Skripta2 OET

Javna ustanova Mješovita srednja škola Kalesija, Kalesija
Osnove elektrotehnike i elektronike – IIIrmašteh
6. Proizvodnja i prijenos električne energije

6.1 Energetski izvori i proizvodnja električne energije
Električna energija je jedan od oblika energije koji se proizvodi dejstvom
elektromagnetnog polja na naelektrisanje.
Pored ove, strogo fizičke, definicije postoji opšteprihvaćena konvencija da je električna energija
(nestručne osobe upotrebljavaju i pojmove električna struja, struja i elektricitet) ono što se
proizvodi u elektranama, prenosi dalekovodima i distribuira do potrošača gdje se koristi za rad
kućnih aparata, kancelarijske opreme, industrijskih mašina, i omogućava dovoljno energije kako
za kućno tako i za komercijalno osvjetljenje, grijanje, kuhanje i industrijske procese.
Nivo razvijenosti neke zemlje mjeri se standardom življenja njenog stanovništva. Stepen
privredne razvijenosti jedne zemlje ogleda se u specifičnoj potrošnji čelika, nafte, naftinih
derivata i potrošnje električne energije po glavi stanovnika. Postoje i drugi mjerodavni parametri
razvijenosti države i regije, kao što su informaciona tehnologija, zaštita životne sredine itd.
Električna energija je relativno mali dio ukupne energije kojom se čovjek koristi za svoje
najraznovrsnije potrebe. Današnja energrtska kriza prisiljava sve na štednju. Činjenica je da je
potrošnja energije u svijetu veoma različita. Jedni se rasipaju a drugi preživljavaju.
Proizvodnja električne energije u našoj zemlji imala značajan prirast u proteklih pola vijeka. Kod
nas se za proizvodnju električne energije koriste prirodni resursi; ugalj i vodotoci.
Međutim, danas se veoma neekonomično troše raspoložive rezerve svih vrsta energije, a
naročito toplotna energija goriva. Primjera radi, u termoelektranama se za proizvodnju 1kWh
utroši oko 14650 kJ, mada je 1kWh ekvivalentan energiji od 3600kJ. Od energije sadržane u
uglju sijalica sa žarnom niti iskoristi svega 0,12% a fluorescentne sijalice oko 1,2%.
U svijetu se koriste razni energetski izvori, što zavisi čime dato područje raspolaže.
ENERGETSKI IZVORI
S obzirom na mogućnost obnavljanja, energetske izvore dijelimo na:
- energetske izvore koji se obnavljaju i
- '' ne obnavljaju.
U energetske izvore koji se obnavljaju spadaju:
- toplota sunca (u užem smislu),
- plima i oseka,
- vjetar,
- toplota mora,
- vodne snage,
- biomasa i bioplin i
- otpad.
U energetske izvore koji se ne obnavljaju spadaju:

- unutrašnja toplota zemlje,
- nuklearna energija i
- fosilna goriva (kruta, tečna i gasovita).
Bitne karakteristike izvora su njihova promjenljivost (vjetar, plima i oseka), mogućnost

akumulacije i transporta, a time i ekonomičnost njihovog korištenja. Energiju nekih izvora
(toplota mora, plima i oseka, vjetar) nije moguće akumulirati. Ona se mora iskoristiti kada se
pojavi. Međutim, neke nosioce energije moguće je akumulirati, transportovati (ugalj, zemni
plin ...) i koristiti na bilo kom mjestu.
Zajedničke karakteristike obnovljivih izvora:

- najčešće, obnovljivi izvori energije imaju veliki ukupni energetski potencijal, ali:
- s malim mogućnostima efektivnog iskorištenja
- niska energetska koncentracija
- nestalnost u vremenu
- većina obnovljivih izvora energije nije prikladna za direktnu potrošnju (s izuzetkom npr. drva), a
također su rijetki slučajevi da se može uskladištiti
- većina obnovljivih izvora energije trenutno nije ekonomski konkurentna klasičnim
neobnovljivim izvorima (veliki investicijski troškovi i relativno mali stepen iskorištenja)
- ova mana se donekle može ublažiti raznim poreznim olakšicama i poticajima kojima se
stimulira razvoj i korištenje obnovljivih izvora energije
*Skripta za internu upotrebu _93_ $

- osnovne prednosti obnovljivih izvora energije su:
- obnovljivost u smislu mogućnosti dugoročnog razvoja i korištenja
- niski (nikakvi) varijabilni troškovi
- općenito mali utjecaj na okoliš.
Prijenos energije na veće udaljenosti, najčešće, je najekonomičnije na način da se ona pretvori

u električnu, a zatim transportuje.
Značajni problemi identifikovani u energetici Evropske Unije (EU):
– Nedostatak sigurnog snabdijevanja i jeftine energije

– Porast uvozne zavisnosti zemalja EU (2004.g. – 1/2 sa procjenama do čak 2/3 do
2020.g., 84% gas i 93% tekuća goriva) – značajan rizik snabdijevanja
– Problem globalnog zagrijavanja usljed emisija gasova staklene bašte – GSB (doprinos
energetike je oko 80% u ukupnim emisijama GSB u državama EU)
Svjetski savjet za energiju postavio je tri osnovna strateška cilja za 21. vijek:
 Pristupačnost izvorima energije, što znači da energija mora biti dostupna po cijenama
koje su prihvatljive i održiva;
 Raspoloživost energetskih izvora u smislu neprekidne ponude i
 Prihvatljivost u smislu usklađenosti razvoja i zaštite životne sredine.
ELEKTRANE
Elektrana je skup građevinskih, mašinskih i električnih postrojenja u kojima se energija

energetskog izvora pretvara u električnu energiju.
Prema vrsti energetskog goriva, odnosno prema pogonskom sredstvu elektrane dijelimo na:
- Hidroelektrane,
- Termoelektrane i
- Nuklearne elektrane.
Hidroelektrane su hidroelektrična postrojenja u kojima se potencijalna energija vode pretvara u

električnu energiju.
Hidroelektrane dijelimo na:
- protočne i
- akumulacione.
Termoelektrane su termoelektrična postrojenja u kojima se toplotna energija goriva pretvara u

električnu. Termoelektrane možemo podijeliti prema vrsti pogonske mašine na:
- parne (pogonska mašina je parna turbina),
- dizel (pogonska mašina je dizel motor) i
- plinske (pogonska mašina je plinska turbina).
Parne termoelektrane dijelimo na:
- kondezacione, u kojima se proizvodi električna energija i
- toplane u kojima se pored električne energije proizvodi i para za industrijske potrebe i
za grijanje.
Nuklearne elektrane su nuklearna postrojenja u kojima se toplota nuklearnog reaktora, nastala
raspadanjem jezgri fisionog materijala, pretvara u električnu.
S obzirom na ulogu u elektroenergetskom sistemu, elektrane dijelimo na:

- temeljne i
- vršne.
Temeljne elektrane su po svojim pogonskim svojstvima prilagođene neprekidnom radu. Vršne
elektrane se uvijek mogu upotrijebiti kao temeljne, dok se temeljne elektrane nemogu upotrijebiti
kao vršne.

Proizvodnja električne energije, za pet godina u RS_u, bila je sljedeća:
PROIZVODNJA ELEKTRIČNE ENERGIJE MWh

Godina Hidro Termo Ukupno
1998 2.007.150 2.466.630 4.473.780
1999 2.625.932 2.546.474 5.172.406
2000 2.233.570 2.292.513 4.773.827
2001 2.648.364 2.125.463 4.773.827
2002 1.891.825 2.293.592 4.185.417
Glavni proizvođači hidroelektrične energije su:

- Hidroelektrana na Trebišnici
- Hidroelektrana na Drini
- Hidroelektrana na Vrbasu
Glavni proizvođači termoelektrične energije su:

- ZDP RiTe Gacko
- ZDP RiTe Ugljevik
Zastupljenost elektrana, prema pogonskom sredstvu, 2001. g. u Evropi data je na slici 1.
Slika 1
6.2 Hidroelektrane
U ukupnoj proizvodnji električne energije danas značajno mjesto zauzimaju hidroelektrane
pored termoelektrana, što se vidi i sa slike 1. Količina vode zavisi od padavina. Međutim,
energija ne zavisi samo od količine vode (protoka) nego i od visinske razlike. Zbog toga je
veoma čest slučaj da proizvodnja električne energije korištenjem vodotoka nije ekonomski
opravdana.
Hidroelektrane su postrojenja u kojima se iskorištava potencijalna energija vode.

Obično imamo slučajeve da je teško obezbijediti velike padove gdje su velike količine vode i
obrnuto gdje su veliki padovi (visinske razlike) male su količine vode. Optimalno je koristiti velike
vodotoke sa velikim prirodnim padovima.
Energija vodnih snaga se koristi na više načina:

- Pretvorbom potencijalne energije vode u mehaničku energiju pomoću vodne turbine
- Pretvorbom mehaničke energije u potencijalnu energiju vode pomoću centrifugalne pumpe
- Oba prethodna slučaja kada se koriste reverzibilna pumpa i turbina
Podjela HE
HIDROELEKTRANE
KLASIČNE REVERZIBILNE
HIDROELEKTRANE HIDROELEKTRANE
AKUMULACIJSKE
PROTOČNE
PRIBRANSKE DERIVACIJSKE
Slika 2: Vrste hidroelektrana
Vidimo da su dvije osnovne grupe hidroelektrana; klasične i reverzibilne.
Pumpno-akumulacijska postrojenja – reverzibilna HE može raditi kao elektrana (turbinsko /

generatorski režim) koristeći vodu iz gornjeg akumulacijskog jezera (bazena), koji može ali ne
mora imati i svoj prirodni dotok ili u crpnom/pumpnom režimu kada djeluje kao potrošač, tako
da koristeći 'jeftinu' električnu energiju iz mreže prebacuje vodu iz donjeg bazena u gornji, sl 3.
Stepen iskorištenja takvog ciklusa je oko η = 0,7 (ako se ne računa proizvodnja iz prirodnog
dotoka u gornji bazen).
Pumpanje se obično vrši u noćnim satima, a proizvodnja električne energije danju (obično za
vrijeme vršnih opterećenja i skuplje struje).
Ukupni energetski manjak opravdan je u sljedećim varijantama:
Centar osmatranja Sporedni kolosijeci
1. ako su troškovi proizvodnje električne energije iz termoelektrana tokom dana veći od troškova
noćne proizvodnje, i to u iznosu većem od (1-η)*100%
2. ako se na taj način osigurava pokrivanje vršnih opterećenja, što je zamjena za izgradnju
klasičnih elektrana Usisavanje
3. ako se energija za pumpni režim osigura iz preljevne energije Gornje jezero
4. ako se radi o tržišnom sistemu gdje se noćna energija može kupiti po manjoj cijeni, a dnevna
Elevator
prodati po većoj cijeni (u Zapadnoj Evropi je taj omjer redovito veći od 1:2).
Klasične hidroelektrane mogu biti protočne i akumulacijske, što zavisi od načina dobijanja
vode i dislokacije mašinske hale (strojarnice).
Protočne HE su bez uzvodne akumulacije ili s akumulacijom čiji se sadržaj može isprazniti za
Glavni pristupni tunel
manje od dva sata rada HE s nazivnom snagom. Izvode se sa priobalnom ili podzemnom
strojarnicom. ßVodostan
Akumulacijske HE su one koje uzvodno imaju akumulaciju vode, obezbijeđenu branom na
rijeci.
Donje jezero ßElektrana
ß Ventil
*Skripta za internu upotrebu _96_

Podzemni transformator
$
Slika 3: Reverzibilna HE
Zavisno od vremena punjenja/pražnjenja akumulacijskog jezera, akumulacijske HE mogu biti:

-HE s dnevnom akumulacijom
-HE s sedmičnom akumulacijom
-HE s mjesečnom akumulacijom
-HE sa sezonskom akumulacijom
-HE s godišnjom akumulacijom
-HE s višegodišnjom akumulacijom
S obzirom na izvedbu, HE možemo podijeliti u dvije grupe:

- pribranske hidroelektrane i
- derivacijske hidroelektrane.
Ako je strojarnica smještena uz ili u branu tada imamo pribransku HE, a ako se voda
akumulacionog jezera dovodi do turbine dugačkim tlačnim tunelom tada imamo derivacijsku HE.
Ovo se najčešće radi iz razloga obezbjeđenja potrebnog pada.
Snaga i energija hidroelektrane date su formulama:
Potencijalna energija: W  m  g  h
W m V ρ V
Snaga: S   gh   g  h   ρ  g  h  q  ρ  g  h  9,81  10 3  q  h  W 
t t t t
 - gustoća vode (= 1000 kg/m3)
g – gravitacijska konstanta
q – protok (m3/s)
h – pad (m)

Energija: W  9,81  η(t)  q(t)  h(t)  dt  kW 
0
η - stepen iskorištenja HE
Osnovni podaci za hidroelektrane:

1. Instalirana snaga (MVA / MW) – nazivna snaga HE, zbir prividne / radne snage svih
generatora

2. Snaga na pragu (MW) – radna snaga koju HE može predati u mrežu (instalirana snaga
umanjena za vlastitu potrošnju)
3. Raspoloživa snaga (MW) – snaga kojom HE može raditi u određenom momentu, polazeći od
stvarnog stanja HE (raspoloživosti agregata), uz raspoloživi pad i dotok
4. Tehnički minimum (MW) – najmanja radna snaga s kojom HE može raditi
5. Moguća proizvodnja – srednja godišnja proizvodnja dobivena iz ostvarenih godišnjih
proizvodnji u duljem nizu godina ili računata na osnovu srednje vrijednosti iskoristivog godišnjeg
protoka
6. Instalirani protok (m3/s) – nazivni protok, tj. Najveći protok koji odgovara nazivnoj snazi HE
7. Srednji specifični potrošak vode (m 3/kWh) ili odgovarajuća krivulja specifične potrošnje u
ovisnosti o protoku i padu
8. Korisni volumen akumulacijskog jezera i energetska vrijednost (samo za akumulacijske HE)
9. Ostali podaci (nazivni napon mreže, nazivni faktor snage, srednji, minimalni i maksimalni
pad...)
Dijelovi HE
• Akumulacija
• Brana, uključujući prelijevno polje i temeljni ispust
• Zahvat – omogućava ulaz vode iz akumulacije u tunel ili cjevovod pod pritiskom
• Gravitacijski dovod (otvoreni kanal ili tunel)
• Vodna komora – nalazi se na početku cjevovoda pod pritiskom sa svrhom da kod naglog
smanjenja opterećenja HE (zatvaranja turbina) pritisak vode u cjevovodu ne poraste iznad
dozvoljene granice
• Zasunska komora – regulira dovod vode u cjevovod pod pritiskom
• Cjevovod pod pritiskom – dovod vode do turbine
• Strojarnica (mašinska hala)
– Vodna turbina
– Generator
– Pomoćna oprema (uzbuda, turbinski regulator, razvod ulja, sistem za hlađenje
generatora, razvod i uređaji vlastite potrošnje, električne zaštite, dizalice, odvodnja i
drenaža…)
• Blok transformator
• Odvod vode
LEGENDA:
1. Akumulacijsko jezero
2. Ulazna rešetka
3. Zatvarač - tabla
4. Turbina
5. Generator
6. Mašinska hala (Strojarnica)
7. Mosna dizalica
8. Portalna dizalica sa čistilicom
9. Difuzor
10.Gredna zapornica
11.Izlaznio kanal
12.Korito rijeke
13.
Slika 4: Poprečni presjek HE

Presjek i stvarni izgled turbine
Slika 5: Turbina HE
6.3. Termoelektrane
Termoelektrane su termoelektrična postrojenja u kojima se toplotna energija goriva pretvara u
električnu. Termoelektrane možemo podijeliti prema vrsti pogonske mašine na:
- parne (pogonska mašina je parna turbina),
- dizel (pogonska mašina je dizel motor) i
- plinske (pogonska mašina je plinska turbina).
Parne termoelektrane dijelimo na:
- kondezacione, u kojima se proizvodi električna energija i
- toplane u kojima se pored električne energije proizvodi i para za industrijske potrebe i
za grijanje.
Sa slike 1 vidljivo je da dominira proizvodnja električne energije u termoelektranama. Za ovu

vrstu proizvodnje interesantne su zalihe fosilnih goriva (ugalj, nafta, zemni plin...), koje treba
ekonomično koristiti zbog ograničenih količina, a neobnovljivi su energetski izvori. Potrošnja
električne energije je svakim danom sve veća, a time i potreba za izgradnjom elektrana. Zalihe
fosilnih goriva po ednom stanovniku najveće su u zemljama bivšeg SSSR_a i SAD_a. Naša
zemlja takođe raspolaže sa značajnim rezervama mrkog uglja i lignita, što stvara predispozicije
za izgradnju novih blokova ili termoelektrana.
Stepen iskorištenja termelektrana je veoma nizak. On u toplanama kod savremenih
termoelektrana dostiže do 50%. Na ovu vrijednost utiču gubici u kondezatoru, pumpanju, trenju
u ležajevima, u pokretanju regulacionih uređaja, uređaja za podmazivanje ...
Kondezacione termoelektrane
U ovom tehnološkom procesu (Slika 6) turbini se dovodi vodena para, određenih vrijednosti
njenih parametara (pritisak, temperatura i entalpija). Para u turbini obavi rad pretvarajući svoju
toplotu u kinetičku energiju turbine koja pokreće generator, gdje se kinetička energija pretvara u
električnu. Poslije ovoga para ima druge vrijednosti svojih karakteristika; pritiska, temperature i
entalpije. Para se dalje odvodi u parni kondezator gdje se pretvara u vodu, te ponovo vraća u
proces zagrijavanjem.

