoreni je sustav na kojem obavljamo (mehaniki)
rad djelujui silom na pominu granicu (stap) sustava, komprimirajui ga (poveavajui mu tlak
/unutranju kaloriku energiju u koju se pretvara (pretvorio) obavljeni rad/). Prejudiciramo, o tome
emo detaljno govoriti, na sustavu obavljamo tzv. mehaniki rad promjene volumena koji je
v2
proporcionalan izrazu
pdv gdje je v
iznos specifinog volumena (promatramo sustav mase jednog
v1
95
V m3
[
]) sustava kada je sustav izloen tlaku od 1bara, a v2 specifini volumen
m kg
sustava pod tlakom od 300 bara.
Voda (tekuina, kapljevina) praktiki je nestlaiva (nestiljiva, nekompresibilna): v2v1 0.
Posljedino, rad je komprimiranja vode (jako) malen. S druge strane, plinovi su (jako) kompresibilni
(stiljivi, stlaivi), v2-v1 veliina je velikog iznosa, pa je i rad koji treba uloiti kako bi se plinu povisio
tlak jako, jako velik u usporedbi s radom utroenim na kompresiju tekuine (kapljevine). Drugim
rijeima, rad koji bi se troio na kompresiju pare bio bi toliki da se opisani proces ne bi isplatio.
(Pritom bi u okolicu prelazila i velika koliina toplinske energije.) Zbog toga se u termoelektrani
para, koja je svu svoju eksergiju (najvei dio) predala u parnoj turbini, kondenzira da bi pojnom
pumpom bila vraena u parni kotao. Pumpom se, uz utroak mehanikog rada, zanemariv prema
koliini mehanikog rada koji dobavlja parna turbina, vodi (kondenzatu) pod niskim tlakom, to
vlada u kondenzatoru, povisuje tlak do iznosa tlaka u parnom kotlu.
kilograma: v
Prostor je kondenzatora zrakoprazan, no, zbog nemogunosti potpunog brtvljenja, u

kondenzator stalno prodire neto zraka, to u njemu izaziva porast tlaka budui da se
zrak ne kondenzira pri temperaturama koje vladaju u kondenzatoru. (Taj se zrak zbog
toga mora uklanjati iz kondenzatora.)
Kondenzator je izmjenjiva topline kojemu se s jedne strane dovodi para, a s druge
rashladna voda to, strujei kroz cijevi u kondenzatoru, Slika 3-10, od pare preuzima
toliko unutranje kalorike energije (koja je najveim dijelom anergija) koliko je
dovoljno da se para potpuno kondenzira. Para i kondenzat (voda nastala
kondenzacijom vodene pare) odijeljeni su od rashladne vode, mada je mogue izvesti
kondenzator u kojemu se para mijea s rashladnom vodom. (Takvi se kondenzatori
planiraju za podruja s malim koliinama rashladne vode.)
Nije, meutim, kondenzatoru jedini zadatak osigurati kondenzaciju ekspandirane pare.
Osim te pare kondenzator preuzima i paru koja za vrijeme pokretanja i obustavljanja
rada termoelektrane ne prolazi kroz turbinu kao i paru u poetnim trenucima kad se
naglo smanji optereenje parne turbine (prestanu se koristiti elektrinom energijom
veliki potroai), pa se dio pare, koji ne e ekspandirati u turbini (treba smanjiti
koliinu pare to se dovodi u turbinu, kako bi se smanjila i koliina proizvedenog
mehanikog rada, budui da se smanjila potreba za elektrinom energijom), odvodi
kroz (sigurnosni) ventil, u kojem se para priguuje (snizuje joj se tlak), odmah u
kondenzator. Zbog toga se kondenzator mora tako dimenzionirati da bude sposoban
preuzeti onu koliinu pare koja, u najnepovoljnijem sluaju, donosi u kondenzator
priblino dvostruko vie energije nego za vrijeme maksimalnog optereenja u
normalnom pogonu.
Ako se kondenzatoru dovodi uvijek svjea voda iz vodotoka, jezera ili mora, to je
protono hlaenje koje se upotrebljava kad ima dostatno vode. Naime, za dananje
su snage termoelektrana potrebne velike koliine vode koje protjeu rashladnim
sustavom kondenzatora: od 90 litara (0,09 m3) do 360 litara (0,36 m3) vode po kWh,
ovisno o tipu termoelektrane, o doputenom povienju temperature rashladne vode i
sl., odnosno, termoelektrana snage 1.000 MW treba od 25 do 100 m3/s vode za
kondenziranje vodene pare u kondenzatoru. Rije je dakle o koliinama vode koje
protjeu velikim rijekama jer se mora raunati da valja osigurati vodu za hlaenje i u
najsunijim razdobljima. Odvoenje toplinske energije iz kondenzatora povezano je s
porastom temperature rashladne vode koja se vraa u vodotok (toplinska energija koja
96
s vodene pare prelazi u kondenzatoru na rashladnu vodu pretvara se u unutranju

kaloriku energiju rashladne vode vanjska je manifestacija porast temperature
rashladne vode), te je ono toplinsko (termiko) optereenje vodotoka, s (ponekad)
negativnim posljedicama na kemijska svojstva vode i na ivot u njoj.
Sva se energija, naglaavamo, u energetskim pretvorbama i procesima, pretvara konano u anergiju
koja u obliku toplinske energije prelazi u okolicu. Kad se promatraju pojedinani energetski procesi,
prihvatljivo je smatrati da je stanje okolice konstantno (Tok = konst, pok = konst.) ili, to ima isto
znaenje, da taj proces ne utjee na stanje okolice. U naim matematikim modelima, kako bi
prorauni bili to jednostavniji, postupamo uvijek tako. U realnosti, meutim, ta pretpostavka nije
ispunjena kad se razmatraju sve energetske transformacije to se danas ostvaruju (primjerice u
termoelektranama) a pogotovo one u budunosti. Npr., temperatura se vode rijeke Save, iz koje se
uzima voda za kondenzator nuklearne elektrane Krko, zbog toga (bitno) mijenja. Kako se ne bi
ugrozio ivot u rijeci, flora i fauna, temperatura se vode u rijeci, prije i poslije nuklearne elektrane, ne
smije razlikovati vie od 3oC (3K), a temperatura vode ne smije prijei 28 oC. U suprotnom, u
situacijama kada je smanjen protok Save pa bi zbog toga temperatura rijeke porasla za vie od 3 oC,
kondenzator se mora hladiti (i) vodom u (zatvorenom) krunom ciklusu koja se pak hladi u
rashladnim tornjevima.
Protono je hlaenje kondenzatora parne turbine najpovoljnije kako s obzirom na
potrebne investicije tako i s obzirom na stupanj djelovanja termoelektrane. Rashladna
voda samo jednom prolazi kroz kondenzator i zagrijana vraa se u vodotok, jezero ili
more. Mogunosti su meutim hlaenja vodom iz rijeka vrlo ograniene ili zbog
nedostatnih protoka ili zbog ogranienja doputenim porastom temperature. Takva se
ogranienja pojavljuju i pri upotrebi jezerske vode. Za hlaenje morskom vodom
normalno nema ogranienja zbog porasta temperature na irem podruju, iako se
mogu pojaviti nedoputena zagrijavanja u neposrednoj blizini termoelektrana.
Upotreba morske vode meutim zahtijeva vee investicije, jer cijeli rashladni sustav
mora biti otporan na koroziju, a valja sprijeiti i rast alga i koljki. Zbog toga se sve
ee izvodi povratno hlaenje kondenzata parne turbine u kojem se ista voda
ponovno vraa u kondenzator poto se ohladila u rashladnom tornju ili u posebnom
izmjenjivau topline. Danas se izvode vlani rashladni tornjevi s prirodnim i prisilnim
strujanjem zraka, suhi rashladni tornjevi s prirodnim i prisilnim strujanjem zraka, te
zrani kondenzatori. Dakako, i takav nain odvoenja anergije iz termoelektrane
utjee na okoli. Npr., u vlanom tornju s prirodnim strujanjem zraka zagrijana se
voda iz kondenzatora dovodi u toranj nekoliko metara iznad osnovice, tamo se
raspruje u sitne kapljice koje padaju na prepreke koje omoguuju bolju izmjenu
topline izmeu vode i zraka to zbog uzgona struji prema vrhu tornja. (I o uzgonu
emo detaljno govoriti kasnije, u iduem udbeniku.) Voda se hladi isparivanjem 1 do
2% vode koja krui u zasebnom rashladnom sustavu, te prijelazom topline od vode
na zrak. Smjesa zraka i vodene pare izlazi na vrhu tornja i die se uvis jer joj je
temperatura via od temperature okolnog zraka; ubrzo postaje vidljiva zbog
kondenzacije vodene pare. Ta kondenzirana vodena para poveava koliinu oborina u
smjeru vjetra, dok oblaci vodene pare iz rashladnih tornjeva pridonose nastanku magli
te leda na cestama i dalekovodima u blizini tornjeva zimi. Konano, svojim
glomaznim dimenzijama tornjevi mijenjaju krajolik: za termoelektranu snage 800 do 1
300 MW potreban je rashladni toranj visok 130 do 170 metara, s promjerom osnovice
od 100 do 130 metara; nuklearna elektrana Krko ima 12 rashladnih tornjeva, Slika
3-16.)
97
Slika 3-16 Nuklearna elektrana Krko

U prvim su se poecima termoelektrane koristile stapnim parnim strojevima, Slika
3-17.
Slika 3-17 Stapni parni stroj

S rastom snage termoelektrana parne su turbine istisnule stapne strojeve, Slika 3-18.
98
Slika 3-18 Rotor parne turbine

Zato? Snaga je jednaka produktu sile i brzine: P = F c . Sila je pak jednaka
produktu mase i akceleracije: F m a. Prema tome s velikom snagom raspolaemo

raspolaemo li s velikom silom i/ili brzinom, odnosno, s velikom masom i/ili

akceleracijom: P = m a c . Brzina je i akceleracija stapnog stroja ograniena velikim
naprezanjima, kojim su izvrgnuti pokretni dijelovi stroja, zbog promjene smjera
kretanja te usporavanja i ubrzavanja koja se vrlo brzo smjenjuju. Velika se snaga
stapnog stroja moe stoga postii samo ukoliko je velike mase (sila je stapnog stroja
jednaka umnoku tlaka u cilindru stroja i plotine povrine stapa - to vei tlak i/ili
povrina stapa to vea sila): dizelski su motori veih snaga visoki poput trokatnice.
Nasuprot tome, mehaniko je naprezanje pokretnih dijelova turbina (koje se nazivaju i
turbostrojevima, strojevima pokretanim strujanjem fluida), jednoliko. Rotor se turbine
jednoliko okree i nema dijelova koji su izvrgnuti promjeni smjera gibanja. Zbog toga
su postizive velike brzine vrtnje i time snage ne na raun velikih masa. To je glavna
prednost tih strojeva pred stapnim. Nedostatak im je to su dijelovi s lopaticama
skuplji od cilindra, stapa i ventila. To naroito vrijedi za strojeve male snage, pa se oni
danas do reda veliine od oko 1 MW (osim iznimnih sluajeva termoelektrane u
zabaenim krajevima nepokrivenim elektroenergetskim sustavom u kojima dizel
motori mogu biti snage i do 30 MW) grade kao stapni strojevi.
Iznad te granice (1MW) najee se upotrebljavaju turbostrojevi, a oni su to

ekonominiji to im je snaga vea. (Naravno da se ponekad izrauju i turbostrojevi vrlo malih
snaga, zbog posebnih zahtjeva.)
Glede stapnih parnih strojeva, spomenimo, njihova uporaba moe biti opravdana
samo kad je za tehnoloki proces uz mehaniki rad ili elektrinu energiju potrebna i
para relativno niskog tlaka, ali i to samo onda ako je rije o malim snagama. Smatra se
da do 200 kW stapni parni stroj ima prednost, od 200 do 1 000 kW on se moe
usporeivati s parnom turbinom, a za snage vee od 1 000 kW povoljnija je parna
turbina.
Zavrili smo time kvalitativni opis energetskih pretvorbi u klasinoj termoelektrani.
Da bismo, meutim, ustanovili koliko ugljena, nafte, odnosno plina treba izgorjeti u
termoelektrani odreene elektrine snage, recimo 5000 MW, koliko vode (vodene
99
pare) treba pritom sudjelovati u pretvorbama i procesima, pod kojim tlakom i

temperaturom, koliko toplinske energije treba odvesti u okolicu, koliko rashladne
vode treba strujati kroz kondenzator itd., itd., termoelektranu emo promatrati prvo
kao zatvoreni sustav, a zatim kao sklop otvorenih sustava. Masa je takvih sustava fluid
(voda, odnosno vodena para, ili plin), podvrgnut razliitim energetskim pretvorbama i
procesima. Pritom fluid (masa sustava) preuzima energiju, pohranjuje je, prenosi,
pretvara i konano predaje u okolicu (drugim sustavima). Ono to se dogaa sa
sustavima, zatvorenim i otvorenima, analizirat emo primjenom 6 jednadbi: 4
principa ouvanja, princip rasta entropije i jednadba stanja idealnog fluida (plina),
budui da se, bez obzira na vrstu dogaaja, svi dogaaji (pretvorbe i procesi) svode na
izmjenu energije izmeu sustava i okolice. (Masa je samo oblik energije.) Radi se o
ovim jednadbama:
(1) analitiki oblik principa ouvanja mase (Masa ne moe nestati, niti ni iz ega nastati, samo
se njezin sastav moe mijenjati iz jednog oblika u drugi. Postoji vie analitikih oblika principa
ukljui li se i strujanje fluida u razmatranja.)
(2) analitiki oblik principa ouvanja energije (Energija se ne moe ni stvoriti ni unititi.
Analitiki oblik tog principa naziva se 1. glavnim stavkom termodinamike. Postoji vie
analitikih oblika promatramo li strujanje fluida.)
(3) analitiki oblik principa ouvanja koliine gibanja (Postoji vie analitikih oblika
principa: morat emo ih izvesti za strujanje fluida.)
(4) analitiki oblik principa ouvanja momenta koliine gibanja (Postoji vie analitikih
oblika principa: morat emo ih izvesti za strujanje fluida.)
(5) analitiki oblik principa rasta entropije (Entropija se ne moe unititi ali se moe stvoriti.
Analitiki oblik tog principa naziva se 2. glavnim stavkom termodinamike. Postoji vie
analitikih oblika ukljui li se i strujanje fluida.) i
(6) jednadba stanja idealnog fluida (plina).
Te principe koji se, u Fizici kakvu poznajete, primjenjuju na konstantnu i poznatu
koliinu mase, dakle na zatvoreni sustav, morat emo prilagodi za promatranja
dogaanja s otvorenim sustavima kroz koje struji fluid (beskonaan niz materijalnih
estica) esto nepoznate koliine mase koja se trenutano nalazi u otvorenom sustavu
odnosno koja ustrujava u ili istrujava iz otvorenog sustava preko dijelova granice
sustava prijelaznih za masu.
Na poetku promatranja, meutim, pojednostavnit emo nae analize. Zanimat e nas
samo energetske transformacije, a ne i veliine sila koje pritom djeluju. Koristit emo
se stoga s dva principa ouvanja (principima ouvanja mase i energije), principom
rasta entropije i jednadbom stanja idealnog fluida (plina). (Kasnije, na 4. godini
studija, odnosno 1. godini diplomskog studija, kad emo odreivati i sile i jakosti tih
sila, sluit emo se i s preostala dva principa.) Nadalje, kad emo promatrati
energetske pretvorbe i procese to se odvijaju u otvorenim sustavima, promatrat emo
na poetku samo (vrlo) specijalne procese: tzv. jednodimenzionalne, stacionarne,
strujne procese. U tom sluaju, bez obzira radi li se o zatvorenom ili otvorenom
sustavu, smatrat emo da sustav sadri samo 1kg mase (zatvoreni sustav) odnosno,
promatrat emo to se dogaa s 1 kg fluida to struji kroz otvoreni sustav.
100
Obrazloili smo zato tako postupamo kad moemo tako postupati: dobivamo ope izraze koji
vrijede za bilo koji zatvoreni sustav ili otvoreni sustav u kojemu se odvijaju jednodimenzionalni,
stacionarni, strujni procesi. Te ope izraze mnoimo onda s masom promatranog sustava kako bismo
dobili izraze to vrijede za pojedinane sustave. Osim toga, sve ekstenzivne fizikalne veliine postaju
tako intenzivnima, neovisnima o masi.
3.1.1 Termoelektrana kao zatvoreni sustav
U termoelektrani ista koliina vode, odnosno vodene pare, u prvom priblienju, krui
(struji, cirkulira) u zatvorenom krugu: parni kotao parna turbina kondenzator
parni kotao, pa cijelu termoelektranu moemo smatrati zatvorenim sustavom budui
da zatvoreni sustav karakteriziraju granice nepropusne za masu. Samim time, jer
vrijedi princip ouvanja mase, masa je zatvorenog sustava konstantna i poznata (lako
ju je izraunati odnosno izmjeriti).
Analizirat emo sada to se dogaa s tom masom primjenjujui spomenute jednadbe.
3.1.1.1 Princip ouvanja mase za zatvoreni sustav
Kako glasi analitiki oblik principa ouvanja mase za zatvoreni sustav (ZS)?
mZS = konst. [kg], dmZS/dt = 0 [kg/s]
[3.1]
Dakle, princip ouvanja mase za zatvoreni sustav izrie da je masa zatvorenog sustava
nepromjenjiva (konstantna) u vremenu.
3.1.1.2 Princip ouvanja energije za zatvoreni sustav
Kako glasi njegov analitiki oblik?
Odgovorimo na to pitanje pitajui se kako zatvoreni sustav moe meudjelovati
(komunicirati) sa svojom okolicom?
Oito, samo izmjenjujui energiju (prijelazne oblike energije):
mehaniki rad i/ili
toplinsku energiju koji se mogu bilo dovoditi bilo odvoditi iz sustava i/ili
rad trenja koji se, uvjerit emo se, samo dovodi u sustav; sustav ga ne moe
predavati u okolicu. (Rad je trenja dakako samo oblik mehanikog rada. Kao i rad
strujanja, odnosno i mehaniki rad promjene volumena. Zbog njihovih se specifinosti
naglaavaju njihovi nazivi.)
Jer se rad trenja samo dovodi u sustav, rad je trenja uvijek negativan. U naim emo
razmatranjima energetskih pretvorbi i procesa meutim, u veini analiza, rad trenja
zanemariti; u odnosu na koliine drugih oblika energije njegova je veliina neznatna.
Kako se mogu izmjenjivati prijelazni oblici energije izmeu zatvorenog sustava i
njegove okolice?
101
Samo (uvjerit emo se)

posredovanjem sile u obliku mehanikog rada (najee mehanikog rada
promjene volumena) i rada trenja; i
posredovanjem razlike u temperaturi sustava i okolice u obliku toplinske
energije, to emo pokazati.
Takva e meudjelovanja biti odreena i ograniena principom ouvanja energije.
Pogledajmo prvo to se dogaa kada sila djeluje na zatvoreni sustav obavljajui rad na
(nekom) putu? Na granicu krutog sustava, zasad. (Volumen je sustava konstantan,
oblik sustava nepromjenjiv. Sila dakle, djelujui na sustav, ne deformira ga niti rotira
oko neke (trenutane) osi ili toke.) Sila obavlja rad, odnosno, druga mogunost,
sustav obavlja rad svladavajui silu. to se pritom dogaa? Mijenja se mehanika
energija sustava: kinetika, potencijalna, elastina energija i energija rotacije u
najopenitijem sluaju. U sluajevima, meutim, koje emo promatrati, mijenjat e se
samo poloaj u prostoru i brzina sustava, odnosno potencijalna i kinetika energija
sustava; time pojednostavnjujemo ilustraciju odnosa ne gubei nita od biti fizikalne
slike dogaanja:

