UNIVERZITET U TUZLI

MAŠINSKI FAKULTET
II ciklus studija – Održiva energija i okolina
Termoenergetika

TERMOENERGETSKA ANALIZA
PROCESA

predavač: dr.sci. Izet Alić, red.prof.

Sadržaj predmeta (nastavne jedinice):

Reverzibilni i Ireverzibilni procesi.

Tretman klasične termodinamike preko ireverzibilnih procesa;
Entropija. Gubitak na radu. Eksergija.
Efikasnost toplinskih procesa;
Energetski procesi u industriji, energetski procesi u komunalnoj energetici;
Analiza energetskih procesa (parni, plinski, kogeneracijski i kombinirani
sistemi).
Način ocjenjivanja:
Ocjenjivanje će biti vršeno na osnovu sljedećih aktivnosti:
Programski zadatak 15 bodova
Seminarski rad 30 bodova
Pismeni/usmeni ispit 55 bodova

Preporučena literatura:
Ahern, J. E.: “The Exergy Method of Energy Systems Analysis”, Wiley,
New York,1980.
Bejan, A.: “Entropy Generation through Heat and Mass Fluid Flow”,
Wiley - Interscence, New York, 1982.
Prelec, Z.: ''Energetika u procesnoj industriji'', Školska knjiga, Zagreb,
1994.
 UVOD
• Proizvodnja i korištenje energije je osnovni
preduslov trajnog rasta, razvoja i dobrobiti
savremenog ljudskog društva.
• Potrošnja energije je jedno od mjerila
razvoja civilizacije. Čovjek u razvijenim
društvima treba sve više energije.
• Povećanje broja stanovništva
• Veliki broj stanovništva u zemljama u
razvoju
2.8 mld.
sa manje od 2$ dnevno

1 mld.
sa manje od 1$ dnevno

1.6 mld.
ljudi bez električne energije
 Dužina životnog vijeka u zavisnosti od potrošnje
primarne energije

TOE – (tonne of oil equivalent) predstavlja količinu energije koji se oslobađa pri izgaranju
metričke tone odnosno 1000 kg (2204.68 funti ili 7,4 barela) loživog ulja. Koja je
ekvivalentna energiji dobivenoj izgaranjem 1270 m 3 prirodnog plina ili 1,4 metričke tone
ugljena. 1 TOE ~ 41,87 GJ 1 TOE ~ 39,68 106 Btu 1 TOE ~ 11,63 MWh
• Proizvodnja energije osim toga što zahtijeva
velika materijalna ulaganja nepovoljno djeluje
na okoliš.
• Usprkos uticaju na okoliš, ekonomski rast i
društveni razvoj ovise o upotrebi energije pa da
bi se zadovoljilo potrebe rastuće svjetske
populacije, potrošnja energije također stalno
raste.
• Problem je dakle, kako omogućiti razvoj i kako
zadovoljiti rastuće svjetske potrebe za energijom
i istovremeno ublažiti uticaje opskrbe i upotrebe
energije na okoliš, osiguravajući tako dugoročnu
kvalitetu življenja na Zemlji.
• Zbog toga je neophodno uspostaviti ravnotežu
između potreba za energijom i šteta u okolišu
koji izaziva proizvodnja energije.
• Takva se ravnoteža karakterizira kao održivi
razvoj energetike. U definiranje elemenata
održivog razvoja neophodno je uključiti sve
raspoložive naučne i stručne potencijale, koji se
ovim područjem bave, jer se radi o presudnim
strateškim odlukama za razvoj svake zemlje.
• Sve strožiji propisi o dozvoljenim emisijama iz
energetskih i ostalih procesnih postrojenja
postavljaju sve zahtjevnije zadatke za
projektante i konstruktore u oblasti energetike.
• Energetske tehnologije budućnosti su u najvećoj
mjeri uslovljene izborom energenata. Kod
kriterija za izbor tehnologije će prevladavati
težnja za boljom iskoristivosti gorivnog ciklusa i
manjem zagađenju okoliša.
• Međutim, sve ograničeniji energetski izvori
upućuju na trošenje goriva lošijeg kvaliteta, a uz
njih i otpadnih materijala iz raznih industrijskih
procesa.
• Tehnološki postupci korištenja energenata, te
pretvorbe energije iz primarnih u sekundarne
oblike, u prošlosti su se uglavnom prilagodjavali
tehnoekonomskim kriterijima, dok su sada sve
izraženiji ekološki kriteriji koji u nekim
slučajevima postaju i preovladavajući.
• Uticaj na okoliš je bitan faktor u odluci pri izboru
i optimiranju strukture budućih
elektroenergetskih objekata.
• Taj uticaj nije samo posljedica emisije štetnih
tvari iz objekta u pogonu, nego i od djelovanja
cjelokupnog procesa dobave i transporta
energenta, izradi materijala potrebnih za gradnju
objekta (beton, željezo), zauzetosti zemljišta,
zbrinjavanju otpada i razgradnji energetskog
objekta nakon upotrebe.
• Emisije u pogonu su ograničene propisima.
• Smatra se da je zrak zagađen, ako mu je sastav
izmijenjen, naročito ako mu je smanjen procenat
kiseonika. Obično je minimalna dozvoljena
granica za kiseonik 17%.

