1.

UVOD

Za vrijeme rada motora se na svaka dva obrtaja koljenastog vratila obavi po

jedno sagorijevanje. Prilikom sagorijevanja oslobađa se velika količina toplote. Da
bi se motor zaštitio štetnog djelovanja visoke temperature neophodno je da se vrši
njegovo hlađenje u toku rada. U tu svrhu se koriste uređaji za hlađenje koji se
mogu svrstati u dvije grupe:

 uređaje sa vazdušnim hlađenjem,

 uređaje sa hlađenjem pomoću rashladne tečosti.

1.1. HLAĐENJE POMOĆU VAZDUHA

Hlađenje vazduhom se pretežno koristi na motorima manje snage. Na

ovakvim motorima se postavljaju rebra da bi se dobila što veća dodirna površ
hlađenja. Da bi se povećao efekat rashlađivanja, neophodno je povećati pritisak i
brzinu strujanja vazduha. Povećanje brzine strujanja se postiže korišćenjem
ventilatora koji dobija pogon od koljenastog vratila motora preko klinastog
remena. Broj okretaja ventilatora treba da bude stalan, pa remen (kaiš) treba da
bude uvijek pravilno zategnut. Rebra na bloku i glavi motora ne smiju biti
zamašćena od ulja niti zaprljana od prašine, jer se tako sprečava strujanje vazduha,
a time i hlađenje motora.

1.2. HLAĐENJE POMOĆU RASHLADNE TEČNOSTI

Kod motora hlađenih pomoću rashladne tečnosti se nalaze kanali u bloku i

glavi motora kroz koje struji tečnost (voda). Kanali se nalaze u neposrednoj okolini
zagrijanih mjesta na motoru. Hlađenje rashladnom tečnošću je kružno prinudno
hlađenje. Koristi se pumpa koja prouzrokuje strujanje rashladne tečnosti,
ventilator, hladnjak i termostat. Vod sa termostatom se koristi za brzo dostizanje
radne temperature motora. Skraćeni put rashladne tečnosti se koristi samo dok se
ne dostigne radna temperatura, a obilazni put preko hladnjaka se koristi tek kada se

1
motor jače zagrije. Voda prima u sebe toplotu sa zagrijanih mjesta, od čega se i
sama zagrije i tako zagrijana prelazi u hladnjak motora u kome s ohladi, pa se tako
ohlađena ponovo vraća u motor da opet primi toplotu. Prema tome rashladna
tečnost stalno kruži od motora do hladnjaka i natrag.

Slika 1. – Uređaji za hlađenje

2
 2. UREĐAJI ZA HLAĐENJE MOTORNOG VOZILA

Radi održavanja pravilnog rada, bilo koji stroj, potrebno je dovesti na radnu
temperaturu te ga na njoj i održavati. Pogonski stroj automobila (bilo da se radi o
benzinskom ili dizel motoru) u stvari je termički motor, dakle onaj koji toplotnu
energiju pretvara u mehanički rad. No, čak niti najnapredniji motori sa unutrašnjim
sagorijevanjem koje danas poznajemo, nisu previše efikasni prema pitanju
iskoristivosti što i jeste osnovni razlog potrebe za sistemom hlađenja. Konkretno,
benzinski motori danas imaju iskoristivost od tek 25 do 30%. To znači da se čak 70
do 75% energije u gorivu (benzinu) pretvara u (suvišnu) toplotu, a ne koristan rad.
Oko polovine tako nastale toplote napušta motor kroz izduvni sistem, a polovinu
preuzima sistem hlađenja motora. Dizel motori imaju veću iskoristivost od
benzinskih.

S obzirom da se u unutrašnjost cilindra prilikom sagorijevanja smješe goriva

i vazduha razvijaju temperature od oko 2200 °C, jasno je da bi se bez nekakvog
sistema hlađenja motor ubrzo počeo raspadati, a njegovi dijelovi deformisati ili čak
topiti. Kako se sami zidovi cilindara ne smiju zagrijavati na više od 260°, kada
nastupa raspadanje ulja i drastično pada njegova sposobnost podmazivanja,
stvorenu je toplotu potrebno nekako odvesti. Za to se odvođenje toplote (hlađenje)
u većini današnjih automobilskih motora brine rashladna tečnost. U prosjeku,
ovom se metodom odvodi oko 1/3 ukupne količine toplote (toplotne energije)
nastale u komori za sagorijevanje. No, osim hlađenja cilindara i drugih dijelova
automobilskog motora, rashladni sistem ima još dvije funkcije. Prva prema značaju
svakako je ona u kojoj ovaj sistem brine za održavanje ispravne radne temperature
motora, dok je drugi zadatak omogućavanje grijanje putničkog prostora.