1
W12 =- F ds = m g z 2 z1 c22 c12
2
2
[3.2]
(Promatramo sustav ija je masa m kg, a minus je predznak dogovoren.)

Prvi lan izraza [3.2] predstavlja promjenu potencijalne, a drugi lan promjenu
kinetike energije pohranjenih u sustavu kao cjelini. Ako je npr. z2 > z1 i c2 > c1, desna
e strana [3.2] biti negativna, pa e vrijednost mehanikog rada W12 biti negativna, to
znai da je energija dovedena u sustav (mehaniki je rad predan sustavu, rad je
obavljen na sustavu), jer je poveana akumulirana koliina potencijalne i kinetike
energije. Suprotno, ako je z2 < z1 i c2 < c1, desna e strana [3.2] postati pozitivna, pa e
vrijednost W12 biti pozitivna, to znai da sustav predaje mehaniki rad (sustav obavlja
rad pretvorbom iz potencijalne i kinetike energije) i pritom mu se smanjuje koliina
akumulirane potencijalne i kinetike energije. Naravno da su mogue i bilo kakve
promjene z i c, pa o predznaku desne strane [3.2] ovisi je li mehaniki rad doveden ili
odveden: je li sustav obavio rad ili je na sustavu (nad sustavom) obavljen rad.
(Mehaniki rad moemo dakle promatrati i kao transfer (prijelaz) energije (mehanike energije) na
sustav ili sa sustava koji je ekvivalentan djelovanju sile na putu.)
to ako sustav miruje? Ako je c1 = c2 = 0 i ako u cjelini ne mijenja poloaj, z1 = z2 =
konst? Moe li takav sustav obaviti rad, odnosno, moe li rad biti obavljen na takvom
sustavu?
Da, djeluju li sile (njihove komponente) okomito na njegove granice i pritom se pojavi
pomak granica sustava i s tim i promjena volumena sustava. Mehaniki rad koji je
posljedica takve promjene naziva se mehanikim radom promjene volumena. Da
se odredi mehaniki rad promjene volumena, promatra se plin zatvoren u cilindru s
pominim stapom, Slika 3-19.
102
granica sustava
A
ds = dV / A
A ds = dV
Slika 3-19 Odreivanje mehanikog rada promjene volumena

Plin predstavlja zatvoreni sustav. Njegovo je stanje odreeno dvjema veliinama
stanja: tlakom p i specifinim volumenom v. U svakom stanju ravnotee mora
djelovanju tlaka plina p biti suprotstavljena sila F kojom stap djeluje na plin. Ta je sila
okomita na stap i iznosi F = pA (pokazat emo to kad emo govoriti o tome to je
tlak), gdje je A povrina stapa to dolazi u kontakt s plinom. (Nije li sila okomita na
stap, rastavlja se na okomitu i tangencijalnu komponentu. U tom je sluaju sila

F Fn okomita komponenta promatrane sile.) Pomakne li se stap za ds, Slika 3-19,
pomaknut e se i hvatite sile F , to odgovara obavljanju rada:

dW = - F ds = -F ds cos = -F ds cos180o = F ds = pAds = pdV [J]
[3.3]
gdje je Ads promjena volumena plina, dV, jer se stap pomaknuo za ds.
Pomak je hvatita sile u smjeru suprotnom smjeru gibanja hvatita sile to znai da sustav obavlja
mehaniki rad promjene volumena. Potrebno je napomenuti da relacija [3.3] vrijedi samo kad je
promatrani sustav u stanju ravnotee, to znai da su razlike veliina stanja u sustavu zanemarivo
malene. To je ispunjeno uvijek kad je brzina stapa malena prema brzini zvuka u promatranom
plinu. Budui da se brzina zvuka u plinu kree izmeu 300 i 1.000 m/s, to ovisi o vrsti plina i
njegovoj temperaturi, postavljeni je uvjet ispunjen i u najbrim stapnim strojevima.
Uz poznatu ovisnost promjene tlaka o promjeni volumena, krivulja a Slika 3-20,
mogue je integriranjem izraza [3.3] izmeu poetnog stanja 1 (trenutak kad sustav
poinje svladavati silu na putu) i konanog stanja 2 (trenutak kad sustav prestaje
svladavati silu na putu), iz relacije
2
W12 =
pdV
V2
pdV
[J]
[3.4]
V1
odrediti mehaniki rad promjene volumena. Valja istaknuti da se oznaka stanja (1 ili 2)
odnosi na obje veliine stanja. To znai da npr. stanju 1 odgovara tlak p1 i volumen
V1. Prikaemo li mehaniki rad za jedinicu mase plina (1 kg) u cilindru, dobivamo:
W12
= w12 =
m
p
1
dV
=
m
v2
v1
pdv
pdv [J/kg]
103
[3.5]
Pritom je m masa (kg) plina u sustavu (cilindru).

p [bar]
V2
pdV
p1
V1
(a), V2
(b), V2
(a), V1
(b), V1
pdV pdV
b
p
2
p2
dV
V1
(1)
V2 V [m ]
(2)
Slika 3-20 Prikaz odreivanja mehanikog rada promjenom volumena

Povrina ispod krivulje a (Slika 3-20) upravo je jednaka vrijednosti integrala [3.4],
odnosno mehanikom radu koji je obavio plin poveanjem volumena od V1 na V2,
moemo li zanemariti silu trenja to djeluje na stap prigodom pomicanja stapa.
Koliina mehanikog rada ovisi, dakle, ne samo o poetnom i konanom stanju nego i
o promjenama izmeu tih krajnjih vrijednosti. Uz drukiju ovisnost promjene tlaka o
promjeni volumena, krivulja b Slika 3-20, dobili bismo razliitu koliinu mehanikog
rada. Drugim rijeima, dw = pdv nije totalni diferencijal, mehaniki rad promjene
volumena nije veliina stanja: ovisi ne samo o stanju sustava ve i kako je sustav
doao u to stanje. Diferencijal mehanikog rada promjene volumena dw nije totalni
diferencijal (morali bismo upotrijebiti drugu oznaku):
2
dw w
w1 , nego je dw w12 .
1
Uobiajeno rabe se slova ili . Trebali bismo dakle pisati w ili w. Budui da smo
slovo ve rezervirali, a slovo nespretno izgleda, slovom d obiljeavat emo i
diferencijale fizikalnih veliina koje nisu veliine stanja, koje, dakle, nemaju svojstvo
totalnog diferencijala, znajui, meutim, (nepogreivo) kada se radi a kada ne radi o
veliini stanja.
Zbog istog razloga, brzinu emo oznaavati slovom c ( c ) a ne v ( v ), koje smo rezervirali za
specifini volumen, itd. Bit e jo slinih nespretnosti: previe je fizikalnih veliina koje emo
razmatrati, a premalo pogodnih slova kojima ih moemo oznaiti. No, uvijek emo na vrijeme
upozoriti na oznake koje smo prihvatili.
Zato mehaniki rad promjene volumena nije veliina stanja, zato dw nije totalni
diferencijal? Zato jer tlak nije samo funkcija volumena: p f(v). Tlak je funkcija
volumena i temperature: p = f(v,T). Nije li poznat proces ekspanzije (ili kompresije)
plina, drugim rijeima, nije li poznata krivulja promjene tlaka o promjeni volumena,
ako put nije zadan, nije poznata ni druga veliina, temperatura, ne moemo rijeiti
integral, [3.4] odnosno [3.5], nije nam poznata ovisnost tlaka o volumenu. Tek kad
poznajemo proces (put), p = f(v,T), integral je rjeiv. S druge strane, unutranja je
104
kalorika energija idealnog plina, pokazat emo to, funkcija samo temperature, U[J] ili
u[J/kg] = f(T), pa je zato unutranja je kalorika energija veliina stanja; dU, odnosno
du, totalni su diferencijali. Vrijedi dakle:
2
dU
1
= U2 U1, odnosno du = u2 u1.

1
Ako se promjene stanja dogaaju, ako se proces odvija uz poveanje volumena (dV,
odnosno dv > 0), govori se tada o ekspanziji plina pa one teku od 1 prema 2 i
mehaniki je rad pozitivan, sustav obavlja rad.
Na raun kojeg (kojih) oblika energije? Sustav miruje, ne radi se, oito, ni o kinetikoj ni
potencijalnoj energiji.
Proces se, meutim, moe odvijati i uz smanjenje volumena, crtkana strjelica Slika
3-20. Tada je dV < 0 (dv < 0), pa se govori o kompresiji plina, a promjene stanja teku
od 2 prema 1. Mehaniki je rad negativan, ali se i opet odreuje iz integrala [3.5]
odnosno [3.4] i proporcionalan je povrini ispod krivulje, Slika 3-20. (Jednak je
povrini, ukoliko moemo zanemariti trenje to se javlja za vrijeme procesa.)
Mehaniki je rad negativan, dakle, dovodi se u sustav, predaje se sustavu, odnosno sila
obavlja mehaniki rad na sustavu.
U koji se oblik energije pretvara mehaniki rad miruje li sustav u prostoru?
to ako zatvoreni sustav miruje ne mijenjajui svoj poloaj u prostoru i ne mijenjajui
volumen? Moe li i u tom sluaju sustav izmjenjivati energiju (mehaniki rad) s
okolicom?
Da, djeluje li tangencijalna sila (sila trenja, trenje) na sustav. Ilustrirajmo to ovako.
Promatrajmo zatvoreni sustav nepominih stijenki (kruti spremnik) u kojemu se nalazi
plin, Slika 3-21.
wRT12
V = konst.
Slika 3-21 Dovoenje rada trenja u mirujui zatvoreni sustav rotacijom ploice u
plinu
Uvedemo li u spremnik osovinu s privrenom ploicom, koja se okree, u sustav e
se dovoditi mehaniki rad (tehniki rad) jer u svakom plinu (fluidu) nastaje trenje
meu molekulama koje se suprotstavlja okretanju ploice. Da bi se ploica okretala
treba svladavati silu trenja na putu okretanja ploice, treba obavljati mehaniki rad,
105
mehaniki se rad dovodi u sustav. Budui da se volumen sustava ne mijenja, ne

pojavljuje se dakle mehaniki rad kao posljedica promjene volumena. Takav je
mehaniki rad nazvan radom trenja jer je posljedica sila trenja.
U mirujui se zatvoreni sustav prema tome mehaniki rad moe dovesti kao
mehaniki rad promjene volumena i/ili kao rad trenja, slika 3-22. Ukupno je dovedeni
mehaniki rad tada jednak njihovom zbroju:
v2
w12 =
pdv + w
RT12
[J/kg]
[3.6]
v1
Tu je wRT12 [J/kg] rad trenja pri promjeni stanja od stanja 1 do stanja 2.

V2
pdV
V1
wRT12
ds
Slika 3-22 Dovoenje mehanikog rada promjene volumena i rada trenja u mirujui
zatvoreni sustav
Giba li se zatvoreni sustav, valja uzeti u obzir i promjenu potencijalne i kinetike
energije sustava:
F
1
w12 = - ds = - [g(z2 z1) + ( c22 - c12 )] +
2
m
1
2
v2
pdv + w
RT12
[J/kg]
[3.7]
v1
Jednadba [3.7] predstavlja analitiki oblik principa ouvanja energije za

mehaniki rad zatvorenog sustava koji se translatorno giba mijenjajui brzinu,
volumen i poloaj u polju sile tee Zemlje.
Veinom, meutim, kad je rije o zatvorenim sustavima, kinetika i potencijalna
energija ne sudjeluju u energetskim transformacijama. Relacijom je [3.6] stoga najee
odreen ukupni mehaniki rad to se dovodi u zatvoreni sustav ili predaje iz njega.
U promatranome primjeru, Slika 3-21, rad je trenja doveden sustavu, pa je, dakle,
negativan. Moe li rad trenja biti pozitivan? Moe li zatvoreni sustav predavati rad
trenja u okolicu? Prema 2. glavnom stavku termodinamike, o tome emo govoriti, rad
se trenja mirujuem zatvorenom sustavu moe samo dovoditi: on je stoga uvijek
negativan ili je u graninom sluaju jednak nuli:
wRT12 0
[3.8]
106
To potvruje i iskustvo: nikada se nije opazilo da bi se ploica uronjena u fluid poela

sama od sebe okretati i na taj nain predavati mehaniki rad iz sustava u okolicu.
Kad je tijekom nekog procesa rad trenja jednak nuli, to odgovara graninom sluaju
relacije [3.8], takav se proces naziva mehaniki povratljivim procesom. U
mehaniki povratljivom procesu mehaniki je rad tono jednak mehanikom radu koji
je posljedica promjene volumena, pa vrijedi izraz [3.5]:
w12 =
v2
v1
pdv
pdv [J/kg]
[3.9]
Nastaje li, meutim, trenje za vrijeme procesa, mehaniki je rad jednak:
w12 =
v2
pdv - |w
| [J/kg]
[3.10]
RT12
v1
To je tzv. mehaniki nepovratljivi proces. Potrebno je u [3.10] raunati s

apsolutnom vrijednou rada trenja jer je on uvijek negativan.
Relacije [3.10], odnosno [3.5] ([3.9]), pokazuju da se mehaniki povratljivim procesom
dobiva maksimalni mehaniki rad. Ako plin ekspandira, sustav predaje mehaniki rad
u okolicu, pa e predana koliina rada biti maksimalna ako nema rada trenja, odnosno
ako je proces mehaniki povratljiv. Nasuprot tome, treba li komprimirati plin, sustav
prima mehaniki rad iz okolice, pa prvi lan u [3.10] ima negativan predznak. Kad
nema rada trenja, za kompresiju je potrebna najmanja mogua koliina dovedenog
mehanikog rada, a s poveanjem rada trenja raste i koliina dovedenog mehanikog
rada. Prema tome, mehaniki su povratljivi procesi idealni procesi prema kojima se
usporeuju stvarni mehaniki tehniki procesi.
Pokazat emo, dovedeni se rad trenja transformira u unutranju kaloriku energiju sustava i
pohranjuje u sustavu: samo dio se te unutranje kalorike energije moe pretvoriti u mehaniki rad i
predati u okolicu. Na taj se nain, posredovanjem pretvorbe u unutranju kaloriku energiju,
mehaniki rad potroen na svladavanje sile trenja moe dijelom vratiti.
3.1.1.2.1 Prvi glavni stavak termodinamike za zatvorene sustave

Ustanovili smo, u mirujui je zatvoreni sustav mogue dovoditi mehaniki rad i
kompresijom plina (mehaniki rad promjene volumena) i kao rad trenja. Prema
principu ouvanja energije tako dovedena energija (mehaniki rad) ne moe nestati,
ve se mora akumulirati u sustavu pretvarajui se u neki od oblika energije koji nisu ni
kinetika ni potencijalna energija jer sustav miruje. Dolazimo tako do oblika energije
koji se naziva unutranja kalorika energija.
Unutranja kalorika energija veliina je stanja sustava. Ona se sastoji, ponovimo,
djelomino od kinetike energije molekula koje se kreu, a djelomino od potencijalne
energije molekula kao posljedice privlanih i odbojnih sila meu njima. Mehaniki rad
doveden u sustav poveava srednju brzinu gibanja molekula i mijenja njihove srednje
razmake, poveava dakle zateenu koliinu akumulirane unutranje kalorike energije
sustava. Istaknuli smo, meutim, da emo energetske pretvorbe i procese, s kojima
emo se baviti, osim iznimno, promatrati i mjeriti makroskopski, ne povezujui ih sa
strukturom materije. Promatrajui dakle makroskopski, mirujuem se zatvorenom
107
sustavu dovoenjem mehanikog rada ne mijenja ni kinetika ni potencijalna energija.

