JU MSŠ „Teočak“ Teočak Školska 2018/2019 g.

MATURSKI RAD
Tema: Proračun električnog
osvjetljenja ulice

Mentor: . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
dipl.ing.el. Jusić Izet

Teočak, Juni 2019. godine Učenik: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

 Čajlaković Džemil

Sadržaj

1. Zadatak maturskog rada............................................................................................3

2. Električno osvjetljenje ( osnovni pojmovi )...............................................................4
3. Električni izvori svjetlosti..........................................................................................6
4. Vrste osvjetljenja, svjetiljke i reflektori...................................................................10
4.1. Svjetiljke i reflektori................................................................................................12
5. Ravnomjernost osvjetljenja, broj i raspored svjetiljki.............................................12
5.1. Intenzitet svjetlosti...................................................................................................14
6. Efikasnost osvjetljenja.............................................................................................14
6.1. Svjetiljke za javnu rasvjetu......................................................................................15
7. Proračun električnog osvjetljenja otvorenog prostora.............................................15
8. Primjer proračuna električnog osvjetljenja otvorenog prostora (ulice)...................17
8.1. Kalkulacija cijene koštanja rasvjete.........................................................................21
9. Zaključak.................................................................................................................23
10. Korištena literatura..................................................................................................24
11. Mišljenje mentora o radu.........................................................................................25

2
 1. Zadatak maturskog rada

Zadatak ovog maturskog rada je izvršiti proračun električnog osvjetljenja ulice dužine 150 metara (m),
širine 8 metara (m). Svjetiljke trebaju da se postave na čelične stubove visine 10 metara (m).
Ove svjetliljke treba postaviti sredinom ulice, a ta ulica je prava (ravna).

Slika 1. Blok shema ulice (tlocrt)

Svrha proračuna rasvjete jeste da se na osnovu poznatih podataka,odnosno karakteristika datog prostora (dužina,
širina, visina, namjena. itd.) utvrdi vrijednost osvijetljenja koje se treba ostvariti na tom prostoru.
Takođe je potrebno odrediti izvor svjetlosti, tip osvjetljenja i svjetiljke. Na osnovu toga se vrši proračun broja i
snage sijelica,određuje se prostorna raspodjela i tip svjetiljki.

Slika 2. Blok shema ulice (nacrt)

3
U principu gledano,električno osvjetljenje treba da služi da pruži potrebnu osvjetljenost da dobro osvjetli
predmete.U ovom maturskom radu je potrebno prije rješenja zadataka obraditi osnovne pojmove o svjetlosti,
posebno obraditi sijalice odabrane za rješenje zadatka ovog maturskog rada,vrste osvjetljenja
i svjetiljki kao i parametre potrebne za proračun zadatka i još naravno kalkulaciju koštanja rasvjete.

2. Električno osvjetljenje ( osnovni pojmovi )

SVJETLOST je elktromagnetno zračenje koje nadražuje ljudsko oko i time izaziva u organizmu osjet vida
i dozivljaj boje.
Ustanovljeno je da izvori svjetlosti zrače, pored vidljivih, i druge elektromagnetske talase takvih talasnih
dužina koji su za čovjeka nevidljivi. Većina svjetlosnih izvora (kao i sunce), pored vidljivog svjetlosnog
zračenja, emitira i nevidljivo infracrveno i ultraljubičasto zračenje.
Prema elektromagnetskoj i kvantnoj teoriji svjetlosni zraci su ustvari elektromagnetni talasi, talasne
dužine od 380 nm do 760 nm (1 m= 1 000 000 000 nm).

Sunčeva svjetlost je bijele boje, a to je složena svjetlost sastavljena iz više elektromagnetskih talasa
različite talasne dužine. Koristeći se staklenom prizmom Isak Njutn je prvi razložio bijelu svjetlost na
sastavne osnovne boje, tako što je tanki snop svjetlosti propustio kroz staklenu prizmu. Zbog različitog
indeksa prelamanja svjetlosti pojedinih talasnih dužina, koje obrazuju bijelu sunčevu svjetlost, javlja se na
zastoru iza prizme spektar od 7 osnovnih boja: crvena, narandžasta, žuta, zelena, plava, modra, ljubičasta,
a koje se mogu uočiti u dugi. Frekvencija svjetlosti tj. talasna dužina, pri prolazu iz jednu u drugu sredinu
(vazduh-staklo) se nemijenja. Brzina svjetlosnih talasa u vakuumu je ista za sve talasne dužine. U drugim
sredinama je brzina svjetlosnih talasa veća za talase veće talasne dužine (Ccr > Cij) pa će i indeks

prelamanja crvene svjetlosti kroz staklenu prizmu biti manje nego za ljubičastu svjetlost.

