Seminarski rad

Tema:
RFID tehnologija

Mentor : Učenik:
 1. Uvod

Radio frequency identification – RFID je sistem daljinskog slanja i prijema podataka

pomoću RFID kartica/odašiljača. RFID kartica je dosta mali objekat koji se može zalijepiti ili
ugraditi u željeni proizvod i uređaj. RFID kartice sadrže u sebi antenu koja im omogućava
prijem i slanje radio-talasa od RFID primopredajnika. Može se reći da je prethodnik RFID
tehnologije jedna vrsta bubice (nastala 1945.god) koja je preko radio talasa slala signale.
Izumitelj je ruski naučnik Leon Termin.

Slična tehnologija korišćena od strane Britanaca u Drugom svetskom ratu jeste IFF
(Identification friend or foe) razvijena 1939. i korišćena od strane saveznika da identifikuje
avione kao savezničke i neprijateljkse korišćenjem kodiranih radarskih signala i
identifikacionih tagova.

Neku veću primenu, kao i primenu u aplikacijama za praćenje, RFID se pojavio

osamdesetih godina i brzo zadobio veliku pažnju zbog svoje sposobnosti da prati pokretne
objekte. Kao prefinjena tehnologija, sa neslućenim mogućnostima primjene, on se stalno
razvija i spektar mogućih upotreba ove tehnologije se stalno širi. Pretpostavlja se da je prvi
istraživački rad koji je objavljen djelo Hari Stokmana koji je taj rad objavio 1948. godine pod
naslovom ”Komunikacija kao odraz moći” i bilo je potrebno skoro 40 godina da bi RFID
kartice zaživjele u praksi.

2
 2. RFID tehnologija – Razvoj

Problem koji se danas nastoji riješiti uvođenjem nove tehnologije je – kako pratiti
jedinstveni proizvod od njegovog nastanka do krajnjeg potrošača. Standardni bar-kod
identifikuje samo proizvođača i proizvod, ali ne i jedinstveni artikal. Bar-kod na omotu
čokolade je isti na svakom omotu iste vrste čokolade, pa je nemoguće putem samog
bar-koda izdvojiti tačno određeni proizvod. RFID transponder, naprotiv, nosi
identifikator – serijski broj jedinstven samo za taj specifični proizvod.

Aplikacije gde je potrebna sigurna i jedinstvena identifikacija te dugotrajnost i

izuzetna otpornost identifikatora na razne specifične uticaje okoline, a nije potrebna
direktna vidljivost, idealne su za primjenu RFID tehnologije. U većini
okruženja, RFID postiže 99,5 % do 100% očitanja u prvom skeniranju. Takođe
RFID je bez pokretnih djelova ili optičkih komponenti, održavanje je daleko
jednostavnije. RFID njegova primena i standardizacija su još uvek u početnoj fazi. Za
sada RFID ne mora u potpunosti zamjeniti postojeći sistem identifikacije i praćenja
zasnovan na bar-kodu, ali ga može uspješno dopunjavati.

Nekoliko različitih kategorija sistema pretpostavlja različitu opremu:

 EAS (Electronic Article Surveillance) — sistem za elektronsko praćenje artikala je

potreban transponder sa samo jednim bitom memorije. To je dovoljno za detekciju
prisutnosti proizvoda. Ovakavi se sistemi susreću u trgovinama gde je svaki artikal
označen, a čitač-antena smješten je na izlazu.
 Sistem mobilnog prikupljanja podataka. Sistem pretpostavlja korišćenje ručnih
prijenosnih terminala s integrisanim RFID čitačem, a prema potrebi i čitačem bar-
koda. Dobar primjer je prenosni laserski terminal za prikupljanje podataka, s
integrisanim čitačima za obje tehnologije. Takav uređaj omogućuje i upisivanje novih
podataka u aplikaciji gde se koriste Čitaj / Piši transponderi, a može imati veliku
memoriju za čuvanje prikupljenih podataka.
 Mrežni sistem se obično sastoji od fiksnih čitača, smještenih tako da mogu čitati
informacije s transpondera koji pored njih prolaze. Ti transponderi mogu biti učvršćeni