Kako bismo se ograniili samo na promatranje mehanikog rada, pretpostavit emo
da se preko granica sustava moe prenijeti energija samo kao mehaniki rad (kao
mehaniki rad promjene volumena i/ili rad trenja). Oito, radi se onda o adijabatskom
sustavu. Ako su zadana dva stanja, poetno stanje, PS, i konano stanje, KS, Slika
3-23, odreena odgovarajuim tlakovima i volumenima, mogue je na razliite naine
doi iz poetnog u konano stanje.
Slika 3-23 Promjene stanja u adijabatskom sustavu

Slika 3-23 prikazuje dvije mogunosti od velikog broja. U prvoj (put a) promjena je
stanja posljedica dovoenja rada trenja, a u drugoj (put b) plin se najprije komprimira
(u sustav se dovodi mehaniki rad promjene volumena), zatim mu se dovodi rad
trenja, da bi konano ekspandirao (iz sustava se odvodi mehaniki rad promjene
volumena) do stanja KS, dakle do istog stanja koje je postignuto promjenom putem a.
Za oba ta procesa, dakako, vrijedi princip ouvanja energije, pa zakljuujemo: ako je
zatvoreni adijabatski sustav doveden iz nekog poetnog stanja u neko konano stanje,
ukupno dovedeni i ukupno odvedeni mehaniki rad ne e se mijenjati bez obzira na
proces proveden da bi se dolo iz poetnog u konano stanje. Oito, takav,
adijabatski, mehaniki rad ne ovisi o putu promjene nego samo o poetnom i o
konanom stanju, pa je on veliina stanja. Pretvara se u jedan od oblika unutranje
energije, u unutranju kaloriku energiju, koja je stoga isto veliina stanja pa vrijedi
relacija:
-W12adijabatski = U2 U1. [J], odnosno -w12adijabatski = u2 u1 [J/kg]
[3.11]
Tu je W12adijabatski (w12adijabatski) mehaniki rad adijabatskog sustava. Dovedeni mehaniki

rad slui samo za poveanje unutranje kalorike energije, a obavljeni je rad
adijabatskog sustava rezultat promjene njegove unutranje kalorike energije.
Ako se dakle promatra neki adijabatski sustav, bit e uvijek zadovoljena relacija [3.11],
ali ako sustav nije adijabatski, mehaniki rad koji se dovodi u sustav ili odvodi iz
sustava ne e biti jednak promjeni unutranje kalorike energije, pa vrijedi:
-W12 U2 U1. [J], odnosno -w12 u2 u1 [J/kg]
108
[3.12]
I doista, takve zakljuke potvruje iskustvo: u nekim je procesima opaeno da

mehaniki rad nije dostatan da se protumai promjena unutranje kalorike energije
(npr, neelastian sraz dvaju tijela jednakih masa i jednakih ali suprotnih brzina kada
tijela nakon sudara miruju). Budui da i tada (za sve procese) vrijedi princip ouvanja
energije, moralo se pretpostaviti da postoji oblik energije razliit od mehanikog rada
koji moe prijei granicu neadijabatskog sustava, nevezano uz masu, a koji je
posljedica promjene unutranje kalorike energije. Taj je oblik energije toplinska
energija definirana relacijom:
Q12 = U2 U1 + W12 [J], odnosno q12 = u2 u1 + w12 [J/kg]
[3.13]
Na taj je nain toplinska energija definirana ve poznatim veliinama. Ona je prijelazni

oblik energije. Prema [3.13] toplinska je energija pozitivna ako se dovodi sustavu, a
negativna kad se odvodi iz sustava, to je u skladu s tumaenjem zato je upravo
suprotno odabrano za predznake mehanikog rada koji se dovodi u sustav odnosno
odvodi iz sustava. Toplinska je energija naime energija, za razliku od mehanikog rada
koji je eksergija. U posebnom se energetskom procesu kojem je podvrgnut sustav,
krunom procesu, dovedena toplinska energija pretvara u unutranju kaloriku
energiju, koja se zatim razlae ne eksergiju i anergiju. Eksergija se u obliku
mehanikog rada predaje drugim sustavima, a anergija se u obliku toplinske energije
odvodi u okolicu.
Takav se proces odvija u termoelektrani. Pritom se jo mehaniki rad (eksergija) u sinkronom
generatoru pretvara u elektrinu energiju (eksergiju).
Diferencijalni je oblik jednadbi [3.13]:
dQ = dU + dW [J], odnosno dq = du + dw [J/kg]
[3.14]
dw (dW), prema reenome, nije totalni diferencijal (ne radi se o mehanikom radu
adijabatskog sustava), za razliku od du (dU) koji jest totalni diferencijal, pa, dakle, to
nije ni dq (dQ):
2
dq q2 q1, nego je dq = q12.

Drugim rijeima, relaciju [3.14], bismo trebali ovako pisati: q = du + w ili, moda,
q = du + w, ili jo na koji drugaiji nain, to meutim, ponovimo, ne emo raditi.
Pisat emo jednadbe u obliku [3.14] znajui da toplinska energija i mehaniki rad nisu
veliine stanja.
Toplinska je energija, vie smo puta to ponavljali, prijelazni oblik energije, oblik
energije koji prelazi granice sustava spontano, samopoticajno, samoodravajue i
nezaustavljivo im postoji razlika izmeu temperatura sustava (samo zbog razlike
izmeu temperatura).
Kako to znamo, i to se pritom dogaa?
109
Promatrajmo nepomini adijabatski sustav, krutih stijenki, sastavljen od dva parcijalna

sustava A i B, Slika 3-24, odijeljenih meusobno stijenkom koja proputa toplinsku
energiju (dijatermijska stijenka) ali ne i masu.
Slika 3-24 Adijabatski sustav sastavljen od dva dijela a i B, odijeljena dijatermijskom

stijenkom
Ako dva sustava u stanju 1 imaju razliite temperature (npr., temperatura sustava A,
TApoetna, manja je od temperature sustava B, TBpoetna, TApoetna < TBpoetna), nakon
odreenog vremena ustalit e se stanje 2 u kojem e temperature oba parcijalna
sustava biti jednake (izjednaene). (Temperatura e se sustava poetno vie
temperature sniavati, dok e temperatura sustava poetno nie temperature rasti: sve
do izjednaenja temperatura: TAkonana = TBkonana = Tkonana.) Nakon toga, dokle god je
sustav izoliran od okolice, nikakve se promjene vie u adijabatskom sustavu (u dva
parcijalna sustava) ne e zbivati (temperature se parcijalnih sustava vie ne e mijenjati,
ostat e konstantne za sve vijeke vjekova): sustav se ponaa kao da je obamro. Kako
to znamo? Nikada se do dana dananjeg nije dogodilo da se ne bi dogodilo to to smo
upravo opisali. Svo ljudsko (dvijetisuljetno i vie) iskustvo upuuje na isto: ako dva
tijela (dva sustava) razliitih temperatura (razliitih toplinskih stanja) dovedemo u
meusobnu vezu, temperature (stanja) e im se mijenjati dok se ne smire, tj., dok se ne
uspostavi toplinska ravnotea (jednakost temperatura). Tijela (sustavi) prevedena u
toplinsku ravnoteu, a izdvojena od vanjskog utjecaja, ne pokazuju vie nikakvih
promjena; pojam je toplinske ravnotee sinonim za pomanjkanje bilo kakvog
spontanog zbivanja. To je iskustvo saeto u dva ravnotena postulata. Prema prvom
svako prirodno tijelo, ili svaki sustav prirodnih tijela tei konanoj toplinskoj ravnotei
(izjednaenju temperatura) iz koje se, kad je jednom ta ravnotea postignuta, ne moe
pokrenuti samo od sebe, bez zahvata iz okolice. Prema drugom, ako se za neko tijelo
(sustav) C pronalo da je u toplinskoj ravnotei s tijelom A i B, onda su, po iskustvu, i
tijela A i B u toplinskoj ravnotei.
Ovaj se postulat naziva nultim (glavnim) stavkom termodinamike. (Nultim,
budui da su nazivi prvi i drugi stavak dani ve odavno drugim spoznajama.)
Za dva tijela, kad su u toplinskoj ravnotei, kaemo da imaju istu temperaturu.
Time smo strogo odredili pojam temperature.
Razmotrimo sada to se dogaa za vrijeme procesa izjednaavanja poetno razliitih
temperatura u adijabatskom sustavu. Za cjelokupan adijabatski sustava vrijedi princip
ouvanja energije:
110
Q12 = U2 U1 + W12
Pritom je, za opisani proces,
Q12 = 0 i W12 = 0.
Zato? Q12 je jednako nuli jer se radi o adijabatskom sustavu ije su granice neprelazne
za toplinsku energiju. (Q12 je toplinska energija koja se izmjenjuje izmeu sustava i
okolice; ne radi se o toplinskoj energiji koja se, moda, izmjenjuje unutar sustava.) W12
je jednak nuli jer se mehaniki rad ne izmjenjuje s okolicom: sustav miruje, ne mijenja
mu se obujam, ne dovodi rad trenja. Dobivamo:
U2 U1 = 0, U2 = U1.
Zakljuujemo: za vrijeme se procesa izjednaavanja temperatura unutar adijabatskog
sustava unutranja kalorika energija adijabatskog sustava ne mijenja ostaje
konstantnom. No, energija je skalarna veliina: ukupna je unutranja kalorika energija
adijabatskog sustava na poetku procesa (u stanju 1) jednaka zbroju unutranjih
kalorikih energija parcijalnih sustava:
U1 = U1A + U1B.
Isto vrijedi i za stanje 2 adijabatskog sustava:
U2 = U2A + U2B.
Jer je
U2 = U1, moemo pisati:
U2A + U2B= U1A + U1B, odnosno (energija je skalarna veliina):
U2A - U1A = U1B - U2B = -(U2B - U1B)
Dalje, budui da je
U2A - U1A = Q12A, a U2B - U1B = Q12B, dobivamo:
Q12A = - Q12B.
Zakljuujemo: u adijabatskom sustavu kao cjelini, bez mogunosti obavljanja
mehanikog rada, toplina (toplinska energija) koju predaje jedan njegov dio jednaka je
toplini (toplinskoj energiji) koju preuzima drugi dio sustava. Toplina (toplinska
energija) dovedena drugom dijelu slui samo za poveanje unutranje kalorike
energije (zbog toga raste temperatura tog dijela adijabatskog sustava), dok se za isti
iznos smanjuje unutranja kalorika energija prvog dijela sustava (zbog toga mu se
sniava temperatura).
Q12A toplinska je energija koja se dovodi sustavu A (ulazi u sustav A): zato je
pozitivnog predznaka. Q12B toplinska je energija koja se odvodi iz sustava B
(naputa sustav B): zato je negativnog predznaka.
111
Kako znamo da vrijede jednakosti:

U2A - U1A = Q12A, a U2B - U1B = Q12B?
Napiemo li princip ouvanja energije za parcijalni sustav A (sada je parcijalni sustav
A sustav) dobivamo:
Q12A = U2A - U1A + W12A.
Jer je W12A = 0 (sustav A ne izmjenjuje mehaniki rad s okolicom), vrijedi relacija:
Q12A = U2A - U1A..
Posve isto rasuivanje vrijedi i za sustav B: Q12B = U2B - U1B + W12B, a W12B = 0.
Koliki je iznos temperature kada dva ili vie sustava (tijela) postignu toplinsku ravnoteu?
Da bismo odgovorili na to pitanje promatrajmo prvo dva kruta tijela masa m1 i m2 kg, specifinih
toplinskih kapaciteta c1 i c2 J/kgK, temperatura T1 i T2 K (kelvina), T1 > T2, i odredimo
temperaturu Tkonano Tk K tijela nakon toplinskog uravnoteenja smatrajui da promatrana tijela
formiraju adijabatski sustav. (to je kelvin (K) i specifini toplinski kapacitet protumait emo u
iduem poglavlju.)
Istaknimo ponovno, izjednaenje se temperatura izmeu dvaju (ili vie) tijela poetno razliitih
temperatura tumai dvjema iskustvenim postavkama. Prema prvoj svako prirodno tijelo tei konanoj
toplinskoj ravnotei odnosno nastoji postii toplinsku ravnoteu s tijelom nie ili vie temperature.
Kad se ta ravnotea postigne stanje se bez vanjskog utjecaja ne moe vratiti na poetno. Prema drugoj
postavci dva su tijela u toplinskoj ravnotei ako je svako od njih posebno u ravnotei s nekim treim
tijelom. (Nulti glavni stavak termodinamike.) Dva ili vie tijela u toplinskoj su ravnotei kada imaju
istu temperaturu.
Sva su ta razmatranja nuna da se pojam izjednaenja temperature ne bi shvatio pogreno: dva (ili
vie) tijela u meusobnoj tenji prema toplinskom uravnoteenju mijenjaju, dodue, pri tome svoju
temperaturu, no nuno je naglasiti da je ovdje izjednaenje temperatura samo vanjsko obiljeje
toplinskog uravnoteenja. Dokaz je tome injenica da konana temperatura nije aritmetika sredina
poetnih temperatura tijela nego ona temperatura pri kojoj toplinska energija oduzeta jednom tijelu
(to prelazi s jednog tijela) postaje jednaka toplinskoj energiji koju je drugo tijelo primilo. Za
izjednaenje temperatura, odnosno toplinsko uravnoteenje, uz pretpostavku da nema izmjene
toplinske energije s okolicom (adijabatski sustav), vrijedi dakle:
|Q12| = |Q21| (Q12 < 0, Q21 > 0)
gdje je Q12 toplinska energija koju je prvo tijelo predalo, a Q21 toplinska energija koju je drugo tijelo
primilo. Pri tome e prvo tijelo predati
Q12 = m1c1(Tk T1) < 0, a drugo tijelo primiti
Q21 = m2c2(Tk T2) > 0. (T1 > T2, T1 > Tk, Tk > T2)
Doavi do tih spoznaja odreujemo temperaturu dvaju krutih tijela nakon toplinskog uravnoteenja:
112
|Q12| = |Q21| m1c1(T1 Tk) = m2c2(Tk T2) i Tk =
m1c1T1 m2 c2T2
.
m1c1 m2 c2
Ako je m2 = mokolicce , dijeljenjem s m2c2 i uzimanjem limesa kad m2 tei prema beskonanom
dobivamo da je temperatura izjednaenja jednaka temperaturi okolice (T2 = Tok):
m1c1
T1 T2
m2 c2
= T2.
Tk = lim
m2
m1c1
1
m2 c2
Temperaturu smjese vie tijela (krutih ili kapljevitih, cv=cp=c) nakon toplinskog uravnoteenja
moemo odrediti preko razmatranja unutranjih kalorikih energija sastojaka smjese.
Iz 1. glavnog stavka termodinamike
Q12 = U2 U1 + W12
dobivamo da je izmijenjena toplinska energija jednaka razlici unutranjih kalorikih energija
Q12 = U2 U1
jer rad predan u okolicu (rad potiskivanja okolice zbog (mogue) promjene volumena smjese za vrijeme
postizanja toplinskog uravnoteenja) moemo zanemariti
W12 = pok(V2 V1) 0.
Zanemarimo li ohlaivanje smjese (smjesa se nalazi u adijabatskom sustavu) to sva izmijenjena
toplinska energija ostaje unutar smjese, pa moemo napisati da je zbroj unutranjih kalorikih
energija sudionika u smjesi jednak unutranjoj kalorikoj energiji smjese budui da je (to emo kasnije
pokazati) unutranja kalorika energija (idealne tvari) funkcija jedino temperature:
m1c1T1 + m2c2T2 + + mncnTn = Tk(m1c1 + m2c2 + + mncn) Tk.
Radi li se pak o tvarima (plinovima) koje prigodom postizanja toplinske ravnotee bitno mijenjaju
volumen, temperaturu izjednaenja odreujemo preko izjednaavanja toplinske energije i razlike
entalpija budui da u sluaju odvijanja procesa pri konstantnom tlaku, npr. tlaku okolice, vrijedi,
kao to emo pokazati:
Q12 = H2 H1 = cpT.
Kako je i entalpija (idealnih tvari) funkcija samo temperature, dobivamo (zbroj je entalpija sudionika
u smjesi jednak entalpiji smjese):
m1cp1T1 + m2cp2T2 + + mncpnTn = Tk(m1cp1 + m2cp2 + + mncpn) Tk.
(cpi je specifini toplinski kapacitet pri konstantnom tlaku plina i)
113
Toplinska je energija dakle energija koja prelazi granice izmeu dva sustava samo zbog
razlike njihovih temperatura. Toplinska energija nije svojstvo sustava: toplinska
energija nije akumulirana u sustavu. Toplinska energija nije ono to neminovno
(neizbjeno, nuno) uzrokuje porast temperature (moe, no ne mora); za vrijeme se
izotermnih procesa dovode (ili odvode) goleme koliine toplinske energije, a
temperatura se ne mijenja; nije ono to je uvijek nazono kad raste (kad se mijenja)
temperatura. (Zamislimo adijabatski sustav u kome izgara gorivo. Toplinska energija
ne prelazi granicu sustava, u sustavu svejedno raste temperatura.) Poput mehanikog
rada, toplinska je energija prijelazni oblik energije: postoji samo u vremenu trajanja
meudjelovanja izmeu sustava; poput mehanikog rada, ona je dogaanje. Svojom
su prirodom toplinska energija i mehaniki rad slini razgovoru: mada posljedice
razgovora mogu trajati vjeno, razgovor prestaje sa zadnjom izgovorenom rijei.
Uvjerimo se u reeno na primjeru dogaanja sa slike 3-25. Na kruti je spremnik
namotana otporna ica protjecana elektrinom strujom koja zagrijava masu (nebitno
je agregatno stanje mase) u spremniku. Odgovorimo na pitanje: koji oblik energije
prelazi granicu sustava?
Slika 3-25 Spremnik krutih stijenki zagrijavan elektrinom energijom