Od izvora svjetlosti elektromagnetski talasi se kreću pravolinijski sve dok ne naiđu na neku prepreku, a to
može biti svaki predmet u prirodi. Svaka materija na drugačiji način odbija (reflektuje), upija (apsorbuje)
ili propušta (transmituje) svjetosne zrake. Do ljudskog oka dopiru samo odbijeni svjetlosni talasi od
predmeta i mi smo na osnovu toga u mogućnosti da vidimo te predmete i da im odredimo boju.
Oblik predmeta se formira na osnovu odbijenih talasa a utisak boje predmeta zavisi od talasne dužine
odbijenih zraka.

Da se sada vratimo na nevidjivo infracrveno i ultraljubičasto zračenje jer su to zračenja koja se nastavljaju
na područje vidljivog dijela spektra sa obije strane.

4
Infracrveno zračenje je talasne dužine 780 nm - 10 μm, i ono zagrijava tijela u koja se apsorbira.
Infracrveni talasi sa sunca zagrijavaju zemlju i vazduh, infra-grijalice, zagrijavaju sobe, pećnice, lakirnice
i sl. Znači proizvode se i izvori nevidljivog zračenja koje služi za zagrijavanje kao što su kvarcne
svjetiljke i infra-grijalice.

Ultraljubičasto zračenje je talasne dužine 10 nm - 380 nm, i ima jako fotohemijsko djelovanje na tkivo
živih bića (pigmentira čovječiju kožu). Upotrebljava se u štamparstvu, fotografiji, tekstilnoj i sanitarnoj
tehnici, medicini i sl. Na ultra ljubičastom zračenju se zasniva i rad nekih izvora vidljivog svjetla:
flourescentnih cijevi i živinih sijalica.

Čovjek može vidjeti predmeta koji ga okružuju samo ako su ti predmeti osvijetljeni. To znači da u blizini
predmeta mora postajati izvor svjetlosti. Sunce je prirodni izvor svjetlosti, a za električno osvjetljenje
bitniji električni vještački izvori svjetlosti sa kojima se vrši osvjetjenje predmeta kako bi ih čovječije oko
moglo vidjeti.
Vještački izvori ostvaruju svjetlost zagrijavanjem volframove spirale (žarulje) do visoke temperature, ili
ostvaruju svjetlost izbijanjem u plinu (sijalice, cijevi).
FOTOMETRIJA je dio optike koja proračunava mjerenje energije koju nose svjetlosni talasi, kao i mjerenje
veličina koje su na razne načine vezane s tom energetskom karakteristikom. Za karakterisanje intenziteta
svjetlosti uzima se u obzir i njegova osobina da izaziva osjet vida i doživljaj boje. KANDELA je osnovna
jedinica za mjerenje jačine svjetlosti koja je uvedena 1948. godine.
FLUKS (Ф) ili tok svjetlosne energije kroz neku površinu predstavlja energiju koja u jedinici vremena
prenesu svjetlosni elektromagnetni talasi kroz tu površinu. Ф= dW/dt
Jedinica za svjetlosni fluks je LUMEN (lm). Lumen je svejtlosni fluks koji emituje izotopni izvor
svjetlosne jačine 1 cd u prostorni ugao od jednog steradijana.
Jačina svjetlosnog izvora u datom pravcu predstavlja odnos svjetlosnog fluksa i prostornog ugla u kome
se taj svjetlosni fluks prostire.