Osnovni dijelovi rashladnog sistema kod motora sa vodenim hlađenjem

(uobičajeni izraz za motore hlađene rashladnom tečnošću) su: vodeni džepovi u
bloku i glavi motora, pumpa za vodu (rashladnu tečnost), termostat, hladnjak i
ventilator.

3
 2.1. VODENI DŽEPOVI

Takozvani „vodeni džepovi“ u stvari su šupljine u bloku motora u obliku

nekakvih džepova, a namijenjene su strujanju rashladne tečnosti kako bi ona mogla
doći u kontakt i samim time hladiti spoljašnost zidova cilindara. Iste takve džepove
za hlađenje nalazimo i u glavi motora (u oba su to slučaja otvori okruglih ali i
nepravilnih presjeka koje vidimo na gornjem dijelu bloka i donjem glave), a ovima
je svrha odvođenje toplote sa spoljnih zidova komore za sagorijevanje. U slučaju
mokre košuljice cilindra, u bloku motora rashladna tečnost ne struji kroz džepove,
već njih predstavlja prostor između unutrašnjih zidova bloka i spoljnih zidova
košuljice cilindra.

Slika 2. - ‘Vodeni džepovi’ odnosno kanali za rashladnu tečnost su obojeni zeleno

4
 2.2. PUMPA ZA RASHLADNU TEČNOST

Kod većine tečnosti hlađenih motora radi se o centrifugalnoj pumpi koja

koristi impeler (rotor s mnogo lopatica za pokretanje struje tečnosti). Pumpe za
rashladnu tečnost obično su pokretane klinastim kaišom koji dolazi sa remenice
smještene na izlaznom dijelu koljenastog vratila, no neke pumpe pokreće i sistem
zupčanika. U najjačem tempu rada pumpa za rashladnu tečnost može potjerati i do
28.500 litara vode tokom jednog sata, kada je termostat otvoren. U svom okretanju,
lopatice impelera „vuku“ rashladnu tečnost sa dna hladnjaka i tjeraju je kroz motor
(džepove) i natrag u gornji dio hladnjaka. Osovina pumpe za vodu postavljena je u
zadihtovane ležajeve i ne treba je dodatno podmazivati.

Slika 3. - Pumpa za rashladnu tečnost

5
 2.3. VENTILATOR

Pri većim brzinama kretanja vozila, struja vazduha koji kroz masku motora
(ili uvodnike) dolazi do hladnjaka i prolazi kroz njegovu rešetkastu konstrukciju,
dovoljna je za hlađenje rashladne tečnosti. No, kada automobil stoji ili se kreće
sporo, potrebno je pojačati struju vazduha kroz hladnjak. Upravo stoga, uz
hladnjake motora s vodenim hlađenjem viđamo ventilator. Ventilatori
automobilskih motora razlikuju se prema načinu na koji su pokretani pa tako
poznajemo ventilatore pokretane remenicom ili one koje pokreće elektromotor.
Ove prve, pokreće remenica pumpe za vodu s obzirom da su na nju (nepomično)
pričvršćeni. Koliko brzo se okreće koljenasto vratilo, toliko će se brzo okretati
pumpa za rashladnu tečnost, a jednako tako i ventilator. Ovakvi su ventilatori češći
kod većih motora koji su, obično, postavljeni uzdužno u automobilima s pogonom
na zadnje točkove.

Slika 4. - Klasični metalni i plastični ventilator hladnjaka pokretan električnim motorom

Jedna od verzija mehanički pokretanog ventilatora je i ventilator koji ima

ugrađenu termostatsku spojku koja reaguje na temperaturu vazduha što struji kroz
hladnjak. Tako se, isključivanjem, smanjuje opterećenje motora i buka koju
proizvode lopatice ventilatora, dok se ventilator pokreće prema potrebi. Međutim,
6
u većini današnjih automobila, a pogotovo onih sa poprečno postavljenim motorom
i pogonom na prednje točkove, nalazimo ventilator pokretan elektromotorom.
Prednost takvog ventilatora je u tome što njegov rad oduzima manje snage motora,
a moguće ga je i preciznije uključivati (pri 93°C).