1- parovod
2- veza turbine i
kondezatora
3- veza
kondezatora
i pumpe kondezata
4- veza napojne pumpe
i kotla
K - kotao
T – turbina
G – generator
C – kondezator
S – rezervoar vode
pk – pumpa kondezata
pn – napojna pumpa
Slika 6: Radna shema kondezacione TE Slika 7: Radna shema toplane
Toplane
Termoelektrane sa kombinovanom proizvodnjom toplotne i električne energije nazivaju
se toplane, slika 7. Ovdje imamo bolji stepen iskorištenja, u odnosu na kondezacione TE, jer se
potrošači snabdijevaju toplotnom i električnom energijom. Mada je teško uskladiti potrebe
toplotne i električne energije, ipak se u većim centrima postiže bolja iskorištenost. Danas je
moguća neovisna proizvodnja električne energije i pare za zagrijavanje.
6.4 Ostale vrste elektrana
Nuklearne elektrane
Ove elektrane rade na principu oslobađanja toplote pri hemijskom procesu koji nastaje
raspadanjem jezgri fisionog materijala. Kod termoelektrana imamo kotao za zagrijavanje fluida
koji pokreće turbinu, a kod nuklearnih elektrana imamo nuklearni reaktor i izmjenjivač toplote.
Kao nuklearno gorivo mogu se koristiti uran i torij, čije su svjetske rezerve oko 20 puta veće od
rezervi fosilnih goriva. Današnji nivo razvoja tehnologije omogućava industrijsko iskorištavanje
nuklearne energije, koja se dobija raspadanjem teških elemenata.
Dizel-elektrane
Grade se u industriji gdje se ne koristi para u tehnološkom procesu, kao rezervni
agregat, na brodovima ili u područjima koja su udaljena od distributivnih mreža. Ovdje dizel
motor pogoni generator, koji proizvodi električnu energiju. U odnosu na turbine dizel motor ima
bolji stepen iskorištenja i manje dimenzije i težinu. Stalno je spreman za rad i ne troši gorivo za
vrijeme prekida pogona. Nedostaci su mu što ima komplikovanu konstrukciju, koristi skupo
gorivo, stvara buku i mora imati pokretač za puštanje u pogon.
Vjetrenjače
Ove elektrane se koriste u područjima gdje uvijek ima vjetra. Male su snage, što im je
osnovni nedostatak. Promjenljivost brzine vjetra zahtijeva da se proizvedena energija akumulira.
Topli izvori
U nekim zemljama (Rusiji, SAD, Kanadi, Japanu, Italiji...) postoje izvori tople vode i
vodene pare, koji dobro dođu za one koji nemaju fosilnih goriva. Ta toplota se pretvara u
električnu energiju.
Energija koju isijava sunce, a dođe na zemlju, je veoma velika. Nju koriste svi na određeni način
(biljni svijet, hidrološki ciklusi, čovjek). Postrojenja za koncentraciju sunčeve toplote su veoma
skupa, pa se rijetko koriste. U razvijenim zemljama puno se radi na praktičnom ikorištavanju
sunčeve energije.

Plima i oseka su posljedica djelovanja sunca i mjeseca na vodu u okeanima. Ova pojava ima
svoje karakteristike. Značajne su vrijednosti njene amplitude (maximalne visine) i frekvencije
(učestalosti). U zalivima gdje je moguće izgraditi branu ovu pojavu je moguće iskoristiti za
proizvodnju električne energije.
Toplota mora i zemlje su takođe ogromne zalihe energije ali tehnološki nije još riješeno njihovo
ekonomično iskorištavanje.
6.5 Razvodna postrojenja

Proizvedena električna energija koristi se u neposrednoj blizini njene proizvodnje, ali i
na mjestima koja su jako udaljena od mjesta proizvodnje. Jedan od najekonomičnijih načina
prijenosa energije na udaljena mjesta je u obliku električne energije. Električna energija može
biti u oblicima različitih karakteristika. Osnovne karakteristike su napon, struja i frekvencija. One
se pomoću razne opreme, aparata i uređaja prilagođavaju prema namjeni. Tako, napr za
prijenos na velike udaljenosti pogodan je visoki napon i mala struja, zbog smanjenja gubitaka, a
za neposrednu distribuciju potrošačima pogodniji su niži napon i veća struja. U ove svrhe koriste
se elektrane, električni vodovi, transformatorska i razvodna postrojenja, sa neophodnom
opremom, koji čine elektroenergetski sistem.
Slika 8: Elektroenergetski sistem

Dakle, obzirom na potrebe električne energije grade se velike elektrane i velike prijenosne
mreže, koje prekrivaju cijele države i međusobno spajaju državne mreže. Obzirom da se radi o
visokim naponima i velikim strujama za distribuciju i transformaciju neophodna su odgovarajuća
postrojenja. U razvodnim postrojenjima se nalaze aparati za uključenje i isključenje,
transformatori, uređaji za zaštitu transformatora i vodova, uređaji za mjerenje radi kontrole
pogona i obračuna potrošnje, kao i uređaji za upravljanje uklopnim aparatima i za signalizaciju
stanja pojedinih aparata.
Razvodno (rasklopno) postrojenje treba, po pravilu, da postoji u svakom čvorištu mreže, bez
obzira da li se ili ne vrši transformacija, slika 9. Postrojenja postoje i u elektranama sa zadatkom
da energiju koju proizvede generator rasporede po vodovima koji povezuju mreže.
Slika 9: Čvorišta mreže sa postrojenjima 30, 110 i 220 kV

Prema načinu izgradnje električna postrojenja dijelimo na:
- unutarnja električna postrojenja (u zgradi i oklopljena) i
- vanjska električna postrojenja (na otvorenom).

Prema visini napona postrojenja dijelimo na:

- visokonaponska i
- niskonaponska.
Aparati u postrojenjima unutarnje izvedbe zaštićeni su od vanjskih uticaja pa su jednostavnije
konstrukcije, ali za visoke napone zahtijevaju puno prostora. Zbog toga se pri visokim naponima
grade postrojenja na otvorenom.
Koji će od načina izvedbe postrojenja biti izabran zavisi od puno faktora: nazivni napon,
raspoloživi prostor, vrsta sklopke, zahtjevi za zaštitu, potreba za kontrolu i preglednost itd. O
električnim aparatima bit će riječi nešto kasnije. Oklopljena postrojenja obezbjeđuju zaštitu od
luka i dodira, ali smanjuju preglednost i mogućnost kontrole.
Slika 10: Otvoreno postrojenje Slika 11: Oklopljeno postrojenje
Nazivni i najviši naponi mreža utvrđeni su standardima (tabela ) prema preporuci Međunarodne
elektrotehničke komisije (IEC), i to u tri niza kako bi se uzela u obzir postojeće stanja upojedinim
zemljama
Tabela 1

Elementi elektroenergetskih postrojenja
Sabirnice služe za spajanje dalekovoda (nadzemnih

i kablovskih) koji postrojenja povezuju sa susjednim
postrojenjima i potrošačima. Zbog toga se kaže da
su sabirnice kičma postrojenja.
Potporni izolatori služe kao konstruktivni elementi u
aparatima i za nošenje sabirničkih i drugih
neizoliranih vodiča.
Provodni izolatori izoliraju gole vodiče od zida kada
vodič prolazi kroz zid (pregradu).
Lančasti izolatori imaju istu zadaću kao potporni,
samo se koriste kod napona preko 35 kV.
Rastavljači imaju osnovni zadatak da vidno odvoje
jedan dio postrojenja od drugog. Najčešće je to
slučaj odvajanja dijela postrojenja pod naponom od
dijela postrojenja koje nije pod naponom, iz
sigurnosnih razloga.
Visokonaponski osigurači služe za prekid struje
kratkog spoja prije nego što ona dostigne
maksimalnu vrijednost.
Učinske sklopke (prekidači) služe za uključenje i
isključenje strujnih krugova kada kroz njih teku
pogonske ili struje kratkog spoja.
Učinski rastastavljači su aparati kojima su
objedinjeni zadaci sklopki i rastavljača.
Gore je uglavnom bila riječ o visokonaponskim
sklopnim aparatima. Osim njih postoje i
niskonaponski sklopni aparati, koji služe za
uključenje i isključenje glavnih, pomoćnih i
upravljačkih strujnih krugova niskog napona.
Slika 12: 1-polna shema dalekovodnog polja
.
Slika 13: Sabirnice na potpornim izolatorima Sl 14: Strujni mjerni transformator
Mjerni transformatori su posrednici između visokog napona i mjernih i zaštitnih uređaja.

Koriste se iz razloga što bi instrumenti za direktan priključak na visoki napon bili veoma
glomazni. Postoje strujni i naponski mjerni transformatori.
Energetski transformatori su dijelovi postrojenja u kojima se vrši transformacija (pretvorba)
napona jednog nivoa u napon drugog nivoa, u glavim strujnim krugovima. Pri promjeni napona u
zatvorenom strujnom krugu mijenja se i struja. Transformatori služe i za distribuciju (podjelu)
energije.
Prigušnice imaju zadaću smanjenja struja kratkog spoja, a time i smanjenje dinamičkih i
termičkih naprezanja dijelova postrojenja.
Odvodnici prenapona služe da propuste napone koji su veći od onih za koje su građeni dijelovi
postrojenja. Ovi naponi nastaju usljed atmosferskih pražnjenja ili promjena režima rada mreže i
postrojenja.

Zaštitni releji i uređaji čuvaju pojedine dijelove postrojenja i mreža od štetnih djelovanja kratkih
spojeva i zemljospojeva. Oni to rade na taj način što
dijelove mreže koji su u kvaru odvoje od zdravog dijela
mreže, u što kraćem vremenu.
Zaštitni uređaj se sastoji od releja i pomoćnih naprava
(mjernih transformatora i pomoćnih releja) sa ciljem da
zaštiti dio postrojnja od posljedica nenormalnog
pogonskog stanja.
Slika 15: Prekostrujni relej
6.6 Električne mreže

Električna mreža je sistem vodova koji služe za prenos električne energije od izvora (elektrana)
do mjesta potrošnje i za raspodjelu energije pojedinim potrošačima. Pojavile su se sa pojavom
elektrana. U početku se proizvodila istosmjerna struja sa malim naponom, pa je potrošnja bila
ekonomična samo u neposrednoj blizini elektrana. Prijenos energije sa malim naponom na
velike daljine izazivao je velike gubitke i padove napona. Nikola Tesla je 1887.godine epohalnim
otkrićem generatora za proizvodnju trofazne naizmjenične struje i motora trofazne naizmjenične
struje, pored ostalog, dao preduslove prenosa električne energije na velike udaljenosti, s malim
gubicima. Normalno je da je ovdje neophodan i transformator koji napon izvora transformiše u
vrijednost pogodnu za prenos, a zatim napon prenosa transformiše – prilagodi naponu
potrošača. Počelo se, i danas je tako, sa prenosom električne energije naizmjeničnim trofaznim
strujama. Nastajale su i rasle električne mreže.
Električne mreže možemo podijeliti prema više kriterija:
- prema vrsti struje,
- prema naponu,
- prema namjeni,
- prema broju vodova,
- prema sistemu spoja i
- prema konstrukciji.
Prema vrsti struje električne mreže dijelimo na:

- mreže istosmjerne struje i
- mreže naizmjenične struje.
Najčešće se koristi podjela mreža na:

- mreže niskog napona (NN) i
- mreže visokog napona (VN).
Vodovi koji čine električne mreže dijelimo na: niskonaponske, čiji napon ne prelazi 1000 V i
visokonaponske vodove čiji je nazivni napon preko 1000 V (Tabela 1).
Za čovjeka je opasna struja, a ne napon kako se u svakodnevnom žargonu govori. Struja od 50
mA i viša za čovjeka je opasna.
Prema namjeni električne mreže dijelimo na mreže za:

- osvjetljenje,
- motorne pogone,
- termička opterećenja,
- uličnu rasvetu,
- napajanje rudnika,
- mješovitu upotrebu itd.
Druge podjele su na otvorene (radijalne) i zatvorene (prstenaste, s dostrukim napajanjem ...),

zatim na podzemne i nadzemne itd.
Vodovi za mreže su nadzemni (goli, neizolovani) od AlČ materijala i podzemni (izolovani
kablovi) od bakra ili aluminijuma.
Značajno mjesto u nadzemnim mrežama zauzimaju i stubovi, koji se posebno projektuju, biraju
i grade. Mogu biti drveni, metalno-rešetkasti ili armirano-betonski.