I= dФ/dΩ
dΩ

Slika 3. Svjetlosni fluks prostornog ugla

5
Svjetlosna jačina jednog izvora svjetlosti mijenja se sa posmatranim pravcem. Veoma su rijetki svjetlosni
izvori kod kojih je svjetlosna jačina u svim pravcima ista. Takvi izvori se zovu Izotopni izvori i to je izvor
koji emituje na sve strane ravnomjerno. Prirodni izotopni izvor je sunce, a vještački izotopni izvor bile bi
svjetleće kugle.
KANDELA je jačina svjetlosti u datom pravcu izvora koji emituje monohromatsko zračenje frekvencije
5,4 * 1014 Hz i čija je energetska jačina u tom pravcu 1/683 W po steradijanu.
Osvijetljenost površine prestavlja odnos između svjetlosnog fluksa i površine na koju taj svjetlosni fluks
pada. Jedinica za osvjetljenje je LUKS (lx). Luks je osvjetljenost koja se dobije ako se svjetlosni fluks od 1
lm ravnomjerno rasporedi na površinu od 1m2 .

Slika 4. Određivanje osvijetljenosti u pojedim tačkama

3. Električni izvori svjetlosti

Za osvjetljenje prostorija i otvorenih prostora upotrebljavaju se sledeci izvori električne svjetlosti: žarulje,
fluorescentne cijevi, živine sijalice, natijumove sijalice, i metalhalogene sijalice. Takođe jedan od glavnih
i osnovnih izvora svjetlosti tj. prirodni izvor svjetlosti je Sunce.

 Žarulje (sijalice)
Električna žarulja je jednostavan uređaj za pretvaranje električne energije u svjetlost. Radi na principu
zagrijavanja tanke volframove niti. Zbog visoke temperature zrači posebno u infracrvenom području i
dijelom vidljivo svjetlo. Naziv električna žarulja odnosi se na rasvjetna tijela različitih oblika i dimenzija
koja sadržavaju tzv. žarnu nit unutar staklenog kućišta sa zrakopraznim prostorom. Protjecanjem
električne struje, žarna nit se zagrije do visokog usijanja i zrači energiju u obliku vidljive svjetlosti i

6
toplinskog zračenja. Žarna nit se mora nalaziti u zrakopraznom prostoru kako ne bi došlo do njezina
izgaranja. Električna žarulja sa žarnom niti predstavlja za električni izvor čisto radno opterećenje. Žarulja
nazivne snage 100 W ima otpor od oko 144 Ω u radu, ali samo oko 9,5 Ω na sobnoj temperaturi izvan
pogona. Svako uključenje na izvor napajanja predstavlja za žarulju svojevrstan “električni udar” jer
žarulja u trenutku uključenja troši oko 15 puta više snage u odnosu na kontinuirani rad.
Naime, žarne niti, na primjer od volframa, zrače velikim dijelom u infracrvenom spektru kada su zagrijane
na temperaturu gdje je nit još mehanički postojana, tj. na oko 3400 °C, gdje oko 90% energije zračenja
odlazi na toplinu, a svega 10% je zračenje unutar vidljivog spektra svjetlosti.

Snaga Mrežni Svjetlosni Trajnost

Žarulje (W) napon (V) Fluks (lm) Podnožje (sati)
25 220-230 230 E-27 1000
60 220-230 730 E-27 1000
100 220-230 1380 E-27 1000

Tabela 1. Podaci o standardnim žaruljama

 Fluorescentne cijevi
Fluorescentna cijev je svjetlosni izvor u kojem se vidljiva svjetlost dobiva na fluorescentnom sloju
pobuđenim ultraljubičastim zračenjem koje nastaje električnim izbojem u smjesi živine pare i plemenitih
plinova. U odnosu na običnu žarulju odlikuje je veći stupanj pretvaranja električne energije u svjetlost i
duži životni vijek. Na električnu mrežu se spaja preko predspojne naprave - najčešće je to prigušnica, iako
se sve više koriste i elektroničke predspojne naprave kojima se zbog rada na višoj frekvenciji izbjegava
neugodno titranje, a povećava se i korisnost. Često se krivo naziva neonska cijev, što je korektan naziv
samo za cijevi bez žive i fluorescentnog sloja. Uobičajeni naziv za kompaktnu izvedbu sa integriranom
elektroničkom predspojnom napravom i E27 podnožjem je štedna žarulja.
Kada se svjetiljka upali, električna snaga zagrijava katodu dovoljno da izbaci elektrone. Ti elektroni
sudaraju se s atomima plemenitih plinova, koji se joniziraju, unutar žarne niti unutar cijevi, da bi se tako
stvorila plazma postupkom udarne jonizacije. Kao rezultat nastaje jonska lavina, čime provodljivost
plemenitog plina naglo raste, dopuštajući da više električne struje teče kroz svjetiljku. Osnovni način kako
se električna energija pretvara u svjetlosnu energiju kod fluorescentnih svjetiljki, zasniva se na
neelastičnom sudaranju elektrona. Ulazni elektroni sa katode sudaraju se sa atomima žive u plinu. Ako
slobodni elektron ima dovoljnu kinetičku energiju, onda on prenosi tu energiju na elektrone u vanjskoj
orbiti atoma, uzrokujući da on skoči privremeno na viši energetski nivo. Fluorescentna svjetiljka sadrži
plin koji ima pare žive i argona, ksenona, neona ili kriptona pod malim pritiskom. Pritisak unutar cijevi je
oko 0,3% atmosferskog tlaka zraka. Unutrašnja površina cijevi je prevučena fluorescentnim (a često i
fosforescentnim) premazom, koji se izrađuje od mješavine različitih metalnih soli i soli rijetkih zemalja.