Normalni zapreminski sastav zraka:

GAS AZOT KISEONIK CO2 ARGON OSTALO
V(%) 78.1 20.9 0.03 0.93 0.04
 PROMJENA KONCENTRACIJE CO2 I
TEMPERATURE
• Danas je već sa sigurnošću poznato da se
koncentracija CO2 značajno povećala
tokom prošlog vijeka, pa je gotovo sigurno
da je to posljedica ljudske aktivnosti.
• Postoji jaka veza između koncentracije
CO2 i prosječne globalne temperature.
• Procenjuje se da će se globalna
temperatura zraka na Zemlji povećati za
otprilike 1-3.5°C do 2100. godine.
• Rezultati ljudskih aktivnosti s jedne strane u
uništavanju šumskih površina, a s druge u
izgaranju ugljika su povećanje koncentracije CO2
u atmosferi.
• Tokom 1980-tih godina to je rezultiralo
dodatnom emisijom (iznad one koja slijedi iz
prirodnih procesa) od 6,5-8,5 milijardi tona
ugljika godišnje.
• Deset država sa najvećom emisijom CO2, 2004
godina
• Neke od posljedica

• Gubitak zdravih godina života kao rezultat globalne

promjene okoliša (uključujući klimatske promjene) bit će
prema predviđanjima 500 puta veći u Africi nego u
Evropi.
• Trećina svjetske populacije živi do sto kilometara od
obale, a trinaest od dvadeset najvećih svjetskih gradova
locirano je na samoj obali
• Ako se nivo mora podigne 13 metara do sredine
slijedećeg vijeka, kako predviđaju neki naučnici, više od
milijarde ljudi morat će se preseliti zbog klimatskih
promjena.
• Ako tačke preokreta uzrokuju naglije klimatske
promjene, navedene će se posljedice dogoditi i ranije.
• U zadnjih stotinjak godina došlo je do najvećeg zagrijavanja
zemljine površine u posljednjih 1300 godina.
• Tako je između 1906. i 2006. godine, prosječna temperatura
porasla za 0,6-0,9°C, a brzina porasta temperature se gotovo
udvostručila u posljednjih 50 godina.
• Zbog otapanja leda, nivo mora polako raste.
• U 20. vijeku nivo mora povisio se za 17 centimetara.
• Globalno zagrijavanje ubrzava topljenje ledenjake brže nego
ikada.
• Globalno zatopljenje svake godine dovodi do 150000 smrtnih
slučajeva, a do 2030. godine taj broj bi se mogao udvostručiti,
procjenjuje Svjetska zdravstvena organizacija.
• Globalno zagrijavanje moglo bi do 2100. voditi i do većega
broja suša, poplava i tajfuna
 SMANJENJE EMISIJE CO2 PRI PROIZVODNJI
ELEKTRIČNE ENERGIJE

• Za razliku od SO2 i NOx ugljični je dioksid

nemoguće odstraniti iz dimnih plinova
termoelektrana ili razgraditi ga na sastavne
elemente.
• Naime upravo proces oksidacije ugljika je
proces koji oslobađa energiju, pa bi razgradnjom
ugljičnog dioksida trebalo utrošiti istu energiju.
• Jedini način smanjenja emisija CO2 u atmosferu
je smanjiti količinu oksidacije ugljika, tj. smanjiti
potrošnju fosilnih goriva u termoelektranama.
• Zato kada govorimo o koracima za smanjenje
emisije CO2 govorimo o zamjeni fosilnih goriva
(prvenstveno uglja) s drugim energentima.