7. Električni aparati i uređaji

7.1 Karakteristike i podjela
Porast potrošnje i potreba kvalitetnog snabdijevanja električnom energijom su svakodnevni.
Zbog toga elementi energetskih sistema moraju biti pravilno i kvalitetno odabrani. Bitnu ulogu u
svemu tome imaju električni sklopni aparati. Sklopni aparati služe za zatvaranje i otvaranje
strujnih krugova. Neki od aparata mogu prekidati strujne krugove u normalnom i/ ili
abnormalnom pogonskom stanju ili samo neopterećene strujne krugove. Prema IEC
standardima propisani su zadaci pojedinih aparata.
Nazivne karakteristike aparata određuju mogućnost njihove ugradnje u tačke (čvorišta) mreže:
Prekidna moć aparata je efektivna vrijednost naizmjenične struje koju on može prekinuti uz
određeni napon i pod datim pogonskim uslovima.
Uklopna moć je najveća vrijednost struje koju on može uklopiti uz određeni napon i pod
određenim pogonskim uslovima.
Nazivni napon Un aparata označava gornju granicu najvišeg linijskog napona.
Veličinu aparata, uglavnom, određuju njegove osnovne nazivne veličine.
Osnovna podjela aparata je na:
- visokonaponske i
- niskonaponske električne aparate.
U električnim postrojenjima imamo :

- zaštitne,
- mjerne,
- signalne i
- pomoćne uređaje.
Njihova imena govore o njihovoj namjeni, o čemu će više govora biti nešto kasnije.
7.2 Visokonaponski aparati

Prekidači (učinske sklopke) služe za uklapanje i prekidanje pogonskih i struja kvara
(kratkog spoja, preopterećenja ...). Prekidač je redovno snabdjeven bimetalnim relejom za
zaštitu od preopterećenja, prekostrujnim relejom koji reaguje na struje kratkog spoja i
podnaponskim relejom koji reaguje na premale napone. Obično imaju mogućnost daljinskog
upravljanja, a po potrebi može se zahtijevati da prekidač bude sposoban za automatsko
ponovno uključenje kratkog spoja nakon kratke bezstrujne pauze, koliko je potrebno za
prekidanje prolaznog kvara. Osnovna zadaća prekidača je gašenje luka među kontaktima pri
njihovom razdvajanju i dobro zatvaranje kontakata pri zatvaranj strujnih krugova. Pri tome
prekidač treba da izdrži sva dinamička i termička naprezanja.
Koriste se razni mediji za gašenje električnog luka, pa na osnovu toga i dijelimo prekidače na:
- uljne,
- malouljne,
- pneumatske,
- sa SF6 (sumporni heksafluorid) i
- sa magnetnim oduvavanjem luka.
Slika 16: Gašenje luka: u ulju, pneumatskim oduvavanjem i magnetnim oduvavanjem

Rastavljači imaju osnovni zadatak da vidno odvoje jedan dio postrojenja od drugog. Najčešće
je to slučaj odvajanja dijela postrojenja pod naponom od dijela postrojenja koje nije pod
naponom, iz sigurnosnih razloga.
Slika 17: Autopneumatski Slika 18: Rastavljači sa tri odnosno dva izolatora po fazi
učinski rastavljač
Po pravilu, rastavljačem se nesmije prekidati strujni krug pod opterećenjem. On nema posebnog
uređaja za gašenje luka. Može spajati neopterećene vodove, sabirnice, naponske
transformatore i kratke kablove. Namijenjen je za povećanje sigurnosti pogonskog osoblja, da
slučajno (nepažnjom) nedođu pod napon.
Učinski rastavljači su aparati u kojima su objedinjeni zadaci sklopki i rastavljača. Oni, kao i
sklopke, mogu prekidati strujna kola kroz koje protiče nominalna struja, ali istovremeno su i
rastavljači jer omogućuju vidljiv prekid strujnog kola.
Visokonaponski osigurači služe za prekidanje struje kratkog spoja i to prije nego što ona
dostigne maksimalnu vrijednost. Nisu prikladni za zaštitu od
preopterećenja. Za visokonaponske motore osigurač nesmije djelovati pri
struji pokretanja motora.
Prema propisima, osigurači se moraju postaviti na svim mjestima gdje se
smanjuje presjek vodova. To nije potrebno ako dužina voda nije veća od
1 metra ili ako je osigurač odabran tako da štiti i manji presjek. Ne
ugrađuju se u nul-vodiče. Radi na principu topljive žice, koja se istopi i
prekine strujno kolo, pri određenim strujama. Prema brzini djelovanja
dijele se na normalne (brze) i trome. Često se kombinuju sa rastavljačem
pa čine tzv rastavni osigurač.
Slika 19: VN osigurač na potpornim izolatorima
Bitno je da pri pojavi prekomjerne struje reguje onaj osigurač koji je najbliži uzroku te struje.
Time se postiže selektivnost djelovanja osigurača.
Sklopka je namijenjena za uključenje i isključenje strujnih krugova u normalnom režimu rada.

Normalno provodi struje kratkog spoja ali ih nesmije prekidati. Mogu biti za opću upotrebu,
posebnu namjenu i kao rastavne sklopke.
Sklopke se mogu podijeliti na:
- sklopke sa ručnim uključenjem i isključenjem i
- sklopke sa vlastitim mehanizmom za isključenje
7.3 Niskonaponski aparati

U ovu grupa električnih aparata spadaju, prema IEC standardima, sklopni aparati naizmjenične
struje nazivnog napona do 1000 V i sklopni aparati istosmjerne struje do 1200 V. Služe za
uključenje i isključenje glavnih, upravljačkih i pomoćnih strujnih kola. Mogu se podijeliti na više
načina. Najčešće se dijele prema namjeni.
Niskonaponski aparati se uglavnom obrađuju u električnim instalacijama, ali zauzmaju veoma
važno mjesto i u razvodnim postrojenjima.
Sklopka je namijenjena za uključenje i isključenje strujnih krugova u normalnom režimu rada.

Sklopke niskog napona možemo podijeliti na:
- Instalacione koje se upotrebljavaju u instalacijama stanova, poslovnih i društvenih
prostorija. Koriste se za struje do 25 A.

- Paketne i grebenaste sklopke se uglavnom upotrebljavaju kao upravljačke i komandne.
Izrađuju se za struje do 400 A, pa i više.
- Sklopnici (kontaktori) se koriste pri daljinskom upravljanju i automatizaciji. Osnovni
elementi sklopnika su glavni strujni kontakti, pomoćni kontakti, magnetna zavojnica za
upravljanje i komore za gašenje luka. Koriste se u kombinaciji sa osiguračima i
bimetalnim relejima (Slika 21).
- Motorne zaštitne sklopke se koriste za uključenje i isključenje motora i za njihovu
zaštitu. Ova sklopka mora imati ručicu za uključenje i isključenje, zatim prekostrujnu i
termičku zaštitu.
- Tlačne sklopke se koriste gdje se upravljanje pogonom vrši na osnovu mjerenja pritiska
(slika 21).
- Nivo sklopke
- Granične sklopke ...
osigurači
zavojnica sklopnik
bimetal
tlačna sklop.
rezervar
pumpa sa motorom
bunar
Slika 20: Paketna i grebenasta sklopka Slika 21: Pumpa sa tlačnom sklopkom
Prekidači u nisko-naponskim električnim kolima su automatski aparati koji služe za uključenje i

isključenje i za zaštitu električnih uređaja i vodova od kratkog spoja i preopterećenja. Takođe se
vrlo često koriste kao zaštita od previsokog napona dodira. Po pravilu, snabdjeveni su
elektromagnetskim i termičkim okidačima, a po potrebi i podnaponskim. Pogon prekidača može
biti izveden za ručno ili daljinsko upravljanje
Osigurači se upotrebljavaju za zaštitu mreža od kratkog spoja, a vodova i od preopterećenja.
Nemože štititi trofazne motore od preopterećenja i dvofaznog rada. Razlikuju se osigurači velike
prekidne moći i osigurači za primjenu u domaćinstvu i sl.
Prekida strujni krug u kojem se nalazi kada struja prekorači određenu vrijednost za određeno
vrijeme.
Instalacioni automatski prekidači danas se često koriste umjesto topljivih osigurača u
električnim instalacijamma, gdje često dolazi do preopterećenja ili kratkog spoja. Ponekad se
koriste za rastavljanje i prekidanje strujnih krugova. Izrađuju se sa bimetalnim okidačima za
isključenje preopterećenja i sa elektromagnetnim okidačima za isključenje kratkog spoja.
Slika 22: AS prekidač Slika 23: Instalacioni automatski prekidači

Slika 24: Zaštitni prekostrujni uređaji Slika 25: Srednja karakteristika

okidanja za instalacijski
prekidač ETIMAT za 50 Hz
Složenost konstruktivne izvedbe može se vidjeti na slici DL prekidača (Sl 27) kao i na ostalim
slikama .
1.lučna komora 11.izolaciona pregrada
2.okidač 12.lučni nepokretni kontakt
3.nosač pokretnih 13.lučni pokretni kontakt
kontakata 14.glavni kontakt
4.osovinica okidača 15.gornji priljučak
5.poluga za isključenje 16.strujni transformator
6.pletenica 17.amortizer
7.poluga za isključenje 18.izolaciona ploča
8.glavna osovina 19.nepokretni dio ultrabrzog okidača
9.boure brava 20.donji priključak
10.ploča za dejonizaciju 21.pokretni dio ultra brzog okidača
Sl 26: Poprečni presjek aparata DL
Bimetalni relej radi na fizikalnoj činjenici da se

razni metali različito rastežu pri zagrijavanju.
Dva odgovarajuća metala spojena zajedno
posebnim postupkom čine bimetal.
Zagrijavanjem on se savija na jednu stranu.
Kod korištenj bimetala za zaštitu električnih
uređaja zagrijavanje se postiže direktnim ili
indirektnim proticanjem struje kroz bimetal. Kod
podešene vrijednosti bimetal djeluje kao okidač
na neki od rasklopnih uređaja (sklopku,
prekidač, sklopnik..), koji prekidaju napajanje
štićenog uređaja. Proizvode se za različita
područja struje i mogu se podešavati.
Slika 27: Princip rada bimetalnog releja

8. Električne mašine
Uvod
Električne mašine su uređaji koji služe za pretvaranje energije jednog oblika u drugi oblik, a
rade na principu elektromagnetske indukcije. Električni strojevi se mogu razvrstati u tri skupine:
- Generatori, gdje je privedena energija mehanička, a dobivena je električna.
- Motori, gdje je privedena energija električna, a dobivena je mehanička.
- Transformatori i pretvarači, gdje je privedena energija električna i dobivena je električna
energija.
Zajedničke karakteristike svih električnih mašina je pretvaranje energije u oba smjera, što znači
da generatori mogu raditi kao motori i motori mogu raditi kao generatori. Ekonomičnost mašina
izražava se koeficijentom iskoristivosti koji se naziva korisnost, a definiše se kao :
dobivena energija
h = ----------------------------
privedena energija
Kod električnih mašina postiže se korisnost vrlo povoljno u odnosu na druge strojeve i to do
iznosa i do 99,5 %. Gubici energije koji se pretvaraju u strojevima u toplinu prouzrokuju gubitke i
to :
- Gubitak u omskom otporu vodića, prolaskom struje stvara se toplina.
- Gubitak u željezu, zbog izmjeničnog magnetiziranja imamo gubitke histereze i gubitke
vrtložnih struja.
- Gubitak u izolaciji, to su dielektrički gubici .
- Mehanički gubici, koji nastaju kod rotacionih mašina zbog trenja i ventilacije.
- Gubici energije uzrokovani su time što materijal koji se primjenjuje za izradu strojeva
nije idealan, nego uvijek pokazuje izvjesne otpore koji nam prouzrokuju gubitke.
8.1 Transformatori
IDEALNI TRANSFORMATOR
Glavni dijelovi transformatora su željezna jezgra, niskonaponski i visokonaponski namot, koji se
nazivaju primarni i sekundarni namot koji služe za transformaciju električne energije. Idealni
transformator je transformator gdje predpostavljamo da su gubici u željezu i bakru zanemarivi,
da je željezo idealni vodić magnetskog toka i da je bakar idealni vodić električne struje,
prikazano slikom 1 :
Slika 1: Jednofazni idealni transformator

Priključimo primarni svitak sa N1 zavoja na napon izvora U1, proteći će kroz primarni namot
struja I1, koja će stvoriti u željeznoj jezgri magnetski promjenljiv tok Φ. Sinusna promjena
magnetskog toka inducirat ce EMS E1 i E2 u primarnom N1 i sekundarnom N2 namotu, gdje ce E2
protjerat kroz potrošač struju I2. Kod idealnog transformatora inducirani napon stezaljki primara i
sekundara može se prikazati :
E1 = 4,44 * Φ * f * N1 [ V ]
E2 = 4,44 * Φ * f * N2 [ V ]
Podjelimo gornju jednadžbu sa donjom dobijemo :
E 1 : E 2 = N1 : N2
Inducirani naponi stezaljki jednaki su induciranim naponima :
U1 : U2 = N1 : N2

Gornja jednadžba naziva se I glavna jednadžba transformatora, koja kaže da se naponi
stezaljki primara i sekundara odnose kao njihovi brojevi zavoja.
Ako idealni transformator nema gubitaka, snagu koju daje trošilu jednaka je snazi koju
transformator uzima iz mreže :
P1 = P2
U1 * I1 = U2 * I2
ili u drugom obliku :
I1 : I2 = U2 : U1
Ova jednadžba naziva se II glavna jednadžba transformatora, koja kaže da se struje primara i
sekundara odnose obrnuto proporcionalno sa njihovim brojevima zavoja.
Transformator radi u oba smjera transformiranja energije i primarom nazivamo namot koji
priključujemo na izvor energije, a sekundarom nazivamo namot kojeg priključujemo na
potrošač. Radi toga se često primarna strana zove ulazna strana, a sekundarna strana izlazna
strana. Namot transformatora također određujemo prema veličini napona, tako da namot
predviđen za viši napon nazivamo gornji naponski namot, a namot predviđen za niži napon
nazivamo donji naponski namot.
Iz I i II glavne jednadžbe transformatora vidimo, da će gornji naponski namot biti onaj koji ima
više zavoja, kroz koje teče slabija struja, a donji naponski namot bit će onaj koji ima malo
zavoja, kroz koje teče jaka struja.
Može se zaključiti da gornji naponski namot ima puno zavoja tankog vodića, a donji naponski
namot ima malo zavoja debelog vodića
Prazni hod idealnog transformatora

Transformator radi u praznom hodu, kada je njegov primarni namot priključen na nominalni
napon, a sekundarni namot je otvoren, te kroz sekundar ne teče struja ( I 2 = 0 ) , kao na slici 2 :
Slika 2: Prazni hod idealnog transformatora
Slika 3: Vektorski dijagram idealnog transformatora u praznom hodu
Kroz zatvoreni strujni krug primarni napon U1 protjerat će čistu induktivnu struju I1 koja zaostaje
za naponom za 900, a naziva se struja magnetiziranja. Struja magnetiziranja stvorit će
promjenljiv magnetski tok F koji je u fazi sa strujom magnetiziranja. Promjenljiv magnetski tok Φ
inducira u primarnom krugu protunapon E1, a u sekundarnom namotu EMS E2. Napon E1
suprotan je naponu izvora U1, kao prema vektorskom dijagramu na slici 3. Promjenljiv
magnetski tok F inducirat će u sekundarnom namotu N2 sekundarni napon E2 , a budući da je
stvorena od istog magnetskog toka kao i primarna EMS E1, to su inducirani naponi E1 i E2
međusobno u fazi i proporcionalni su njihovim brojevima zavoja.
Opterećenje idealnog transformatora

Kod opterećenja idealnog transformatora na sekundaru priključili smo trošilo i pod djelovanjem
napona E2 proteći će kroz potrošač struja I2, čija je veličina i fazni pomak određen otporom RP i
jalovim otporom potrošača XP :

Opterećenje idealnog transformatora prikazano je slikom 4, trokut otpora slikom 5 i pipadajući

vektorski dijagram slikom 6 :
Slika 4: Opterećeni idealni transformator
Slika 5: Trokut otpora
Slika 6: Vektorski dijagram opterećenja idealnog transformatora

