1. Prikazati energetsku sliku sliku svijeta, sa stanovišta potrošnje fosilnih goriva.

Osnovna karakteristika potrošnje energije u svijetu, kao i u Evropi (pa i regiji), je još
uvijek dominantna zastupljenost fosilnih goriva, koja su 1973. godine u primarnom
obliku korištena u iznosu od 86% (nafta cak 46% - prije naftne krize, a nuklearno
gorivo samo 0.9%), a početkom 21.v. fosilna goriva kao nosioci primarne energije se
koriste u iznosu od oko 80%, uz smanjenje upotrebe nafte (35%) i značajan porast
primjene nuklearnog goriva za proizvodnju električne energije.

Kada je u pitanju proizvodnja električne energije u Svijetu, još uvijek je dominantan

ugalj sa oko 40,3%, te hidro energija cca 16%, gas 19,7%, nuklearna energija 15,2% i
nafta 6,6%, ostalo cca 2,2%.
Procjenjuje se da će oko 80÷85 % ukupnih svjetskih potreba i dalje biti podmireno iz
fosilnih goriva, uz povećanje emisije CO2 ukoliko se ne poduzmu mjere smanjenja
saglasno obavezama iz Kyoto Protokola.
Ugalj će i dalje ostati značajan energent u proizvodnji električne energije.

Nafta i naftni derivati će, također, zadržati trend porasta potrošnje, tako da će učešće u
energetskom bilansu zadržati kroz period 2010. - 2030. god. na nivou od cca 33÷35%.
Učešće gasa će se povećati na oko 23% u 2030. god., posebno u primjeni gasnih
turbina sa kombinovanim ciklusom.

2. Prikazati energetsku sliku sliku Evrope sa stanovišta potrošnje fosilnih goriva.

Sektor transporta je najveći finalni potrošač energije;

Ukupna količina energije koja se koristi u sektoru transporta prelazi količinu koju svi
ostali industrijski sektori zajedno potroše;
Sektor transporta u Evropi je odgovoran za približno 1/3 od ukupne potrošnje
energije dok ostale oblasti industrije kao i domaćinstva učestvuju sa 28%, odnosno
26%.
Osim sektora transporta, potrošnja energije u sektoru industrije kao cjeline (ne
uključujući petrohemijsku industriju) je prilično stabilna;

Nafta i dalje ostaje najviše korišteni izvor energije u EU;

U poređenju sa 1990-tim, udio nafte u bruto potrošnji se samo neznatno smanjio za 1
% i pao na vrijednost od oko 37%;
Udio gasa i nuklearne energije za isti posmatrani period se povećao za cca. 6%
odnosno cca. 2% i u prvoj dekadi 21.v. je iznosio 24% odnosno 14% od bruto ukupne
potrošnje;
Udio čvrstih goriva u istom periodu se značajno smanjio za 10 % i sada iznosi manje
od 1/5 ukupno korištenih energetskih izvora.
3. Prikazati energetsku sliku sliku BiH sa stanovišta potrošnje fosilnih goriva.

Kada je u pitanju primarni energetski bilans, BiH zavisi od uvoza, u iznosu od oko 32 %
ukupnih potreba za energijom, i to nafta i naftni derivati oko 26 % i prirodni gas oko 6
%, što približno odgovara odnosu iz 1990. godine.
Četiri ključna faktora koja će determinirati budućnost i buduće odnose u sektoru
energije u Svijetu su:
- dokazane energetske rezerve,
- troškovi snabdjevanja energijom,
- cijene energije,
- uticaji i realizacija mjera za zaštitu okoline,

Elektricna energija u BiH se iskljucivo proizvodi iz hidro potencijala i uglja (instalisani

kapacitet 1991. g. 3991 MW i ~ 30 MW male HE) i cca 300 MW u industrijskim
energanama gdje se proizvodila procesna para i elektricna energija za vlastite
potrebe).

4. Prikazati energetsku sliku sliku svijeta, Evrope i BiH sa stanovišta rezervi fosilnih
goriva.

Dokazane su rezerve nafte za oko 40 godina uz sadašnju potrošnju, 65 godina za

prirodni plin i 220 godina eksploatacije ugljena sadašnjim tempom.
Kako vrijeme protiče, tako dokazane rezerve uglavnom rastu, kao posljedica
otkrivanja novih rezervi.
U svijetu je polovinom sedamdesetih godina nastala uzbuna kad se shvatilo da ima
nafte za samo 25 godina, da bi danas rezerve nafte značajno narasle te se povećao i
odnos rezervi prema proizvodnji (R/P ratio), a tako i rezerve prirodnog plina.

