Kako se dijeli dnevni dijagram opterećenja jednog elektroenergetskog sistema?

Objasniti ulogu pojedinih vrsta elektrana u pokrivanju dnevnog dijagrama opterećenja.

Dnevni dijagram opterećenja se može podijeliti na dva načina:

- po trajanju opterećenja;

- po tipu opterećenja.

Po prvoj podjeli dnevni dijagram opterećenja se razdvaja na periode visokih i niskih

opterećenja kao na Slici 1. Granice između ta dva perioda i njihovo trajanje nisu jasno
određeni, jer zavise od oblika dijagrama.

Slika 1. (Podjela dnevnog dijagrama opterećenja na periode visokih i niskih opterećenja)

Podjela po tipu opterećenja razdvaja dnevni dijagram na konstantno (ili bazno) opterećenje i
na varijabilno (ili vršno) opterećenje kao na Slici 2.

Slika 2. (Podjela dnevnog dijagrama opterećenja na konstantni i varijabilni dio)

Sada je moguće izraziti konstantnu dnevnu energiju kao:
𝑊𝑝𝑘 = 24𝑃𝑝𝑘
dok se dnevna varijabilna snaga 𝑃𝑝𝑣 i varijabilna energija 𝑊𝑝𝑣 definišu kao:
𝑃𝑝𝑣 = 𝑃𝑝𝑀 − 𝑃𝑝𝑘
𝑊𝑝𝑣 = 𝑊𝑝 − 𝑊𝑝𝑘
Prema tome, podjelu dnevnog dijagrama opterećenja na konstantni i varijabilni dio
karakterišu tri veličine: maksimalno dnevno opterećenje 𝑃𝑝𝑀 , konstantno dnevno opterećenje
𝑃𝑝𝑘 i ukupna dnevna energija 𝑊𝑝.
Dnevni dijagrami razlikuju se za radne i neradne dane, odnosno nedjelje i praznike. Razlike
su, kako po veličini ukupne energije, tako i po maksimalnom opterećenju i vremenu trajanja
varijabilnog opterećenja. Sve nabrojene veličine su veće u radnim danima.
Naprijed izložena podjela dnevnog dijagrama na konstantni i varijabilni dio naročito je važna
u vezi sa njegovim popunjavanjem angažovanjem različitih vrsta elektrana.

ULOGE POJEDINIH VRSTA ELEKTRANA U POKRIVANJU DNEVNOG DJAGRAMA OPTEREĆENJA

U pogledu popunjavanja površine ispod dijagrama (krive trajanja) opterećenja angažovanje

pojedinih tipova TE u principu vrši se na sljedeći način (pri tome, bitne su i ostale
eksploatacione karakteristike kao što su vrijeme potrebno za stavljanje u pogon i
zaustavljanje, mogući opseg i brzina promjena opterećenja itd...):
1. TE na paru koje sagorijevaju fosilna goriva obično se angažuju u baznom dijelu dijagrama
opterećenja. Pri tome, prvo se koriste agregati iz TE-TO, zatim termički agregati na ugalj, dok
se agregati na tečna i gasovita goriva, zavisno od potreba, mogu koristiti i za pokrivanje
vršnog dijela dijagrama opterećenja, jer su fleksibilniji nego agregati na ugalj.
2. Nuklearne TE skoro isključivo se koriste za pokrivanje baznog dijela dijagrama
opterećenja.
3. Gasnoturbinske TE, zbog svoje pogonske fleksibilnosti, posebno su pogodne da se koriste u
vršnom dijelu dijagrama opterećenja sa relativno malim faktorom dnevnog i godišnjeg
iskorišćenja nominalne snage (zbog visokih pogonskih troškova).
4. Dizel - elektrane obično se koriste u početnom stadijumu razvoja EES-a i kao rezerva za
potrošače koji ne trpe prekide. One su takođe pogodne za male, autonomne sisteme koji rade
izolovano. Brzo se mogu staviti u pogon i zaustaviti i dozvoljavaju česte promjene
opterećenja. Imaju stepen korisnog djejstva između 30 i 40 %.
5. TE sa kombinovanim ciklusom, zbog svoje ekonomičnosti, koriste se za pokrivanje
površine u baznom dijelu ispod dijagrama opterećenja.
6. TE - TO najčešće se koriste za proizvodnju električne energije zavisno od potreba
toplotnog konzuma i u tom slučaju pokrivaju bazni dio površine ispod dijagrama opterećenja.