Fazni pomak između vektora sekundarne struje i napona određen je :
RP
cos 2 =-----
Z
Prema II jednadžbi transformatora možemo izračunati primarnu struju :
I 2 * N2
I1 =--------------
N1
REALNI TRANSFORMATOR
Realni transformator je transformator kod kojega moramo uzeti u obzir stvarne karakteristike
materijala od kojih je transformator sastavljen. Namot transformatora obično je od bakra i nije
idealan vodić nego posjeduje omski otpor. željezna jezgra je od dinamo limova i pojavljuju se

gubici u željezu PFe koji se sastoje od gubitaka petlje histereze PH i gubitaka vrtložnih struja PV.
Na slici 7 prikazan je jednofazni realni transformator.
Slika 7: Jednofazni realni transformator
Na slici 7 prikazan je transformator sa omskim otporima R1 u primarnom namotu i R2 u

sekundarnom namotu. U namotima se javljaju omski padovi napona ER1 i ER2 koji su u fazi s
pripadajućim strujama I1 i I2 :
ER1 = I1 * R1
ER2 = I2 * R2
Gubici u bakru transformatora u primaru i sekundaru određuju se :
PCu = PCu1 + PCu2 = I12 * R1 + I22 * R2
Gubici u željezu određuju se :
PFe = PH + PV
Vektorski dijagram primara opterećenog realnog transformatora prikazan je slikom 8 :
Slika 8: Vektorski dijagram primara opterećenog realnog transformatora
Pojedine veličine u dijagramu znače :
Φ glavni magnetski tok

 1 fazni pomak primarnog napona i struje
I1 primarna struja
E1 EMS primara
ER1 omski pad napona primara
EX1 induktivni pad napona primara
U1 napon izvora
Ogled praznog hoda
Jednofazni transformator je u praznom hodu kada je primarni namot priključen na nominalni

napon, a sekundarne stezaljke su neopterečene, prikazano slikom 9 :

Slika 9: Ogled praznog hoda
Voltmetri na primarnoj i sekundarnoj strani mjere nominalne napone primara i sekundara

pomoću kojih dobijemo prenosni odnos transformatora :
U1N : U2N = N1 : N2
Ampermetar mjeri struju praznog hoda I0, a vatmetar mjeri snagu praznog hoda P0 koju
transformator uzima iz mreže.
Izmjerena snaga P0 predstavlja ukupne gubitke praznog hoda i ako zanemarimo gubitke u
bakru, koji su relativno mali, ti gubici praznog hoda približno su jednaki gubicima u željezu
transformatora PFe :
P0 = PFe
Ogles kratkog spoja
Jednofazni transformator je u kratkom spoju kada su mu sekundarne stezaljke kratko spojene, a

primarnom se namotu napon postepeno povečava od nule, dok struja kroz ampermeter ne
postigne nominalnu vrijednost.. Dovedeni napon transformatru znatno je manji od nominalnog
napona. Šema pokusa kratkog spoja prikazana je slikom 10 :
Slika 10: Pokus kratkog spoja
Voltmetar mjeri na primarnoj strani napon kratkog spoja U1K i definiran je kao napon kod kojega
će kroz kratko spojeni namot teči nominalna struja. Ampermetar mjeri struju kratkog spoja IK
koja je jednaka nominalnoj struji transformatora I1N . Vatmeter mjeri snagu kratkog spoja PK koju
motor uzima iz mreže za vrijeme pokusa, a ako zanemarimo gubitke u željezu koji su relativno
mali, snaga PK pretstavljat će približno gubitke u bakru transformatora :
PK = PCu
Zaključak mjerenja ogleda (pokusa) praznog hoda i mjerenja pokusa kratkog spoja bio bi da se
navedenim pokusima mjere glavne karakteristike transformatora.
TROFAZNI TRANSFORMATORI
Trofazni transformator možemo prikazati kao tri jednofazna transformatora kojem je jedinstvena
željezna jezgra sa tri stuba za svaku fazu kao prema slici 11 :

Slika 11: Trofazni transformator
Spjevi namota trofaznih transformatora

Trofazni namoti mogu se spajati na dva osnovna načina i to u spoju zvijezda i u spoju trokut..
Simbol za spoj u zvijezdu je slovo Y, a simbol za spoj u trokut je slovo D.
Zvijezda spoj trofaznog namota je takav spoj gdje su tri kraja faznih namota međusobno
povezana u nul tačku, a počeci namota služe za priključak trofaznog voda kao na slici 12 gdje je
i prikazan pripadajući vektorski dijagram :
Slika 12: Trofazni namot u zvijezda spoju i vektorski dijagram napona
Kod spoja u zvijezdu struja u vodu jednaka je faznoj struji, a linijski ili medufazni napon jednak
je vektorskoj razlici dvaju faznih napona :
IL = I f
UL =  3 * Uf
Trokut spoj trofaznog namota je takav spoj gdje su sva tri namota vezana u serijski spoj kao na
slici 13, gdje je i prikazan pripadajući vektorski dijagram :
Slika 13: Trofazni namot u trokut spoju i vektorski dijagram napona

Kod spoja u trokut linijski napon jednak je faznom, a linijska struja jednaka je vektorskoj razlici
struja dviju faza :
UL = Uf ; IL = 3 * If
Oznake početka namota na visokonaponskoj strani su valika početna slova, dok su oznake na
niskonaponskoj strani ista mala slova.
Osim naprijed navedena dva osnovna spoja trofaznih namota, postoje i drugi spojevi koje
nečemo ovdje obrađivati.
Simetrično i nesimetrično opterećenje

Kod simetričnog optarećenja svaka je faza trofaznog transformatora opterećena jednakim

otporom Z, a to znači da su naponi, struje i fazni pomaci jednaki u sve tri faze, a kod
nesimetričnog opterećenja struje i fazni pomaci su različiti, kao na slici 14 i 15 :
Slika 14: Simetrično opterećenje Slika 15: Nesimetrično opterećenje
Kvarovi na transformatoru
Kvarovi u samom transformatoru prikazani su na slici 16, a mogu biti :

1. proboj namota prema masi transformatora
2. proboj između primarnog i sekundarnog namota
3. proboj između dviju faza
4. spoj među zavojima iste faze
5. kratkospojeni krug u jezgri
Slika 16: Kvarovi na transformatoru
Zaštita transformatora
Od kvarova štitimo transformatore Buholcovim relejem i diferencijalnom zaštitom. Buholcov relej

nastupa kod težih kvarova transformatora, kada dolazi do jakog zagrijavanja, te naglog strujanja
ulja iz transformatora kroz relej i time ispadanje transformatora iz mreže. Diferencijalna zaštita
predviđa se uz Buholcov relej, a zasniva se na djelovanju razlike struja iste faze na primarnoj i
sekundarnoj strani preko mjernih transformatora, koji kod nesimetrija struja djeluju na relej koji
isklapa transformator.
AUTOTRANSFORMATOR
Autotransformator je specijalna vrsta transformatora gdje imamo samo jedan namot namotan na
željeznu jezgru. Pomoću autotransformatora možemo povećavati i smanjivati napon, a prikazan
je na slici 17 :

Slika 17: Autotransformator

Autotransformator se naziva i transformator u štednom spoju jer je potrebno manje željeza i
bakra za izradu nego od onih koji imaju primar i sekundar. Međutim, autotransformator ima i
manu a to je galvanska veza između primarne i sekundarne strane, pa nam to ogrničava
područje upotrebe.
TRANSFORMATOR ZA ZAVARIVANJE
Transformator za elektrolučno zavarivanje je specijalna vrsta transformatora, zato jer radi kao
transformator u kratkom spoju. Ovaj transformator radi na principu stvaranja velikih temperatura
zavarivanja, koju stvara vrlo jaka struja niskog napona. Šema transformatora za elektrolučno
zavarivanje prikazana je slikom 18 :
Slika 18: Transformator za zavarivanje

Kod elektrolučnog zavarivanja kao potrošač javlja se električni luk u kojem se privedena
električna energija pretvara u toplinu, a toplina lokalno tali metal radi spajanja. Na transformator
se postavlja nekoliko zahtjeva. Izvor električne energije mora davati električnom luku veliku
struju da bi se stvorila količina topline u luku. Također napon zavarivanja, napon električnog
luka, mora biti dovoljno nizak da bude bezopasan za zavarivača.
Na slici 18 prikazane su oznake :
I2 , IL struja električnog luka
U2 napon sekundara
UL napon električnog luka
M masa metala
MJERNI TRANSFORMATORI
Naponski mjerni transformatori služe za mjerenje visokih napona, priključuju se paralelno, a
sekundarni namot izvodi se za napon 100 V, kao na slici 19.
Strujni mjerni transformatori služe za mjerenje velikih struja, priključuju se serijski, a
sekundarni namot izvodi se sa struju 5 A, kao na slici 20.
Djelovanje mjernih transformatora zasniva se na I i II glavnoj jednadžbi transformatora te mora
biti što tačniji prenosni odnos N1 : N2, da bi mjerenja bila što tacnija.

Slika 19 Naponski mjerni transformator Slika 20 Strujni mjerni transformator
PARALELNI RAD TRANSFORMATORA
L1
L2
L3
L1
L2
L3
Slika 21 Spoj paralelnog rada dvaju

trofaznih transformatora
Dva transformatora rade paralelno s obzirom na promjenljivost opterećenja nekog konzumnog

područja tokom dana, tako da je jedan stalno u pogonu, a drugi transformator se ukopča kod
večeg opterećenja. Drugi transformator je dimenzionisan samo za razliku maksimalne snage i
snage prvog transformatora. Ako bi se upotrebljavao samo jedan transformator, onda bi morao
biti dimenzionisan za maksimalno opterećenje, pa bi veliki dio vremena transformator radio
gotovo neopterećen. Zato se upotrebljavaju dva spojena transformatora, od kojih je jedan stalno
u pogonu i dimenzioniran je za vremenski duža opterećenja, dok se drugi ukopča samo kod
večeg opterećenja za vremenski kraća opterećenja.
Na slici 21 prikazana su dva transformatora, koji da bi radili paralelno moraju ispunjavati
slijedeće uvjete :
1. transformatori moraju biti građeni za iste ili približno iste nominalne napone, ali prenosni
odnosi napona moraju biti jednaki. Nijedan dio prenosnog odnosa transformatora izaziva struje
izjednačenja, što može imati štetne poslijedice.
2. fazni pomak vektora primarnih i istoimenih vektora sekundarnih napona mora biti isti.
3. naponi kratkog spoja UK moraju biti jednaki, odnosno ne smiju se razlikovati za više od 10 %.
8.2 Sinhrone mašine
Uvod

Sinhrone mašine pretežno se upotrebljavaju kao generator, a rijede kao motor. On je izvor
elektricne energije izmjenicne struje u obicno velikim jedinicama snage, u centralama kaoveliki
generatori.
Sinhroni generator dobiva mehanicku energiju od pogonskog stroja, a to je obicno parna
turbina, vodena turbina, motor na unutarnje sagorijevanje, a u novije vrijeme koristi se
snagaatomske energije, vjetra, Sunca, mora itd. Pogonski stroj, ako je parna turbina,
pokreceturbogenerator, a ako je vodena turbina, pokrece hidrogenerator.
Konstrukcija sinhrone mašine
Sinhrona mašina uobicajno se izvodi tako, da se na rotoru nalazi uzbudni namot, kojim se
pomocu istosmjerne struje stvara magnetski tok. Na statoru nalazi se armaturni namot,
jednofazni ili višefazni izmjenicni namot , u kojem ce magnetske silnice inducirati izmjenicnu
EMS. Konstrukcija sinhronog stroja, generatora, prikazana je slikom 22 :
Slika 22 Sinhroni generator
Stator je napravljen u obliku šupljeg valjka, sastavljenog od prstenastih dinamo limova, gdje su
na unutarnjoj strani u uzduznom smjeru utori u koje se stavlja armaturni namot , kao na slici 22,
koji se prikljucuje na stezaljke L1,L2 i L3.
Rotor je uzbudni dio stroja, gdje se uzbudivanje magnetskim polova vrši istosmjernom strujom,
koju dovodimo do rotirajuceg uzbudnog namota preko dva klizna koluta i cetkica, kao na slici
22.
RAD SINHRONOG GENERATORA
Mehanickim okretanjem rotora odredenom sinhronom brzinom ns i dovodenjem istosmjerne

struje kroz uzbudni namot ,stvara se konstantno magnetsko polje N i S pola, koje svojim
silnicama presijeca armaturni namot statora u kojem se inducira izmjenicna EMS. U trofaznom
generatoru nalazi se na statoru trofazni armaturni namot koji je prostorno pomaknut za 1200, u
kojima se induciraju trofazni naponi pomaknuti jedan drugome za 1200, kao na slici 22 gdje je
prikazan dvopolni stroj.
Frekvencija f induciranog napona ovisi o brzini vrtnje rotora ns i o broju pari polova p sto
možemo prikazati relacijom :
ns * p
f = ----------
60
Ako želimo dobiti frekvenciju napona 50 Hz , moramo rotor okretati tacno odredenom sinhronom
brzinom :
60 * f
ns = --------
p
Velicina proizvedenog napona ovisi o konstruktivnoj izvedbi stroja, ovisi i o velicini magnetskog
toka i o brzini kojom se okrece rotor. Ako je brzina kojom se okrece rotor konstantna i uz
odredeni broj pari polova to proizvedeni napon ovisi samo o velicini magnetskog toka, odnosno
o velicini uzbudne struje koja stvara magnetski tok.
Namot sinhronih mašina

Sinhrone mašine , kao strojevi izmjenicne struje, imaju dva ili više namota koji su smješteni i na
statoru i na rotoru. Kroz namote prolazi ili izmjenicna ili istosmjerna struja, a izradeni su od
cistog elektrolitskog bakra i ulazu se u utore. Namoti se obicno predstavljaju razvijenom šemom
koju dobijemo ako stator ili rotor razrežemo duž jedne izvodnice cilindra i razvijemo u ravninu.
Tada su namoti vodica prikazani o obliku ravnih linija smješteni kako leže u utorima stroja.
Namoti se sastoje od svitka koje ulažemo u utore, a jedan svitak obicno ima više zavoja. Kod
svitka razlikujemo aktivni dio, u kojem se inducira EMS i neaktivni dio, kojem se ne inducira
EMS.Aktivni dio svitka naziva se strana svitka i ona se nalazi u utoru, a neaktivni dio svitka
naziva se glava svitka ili ceona strana, a svaki svitak ima dvije aktivne strane i dvije neaktivne
strane. Namot se izvodi tako da se EMS inducirane u pojedinim stranama svitka medusobno
potpomažu. Širina svitka je takva da se jedna strana svitka nalazi pod jednim polom, a druga
strana svitka pod susjednim suprotnim polom. Šematski prikaz svitka prikazan je slikom 23 :
Slika 23: Šematski prikaz svitka
Broj pari polova je tako postavljen da namot statora mora biti tako izveden da ima isti broj pari
polova koliko ima i rotor. Podjela namota može biti prema nizu kriterija kao što je, podjela prema
broju utora, prema broju faza, prema širini svitka, prema broju svitaka u utoru, prema obliku
svitka itd., ali to nece biti posebno obradeno.
Izračunavanje inducirane EMS
Inducirana EMS u sinhronom generatoru mora imati sinusni valni oblik, a da bi se to postiglo
potrebno je da se magnetska indukcija B,u prostoru izmedu polnih nastavaka i armature,
mijenja po zakonu sinusa, što se postiže osobitim oblikom polnih nastavaka.Iz osnova
elektrotehnike poznato je da inducirani napon ovisi o magnetskoj indukciji B, dužini vodica u
magnetskom polju l i brzini gibanja vodica v :
e=B*l*v
Ako povežemo ovisnost magnetske indukcije sa magnetskim tokom F, dužina vodica sa brojem
zavoja N i brzinu sa frekvencijom f, može se pisati da je EMS jedne faze :
E = 4,44 · F · f · N [ V ]
Prazan hod sinhronog generatora
Sinhroni generator je u praznom hodu kad se stroj okrece konstantnom brzinom ns, kad je
uzbudni ( primarni ) namot prikljucen na izvor istosmjerne struje U1 i kada je armaturni
(sekundarni) namot otvoren, kao na slici 24 :
Slika 24: Generator u praznom hodu