3
 na neki objekat, proizvod ili na odjeću osoblja neke ustanove, zavisno od primjene.
Čitači su spojeni putem mreže na sistem upravljanja informacijama i omogućavaju
kontrolu u realnom vremenu.
 U sistemu za pozicioniranje transponderi se koriste za automatsko lociranje i
navigaciju za vođena vozila. Čitači su smješteni na vozila i povezani s računarom, a
transponderi (opremljeni informacijom o lokaciji) pričvršćeni su duž puta kojim se
vozila moraju kretati.

3. Rad sistema , osnovni elementi i frekvencije

Osim nosilaca informacije, RFID sistem zahtjeva i sredstvo kojim će te informacije

biti pročitane, i zatim prenesene računaru odnosno informacionom sistemu. Naravno,
dio sistema mora biti i način kojim će se unijeti ili programirati transponderi ako to
nije već učinjeno u trenutku njihove proizvodnje.

RFID uređaj (čitač, odnosno terminal za prikupljanje informacija) koristi radio

transmisiju za slanje energije transponderu (RFID Tag) koji onda emituje povratnu
informaciju: jedinstveni identifikacioni kod i/ili niz podataka, ranije smješteni u
samom transponderu. Tako prikupljene podatke, kao i u slučaju bar-koda, moguće je
dalje obrađivati.

Transponder - Riječ transponder izvedena je od termina transmitter/responder, prema

funkciji tog uređaja koji na transmisiju čitača odgovara (respond) podatkom. Osnovne
komponente transpondera su mikročip i antena, zaliveni u kućište otporno na uticaj
okoline.

Nekoliko karakteristika razvrstavaju RFID transpondere u različite grupe:

 Način odnosno sredstvo napajanja,

 Sposobnost čuvanja podataka,

4
  Odnosno opcije programiranja,
 Radna frekvencija i s time u vezi
 Opseg (udaljenost) čitanja,
 Fizički oblik,
 Cijena.

Fizički, uopštene su kategorije:

 Transponder (tag)
 “smart” naljepnice
 RFID pločica (PCB)

Nosilac informacije u obliku transpondera, naljepnice, ili PCB-a obično se postavlja

na objekt, ambalažu, paletu, kontejner ili čak na sam proizvod, tako da može putovati s
njime i na svakom koraku ga identifikovati. Podaci u transponderu mogu biti
raznovrsni — svakako će identifikovati:

 proizvod na traci,
 robu u tranzitu,
 lokaciju,
 vozilo, takođe i
 životinju ili osobu, ali mogu predstavljati i instrukcije o daljim postupcima.

RFID transporder – tag

Transponderi se proizvode u različitim oblicima, veličinama, s različitim kapacitetima

memorije i otpornošću. RFID transponder može biti dovoljno mali kako bi se smjestio pod
kožu životinje, može biti kao ekser ili šraf za označavanje drvene građe ili u obliku kreditne
kartice za korišćenje u aplikacijama kontrole pristupa.

Veliki plastični privjesci za sprječavanje krađe prikačeni na garderobu u trgovinama takođe su

RFID transponderi, a slični su i vrlo otporni transponderi u obliku bloka kojima se označavaju
kontejneri u internim procesima proizvodnje, ili radne mašine i kamioni u svrhu praćenja i
održavanja. Gotovo svi su zaštićeni nekom vrstom kućišta od udaraca, hemikalija, vlage i
prašine.

5
RFID naljepnica

Bar-kod kao tehnologija automatske identifikacije u upotrebi je već decenijama i vrlo je dobro
prihvaćen. Ipak, jednom odštampane, bar-kod nalepnice ne mogu više biti promjenjene, a da
bi je skener pročitao mora biti u vidljivom dometu skenera. Nova generacija “pametnih”
(smart) naljepnica opremljena je RFID tehnologijom i nema ograničenja kao tradicionalni bar-
kod. Integrirani elektronički sklop sadrži digitalnu memoriju i može biti programiran ili re-
programiran korišćenjem radio-talasa. Smart naljepnice imaju očiglednu prednost pred
tradicionalnim bar-kod naljepnicama u aplikacijama gde je potrebna kombinacija efikasnosti
čitanja i vizuelna, ljudskom oku razumljiva informacija.