• Mogućnosti smanjenja emisija

• poboljšanje energetske efikasnosti
• prelazak na nisko ugljična goriva
• prelazak na bez ugljična goriva
• nuklearna energija
• obnovljivi izvori
 STANJE TEHNOLOGIJE

• Kod pretvorbe fosilnih goriva u električnu struju danas

postoji velika razlika između elektrana na čvrsta, tekuća i
plinska goriva.
• Prve se još grade u velikim jedinicama, u blizini izvora
goriva. Parni je proces dominantan, a parametri pare su
blizu kritičnih vrijednosti. Efikasnost cijelog ciklusa bliži
se 45% i malo je izgledno da će ga preći.
• Rješenja s fluidiziranim ložištima pod pritiskom još se
razvijaju, a rasplinjavanje uglja obećava bitnu promjenu
u njegovoj daljnjoj primjeni.
• Kod upotrebe tečnih i plinskih goriva za proizvodnju
električne energije situacija je posve različita.
• Velike elektrane se grade na modularnom principu. Brz i
kvalitetan razvoj plinskih turbina srednjih učina, između
50 i 100 MW, omogućava izgradnju elektrana s
kombinovanim plinsko-parnim procesom s ukupnom
iskoristivošću između 52% (kod učina oko 100 MW) i
58% (kod učina do 700 MW), što je za elektrane na ugalj
nedostižno.
• Drugu stranu razvoja tehnologija pretvorbe fosilnih
goriva u električnu struju predstavljaju motor-generatori i
plinske turbine malih učina.
• Visoka efikasnost tih sistema nije jedini razlog za njihovu
sve širu primjenu.
• Osnovni razlog je sigurnost i kvalitet opskrbe strujom
potrošača čija proizvodnja bitno ovisi o neprekidnom
napajanju (savremeno društvo vitalno ovisi o radu
mikroprocesora).
• IT (informacijska tehnologija) u SAD- u troši oko 13%
cjelokupne električne energije. Šteta koja nastaje zbog
kratkih ili duljih prekida procjenjuje se na između 30 i 400
milijardi USD godišnje.
• 45% izgubljenih IT-podataka i baza rezultat je prekida
dovoda struje. Šteta koju trpe tvrtke kreće se od 70 000
do 6 miliona USD (velike banke) po satu prekida struje.
• Dok je danas normalna sigurnost sistema oko
99,9% (što znači da prekid struje u godini dana
može najviše trajati oko 9 sati), za nove uslove
elektroničkog poslovanja traži se pouzdanost
snabdijevanja 99,9999% (sa dopuštenim
prekidom od svega 32 sekunde u godini dana).
• Rezultat svih tih promjena je razvoj malih
kompaktnih jedinica za proizvodnju električne
energije, poznatih pod nazivom mikroturbine .
 Osnovna obilježja energije
• Za energetiku se može dati opšta definicija da je
tehnička grana koja se bavi proizvodnjom
energetskih medija (nosilaca energije. npr.
vodena para), transformacijom, prenosom i
distribucijom energije, te metodama njenog
racionalnog korištenja.
• Osim toga, bavi se i sve važnijim problemom
uticaja proizvodnje i korištenja energije na
čovjekovu okolinu.
• U tehnološkim postupcima proizvodnje u procesnoj
industriji najčešće se istovremeno koristi više vrsta
energije i energetskih medija koji se primarno proizvode
u vlastitom energetskom postrojenju, zatim u pojedinim
fazama tehnoloških procesa korištenjem topline
egzotermnih reakcija ili rekuperacijom izlazne energije.
• Pri tome je potrebno zadovoljiti sigurnost snabdijevanja,
racionalnu proizvodnju i korištenje energije, te udovoljiti
sve strožijim zahtijevima zaštite okoliša.
• Električna i toplinska energija čine najveći udio u
potrošnji, stoga se u nastavku iznose njihova
najznačajnija svojstva.
• Prvo svojstvo električne energije, kojim se ona razlikuje
od ostalih vrsta energije, da se ne nalazi u prirodi u
upotrebljivu obliku, nego se može dobiti samo
transformacijom iz prirodnih energetskih izvora.
• Njeno drugo značajno svojstvo je da se teoretski može
potpuno transformirati iz mehaničke energije i obratno, za
razliku od toplinske energije kod koje je efikasnost
pretvorbe u mehaničku ograničena poznatim postavkama
II zakona termodinamike.
• Zahvaljujući toj osobini, električna energija je vrlo
povoljan posredni oblik energije koji omogućuje prenos
energije na velike udaljenosti te njeno jednostavno
razvođenje do pojedinačnih korisnika.