5. Prikazati razliku između energetski potpuno nezavisnih i potpuno zavisnih zemalja.

Zašto se javlja ova situacija?

Iako je zavisnost od uvoza u EU visoka i nastavlja da raste situacija je različita od

zemlje do zemlje;
Danska je jedina zemlja koja je energetski potpuno nezavisna dok npr. Poljska i UK
imaju nisku stopu uvozne zavisnosti (blizu 20%);
Nasuprot tome, Irska, Italija, Portugal i Španije imaju energetsku zavisnost od preko
80%, dok su Malta i Kipar (zbog njihovog geografskog položaja) zajedno sa
Luksemburgom potpuno zavisni od uvoza energije.

6. Prikazati monopolističku ulogu pojedinih zemalja tržištu gasa i nafte u Evropi.

Kako se može izbjeći ova situacija.
7. Pojam elektrane. Klasificirati elektrane prema pogonskoj mašini ili energiji koja se
u njima pretvara u el.energiju.

Elektrane su postrojenja u kojima se oblici unutrašnje energije (nuklearna, hemijska,

unutrašnja kalorijska, kinetička i potencijalna) ili energija Sunčeva zračenja pretvaraju
u električnu energiju.

Prema pogonskoj mašini ili energiji, koja se u elektrani pretvara u električnu energiju,
razlikuju se:
• termoelektrane (u koje se mogu ubrojiti i nuklearne i geotermalne elektrane),
• hidroelektrane,
• vjetroelektrane i
• solarne elektrane.

8. Nabrojati osnovne energetske značice elektrana.

Osnovna značica svake elektrane je njena instalirana snaga Sei , koja se dobije kao
aritmetička suma naznačenih prividnih snaga s natpisnih pločica generatora Sgn u
[MVA], ili nazivnih snaga primarnih pogonskih strojeva Pgn u [MW].
Instalisana snaga je istovremeno i nazivna snaga elektrane.
Maksimalna snaga elektrane je ona najveća snaga (PEM ≤ PEi) koju elektrana kao cjelina
može dati, uz pretpostavku da su svi dijelovi elektrane sposobni za pogon.

Pri tome se u slučaju hidroelektrana pretpostavlja da su protok i pad optimalni.

U slučaju parne termoelektrane pretpostavlja se da je na raspolaganju dovoljna
količina goriva propisane kvalitete te da je osigurana dovoljna količina tehnološke
vode normalne temperature i čistoće za napajanje generatora pare kao i hlađenje
kondenzata.

Raspoloživa snaga je najveća snaga koju elektrana može proizvesti u nekom trenutku,
uvažavajući stvarno stanje pomoćnih pogona u elektrani i vanjske (vremenske i dr.)
uslove, uz pretpostavku da nema ograničenja zbog zahtijevane proizvodnje jalove
snage.

U slučaju termoelektrana na paru, u obzir je potrebno uzeti kvalitetu goriva, kao i

količinu i temperaturu tehnološke vode, odnosno vrstu i kvalitetu goriva, nadmorsku
visinu i temperaturu okolnog zraka u slučaju plinskih termoelektrana.

• Vlastita potrošnja je snaga koja je potrebna za rad pomoćnih pogona elektrane. Udio
vlastite potrošnje znatno je veći u slučaju termoelektrana na paru (6−12 % nazivne
snage), nego u slučaju hidroelektrana i plinskih termoelektrana (0,5−2 % nazivne

snage). Moguća godišnja proizvodnja elektrane više je karakterističan pokazatelj za

hidroelektrane (jer se one dimenzioniraju s obzirom na energiju), nego za
termoelektrane (koje se dimenzioniraju s obzirom na snagu) i određuje se različito za
svaku od karakterističnih grupa elektrana.
9. Podjela termoelektrana prema instalisanoj snazi.
Instalisana snaga: Uslovno se termoelektrane dijele na termoelektrane
velike snage (preko 1000 MW),
srednje (100 do 1000 MW) i
male (manje od 100 MW) snage.
Šema veza termičkog dijela elektrane: Po tipu primijenjene osnovne tehnološke šeme
termoelektrane se dele na
blok i neblok šemu (šema sa sabirnicama pare).