Značajno upozorenje vezano uz ventilatore automobilskih hladnjaka je to da

se ni u kojem slučaju ne smiju dodirivati lopatice ventilatora dok motor radi.
Temperatura motora se, naime, najbrže podiže kada nema strujanja vazduha kroz
hladnjak (stajanje na mjestu) te iznenadno pokretanje ventilatora može imati
veoma teške posljedice. Ovo upozorenje pogotovo treba ozbiljno shvatiti kod
motora opremljenih klima uređajem. Naime, njihov kondenzator zahtijeva gotovo
stalnu isporuku snažne struje zraka, te je kod takvih automobila ventilator gotovo
uvijek u pokretu (ili barem dok radi klima uređaj).

Slika 5. - Ventilator promjenjive brzine rada opremljen termostatskom spojkom

7
 2.4. HLADNJAK AUTOMOBILSKOG MOTORA

Hladnjak ili izmjenjivač toplote u stvari je isto što i kućni radijator. Uloga
mu je odvođenje toplote sa rashladne tečnosti, a što se postiže uz pomoć strujanja
vazduha.

Slika 6. - Osnovni dijelovi automobilskog hladnjaka s ugrađenim hladnjakom ulja mjenjača

8
 Hladnjak se sastoji od četiri osnovna dijela, a to su: ulazni i izlazni
spremnik, cijevi za prolaz rashladne tekućine i lamele. Ulazni spremnik je komora
na vrhu hladnjaka u koju dolazi zagrijana rashladna tečnost iz motora. Iz njega, ona
struji kroz cijevi koje su okružene lamelama. Lamele su tanke metalne trake koje
su pričvršćene za cijevi kojima struji zagrijana rashladna tečnost, a njima se
povećava površina koju tečnost zagrijava. Povećava se i površina preko koje struji
vazduh pokrenut ventilatorom ili naprosto kretanjem vozila. Ovo strujanje vazduha
odvodi toplotu sa lamela, a posredno i sa cijevi. Tu rashladnu tečnost nazivamo
antifriz (hladnjaci motora sa ugrađenim klima-uređajima obično imaju gustoću od
14 lamela na 5 cm).

Slika 7. - Različiti izmenjivači topline (hladnjaci) automobila

Na dnu hladnjaka nalazi se izlazni spremnik u kojem se skuplja rashlađena

tečnost od kuda ona, pokretana pumpom, ide nazad u otvore bloka i glave. Cijevi
sa lamelama hladnjaka obično se zajednički nazivaju jezgrom hladnjaka koja je na
većini današnjih automobila uglavnom izrađena od aluminijuma. Ulazni i izlazni
spremnici današnjih hladnjaka izrađeni su od plastike, ali koriste se i metalni, a
treba napomenuti kako su svi ti dijelovi (cijeli hladnjak) nekada bili izrađivani od
bakra.

Zavisno od položaja ulaznog i izlaznog spremnika razlikujemo hladnjake

vertikalnog i horizontalnog toka rashladne tečnosti. Kod vertikalnog hladnjaka
ulazni je spremnik smješten na vrhu, a izlazni na dnu, dok su kod horizontalnog
raspoređeni lijevo i desno. Većina modernih hladnjaka upravo je ove poslednje,
9
horizontalne, konstrukcije koja smanjuje ukupnu visinu i omogućava postavljanje
hladnjaka pod položenije poklopce motora.

Slika 8. - W16 motor iz Veyrona EB 16.4 (Bugatti Automobiles S.A.S.)

Ovaj hladnjak nije jedini izmjenjivač toplote u današnjim automobilima.

Naime, pored rashladne tečnosti motora, ohladiti treba još neke fluide u
automobilu pa tako susrećemo hladnjak klima-uređaja, međuhladnjak
turbopunjača, hladnjak ulja motora i hladnjak ulja u mjenjaču. Konačno, tu je i
grijač putničkog prostora koji je najčešće i sam izveden kao maleni hladnjak.

Vjeroatno apsolutni rekorder prema broju hladnjaka trenutno je Bugatti

Veyron EB 16.4. Naime, ovaj je automobil opremljen sa čak 10 hladnjaka od čega
su: 3 namijenjena rashladnoj tečnosti motora, 3 su međuhladnjaci (intercooleri)
sistema prednabijanja, 1 je kondenzator klima-uređaja, 1 hladnjak hladi ulje
mjenjača, 1 je hladnjak ulja u diferencijalu, a 1 hladnjak rashlađuje ulje u motoru.
Recimo i to da EB 16.4 ima dva zasebna kruga rashladne tečnosti, jedan za
hlađenje motora zapremine 40 litara rashladne tečnosti i onaj koji povezuje
međuhladnjake, a koji je zapremine 15 l.