• Toplina je dio unutarnje energije tijela-nosioca topline.

• Ona je proporcionalna umnošku broja čestica od kojih se
tijelo sastoji i njihove kinetičke energije. Prema tome,
toplina postoji samo u tijelu-nosiocu topline te se o njoj
ne može govoriti nezavisno od njega.
• Dvije su najznačajnije osobine toplinske energije:
mogućnost pretvorbe u mehaničku i mogućnost prenosa.
 Pretvorba toplinske energiju u
mehaničku
• Pri pretvorbi se dio topline gubi, tj. prelazi u okolinu i
ostaje neiskorišten u procesu pretvorbe.
• To ne vrijedi za obrnuti proces, jer se mehanička energija
bez ostatka može pretvoriti u toplinu (trenje).
• Pretvorba toplinske energije u mehaničku obavlja se u
uređajima u kojima se ostvaruju kružni procesi, odnosno
cikličke promjene stanja nosioca topline (plin, para).
• Pri tome se u pojedinim dijelovima procesa dovodi ili
oduzima određena elementarna količina topline dQ.
Reverzibilni i ireverzibilni kružni procesi
• Kružni procesi su oni tokom kojih se nakon
kontinuirane promjene radni medij (RM) vraća u
početno stanje.
• Proučavanje kružnih procesa tokom 19-tog
vijeka dovelo je do važnih saznanja koja su
ugrađena u temelje teorije klasične
termodinamike.
• To se u prvom redu odnosi na identificiranje
pojma entropije i analitičku formulaciju II zakona
termodinamike.
 REVERZIBILAN PROCES

• Sistem u svakoj fazi mora biti u mehaničkoj, termičkoj i

hemijskoj ravnoteži.
Tokom procesa mora prolaziti nizom stanja koja su
beskonačno blizu stanjima ravnoteže s okolinom.
• Nema disipacije rada.
• Veličina rada što ga obavlja kod određene
promjene ovisi o suprostavljanju ovoj promjeni;
• Što veći otpor - mora biti izvršen veći rad da ga savlada
 IREVERZIBILAN PROCES

• PROCES -ukupni fizikalni događaj tokom kojega

dolazi do promjene stanja bilo kojega učesnika
• Proces kod kojeg je došlo do disipacije ili
rasipanja rada, a sam sistem tokom procesa je
ostao nepromijenjen je IREVERZIBILAN
PROCES (nepovratan).
• Disipaciju prouzrokuju: trenje, viskoznost,
električni otpor, ....,....
• Svi prirodni procesi
 Ireverzibilnost toplinske
interakcije

• Pretpostavka o ravnotežnom procesu uz

vanjsku mehaničku ravnotežu znači da će
promjena entropije radnog medija biti
uzrokovana isključivo toplinom koju on
izmjenjuje s okolišem, a ne nekim drugim
nepovratnostima tokom procesa.
• Stoga vrijedi jednadžba II. Zakona TD:

dQ = TdS ,

• odnosno, za konačne procese pri kojima

radni medij mijenja stanje od 1 na 2,
vrijedi:
2
Q1, 2   T ( s )dS
1
• Budući da je apsolutna temperatura T
uvijek pozitivan broj to će smisao
promjene entropije biti isti kao i smisao
razmjene topline.
• Ako je Q12 > 0, dovedena toplina, onda
će ona uzrokovati porast entropije
radnog medija: dS > 0.
• Obrnuto, u slučaju odvedene topline
Q12 < 0, bit će dS < 0.
• Na sljedećoj slici prikazana su dva različita
ravnotežna procesa, a i b, između početnog
stanja 1 i konačnog stanja 2 radnog medija.

• Oba procesa rezultiraju s jednakom promjenom

entropije Δs12 mada je promjena temperature Ta
tokom procesa a, drugačija od promjene
temperature Tb tokom procesa b. Također,
diferencijalni udjeli topline δqa i δqb su
međusobno različiti.
 