Odgovor ovisi o izboru sustava. (Oito, izbor sustava moe (bitno) pojednostaviti
rjeenje problema).
Odaberemo li sustav tako da sadri spremnik i icu (granica 1), mehaniki se rad
dovodi u sustav. Sadri li sustav samo spremnik (granica 2) toplinska se energija
dovodi u spremnik. Zakljuujemo: mehaniki rad i toplinska energija jednom kada
prijeu granicu sustava pretvaraju se u unutranju kaloriku energiju i nije ih mogue
vie razlikovati:
Q12 - W12 = U2 U1 [J], odnosno q12 - w12 = u2 u1 [J/kg].
Mehaniki je rad to se predaje sustavu rad trenja. Naime, elektrina se energija pomou otpornika
(otporne ice) pretvara u rad trenja, ovaj u unutranju kaloriku energiju otpornika, koja se pak
pretvara u toplinsku energiju. Toplinska energija prelazi kroz stijenke spremnika na masu u
spremniku pretvarajui se u unutranju kaloriku energiju zbog ega raste temperatura mase u
spremniku.
114
Relacija
q12 - w12 = u2 u1 [J/kg]
[3.15]
analitiki je oblik principa ouvanja energije za zatvoreni sustav. Naziva se prvim

glavnim stavkom termodinamike za zatvoreni sustav.
Uzevi u obzir podjelu mehanikog rada na rad zbog promjene volumena i na rad
trenja, prvi glavni stavak termodinamike za zatvoreni sustav moemo i ovako izraziti:
v2
q12 -
pdv + |w
| = u2 u1 [J/kg]
[3.16]
RT12
v1
Pritom je nebitno miruje li ili se giba zatvoreni sustav. Naime, giba li se, s promjenom
brzine c i s promjenom poloaja z mijenja se kinetika, odnosno potencijalna energija
sustava. Uzevi jo u obzir i unutranju kaloriku energiju, ukupna akumulirana
energija u sustavu bit e:
eak = u +
1 2
c + gz [J/kg]
2
[3.17]
Promjenom stanja sustava mijenja se i akumulirana energija, a njezina se razlika

pojavljuje, na prelasku granice sustava, kao toplinska energija i kao mehaniki rad pa je
v2
1
q12 - pdv +|wRT12|+g(z2 z1)+ ( c22 - c12 )
2
v1
[3.18]
1
1
= (u2 + c22 + gz2) (u1 + c12 + gz1)
2
2
to odgovara relaciji [3.15] odnosno [3.16].

Zato su, fizikalno gledano, izrazi [3.18] i [3.15] odnosno [3.16] istovjetni?
Kinetika je energija, kao i potencijalna, akumulirana na razini sustava (kao cjelini),
eksergija. Ubrzava li se sustav, ili mijenja li mu se poloaj djelovanjem sile (izmjenom
mehanikog rada) to nije u svezi s toplinskom energijom: toplinska se energija, kao ni
mehaniki rad promjene volumena, ne pretvara u kinetiku i potencijalnu energiju
sustava. (Primjerice, dovoenjem toplinske energije u sustav ne moe se podii sustav u polju sile tee
Zemlje.)
Tri su oblika energije dakle osnova prvog glavnog stavka termodinamike za zatvorene
sustave. Toplinskom energijom i mehanikim radom nazvani su oblici energije pri
prijelazu granica sustava (prijelazni oblici energije). Kad su toplinska energija i
mehaniki rad preli granicu sustava i kad su dovedeni u sustav, vie ih nema smisla
(niti se mogu) razlikovati jer su postali unutranja kalorika energija sustava. Pogreno
je stoga govoriti o sadraju toplinske energije ili mehanikog rada u nekom sustavu jer
115
se unutranja kalorika energija ne moe podijeliti na toplinsku energiju i mehaniki

rad.
Primijenimo sada princip ouvanja energije, odnosno prvi glavni stavak
termodinamike, na termoelektranu. Termoelektrana je zatvoreni sustav (odnosno fluid
u termoelektrani smatramo i promatramo kao zatvoreni sustav) podvrgnut krunom
procesu.
to je kruni proces, odnosno o krunim procesima detaljno emo govoriti. Zasad kaimo samo ovo:
kruni je proces svaki onaj koji sustav ponovno dovodi u poetno stanje. U sluaju krunog procesa
koji se provodi u termoelektrani, 1 kg vode, koji smatramo sustavom (zatvorenim sustavom, ne
mijenja mu se masa), uvodi se u parni kotao, zagrijava, isparuje, para se odvodi u parnu turbinu,
eksergija se pare pretvara u mehaniki rad, kilogramu se pare u kondenzatoru odvodi toplinska
energija (preteito anergija), para se kondenzira, da bi se konano taj isti kilogram vode pumpom,
koja mu povisuje tlak na tlak u parnom kotlu, vratio u parni kotao: krug je zatvoren, obavljen je
kruni proces. Oito, kilogram vode sumarno ne pretrpljuje nikakvu promjenu: vraen je u poetno
stanje, na istu temperaturu i tlak. Bio je samo posrednik (medij) u energetskim procesima koji su se
odvijali na njegovom (krunom) putu (esto se zato naziva djelatnim medijem ili djelatnom tvari):
preuzeo je energiju u parnom kotlu i pohranio je (unutranja kalorika energija, rad strujanja,
kinetika i potencijalna energija), prenosio je parnim cjevovodom do parne turbine, bio zatim
posrednik u njezinoj pretvorbi u parnoj turbini da bi je konano predao u parnoj turbini (mehaniki
rad /eksergija/) i kondenzatoru (toplinska energija /anergija/).
Stoga, prema [3.15], dobivamo:
Q12 = W12 [J], odnosno q12 = w12 [J/kg]
[3.19]
Oito, u2 u1 = u = 0 (u2 = u1, sustav se vratio u poetno stanje), promjena je

unutranje kalorike energije sustava podvrgnutog krunom procesu jednaka nuli. To
emo kasnije analitiki dokazati, no, fizikalna je slika jasna: unutranja je kalorika
energija veliina stanja, veliina koja ovisi o stanju a ne o tome kako je sustav
postignuo promatrano stanje; na kraju je krunog procesa temperatura sustava
(jednog kilograma vode), tlak, specifini volumen, brzina itd. ista (isti) kao na poetku
procesa pa zakljuujemo da je i unutranja kalorika energija sustava ostala ista.
Jednadba je [3.19] zapravo izvorni oblik (izvorna formulacija) 1. glavnog stavka
termodinamike koji je postavljen na temeljima razmatranja krunih procesa i iskustava
s njima:
Za zatvoreni je sustav podvrgnut krunom procesu rad (mehaniki rad)
predan u okolicu proporcionalan toplini (toplinskoj energiji) preuzetoj iz
okolice.
Za promjenu stanja sustava ovaj stavak ima korolar (posljedak) koji pokazuje da je promjena
unutranje kalorike energije zatvorenog sustava jednaka razlici ukupno dovedene toplinske energije i
ukupno obavljenog mehanikog rada:
Ukonano Upoetno = Qukupno - Wukupno [J], odnosno ukonano upoetno = qukupno - wukupno [J/kg].
to to znai? Sasvim openito, za vrijeme se nekog procesa (za vrijeme pojedinanih
dijelova procesa) toplinska energija moe dovoditi i odvoditi to vrijedi i za mehaniki
116
rad. (U sluaju krunog procesa to je neminovno, pokazat emo; u protivnom kruni

se proces ne bi mogao odvijati). Jer je energija skalarna veliina, oito e ukupno
izmijenjena toplinska energija za vrijeme procesa biti jednaka razlici izmeu ukupno
dovedene i ukupno odvedene toplinske energije. (Za vrijeme se pojedinih dijelova
procesa toplinska energija moe dovoditi ili odvoditi, odnosno, niti dovoditi niti
odvoditi. Isto vrijedi i za mehaniki rad.) Pritom se uvaavaju dogovorene vrijednosti:
toplinska je energija dovedena u sustav pozitivna veliina, odvedena negativna.
(Suprotno vrijedi za mehaniki rad.) Drugim rijeima vrijedi ovo: q12, odnosno w12, u
jednadbi su [3.19] jednaki:
q12 = qdov + qodv, a w12 = wturbine + wpumpe
[3.20]
qdov je ukupno dovedena toplinska energija jednom kilogramu vode za vrijeme jednog
ciklusa krunog procesa (1 kg pare izlazi iz parnog kotla, 1 kg vode vraa se u parni
kotao). U procesu u termoelektrani toplinska se energija sustavu (1 kg vode /pare/)
dovodi samo u parnom kotlu. Iznos je te toplinske energije pozitivan.
qodv je ukupno odvedena toplinska energija jednom kilogramu vode za vrijeme jednog
ciklusa krunog procesa. To je toplinska energija odvedena 1 kg pare u kondenzatoru.
Iznos je te toplinske energije negativan. Da se to naglasi, uzima se njena apsolutna
vrijednost koja se odbija od dovedene toplinske energije, [3.21].
wturbine je mehaniki rad predan u okolicu (sinkronom generatoru). Zato je wturbine > 0.
wpumpe je mehaniki rad doveden u sustav (za pogon pojne pumpe koja kondenzat
(vodu iz kondenzatora) vraa u parni kotao). Zato je wpumpe < 0, [3.21]
qdov - |qodv| = wturbine - |wpumpe|
[3.21]
Mehaniki je rad potreban za pogon pumpe, ubacivanje 1 kg kondenzata u parni

kotao s tlaka u kondenzatoru na tlak u parnom kotlu, mnogo manji od mehanikog
rada to se dobiva na osovini turbine, pa se (esto) zanemaruje u jednadbi [3.21].
Mehaniki je rad dakle, koji se proizvodi (mehaniki je rad eksergija pa se proizvodi) u
krunom procesu termoelektrane, i zatim transformira u elektrinu energiju, jednak
razlici koliine toplinske energije koja se dovodi vodi (pari) u parnom kotlu i toplinske
energije (anergije) koja se u kondenzatoru odvodi u okolicu (zanemaren je rad
pumpe):
wturbine = qdov - |qodv| [J/kg]
[3.22]
Dobili smo tako odgovor na pitanje to se dogaa s energijom u termoelektrani. Na

pitanje meutim koliki su iznosi dovedene i odvedene toplinske energije, o emu
ovise, odnosno koliki je mehaniki rad dobiven na osovini parne turbine, koliki je
mehaniki rad utroen na pumpanje i sl., ne znamo (ne moemo) odgovoriti: 1. glavni
stavak termodinamike za zatvorene sustave ne omoguuje odgovore.
Da bismo odgovorili na ta pitanja valja uoiti da termoelektranu moemo promatrati
kao sklop otvorenih sustava.
117
3.1.2 Termoelektrana kao sklop otvorenih sustava

U zatvorenom se sustavu ekspanzija plina (vodene pare) moe samo jednom
upotrijebiti za dobivanje mehanikog rada (eksergije). Plin se prije ekspanzije nalazio u
cilindru, Slika 3-20, u kojem ostaje i nakon ekspanzije. Na taj je nain iscrpljena
njegova uporabljivost, a i uporabljivost ureaja i stroja. Takav postupak, dakako, za
praksu nije prihvatljiv jer se ureaji i strojevi ne grade za jednokratno iskoritavanje.
Zbog toga se stroj mora stalno puniti plinom ili vodenom parom poetnog stanja, ali
se iz njega plin (vodena para) i istiskuje nakon ekspanzije (predavanja mehanikog
rada promjene volumena). Na taj se nain dolazi do otvorenih sustava. Plin ili para
koja se dovodi i odvodi iz sustava naziva se djelatnom tvari (djelatnim medijem).
Primjer je otvorenog sustava stapni parni stroj, Slika 3-26.
Slika 3-26 Skica otvorenog sustava (stapnog parnog stroja)

Stapni stroj radi periodiki. Stap je pokretni dio stroja na koji se prenosi mehaniki rad promjene
volumena djelatne tvari. Kroz upusni se ventil (ispusni je ventil zatvoren) odreena koliina
djelatne tvari, u kojoj je pohranjena unutranja kalorika energija, utiskuje u cilindar, upusni se ventil
zatim zatvara, a djelatna tvar ekspandira obavljajui rad. Nakon ekspanzije otvara se, do tog
trenutka zatvoreni, ispusni ventil kroz koji se djelatna tvar istiskuje iz cilindra. Postupak se
zatim ponavlja otvaranjem upusnog ventila. Zamanjak, postavljen na osovinu stroja, osigurava da se
ona jednoliko okree. Svejedno, pokretni su dijelovi stapnog stroja izvrgnuti velikim naprezanjima
zbog promjene smjera kretanja te usporavanja i ubrzavanja koja se vrlo brzo smjenjuju. Takve
promjene skrauju i ograniuju vijek trajanja stapnih strojeva.
Otvoreni su sustavi sustavi ije su granice prolazne kako za energiju tako i za masu.
Oito, bezbrojni su primjeri neivih, tehnikih otvorenih sustava. No, otvoreni su
sustavi i iva bia, dijelovi ivih bia. Razumljivo je stoga da su i procesi s otvorenim
sustavima (izmjene energije i mase) najrazliitiji. Od sve te raznolikosti mi emo se na
poetku ograniiti samo na razmatranje posebnih, specijalnih procesa:
jednodimenzionalnih, stacionarnih, strujnih procesa. Zato? Bit e uskoro jasno.
Odgovorimo prvo na pitanje to je jednodimenzionalni, stacionarni, strujni
proces?
Strujni procesi otvorenih sustava energetski su procesi koji ukljuuju fluid kao
djelatnu tvar to prelazi granice sustava. (Granicu sustava moe prelaziti i kruta
(vrsta) tvar.)
118
to je fluid, o tome emo kasnije (na vioj godini studija) detaljno govoriti. Zasad
kaimo ovo: fluid voli tei, deformirati se, strujati (treba ga ograniiti da to ne ini);
otud i naziv strujni procesi. I najmanje koliine fluida sadre toliko molekula da je
nerealistian pokuaj opisivati strujanje (gibanje, kretanje) fluida (osim u posebnim
sluajevima) razmatrajui gibanje pojedine molekule. (Trebalo bi, naime, promatrati gibanje
svake pojedine molekule, budui da se molekule fluida, za razliku od molekula vrste tvari, gibaju
jedna u odnosu na drugu, druge.)
Umjesto toga primjenjuje se hipoteza kontinuuma i smatra da je fluid izgraen od
estica fluida, konstantne mase, koje meudjeluju meusobno i sa svojom
okolicom.
Svaka estica fluida sadri golemo mnotvo molekula tako da kada kaemo da je u nekoj toci
prostora (u infinitezimalnom volumenu to ga zauzima estica fluida) brzina, gustoa, tlak itd., ta i
ta, naznaujemo stvarno samo kolika je srednja brzina molekula, koliki je srednji tlak, srednja
temperatura, srednja gustoa itd. u infinitezimalnom volumenu koji okruuje tu (geometrijsku) toku.
Nadalje pretpostavljamo da izmeu estica fluida nema praznog prostora (to nije sluaj s
molekulama fluida), ime impliciramo da se sva svojstva fluida kontinuirano mijenjaju kroz fluid, tj.,
postupamo s fluidom kao kontinuumom. (Promatran tako fluid je neprekidni sustav beskonanog
broja materijalnih estica /estica fluida/.) Drugim rijeima, ne uzimamo u obzir (stvarnu)
diskretnu, atomsku (molekularnu) strukturu tvari, ve uvodimo pojam neprekidne sredine ili
kontinuuma. (Razlog je pragmatiki: takav pristup omoguuje sluenje s infinitezimalnim raunom u
naim matematikim modelima.)
Na taj nain moemo opisati onda strujanje fluida opisujui gibanje estica fluida
poznavajui njihovu brzinu i akceleraciju (ubrzanje). U svakom trenutku vrijednost
bilo kojeg svojstva fluida (gustoa, tlak, temperatura, brzina, akceleracija, ) moe biti
odreena kao funkcija poloaja fluida (estice fluida) i vremena. Npr., da bismo
odredili temperaturu u pojedinim tokama u sobi, moramo poznavati funkciju
T=T(x,y,z,t), sluimo li se pravokutnim Kartezijevim koordinatnim sustavom, po
cijelom prostoru (volumenu) sobe (od poda do stropa, od zida do zida) u bilo kojem
trenutku dana ili noi. (Temperatura je zraka u sobi naime, sasvim openito, i funkcija
vremena: mijenja se s protokom vremena.) Temperatura je skalarna veliina, poput
energije, mase, mehanikog rada, to znai da je potpuno odreena realnim brojevima.
Za razliku od tih veliina, za iju je potpunu karakterizaciju dostatan samo mjerni broj
(njihova brojna vrijednost), postoje i veliine za koje je za potpunu karakterizaciju
nuno znati jo i smjer djelovanja, a ponekad i smjer vrtnje. Takve veliine zovemo
vektorima (sila, brzina, ubrzanje, kutna brzina, kutno ubrzanje, elektrino i magnetsko
polje, ).
(Naprezanje je u fluidu pak tenzor drugog reda. Zato, objasnit emo (i opet) kasnije /na vioj godini
studija/.)
Koji je proces jednodimenzionalni?
Promatrajmo strujanje fluida. Ono je, u opem sluaju, poprilino kompliciran
trodimenzionalni, vremenski ovisan proces. Npr., promatrajmo brzinu estice fluida;
ona ovisi o poloaju estice u nekom polju sila i o vremenu:

c = cx(x,y,z,t) i + cy(x,y,z,t) j + cz(x,y,z,t) k = c ( r , t).