10. Podjela termoelektrana prema stepenu opterećenja i korištenju snage.

U zavisnosti od vremena rada termoelektrane se dijele na

- bazne (više od 6000 sati rada godišnje u elektroenergetskom sistemu),
- polubazične (od 4000 do 6000 sati rada),
- poluvršne (2000 do 4000 sati rada) i
- vršne (manje od 2000 sati rada).

11. Izvršiti podjelu termoelektrana prema vrsti pogonskih mašina.

Prema vrsti pogonskih mašina, termoelektrane se dijele na:

- Parno-turbinske - u kojima je pogonski stroj parna turbine, gdje se kao gorivo
može koristiti čvrsta, tečna i plinovita goriva
- Plinsko-turbinske- u kojima je pogonski stroj plinska turbine, gdje se kao gorivo
može koristiti tekuća i plinska goriva
- Kombinovane- kombinovano korištenje parne i plinske turbine.

12. Pojam energije i pojavnih oblika energije.

Energija predstavlja sposobnost nekog tijela da izvrši neki rad. Energija se ne može
stvoriti niti uništiti, već samo prelazi iz jednog oblika u drugi.
Prema pojavnom obliku, energija se može podijeliti u:
- Primarnu
- Transformiranu
Primarna energija je ona uzeta iz prirode bez pretvorbe, bilo da se radi o hemijskom
potencijalu fosilnih goriva, drva ili biomase, nuklearnoj energiji, kinetičkoj energiji
vjetra, potencijalnoj energiji vodenih tokova ili toplinskoj energiji geotermalnih
izvora.
Transformisanu energiju čine: toplinska, mehanička (mehanički rad) i električna
energija.
13. Podjela primarnih oblika energije sa stanovišta tehno-ekonomskih mogućnosti
iskorištenja.

Primarni oblici energije se mogu podijeliti u dvije grupe:

- Neobnovljivi (konvencionalni) i
- Obnovljivi izvori energije.

Iako su i konvencionalni izvori primarne energije obnovljivi, njihov je ciklus nastanka,

cca 2 milijarde godina za fosilna goriva, značajno duži nego što je vrijeme u kojem
ćemo ih utrošiti (cca 200 godina), te se zbog toga kaže da su neobnovljivi izvori
energije.

Obnovljivi izvori energije su oni čiji se potencijal obnavlja u kratkom vremenu,

srazmjernom vremenu korištenja.

14. Klasificirati vrste uglja prema toplotnoj moći.

Prema toplotnoj moći, ugalj se dijeli na:

- Lignit- toplotna moć 6-12.5 MJ/kg
- Mrki ugalj- toplotna moć 12.6-23.8 MJ/kg
- Kameni ugalj- toplotna moć 25-36 MJ/kg.

15. Usporediti proizvodnju el.energije u BiH iz 2010. i 1990.god., sa stanovišta

kapaciteta i tipa postrojenja.

1990.godine elektrane u BiH su imale kapacitet od 3991 MW, od toga 51% se

dobivalo iz termoelektrana a 49% iz hidroelektrana, dok 2010.godine kapacitet
elektrana iznosi oko 3890 MW (47% TE/ 53% HE). 1990.god u funkciji su bile 4 TE koje
i danas rade (Tuzla, Kakanj, Gacko, Ugljevik). 1990.godine je bilo 13 velikih
hidroelektrana, dok su 2010.godine 2 hidroelektrane više u funkciji. Godišnja
proizvodnja el. Energije 1990.god je iznosila 14000 GWh, a potrošnja 11300 GWh,
dok je 2010.god godišnja proizvodnja oko 15600 GWh, a potrošnja oko 11500 GWh.

16. Šta je to raspoloživa snaga elektrane?

Raspoloživa snaga je najveća snaga koju elektrana može proizvesti u nekom trenutku,
uvažavajući stvarno stanje pomoćnih pogona u elektrani i vanjske (vremenske i dr.)
uslove, uz pretpostavku da nema ograničenja zbog zahtijevane proizvodnje jalove
snage.
17. Pojam termoenergetskog postrojenja.

Termoenergetska postrojenja su postrojenja koja za svoj pogon koriste fosilna ili

nuklearna goriva, čijim izgaranjem u tehnološkom procesu pretvaraju unutarnju
kaloričnu energiju goriva u električnu energiju. Pored električne energije, ova
postrojenja mogu davati još i značajne količine toplinske energije.

18. Podjela TE prema vrsti pogonskih mašina.

Odgovor isti kao na pitanje broj 11.