 
 
 
 
Procesi u T-s dijagramu
 
 

T K  m = 1 kg
T O S
Tb b
1
T1 q b
Ta a
2
T2
q a
qa qb
ds  
Ta Tb

s1 ds s2 s J /( k g K ) 
s12
• Na temelju ovih spoznaja ne može se
izvesti zaključak koji je od procesa a i b
termodinamički povoljniji!
• Budući da smo pretpostavili reverzibilnu
mehaničku interakciju to preostaje da na
valjanost procesa utiče samo ireverzibilna
izmjena topline.
• Što je tokom procesa veća razlika
temperature između radnog medija i
toplinskog spremnika to je veća
degradacija energije, pa je proces
termodinamički nepovoljniji.
• Po tome bi odmah mogli zaključiti da je
proces b termodinamički povoljniji, jer je
tokom tog procesa manja razlika
temperatura radnog medija i toplinskog
spremnika.
 Osnove termodinamske analize
energetskih procesa

• Da bi se mogla provesti valjana

termodinamska analiza nekoga
energetskog procesa, potrebno je najprije
jednoznačno definirati kriterije uporedbe,
te upoznati uticajne faktore koje pri tom
valja uzimati u obzir.
 1. Analiza energetskih procesa
sa stajališta II zakona TD

• Posmatranjem energetskih procesa prema

postavkama II zakona TD neizbježno se
dolazi do pojma o sposobnosti vršenja
promjene, odnosno o kvaliteti energije i
energetskih izvora.
• Dok je energija, prema I zakonu TD,
neuništiva te se zbog toga u tehničkim
procesima ne može proizvoditi niti potrošiti
već samo mijenjati iz jednoga oblika u
drugi, sposobnost, odnosno kvalitet
energije u prirodi se neprekidno degradira
i nepovrativo troši.
• Sposobnost vršenja mehaničkoga rada teorijski
je proširena još na tvar čiji se sastav razlikuje
od opšteg okolnog stanja, pod uslovom da se
može izvesti proces ili stroj koji će iskorištavati
takvu razliku.
• Na taj se način dolazi do definicije o
raspoloživoj energiji koja predstavlja zapravo
maksimalnu sposobnost vršenja promjene
(rada).
• Ona će se doseći pod uslovom da se promjene
stanja u procesu zbivaju povratno
(reverzibilno).
• U raznoj stručnoj literaturi, koja obrađuje ovu
problematiku, koriste se različiti nazivi za pojam
raspoložive energije. Neki od njih imaju i bitno
različito značenje jer su izvedeni iz različitih
osnova.

• Već godine 1878. J. Willard Gibbs je definirao

funkciju koju je iz prvobitna naziva raspoloživa
energija, Evans (1968) preimenovao u naziv
esergija ("essergy", tj. essence of energy, što u
prijevodu znači bit/jezgra energije).
Esergija = U+pov - ToS -   i
io Ni,

gdje je:
• U -unutarnja energija,
• p -pritisak,
• V -zapremina,
• T -temperatura,
• S -entropija,
• µi - hemijski potencijal i-te koponente jednoga
mola,
• Ni -broj molova i-te komponente.
 Indeks " o " odnosi se na ravnotežno stanje
okoline.

• Vidi se da tako definirana funkcija sadrži

također izraz za hemijski potencijal i
prema tome potpuno predstavlja
cjelokupan potencijal neke tvari koja nije u
ravnoteži s okolinom.
• Keenan je 1941. definirao funkciju koju je
nazvao raspoloživost (engl.: availability) u
obliku:

Raspoloživost = U+poV- ToS - (Uo + poVo- ToSo)

• Taj izraz je primjenjiv za procese u kojima se

vrši mehanički rad bez hemijskih reakcija te se
za njega u stručnoj literaturi koriste još nazivi
raspoloživi rad, idealni rad i maksimalni rad.
• Darrieus 1930., a 1932. Keenan uveli su funkciju
nazvanu raspoloživost radnoga fluida u
stacionarnom strujanju (engl.availability in
steady flow).