7
Lukovica elektrode je obično napravljena od zavojite niti volframa i naziva se katoda, jer joj je
prvenstvena uloga izbacivanje elektrona. Zbog toga, katoda je obično prevučena s mješavinom barija,
stroncija i kalcijevog oksida, da bi imala nisku termoelektronsku temperaturu.

A- Fluorescentna cijev
B- Izvor napajanja( +220 V)
C- Starter
D- Prekidač(bimetalni termostat)
E- Kondenzator
F- Žarna nit
G- Prigušnica

Slika 5. Princip priključenja fluorescentne cijevi u mrežu

 Živine sijalice
Visokotlačne živine sijalice se sastoje od onutarnje kvarcne cijevi (žižak), koja je ispunjena argonom
(osnovno punjenje) i tačno određenom količinom žive u obliku kapljica (karakteristično punjenje) Ova
mala kvarcna cijev smještena je u unutrašnjost većeg staklenog balona iz kojeg je izvučen vazduh i koji je
s unutrašnje strane presvučen fluorescentnim slojem. Veći stakleni balon ispunjen je argonom i azotom
pod pritiskom. Zadatak vanjskog balona je postizanjepravilne toplinska ravnoteže, i da štiti žižak od
vanjskih uticaja. Kad se živina sijalica priključi na mrežni napon od 230 V dolazi najprije do tinjavog
izbijanja kroz osnovno punjenje (argon) između glavne i pomoćne elektrode. Usljed ovog izbijanja
proteče struja, razvija se vrlo visoka temperatura i dolazi do povećanja pritiska u unutranjoj kvarcnoj
cijevi. Ubrzo se tinjavoizbijanje proširi na obje glavne elktrode i cijev se pali. Zračenje nastaje zbog
sudaranja elektrona s atomima žive.
Priključenjem živine sijalice na napon prvo teče struja zagrijavanja kroz osnovno punjenje i taj proces

traje 3-5 min. Pri tome žižak se zagrije preko 200 0C, isparava živai ona postepeno postaje nosilac

pražnjenja, povećava se pritisak i temperatura u kvarcnoj cijevi dostiže do 600 0C i tek tada dolazi do
intenzivnog zračenja svjetlosti.

 Halogene žarulje
Halogene žarulje su također žarulje sa žarnom niti, i koriste princip termičkog zračenja pri generiranju
svjetla. Dodatak halogenida (brom, klor, fluor i jod) plinskom punjenju gotovo potpuno sprečava crnjenje

8
balona žarulje, čime se održava gotovo konstantan svjetlosni tok kroz cijeli vijek trajanja. Zbog toga je
moguće napraviti balon puno manjih dimenzija, s višim pritiskom plinskog
punjenja, čime se dodatno povećava iskoristivost inertnih plinova u punjenju – Kriptona i Ksenona.
Također, moguće je žarnu nit zagrijati na puno višu temperaturu, čime se podiže svjetlosna iskoristivost
(ovo nije bilo moguće kod standardne žarulje zbog pojačanog isparavanja Volframa pri višim
temperaturama). Glavna karakteristika halogenih žarulja je halogeni kružni proces.
Volfram koji isparava sa žarne niti odlazi prema stjenci balona, gdje se pri temperaturi < 1400 K spaja s
halogenidima. Termičko strujanje odvodi ovaj spoj bliže prema žarnoj niti, gdje se pri temperaturi > 1400
K razgrađuje, a atom Wolframa se ponovno vraća na žarnu nit. Pri tome on ne dolazi na staro mjesto, tako
da ipak dolazi do pucanja žarne niti na kraju vijeka trajanja. Pri ovom procesu temperatura žarne niti
doseže 3.000 K, a stakla i do 250ºC. Zbog toga se mora koristiti balon od kvarcnog stakla, koje je
specijalno dotirano tako da ujedno i zadržava štetno UV zračenje. Temperatura na površini kvarcne cijevi