19. Nabrojati osnovne elemente TE.

Svi glavni dijelovi termoelektrane smješteni su u glavnom pogonskom objektu (GPO);

U glavnom pogonskom objektu (GPO) smješteni su:

Bunkeri uglja,
Parni kotlovi,
Turboagregati,
Priprema vode,
Zagrijači,
Isparivači,
Otplinjači,
Rezervoari,
Pumpe za napajanje,
Rasklopno postrojenje vlastite potrošnje,
Termokomanda i elektrokomanda.
 20. Šematski prikazati i objasniti princip rada kondenzacione termoelektrane.

U kondenzacijskim termoelektranama para u turbini ekspandira do pritiska kondenzacije, koji

je određen temperaturom rashladne vode. Ovaj tip elektrana je najrazvijeniji tip
termoelektrana. Glavna prednost im je mogućnost proizvodnje velikih količina električne
energije, dok je nedostatak relativno nizak stepen toplotnog iskorištenja.

21. Šematski prikazati i objasniti princip rada termoelektrane –toplane

• Termoelektrane-toplane (TE-TO) i industrijske energane, za razliku od čisto

kondenzacionih termoelektrana, krajnjim potrošačima isporučuju dva oblika energije:
električnu i toplotnu. Na ovaj način se postiže veća toplotna ekonomičnost i bolji
energetski pokazatelj u procesu proizvodnje el. energije u odnosu na klasična čisto
kondenzaciona postrojenja. Toplinska energija koja je u klasičnim termoelektranama
neiskorištena u kogeneracijskim postrojenjima koristiti se za grijanje zgrada ili naselja,
zagrijavanje vode ili zraka, proizvodnju pare i hlađenje (trigeneracija).
Ukupna učinkovitost kogeneracije iznosi od 70 do 85 % (od 27 do 45 % električne
energije i od 40 do 50 % toplinske energije) za razliku od klasičnih elektrana gdje je
ukupna učinkovitost od 30 do 51 % električne energije.
U kogeneracijskim se postrojenjima kao gorivo mogu koristiti fosilna goriva (prirodni
plin, naftni derivati i ugljen) i alternativna goriva (biomasa, deponijski plin, bioplin,
tekuća biogoriva, otpadno drvo, otpad, geotermalna energija i vodik).
Svako kogeneracijsko postrojenje sastoji se od četiri osnovna dijela:
Glavni agregat, električni generator, sustav za regeneraciju topline i upravljački i
mjerni sustav.
Tipične CHP elektrane su:
- postrojenje protutlačne turbine,
- postrojenje kondenzacijske turbine s reguliranim oduzimanjem pare,
- postrojenje plinske turbine s korištenjem otpadne topline dimnih plinova,
- gorive ćelije s rastaljenim karboratima.
Manje kogeneracijske jedinice obično koriste Stirling-ov motor, a postoje i bojleri koji
služe samo za grijanje tople vode za centralno grijanje.
22. Izvršiti podjelu termoelektrana prema vrsti pogonskih mašina i ukratko opisati
svaki tip.

Termoelektrane se mogu podijeliti prema vrsti pogonskih strojeva na:

- Parne termoelektrane, u kojima je pogonski stroj parna turbina
- Kogeneracijske termoelektrane (termoelektrana-toplana), posebna izvedba
parnih termoelektrana u kojima se dio pare iskorištava za industriju i grijanje
naselja,
- Plinske termoelektrane, kao pogonski stroj koristi se plinska turbina,
- Kombi termoelektrane, kombinacija plinske i parne turbine,
- Dizelske termoelektrane, pogonski stroj dizel motor,
- Nuklearna elektrana, u kojima nuklearni reaktor preuzima ulogu kotla, a pogonski
stroj je također parna turbina.

23. Šematski prikazati i objasniti princip rada kondenzacijske parne termoelektrane.

Pitanje broj 20.

24. Objasniti na šemi ulogu pripreme goriva za u termoelektrani ( i sva pitanja koja iz
toga proizilaze).

25. Objasniti na šemi princip rada i ulogu parnog kotla u termoelektrani (i sve
klasifikacije koje iz toga proizilaze).

Zadatak parnog kotla jeste da toplinu oslobođenu izgaranjem goriva dovede vodi ili
vodenoj pari, koja na njegovom izlazu mora imati određeni pritisak i temperaturu. U
parni kotao dovode se napojna voda, gorivo i zrak za sagorijevanje, a iz njega se
odvode proizvedena vodena para, dimni plinovi kao produkti sagorijevanja i pepeo
(Šljaka) kao neizgoreni dio goriva.
Karakteristični tipovi parnih kotlova su sljedeći:
- Kotao sa plamenim cijevima
- Vodocijevni kotao
- Kotao sa prirodnim strujanjem
- Kotao sa prisilnim strujanjem
- Protočni kotlovi.