U posebnim sluajevima meutim (strujanje fluida kroz cijevi, turbine, kompresore,
pumpe, sapnice, kotlove, kondenzatore itd.), dopustiva su pojednostavljenja koja
119
olakavaju razumijevanja zbivanja s fluidom a da se pritom ne smanjuje potrebna

tonost prorauna. Jedno je od takvih pojednostavljenja aproksimiranje realnog
trodimenzionalnog strujanja fluida sa strujanjem u jednoj dimenziji (zanemaruju se
ovisnosti o druge dvije dimenzije):
c = cx (x,t) i .
Govorimo tada o jednodimenzionalnom procesu to znai da su sve fizikalne
veliine funkcija samo jedne dimenzije, pravca strujanja (ovise samo o, npr.,
koordinati x): po itavom presjeku (ravnini) okomitom na smjer strujanja fluida
(djelatne tvari), u svakoj toci presjeka, vrijednosti su promatrane fizikalne veliine
(brzine, akceleracije, gustoe, tlaka, temperature itd.) jednake. Time bitno
pojednostavnjujemo matematike modele; oni postaju skalarni. Primjerice,
promatrajmo dvodimenzionalno strujanje fluida kroz cijev, to je poseban sluaj
realnog, trodimenzionalnog strujanja, slika 3-27.
z
r
csr
cmax
Slika 3-27 Laminarno strujanje fluida u ravnoj cijevi: profil brzina u presjeku cijevi
Trebali bismo raunati s ovakvom funkcijom brzine:
c = cx(x,z,t) i + cz(x,z,t) k .
Pojednostavnjujemo pristup
jednodimenzionalnim:
aproksimirajui
dvodimenzionalno
strujanje
csrednja = cx(x,t) i
gdje je csrednja brzina koja je jednaka sada po cijelom presjeku okomitom na smjer
strujanja fluida.
csrednja je odreena tako da je koliina fluida to u jedinici vremena prostruji kroz promatrani
presjek s tom brzinom jednaka koliini fluida u dvodimenzionalnom strujanju.

to znai stacionarni proces?
Niti jedna fizikalna veliina nije funkcija vremena:
120

(T , , u, v, p, F , c , mc , a ,...)
= 0,
t
ovise samo o poloaju promatrane estice fluida.
No, to se ne smije bukvalno shvatiti. Ne radi se o tome da su vrijednosti svojstava
fluida konstantne, nepromjenjive u vremenu, nego da se u promatranoj fiksnoj toci u
prostoru strujanja fluida ne mijenjaju. Strujanje je fluida predstavljeno strujanjem
beskonanog niza materijalnih toaka (estica fluida), Slika 3-28.
z
rA
Slika 3-28 Stacionarno strujanje fluida

Svaka estica fluida koja smjenjuje prethodnu u toci A, odreenoj radijvektorom
rA konst. , ima istu brzinu, akceleraciju, koliinu gibanja, na nju djeluje ista sila itd.,
kao ona ispred nje, odnosno, sve idue (bezbrojne) estice fluida imat e u
promatranoj toci prostora ista svojstva kao estice ispred njih to znai da se svojstva
fluida u promatranoj toci ne mijenjaju s vremenom. S pomakom iz toke A estici se
moe promijeniti brzina, akceleracija itd. To ujedno znai i da je koliina mase
(djelatne tvari) dovedene u otvoreni sustav, u kojem se odvija stacionarni proces, u
jedinici vremena konstantna, da se koliina mase u otvorenom sustavu ne mijenja, te
da, posljedino, u sluaju stacionarnog procesa otvorenog sustava vrijedi: koliko mase
u jedinici vremena ulazi (ustrujava) u otvoreni sustav, isto toliko mase mora istodobno
izlaziti (istrujavati) iz otvorenog sustava. Prema tome ta je masa poznata, naziva se
masenim protokom, jer se radi o koliini mase u jedinici vremena [kg/s].
Mehaniki rad predan iz otvorenog sustava (odnosno doveden u otvoreni sustav)
naziva se tehnikim radom ili radom na osovini (Wt12 [J] odnosno wt12 [J/kg]) jer se
pojavljuje na osovini turbostroja (parna, plinska ili vodna turbina, pumpa,) odnosno
na osovini stapnog (parnog) stroja.
U turbinama mlaz pare struji preko lopatica djelujui na njih, okree ih i na taj nain predaje
mehaniki rad, koji je posljedica strujanja djelatne tvari, na osovini parne turbine.
Tehniki rad otvorenog sustava, pokazat emo to, nije identian s mehanikim radom
promjene volumena zatvorenog sustava.
121
Kako odrediti tehniki rad razliitih otvorenih sustava (stapnih strojeva i

turbostrojeva)?
Primjenom principa ouvanja mase i energije.
3.1.2.1 Princip ouvanja mase za otvoreni sustav
Princip ouvanja mase vrijedi dakako nepromijenjeno i za otvoreni sustav: masa ne
moe nestati, niti ni iz ega nastati, samo se njezin sastav moe mijenjati iz
jednog oblika u drugi, jer na princip ne utjee sustav koji je podvrgnut nekom
energetskom procesu (u kojem se odvija neki energetski proces). Ono to se mijenja

matematiki je (analitiki) oblik principa. Budui da kroz granice otvorenog sustava
masa ulazi i izlazi, budui da se moe akumulirati u otvorenom sustavu, a jer je
nestvoriva i neunitiva, to princip ouvanja mase moemo ovako formulirati:
masa to ue u otvoreni sustav minus masa to izae iz otvorenog sustava
mora biti jednaka masi to se akumulira u otvorenom sustavu.
Uobiajeno, meutim, analitiki se oblik principa ouvanja mase za otvoreni sustav

izraava na temelju drukije formulacije, dogovorene formulacije, koja prati to se
dogaa s veliinama stanja za vrijeme nekog energetskog procesa:
konana vrijednost neke veliine stanja minus poetna vrijednost te veliine
jednaka je njenoj promjeni.
Drugim rijeima, za otvoreni sustav vrijedi:
[masa to je izala iz otvorenog sustava] [masa to je ula u otvoreni sustav]
= - [masa to se akumulira u otvorenom sustavu].
Pogledajmo zadovoljava li ovakva formulacija princip ouvanja mase.
Ue li vie mase u otvoreni sustav, nego to izae, poveava se koliina mase u
otvorenom sustavu. To e biti mogue jedino ako se poveava obujam otvorenog
sustava ili/i gustoa mase u otvorenom sustavu. U tom je sluaju lijeva strana
formulacije negativna vrijednost to zadovoljava princip ouvanja mase: zbog minusa
na desnoj strani i desna je negativna jer je veliina masa to se akumulira u
otvorenom sustavu pozitivna (poveava se koliina mase u otvorenom sustavu).
Obrnuto vrijedi izae li vie mase nego to ue (to se moe dogoditi jedino smanjuje li
se koliina mase akumulirane u otvorenom sustavu): lijeva je strana formulacije
pozitivna, a to je i desna zbog minusa: sada je masa to se akumulira u otvorenom
sustavu negativna vrijednost (ta se masa odvodi iz otvorenog sustava, za iznos se te
mase smanjuje koliina mase akumulirane u otvorenom sustavu; zato je njezina
vrijednost negativna). Konano, izae li masa koliinski jednaka uloj u otvoreni
sustav, lijeva je strana formulacije jednaka nuli, a to je i desna: nita se (nove) mase nije
akumuliralo u otvorenom sustavu, koliina je mase akumulirane u otvorenom sustavu
ostala ista, proces je izmjene mase stacionarni. Prema tome, matematiki iskazan
princip ouvanja mase za otvoreni sustav (analitiki oblik) glasi:
cr dA
KP
d
dV [kg/s]
dt
KV
[3.23]
122
Zato? to znae pojedini lanovi u tom izrazu? emu dvostruki i trostruki integral?
Zato derivacija po vremenu?
Relaciju emo [3.23] izvesti i detaljno protumaiti kasnije, na vioj godini studija. Za
sada, budui da razmatramo jednodimenzionalne, stacionarne, strujne procese,
protumaimo samo njezinu fizikalnost. Naglasili smo, promatramo energetske
pretvorbe i procese u kojima je masa (tvar) posrednik (masa se pritom ne mijenja).
Ona preuzima energiju iz okolice (drugih sustava), pohranjuje je, prenosi, pretvara i
predaje u okolicu (drugim sustavima). Ta je masa u agregatnom stanju koje
omoguuje gibanje, kretanje, strujanje (masa mora prenositi energiju) uz to manji
utroak energije (mehanikog rada): ona je u fluidnom agregatnom stanju (kapljevina
i/ili plin). U tehnikom iskoritavanju energije (energetskih procesa) pretvorbe se i
uporaba energije odvijaju u tehnikim sustavima. Jedna se vrsta takvih sustava naziva
otvorenim sustavima. U matematikim proraunima energetskih procesa taj se sustav
sve uestalije naziva kontrolnim volumenom (KV oznaka u jednadbi [3.23].)
Zato? Ne postoji opeprihvaeni razlog. Kontrolni je volumen samo drugi naziv za otvoreni sustav.
Neki kau: kontrolni volumen, za razliku od otvorenog sustava, ima konstantan obujam. Drugi
tvrde obrnuto: otvoreni je sustav sustav konstantnog (stalnog) i oblikom nepromjenjivog volumena.
(Mjerni se brojevi geometrijskih tvorbi duine, plohe /povrine/ i volumena zovu duljina, plotina i
obujam.)
Za nas su kontrolni volumen i otvoreni sustav istoznanice. U odnosu na otvoreni sustav kontrolni je
volumen vie matematiki pojam od otvorenog sustava koji je vie tehniki pojam. Slino kao to
je sustav odabrani objekt promatranja i analize, kontrolni je volumen odabrani volumen u prostoru
kroz koji struji fluid. U tom se volumenu promatraju svojstva fluida, transformacije energije i sile to
pritom djeluju. (Zato je to tako postavljeno, protumait emo kasnije.) Kontrolni volumen sadrava
dakle, poput otvorenog sustava, masu, no, za razliku od otvorenog sustava koji, ne sadrava li masu,
sadrava energiju, kontrolni volumen moe sadravati nita: ni masu ni energiju ni vakuum.
(To se svojstvo kontrolnog volumena vrlo djelotvorno iskoritava u nekim (tekim) problemima
odreivanja prijelaza toplinske energije. Zato i kaemo da je kontrolni volumen matematiki
pojam.)
Poput otvorenog sustav, prostor je kontrolnog volumena omeen u se zatvorenom granicom koja se
naziva kontrolnom povrinom. (KP oznaka u jednadbi [3.23].) Ona moe biti stvarna ili
zamiljena. Dijelovi se kontrolne povrine kroz koju masa (fluid) ulazi u kontrolni volumen zovu
ulaznom povrinom, a dijelovi kroz koje fluid izlazi iz kontrolnog volumena izlaznom
povrinom. Obujam kontrolnog volumena moe biti konstantan (stalan) no moe se i mijenjati
irenjem (ekspanzijom) ili saimanjem (kompresijom) kontrolnog volumena. Naime, kontrolna se
povrina kontrolnog volumena (ulazna i izlazna), odnosno dijelovi kontrolne povrine mogu micati;
razliitim brzinama u razliitim (pa i suprotnim) smjerovima. Kontrolni volumen moe pritom biti
nepokretan u prostoru strujanja fluida, no moe se i gibati kroz prostor koji zauzima fluid. U
svakom sluaju valja onda raunati s relativnim brzinama strujanja fluida u kontrolni volumen i iz
kontrolnog volumena kroz ulaznu i izlaznu kontrolnu povrinu. Slovo r uz oznaku za brzinu, cr u
[3.23], upuuje na to: radi se o relativnoj brzini s kojom fluid ustrujava u kontrolni volumen odnosno
istrujava iz kontrolnog volumena. O toj brzini ovisi koliina fluida koja prelazi kontrolnu povrinu i
koliina fluida u kontrolnom volumenu, a iznos te brzine ovisi o brzinama kojima se kreu kontrolna
povrina i kontrolni volumen.
123
(Vie e putnika ui u tramvaj koji miruje, nego li u tramvaj koji odmie od putnika nekom
(dohvatljivom) brzinom. /Brzinom manjom od brzine kretanja putnika; u suprotnom putnici ne bi
mogli ulaziti u tramvaj, ne bi ga mogli stii./)
Matematiki su aparat analize energetskih procesa i transformacija oblika energije
diferencijalne jednadbe. Kako se pritom uglavnom gubi fizikalna slika, kadgod je to
mogue, sluit emo se nekima od poznatih dinamikih veliina to se izvode iz II.
Newtonovog aksioma (koliina gibanja, moment koliine gibanja, mehaniki rad,
snaga, kinetika energija itd.) ili integralnim raunom.
Zato se meutim sluimo integralima u matematikom (analitikom) predstavljanju
principa ouvanja mase za otvoreni sustav (kontrolni volumen)? Zbog toga jer su
realni procesi, to se odvijaju u otvorenim sustavima (kontrolnim volumenima),
trodimenzionalni i nestacionarni strujni procesi. Drugim rijeima, svako je svojstvo,
svaka fizikalna veliina estice fluida funkcija i mjesta nalaenja u struji fluida i
vremena. Svaka estica fluida ima (moe imati) razliitu brzinu i akceleraciju, razliita
sila (vrstom i iznosom) djeluje na estice fluida, razliita je gustoa mase fluida u
kontrolnom volumenu itd. Da bismo mogli rijeiti jednadbu [3.23] morali bismo

poznavati funkcije = ( r , t) i cr = cr ( r , t) te poznavati kako se mijenja (giba)

plotina kontrolne povrine (A) i obujam kontrolnog volumena (V) u prostoru i
vremenu. Naime, strujanje nije niti jednodimenzionalno niti stacionarno. Zbog toga
moramo promatrati i izraunati to se dogaa na diferencijalnoj povrini dA (ona je
toliko mala da moemo pretpostaviti da je strujanje fluida kroz nju
jednodimenzionalno) odnosno to se dogaa u diferencijalnom volumenu dV, koji je
toliko malog obujma da moemo pretpostaviti da se u tom volumenu ne mijenjaju
svojstva fluida (da su jednaka u cijelom volumenu kao da se radi o
jednodimenzionalnom procesu u tom volumenu). Tonije, to je volumen estice
fluida koja, po definiciji, ima konstantnu masu: dm = dV. Pritom se i i dV mogu
mijenjati, ali ne i dm. Nakon toga moramo sumirati dogaanja na svim diferencijalnim
povrinama kako bismo dobili ukupnu koliinu fluida to prelazi kontrolnu povrinu,
odnosno, moramo integrirati. Jer integriramo preko dvodimenzionalnog prostora
(ravnina), integral je dvostruki. Integral u jednadbi [3.23] krai je nain zapisivanja to
stvarno radimo: integriramo preko izlazne povrine (sume svih izlaznih povrina
/moe ih biti vie/) i preko ulazne povrine (sume svih ulaznih povrina /moe ih biti
vie/):
cr dA
KP
i cri dAi u cru dAu =

Ai
Au
dAi cos i u cru dAu cos u =
dAi cos i u cru dAu cos u
i ri
Ai
i ri
Ai
[3.24]
Au
Au
Indeks i oznaava izlaznu povrinu, brzinu i gustou fluida na izlaznoj povrini, a

indeks u isto za ulaznu povrinu. Moramo raunati sa skalarnim produktom odnosa
vektora brzine i povrine jer maseni protok (zanimat e nas koliina fluida to
prostruji kroz neku povrinu u jedinici vremena):
124
cr dA = m [kg/s]
[3.25]
ovisi o nagibu te povrine u odnosu na smjer brzine, Slika 3-29.
Slika 3-29 Strujanje fluida kroz razliito orijentirane plohe