RFID pločica

PCB pločica (Printed Circuit Board) je namjenjena ugradnji u proizvod ili ambalažu.
Prednosti joj je niža cijena i sposobnost podnošenja uslova okoline koje RFID naljepnice ne
bi podnijele.

Čitanje, kao i upisivanje u transponder moguće je izvršiti na sledeća tri načina a zavisnosti od
tipa memorije:

Read Only (R) – samo čitanje transpondera koji u procesu proizvodnje dobija svoj
jedinstveni serijski broj. Jednom smještena informacija ne može se mjenjati.

Write Once Read Many (WORM) – korisnik sam programira memoriju transpondera, ali
podatak može upisati samo prvi put, nakon čega on ostaje permanentno pohranjen.

Read/Write (R/W) – korisnik može mnogo puta upisati informaciju na transponder. Read-
write transponderi obično imaju serijski broj koji se ne može izbrisati, a podaci koji se
upisuju, dodaju se tome. Read-write transponderi su korisni u kompleksnijim aplikacijama, ali
budući skuplji, nisu praktični za označavanje jeftinih proizvoda.

Kako bi transponder radio potrebna mu je energija, u zavisnosti od tipa transpondera energija

potrebna za rad se mjeri u mikro ili mili vatima. Postoje tri načina napaja transpondera:

- Energijom koja se dobija putem RF emisije od čitača – Pasivni transponder

- Baterijom koja napaja čip – Polu-pasivni transponder

- Sopstveno napajanje – Aktivni transponder

6
Transponderi komuniciraju s čitačem putem radio-talasa. Radio-talasi su dio
elektromagnetskog spektra za koji u svakoj državi postoji zakonska regulativa. Problem s
RFID komunikacijom je u tome što su u različitim zemljama svijeta djelovi spektra različito
raspodeljeni prema namjeni. Znači, transponder koji radi na 915 MHz u jednom djelu svijeta,
će biti neupotrebljiv negdje drugo, gde je to frekvencijsko područje namijenjeno kakvoj
drugoj aplikaciji.

Svaka država upravlja frekvencijama u skladu s regulativom triju postojećih područja: Evropa
i Afrika predstavljaju Region 1, Severna i Južna Amerika Region 2, a Australija i Azija
Region 3. Postoji inicijativa za postizanje određenog stepena slaganja u pogledu korištenja
frekvencijskih područja do 2010. godine, ali ih je trenutno za primjenu RFID tehnologije vrlo
malo dostupno na globalnom nivou.

RFID sistemi se klasifikuju u tri frekvenciona područja. Svako ima svoje karakteristike i
tipično područje primjene:

Low Frequency – 100-500 kHz,a najčešće 125 kHz, najkraćeg dometa signala i najmanje
brzine očitavanja i prenosa;

High Frequency – 10-15 MHz, a najčešće 13,56 MHz, kratkog do srednjeg dometa
signala, srednje brzine očitavanja i prenosa; Postoji i sistem standardizacije: ISO
15693 predstavlja standard za čipove i čitače koji rade na frekvenciji od 13,56 MHz.

Ultra High Frequency (UHF) – rade u rasponu od 433 – 915 MHz, i 2,45 GHz, najvećeg
dometa signala (pod FCC regulativom), veće brzine prenosa. Kod ovih transpondera ne
smije biti prepreke između čitača i transpondera – UHF radio-talas ne prodire tako
dobro kroz materijale i zahtjeva više energije za transmisiju u datom opsegu nego talas
niže frekvencije. Tri su najčešće frekvencije (kao predstavnici ovih grupa) 125 kHz,
13,56 MHz i 2,45 GHz. Većina zemalja koristi 125 kHz ili 134 kHz područje za sisteme
niske frekvencije, i 13,56 MHz za sisteme visoke frekvencije.