Ako je frekvencija f i broj zavoja N konstantno možemo pisati :

E=K·F
EMS je napon stezaljki U2, tako da je karakteristika praznog hoda prikazana slikom 24:
Slika 25: Karakteristika praznog hoda

Prema karakteristici praznog hoda vidimo da ce se mijenjati promjenom uzbudne struje I 1 ,
magnetski tok Φ u magnetskom krugu sinhronog stroja, tako ce se mijenjati i proizvedeni napon
na stezaljkama U2. Iz gornjeg izloženog može se zakljuciti da je sinhroni generator u praznom
hodu kada su mu stezaljke otvorene tj. I 2 = 0 , a na stezaljkama armature imamo sekundarni
nominalni napon U2N . Kod toga možemo približno uzeti, kao i kod transformatora u praznom
hodu, da je snaga generatora u praznom hodu približno jednaka gubicima u željezu :
P0 = PFe
Opterećenje sinhronog generatora
Optereceni generator je kada na njegove stezaljke prikljucimo neki potrošac, a tada ce

armaturnim namotom proteci sekundarna struja I2, uslijed cega nastaju znatne promjene u
odnosu na prazni hod. Optereceni generator prikazan je slikom 26 :
Slka 26: Opterecenje generatora
Struja opterecenja I2 izaziva u namotu armature pad napona u omskom otporu namota R 2 i pad
napona u induktivnom otporu X 2, kojega mora savladati inducirana EMS E 2, pa je napon
stezaljki generatora U2 manji od proizvedenog napona E2. Pad napona u omskom otporu ER2 u
fazi je sa strujom I2, a pad napona EX2 u induktivnom otporu predhodi pred strujom I 2 za 900, kao
na slici 26 :
Slika 26: Vektorski dijagram opterecenog generetora

Ogled kratkog spoja sinhronog generatora
Pokus kratkog spoja sinkronog generatora vršimo tako, da stezaljke generatora kratko spojimo
preko ampermetra i kod približno sinhrone brzine vrtnje podižemo uzbudni napon tako dugo,
dok nam ampermetar ne pokaže vrijednost nominalne struje. To znaci da je struja pokusa
kratkog spoja jednaka nominalnoj struji : I2K = I2N.
Slika 27: Karakteristika kratkog spoja Slika 28: Pokus generatora u kratkom spoju
U kratkom spoju nema zasicenja, to struja kratkog spoja raste proporcionalno s uzbudnom
strujom, pa je karakteristika kratkog spoja pravac kao na slici 27.
Pokus generatora u kratkom spoju prikazan je na slici 28 gdje se može posebno istaci regulirani
uzbudni napon U1 i uzbudna struja I1 kao i struja u armaturi I 2 . Napon na kratkospojenim
stezaljkama jednak je nuli. I u ovom pokusu kratkog spoja generatora možemo reci da je snage
kratkog spoja približno jednaka snagi gubitaka u bakru namota :
PK = PCu
Pojedinačni rad sinhronog generatora
Kod pojedinacnog rada sinhronog generatora mogu se napomenuti važne cinjenice :

1. sinhroni generator mora davati potrošacu konstantan napon bez obzira na vrstu i
velicinu opterecenja, a to se postiže automatskom regulacijom uzbudne struje I 1,
2. generator mora davati potrošacu konstantnu frekvenciju, što se postiže
konstantnom brzinom vrtnje,
3. sinhroni generator možemo opteretiti najviše do njegove nominalne vrijednosti,
inace može doci do oštecenja namota.
Paralelni rad sinhronog generatora
Sinhroni generatori gotovo uvijek rade paralelno. U. elektricnoj centrali postoje obicno dva do tri
generatora koji rade paralelno na jednu mrežu, a ta je mreža povezana s drugim mrežama, pa
tako sve centrale rade paralelno.Da bi dva ili više generatora spojili na mrežu moraju biti
ispunjeni neki uvjeti:
1. moraju biti jednaki naponi mreže i prikljucivanog stroja,
2. mora biti ista frekvencija stroja i mreže, tj. sinhroni stroj mora biti potjeran na
sinhronu brzinu,
3. naponi mreže i prikljucivanog stroja moraju biti istofazni,
4. redoslijed faza mreže i prikljucivanog stroja mora biti isti.
U slucaju neispunjavanja navedenih uvjeta, zbog razlike napona izmedu mreže i stroja mogu
teci velike struje izjednacenja, pa može doci do uništenja stroja i citavog postrojenja. Da ne
dode do neželjenih posljedica moraju, prije ukljucivanja generatora na mrežu, biti ispunjeni svi
navedeni uvjeti, tako da se prikljucivanje stroja izvrši bez štetnih posljedica.

Sinhronizacija sinhronog generatora
Sinhronizacija je mogucnost, pomocu prikladnih naprava, odredivanja da li su ispunjeni svi uvjeti

paralelnog rada prije ukljucivanja generatora na mrežu. Na slici 29 prikazan je uredaj za
sinhronizaciju :
Slika 29: Šema uredaja za sinhronizaciju
Frekvenciju napona generatora i mreže ustanovljujemo pomocu dvostrukog frekvenciometra,

iznose napona pomocu dvostrukog voltmetra, a nul - voltmetar nam služi da ustanovimo
istofaznost napona generatora i mreže. U trenutku, kada nul - voltmetar pokazuje nulu
postignuta je istofaznost napona i mreže te se sklopkom generator može ukopcati na mrežu.
Preuzimanje opterećenja
Sinhroni stroj s obzirom na izmjenicnu mrežu može djelovati :

1. kao generator , tj. da nam u mrežu šalje radnu struju, moramo pogonskom stroju
dati više mehanicke energije,
2. kao motor, ako sinhroni stroj mehanicki opteretimo i troši iz mreže radnu
struju,
3. kao kapacitivni potrošac, ako sinhroni stroj preuzbudimo, on šalje u mrežu
jalovu struju,
4. kao induktivni potrošac, ako sinhroni stroj poduzbudimo, on uzima iz
mreže jalovu struju.
SINHRONI MOTOR
Ako rotor stroja prije prikljucka na mrežu, iz vanjskog izvora uzbudimo i na bilo koji nacin
potjeramo na približno sinhronu brzinu ns, onda bi stroj nakon prikljucka na izmjenicni napon
i dalje rotirao sinhronom brzinom radeci kao sinhroni motor , kao na slici 30 :

Slika 30: Sinhroni motor
ZAŠTITA GENERATORA
Generatori se rade obicno u velikim jedinicama i oni predstavljaju veliku vrijednost , te u

slucaju kvara na generatoru nastaje šteta zbog kvara i neproizvodnje elektricne energije. Zato
je potrebno predvidjeti zaštitu koja ce sprijeciti da ne dode do kvara u generatoru i koja ce
ograniciti oštecenje. Kvarovi koji mogu nastati na generatoru su slijedeci, a prikazani su
slikom 31 :
1. kratki spoj medu fazama generatora,
2. spoj medu zavojima iste faze,
3. spoj statorskog namota s masom,
4. spoj rotorskog namota s masom.
Slika 31: Kvarovi na generatoru
Sprecavanje kvarova na generatoru realiziramo pomocu elektricnih naprava kao što su

okidaci i diferencijalna zaštita koji pod djelovanjem struje djeluju na mehanizam za
iskopcanje strujnog kruga.

8.3 ASINHRONE MAŠINE
Uvod
Asinhrone mašine se pretežno upotrebljavaju kao motor, a jako rijetko kao generator. Asinhrone
mašine dobile su svoje ime zbog toga, što brzina rotacionog magnetskog toka i brzina rotora
nije ista, kao što je slucaj kod sinhronih mašina. Asinhrona mašina se izraduje u serijskoj
proizvodnji kao jednofazna ili trofazna, vrlo je jednostavana za proizvodnju i održavanje i
ralativno niske proizvodne cijene. Rad asinhrone mašine temelji se na rotirajucem magnetskom
toku, a velike zasluge za pronalazak ima Nikola Tesla.
Konstrukcija asinhrone mašine
Konstrukcija asinhrone mašine, što se tice statora, potpuno je jednaka sinhronoj mašini, dok je
razlika u rotoru, kao na slici 32.
Slika 32: Asinhroni motor

Stator
Stator je napravljen u obliku šupljeg valjka od dinamo limova, a uzduž valjka na unutrašnjoj
strani nalaze se utori u koje se stavlja trofazni namot.. Kuciste stroja služi kao nosac i zaštita
limova i namota, a izraduje se od lijevanog željeza, celika silumina itd.U sredini nalaze se ležajni
štitovi u obliku poklopca gdje su smješteni ležajevi za osovinu na kojoj se nalazi rotor.
Rotor
Rotor je sastavljen slicno kao i stator, a sastoji se od osovine i rotorskog paketa. Rotorski paket
je izveden u obliku valjka od dinamo limova, a u uzdužnom smjeru na vanjskoj strani valjka
nalaze se utori za smještaj rotorskog namota. Ako je rotorski namot izveden od štapova bakra,
bronze ili aluminijuma, koji su s obje strane prstenima kratko spojeni i lici na kavez, tada je to
kavezni asinhroni motor, kao na slici 32. Ili, ako je rotorski namot izveden kao I statorski tj. od
svitka koji su spojeni na tri koluta po kojima klize cetkice koje služe za spajanje na rotorske
otpornike, tada je to klizno kolutni asinhroni motor, kao na slici 33 :
Slika 33: Klizno kolutni asinhroni motor

Trofazni se namot spaja u spoj zvijezda ili trokut na prikljucnoj kutiji kao na slici 34 :
Slika 34: Zvijezda spoj Trokut spoj
RAD ASINHRONOG MOTORA
Prikljucivanjem statorskog primarnog namota na izmjenicnu trofaznu mrežu kao na slici 32 i

33, protece trofaznim namotom , trofazna izmjenicna struja, koja stvara rotirajuce magnetsko
polje koje rotira brzinom ns i zatvara se kroz stator i rotorski sekundarni namot.
Presjecanjem vodica statorskog i rotorskog namota svara se inducirana EMS E1 koja drži
ravnotežu prikljucenom naponu mreže,a inducirana EMS E2 u namotu rotora protjerat ce struju
I2 . Ova struja stvara oko vodica magnetsko polje koja s rotacionim magnetskim poljem daje
rezultirajuce polje, a to stvara mehanicke sile koje na osovini stvaraju moment vrtnje. Smjer
vrtnje rotacionog magnetskog polja i smjer gibanja rotora su istovjetni. želimo li promjeniti smjer
okretanja rotora,trebamo promjeniti smjer okretanja rotacionog magnetskog toka zamjenom
dvije faze.
Brzina rotora n uvjek je manja od sinhrone brzine ns kojom se okrace rotaciono magnetsko polje
i ovisna je o teretu na motoru. Rotor ne može nikada postici sinhronu brzinu vrtnje, a kad bi
rotor postigao sinhronu brzinu, ne bi više bilo razlike brzina izmedu rotacionog magnetskog toka
i rotora i ne bi postojalo presjecanje namota rotora magnetskim silnicama. Zbog toga se ne bi u
rotorskom namotu inducirala EMS i ne bi bilo djelovanja mehanickih sila na vodic, te ne može
se stvoriti moment za rotaciju.
Rotor se uvjek okrece asinhrono, po cemu je ova mašina i dobila svoje ime.
ZAKRETNI TRANSFORMATOR
Zakretni transformator je asinhrona mašina kojoj je rotor zakocen, tj. ne može se okretati sam
od sebe, nego preko pužnog prenosa može se polagano zakretati. Asinhrona mašina u biti je
transformator i prikljucimo li trofazni napon na primar, struja ce stvoriti rotacino magnetsko polje
koje ce inducirati u primaru statora EMS E1 i u sekundaru rotora EMS E2, prikazano slikom 35.
Kod zakretnog transformatora možemo okretanjem rotora zakretati vektore sekundarnih napona
u odnosu na vektore primarnih napona za bilo koji kut , a time je moguce jednoliko dobivanje
razlicitih velicina napona, kao na slici 36. Može se zakljuciti da zakretni transformator služi za
jednoliku regulaciju napona.
Slika 35: Šema zakretnog transformatora Slika 36: Vektorski dijagram napona zakretnog transformatora
Prema vektorskom dijagramu zakretnog transformatora vidi se da zakretanjem rotora dobivamo

razlicite rezultirajuce napone koji se krecu u granicama Emin do Emax :
Emin = E1 - E2 = 0 V
Emax = E1 + E2 = 760 V

U elektrotehnici potpuno je svejedno koji je namot primar, a koji sekundar, tako da je na slici 35
rotorski namot primar i statorski je namot sekundar. Ako opteretimo sekundar, poteci ce
sekundarna struja koja zajedno sa rotirajucim magnetskim tokom djeluje na rotor, koji se ne
može zakrenuti jer je zakocen.
Kolizanje asinhronog motora
Rotor asinhronog motora pod djelovanjem okretnog magnetskog polja uvijek ima manju brzinu
od sinkrone.Klizanje je karakteristika razlicitih brzina vrtnje rotacionog magnetskog toka i rotora
asinhronog stroja. Ako oznacimo brzinu vrtnje rotora sa n, brzinu rotacionog magnetskog toka
sa ns, a klizanje sa s, tada je klizanje odnos relativne brzine nr, sa kojom silnice presjecaju
namot rotora i sinhrone brzine :
Ns–n nr
s =------------------ =-----------
ns ns
Klizanje kod nominalnog opterecenja može se uzeti kao srednja vrijednost 4 do 6 %.
Gubici asinhronog motora
Gubitak snage u asinhronom motoru možemo prikazati slikom 37 :
Slika 37: Prikaz gubitaka asinhronog motora
Privedenu energiju Pprivedeno, motor uzima iz mreže koja se jednim dijelom troši:
na gubitke u bakru statora i rotora PCu1i PCu2,
na gubitke u željezu statora i rotora PFe1 i PFe2,
na mehanicke gubitke u lezajevima motora Pmeh. i
na gubitke ventilacije Pvent.
Dobivenu menanicku snagu Pdobivena imamo na osovini motora. Odnos dobivene i privedene
snage predstavlja korisnost :
Pdobivena
h =-----------------------
Pprivedena
Ogled praznog hoda asinhronog motora
U praznom hodu motor se prikljuci neopterecen na nominalni napon UN, ampermetri mjere
struju praznog hoda I0, a vatmetri mjere snagu praznog hoda P0 koju motor u praznom hodu
uzima iz mreže, što je prikazano slikom 38 .
Ogled kratkog spoja asinhronog motora
U kratkom spoju motor se prikljucuje na napon UK, preko autotransformatora, koji je niži od
nominalnog, a rotor se zakoci da ne može rotirati. Ampermetri mjere struju kratkog spoja IK, a
vatmetri mjere snagu kratkog spoja PK koju motor u kratkom spoju uzima iz mreže, što je
prikazano slikom 39 .

