JU MSŠ ''Doboj Istok''

SEMINARSKI RAD

Predmet:

RASVJETNA INSTALACIJA STANA

Učenik:

Buljić Almedin

Profesor:

Mešić Mustafa

Velika Brijesnica, april 2020.

UVOD

Historija električne rasvjete

Početak električne rasvjete označila je primjena Voltina luka, no počela se širiti tek s izumom
električne žarulje (J. W. Swan, 1860., T. A Edison, 1879.), a osobito nakon
primjene volframne niti u izumima zagrebačkoga prof. F. Hanamana između 1903. i 1912. U
javnome je prostoru prva elektrolučna rasvjeta postavljena u kazalištu u Parizu (1846.),
slijedila je primjena na svjetionicima u francuskoj luci Le Havre (1863.), demonstracija na
elektrotehničkim izložbama u Parizu (1881.) i Beču (1883.) i tako dalje. Rasvjeta je,
uz elektromotorni pogon, bila glavno područje primjene elektrifikacije nakon izgradnje
prvih elektrana istosmjerne struje za javnu uporabu (Edison, u New Yorku 1882.) i prve
elektrane izmjenične struje (Nikola Tesla, na slapovima Niagare 1894.).

Električna rasvjeta  je primjena svjetlosti dobivene uz pomoć električne

struje. U žaruljama svjetlost nastaje zračenjem užarenoga tijela, a potrebna se temperatura
postiže prolaskom električne struje kroz tijelo s dovoljnim električnim otporom. Tako rade
obična žarulja sa žarnom niti i halogena žarulja.

Električni svjetlosni izvor, reflektor i armatura glavni su dijelovi električne svjetiljke,

shvaćene u širem smislu kao rasvjetno tijelo. Zadatak je reflektora i armature da na pogodan
način razdijele svjetlosni tok, da spriječe ili bar smanje bliještanje i da zaštite svjetlosni izvor
od vjetra, kiše i prašine, a okolinu od prekomjerna zagrijavanja. Reflektor usmjeruje svjetlost
i povećava svjetlosnu jakost u određenome smjeru, ali ne može povećati ukupan svjetlosni
tok. Osim pojačanja (omjera najveće i srednje svjetlosne jakosti), važni su i podatci o smjeru
u kojem reflektor daje najveću svjetlosnu jakost (to jest kut što ga čini taj smjer s okomicom),
o zaštiti od bliještanja, o mogućnosti odbijanja svjetlosti i tako dalje. Za svjetiljke se često
daju fotometrijske krivulje s podatcima o svjetlosnoj jakosti u određenom smjeru. Električna
svjetiljka može davati izravnu, pretežno izravnu, poluizravnu i neizravnu rasvjetu. Svjetiljka
za izravnu rasvjetu osvjetljuje samo prostor na koji je usmjerena. Ona može svijetliti prema
dubini i u širinu, a svjetlost se može po potrebi i raspršiti difuzorom. Kod pretežno izravne
rasvjete unutrašnji reflektor i opalno zvono svjetiljke usmjeruju veći dio svjetlosti obično
prema donjem, a manji prema gornjem poluprostoru, gdje se odbija od stropa, koji treba biti
svijetle boje. Svjetiljka za poluizravnu rasvjetu veći dio svjetlosti usmjeruje obično prema
gore, gdje se svjetlost odbija od stropa i zidova, a samo se njezin mali dio, jako raspršeno,
upućuje prema dolje. Svjetiljka za neizravnu rasvjetu daje svjetlost koja ne bliješti, pa
predmeti ne bacaju sjenu.
Vrste rasvjeta:
- rasvjeta prostorija
- vanjska rasvjeta
- sigurnosna rasvjeta

Rasvjeta prostorija

Savremena električna rasvjeta prostorija upotrebljava svjetiljke sa žaruljama i s

fluorescentnim cijevima. Rasvjeta žaruljama daje oštrije sjene, zahtijeva veće osvjetljenje i
ima kao posljedicu veću nejednolikost. Pri rasvjeti fluorescentnim cijevima treba uzeti u obzir
i boju svjetlosti upotrijebljene cijevi. Kombinirana rasvjeta fluorescentnim cijevima i
žaruljama, običnima ili halogenima, danas je vrlo raširena i njome se raspršena, difuzna
rasvjeta fluorescentnim cijevima, s premalim udjelom crvene boje, nadopunjuje izravnom
rasvjetom žaruljama.