Kada u EES-u stoji na raspolaganju više različitih tipova izvora, popunjavanje površine ispod
krive trajanja podliježe nekim pravilima koja se odnose na redosljed angažovanja moguće
proizvodnje pojedinih izvora. Na Slici 3. ilustrovan je uobičajeni princip popunjavanja
površine ispod dnevne krive trajanja opterećenja, gdje je redosljed angažovanja pojedinih
tipova elektrana sljedeći:
- Osnova površine popunjava se proizvodnjom protočnih HE, nuklearnih TE, TE-TO i
uvozom električne energije od susjeda (po dugoročnim ugovorima).
- Srednji dio površine popunjava se proizvodnjom TE (na čvrsta goriva, prirodni gas i tečna
goriva) shodno prioritetnoj listi, gdje se redosljed pravi na osnovu specifičnih eksploatacionih
(pogonskih) troškova agregata.
- Vršni dio dijagrama popunjava se proizvodnjom akumulacionih HE (shodno raspoloživim ili
predviđenim količinama vode koje se mogu angažovati iz akumulacija, prema generalnoj
politici punjenja i pražnjenja akumulacionih bazena) i proizvodnjom gasnoturbinskih TE.
- Ukoliko se ne raspolaže dovoljnom energijom da se popuni cjelokupna površina ispod krive
trajanja opterećenja, moraju se predvidjeti manjkovi, odnosno redukcije potrošnje. Manjkovi
se mogu pokriti uvozom energije od susjeda, ili proizvodnjih skupih rezervnih
elektrana.

Slika 3. (Princip popunjavanja površine ispod dnevne krive trajanja

opterećenja proizvodnjom iz raznih vrsta izvora)

Načini pretvaranja geotermalne energije u električnu enegriju.

Najvažniji način iskorištavanja geotermalne energije je proizvodnja električne energije iz

visokotemperaturnih geotermalnih izvora (>150°C).
Rad geotermalnih elektrana temelji se na pretvaranju toplinske energije geotermalnog
medija/fluida u kinetičku energiju okretanja turbine, a zatim i u električnu energiju
Geotermalne elektrane rade na tri osnovna principa:
- Princip suhe pare (Dry steam)
- Princip separiranja pare (Flash steam)
- Binarni princip (Binary cycle)

Elektrana na suhu paru (visoko temperaturni izvori) koristi direktno geotermalni resurs –
vruća para. Para se koristi za direktno pokretanje turbina generatora. Najjeftiniji i
najjednostavniji princip.
Princip separiranja pare – flash proces (visoko temperaturni izvori) - većina modernih
geotermalnih elektrana
Koristi se voda iz rezervoara pod velikim pritiskom i na temperaturi iznad 182°C. Pumpanjem
vode iz tih rezervoara prema površini smanjuje se pritisak, a voda se pretvara u vodenu paru
koja pokreće turbine. Voda koja se nije pretvorila u paru vraća se u rezervoar zbog ponovne
upotrebe.

Binarni princip (visoko temperaturni i srednje temperaturni izvori) - većina planiranih

geotermalnih elektrana.
- Vruća voda se koristi za grijanje tekućine koja ima znatno nižu temperaturu vrelišta od vode,
koja isparava na temperaturi vruće vode i pokreće turbine generatora.
- Veća efikasnost postupka i dostupnost potrebnih geotermalnih resursa.
Reverzibilne hidroelektrane. Dati šematski prikaz, objasniti princip rada i njihovu ulogu u
EES-u.

Reverzibilne ili pumpno-akumulacijske hidroelektrane predstavljaju posebnu vrstu

hidroelektrana koje služe za pohranjivanje potencijala vode u spremnik. To znači da se voda
pohranjuje kako bi se kasnije njenim puštanjem na turbinu proizvela električna energija.
Reverzibilne hidroelektrane imaju dva režima rada: turbinski i pumpni
Uzimajući u obzir gubitke usljed isparavanja akumulirane vode i gubitke usljed energetske
pretvorbe, od 70% do 85% električne energije koja se koristi za pumpanje vode u viši
spremnik može biti ponovo dobijeno. Uzrok pada stepena pretvorbe energije su efikasnosti
pumpi i turbine, te gubici u dugim cjevovodima koji spajaju gornju i donju akumulaciju.

Razlika između reverzibilne hidroelektrane i ostalih hidroelektrana je ta što reverzibilna

hidroelektrana ima mogućnost vraćanja iskorištene vode iz donjeg bazena ponovo u gornji
bazen.
Izgradnja reverzibilnih hidroelektrana može se izvršiti na dva načina o čemu ovisi i visina
investicijskih troškova ovakvih postrojenja.
Prvi način je transformacija postojećih hidroelektrana u one reverzibilnog tipa s izgradnjom
novog gornjeg akumulacijskog spremnika čime se uzrokuju visoki investicijski troškovi,
pogotovo ako je potrebno izravnavati i prilagođavati lokaciju za izgradnju.
Drugi način je korištenje postojećeg prirodnog rezervoara vode ili prirodno oblikovane brane,
čime se investicijski troškovi smanjuju na izgradnju potrebnih cjevovoda za povezivanje
spremnika.

Reverzibilna hidroelektrana se ne razlikuje u velikoj mjeri od akumulacijske hidroelektrane.

Osnovni dijelovi su: brana, zahvat i dovod vode, cjevovod, turbina, generator, mašinsko
postrojenje.