Slika 38: Šema pokusa praznog hoda Slika 39: Šema pokusa kratkog spoja
Može se zakljuciti, da se mjerenjima pokus (ogled) praznog hoda i pokusa kratkog spoja
mogu izmjeriti svi glavni podaci asinhronog motora. U pokusu praznog hoda, snaga praznog
hoda P0 približno je jednaka gubicima u željezu asinhronog motora :
P0 = PFe
U pokusu kratkog spoja, snaga kratkog spoja PK približno je jednaka gubicima u bakru
asinhronog motora:
PK = PCu
Kočenje asinhronog motora
Elektricni nacin kocenja je brzo zaustavljanje rada motora koje se realizira kao kocenje
protuspojem . Kod kocenja protuspojem motor se ne iskljucuje sa mreže, nego zamjenimo
prikljucak dvije faze i na taj nacin rotaciono polje mijenja svoj smjer te se okrece suprotno od
rotora. Okretni moment djeluje u smjeru okretnog magnetskog polja, te sada imamo suprotan
smjer od momenta sila inercije i uzrokuje brže kocenje rotora. Citava mehanicka snaga kod
kocenja pretvara se u elektricnu, kao Džulovi gubici, koji zagrijavaju namot mašine. Kocenje
asinhronim motorom prikazano je slikom 40 .
Slika 40: Šema protuspojnog kocenja
Nominalni podaci asinhronog motora
Nominalni podaci asinhronog motora prikazani su na kucištu na natpisnoj plocici s oznakama i

podacima :
1. korisna snaga u kW,
2. napon namota statora u V i oznaka spoja ( npr. 380 V ),
3. linijska struja u A,
4. frekvencija Hz,
5. brzina vrtnje u o/min,
6. faktor snage cos φ,
7. napon i struja namota rotora ( kod klizno - kolutnog motora ).

Momentna karakteristika ainhronog motora
Momentnom karakteriskikom mogu se odrediti razne pogonske tacke momenta vrtnje M i

pripadne brzine n, kao na slici 41 :
Slika 41: Momentna karakteristika asinhronog motora

Velicina momenta motora u trenutku pokretanja, gdje je n = 0, naziva se potezni moment ili
pokretni moment Mp. Od motora zahtjevamo da ima potezni moment veci od nominalnog kako
bi mogao motor krenuti i kada je opterecen nominalnim opterecenjem. Maksimalni moment
naziva se prekretni moment Mpr koji je približno dva puta veci od nominalnog momenta Mn.
Razmotrimo slucaj kada motor mora pokretati teret kao što je ventilator. Motor mora pokrenuti
teret ventilatora jer je potezni moment motora Mp veci od momenta ventilatora u trenutku
pokretanja gdje je n = 0, motor se ubrzava i ustalit ce se u vrtnji tamo gdje nema razlike
momenata, a to je presjecište krivulje momenata tereta i krivulje momenta motora u tacki A, kao
na slici 42 :
Slika 42: Momentna karakteristika motora i ventilatora
Povecamo li opterecenje motora, brzina vrtnje opada i radna tacka motora se pomice po
karakteristici motora u desno. Poraste li moment tereta iznad prekretnog momenta motora,
motor je došao u puni kratki spoj i ukoliko ne bi djelovala zaštita namot bi pregorio.
Pokretanje kaveznih motora
Kavezni motor ima kavezni namot kao sekundar koji ima vrlo mali otpor i ima mali potezni
moment, a struja pokretanja je ralativno velika i iznosi približno :
Ip = 3 * IN
Velika struja pokretanja ne dozvoljava, da velike motore pod punim opterecenjem, direktno
ukopcamo na mrežu. Zbog velike struje pokretanja nastaju u mreži jaki strujni udari koji uzrokuju
kolebanje napona te se direktno mogu ukopcati trofazni kavezni motori do približno 2 kW.
Pokretanje kaveznih motora može se izvršiti na nekoliko nacina, najcešci nacin je pomocu
sklopke zvijezda - trokut , kao na slici 43 .
Kod pokretanja zvijezda - trokut, zbog smanjenog napona u momentu pokretanja za  3 puta,
smanjit ce se potezni moment za 3 puta.

Slika 43: Pokretanje pomocu sklopke zvijezda- trokut
Regulacija brzine obrtanja asinhronog motora
Prama jednadžbi za brzinu vrtnje asinhronog motora:

60 · f
n =-----------
p
vidimo da možemo regulaciju brzine vrtnje vršiti mijenjanjem frekvencije f i promjenom broja pari
polova p.
Promjenom frekvencije mijenja se sinhrona brzina rotacionog magnetskog toka, a time se i
mijenja brzina vrtnje asinhronog motora. Ovaj nacin regulacije realizira se pretvaracima koji ce
davati promjenljivu frekvenciju.
Promjenom broja pari polova realizira se regulacija brzine vrtnje u stupnjevima. Tako kod
frekvencije f = 50 Hz promjenom broja pari polova p = 2 na p = 4 dobijemo dvije brzine : 1500
o/min i 750 o/min, odnosno nešto manje brzine.
Zaštita asinhronih motora
Kod preopterecenja ili kvara u namotu, teci ce velika struja koja može namot ugrijati i oštetiti da
namot pregori. Zato motor moramo zaštititi zaštitom koja ce pravovremeno prekinuti dovod
napona i staviti ga izvan pogona.
Topivim osiguracima štitimo motor od cistog kratkog spoja, a to znaci zaštita od struja koje su
300 % nazivne vrijednosti osiguraca.
Bimetalna zaštita radi na termickom principu i djeluje kad je prevelika struja razvila dovoljnu
toplinu Q = I2 R t, da može djelovati zaštita. Kratkotrajni udari struje prilikom ukopcanja
kaveznih motora ne djeluju na bimetal, jer ga kratkotrajna struja ne stigne ugrijati.
Motorna zaštitna sklopka se sastoji od elektromagnetske i bimetalne zaštite. To je u stvari
nadstrujna sklopka s termickom zaštitom. Motorna zaštitna sklopka ne smije iskopcati ni kod
najvecih struja pokretanja, kod preopterecenja 50 % mora iskopcati unutar 2 minute i kod
kratkog spoja sklopka mora odmah iskopcati.
JEDNOFAZNI ASINHRONI MOTORI
Mali potrošaci se zbog ekonomskih razloga prikljucuju jednofazno te je potreban jednofazan

motor koji se gradi do 1 kW. Jednofazni asinhroni motor može se pokrenuti rucno, da ga se
remenom pokrene u željenom smjeru, ali se ovaj nacin ne upotrebljava jer nije prikladan. Za
pokretanje upotrebljava se pomocna faza, koja zauzima 1/3 utora statora, a glavni ili radni
namot smješten je u 2/3 utora statora, kao na slici 44.
Ukopcanjem kondenzatora u pomocnu fazu postiže se fazni pomak, a time se dobije okretno
polje koje daje potezni moment. Pomoćna faza s kondenzatorom ukopčana je samo za vrijeme
pokretanja i ona se iskopča automatski kod pune brzine vrtnje.

Slika 44: Pokretanje ukopcanjem kapaciteta u pomocnu fazu
TROFAZNI MOTOR KAO JEDNOFAZNI
Trofazni motor možemo upotrebljavati kao jednofazni. Da se trofaznom motoru omoguci

pokretanje kada je prikljucen na jednofazni napon, ukopca se namotu motora kondenzator kao
na slici 45, za slucaj trofaznog namota spojenog u trokut i spojenog u zvijezdu. Treba posebno
istaci da snaga ovakvih motora je za približno 30 % manja od snage trofaznih motora, a potezni
moment iznosi približno 30% nominalnog momenta. Kapacitet pogonskog kondenzatora ovisi o
trofaznoj snazi, a može se odrediti pomocu dijagrama na slici 46.
Slika 45: Prikljucak kondenzatora na trofazni motor Slika 46: Dijagram za odredivanje kapaciteta
8.4 Istosmjerne mašine

Uvod
U elektrotehnici zadnjih godina upravo su istosmjerni motori zauzeli vodeću ulogu u
automatizaciji i regulaciji jer imaju pogodne mogućnosti brze i fine regulacije brzine vrtnje. Kao i
kod drugih električnih mašina tako i kod istosmjernih mašina ne postoji nikakva konstrukcijska

razlika između generatora i motora, ali zbog praktičkih razloga radi ili kao generator ili kao
motor. U istosmjernim mašinama postoji kolektor koji omogućava da istosmjerni generator u
kojem se inducira izmjenični napon daje potrošaču istosmjerni napon, ili kod motora, da da
privedeni istosmerni napon pretvori u izmjenični.
KONSTRUKCIJA ISTOSMJERNOG MOTORA
Konstrukcija istosmjernog motora slična je sinkronom motoru, a razlika je u tome što istosmjerni
motor ima polove uzbudnog namota na statoru, a armaturni namot na rotoru, dok je kod
sinhronog motora suprotno. Istosmjerni motor, prikazan slikom 47, ima tri osnovna dijela :
1. stator,
2. rotor,
3. kolektor.
Stator je izveden kao šuplji valjak od lijevanog željeza. Na unutarnjoj strani statorskog jarma
nalaze se magnetski polovi s uzbudnim namotom, a sa strane statora nalaze se štitovi s
ležajevima za osovinu. Magnetske silnice izlaze iz sjevernog N - pola, prolaze preko rotora,
ulaze južni S - pol i vraćaju se na sjeverni N - pol. Stator je izrađen od punog masivnog komada
jer je podvrgnut magnetskom polju istosmjerne struje te nemamo gubitke vrtložnih struja i
gubitke petlje histereze.
Rotor je izrađen od dinamo limova i učvršćen na osovinu. U utorima nalazi se armaturni

namot čiji su krajevi spojeni na lamele kolektora.
Kolektor je smješten uz sam rotor na osovinu stroja, a sastoji se od bakrenih lamela koje su
međusobno izolirane i izolirane su i od osovine, a po njima klize četkice.
Četkice su načinjene od mekšeg materijala nego što je kolektor kao što su : tvrdi ugljen, grafitni
ugljen, metalni ugljen itd. One moraju čitavom svojom površinom ležati na kolektoru određenim
pritiskom i ne smiju biti veče širine od 2-3 lamele.
Slika 47: Dvopolna istosmjerna mašina
ISTOSMJERNI GENERATOR
Magnetski tok stvoren je prolazom uzbudne struje kroz uzbudni namot, a pokrečemo li rotor
vanjskim pogonskim strojem konstantnom brzinom v, to ce se inducirati EMS e :
e=B*l*v
gdje je B magnetska indukcija, l dužina vodića namota rotora i v obodna brzina rotora. Prema
slici 47, stroj kao generator, u rotoru imat će izmjenićni inducirani napon, a na četkicama preko
kolektora imat ćemo istosmjerni napon. Kolektor i četkice nam omogućuju pretvaranje
izmjeničnog napona u istosmjerni.
ISTOSMJERNI MOTOR
Istosmjerni stroj prikazan na slici 47 može raditi i kao motor. Uz pretpostavku iste uzbudne
struje i djelovanja magnetske indukcije B, priključimo li na stezaljke četkica istosmjerni napon,
poteči će armaturnim svitkom struja koja stvara silu F koja nastoji izbaciti vodić :
F=B*I*l
Sila će stvoriti okretni moment, koji će rotor zakretati, i tako je istosmjerni stroj postao motor.
NAPON ISTOSMJERNOG GENERATORA

Inducirana EMS E na na namotima različita je od napona U koji vlada na stezaljkama stroja.
Ako opteretimo stroj proteći će armaturnim namotom struja IA koja izaziva u otpor armature RA
pad napona u armaturi IA*RA. Na stroju dolazi i do pada napona na četkicama zbog prelaznog
otpora između četkica i kolektora UČ, pa možemo pisati da je napon stezaljki na generatoru
prema II Kirkofovom zakonu :
U = E - IA * RA - UČ
NAPON ISTOSMJERNOG MOTORA
Kod elektromotora je obratno jer se napon na stezaljkama motora U troši na pad napona u
otporu armature IA* RA , na pad napona na četkicama UC i savladavanju EMS E inducirane u
motoru, tako da je prema II Kirhofovom zakonu :
U = E + IA * RA + UČ
Napon stezaljki stroja U, pad napona armature IA*RA , EMS E i pad napona na četkicama UČ
može se prikazati nadomjesnom šemom kao na slici 48 :
Slika 48: Nadomjesna šema istosmjernog generatora i motora
PRAZNI HOD ISTOSMJERNOG GENERATORA

Inducirana EMS E proporcionalna je magnetskom toku F i brzini vrtnje stroja v, a uz
pretpostavku konstantne brzine vrtnje, proizvedeni napon bit će proporcionalan magnetskom
toku. Magnetski tok skoro redovito se stvara elektromagnetima kao uzbuda određenom
uzbudnom strujom IM. Na slici 49 prikazana je krivulja praznog hoda, gdje zbog remanencije,
neće početi iz ishodista 0 nego iz tačke X :
Slika 49: Karakteristika praznog hoda

OPTEREĆENJE ISTOSMJERNOG STROJA
Istosmjerni stroj možemo opteretiti kao generator, tada uzimamo iz armaturnog namota struju
IA, ili kao motor, tada dovodimo struju armature IA. Struja armature proizvest će magnetsko
polje koje će svojim djelovanjem promjeniti magnetsko stanje stroja, a to izaziva i promjenu u
fizikalnom djelovanju stroja, a to nazivamo reakcijom armature. To znači da u pogonskom
stanju između ostalog imamo za posljedicu smanjenje inducirane EMS.
KOMUTACIJA
Komutacija je promjena polariteta induciranog napona svitka kod prolaza kroz neutralnu zonu.
Lamela pri prolazu pod četkicom ima za posljedicu promjenu smjera struje u svitku, koji se
nalaze u kratkom spoju. Kratki spoj je dok četkice pokrivaju odgovarajuće lamele i struja u svitku
pada od neke vrijednosti na nulu, a zatim poraste u suprotnom smjeru. Na slici 50 prikazana su
tri karakteristična trenutka komutacije :

Slika 50: Prikaz procesa komutacije
Na slici 50 a neka struja u promatranom svitku teče u pozitivnom smjeru. Pomicanjem kolektora
u desno prolazi četkica sa lamele 2 na namelu 1 kao na slici 50 b i svitak je kratko spojen. Za
vrijeme kratkog spoja, struja kratkospojenog svitka mijenja svoj smjer i sada teče u negativnom
smjeru. Prema slici 50 c je moment kada četkica ne dodiruje više lamelu 2 i završen je proces
komutacije s negativnom strujom svitka.
UZBUDE ISTOSMJERNIH STROJEVA
Kao uzbudu možemo proizvesti magnetski tok pomoću permanentnog magneta kao na slici
51a.Također na slici 51 prikazane su pojedine vrste generatora s obzirom na uzbudu i to:
51 b. generator s nezavisnom uzbudom
51 c. poredni generator ( s paralelnom vezom uzbude )
51 d. serijski generator ( sa serijskom vezom uzbude )
51 e. kompaudni generator ( sa paralelno serijskom vezom uzbude )
Slika 51: Vrste uzbuda istosmjerninh generatora
Nezavisna uzbuda, kao na slici 51 b., uzbudni strujni krug je neovisan o strujnom krugu
potrošača. Taj način uzbude upotrebljava se kod pogona s jako promjenljivim naponom
armature. Stezaljke armature označene su sa slovima A - B, a uzbudni namot sa I - K.