U kotlovima malih učinaka gorivo se loži na pomičnoj rešetki, a za veće učinke u

ložište se dovodi ugljen u obliku prašine, koja se melje u mlinu termoelektrane.
 Budući da se često za loženje parnih kotlova upotrebljava mazut i zemni gas,
ugrađuju se kotlovi koji mogu koristiti sve tri vrste goriva (čvrsto, tečno, gasovito).

Postoje dijelovi, koji se ugrađuju u generator pare kako bismo osigurali veću
iskoristivost i povećanje snage, a to su:
pregrijač pare,
međupregrijači,
ekonomajzerske površine,
zagrijači zraka.

26. Objasniti na šemi princip rada i ulogu turbine u termoelektrani (i sve klasifikacije
koje iz toga proizilaze)
27. Objasniti na šemi princip rada i ulogu kondenzatora u termoelektrani (i sve
klasifikacije koje iz toga proizilaze).

Para koja je ekpandirala u turbini se vodi u kondenzator, gdje kondenzuje uz što je

moguće niži pritisak.Kondenzator pare ili parni kondenzator je izraz kojim se
označava vodom ili zrakom hlađeni izmjenjivač topline ugrađen na izlazu pare i
uređaja koji je koriste (u slučaju TE na izlazu iz turbine).
Kondenzator ima zadatak da odvodi toplotu od pare i da je kondenzuje tj. pretvori u
tečno stanje.Kada je voda za hlađenje pare odvojena od pare tj. kondenzata govori
se o površinskim kondenzatorima.Moguće je izvesti i kondenzator sa miješanjem u
kojem se para miješa sa rashladnom vodom.

Kondenzatori mogu raditi na atmosferskom pritisku a uobičajeno rade na malom

potpritisku ili vakuumu.
Kondenzatori su uglavnom hlađeni vodom, slatkom ili morskom, rjeđe zrakom zbog
nemogućnosti postizanja dovoljno niskih pritisaka na izlazu iz turbine i većih cijena
kondenzatora.
Pritisak u kondenzatoru se kreće 0,02-0,08 bar.
Ako se želi veći stepen iskorištenja procesa- kondenzacija pri nižem pritisku
(temperaturi) – zavisi od temperature rashladne vode tj. okoline.

28. Objasniti na šemi princip rada i ulogu pregrijača pare/zagrijača vode/ zagrijača
zraka/ regenerativnih zagrijača napojne vode/ rashladnih tornjeva (i sve
klasifikacije koje iz toga proizilaze)

Pregrijač pare je uređaj koji pretvara zasićenu u pregrijanu paru.

Pregrijači pare su važan dio energetskih postrojenja,Zasićenoj pari se dovodi toplina
pri konstantnom pritisku tako da je konačna temperatura pregrijane pare veća od
temperature zasićenja. Nakon što se to dogodi, para se nalazi u pregrijanom području
i zove se pregrijana para.U slučaju vodene pare sa pritiskom od 1,013 bar, para je
pregrijana kada joj je temperatura veća od temperature zasićenja , koja za ovaj
pritisak iznosi 100 °C .
Radne mašine kao što je parna turbina ili parne mašine imaju pregrijače pare da bi im
se povećao termički stepen iskorištenja i kako bi se spriječilo oštećenje lopatica
turbine kondenzovanim kapljicama vode.
Pregrijači se mogu razlikovati u veličini od nekoliko metara do nekoliko stotina
metara.
Razlikujemo dvije vrste pregrijača:
- Pregrijač koji funkcionira na principu zračenja,
- Konvekcijski pregrijač.
Prednost korištenja pregrijača- smanjene potrošnje goriva i vode,
Nedostatak- povećavaju se troškovi održavanja.
Međupregrijači pare
Za bolji termički stepen iskorištenja se kod postrojenja sa visokim pritiskom koristi i
međupregrijač pare. Para prvo ulazi u VT, pri čemu njena izlazna entalpija odgovara
zasićenoj pari, nakon čega ta zasićena para ulazi u međupregrijač pa u NT.
Međupregrijanje može biti:
Jednostruko- kada se vrši jednokratno između VT i ST dijela turbine,
Dvostruko- ako se uz prvo međupregrijavanje vrši još i drugo između ST i NT dijela
turbine
Trostruko- kod turbina velikih snaga i visokih parametara pare.
Svrha međupregrijavanja:
1. Smanjenje vlažnosti pare na izlazu iz turbine:
radi smanjenja pojave erozije na lopaticama turbine i smanjenja gubitka u zadnjim
stepenima turbine uz povećanje pogonske sigurnosti i stepena iskorištenja
turbine.Povećanje je proporcionalno smanjenju vlažnosti pare- granična vrijednost
vlažnosti 14%,
2. Povećanje termičkog stepena iskorištenja elektrane.