7
 4. Memorija transpondera

Transponder može imati i samo jedan bit – na primjer, sistem za električno praćenje artikala
(EAS) u trgovini treba samo taj jedan bit da bi pokrenuo alarm jednom kad je probuđen u
polju čitača. Takvi transponderi su korisni i tamo gde se artikli broje. Za čuvanje serijskog
broja, po mogućnosti zajedno s kontrolnim bitovima dovoljno je 128 bita. Serijski, odnosno
identifikacioni broj može upisati proizvođač ili sam korisnik unutar svoje aplikacije. Veći
kapaciteti memorije, do 512 bita, uvjek su programabilni – osim same identifikacije korisnik
može upisati razne podatke o označenom objektu, upute za dalje postupke u nekom procesu ili
rezultate ranijih akcija nad objektom.

Transponderi s 64 kilobita memorije obično nose datoteke s podacima organizovanim u polja

koja se mogu selektovati tokom procesa čitanja. Za većinu aplikacija dovoljan je 96-bitni
serijski broj, a transponder će na kraju puta proizvoda koji je njime označen ionako biti
odbačen. Činjenica je da je cijena jednostavnijih transpondera niža, pa je jasno da će najveći
broj nosioca informacije biti upravo tog tipa.

5. Trenutne i buduće primjene RFID tehnologije

RFID tehnologija idealna je za primjene kod kojih je potrebna sigurna i jedinstvena

identifikacija te dugotrajnost i izuzetna otpornost identifikatora na razne specifične utjecaje
okoline, a bez izravne vidljivosti. U većini okruženja RFID sustavi postižu tačnost prvog
očitanja od 99.5% do 100%. Trenutno se ova tehnologija najviše susreće u transportu i
logistici, proizvodnji i kontroli. Koristi se za označavanje životinja u uzgoju, praćenje
proizvoda u opskrbnom lancu, praćenje poštanskih pošiljaka i prtljage u zračnom prometu,
naplatu cestarina i parkirališta, kontrolu pristupa vozilima, zatim EAS (eng. Electronic Article
Surveillance) nadzor artikala u trgovinama te zaštitu od krađe. Kontrola ulaza i radnog
vremena je još jedna tipična primjena ove tehnologije. Kako sve karakteristike RFID sustava
u velikoj mjeri ovise o frekvencijama na kojima rade, tako se i njihove primjene mogu
grupirati prema istom kriteriju:

8
1. RFID sustavi koji rade na niskim frekvencijama koriste se za:

• sigurnosni nadzor,

• identifikaciju životinja i

• praćenje imovine.

2. Sustavi koji koriste visoke frekvencije primjenu nalaze u:

• „pametnim“ karticama i

• kontroli pristupa.

3. UHF RFID sustavi koriste se kod:

• željeznica,

• identifikacije vozila i

• transporta robe.

U skladišta je moguće postaviti stacionarni RFID čitač koji kontrolira ulazak i izlazak robe.
Svaki prolazak robe kroz vrata aktivira čitač koji očitava robu koja ulazi odnosno izlazi. Na
takav je način omogućeno automatsko očitavanje prometa robe i održavanje ažurne evidencije
skladišta.