10
 2.5. TERMOSTAT

Termostat je u stvari kontrolni ventil upravljan temperaturom rashladne

tečnosti. Njegov je zadatak pomoći motoru da se brže zagrije što se postiže
preusmjeravanjem toka rashladne tečnosti. U stvari, jasno je da rashladna tečnost u
normalnom radu (zagrijanog) motora struji kroz otvore za hlađenje („džepove“)
bloka i glave pa potom u hladnjak i opet nazad, potpomognuta pumpom. Kada je
motor hladan, termostat stoji zatvoren kako bi rashladna tečnost (tjerana pumpom)
strujala samo kroz blok i glavu. Kada se tečnost dovoljno zagrije, termostat se
otvara i rashladna tečnost tada počinje kružiti cijelim sistemom, dakle počinje se
hladiti u hladnjaku.

Slika 9. - Osnovni dijelovi ‘voštanog termostata’. Lijevo je termostat zatvoren, a desno otvoren.

Najčešći termostati kakve danas susrećemo su tzv. „voštani termostati“.

Takav termostat ima u sebi malu komoru sa voskom zatvorenim u rastegljivoj
membrani. Kada se temperatura rashladne tečnosti podigne dovoljno da se njeno
strujanje može preusmjeriti kroz cijeli sistem za hlađenje (dakle i kroz hladnjak),
vosak u termostatu počinje se zagrijevati i rastegnuti tj. povećavati zapreminu
(iako su konstrukcije motora znatno različite, tipična temperatura za početak
topljenja voska iznosi oko 80°C). Povećanjem zapremine voska u termostatu,
pomiče se i rastegljiva membrana koja pomiče polugu za otvaranje termostata.
Kada kažemo da je termostat otvoren, u stvari mislimo na zagrijani termostat koji
je počeo propuštati rashladnu tečnost kroz hladnjak. Upotrebom termostata postiže
se brže zagrijevanje motora čime se štedi gorivo i smanjuju emisije nesagorelih
ugljovodonika i ugljen monoksida. Tako motor brže dostiže radnu temperaturu
(temp. rashladna tečnost pri termostatu obično se kreće oko 80-85°C) za koju je,
uostalom, i predviđen i na kojoj je trošenje pokretnih dijelova najmanje, a
podmazivanje najbolje.
11
 Slika 10. - Električno upravljani termostat s priključkom za grijući element.

Elektro upravljani termostat daje nam malu „varijaciju“ na ovu temu. Riječ
je o termostatu opremljenom električnim grijućim elementom. Takav termostat i
dalje koristi vosak, no prema potrebi ga je moguće dodatno zagrijati (te time i
ranije otvoriti) uz pomoć električnog grijača. U kombinaciji sa promjenjivim,
elektronski kontrolisanim radom ventilatora hladnjaka (pokretanim električnim
motorom) tako je moguće preciznije podešavati temperaturu rashladne tečnosti (a
time i samog motora), zavisno o radnom opterećenju. Npr. jedan takav audijev
sistem koristi podatke o zahtjevanim temperature pohranjene u mapi („mapiranje“
tako, uz trenutak paljenja i potrebnu količinu goriva, obuhvata i podatke o
hlađenju) elektronskog kontrolnog modula Motronic J220. Tako se pri srednjem
opterećenju motora temperatura rashladne tečnosti održava između 95 i 110 °C,
dok se pri punom opterećenju ona spušta na raspon između 85 i 95°C.

12
 3. EKSPANZIJSKA POSUDA RASHLADNOG SISTEMA

Slika 11. - Ekspanzijska posuda za rashladnu tekčnost

Ekspanzijona posuda rashladnog sistema obično je ona velika prozirna

plastična kutija u koju se, u većini motora doliva rashladna tečnost. Na ovoj posudi
postoje i nekakve oznake „MIN“ i „MAX“ između kojih bi trebala stajati nivo
tečnosti kada je motor hladan. Ovako, uostalom, uvijek znamo ima li u motoru
dovoljno rashladne tečnosti (ipak, rashladni sistem automobilskog motora sa
ekspanzijonom posudom predstavljaju tzv. „zatvoreni sistem“, barem u teoriji,
tečnost nikada ne bi trebalo nedostajati). Poznato nam je da se tečnost prilikom
zagrijavanja rasteže, tj. da im se povećava zapremina kao i vosku u našem
termostatu. Tako kroz povećanje zapremine prolazi i rashladna tečnost, odnosno
antifriz.