• Z.Rant je 1956. je tu funkciju nazvao eksergija:

Eksergija = U+pV – ToS - (Uo + poVo – ToSo)

 Rasploživa energija = U-Uo +po (V- Vo) -To (S- So)
• Za procese sa strujanjem, tj. s kontinuiranim
dovođenjem radnoga fluida, treba uključiti još
udio rada strujanja (p-po)V, pa slijedi da je:
Rasploživa energija = U-Uo + pV-poVo- To (S-So )
• Budući da je entalpija H = U+pV, proizlazi da je:

Rasploživa energija = H - Ho - To (S - So) =

eksergija
• Tako definiran izraz za raspoloživu
energiju zapravo je eksergija strujnoga
procesa te je vrlo prikladan i može se
primjeniti na mnoge praktične probleme.
• U svim realnim procesima, koji su uvijek
nepovratni (ireverzibilni), raspoloživa
energija (eksergija) se troši, odnosno gubi.
Tu se uočava bitna razlika između analiza
na bazi prvoga i drugoga zakona
termodinamike.
• Naime, iako suma energije na ulazu i
izlazu iz procesa ostaje nepromijenjena, to
se ne događa i s raspoloživom energijom,
odnosno eksergijom koja se u procesu
troši, pa na izlazu uvijek ima umanjenu
vrijednost.
• Otuda proizlazi i osnovna zadaća
stručnjaka: definirati proces u industriji i
energetici tako da ta razlika bude što
manja.
 2. Kvalitet energije i eksergija
• U svim transformacijama stanja i energije
jedna je od najvažnijih zadaća stručnjaka
za energetiku da prilikom tih procesa
iskoriste što veću količinu energije, upravo
u toku njene degradacije, odnosno prije
nego što se stanje njenih nosilaca
izjednači sa stanjem okoline.
• I zakon TD ne govori ništa o kvaliteti energije, odnosno
izjednačava vrijednost svih oblika energije (unutarnje,
kinetičke, električne, toplinske, itd.)
• Tu činjenicu treba uzeti u obzir pri TD analizama
energetskih procesa, jer u protivnom analize mogu
dovesti do ozbiljnih grešaka pri donošenju zaključaka o
njihovoj efikasnosti.
• U TD analize energetskih procesa treba stoga uvesti
veličinu koja upućuje na kvalitetu pojedine vrste energije,
a to je eksergija.
• II zakon TD iznosi da se degradiranoj
energiji može ponovo vratiti kvalitet na
početni nivo samo uz energiju koja je veća
od one koja se ponovo može iskoristiti u
obrnutom postupku.
• Vidimo da je nužno uvesti pojam kvaliteta
energije, pa treba dati opisnu definiciju s
obrazloženjem da je kvalitet energije to
veći što se njen veći dio može pretvoriti u
koristan rad.
• Eksergija je maksimalno iskoristiv rad koji
se može izvesti iz nekog raspoloživog
oblika energije pod određenim uslovima
okoline.
• Iz toga slijedi daljnje objašnjenje kvalitete
energije: što je veći udio eksergije u nekoj
energiji, veća je kvaliteta te energije.
• Električna, potencijalna i kinetička energija
mogu se, u idealnim slučajevima, potpuno
pretvoriti u druge oblike energije, jer
cjelokupan udio tih oblika energija čini
eksergija.
• To se ne događa s toplinom, odnosno s
unutarnjom energijom kojoj eksergija čini
samo jedan njen dio.
• Za preostali dio, koji se ne može iskoristiti
za pretvorbu u koristan rad, uveden je
naziv anergija.
Prema tome vrijedi opšti izraz da je:
E = E*+A
gdje je:
• E - ukupna energija,
• E* - eksergija,
• A - anergija
• Iz II zakona TD poznato je da je maksimalan
rad, koji se može dobiti u kružnom procesu
pomoću nekoga radnog medija kao nosioca
topline Q s temperaturom T, u uslovima
okoline s temperaturom To ograničen
toplinskom iskoristivošću Carnotova procesa
ηc.
T T T
   1
o o

T T
c
• Prema tome, maksimalna mehanička energija, odnosno
eksergija dobivena iz toga toplinskog procesa, data je
izrazom:

 T Q
E  1 
* o

 T 
• Preostali neiskorišteni dio topline čini
veličinu anergije, odnosno

To
A Q
T
• Iz ovih razmatranja može se definirati i
pojam tzv. eksergetskog potencijala, koji
odgovara toplinskoj iskoristivosti
Carnotova procesa što se zbiva između
temperature T i temperature okoline To,
odnosno:
T  To To
  1
T T
• pa je
E* = ε Q, odnosno A = (1- ε)Q.
• Iz prethodnoga se vidi da eksergija i
anergija nisu veličine stanja, nego samo
procesne veličine kao što su rad i toplina.
• Njih se, kao veličine stanja, može
posmatrati samo uz dodatni podatak o
temperaturi i stanju okoline.
• Na temelju toga proizlaze i definicije za
veličinu eksergije u pojedinim radnim
uslovima prikazane u nastavku.
 Eksergija toplinskoga toka
• Eksergija topline predstavlja onaj njezin dio koji
se u najpovoljnijem slučaju može pretvoriti u
mehaničku energiju.
• Prilikom prenosa topline na radni medij,
temperatura nosioca topline može ostati stalnom
samo ako njen izvor ima neograničen kapacitet.
U protivnom, temperatura se mijenja, pa u
takvom opštem slučaju eksergija i anergija
iznose:
2
2
To dQ
EQ   (1  )dQ AQ  To 
1
T 1
T
 Eksergija topline plinova
sagorijevanja
• Pri sagorijevanju goriva u tehničkim
ložištima nastali dimni plinovi
istovremeno predaju toplinu radnom
mediju (prijemniku topline), te se hlade
do neke izlazne temperature.
• Prema tome, za takav se slučaj pri
određivanju eksergije može uzeti
prethodni izraz.
• Za takvo razmatranje prikladno je
prikazati krivu hlađenja plinova u
dijagramu gdje se na ordinati nanosi
omjer između temperature okoline To i
temperature plinova sagorijevanja T, a na
apscisi jedinična entalpija plinova koja je
jednaka jediničnoj toplini q jer proces
teče uz približno konstantan pritisak
(izobarno), kao na slici.
Eksergija topline dimnih plinova
• Površina ispod tako definirane krivulje
promjene To/T proporcionalna je jediničnoj
eksergiji odvedene topline dimnih plinova,
odnosno:

 To 
de  1  dq
*

 T
• Integriranjem toga izraza od q=0 do q,
koliko iznosi jedinična entalpija dimnih
plinova kod temperature Tmax, određuje
se jedinična eksergija topline plinova
sagorijevanja:
q
To
e   (1  )dq
*

o T
 Eksergija radnoga fluida

• Ako se posmatra povratni otvoreni strujni proces

u koji ulazi fluid s nekim početnim stanjem
(entalpija h, entropija s, temperatura T), a iz
njega izlazi sa stanjem koje odgovara stanju
okoline (entalpija ho, entropija so, temperatura
T○), dobiveni tehnički rad odgovara jediničnoj
eksergiji radnoga medija u strujanju, koja iznosi:
e* = h - ho - To(s - so)

iz čega proizlazi jedinična anergija:

a = ho + To(s – so)
 Eksergija goriva
• Eksergija goriva je dio mehaničke energije
koja se može dobiti povrativom hemijskom
reakcijom sagorijevanja.
• Naime, iako je gorivo na temperaturi i
pritisaku okoline, ono nije potpuno u
termodinamskoj ravnoteži s okolinom, jer
je moguća pretvorba sadržane hemijske u
unutarnju energiju. Dakle, svako gorivo
sadrži eksergiju.
• Za tačno izračunavanje eksergije goriva
treba poznavati entropiju svih tvari koje
ulaze i onih koje izlaze tokom procesa
sagorijevanja.
• Takvim proračunom možemo utvrditi da se
mehanička energija, koja bi se teoretski
mogla dobiti povrativim procesom
sagorijevanja, malo razlikuje od sadržane
hemijske energije goriva.
• S dovoljno se tačnosti može uzeti da
eksergija goriva odgovara njegovoj gornjoj
toplinskoj vrijednosti (ogrjevnoj moći).
• Te su razlike u plinovitih goriva nešto veće
nego kod čvrstih i tečnih goriva.
 Iskoristivost energetskih
procesa

• U realnim uslovima nemoguća je potpuna

pretvorba jednoga oblika energije u drugi; dio
energije uvijek ostaje u prvobitnom obliku ili se
pretvara u neki drugi oblik koji u tom procesu
nije poželjan.
• Iz toga proizlazi pojam iskoristivosti
energetskoga procesa koji se ovisno o načinu
posmatranja i analiziranja, može izraziti kao
energetska ili eksergetska iskoristivost.
 Energetska iskoristivost