Negativni predznak u [3.24] posljedica je dogovora oznaavanja orijentacije ploha u
prostoru vanjskom normalom: na ulazu u kontrolni volumen vektori brzine i ulazne
kontrolne povrine zatvaraju kut vei od 90o. Na izlazu, manji.
Da bismo odredili koliinu fluida u kontrolnom volumenu u nekom trenutku,
moramo zbrojiti koliine fluida u diferencijalnim volumenima: moramo integrirati
preko trodimenzionalnog prostora, integral je trostruki. Budui da nas zanima
promjena (u vremenu) mase u otvorenom sustavu (kontrolnom volumenu),
matematiki to znai, da bismo odredili tu promjenu, moramo iznos mase to se u
nekom trenutku (promatranom trenutku) nalazi u kontrolnom volumenu (otvorenom
sustavu) derivirati po vremenu. Dobivamo fizikalnu veliinu koju zovemo masenim
protokom i koju emo oznaavati s tokom iznad oznake za masu:
dm
= m [kg/s]
dt
[3.26]
Jednadba se [3.23] moe (matematiki) pojednostavniti s obzirom na to da je sa

stajalita principa ouvanja mase, to emo kasnije, na vioj godini studija, pokazati,
nebitno (svejedno) radi li se o nepominoj i krutoj ili pominoj, fleksibilnoj kontrolnoj
povrini (mijenja li se ili ne obujam kontrolnog volumena), odnosno kree li se ili ne
kontrolni volumen. Drugim rijeima ne moramo raunati s relativnim brzinama i s
promjenom obujma kontrolnog volumena:
c dA
KP
KV
dV =
t
i ci dAi u cu dAu [kg/s]

Ai
[3.27]
Au
Relacija [3.28] analitiki je oblik principa ouvanja mase za otvoreni sustav (kontrolni
volumen).
Izvedimo sada iz jednadbe [3.27], koja vrijedi za bilo kakvo strujanje i bilo kakav
kontrolni volumen, jednadbu principa ouvanja mase za jednodimenzionalni,
stacionarni, strujni proces. Ako je proces jednodimenzionalni, sve su fizikalne veliine
funkcije samo jedne dimenzije, integral moemo zamijeniti sumom. Dobivamo:
125
t dV = t dV =
KV
KV
dmKV
[kg/s]
dt
Relacija odreuje promjenu mase akumulirane u kontrolnom volumenu u jedinici

vremena, jer je integral dV jednak masi fluida [kg] u kontrolnom volumenu u
KV
trenutku t.
Dalje je

i ci dAi =
i ci Ai =
Ai
k 1
ik
k 1
Integral je jednak ukupnom (sumarnom) masenom protoku [kg/s] koji kroz izlazne
povrine kontrolnog volumena istrujava iz kontrolnog volumena u jedinici vremena.
Slino je

u cu dAu =
Au
c A
j 1
u u
uj
j 1
Integral je jednak ukupnom (sumarnom) masenom protoku [kg/s] koji kroz ulazne
povrine kontrolnog volumena ustrujava u kontrolni volumen u jedinici vremena.
Jednadba se dakle principa ouvanja mase za otvoreni sustav (kontrolni volumen),
[3.27], bitno pojednostavnjuje moemo li proces smatrati jednodimenzionalnim:
n
k 1
j 1
m ik m u j = -
dmkv
dt
[3.28]
Jednadba [3.27] naziva se jednadbom kontinuiteta.

Jednadba kontinuiteta derivacija je jednadbe ouvanja mase (masa to je izala iz
otvorenog sustava masa to je ula u otvoreni sustav = - masa to se akumulira u
otvorenom sustavu) po vremenu.
Jednadbom se odreuje trenutani protok mase (fluida) kroz kontrolni volumen
(otvoreni sustav).
Ukoliko je strujanje i stacionarno, to znai da se ne mijenja koliina mase u
kontrolnom volumenu (masa je u kontrolnom volumenu konstantna), dobivamo
dmkv
(budui da je
= 0):
dt
n
k 1
j 1
m ik m u j = 0, odnosno,
k 1
j 1
m ik m u j .
126
Za cijev kroz koju protjee fluid (proces je strujanja jednodimenzionalni i stacionarni),

odnosno za otvoreni sustav u kome se odvija jednodimenzionalni, stacionarni, strujni
proces, dobivamo ove izraze:

1c1 A1 = 2 c2 A2 = m [kg/s],
odnosno
n
m m
k 1
ik
j 1
uj
[kg/s] = konst.
=m
[3.29]
Relacija [3.29] analitiki je oblik principa ouvanja mase za jednodimenzionalne,

stacionarne, strujne procese otvorenih sustava.
U stacionarnim je procesima otvorenih sustava (kontrolnih volumena) koliina
dovedene mase (fluida, odnosno djelatne tvari) u proces u jedinici vremena
kilograma u sekundi.
konstantna i jednaka m
3.1.2.2 Princip ouvanja energije za otvoreni sustav
Rijeima iskazan princip ouvanja energije za otvoreni sustav (kontrolni volumen)
glasi:
energija koja u jedinici vremena izlazi iz sustava
(energija pohranjena u fluidu i prijelazni oblici energije)
(minus) energija koja u jedinici vremena ulazi u sustav
= (jednaka je)
= - (minus) vremenskoj promjeni energije
akumuliranoj u masi u otvorenom sustavu.
Iskazano matematikim jezikom (jednadbu emo izvesti na vioj godini studija):
d
Q KV W KV
dt
c2
c2
cr dA [3.30]
u
gz
dV
u
pv
gz
2
2
s
KV
KP
Jednadba [3.30] obuhvaa najopenitije strujanje fluida (trodimenzionalno i

nestacionarno) i najopenitija dogaanja s kontrolnim volumenom (kontrolni se
volumen kree i mijenja mu se obujam), no, promatrano u inercijskom koordinatnom
sustavu. Moemo je zvati prvi glavni stavak termodinamike za kontrolni
volumen (otvoreni sustav). Pritom:
Q KV [W] je toplinska energija to u jedinici vremena (1s), dakle radi se o toplinskoj
snazi, prelazi granicu otvorenog sustava (kontrolnog volumena), bilo da se dovodi ili
odvodi,
127
d
c2
dV [W] je promjena energije akumulirane u masi otvorenog
u
gz
2
dt
KV
sustava (u fluidu to se u promatranom trenutku nalazi u kontrolnom volumenu) u
jedinici vremena,
Radi se o unutranjoj kalorikoj energiji dobivenoj pretvorbom iz nuklearne ili
kemijske energije ili energije Suneva zraenja, odnosno, to moe biti geotermalna
energija, kinetikoj energiji (mogue je da se kontrolni volumen kree) i potencijalnoj
energiji (energiji zbog djelovanja sile tee).

ci 2
c2

gzi ) i cri dAi
(
u
pv
gz
c
dA
u
p
v
r
i
i i
2
2
KP
Ai
[3.31]
cu 2

(uu pu vu
gzu ) u cru dAu W
2
Au
je razlika izmeu energije to, akumulirana u fluidu, u jedinici vremena istrujava iz
kontrolnog volumena (otvorenog sustava) i energije to u jedinici vremena,
akumulirana u fluidu, ustrujava u kontrolni volumen (otvoreni sustav),
pv je, pokazat emo, rad strujanja pohranjen u 1kg fluida: puvu je rad strujanja pohranjen u fluidu
koji ustrujava u kontrolni volumen, a pivi rad je strujanja pohranjen u fluidu koji istrujava iz
kontrolnog volumena.
WKV [J] je mehaniki rad kontrolnog volumena.
W KV [W] je ukupni mehaniki rad to u jedinici vremena (1s), dakle mehanika snaga, prelazi
granicu otvorenog sustava (kontrolnog volumena), bilo da se dovodi ili odvodi.
Najee se radi o tehnikom radu, pa je WKV = Wt12, no, mehaniki rad kontrolnog
volumena moe ukljuiti i rad pridruen tangencijalnim silama (naprezanjima),
elektrinim, magnetskim i povrinskim efektima, efektima ekspanzije ili kontrakcije
kontrolnog volumena itd.)
Prilagodimo sada relaciju [3.30] za primjenu na jednodimenzionalne, stacionarne,
strujne procese otvorenih sustava: izvedimo jednadbu prvog glavnog stavka
termodinamike za jednodimenzionalne, stacionarne, strujne procese otvorenih
sustava. No, prije toga, odgovorimo na pitanje koliko tehnikog rada dobivamo iz
stapnog stroja u kome se odvija jednodimenzionalni, stacionarni, strujni proces.
Promatramo, dakle, jedan od jednostavnijih tehnikih otvorenih sustava u kome se
odvija jedan od najjednostavnijih (krunih) procesa: proces meu stalnim
tlakovima, Slika 3-30.
128
Slika 3-30 Proces meu stalnim tlakovima

Proces otpoinje otvaranjem upusnog ventila, stanje (4), istodobnim pomicanjem
stapa od krajnjeg lijevog poloaja (poloaja nultog volumena cilindra) udesno.
Zapoinje usisavanje plina (vodene pare) tlaka p1. S poveanjem volumena tlak se
plina ne mijenja jer je koliina plina koja ulazi upravo tolika da tlak u cilindru ostaje
konstantan usprkos poveavanju volumena. S postizanjem stanja (1) tlaka plina p1,
specifinog volumena v1 i temperature T1, zatvara se upusni ventil. Plin nakon toga
ekspandira (radi se sada o ekspanziji u zatvorenom sustavu: plin je zatvoren u cilindru
kojeg su trenutano granice nepropusne za plin budui da su oba ventila zatvorena),
do stanja (2), krajnjeg desnog poloaja stapa, tlaka p2, specifinog volumena v2 i
temperature T2. S postizanjem stanja (2) otvara se ispusni ventil i plin kod
konstantnog tlaka p2 biva istisnut iz cilindra pomicanjem stapa ulijevo. S trenutkom
dosezanja stanja (3), krajnjeg lijevog poloaja stapa, zatvara se ispusni ventil, a otvara
upusni: trenutano se postie ponovno stanje (4) i otpoinje ponavljanje opisanog
procesa. Zanemarimo li rad trenja i promjene kinetike i potencijalne energije za
vrijeme procesa, tehniki je rad (wt12) to se dobiva oito jednak sumi mehanikih
radova promjene volumena. U protivnom, priblino je jednak:
v1
v2
v3
v4
v4
v1
v2
v3
wt12 pdv pdv pdv pdv =
pdv [J/kg]
[3.312]
Integriramo po zatvorenoj krivulji pa suma integrala mora biti jednaka plotini

povrine 4-1-2-3-4 u p,v-dijagramu:
v1
v2
v3
v4
v4
v1
v2
v3
pdv pdv pdv pdv = p (v

1
v2
v4) +
pdv + p (v
2
v1
v2
pdv - p2v2 = povrina 4-1-2-3-4.

v1
129
v2) + 0 = p1v1 +
Naime, u prvom je integralu p = p1 = konstanta, a v4 = 0, pa je rezultat p1v1. Drugi

integral ne znamo rijeiti jer ne poznajemo funkciju p = p(v,T). U treem je integralu
ponovno tlak konstantan i jednak p2, a v3 jednak nuli. Dobivamo - p2v2. Granice su
etvrtog integrala jednake nuli, pa je i vrijednost integrala jednaka nuli. p1v1 odgovara
povrini 4-1-v1-0-4 u p,v-dijagramu. Odbijemo li od te povrine povrinu p2v2 koja je
jednaka 3-2-v2-0-3, dobit emo povrinu 4-1-2-3-4 kojoj je jednak (tonije
proporcionalan /zanemarili smo trenje i promjene kinetike i potencijalne energije
plina za vrijeme procesa/) tehniki rad.
No, tu povrinu moemo i drukije odrediti: sumirajui elementarne povrine vdp,
p2
Slika 3-30:
vdp .
p1
Budui da povrina ne moe biti negativna, to vrijedi:

v2
p2
v1
p1
pdv - (p2v2 - p1v1) = -
vdp
[3.323]
v2
to je lako provjeriti, Slika 3-30. No, integral
pdv
jednak je mehanikom radu
v1
zatvorenog sustava, zanemarimo li rad trenja, povrina 1-2-v2-v1-1, pa je relacijom

[3.323] odreena veza izmeu mehanikog rada promjene volumena (mehanikog
rada zatvorenog sustava) i tehnikog rada (mehanikog rada otvorenog sustava):
v2
w12 =
p2
pdv = w
vdp + (p v
+ (p2v2 - p1v1) = -
t12
2 2
v1
- p1v1)
[3.334]
p1
odnosno
p2
wt12 = -
vdp = w
12
v2
- (p2v2 - p1v1) =
p1
pdv -(p v
2 2
- p1v1)
[3.345]
v1
Uzmemo li u obzir i promjene kinetike i potencijalne energije, kao i rad trenja za

vrijeme procesa u stapnom stroju, tehniki je rad jednak:
p2
wt12 = -
vdp - |wRT12| p1
1
2
2
( c2 - c1 ) - g(z2 z1) =
2
v2
pdv - |w
RT12
v1
[3.356]
1
2
2
- (p2v2 - p1v1) - ( c2 - c1 ) - g(z2 z1)
2
U naim emo razmatranjima veinom moi zanemariti trenje (rad trenja koliinski u
usporedbi s drugim oblicima mehanikog rada), pa e tehniki rad stapnih strojeva biti
odreen ovom relacijom:
130
p2
wt12
1
2
2
= - vdp - ( c2 - c1 ) - g(z2 z1) =
2
p1
v2
pdv - (p v
2 2
- p1v1) [3.367]
v1
1 2 2
(c2 - c1 ) - g(z2 z1)
2
U termoelektranama, meutim, stapni je parni stroj istisnut parnim turbinama;

moemo li relacijom [3.367] odrediti tehniki rad turbine?
Na to emo pitanje dobiti odgovor primijenimo li prvi glavni stavak termodinamike za
jednodimenzionalne, stacionarne, strujne procese na proces u stapnom stroju i turbini.
No prije toga morat emo izvesti analitiki oblik stavka.
3.1.2.2.1 Prvi glavni stavak termodinamike za jednodimenzionalne, stacionarne, strujne procese
otvorenih sustava
Budui da se u sluaju stacionarnih procesa otvorenih sustava energija ne akumulira u
sustavu, mora vrijediti:
energija koja ulazi u sustav
= (jednaka je)
= energiji koja izlazi iz sustava
(energija pohranjena u fluidu i prijelazni oblici energije).
Radi li se o jednodimenzionalnom, stacionarnom strujanju, analitiki je oblik principa
ouvanja energije jednostavan, slika 3-31.
q12 [J/kg]
1
F1
1 kg
p1
wt12 [J/kg]
s1
u1 [J/kg]
c12/2 [J/kg]
g z1 [J/kg]
p1 v1 [J/kg]
2
F2
1 kg
p2
s2
u2 [J/kg]
c22/2 [J/kg]
g z2 [J/kg]
p2 v2 [J/kg]
Slika 3-31 Zamiljeni otvoreni sustav u kojem se odvija jednodimenzionalni,

stacionarni, strujni proces
131
1 kg/s
1
1
q12 + u1 + p1v1 + c12 + gz1 = wt12 + u2 + p2v2 + c22 + gz2 [J/kg]
2
2
[3.378]
Jednadba [3.378] naziva se prvim glavnim stavkom termodinamike za

jednodimenzionalne, stacionarne, strujne procese otvorenih sustava.
Promatramo pritom kilogram fluida to struji kroz otvoreni sustav (kontrolni
volumen) u kojem se mogu odvijati najrazliitiji procesi transformacije oblika energije,
no ti su procesi uvijek jednodimenzionalni i stacionarni. Najopenitiji proces ukljuuje
sve oblike unutranje i prijelazne energije, kao i sve mogue transformacije. U
jednadbi [3.378]:
q12 toplinska je energija koja se po kilogramu fluida bilo dovodi u sustav ili odvodi iz
sustava, (Dovodi li se, pozitivnog je predznaka, stavljamo je na lijevu stranu jednadbe /ili na
desnu, s negativnim predznakom/.)
wt12 tehniki je rad koji se po kilogramu fluida bilo odvodi iz sustava ili dovodi u
sustav, (Odvodi li se, pozitivnog je predznaka, stavljamo ga na desnu stranu jednadbe /ili na
lijevu, s negativnim predznakom/.)
u1, u2 unutranja je kalorika energija koja je akumulirana u kilogramu fluida to
ustrujava u otvoreni sustav odnosno istrujava iz otvorenog sustava, (Unutranja
kalorika energija dobivena je transformacijom iz nuklearne, kemijske energije ili energije Suneva
zraenja. Ili je to geotermalna energija, odnosno unutranja kalorika energija mora.)
1 2 1 2
c1 , c2 kinetika je energija pohranjena u kilogramu fluida to ustrujava u
2
2
otvoreni sustav odnosno istrujava iz otvorenog sustava s brzinom c1 odnosno c2,
gz1, gz2 potencijalna je energija akumulirana u kilogramu fluida to ustrujava u

otvoreni sustav odnosno istrujava iz otvorenog sustava, a
p1v1, p2v2 radovi su strujanja obavljeni na jednom kilogramu fluida koji ustrujava u
otvoreni sustav odnosno istrujava iz otvorenog sustava.
Radovi strujanja ostaju pohranjeni u fluidu budui da je energija neunitiva. Obavlja ih pumpa, kao
to je to sluaj u termoelektranama, ili nastaju pretvorbom iz potencijalne energije vode, npr. u
hidroelektranama. Naime, na ulazu u otvoreni sustav (kontrolni volumen) vlada tlak p1. Protiv
djelovanja tog tlaka treba 1kg fluida, specifinog volumena v1, utisnuti u otvoreni sustav (kontrolni
volumen). Treba svladati silu p1A1 na putu s1. (A1 je ulazna povrina kontrolne povrine preko koje
1kg fluida struji u kontrolni volumen.) Rad je strujanja dakle jednak:
p1A1 s1 = p1 v1 [J/kg]
[3.389]
gdje je A1 s1 = v1 [m3/kg] (specifini) volumen 1kg fluida na ulazu u kontrolni volumen.