Kako je za pravilno i kvalitetno hlađenje motora značajno da je kompletan

rashladni sistem (hladnjak, dovodne i odvodne cijevi, „džepovi“ u bloku i glavi)
potpuno ispunjen tečnošću, vidimo da se pri zagrijavanju može pojaviti problem
viška rashladne tečnosti. Tada u „igru“ dolazi ekspanziona posuda u koju se preliva

13
višak tečnosti za hlađenje kako bi se za nju napravilo dovoljno mjesta u
rashladnom sistemu.

3.1. RASHLADNA TEČNOST (ANTIFRIZ)

Rashladna tečnost motora u stvari je mješavina destilovane vode i posebne

tečnosti koju nazivamo antifriz koji je, pak, tečnost za snižavanje tačke zaleđivanja
rashladne tečnosti. Osnovna komponenta antifriza je dvovalentni alkohol, etilen-
glikol, zahvaljujući kojem je moguće snižavanje tačke zaleđivanja rashladne
tečnosti i time omogućiti korištenje vozila u hladnim atmosferskim prilikama.
Naime, kako se voda smrzava pri 0°C, u hladnoj bi klimi rashladni sistem
automobilskog motora brzo postao neupotrebljiv jer bi se smrzavanjem zaustavio
tok rashladne tečnosti. Takođe, s obzirom da smrznuta voda ima oko 9% veću
zapreminu od tekuće, smrzavanjem rashladne tečnosti došlo bi do pucanja dijelova
motora, hladnjaka i sl.

Uobičajen odnos antifriza i destilovane vode u rashladnoj tečnosti iznosi 50 :

50, što je u pravilu dovoljno da snizi zaleđivanje na -37°C. Katkada se, u
ekstremnijim klimatskim uslovima, koristi i 70-postotna koncentracija antifriza u
rashladnoj tečnosti koja snižava zaleđivanje na – 64°C. Uz navedeno, 50-postotni
antifriz povišava i tačku ključanja rashladne tečnosti na 108°C čime se omogućava
postizanje većeg pritiska u rashladnom sistemu i time i učinak hlađenja motora.

I dok je snižavanje tačke zaleđivanja primarna uloga antifriza, posebni

aditivi koji se u njemu nalaze imaju dodatnu ulogu. Tako se uz etilen-glikol u
antifrizu nerijetko nalaze i hemikalije za sprečavanje korozije te one za sprečavanje
pjene. Upravo stoga je neophodno koristiti antifriz (odn. njegovu mješavinu sa
destilovanom vodom) u rashladnim sistemima vozila uvijek, pa čak i ako živite u
klimi gdje temperatura nikada ne pada ispod tačke zaleđivanja vode. Konačno,
recimo i to da je antifriz u pravilu obojen kako bi se lakše primijetilo eventualno
curenje rashladne tečnosti.

14
 4. ZAKLJUČAK

Prilikom startovanja motora dolazi do okretanja kolenastog vratila (radilice)

a samim tim i ventilatora koji je postavljen tako da usmjeri strujanje vazduha
prema hladnjaku. Pumpa je povezana sa radilicom preko zupčastog kaiša ,
pokretanjem radilice ona počinje sa radom ali u praznom hodu zbog termostata
koji je zatvorio kolo kruženja tečnosti. Prazan hod pumpe je riješen konstrukcijski
u zavisnosti od proizvođača.

Paljenje smješe u cilindrima izaziva povećanje temperature motora. Kada

temperatura motora dostigne radnu temperaturu termostat se otvara, a tečnost
počinje da cirkuliše sistemom.

Zagrijana tečnost iz motora ide prema hladnjaku (donjem rezervoaru

hladnjaka) gdje protiče kroz lameralni dio (rebrasti dio sa kanalicama) gdje se
hladi usljed cirkulacije spoljnjeg vazduha i ponovo se cjevovodnim sistemom
vraća u glavu motora i blok motora.

Ako iz nekog razloga sistem prestane sa pravilnim radom dolazi do povećanja

temperature motora, a odgovarajući senzori će obavijestiti vozača da je motor
previše zagrijan (upaliće se lampica na instrument tabli vozača).To je signal
vozaču da što pre zaustavi vozilo kako bi spriječio oštećenje motora.

15
 5. LITRATURA

 MOTORI I MOTORNA VOZILA; autori: Josip Lenasi i Tomislav

Ristanović; Zavod za udžbenike (Mikro knjiga)

 http://www.deloviautomobila.rs/auto-delovi/sistem-za-hladenje-
motora/sistem-za-hladenje-motora/

 https://mlfree.com/hladenje-motora

 www.wikipedia.rs

16