1.

Toplinski fluks
Toplinski fluks se može definisati kao prelaz energije sa toplijeg na hladnije tijelo zbog
temperaturne razlike po jedinici presjeka okomitom na smjer toka.Prijenos topline može se
dogoditi na bilo koji način, kondukcijom, konvekcijom ili zračenjem ili kombinacijom navedenih
načina.
Mjerne tehnike za mjerenje toplinskog fluksa, mogu se podijeliti u četiri kategorije:
a) Temperaturna razlika
b) Kalorimetrijske metode
c) Zagrijavanje ili hlađenje.
d) Analogija prenosa masa.

2. Osnovna svojstva izolacionih materijala

1. polarizacija
2. električna vodljivost
3. dielektrični gubici
4. parcijalna pražnjenja
5. dielektrična čvrstoća

3. Generisani napon preko 500kv

Ispitne transformatorske kaskade(slika 5.1.5.) se koriste za dobivanje ispitnih napona koji se ne
mogu dobiti iz jednog transformatora. Primjenjuju se za napone više od 600kV. Ispitni
transformator za transformatorske kaskade ima uz primarni i sekundarni namot i treći
prijenosni namot na visokonaponskom potencijalu s omjerom N3 :N1=1:1 . Ovaj namot napaja
primarni namot sljedećeg transformatora. Ispitna snaga mora biti dobivena preko nižeg stupnja,
to znači da nazivni napon kaskade ne smije biti veći od nazivne snage nižeg stupnja.

4. Vizuelni pregled sinhrone mašine

Vizualni pregled mašine prva je i najjednostavnija metoda utvrđivanja stanja sinhrone mašine.
Iskrenja, pregrijavanja i loši spojevi vrlo se često mogu locirati mjestima na kojima su limovi
promijenjene boje.Pogon je potrebno zaustaviti a mašinu rastaviti.
Vizualni pregled kao dio dijagnosticiranja obavljaju stručna lica sa više iskustva. Ova metoda ima
određene nedostatke:
1) Zahtijeva stajanje mašine
2) Zahtijeva iskustvo, npr. mala bijela linija na glavi namota za nekoga je zanemariva, dok za
eksperta je možda glavni uzrok kvara.
3) Nekad zahtijeva demontažu dijelova, nakon čega je potrebno precizno sve vratiti u prvobitno
stanje.
5. Termovizijska dijagnostika
Metoda se zasniva na snimanju dijelova pogona specijalnim termovizijskim
kamerama.Termovizijska kamera snima u infracrvenom području, te temperature snimanih
površina prikazuje različitim bojama. Starije su izvedbe hlađene tekućim dušikom glomazne, pa
su snimanja ograničena na vanjska postrojenja. Novije digitalne izvedbe rade na sobnoj
temperaturi, malih su dimenzija, te omogućavaju i snimanje unutar kućišta stroja.

6. Infracrveni termometri
Infracrveni termometri su dizajnirani tako da pružaju stvarnu temperaturu površine u jednoj,
relativno maloj tački na stroju ili površini. %ačkasti infracrveni termometar se može koristiti za
praćenje temperature u kritičnim točkama na opremi i uređajima postrojenja. Ova tehnika
tipično se koristi za praćenje temperature: ležaja, namotaja motora... Ograničenje ovog
postupka je činjenica da temperaturu stroja ili strukture predstavlja jedna tačka. Prenosivi
infracrveni termometri sadrže lasersku zraku za bolju orijentaciju i viziranje mjernog objekta.
Beskontaktno mjerenje temperature koristi se tamo gdje je potrebno brzo i tačno izmjeriti
temperaturu kao i kod pokretnih objekata te objekata pod naponom i teško dostupnih mjesta.
Tačkasti infracrveni termometri su komercijalno dostupni i relativno jeftini.

7. Wenerova metoda za mjerenje uzemljenja je pogodna za? (PITALICA)

Wennerovom metodom, poznatom i pod nazivom Metoda četiri sonde, određuje se promjena
otpornosti tla kao funkcija njegove dubine. Metod je pogodan za izbor dubine na koju treba
postaviti uzemljivačku traku.Mjerenje se obavlja pomoću mjernog mosta. Koriste se četiri
sonde, koje se postavljaju na pravcu u jednakim razmacima. Rastojanja „a“ između sondi,
moraju biti veća od prečnika „r“ površine zatvaranja elektrode prikazane na slici 4.Na vanjske
elektrode (E1,HE), koje još nazivamo i strujne elektrode, priključuje se izvor naizmjeničnog
napona s kim u seriju vežemo ampermetar. Pomoću voltmetra mjerimo pad napona između
unutrašnjih elektroda (E2,S) - naponskih elektroda.Kako je prečnik sondi mali u odnosu na
međusobnu udaljenost sondi, mogu sesmatrati tačkastim uzemljivačem, pa će elektroda E2
imati potencijal dat formulom (3.2):
8. OTDR SE KORISTI ZA? (PITALICA)

OTDR (optički reflektometar u vremenskom domenu ili samo optički reflektometar) posjeduje
timer koji proizvodi naponski impuls koji se koristi za start vremenskog procesa prikazivanja
uz istodobno pokretanje lasera. Impuslni laser se uključuje na kratko vrijeme. Vrijeme
uključivanja je izmeuđu 1ns i 10μs, dok se talasna dužina lasera može pogodno mijenjati za
ispitivanje sistema.
Direktna sprega omogućava provoenje laserske svjetlosti izravno u vlakno koje se testira.
Povratni radarski signal cijele dužine vlakna obrnuto čini direktnu spregu iz suprotnog smjera. U
ovom slučaju ravno ogledalo reflektuje svjetlost na lavinsku fotodiodu (APD). Svjetlost se zatim
konvertuje u električni signal. Električni signal iz lavinske fotodiode je veoma slab pa zahtijeva
pojačavanje prije prikazivanja rezultata na display-u. Display je bilo koja katodna cijev slična
osciloskopu ili računarskom monitoru, ili tečni kristal. Display prikazaje povratne signale na
jednostavnom x0y koordinat- nom sistemu. Na apscisi je dužina vlakna u kilometrima, a na
ordinati snaga u decibelima.

9. Pitalica (Odgovor : 1.2/50 mikrosekundi)