Zagrijač vode:
Zagrijač vode ili ekonomajzer je ustvari izmjenjivač topline koji se koristi
kod generatora pare, a spada u naknadne ogrevne površine generatora pare, u
kojima se se napojna voda prije ulaza u parni bubanj zagrijava, a katkad i djelimično
isparava, pomoću dimnih plinova nastalih sagorijevanjem u ložištu parnog kotla.
Voda se grije obično do temperature koja je od 20-50 °C niža od temperature
isparavanja.
Ako u zagrijaču vode dolazi i do djelomičnog isparavanja vode, tada se on naziva
predisparivač.
Zagrijači vode se sastoje od cijevi koje čine njihove ogrevne površine i sabirnih
(razdjelnih) komora koje mogu biti okruglog ili pravougaonog poprečnog presjeka.

Zagrijač zraka:
Predgrijač/ zagrijač zraka je opšti izraz koji opisuje bilo koji uređaj, projektovan da
zagrijava zrak prije bilo kog drugog procesa. Glavni cilj je povećanje toplotnog
stepena iskorištenja procesa.
Mogu se koristiti zasebno, kao zamjena za izmjenjivače toplote ili kao parne cijevne
vijuge. Koriste se u velikim kotlovima TE, koje proizvode el.energiju iz fosilnih goriva,
biomase, biomase ili otpada kao naknadne ogrevne površine generatora pare.
Cilj- oduzeti toplotu dimnom plinu, čime se povećava stepen iskorištenja kotla.
Dimni plin ide u dimnjak ohlađen, te se omogućava pojednostavljena konstrukcija
dimnjaka.
Omogućava se kontrola preko temperature dimnih plinova koji izlaze iz dimnjaka.
 Postoje tri tipa predgrijača zraka:
• Cjevasti tip - koji je ugrađen u dimovodnu cijev,
• Regenerativni zagrijač zraka- postavljeni u horizontalni ili vertikalni dio dimovoda (sa
rotirajućom ili nepokretnom pločom).
• Regenerator- koji se koristi u željezarama i industriji stakla, preko temperature
dimnih plinova koji izlaze iz dimnjaka.

Regenerativni zagrijač vode ili regenerativni izmjenjivač topline je predgrijač napojne

vode prije ulaza u generator pare, a vrši se pomoću pare koja se oduzima iz parne
turbine na jednom ili više stepeni (VT ili NT).

Regenerativnim zagrijavanjem postiže se:

- povećanje toplotne iskoristivosti parnog kružnog procesa zbog povišenja srednje
temperature dijela procesa na kome se dovodi toplina,
- sniženje topline koja se iz parnog kondenzatora odvodi u okolinu, jer se smanjuje
protok pare kroz parni kondenzator za količinu koja se iz parne turbine oduzima
za regenerativno zagrijavanje,
- smanjuje se potrebna količina rashladne vode za hlađenje kondenzatora, a time i
manji utrošak energije za pogon pumpi rashladne vode.