Jer je rad strujanja mehaniki rad (energija), ne moe nestati, ostaje pohranjen u kilogramu fluida to
ustrujava u kontrolni volumen.
Na izlazu iz otvorenog sustava da bi 1kg fluida izaao na njemu treba isto tako obaviti rad
strujanja. Taj kilogram fluida naime gura kilogram fluida ispred sebe. Na izlazu vlada tlak p2,
specifini je volumen fluida v2, izlazna povrina A2, a treba svladati silu na putu s2. Dobivamo:
132
p2A2 s2 = p2 v2 [J/kg]
[3.40]
Sada je A2 s2 = v2 [m3/kg] (specifini) volumen 1kg fluida na izlazu iz kontrolnog volumena. Rad
strujanja p2 v2 ostaje pohranjen u kilogramu fluida to istrujava iz kontrolnog volumena.
Suma se rada strujanja i unutranje kalorike energije naziva entalpijom:
u + pv = h [J/kg], odnosno H = U + pV [J]
[3.391]
Vrijedi dakle za ulaz: u1+p1v1 = h1, odnosno za izlaz: u2+p2v2 = h2, pa se pisanje prvog
glavnog stavka termodinamike za jednodimenzionalne, stacionarne, strujne procese
otvorenih sustava, relacija [3.11], skrauje:
q12 + h1 +
1 2
1
c1 + gz1 = wt12 + h2 + c22 + gz2 [J/kg]
2
2
[3.402]
Relacije se [3.11] i [3.402] mogu proiriti i na sluaj kad kroz otvoreni sustav
istodobno struji vie djelatnih tvari, pa, npr., izraz [3.402] tada glasi:
q12+
(h1u+
1 2
1
c1u + gz1u) = wt12 + (h2i + c2i2 + gz2i) [J/kg]
2
2
i
[3.413]
Relacija je [3.378], odnosno [3.402], izvedena bez naznake o kakvom se procesu

otvorenog sustava radi. Jedini je uvjet bio da je proces jednodimenzionalni, stacionarni
i strujni. Drugim rijeima, radi se o opem obliku prvog glavnog stavka
termodinamike za jednodimenzionalne, stacionarne, strujne procese otvorenih
sustava koji prema tome treba vrijediti za bilo kakav proces bilo kakvog otvorenog
sustava; dakako, uz ispunjenje spomenutog uvjeta. Relacije moraju vrijediti dakle kako
za stapne strojeve tako i za turbostrojeve, za parne kotlove, pumpe, kompresore,
kondenzatore itd. Provjerimo relaciju [3.378] primjenjujui je na turbinu i stapni stroj.
Dobivamo za tehniki rad turbine:
wt12 = q12 (u2 - u1) (p2v2 p1v1)
1 2 2
(c2 - c1 ) g(z2 - z1)
2
[3.44]
Relacija [3.44] mora biti jednaka relaciji [3.367], kojom je odreen tehniki rad stapnog
stroja:
p2
1
2
2
wt12 = - vdp - ( c2 - c1 ) - g(z2 z1)
2
p1
Jesu li te dvije relacije istovjetne?
133
Da, uz uvjet da toplinsku energiju, koja se izmjenjuje izmeu otvorenog sustava i

okolice, moemo izraziti 1. glavnim stavkom termodinamike za zatvorene sustave,
dakle kao toplinsku energiju koja se izmjenjuje izmeu zatvorenog sustava i okolice:
v2
q12 = u2 u1 + pdv
(A)
v1
U tom sluaju dobivamo:

v2
wt12 = u2 u1 + pdv (u2 - u1) (p2v2 p1v1)

v1
v2
pdv (p2v2 p1v1)

v1
1 2 2
(c2 - c1 ) g(z2 - z1) =
2
1 2 2
(c2 - c1 ) g(z2 - z1) = 2
p2
vdp - 2 ( c
2
2
- c1 ) - g(z2 z1)
p1
jer vrijedi relacija [3.367]:

v2
wt12 =
pdv - (p v
2 2
- p1v1) -
v1
p2
=-
vdp - 2 ( c
2
2
1
2
2
( c2 - c1 ) - g(z2 z1) =
2
- c1 ) - g(z2 z1)
p1
Dobivamo dakle, kao to smo i morali (u protivnom bili bismo u ozbiljnim

problemima), vrijedi li relacija (A), identine izraze: jednadba je [3.402] doista opi
oblik 1. glavnog stavka termodinamike za jednodimenzionalne, stacionarne, strujne
procese otvorenih sustava.
Postavlja se pitanje kako utvrditi vrijedi li relacija (A)?
Uz pomo matematike i (malo) logikog zakljuivanja. Naime, posluit emo se
definicijom entalpije, relacija [3.391]:
h = u + pv.
Diferencirajmo taj izraz. Dobivamo:
dh = du + pdv + vdp, odnosno, du + pdv = dh vdp.
Prema 1. glavnom stavku termodinamike za zatvorene sustave
du + pdv jednako je dq (du + pdv = dq).
dq je diferencijal toplinske energije koja se izmjenjuje izmeu zatvorenog sustava i
okolice. I to je tono budui da je du promjena unutranje kalorike energije (oblika
energije koji je akumuliran u mirujuem zatvorenom sustavu), a pdv diferencijal
134
mehanikog rada promjene volumena (mehanikog rada koji zatvoreni sustav

izmjenjuje s okolicom). Dakle je:
du + pdv = dq = dh vdp.
Veliine dh i vdp karakteriziraju pak otvoreni sustav: dh je promjena entalpije
otvorenog sustava (oblik energije povezan sa strujanjem mase (fluida) kroz otvoreni
sustav), a vdp je diferencijal tehnikog rada (mehanikog rada koji otvoreni sustav
izmjenjuje s okolicom). Dakle je dq = dh vdp diferencijal toplinske energije koja se
izmjenjuje izmeu otvorenog sustava i okolice pa je prema tome svejedno kojom se
diferencijalnom jednadbom odreuje toplinska energija koja se izmjenjuje izmeu
otvorenog sustava i okolice:
dq = du + pdv ili dq = dh vdp
[3.425]
No, radi se o jednakosti diferencijalnih iznosa toplinske energije. Vrijedi li to i za cijeli

proces otvorenog (ili zatvorenog sustava) koji se odvija izmeu stanja (1) i (2)?
Odgovor moemo dobiti samo izraunamo li ukupni iznos toplinske energije koja se
izmjenjuje za vrijeme procesa. Drugim rijeima, moramo integrirati relaciju [3.425]:
2
v2
p2
v1
p1
dq = du + pdv ; dq = dh - vdp
Dobivamo:
v2
q12 = u2 u1 +
pdv i q
12
v1
p2
= h2 h1 -
vdp .
p1
Jesu li izrazi istovjetni?

Da. Posluimo li se relacijama [3.391] i [3.334] vrijede jednakosti:
q12 = h2 h1 -
p2
p2
v2
p1
p1
v1
vdp = (u2 + p2v2) (u1 + p1v1) -
vdp = u2 u1 +
pdv .
Potvruje li Fizika Matematiku (matematike rezultate)?

Da. Toplinska je energija prijelazni oblik energije, oblik energije koji prelazi granice
sustava nevezano uz masu. Odvija li se prema tome isti proces, izmeu istih stanja (1)
i (2), dakle izmeu istih temperaturnih razlika, u zatvorenom ili otvorenom sustavu, to
ne utjee na izmjenu toplinske energije: ona ovisi samo o temperaturi sustava i
njegove okolice.
Analizirajmo sada jednodimenzionalne, stacionarne, strujne procese to se odvijaju u
(nekim) otvorenim sustavima termoelektrana i hidroelektrana primjenjujui opi oblik
prvog glavnog stavka termodinamike za jednodimenzionalne, stacionarne, strujne
procese otvorenih sustava. Jednadbu [3.378]:
135
1
1
q12 + u1 + p1v1 + c12 + gz1 = wt12 + u2 + p2v2 + c22 + gz2 [J/kg],
2
2
ili [3.402]:
q12 + h1 +
1 2
1
c1 + gz1 = wt12 + h2 + c22 + gz2 [J/kg].
2
2
Zaponimo s procesom u parnom kotlu termoelektrane, Slika 3-32.

para
2
PARNI
KOTAO
granica
sustava
qdov [J/kg]
voda
Slika 3-32 Shema procesa u parnom kotlu

Promatramo li proces u parnom kotlu zakljuujemo da se za vrijeme procesa ne
izmjenjuje tehniki rad, dakle je wt12 = 0. U kotao se dovodi voda, a odvodi para na
razliitim visinama, no, zanemarit emo te razlike visina (z) na ulazu i izlazu iz parnog
kotla. To moemo budui da je iznos potencijalne energije ep = g(z2 - z1) zanemariv
prema koliini toplinske energije koja se u parnom kotlu dovodi 1kg vode odnosno
pare. Isto vrijedi i za kinetiku energiju
ek =
1 2
( c2 c12) 0.
2
Prema [3.402] dobivamo.

q12 = h2 - h1 [J/kg].
h2 je entalpija vodene pare na izlazi iz parnog kotla, a h1 je entalpija vode na ulazu u
parni kotao (na izlazu iz pojne pumpe). Uvjerit emo se, h2 > h1, pa je q12 > 0.
Toplinska je energija pozitivna, dovodi se u parnom kotlu vodi i pari, kako to treba i
biti, a njezin je iznos jednak razlici vrijednosti entalpije vodene pare i vode:
q12 = qdov = h2 - h1 [J/kg]
[3.436]
Promatrajmo dalje proces u parnoj ili plinskoj turbini, Slika 3-33.
136
c1
TURBINA
granica
sustava
wt12 [J/kg]
c2
2
Slika 3-33 Shema procesa u parnoj ili plinskoj turbini
Moemo pretpostaviti, u prvoj aproksimaciji, da se za vrijeme ekspanzije pare (plina) u
turbini ne dovodi (to je tono ne loi se vatra ispod turbine) ni odvodi toplina.
Postoji odvoenje toplinske energije iz turbine: kroz turbinu struji fluid vrlo visoke temperature, no, s
obzirom na velike brzine s kojima fluid struji kroz turbinu, i toplinsku izolaciju turbine, relativno se
male koliine toplinske energije (u odnosu na iznos dobivenog tehnikog rada), odvode iz turbine pa se
mogu zanemariti.
Dobivamo stoga.
wt12 = h1 h2 -
1 2
( c2 c12) [J/kg]
2
Uobiajeno se, zbog (relativno) malog iznosa, uz promjenu gravitacijske potencijalne

1
energije, zanemaruje i promjena kinetika energija, ek = ( c22 c12), pa, budui da je
2
entalpija fluida na ulazu u turbinu vea od entalpije na izlazu iz turbine (potvrdit emo
to), h1 > h2, tehniki je rad pozitivan, wt12 > 0, predaje se iz turbine, a jednak je razlici
entalpija (dobivamo relaciju slinu relaciji [3.436]):
wt12 = h1 h2 [J/kg]
[3.447]
Odredimo sada brzinu plina na izlazu iz de Lavalove sapnice, Slika 3-34.

granica
sustava
c1 [m/s]
c2 [m/s]
Slika 3-34 Shema procesa u de Lavalovoj sapnici

Tehniki je rad jednak nuli; sapnica nije opskrbljena ureajem koji bi omoguio
izmjenu tehnikog rada. Za izmijenjenu toplinsku energiju vrijedi isto kao za turbinu:
toplinska se energija ne dovodi, a koliinu toplinske energije, koja iz sapnice (plina ili
137
pare) prelazi u okolicu, zanemarujemo. Primjenom 1. glavnog stavka, relacije [3.402],

dobit emo (ep = g(z2 - z1) = 0, sapnica je vodoravno poloena):
c22 = 2(h1 - h2) + c12.
Premda brzina c1 nije mala, u usporedbi se s brzinom c2 zanemaruje, tako da je brzina
fluida na izlazu iz sapnice jednaka dvostrukoj razlici izmeu vrijednosti entalpije plina
(pare) na ulazu i izlazu iz sapnice):
c2 =
2(h1 h2 ) [m/s]
[3.458]
Zbog velikih se razlika u vrijednostima entalpija, na ulazu u sapnicu (h1) i izlazu iz

sapnice (h2), postiu velike brzine strujanja fluida: velike se koliine eksergije entalpije
pretvaraju u kinetiku energiju.
Pogledajmo sada koliko se toplinske energije odvodi iz termoelektrane u
kondenzatoru, Slika 3-35.
para
KONDENZATOR
granica
sustava
qodv [J/kg]
pkond ? konst.
2
voda
Slika 3-35 Shema procesa u kondenzatoru termoelektrane

Proces je u kondenzatoru istovrstan s procesom u parnom kotlu. S jednom razlikom:
u parnom se kotlu djelatnoj tvari dovodi toplina dok se u kondenzatoru odvodi.
Meutim, ostalo je isto: wt12 = 0, ep = 0 i ek = 0, tako da dobivamo:
q12 = h2 - h1 [J/kg]
Sada je meutim entalpija h1 entalpija vodene pare na ulazu u kondenzator, a h2
entalpija vode na izlazu iz kondenzatora. Jer je h2 < h1, to je q12 < 0: predznak
potvruje da se toplinska energija odvodi iz otvorenog sustava (kondenzatora) u
okolicu. Dakle je koliina toplinske energije odvedene iz termoelektrane u okolicu
jednaka:
qodv = h2 - h1 [J/kg]
[3.469]
Odredimo na kraju razmatranja procesa u otvorenim sustavima termoelektrane

tehniki rad pojne pumpe, Slika 3-36. Slino kao to je proces u kondenzatoru
138
istovrstan s procesom u parnom kotlu, tako je proces u pojnoj pumpi istovrstan s

procesom u turbini.
voda
PUMPA
2
granica
sustava
wt12 [J/kg]
1
voda
Slika 3-36 Shema procesa u pojnoj pumpi termoelektrane

Dobivamo:
wt12 = wpumpe = h1 h2 [J/kg]
[3.50]
Meutim, dok se u sluaju turbine tehniki rad dobiva iz sustava, transformacijom iz

oblika energije pohranjenih u fluidu, u sluaju pumpe, da bi se proces pumpanja
mogao odvijati, treba dovoditi tehniki rad. Taj se tehniki rad pretvara u unutranju
energiju (kinetiku i/ili potencijalnu i/ili entalpiju) i pohranjuje u fluidu. Naime,
entalpija je vode (kondenzata) na ulazu u pumpu, h1, manja je od entalpije vode na
izlazu iz pumpe (vode na ulazu u parni kotao), h2, pa je wt12 < 0 (wpumpe < 0) kako to
treba biti (tehniki se rad dovodi otvorenom sustavu /pojnoj pumpi/), a veliina je
tehnikog rada odreena relacijom [3.50].
Razmatrajui energetske procese i transformacije oblika energije u otvorenim sustavima termoelektrane
ustanovili smo da svi ukljuuju entalpiju; to je i razlog definiranja entalpije kao sume dvaju oblika
energije.
Promatrajmo sada strujanje vode u cjevovodu (otvoreni sustav) hidroelektrane. Vodu
emo smatrati idealnom kapljevinom (tekuinom): neviskoznom (trenje je jednako
nuli) i nestlaivom (ne mijenja joj se specifini volumen). Strujanje vode u cijevi
prikazuje Slika 3-37.
139
c2
p2
1
c1
z2
p1
granica
sustava
z1
z=0
Slika 3-37 Prikaz strujanja vode

Budui da se toplinska energija ne dovodi i ne odvodi, to je q12=0. Ne obavlja se ni
tehniki rad (za to nema ureaja), pa je i wt12 = 0. Relacija [3.378] onda glasi:
1
1
u1 + p1v1 + c12 + gz1 = u2 + p2v2 + c22 + gz2
2
2
[3.471]
Jer je trenje jednako nuli za vrijeme strujanja vode, i jer je voda nekompresibilna
(nestlaiva), to iz 1. glavnog stavka termodinamike za zatvoreni sustav,
v2
q12 = pdv - |wRT12| + u2 u1,

v1
dobivamo: u2 u1 = 0, odnosno, u1 = u2.

v2
(q12 = 0, wRT12 = 0,
pdv = 0 /v = konst, dv = 0/)
v1
Relacija [3.471] prelazi stoga u izraz:
1
1
p1v1 + c12 + gz1 = p2v2 + c22 + gz2,
2
2
[3.482]
odnosno u izraz:
1
pv + c2 + gz = konst. [J/kg]
2
[3.493]
to vrijedi za svaki presjek cijevi.