U trgovini, pri prolasku kupca ispred RFID čitača, automatski je moguće očitati sve kupljene
proizvode i izračunati ukupnu cijenu, bez nepotrebnog vađenja robe iz kolica, što uvelike
ubrzava protok kupaca i smanjuje mogućnost pogrešnog očitavanja proizvoda. Osim toga,
RFID se već koristi u mnogim knjižnicama kako bi se ubrzao proces izdavanja i vraćanja
knjiga, a postoji i slična primjena u videotekama. U nekim zemljama RFID se koristi i u
zračnim lukama za praćenje putne prtljage kako bi se smanjile mogućnosti njenog gubitka.
Minijaturni RFID transponderi implantirani živim bićima ispod kože mogu se koristiti za
njihovu identifikaciju. Tehnologija biočipa razvijena je 1983. godine u svrhu promatranja
životinja. Danas se koristi u dvadesetak razvijenih zemalja svijeta u preko 300 zooloških
vrtova, mnogim biološkim laboratorijima i promatranju životinja u divljini, a mnogi ljudi
svoje kućne ljubimce označavaju biočipovima. Kod ljudi bi univerzalni biočip zamijenio sve
postojeće kartice koje osoba danas koristi (osobnu iskaznicu, putovnicu, vozačku dozvolu,
zdravstvenu iskaznicu, kreditne kartice…). Odgovarajući čitač očitavao bi specifični skup

9
informacija za koje je ovlašten. Tvrtka Verichip 2001. godine razvila je prvi komercijalni
biočip namijenjen korištenju na ljudima. Verichip je minijaturni RFID transponder veličine
zrna riže koji se ugrađuje ispod kože, te se u blizini čitača aktivira i emitira identifikacijski
broj koji korisniku omogućuje pristup različitim informacijama. Postojeći biočipovi
omogućuju pohranu male količine podataka duljine 10 do 15 znakova. Sustavi temeljeni na
RFID tehnologijama koriste se u zatvorima za označavanje zatvorenika kako bi se spriječili
bjegovi. Ovakvo označavanje dovelo je i do značajnog smanjenja količine nasilja zbog svijesti
zatvorenika o stalnom nadgledanju. Američka vojska kao veliki zagovornik RFID tehnologije
planira zamijeniti identifikacijske pločice vojnik RFID transponderima, a bolnice već
eksperimentiraju s RFID narukvicama pomoću kojih medicinsko osoblje dobiva informacije o
pacijentima. Razmatra se mogućnost korištenja RFID-a kako bi se spriječilo neovlašteno
korištenje oružja. Postoje i planovi korištenja RFID narukvice u hotelima s tzv. all inclusive
uslugom, na koncertima umjesto propusnica i slično.

6. Ranjivosti RFID tehnologije

Jednostavnost upotrebe i sveprisutnost velike su prednosti RFID sustava, ali i izvori njihovih
ranjivosti. Glavni problem kod RFID sustava je zaštita privatnosti jer transponderi na upit
čitača odgovaraju slanjem informacija koje mogu biti osjetljive i koje neovlaštenom korisniku
mogu omogućiti kompromitiranje sustava. Nitko ne želi da konfekcijski brojevi odjeće koju
nosi ili iznos gotovine u novčaniku budu lako dostupni svakome s odgovarajućim čitačem.
Problem usko vezan uz zaštitu privatnosti je neovlašteno praćenje. Do njega dolazi zbog toga
što su informacije koje transponderi odašilju predvidljive, često i do te mjere da transponder
uvijek na upit odgovara jednakim identifikacijskim brojem. Na taj način je zlonamjernom
korisniku jednostavno moguće povezati transponder s njegovim vlasnikom ili nosiocem. Čak i
ako su transponderi postavljeni tako da ne otkrivaju osjetljive informacije, u brojnim
situacijama ipak je moguće primjenom posebnih tehnika, koje uključuju očitavanje većeg
broja transpondera, pratiti njihovo kretanje. Pored dva navedena problema RFID sustavi
ranjivi su i na:

• fizičke napade,

• napade uskraćivanjem usluga, npr. ometanjem radio signala,

10
• krivotvorenje koje se odnosi na promjenu identiteta artikala, najčešće manipuliranjem
transpondera,

• prijevare u kojima napadač preuzima ulogu postojećeg transpondera,

• prisluškivanje i

• neovlaštenu analizu komunikacije.

Kako bi se izveo fizički napad na RFID transponder potrebno ga je obraditi, najčešće u

laboratoriju. Primjeri fizičkih napada na transpondere su:

• sondiranje,

• uklanjanje materijala oblikovanim nabojima ili vodenim jetkanjem

• tiskanje radijacijom,

• izmjena električnih krugova i

• ometanje signala takta.