Poredna uzbuda, kao na slici 51 c., paralelni uzbudni namot priključen je paralelno na četkice
armature i stezaljke su označene sa C - D. Kod generatora, armaturna struja djeli se na struju
potrošača i struju potrebnu za uzbudu magneta, dok kod motora struja privedena iz mreže dijeli
se na struju armature i uzbudnu struju.
Serijska uzbuda, kao na slici 51 d., serijski uzbudni namot priključen je serijski na četkice
armature i stezaljke su označene sa E - F. Kod ove vrste stroja ukupna struja predstavlja i struju
armature i struju uzbude bez obzira dali se radi o generatoru ili motoru.
Kompaudna uzbuda, kao na slici 51 e., serijski i paralelni namot spojili smo zajedno kao
uzbudne namote i dobili smo svojstva stroja kao kod porednog i serijskog spajanja uzbude.
PARALELNI RAD ISTOSMJERNIH GENERATORA
Paralelni spoj istosmjernih generatora prikazan je na slici 52. gdje svi generatori moraju imati
jednake napone i u tom slučaju ukupni napon jednak je naponu jednog generatora :
U = U1 = U2
Ukupna struja jednaka je zbiru struja pojedinih generatora :
I = I1 + I2
Ukupna snaga, također je jednaka zbiru pojedinih snaga :
P = P1 + P2
Da bi mogli priključiti dva istosmjerna generatora paralelno, moraju biti ispunjeni slijedeći uslovi :
a). oba generatora moraju imati isti napon
b). medusobno moraju biti spojene istoimene stezaljke
Slika 52: Paralelni spoj istosmjernih generatora
MOTORI ISTOSMJERNE STRUJE
Kod motora istosmjerne struje, želimo li promjeniti smjer vrtnje moramo promjeniti spoj
elektromagneta uz nepromjenjeni spoj armature, ili promjeniti spoj armature uz nepromjenjeni
spoj magneta, kao na slici 53. Ako se promjeni istodobno i smjer uzbudne struje i smjer
armaturne struje, ostat će smisao vrtnje motora nepromjenjen.
Serijski motor opterećenja savladava s relativno malom strujom, ali mana mu je da ako je
neopterećen može " uteći ".
Poredni motor kod povećanja struje opterećenja, smanenje brzine je neznatno pa je pogodan
za pogone koji zahtjevaju gotovo konstantnu brzinu vrtnje kod raznih opterećenja.
Kompaudni motor ima dva namota gdje možemo imati magnetska polja da se potpomažu ili da
djeluju nasuprot jedno drugome.

Slika 53: Promjena smjera vrtnje
POKRETANJE ISTOSMJERNIH MOTORA

Struje pokretanja mogu biti 3 do 10 puta veće od nominalne struje, a to bi moglo štetno djelovati
na motor i na mrežu. Zbog toga se može direktno priključiti na mrežu samo mali motori snage
do 1 kW, jer imaju veliki unutarnji otpor pa je struja pokretanja mala.
Veći motori priključuju se na mrežu prilikom pokretanja preko pokretača ili upuštača, pomoću
kojih se u momentu pokretanja ograničava struja. Pokretači su otpori koji se priključuju u seriju s
armaturnim namotom. U momentu pokretanja motora uključen je čitav otpor pokretača, zatim se
porastom brzine motora isključuje sve dok armaturni namot ne bude direktno priključen na
mrežu.
Na slici 54. a i b prikazani su spojevi pokretača kod porednog i serijskog motora.
Slika 54: Šema spoja pokretača a. kod porednog motora b. kod serijskog motora
REGULACIJA BRZINE VRTNJE

Kod regulacije brzine vrtnje mora se omogućiti da kod konstantnog opterećenja postižemo
različite brzine vrtnje. Brzina vrtnje može se mijenjati bilo promjenom priključenog napona, bilo
mijenjanjem regulacionog otpornika postavljenog u seriju s armaturnim namotom, ili promjenom
magnetskog toka. Prva dva načina nazivaju se regulacija naponom, a treći način naziva se
regulacija poljem.
Ako želimo vršiti regulaciju brzine naponom moramo smanjivati napon mreže uključivanjem u
armaturnu granu regulacioni otpor R i tako možemo samo smanjivati brzinu vrtnje. Regulaciju
brzine poljem vršimo tako, da se u uzbudni krug priključi regulacioni otpornik R1 kojim možemo
mijenjati uzbudnu struju, odnosno magnetski tok, a time i brzinu vrtnje.
Šema spajanja za regulaciju brzine vrtnje prikazana je na slici 55. a za poredni motor i slika 55.
b za serijski motor.

Slika 55: Šema spajanja regulacije brzine vrtnje a. kod orednog motora b. kod serijskog motora
8.5 Kolektorske mašine naizmjenične sruje

UVOD
Serijski motor istosmjerne struje može se priključiti na izmjenični napon i on bi rotirao kao da
smo ga priključili na istosmjerni napon. Međutim istosmjerni motor ne bi mogao dugo raditi jer bi
pregorio, a uzrok je što je građen od punog materijala, a ne od dinamo limova, tako da će se
javljati gubici vrtložnih struja i gubici petlje histereze. Za kolektorske strojeve izmenične struje
kao i univerzalne strojeve izrađuju se zato magnetski polovi i statorski jarmovi od dinamo
limova. Glavni nedostatak izmjeničnog kolektorskog motora je značajno iskrenje na kolektoru.
Upotreba kolektorskih motora izmjenične struje je dosta široka i upotrebljavaju se kao
jednofazni i kao trofazni. Kao jednofazni kolektorski izmjenični motor upotrebljava se kod
bušilica, brusilica, usisivača za prašinu itd.
JEDNOFAZNI KOLEKTORSKI MOTOR
Šema spajanja serijskog kolektorskog motora izmjenične struje prikazana je na slici 56. Uzbudni
namot označen je sa M, kompenzacioni sa K, namot pomočnih polova sa P, a armaturni sa A.
Svi namoti spojeni su u seriju i mrežni napon šalje redom kroz njih struju.
Slika 56: Šema jednofaznog kolektorskog motora
Jedna podvrsta jednofaznih serijskih kolektorskih motora jesu univerzalni motori, a to su takvi
motori, koji se mogu bez daljnjega priključiti na istosmjerni ili izmjenični napon, ali samo za
određeni napon. Univerzalni motori građeni su za snage do 1 kW i brzine 1500 do 18000 o/min.
Univerzalni motori imaju veliki potezni moment i brzinu vrtnje obrnuto proporcionalnu
opterećenju.

9. Elektromotorni pogoni
9.1 D e f i n i c i j a i v r s t e
Mašine za proizvodnju mehaničkog rada su motori. Motori se danas uglavnom pokreću

vodenom, toplotnom ili električnom energijom. Prvi elektromotorni pogon je napravljen krajem
19.vijeka, kada je elektromotorom pogonjen čamac. Tehnička rješenja kojima se rezerve
energije, sadržane u prirodi, mogu pretvoriti u koristan rad doprinose razvoju čovječanstva.
Elektromotorni pogon je sklop elektromotora i mašine radilice (proizvođača rada), koju motor
pogoni. Dobre tehničke karakteristike i ekonomičnost elektromotora potiskuju ostale vrste
motora. Došlo se čak do vrlo ozbiljnog ne samo razmišljanja nego i razvoja elektromotora za
drumski saobraćaj. U početku su se koristili elektromotorni pogoni samo u slučajevima
konstantne brzine. Danas se sve više elektromotorni pogoni koriste u radnim procesima u
kojima nastupaju raznovrsna dinamička stanja kao što su zaleti, kočenja, ubrzanja i sl.
Kombinacija jeftinog prenosa električne energije naizmjeničnog napona, kvalitetnih ispravljača,
dobrih regulacijskih osobina jednosmjernih mašina je relativno jeftina mogućnost programskog
upravljanja elektromotornim pogonima.
Tri su osnovne prednosti elektromotora u odnosu na druge davaoce rada:
- visoka ekonomičnost ( do 98%),
- spremnost za pogon uz puno opterećenje i
- vrlodobra prilagodljivost radnom mehanizmu, tehnološkom procesu i uslovima okoline.
Takođe su vrlo bitne sljedće karakteristike elektromotornih pogona, koje su takođe prednosti u
donosu na ostale pogone:
elektromotori se mogu proizvoditi za široku skalu brzina vrtnje, za konstantni i trajni moment, za
kratkotrajne i trajnije visoke preopterećenosti, za zagađene i agresivne atmosferke uslove.
Zavisno od tehnološkog procesa mogu se automatski upravljati po zadanim programima. Jedan
radni proces se može ostvariti sa jednim ili više motora. Potrošenu energiju je lako mjeriti a,
pogon je čist i jednostavan za posluživanje.
Struktura elektromotornog pogona
Svaki elektromotorni pogon se sastoji od četiri osnovna elementa:
1. radni mehanizam – mašina koja obavlja radni proces,
2. elektromotor – koji daje mehaničku energiju radnom mehanizmu,
3. spojni elementi među radnim mehanizmom i elektromotorom (spojke,remenice..) i
4. priključni i upravljački elementi, kojima se elektromotorni pogon priključuje na izvor
električne energije, odnosno upravlja procesom s električne strane.
Ponegdje se pojedini elementi gube ili utapaju u jednu cjelinu.
Osnovna stanja elektromotornih pogona

Elektromotorni pogon može biti u motornom i generatorskom pogonskom stanju:
A) Obrtanje elektromotornog pogona odvija se u smjeru motornog obrtanja:
1. brzina vrtnje raste – tada moment motora M m nadvladava moment tereta M t, te moment
ubrzanja Mu ubrzava pogon; Mu = Mm – Mt > 0
2. brzina vrtnje je stalna – moment motora jednak je momentu tereta, te je moment
ubrzanja jednak nuli; Mu = 0 i
3. brzina vrtnje opada – moment tereta nadvladava moment motora, te moment ubrzanja
usporava pogon ili ga koči; Mu < 0.
B) Obrtanje cijelog elektromotornog pogona je moguće u suprotnom smjeru od motornog
obrtanja i tada imamo generatorsko pogonsko stanje. I ovdje su moguća tri slučaja:
1. brzina vrtnje raste – moment tereta nadvladava moment motora, te moment usporenja
koči ali ne dovoljno,
2. brzina vrtnje je stalna - moment tereta i moment motora su jednaki, te je pogon u
stacionarnom kočnom stanju i
3. brzina vrtnje pada – moment tereta manji je od momenta motora i moment ubrzanja
uspješno koči.
Sva navedena pogonska stanja su posljedica karaktera pojedinih momenata, tj momenata

motora i tereta, a time i momenta ubraznja.

9.2 Radni mehanizmi i mašine
Elektromotorni pogoni se mogu podijeliti po raznim osnovama, od vrste primjenjenog

elektromotora do raznih područja njihove primjene. Danas se najčešće sitematizacija odnosno
podjela elektromotornih pogona vrši po prirodi opterećenja, tj po mehaničkim karakteristikama
radnih mehanizama.
Veličina momenta tereta osim od brzine vrtnje može zavisiti i od drugih faktora kao što su
vrijeme, put, tehnološki proces itd. Prema karakteru promjene momenta tereta radni mehanizmi
mogu se podijeliti u sljedeće grupe:
1. moment tereta zavisi od brzine obrtanja: Mt=f (ω), Mt= f(n). Tu ubrajamo : teretne
dizalice, liftove, transportne trake i uređaje, centrifugalne pumpe i kompresore,
predioničke stanove itd.,
2. moment tereta zavisi (funkcija je) od brzine obrtanja i vremena: M t= f(ω, t), Mt=f (n, t),
gdje zavisnost o vremenu može biti data programom ili slučajno, napromjer; električna
vuča, izvozna dizalica, valjaonički stanovi, mašine za obradu metala itd.,
3. mehanizmi kod kojih moment tereta osim od brzine obrtanja zavisi i od ugla zakretanja
(ili puta) rotirajućeg dijela mehanizma ili rotora motora: M t=f(n, α). To su klipni
kompresori i pumpe, rudničke dizalice bez uravnoteženja, kovačke mašine, makaze za
rezanje metala, prese, mlinovi čekićari i slično,
4. u posebnu grupu spadaju mehanizmi čiji moment tereta zavisi i o drugim veličinama kao
što su položaj, vrsta materijala itd. Takve su centrifuge sa istjecanjem, mehanizmi za
obradu kože, mješalice u industriji kože i dr.
ω n 1
1- moment tereta nastaje usljed trenje, tj ne
zavisi od brzine,
2- mali je broj mehanizama sa linearnom ka-
3 rakteristikom, takve su motalie papira i sl,
4 2
3- česta pojava nelinearne zavisnosti mome-
nta i brzine (centrifugalne pumpe, kompr-
esori, pumpe...)
4- ovdje je moment tereta obrnuto proporcio-
nalan brzini (obrada metala isl)
0 Mm
Slika 57: Mehaničke karakteristike radnih mehanizama
1 i 2-kruta karakteristika, gdje brzina ostaje

ω n konstantna bez ozira na teret (sinhro-
ni motori),
1 2 i 3- tvrda karakteristika motora, gdje se
brzina neznatno mijenja s prom jenom
2 tereta (istosmjerni motori s paralelnom
uzbudom, trofazni kolektorski motori .)
3
4- između tvrdih i mehkih karakteristika
4 imamo karakteristiku istosmjernog mo-
tora sa složenom uzbudom ili AM pose
5 bne izvedbe
5- mehka karakteristika, kod istosmjernih
serijskih motora.
0 Mt
Slika 58: Mehaničke karakteristike elektromotora
Ispravan izbor elektromotora za određeni radni mehanizam je osnovni uslov za dobar

elektromotorni pogon. Mehanička karakteristika motora treba da odgovara mehaničkoj

karakteristici radnog mehanizma. To je neophodno za osiguranje odgovarajućeg stacionarnog i
dinamičkog stanja emp. Većina elektromotora ima karakteristiku koja pada sa porastom tereta,
slika 58.
Kada u pogonu imamo slučaj da su moment motora i
moment tereta izjednačeni (Mm = Mt  n=const) tada
kažemo da imamo stacionarno (statičko) stanje
elektromotornog pogona u mehaničkom smislu.
U slučaju, kada nije ispunjen uslov da su momenti motora
i tereta jednaki (Mm  Mt) riječ je o dinamičkom stanju
elektromotornog pogona (emp).
Posebno se izučavaju statička a posebno dinamička
stanja emp mada je to nerazdvojivo, jer do nastanka
statičkog imamo dinamičko stanje emp.
Na slici 59 je prikazan pogon dizalice gdje se sa
promjenom tereta mijenja i brzina, pa imamo statička
Slika 59: Radne tačke stacionarnog stanja sa brzinama (1, 2, 3). Između su dinamička
. stanja emp stanja.
9.3 Prilagođavanje emp radnom mehanizmu i izbor motora

Svaki radni mehanizam ima svoj opseg podešavanja brzine obrtanja. Tom zahtjevu mora
udovoljiti elektromotor. Radna tačka elektromotornog pogona određena je presjekom
mehaničkih karakteristika mehanizma i elektromotora. Pitanje prilagođavanja eleektromotora
mehanizmu je niz pitanja; dovođenje emp u radnu tačku, iskorištenje opsega brzine motora,
ekonomičnost prelaska motora iz jedne u drugu radnu tačku itd. Ovo se rješava odgovarajućim
izborom motora, a ponekad i pomoću spojnih elemenata između motora i radnog mehanizma.
Slika60: Princip rada Ilgner-Leonardove grupe
Slika 61: Napajanje motora preko ispravljača s prekidačem za promjenu smjera napona
(obrtanja)
Nakon što se donese odluka o vrsti motora, osnovnoj brzini obrtanja, izboru napona i sl treba
odrediti snagu motora za određeni elektromotorni pogon. Motor za određeni emp mora imati
sposobnost određenog preopterećenja, definisanog po iznosu i vremenu trajanja. Takođe je
bitan radni (životni) vijek motora, zbog funkcionalnosti emp.
Tipična opterećenja u elektromotornim pogonima imaju svoje zahtjeve pri izboru motora. Navest
ćemo neka tipična opterećenja:
- trajni pogon
- kratkotrajni pogon
- intermitirani pogon
- trajni pogon s intermitiranim opterećenjem