(Naime, presjeci su 1 i 2 u cijevi, Slika 3-37, proizvoljno odabrani to znai da jednadba [3.482]
mora vrijediti za svaki presjek cijevi. Moemo je stoga pisati u obliku [3.493].)
140
Jednadba [3.493] naziva se Bernoullijevom. Oito, Bernoullijeva je jednadba samo

jedan od analitikih oblika prvog glavnog stavka termodinamike za
jednodimenzionalne, stacionarne, strujne procese otvorenih sustava koji, u ovom
sluaju (jednodimenzionalno, stacionarno, strujanje idealne kapljevine bez izmjene
tehnikog rada), iskazuje da suma rada strujanja (naziva se i energijom tlaka),
kinetike i potencijalne energije idealne kapljevine ostaje stalna prigodom meusobnih
transformacija tih oblika energije. (Svaki se oblik moe preobraziti u druga dva).
Ako se umjesto specifinog volumena v u jednadbu [3.493] uvrsti gustoa = 1/v i
zatim se jednadba podijeli s g, dobiva se (u tom se sluaju govori o visini tlaka i
visini brzine):
p
c
+ 2 +z = konst. [m]
g 2 g
[3.504]
odnosno, mnoenjem s g
1
p + c2 + gz = konst. [N/m2]
2
[3.515]
to su, za razliku od relacije [3.493], oblici Bernoullijeve jednadbe koji se rabe u

analizama mehanike fluida.
Koliki je tehniki rad vodne turbine hidroelektrane?
Primjena relacije [3.378] daje:
wt12 = - v (p2 - p1) -
1 2 2
(c2 -c1 ) g(z2 - z1) [J/kg]
2
[3.526]
Naime, radi se o strujanju idealne kapljevine (tekuine): q12 + u1 - u2 = 0 jer je v1 = v2

= v = konst.
Jednadba [3.526] potvruje zakljuak o univerzalnosti jednadbe [3.378]. Oita je
jednakost (v = konst):
p2
1 2 2
1
wt12 = - vdp - ( c2 - c1 ) - g(z2 z1) = - v (p2 - p1) - (c22 -c12) g(z2 - z1) [J/kg]
2
2
p1
Tehniki se rad vodne turbine osigurava transformacijom iz energije tlaka (rada
strujanja), kinetike i potencijalne energije vode.
Konano, na kraju ovog razmatranja, upoznajmo jo jedan proces vaan u radu
postrojenja za proizvodnju elektrine energije, proces priguivanja.
Priguivanje nekog plina ili kapljevine (tekuine) nastaje kada se slobodni presjek
strujanja naglo suzi (ili proiri). Posljedica je pad tlaka iza priguilita. Za dalja
razmatranja nije bitno na koji je nain suenje presjeka izvedeno. To moe biti
pritvoreni ventil, ugraena prirubnica ili ep od poroznog materijala (pamuk, vuna),
Slika 3-38.
141
priguiva
2
p1, v1, c1
p2, v2, c2
granica sustava
toplinska izolacija
Slika 3-38 Prikaz procesa priguenja

U priguilitu (priguiva /priguilo/, Slika 3-38) dijelovi su plina izvrgnuti
promjenama stanja, koje e zbog trenja, vrtloenja i pada tlaka za svaki dio biti
drukije. Meutim, moe se oekivati da e se stanje plina ustaliti dosta daleko ispred i
iza priguilita, pa se u presjecima 1 i 2 moe raunati sa srednjim vrijednostima. Neka,
dakle, dovoljno daleko ispred priguivaa vlada srednje stanje (1), a dovoljno daleko
iza priguivaa vlada srednje stanje (2).
(Pod dovoljno daleko misli se na takvu udaljenost na kojoj se mogu zanemariti smetnje
jednodimenzionalnom i stacionarnom strujanju prouzrokovane priguilom.)
Uzevi u obzir da se za vrijeme trenja ne dovodi i ne odvodi toplinska energija (sustav
je adijabatski), da se ne obavlja tehniki rad (ne postoji ureaj za to), moe se u [3.402]
postaviti da je q12 = 0 i wt12 = 0. Razlike su u brzinama strujanja malene pa moemo
1
zanemariti promjenu kinetike energije, c22 c12 0 , odnosno, veina se kinetike
2
energije proizvedene ekspanzijom (plina zbog sniavanja tlaka) troi na svladavanje
otpora strujanju kroz priguilite. Konano, cijev je poloena vodoravno, pa je i z1 =
z2. Iz [3.402] dobivamo da je
h1 = h2, ili u1 + p1v1 = u2 + p2v2
[3.537]
Priguivanjem ostaje entalpija nepromijenjena, ali se moe promijeniti unutranja

kalorika energija fluida.
Zakljuno za ovo poglavlje ponovimo osnovno. Govorili smo dosad o nekoliko
matematikih modela principa ouvanja mase i energije povezanih s procesima
proizvodnje elektrine energije u termoelektranama: matematikom modelu principa
ouvanja mase za zatvoreni i otvoreni sustav (jednadbi kontinuiteta), matematikom
modelu mehanikog rada promjene volumena i tehnikog rada, i o matematikom
modelu principa ouvanja energije za zatvoreni i otvoreni sustav (1. glavnom stavku
termodinamike za zatvoreni i otvoreni sustav u kojem se odvijaju jednodimenzionalni,
stacionarnu, strujni procesi). Ustanovili smo da se u termoelektrani odvija kruni
proces ostvaren energetskim procesima u otvorenim sustavima termoelektrane, Slika
3-39.
142
wt,turbine > 0
qdov > 0
parna
turbina
parni
kotao
rashladna voda
wt,pumpe < 0
pojna
pumpa
qodv < 0
kondenzator
granica zatvorenog
sustava
Slika 3-39 Shema spoja termoelektrane

Para struji iz parnog kotla kroz turbinu u kondenzator, gdje se kondenzira.
Kondenziranu paru (kao tekuinu) tiska pojna pumpa u parni kotao, pa tu ponovno
isparuje.
Promatrano u cjelini, to je onda zatvoreni sustav jer u njemu trajno struji stanovita ista
koliina vodene pare, ili vode. Razmatranjem tog zatvorenog sustava odredili smo
odnos izmeu oblika energija koji se dovode u termoelektranu i onih koji se odvode iz
termoelektrane, [3.21]:
qdov - |qodv| = wturbine - |wpumpe|

Promatrajui pak energetske procese u otvorenim sustavima definirali smo pojam
tehnikog rada, odredili iznos tog rada,
p2
wt12 = -
vdp - 2 ( c
2
2
- c1 ) - g(z2 z1),
p1
i pokazali kako se qdov, qodv, wturbine i wpumpe mogu izraunati poznavanjem

vrijednosti entalpija fluida (plina i tekuine) na izlazu i ulazu pojedinog otvorenog
sustava (parnog kotla, turbine, kondenzatora i pojne pumpe).
No, kako odrediti sile (moramo poznavati mase i akceleracije), tlakove i temperature, i
njihovu povezanost, za vrijeme pojedinanih procesa?
Kako, npr., odrediti vrijednosti entalpije: h = u + pv?
Tlak i specifini volumen lako je odrediti: izmjere se na ulazu i izlazu otvorenog
sustava. Kako meutim odrediti iznos unutranje kalorike energije?
Dosad znamo ovo: to je vea koliina akumulirane unutranje kalorike energije u
nekom sustavu konstantne mase, to je via temperatura tog sustava. Oito, pomou
temperature sustava trebali bismo moi odrediti iznose (ili barem promjene)
unutranje kalorike energije. Kako? Da bismo odgovorili na ta pitanja, da bismo u
potpunosti mogli opisati energetske pretvorbe i procese u termoelektranama i
hidroelektranama, morat emo raspolagati s matematikim modelima koji e opisivati
143
i predviati ponaanje fluida u termoelektranama i hidroelektranama, morat emo

detaljnije upoznati prirodu (svojstva i stanja /promjene stanja/) fluida: kapljevina i
plinova.
No, prije toga, upoznajmo osnove rada termoelektrana s plinskom turbinom.
3.2 Energetske pretvorbe u termoelektranama s

plinskom turbinom
S energetskog je gledita zatvoreni proces u termoelektrani s plinskom turbinom
analogan krunom procesu u termoelektrani s parnom turbinom. Naime, postrojenje
se sastoji od kompresora, komore za izgaranje, plinske turbine i hladnjaka, Slika 3-40,
kroz koje neprestano krui isti zrak. (Zbog toga se proces naziv zatvorenim. Postoji
naime i proces, otvoreni proces, u kojem se zrak, tonije smjesa zraka i plinova
izgaranja, nakon ekspanzije u plinskoj turbini odvodi u okolicu, gdje se ohladi
predajui toplinu okolnom zraku, a za ponavljanje idueg ciklusa krunog procesa
kompresor usisava potrebne koliine zraka iz okolice.) Pritom komora za izgaranje s
izmjenjivaem topline odgovara parnom kotlu, plinska turbina parnoj turbini, hladnjak
kondenzatoru, a kompresor pojnoj pumpi. S jednom razlikom: fluid u postrojenju s
plinskom turbinom ne mijenja agregatno stanje (plinovito) za razliku od fluida u
postrojenju s parnom turbinom koji je i u kapljevitom i u plinovitom agregatnom
stanju.
Slika 3-40 Shema najjednostavnije izvedbe termoelektrane s plinskom turbinom i

zatvorenim procesom: K kompresor, KI komora za izgaranje, T
turbina, H hladnjak,
G sinkroni generator, M motor za pokretanje rada postrojenja
Kompresor usisava zrak (plin) ohlaen u hladnjaku i komprimira ga do pogodnog
tlaka. U izmjenjivau topline, koji se nalazi u komori za izgaranje, zrak preuzima
toplinsku energiju zagrijavajui se uz konstantan tlak. (U komori za izgaranje izgara
gorivo: kruto, tekue ili plinovito.) Zrak zatim ekspandira u plinskoj turbini u kojoj se,
na potpuno analogan nain onom u parnoj turbini, unutranja kalorika energija
144
(entalpija) zraka transformira u mehaniki (tehniki) rad. U hladnjaku se zatim zrak

hladi jer se anergija entalpije, u obliku toplinske energije, odvodi u okolicu te zapoinje
idui ciklus krunog procesa.
Za stavljanje u pogon postrojenja slui elektrini (asinkroni) motor (ili neki drugi pogonski stroj, npr.
dizelski motor) jer je za pogon turbine potreban komprimirani zrak.
Sve reeno o kondenzatoru termoelektrane s parnom turbinom vrijedi i za hladnjak
termoelektrane s plinskom turbinom. Npr., kada se anergija (toplinska energija) ne bi
odvodila u okolicu proces bi bio neprovediv: komprimiranje bi neohlaenog zraka
koji istrujava iz plinske turbine troilo sav tehniki rad turbine budui da je specifini
volumen neohlaenog zraka jako velik pa dakle i tehniki rad komprimiranja:
p2
vdp >>, jer je v>>. (I za ohlaeni se zrak, za razliku od procesa u termoelektrani

p1
2
tehnikog
3
1
rada turbine troi na komprimiranje zraka kompresorom pa se, dakle, samo
,u
3
sinkronom generatoru, pretvara u elektrinu energiju.)
Prednost je zatvorenog procesa, u usporedbi s otvorenim, da za pogon postrojenja
moe posluiti i kruto gorivo. U otvorenom procesu naime, Slika 3-41, gorivo izgara u
zraku, koristei kisik iz zraka, tako da smjesa zraka i plinova izgaranja struji kroz
turbinu, pa bi krute estice pepela vrlo brzo unitile lopatice plinske turbine.
s parnom turbinom u kojem se voda pumpom vraa u parni kotao,
Slika 3-41 Shema najjednostavnije izvedbe termoelektrane s plinskom turbinom i

otvorenim procesom: K kompresor, KI komora za izgaranje, T
turbina, , H hladnjak, G sinkroni generator, M motor za pokretanje
rada postrojenja
U otvorenom se procesu mora stoga rabiti puno skuplje kapljevito i plinovito gorivo.
No, kako su termoelektrane s plinskom turbinom i zatvorenim procesom
kompliciranija postrojenja od onih s otvorenim procesom, usprkos spomenutoj
prednosti, u dananjoj se praksi vie ne grade (osim u iznimnim sluajevima
nemogunosti zadovoljavanja tzv. vrnih optereenja drugim nainima) tim vie to
145
se danas u termoelektranama s parnim turbinama moe postii povoljni termiki

stupanj djelovanja (omjer tehnikog rada turbine i toplinske energije dovedene u
kruni proces), a i termoelektrane se s plinskim turbinama i otvorenim procesom sve
vie upotrebljavaju u spojnom procesu s termoelektranama s parnom turbinom
kako to ilustrira Slika 3-42.
U spojnom procesu smjesom se zraka i plinova izgaranja zagrijava voda (vodena para) u
termoelektranama s parnom turbinom.
Slika 3-42 Shema najjednostavnije izvedbe spojnog procesa kombinacije rada

plinske i parne turbine u termoelektrani
Analiza je energetskih pretvorbi i procesa u termoelektranama s plinskom turbinom
potpuno istovjetna analizi u termoelektranama s parnom turbinom.
146

03 Energetske Pretvorbe U Termoelektranama

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

03 Energetske Pretvorbe U Termoelektranama

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ENERGETSKE PRETVORBE U TERMOELEKTRANAMA

3 Energetske pretvorbe u elektranama:

ENERGETSKE PRETVORBE U TERMOELEKTRANAMA

preuzeti dio vrnog optereenja (viak potranje za elektrinom energijom: novoprikljuena

Slika 3-1 Shema pretvorbi oblika energije u elektrinu energiju u termoelektranama

ENERGETSKE PRETVORBE U TERMOELEKTRANAMA

ENERGETSKE PRETVORBE U TERMOELEKTRANAMA

(nekada je to bio parni stapni stroj) ili plinskim turbinama, odnosno o

W12 M d . /M je moment, a je kut zakreta vratila/.)

Nuklearna je elektrana dakle u osnovi termoelektrana, samo to se u njoj unutranja kalorika

ENERGETSKE PRETVORBE U TERMOELEKTRANAMA

je izvedba takvih elektrana termoelektrana sa solarnim tornjem. Suneve se zrake

Slika 3-4 Solarna termoelektrana sa solarnim tornjem

ENERGETSKE PRETVORBE U TERMOELEKTRANAMA

Slika 3-5a) Parabolina protona solarna termoelektrana 30 MWe Kramer

Slika 3-5b) Ilustracija izvedbi solarne termoelektrane s parabolinim tanjurom

ENERGETSKE PRETVORBE U TERMOELEKTRANAMA

Slika 3-6 Geotermalna elektrana

Slika 3-7 Pretvorba unutranje kalorike energije mora u elektrinu energiju

ENERGETSKE PRETVORBE U TERMOELEKTRANAMA

3.1 Energetske pretvorbe u termoelektrani s

Slika 3-7 Shema termoelektrane loene ugljenom

ENERGETSKE PRETVORBE U TERMOELEKTRANAMA

Slika 3-8 Shema termoelektrane loene mazutom

ENERGETSKE PRETVORBE U TERMOELEKTRANAMA

Opiimo sada energetske pretvorbe u termoelektrani s parnom turbinom, Slika 3-10.

Slika 3-10 Pojednostavljena shema termoelektrane s parnom turbinom

ENERGETSKE PRETVORBE U TERMOELEKTRANAMA

koje temperature? Do temperature vrelita, isparivanja, zasienja ili kondenzacije,

Slika 3-11 Agregatna stanja vode ovisnost temperature isparivanja o tlaku

ENERGETSKE PRETVORBE U TERMOELEKTRANAMA

entalpije pare u kinetiku energiju i

kinetike energije pare u mehaniki rad.

Prva je transformacija posljedica ekspanzije pare visokog tlaka i temperature u

ENERGETSKE PRETVORBE U TERMOELEKTRANAMA

Kako se odvijaju spomenute transformacije? Pojednostavljeno, stator sadri sapnice

Slika 3-12 Skica najjednostavnije parne turbine i njezinog rotora

Slika 3-13 Oblik konvergentne sapnice i odnosi u njoj

ENERGETSKE PRETVORBE U TERMOELEKTRANAMA

Slika 3-14 Oblik de Lavalove sapnice i odnosi u njoj

Slika 3-15 Oblik lopatice i sila to djeluje na lopaticu

ENERGETSKE PRETVORBE U TERMOELEKTRANAMA

razlici tlakova na ulazu i izlazu iz turbine: wturbine -

vdp , para se, nakon to je izala

iz turbine, dovodi u posebno pripremljen ureaj, nazvan kondenzatorom, koji je

ENERGETSKE PRETVORBE U TERMOELEKTRANAMA

iznos specifinog volumena (promatramo sustav mase jednog

ENERGETSKE PRETVORBE U TERMOELEKTRANAMA

Prostor je kondenzatora zrakoprazan, no, zbog nemogunosti potpunog brtvljenja, u

ENERGETSKE PRETVORBE U TERMOELEKTRANAMA

s vodene pare prelazi u kondenzatoru na rashladnu vodu pretvara se u unutranju

ENERGETSKE PRETVORBE U TERMOELEKTRANAMA

Slika 3-16 Nuklearna elektrana Krko

Slika 3-17 Stapni parni stroj

ENERGETSKE PRETVORBE U TERMOELEKTRANAMA

Slika 3-18 Rotor parne turbine

produktu mase i akceleracije: F m a. Prema tome s velikom snagom raspolaemo

Iznad te granice (1MW) najee se upotrebljavaju turbostrojevi, a oni su to

ENERGETSKE PRETVORBE U TERMOELEKTRANAMA

pare) treba pritom sudjelovati u pretvorbama i procesima, pod kojim tlakom i

ENERGETSKE PRETVORBE U TERMOELEKTRANAMA

mehaniki rad i/ili

ENERGETSKE PRETVORBE U TERMOELEKTRANAMA