• Energetska iskoristivost je definirana

omjerom između efektivno iskorištene
energije Eef te cjelokupne energije
dovedene u proces Eul, odnosno:

efektivno iskorišten a energija Eef

E  
ulazna energija Eul
• Izraz za iskoristivost idealnoga Carnotova
procesa pokazuje da je energetska
iskoristivost tim veća što je temperatura
dovođenja topline u proces veća, odnosno
što je temperatura odvođenja topline
manja.
• To su osnovna načela koja treba poštivati
u nastojanju da se procesi pretvorbe
toplinske energije u mehaničku učine
djelotvornijima.
• Međutim, treba naglasiti da mogućnost
djelovanja na te uticajne veličine nije
velika.
• Naime, najviša temperatura procesa
ograničena je kvalitetom materijala koji
moraju podnijeti visoke radne
temperature, dok je donja temperatura
procesa, na kojoj se odvodi toplina,
uslovljena okolnim stanjem, odnosno
temperaturom rashladnoga medija kojim
se hladi proces (okolni zrak, rashladna
voda).
• Najviša radna temperatura materijala, koja je na
današnjem stepenu tehnološkoga razvoja
prihvatljiva s tehničko-ekonomskoga stajališta,
iznosi do 1 000 °C. Razvojni i istraživački napori
usmjereni su prema nastojanju da se dosegne
1500 °C.

• S tim vršnim radnim temperaturama materijala

rade procesi u plinskim turbinama i motorima s
unutarnjim sagorijevanjem. Kod parnih turbina je
ta temperatura niža (do 650 °C) zbog izraženijih
pogonskih problema koji se tu pojavljuju.
• Naime, kod plinskih turbina i motora s
unutarnjim sagorijevanjem manji je dio
strojnih dijelova podvrgnut uticajima vršnih
radnih temperatura u odnosu na parne
procese.
• Kod plinskih turbina, to su dijelovi komore
sagorijevanja te ulaznih stepeni, a kod
motora s unutarnjim sagorijevanjem
dijelovi glave motora.
• Osim toga, ovdje se teški pogonski uslovi
mogu poboljšati prikladnim konstrukcijskim
rješenjima hlađenja.
• Kod parnih procesa su uslovi s toga
stanovišta nepovoljniji i to zbog znatno
većeg dijela konstrukcijskih elemenata koji
su pod djelovanjem visokih radnih
temperatura (pregrijač, međupregrijač,
cjevovod pare, ulazni stepeni turbine).
• Na tim je dijelovima vrlo teško postići
odgovarajuće hlađenje materijala a da se
pritom ne snizi i temperatura radnoga
medija.
• U realnim pogonskim uređajima ne može
se postići idealni Carnotov ciklus.
Energetska iskoristivost stvarnih procesa
je manja nego kod Carnotova ciklusa, koji
na taj način predstavlja samo polaznu
veličinu za usporedbu savršenosti
pojedinih procesa.
• U energetskim procesima nastaju uz to
dodatni gubici zbog nesavršenosti uređaja
i strojeva, koji još više smanjuju stvarnu
energetsku iskoristivost.
• Npr., u termoelektranama to su toplinski
gubici generatora pare, unutarnji gubici u
turbini, gubici zbog prenosa topline kod
konačnih površina, mehanički i električni
gubici i dr.
• Posljedica toga je da se stvarna (ukupna)
energetska iskoristivost parnih
termoelektrana kreće između 0,25 do
0,42, kod elektrana s plinskim turbinama
od 0,20 do 0,35, a kod dizelmotornih
sistema od 0,35 do 0,45.
 Eksergetska iskoristivost
• Eksergetska iskoristivost η *ε definirana je
odnosom:
*
efektivno iskorištena energija Eef
E   *
*

ulazna eksergija E ul

• Iz definicije eksergetske iskoristivosti može se

zaključiti da ona predstavlja mjerodavnu veličinu
za ocjenu i uporedbu savršenosti nekih procesa.
• Kod povratnih (reverzibilnih) procesa
teorijski može biti jednaka 1.
• Međutim, zbog neizbježnih nepovratnih
gubitaka, stvarna eksergetska iskoristivost
uvijek je manja od 1.
• Kod onih oblika energije, koji se teorijski
mogu potpuno pretvoriti u drugi oblik
(električna,potencijalna,kinetička,
mehanička), energetska i eksergetska
iskoristivost se podudaraju.
• Međutim, u procesima s onim oblicima
energije koji se ne mogu pretvoriti potpuno
u drugi oblik (unutarnja, toplinska), one su
različite.
• Iz toga proizilazi da je kod parnih
termoelektrana veličina energetske
iskoristivosti približno jednaka
eksergetskoj, iako se udjeli pojedinih
gubitaka u cjelokupnoj strukturi bitno
razlikuju.