U idealnom slučaju napojnu vodu bi bilo moguće zagrijati do temperature

kondenzacije pare. Toplina koju predaje para u idealnom slučaju je jednaka toplini
koju primi napojna voda.
Na taj način, umjesto zagrijavanja napojne vode od stanja 1 do 5, potrebno ju je
zagrijati od stanja 3 do 5 (slika)

Kod stvarnih Rankineovih ciklusa s regenerativnim zagrijavanjem napojne vode, u

regenerativni zagrijač napojne vode (izmjenjivač topline miješajućeg tipa) vodi se
samo onaj dio pare čijom kondenzacijom će se zagrijati napojna voda.
Rashladni toranj:
Rashladni toranj- najčešće se koristi za odbacivanje topline kod vodom hlađenog
kondenzatora.
Potrošnja vode u rashladnom tornju- oko 5% potrošnje u sistemima sa jednim prolazom, što
ovaj sistem čini najjeftinijim za rad s vodom koja se plaća.
Gubici zagrijane vode (za odmuljivanje) su vrlo mali, čime se smanjuju negativne posljedice
za okoliš. Rashladni tornjevi mogu ohladiti vodu na 2-3 °C iznad temperature vlažnog
termometra ili za oko 20°C niže od zrakom hlađenih sistema prihvatljivih dimenzija.
Rashladni tornjevi se dijele:
prema tipu strujanja (prirodna ili prinudna cirkulacija) i
prema smjeru strujanja zraka (unakrsno ili protusmjerno).
Rashladni tornjevi s prisilnom cirkulacijom se još mogu podjeliti na:
tlačne i
inducirane.
29. Ukupni stepen iskorištenja TE i stepeni iskorištenja u pojedinim dijelovima ciklusa.
 30. Načini povećanja ukupnog stepena iskorištenja- povećanje pritiska i temperature
svježe pare.

Potreba za povećanjem pritiska i temperature svježe pare- smanjuje se specifična

potrošnja toplote uz povećanje investicija,
Optimalno rješenje- KOMPROMIS dva gore navedena divergentno djelujuća faktora što
zavisi od:
• Cijene goriva,
• Visine kamata,
• Amortizacije
• Ostalih troškova.

Da bi se utvrdio uticaj parametara svježe pare posmatrati:

• Zavisnost termičkog stepena iskorištenja od veličine početnog pritiska pare, pri
određenim temperaturama svježe pare i pri istom protutlaku na izlazu iz turbine (vidi
sl.)
• Stepen iskorištenja prvo naglo raste a onda sporije.

Mora se analizirati šta se dešava sa unutrašnjim stepenom iskorištenja turbine:

 • Stepen iskorištenja se povećava sa povećanjem temperature svježe pare a smanjuje
pri povećanju pritiska pare (vidi sl.),

Usporedbom prethodna dva dijagrama vidi se da:

• Termički stepen iskorištenja, pri istoj temperaturi pare, sa povećanjem ulaznog
pritiska raste, dok unutarnji stepen iskorištenja turbine u tom slučaju opada, i to brže
kad je manja količina pare tj.snaga turbine,
• Može se pokazati da povećanje unutrašnjeg apsolutnog stepena iskorištenja turbine
je manje od samog povećanja njenog termičkog stepena iskor.,
• Pri određenoj snazi turbine, za određenu temp.svježe pare, postoji određeni pritisak
kod koga se postiže optimalni unutrašnji stepen iskorištenja turbine.
• Pri određivanju optimalnih parametara svježe pare moraju se uzeti u obzir i
međupregrijanja, regenerativno zagr,napojne vode i vlastita potrošnja TE.

31. Načini povećanja ukupnog stepena iskorištenja- međupregrijanje.

36. Šta su to plinske elektrane i na kom principu one rade?
 Plinske elektrane su termoenergetska postrojenja u kojima se proces pretvorbe
toplotne energije u mehaničku (električnu) odvija prema Joule-Braytonovom
kružnom procesu, odnosno teoretski između dviju izentropa i dviju izobara.
U elektranama se najčešće koristi tkzv. otvoreni kružni proces u kome je radni fluid
smjesa zraka i dimnih plinova izgaranja.

37. Nacrtati šemu i T-s dijagram osnovnog plinsko-turbinskog procesa i ukratko opisati
procese.
U otvorenome kružnom procesu kompresor usisava zrak iz okoline i tlači ga
(izentropski) na određeni tlak,
Šalje u komoru izgaranja, gdje se dovođenjem goriva (plinovita ili tekućega) zbiva
izgaranje (izobarno).
Smjesa zraka i plinova izgaranja nakon toga ekspandira (izentropski) u plinskoj
turbini gdje se generira mehanička energija od koje se jedan dio koristi za pogon
kompresora, a preostali dio za pogon generatora električne energije.
Nakon ekspanzije u plinskoj turbini, plinovi izgaranja ispuštaju se (izobarno) u
okolinu.
U realnim uvjetima, zbog unutrašnjih nepovratnih gubitaka u kompresoru i turbini,
kompresija odnosno ekspanzija ne odvijaju se izentropski već po nekoj politropi,
ovisno o veličini u unutarnjih gubitaka.
Time se dodatno umanjuje toplinska iskoristivost plinsko-turbinskoga kružnog
procesa, koji je u uspoređenju s parnim (Clausius-Rankineovim) znatno niži,
prvenstveno zbog relativno visoke temperature ispušnih plinova (450 do 580 0 C).
38. Kolika je efektivna iskoristivost plinsko-turbinskog postrojenja i od čega ona zavisi?