Transponderi imaju slabu ili nikakvu zaštitu od ovakvih napada. Neovlaštena analiza
komunikacije odnosi se na presretanje i analizu poruka kako bi se priskrbile informacije ili
uočili komunikacijski uzorci. Ovakvu analizu moguće je provesti čak i kada su poruke
kriptirane i nije ih moguće dekriptirati. Općenito vrijedi pravilo da je iz većeg broja
analiziranih poruka moguće dobiti više informacija.

11
 7. Sigurnosni elementi RFID tehnologije

Kako bi se uklonile ranjivosti RFID tehnologije i spriječili napadi na njih moguće je

primijeniti sljedeće sigurnosne elemente:

• samouništenje,

• Faradayev kavez,

• aktivno ometanje,

• blokirajući transponder,

• potrošačka prava,

• klasična kriptografija,

• hash funkcije,

• PRF autorizacija,

• TBP autorizacija,

• HB autorizacija i

• metode koje ne koriste enkipciju.

7.1 Samouništenje

Svaki RFID transponder s ovom mogućnošću ima jedinstvenu šifru koja se programira
tijekom procesa proizvodnje. Transponder koji primi poruku s tačnom šifrom automatski i
nepovratno se deaktivira. Primjer upotrebe ovog mehanizma je onesposobljavanje
transpondera kojima su označeni proizvodi na izlasku kupca iz trgovine čime se onemogućuje
njegovo daljnje praćenje. Ovaj pristup ima i neka ozbiljna ograničenja. Onemogućavanje
transpondera nakon izlaska iz trgovine sprječava njihovu kasniju legalnu upotrebu od strane
kupca, npr. kod “pametnih“ hladnjaka i ormara ili kod mikrovalnih pećnica koje upute za
pripremu hrane čitaju iz transpondera. Time je ujedno uklonjena mogućnost recikliranja –

12
ponovne upotrebe transpondera. Postavlja se i pitanje vraćanja proizvoda u slučaju
nezadovoljstva kupca.

7.2. Faradayev kavez

Zaštitu privatnosti RFID transpondera moguće je postići i njihovim izoliranjem od vanjskih

elektromagnetskih utjecaja. To je moguće učiniti pomoću tzv. Faradayevog kaveza,
spremnika građenog od metalne mreže ili folije koji blokira radio signale određenih
frekvencija.

7.3. Aktivno ometanje

Aktivno ometanje predstavlja alternativu zaštite privatnosti pomoću Faradayevog kaveza.

Postiže se pomoću uređaja koji odašilje radio signale na taj način da u potpunosti onemogući
radio komunikaciju i time onemogućuje rad RFID čitača. Ovakvo ometanje može biti
ilegalno, posebno ako se radi o snažnom i neselektivnom ometanju velikog dometa.

7.4. Blokirajući transponder

Blokirajući transponder je pasivni RFID transponder koji može simulirati veliki broj običnih
transpondera istovremeno. Takvim djelovanjem blokirajući transponder onemogućuje rad
RFID čitača. Moguće je simulirati velik broj raznorodnih transpondera ili ograničiti blokiranje
simuliranjem odabranog podskupa transpondera, npr. onih određenog proizvođača, te tako
prikrivanjem stvarnog stanja zaštiti privatnost sustava. Moguće su i zloupotrebe ovakvih
transpondera. Univerzalni blokirajući transponder je po samoj svojoj prirodi zlonamjeran jer
blokira sve RFID sustave u dometu pa može biti iskorišten za izvođenje napada
uskraćivanjem usluga. Selektivni zlonamjerno podešen blokirajući transponder može
sofisticiranim simuliranjem određene distribucije transpondera izbjeći detekciju.