- trajni pogon s zaletima i kočenjima
- trajni pogon s ciklusima raznih brzina obrtanja ..
Obzirom da su elektromotori našli primjenu u svim područjima ljudskog rada i života, na izbor
motora utiče i okolina u kojoj se nalazi pogon. Kako su uslovi okoline općenito vrlo različiti, to su
i uticaji na motor vrlo različiti. Zbog toga se neki motori moraju dodatno zaštiti.
PUŠTANJE U RAD ELEKTROMOTORNIH POGONA
Način puštanja u rad elektromotornog pogona zavisi, uglavnom, od vrste upotrijebljenog

elektromotora.
a) Motori istosmjerne struje
Kada elmotor miruje tj još nije u pogonu, njegova EMS je jednaka nuli. Ako motoru dovedemo
napon on će povući struju iz mreže koja je veoma velika, jer u početku nema kontra EMS. Zbog
toga se u seriju sa armaturom (rotorom) veže vještački otpornik koji ograničava velike potezne
struje, dok motor ne proizvede kontra EMS. Ugrađeni otpornici nazivaju se pokretači ili upuštači
i dijele se na stepene (dijelove otpornika), slika 62.
Slika 62: Otpornici upuštači
b) Sinhroni motori
Sinhroni motori se primjenjuju samo tamo gdje je potrebna stalna brzina obrtanja. Puštanje u
pogon SM vrši se direktno (Ip = (4-6) In) ili preko dijela namota i tada je Ip = 2 In. Takođe se
puštanje SM vrši pomoću preklopke YΔ (Ip = (1,5 – 2)In) ili preko otpornika ili prigušnice (Ip =
(1,5 – 2,5)In), a moguće je i preko transformatora.
c) Asinhroni motori
Ranije smo rekli da se AM manjih snaga upuštaju direktno (Ip = 6 In) ili pomoću preklopke YΔ za
veće snage i slabiju mrežu na koju se priključuje motor.
DALJINSKO UPRAVLJANJE ELEKTROMOTORNIH POGONA
Upravljane elektromotornim pogonom zavisi od vrste upotrijebljenog elektromotora i od namjene

elektromotornog pogona tj od tehnološkog procesa i uslova rada tog pogona.
Široko je područje primjene elektromotornih pogona, od pogona običnih radnih mehanizama sa
ručnim upravljanjem do automatskih tehnoloških procesa i daljinskog upravljanja
elektromotornim pogonom. Daljinsko upravljanje je moguće potpuno automatizirati, o čemu
ćemo govoriti nešto kasnije. Daljinsko upravljanje je moguće i kada to rade posebno obučene
osobe za tu vrstu pogona. Tada te osobe (rukovaoci) vrše vizuelni nadzor realizacije
tehnološkog procesa neposredno ili pomoću odgovarajućih instrumenata i signala, na osnovu
kojih preduzima odgovarajuće mjere:
- dizalice
- bageri
- liftovi
- pokretno stepenište
- kretanje radnog mehanizma
- nivostati
- termometri
- barometri itd.
AUTOMATSKO UPRAVLJANJE

Upravljanje bez povratne veze; ako čovjek direktno ili posredno rukovodi elektromotornim
pogonom na osnovu vizuelnih ili zvučnih informacija možemo reći da je to upravljanje sa
ručnom regulacijom.
Sistemi sa povratnom vezom, koja govori o odstupanju mjerene veličine (napr brzine obrtanja)
i djeluje na mehanizam za regulaciju te veličine u unaprijed definisanim granicama, su sistemi
sa automatskim upravljanjem.
Na sljedećoj slici 63 prikazani su elementi regulacijskog kruga:
Signal razlike (ε) Smetnje Regulirana

veličina
Davač Postavni
Regulator Objekat
Referentne
Referentn član
reglacije
veličine
e veličine
Referentna
veličina
( x) Signal povr. veze (b) Mjerni
član
Slika 63
1. Referentna veličina je ulazna veličina (napr napon) i ona je nezavisna promjenljiva,

2. Regulirana veličina je izlazna veličina (br obrtaja) i zavisi od ulazne veličine,
3. Smetnja je nepoželjni utjecaj (teret, temperatura) koji remeti odnos ulazne i izlazne
veličina,
4. Objekat regulacije (staza,proces) je uvijek zadan i njegovi parametri se, uglavnom, ne
mijenjaju (motor sa radnim mehanizmom);
5. Davač referentne veličine generira referentni signal,
6. Mjerni član je element povratne veze, koji daje signal ovisan o reguliranoj veličini,
7. Referentni signal (x) i signal povratne veze (b) se upoređuju u komparatoru ( )
koji formira signal razlike ε = x – b,
8. Regulator je dio sistema regulacije koji pojačava i vremenski preoblikuje signale iz
mjernog člana i davača referentne veličine,
9. Postavni (izvršni) član daje veličinu koja djeluje na objekat regulacije.
Prednosti sistema regulacije su:

- povećana tačnost u stacionarnom režimu rada,
- poboljšanje dinamičkih karakteristika,
- široko područje promjene izlazne veličine,
- smanjenje efekata nelinearnosti...
9.4 Zaštita elektromotornih pogona
a) Zaštita od preopterećenja
Preopterećenje elektromotora je smetnja koja potiče od radnog mehanizma. Zbog bilo kojeg
tehnološkog razloga radni mehanizam, u određenim okolnostima, može da stvara moment
tereta veći od nominalnog. Naprimjer, tokarski stroj obrađuje materijal koji je žilaviji od
očekivanog ili je uzeta prevelika dubina reza.
Kvar radnog mehanizma može izazvati prisilno zaustavljanje (kočenje) elektromotora te on
prelazi u kratki spoj.

U pogonima sa čestim promjenama stanja ponekad se
motor termički preoptereti. To se dešava pri prevelikom
broju operacija uključenja i isključenja, uz neadekvatne
tehnološke uslove ( valjanje hladnijih komada od
predviđenih, dizalica podiže masu veću od utvrđene, ili
kad se lokomotiva optereti težim vozom itd.).
Osnovna metoda zaštite elmotora od preopterećenja je

ugradnja takvih mjernih, signalnih i uklopnih uređaja koji isključuju motor sa napojne mreže, kad
nastane kvar. U ovom slučaju kvar može biti strujno ili termičko preopterećenje koje može
izazvati oštećenje ili uništenje motora.
Osnovni zaštitni uređaji su: topljivi osigurači, prekostrujni releji i bimetalni termički releji. Ovi
uređaji djeluju kada usljed preopterećenja motora dođe do povećanja struje. Efikasnost ove
zaštite zavisi od karakteristike izabranog uređaja, koja treba da odgovara vrsti elektromotornog
pogona.
Slika 64: Princip rada bimetala
- Zaštita osiguračima se ostvaruje na principu topljive žice koja treba, prema
standardima, da izdrži određeno vrijeme struju preopterećenja ( kratko vrijeme struju
pokretanja) ali pri KS pruža nužnu zaštitu elmotornog pogona.
- Zaštita bimetalnim prekostrujnim relejima pruža kvalitetniju zaštitu od preopterećenja,
nego osigurači koji su efikasniji kod KS. Bimetal se u principu sastoji od dvije pločice od
materijala koji imaju različite koeficijente savijanja. Kada se bimetal usljed proticanja
struje savije do određene granice on zatvara kontakte koji obezbjeđuju isključenje
motora sa napajanja.
- Prekostrujni releji rade na principu elektromagnetne indukcije. Ovdje struja motora
protiče kroz namotaj koji uvlači željeznu jezgru, pri podešenoj struji, i zatvara kontakt za
isključenje motora sa napajanja.
b) Zaštita od smetnji iz napojne mreže

Smetnje iz napojne mreže su:
- odstupanje napojnog napona od sinusnog oblika
- napon niži od utvrđenog
- gubitak faze
- iznenadni prekid napajanja
- ponovno uključenje .....
c) Zaštita od smetnji izazvanih djelovanjem okoline (mehanička zaštita)
Djelovanje okoline u koju je ugrađen elmotorni pogon može takođe biti štetno. Prašina otežava
hlađenje kao i druge sitne čestice ( u tekstilnoj industriji, cementari..), stvaranje kamenca u
hladnjacima kod vodenog hlađenja motora.
Posebno pitanje zaštite s obzirom na okolinu postavlja se za motore ugrađene u eksplozivnoj
atmosferi.
Zaptivenost kućišta motora mora odgovarati i uslovima obzirom na kapajuću ili prskajuću
tečnost na mjestu ugradnje.
Sadržaj
6. Proizvodnja i prijenos električne energije...............................................................................93
6.1 Energetski izvori i proizvodnja električne energije............................................................93
ENERGETSKI IZVORI...................................................................................................... 93
ELEKTRANE..................................................................................................................... 94
6.2 Hidroelektrane.................................................................................................................. 95
6.3. Termoelektrane............................................................................................................... 99
6.4 Ostale vrste elektrana.................................................................................................... 100
6.5 Razvodna postrojenja.................................................................................................... 101
6.6 Električne mreže............................................................................................................ 104
7. Električni aparati i uređaji..................................................................................................... 105
7.1 Karakteristike i podjela................................................................................................... 105
7.2 Visokonaponski aparati.................................................................................................. 105

Prekidači (učinske sklopke...............................................................................................105
Rastavljači....................................................................................................................... 106
Sklopka............................................................................................................................ 106
7.3 Niskonaponski aparati.................................................................................................... 106
8. Električne mašine................................................................................................................. 109
Uvod..................................................................................................................................... 109
8.1 Transformatori................................................................................................................ 109
IDEALNI TRANSFORMATOR.......................................................................................... 109
REALNI TRANSFORMATOR...........................................................................................111
TROFAZNI TRANSFORMATORI.....................................................................................113
AUTOTRANSFORMATOR............................................................................................... 115
TRANSFORMATOR ZA ZAVARIVANJE...........................................................................116
MJERNI TRANSFORMATORI.......................................................................................... 116
PARALELNI RAD TRANSFORMATORA..........................................................................117
8.2 Sinhrone mašine............................................................................................................ 117
RAD SINHRONOG GENERATORA.................................................................................118
SINHRONI MOTOR......................................................................................................... 122
ZAŠTITA GENERATORA................................................................................................. 123
8.3 ASINHRONE MAŠINE................................................................................................... 123
RAD ASINHRONOG MOTORA.......................................................................................124
Gubici asinhronog motora................................................................................................126
Nominalni podaci asinhronog motora...............................................................................127
Pokretanje kaveznih motora............................................................................................128
Regulacija brzine obrtanja asinhronog motora.................................................................129
Zaštita asinhronih motora................................................................................................129
JEDNOFAZNI ASINHRONI MOTORI...............................................................................129
TROFAZNI MOTOR KAO JEDNOFAZNI.........................................................................130
8.4 Istosmjerne mašine........................................................................................................ 130
8.5 Kolektorske mašine naizmjenične sruje.........................................................................136
9. Elektromotorni pogoni........................................................................................................... 137
9.1 D e f i n i c i j a i v r s t e............................................................................................. 137
9.2 Radni mehanizmi i mašine............................................................................................. 138
9.3 Prilagođavanje emp radnom mehanizmu i izbor motora...............................................139
9.4 Zaštita elektromotornih pogona......................................................................................141
Sadržaj................................................................................................................................. 142
Literatura:............................................................................................................................. 143
Literatura:
- Električna postrojenja – Rajko Misita
- Električne mreže – Rajko Misita
- Rasklopna postrojenja – Hrvoje Požar
- Elektromotorni pogoni – Berislav Jurković
- Materijali sa Interneta

Skripta2 OET

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Skripta2 OET

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Javna ustanova Mješovita srednja škola Kalesija, Kalesija

Osnove elektrotehnike i elektronike – IIIrmašteh

6. Proizvodnja i prijenos električne energije

U energetske izvore koji se ne obnavljaju spadaju:

Bitne karakteristike izvora su njihova promjenljivost (vjetar, plima i oseka), mogućnost

Zajedničke karakteristike obnovljivih izvora:

*Skripta za internu upotrebu _93_ $

Prijenos energije na veće udaljenosti, najčešće, je najekonomičnije na način da se ona pretvori

Značajni problemi identifikovani u energetici Evropske Unije (EU):

– Nedostatak sigurnog snabdijevanja i jeftine energije

Elektrana je skup građevinskih, mašinskih i električnih postrojenja u kojima se energija

Hidroelektrane su hidroelektrična postrojenja u kojima se potencijalna energija vode pretvara u

Termoelektrane su termoelektrična postrojenja u kojima se toplotna energija goriva pretvara u

S obzirom na ulogu u elektroenergetskom sistemu, elektrane dijelimo na:

*Skripta za internu upotrebu _94_ $

Proizvodnja električne energije, za pet godina u RS_u, bila je sljedeća:

PROIZVODNJA ELEKTRIČNE ENERGIJE MWh

Glavni proizvođači hidroelektrične energije su:

Glavni proizvođači termoelektrične energije su:

Zastupljenost elektrana, prema pogonskom sredstvu, 2001. g. u Evropi data je na slici 1.

*Skripta za internu upotrebu _95_ $

Energija vodnih snaga se koristi na više načina:

Slika 2: Vrste hidroelektrana

Vidimo da su dvije osnovne grupe hidroelektrana; klasične i reverzibilne.

Pumpno-akumulacijska postrojenja – reverzibilna HE može raditi kao elektrana (turbinsko /

*Skripta za internu upotrebu _96_

Zavisno od vremena punjenja/pražnjenja akumulacijskog jezera, akumulacijske HE mogu biti:

S obzirom na izvedbu, HE možemo podijeliti u dvije grupe:

Snaga i energija hidroelektrane date su formulama:

Osnovni podaci za hidroelektrane:

*Skripta za internu upotrebu _97_ $

Slika 4: Poprečni presjek HE

*Skripta za internu upotrebu _98_ $

Sa slike 1 vidljivo je da dominira proizvodnja električne energije u termoelektranama. Za ovu

*Skripta za internu upotrebu _99_ $

6.4 Ostale vrste elektrana

*Skripta za internu upotrebu _100_ $

6.5 Razvodna postrojenja

Slika 8: Elektroenergetski sistem

Slika 9: Čvorišta mreže sa postrojenjima 30, 110 i 220 kV

*Skripta za internu upotrebu _101_ $

Prema visini napona postrojenja dijelimo na:

Slika 10: Otvoreno postrojenje Slika 11: Oklopljeno postrojenje

*Skripta za internu upotrebu _102_ $

Elementi elektroenergetskih postrojenja

Sabirnice služe za spajanje dalekovoda (nadzemnih

Slika 13: Sabirnice na potpornim izolatorima Sl 14: Strujni mjerni transformator

Mjerni transformatori su posrednici između visokog napona i mjernih i zaštitnih uređaja.

*Skripta za internu upotrebu _103_ $

6.6 Električne mreže

Prema vrsti struje električne mreže dijelimo na:

Najčešće se koristi podjela mreža na:

Prema namjeni električne mreže dijelimo na mreže za:

Druge podjele su na otvorene (radijalne) i zatvorene (prstenaste, s dostrukim napajanjem ...),

*Skripta za internu upotrebu _104_ $

7. Električni aparati i uređaji

U električnim postrojenjima imamo :

7.2 Visokonaponski aparati

Slika 16: Gašenje luka: u ulju, pneumatskim oduvavanjem i magnetnim oduvavanjem

*Skripta za internu upotrebu _105_ $

Sklopka je namijenjena za uključenje i isključenje strujnih krugova u normalnom režimu rada.

7.3 Niskonaponski aparati

Sklopka je namijenjena za uključenje i isključenje strujnih krugova u normalnom režimu rada.

*Skripta za internu upotrebu _106_ $