Vanjska rasvjeta

Kao svjetlosni izvori za vanjsku rasvjetu upotrebljavaju se živine i natrijske svjetiljke,

te halogene žarulje. Svjetiljke za osvjetljivanje prometnica i gradskih ulica postavljaju se
na stupove, ponegdje i na pročelja zgrada, a rjeđe se vješaju na nategnuta užeta. Za svjetiljke s
malim kutom zračenja prema okomici razmak stupova treba biti manji kako bi se postigla
propisana jednolikost rasvjete. Za svjetiljke s velikim kutom zračenja razmak može biti i veći,
što je jeftinije, ali je jače i bliještanje. Trgovi i športska igrališta osvjetljuju se svjetiljkama na
visokim stupovima. Pritom se nastoji da stupova bude što manje, s jednim ili više snažnih
izvora svjetlosti, koji pokrivaju što veću površinu. Za vanjsku rasvjetu javnih zgrada te
povijesnih, kulturnih i turističkih znamenitosti i objekata služe reflektori koji i izravno
usmjeruju snop svjetlosti na određeno mjesto.

Sigurnosna rasvjeta

Sigurnosna rasvjeta optičko je upozorenje na postojanje ili pojavu neke opasnosti na radnome
mjestu, pri ulasku u zatrovane prostorije, a primjenjuje se i kada nestane normalne rasvjete,
kod havarija i slično; također, rasvjeta koja zbog specifičnih uvjeta primjene osigurava zaštitu
od neželjenih posljedica (na primjer električna rasvjeta u takozvanoj S-izvedbi, to jest s
potpunom izolacijom rasvjetnih tijela i vodiča od okoline).
Električne instalacije se izvode u stambenim objektima, poslovnim prostorima, industriji,
poljoprivrednim dobrima, gradilištima itd.

Postoje sljedeće vrste instalacija:

-elektroenergetske

- gromobranske

- telekomunikacione

-signalne

Elektroenegetske instalacije se izvode kako bi se osiguralo napajanje potrošača električnom

energijom. Gromobranska instalacija se postavlja u cilju zaštite ljudi i objekata od štetnog
djelovanja atmosferskog električnog pražnjenja.

Slika 1. Izvedba kućnih električnih instalacija

ZAHTJEVI ZA DOBRU RASVJETU:

Dovoljna rasvjijetljenost E u luxima daje nazivnu rasvjetljenost koju treba održati kao srednju
vrijednost u prostoriji. Ona se odnosi na srednje stanje starenja prostorija i mjeri se 0,85m od
poda. Nazivnu rasvjetljenost treba povećati za 1 u uvjetima otežanih zadataka (boja, kontrast,
brzina rada, prostorija bez prozora, stariji ljudi). U prostorija gdje se trajno zadržavaju ljudi ne
smije biti manje od 120 lx. U tablici su dane nazivne rasvjetljenosti.

Pri tome se zahtjevi detaljnije definiraju:

Vrlo mali: sporedne i podrumske prostorije, skladišta ambalaže, hodnici, garderobe, toalete,
kinodvorane, stubišta

Mali: glavni prolazi i glavni hodnici, garaže, zahodi, kotlovnice, kuponice, dnevni boravak,
blagovaonice, čekaonice.

Srednji 250lx: uredski rad bez velikih vidnih zahtjeva, arhive, blagajne, dvorane za sjednice,
strojarnice, učionice, biblioteke, zbornice, čitaonice, muzeji, restorani, kuhinje, dnevne sobe

Srednji 500lx: laboratorijski rad, kontrola robe, radovi na strojevima, fina montaža, komandne
prostorije, normalniji uredski rad (knjigovodstvo, obrada podataka), ordinacije, ljekarne,
previjališta, hotelske kuhinje, u stambenoj gradnji: mjesta za čitanje, iznad ogledala i kreveta

Veliki: tehničko crtanje, velike zajedničke uredske prostorije, dvorane za operacije i

obdukcije, obrada stakla, fini alatničarski radovi

Vrlo veliki: montaža elektroničkih sklopova, graviranje, kontrola boja kod višebojnog tiska,

Izvanredno veliki: izrada preciznih mjernih instrumenata, zlatarstvo.

Proračun električnog osvjetljenja vrši se prema formuli:

A
 k ∙ E ∙
❑

Gdje je:

k – koeficijent za starenje i zaprašivanje rasvjetnih tijela.

Uzima se da je 1,25 kod normalnog starenja i zaprašivanja, a kod pojačanih uvjeta treba
faktor podići ma 1,5 ili 1,8

η – korisnost; predstavlja gubitke od izvora do radne površine

E – nazvina rasvjetljenost iz tablice

A – površina prostorije
❑
Broj svjetiljki za potrebno osvjetljenje dobije se iz izraza   s

Gdje je Φs osvjetljenje pojedine svjetiljke i dobije se iz kataloga proizvođača.

LITERATURA:

1.https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Elektri%C4%8Dna_rasvjeta?
fbclid=IwAR209THUBSwkNfQIWgZLcadMpay5PkKNEgEqEci2g40KeiFinbQfSE0l3Xc

2.https://www.gromobrani.co.rs/file/798f8ELEKTRI%C4%8CNE%20INSTALACIJE%20I
%20RASVJETA.pdf