7.5. Potrošačka prava

Poznavanje i poštivanje prava potrošača, korisnika predmeta označenih RFID transponderima,

uvelike može pridonijeti sigurnosti ovih sustava i smanjiti opasnost od zlouporabe. Simson
Garfinkel osmislio je listu prava 'Bill of Rights' prema kojoj korisnici RFID sustava i kupci
artikala označenih transponderima imaju pravo:

13
1. znati sadrži li kupljeni artikl RFID transponder,

2. uklanjanja, deaktiviranja ili uništavanja transpondera nakon kupnje proizvoda,

3. odabira alternative: korisnici ne smiju izgubiti prava, kao što su npr. pravo na vraćanje
proizvoda ili pravo na putovanje određenom cestom, ako se odluče na neku od alternativa
RFID sustavima ili ako odluče deaktivirati transpondere na kupljenim proizvodima,

4. znati koje informacije su pohranjene u RFID transponderima i u slučaju njihove netočnosti

potrebno je osigurati način njihova ispravljanja ili nadopunjavanja,

5. znati kada, gdje i zašto se RFID transponderi očitavaju.

7.6. Klasična kriptografija

Klasične kriptografske metode moguće je primijeniti i kod RFID sustava. Korištenjem

transpondera s mogućnošću višestrukog programiranja moguće je kriptirati identifikacijsku
oznaku transpondera što uz učestao mijenjanje kriptografskog ključa onemogućuje njegovo
praćenje. Postoje implementacije autorizacijskih algoritama sa simetričnom enkripcijom te s
enkripcijom s javnim ključem.

7.7. Hash funkcije

Često se sigurnost RFID sustava pokušava ostvariti različitim primjenama hash funkcija.

1. Hash zaključavanje je sigurnosni sustav kod kojega svaki transponder posjeduje

jedinstvenu oznaku, tzv. metalID. Dok je zaključan transponder odašilje samo svoju metalID
oznaku i čeka da mu čitač na nju odgovori ključem k (metalID = hash(k)). Ključevi su
pohranjeni u bazi podataka na računalu povezanom s čitačem.

2. Nasumično hash zaključavanje je proširenje prethodno opisanog sustava čiji je glavni

nedostatak to što omogućuje neovlašteno praćenje transpondera. Ono podrazumijeva učestale
i nepredvidljive promjene metalID oznaka. Kako bi ih se zaštitilo ovom metodom
transponderi moraju imati hash funkciju i generator pseudo-slučajnih brojeva.

3. Hash-Chain metoda koristi dvije ili više hash funkcija ugrađene u transponder za
onemogućavanje fizičkih napada na transpondere.

14
7.8. PRF autorizacija

PRF autorizacija omogućuje međusobnu autorizaciju čitača i transpondera uz osiguranu

zaštitu privatnosti transpondera koji sudjeluje u procesu. Ovaj protokol koristi dijeljeni ključ i
PRF (eng. Pseudo Random Function) za osiguravanje poruka razmijenjenih između
transpondera i čitača.

7.9. TBP autorizacija

TBP (eng. Tree-Based Private) autorizacija uklanja opterećenje poslužitelja koje se javlja kod
metoda temeljenih na hash funkcijama i koje je proporcionalno broju transpondera.

7.10. HB+ autorizacija

HB+ autorizacija nadogradnja je HB protokola, nazvanom po tvorcima (Hopper i Blum). HB+

protokol koristi simetričan kriptografski ključ, a jednostavnost ga čini primjenjivim i na
jeftinim transponderima. Pruža zaštitu od aktivnog i pasivnog prisluškivanja.

7.11. Metode koje ne koriste enkripciju

Metode zaštite RFID sustava koje ne koriste enkripciju obuhvaćaju cijeli niz izrazito
jednostavnih autorizacijskih algoritama koji se temelje na odgovaranju na upite (eng.
challenge-response). Jedan od pristupa je i pohranjivanje jedinstvene liste znakova na svakom
transponderu. Na svaki upit transponder odgovara sljedećim znakom s liste te se na temelju
takvog niza provodi njegova identifikacija.