Za efektivnu (ukupnu) iskoristivost plinsko-turbinskog postrojenja pored unutrašnje

iskoristivosti kompresora (ηi,K=0,82-0,89) i turbine ηi,T=(0,84-0,92) u obzir treba uzeti i
ostale gubitke koji nastaju u takvom postrojenju, a oni su:
- Mehanički gubici zbog otpora trenja u ležajevima, koji se uzimaju u obzir s
mehaničkim stupnjem djelovanja; ηm=0,93 do 0,99.
- Gubici u komori izgaranja zbog toplinskih gubitaka u komori izgaranja, koji se
uzimaju u obzir sa stupnjem iskoristivost komore izgaranja; ηki=0,96 do 0,99.
- Gubici u generatoru el. energije, koji se uzimaju u obzir sa stupnjem iskoristivosti
generatora el. energije; ηeg =0,95 do 0,99.

Uz navedene gubitke efektivna iskoristivost plinsko-turbinskog postrojenja će iznositi:

ηe= ηt,r ηm ηki ηeg
(T 4 −T 1 )
gdje je ηt,r= 1- -toplinska iskoristivost realnog plinsko-turbinskog postrojenja
(T 3−T 2)

39. Nacrtati šemu i T-s dijagram plinsko-turbinskog procesa sa rekuperacijom toplote

izlaznih plinova i ukratko opisati procese.
Jedan od načina poboljšanja iskoristivosti (stepena iskorištenja) plinsko-turbinskog
procesa je rekuperacija izlazne toplote dimnih plinova, te njeno korištenje za
zagrijavanje zraka prije ulaska u komoru za sagorijevanje.
Time se smanjuje količina toplote koja se ispušta u okolinu, a ujedno se smanjuje i
količina toplote koja se u proces dovodi gorivom u komori za sagorijevanje.
40. Nacrtati šemu i T-s dijagram plinsko-turbinskog procesa sa 2-stepenom
kompresijom i 2-stepenom ekspanzijom i rekuperacijom toplote izlaznih plinova i
ukratko opisati procese.
41. Nacrtati šemu kombinovanog plinsko-parnog postrojenja i opisati sve karakteristike
i prednosti korištenja istog.
42. Koji su glavni dijelovi plinsko-turbinskog postrojenja i nabrojati njihove osnovne
karakteristike i ulogu u ciklusu.

Osnovni dijelovi plinsko-turbinskog postrojenja su:

- Kompresor
- Komora za sagorijevanje
- Plinske turbine
- Utilizatori

Kompresori imaju ulogu da povećaju pritisak zraku prije ulaza u komoru za

sagorijevanje. Princip rada, odnosno pretvorba energije u kompresoru, temelji se na
zakonu o održanju energije i obrtnog momenta.

U otvorenom plinskom procesu komora za sagorijevanje ima funkciju dijela

postrojenja gdje se hemijska energija goriva oslobađa i pretvara u toplotnu koja se
dovodi u kružni proces.

Plinske turbine iskorištavaju toplotnu energiju dimnih plinova nastalu u komori za

sagorijevanje i pretvaraju je u mehanički rad.

Utilizatori su posebno konstruisani izmjenjivači toplote koji imaju namjenu da što

učinkovitije rekuperiraju izlaznu osjetnu toplotu dimnih plinova iz plinskih turbina,
 proizvodeći paru koja se može koristiti u kombinovanim plinsko-parnim procesima ili
kogeneracijskim procesima.
Mogu se podijeliti prema:
- Vrsti cirkulacije
- Smjeru strujanja dimnih plinova
- Radnom pritisku
- Načinu dovođenja toplote.

49. Koji su to osnovni polutanti iz TE, kako se dijele, kakav uticaj imaju na okoliš a
kakav na ljude, koje su metode za njihovo sprečavanje nastajanja ili neutralisanje
itd. (ovdje naravno ima više pitanja, samo su navedena neka).