15
 8. Zaključak

RFID tagovi obezbjeđuju mehanizam za identifikaciju udaljenih predmeta, sa mnogo manje

zahtjeva za orijentisanjem predmeta ka čitaču od bar koda. RFID čitač može da „vidi“ kroz
predmet, čak iako je tag okrenut na suprotnu stranu. Pored toga, i za razliku od bar kod
naljepnicena koju ne može da se doda informacija pošto je ona odštampana, neke vrste RFID
tagova omogućavaju pisanje ili izmjenu podataka više puta. Još jedna od velikih prednosti
RFID tehnologije u odnosu na postojeći Track&Trace sistem zasnovan na bar kod tehnologiji
kod korišćenja u poštanskom saobraćaju, je mogućnost istovremenog očitavanja većeg broja
tagova sa pošiljaka, dok je kod bar koda potrebno određeno vrijeme za očitavanje svake
pošiljke ponaosob. Uglavnim poštanskim centrima postojeća RFID oprema se može iskoristiti
i od strane naše poštanske uprave umjesto da se koristi samo za praćenje i kontrolu tokova
pošiljaka vezanih za međunarodni poštanski saobraćaj. Podaci koji bi se pratili mogu biti
velikog obima zbog upotrebljenih RFID tagova koji u odnosu na bar kodove mogu sadržati
mnogo veću količinu relevantnih podataka. Način funkcionisanja RFID tehnologije je takav
da se podaci mogu dobiti u realnom vremenu i na taj način pravovremeno reagovati. Osim
kontrolnih, mogu se vršiti i korektivne aktivnosti u cilju poštovanja rokova prijenosa i
pouzdanosti pružanja poštanske usluge čime se direktno povećava kvalitet pružene poštanske
usluge. S obzirom da se, kod nas, već koristi bar-kod tehnologija a RFID tehnologija je
dijelom implementirana tj. postoje RFID čitač i koji se koriste za potrebe sistema AMQM,
najbolje rješenje trenutno je koristiti ih komplementarno tj. iskoristiti ono što već postoji i
kombinovati te dvije tehnologije u cilju prikupljanja podataka za analizu rukovođenja javnom
poštanskom mrežom.

16
 9. Literatura

- V. Radojičić “Prognoziranje u telekomunikacijama”, Saobraćajni fakultet, Beograd, 2003

- M. Kujačić “Poštanski saobraćaj”, Fakultet tehničkih nauka, Novi Sad, 2005

- V. Čilerdžić “Razvoj modela za određivanje elastičnosti tražnje u poštanskim i

telekomunikacionim servisima”, Beograd, 2010

- J.Matijević, “Prognoziranje tražnje za posebnim, post-exspress i paketskim uslugama u pošti

31320 Beograd, 2011

Internet :

- www.wikipedija.com

17
 Sadržaj

1. Uvod .................................................................................................................................... 2
2. RFID tehnologija – Razvoj ................................................................................................. 3
3. Rad sistema , osnovni elementi i frekvencije ..................................................................... 4
4. Memorija transpondera ....................................................................................................... 8
5. Trenutne i buduće primjene RFID tehnologije ................................................................... 8
6. Ranjivosti RFID tehnologije ............................................................................................. 10
7. Sigurnosni elementi RFID tehnologije ............................................................................. 12
7.1 Samouništenje ............................................................................................................ 12
7.2. Faradayev kavez ............................................................................................................ 13
7.3. Aktivno ometanje .......................................................................................................... 13
7.4. Blokirajući transponder ................................................................................................. 13
7.5. Potrošačka prava ........................................................................................................... 13
7.6. Klasična kriptografija .................................................................................................... 14
7.7. Hash funkcije................................................................................................................. 14
7.8. PRF autorizacija ............................................................................................................ 15
7.9. TBP autorizacija ............................................................................................................ 15
7.10. HB+ autorizacija ......................................................................................................... 15
7.11. Metode koje ne koriste enkripciju ............................................................................... 15
8. Zaključak .............................................................................................................................. 16
9. Literatura .............................................................................................................................. 17

18
19