za vrijeme rada je 600-700 0C, i zato se ova žarulja postavlja u specijalni reflektor. Svjetlosna iskoristivost
ovih žarulja je 22lm/W. Ove žarulje se mogu koristiti :

a) Za direktno osvjetljenje otvorenih prostora ;

b) Sobne halogene žarulje za indirektno osvjetljenje unutarnjih prostora.

Napomena: Pri zamjeni ovih žarulja stakleni balon nee dirati prstima, jer na površini balona ostaje tanak
sloj masnoće, vremenom sagori i tada može doci do prsnuća žarulje!

Snaga halogene Napon Svjetlosni Dimenzije

žarulje (W) (V) fluks (lm) d L Trajnost
(mm) (mm)
150 220-230 2400 11 117,6 2000
300 220-230 5100 11 117,6 2000
500 220-230 9500 11 117,6 2000
750 220-230 16500 12 189,1 2000
1000 220-230 22000 12 254,1 2000
2000 220-230 44000 12 332 2000

Tabela 2. Halogene žarulje sa žarnom niti za opštu upotrebu (odstupanje +/- 15%)

9
 4. Vrste osvjetljenja, svjetiljke i reflektori

Prema načinu upućivanja svjetlosnog fluksa sa svjetiljke na radnu površinu, razlikujemo 5 vrsta
osvjetljenja: - Direktno,
- Poludirektno,
- Mješovito,
- Poluindirektno i
- Indirektno.

Prostorija Preporučena osvjetljenost E(lx)

Ulica, parkiračište 10
Podrum, hodnik, WC 60
Sobe u stanu, čekaonice 120
Kancelarije, učionice, fabrike 250
Laboratorije 500
Operacione sale 20 000

Tabela 3. Zahtjev osvijetljenosti nekih prostora

Direktno osvjetljenje je najekonomičnije, ali ravnomjernost osvjetljenja je vrlo mala. Optimalan odnos
ekonomičnosti i ravnomjernosti osvjetljenja se postiže mješovitim osvjetljenjem. Svjetiljka za direktno
osvjetljenje ima oblik reflektora. Kod direkzne rasvjete svjetiljka 90-100% svjetlosnog fluksa usmjerava
direktno prema dole na radnu površinu. Direktno osvjetljenje se koristi tamo gdje treba da se predmeti
jasno ocrtavaju, a sjenke da bude oštre i uočljive. Direktna se rasvjeta koristi za osvjetljenje visokih
radionica, trgovina, sportskih terena, saobraćajnica itd.

Poludirektno osvjetljenje se dobija sa svjetiljkama od opalnog stakla sa otvorom prema dole koje 60-90%
svjetlosnog fluksa usmjeravaju prema dole a 10-40% prema gore. Glavne karakteristike ovog sistema su:
- veća količina svjetlosnog fluksa usmjerena prema stropu, pa on nije u mraku kao kod direktnog
direktnog osvjetljenja visokih prostorija;
- sjenka postoji ali nije jako izražena;
- refleksno bljeptanje glatkih površina manje smeta.
Ovo osvjetljenje se koristi za kancelarije, trgovine stambene i slične objekte.

10
Mješovito osvjetljenje je takvo osvjetljenje kod koga svjetiljke imaju približno ravnomjernu raspodjelu
svjetlosnog fluksa u svim pravcima. To se postiže svjetiljkom u obliku kugle od opalnog stakla koja 40-
60% svjetlosnog fluksa usmjerava podu, i isto toliko prema stropu.
Glavne karaktistike ovog osvjetljenja su:
- predmeti ovog osvjetljenja su osvjetljeni i direktnom i indirektnom svjetlošću;
- zidovi i strop su dobro osvjetljeni, i cijeli prostor je dobro vidljiv;
- opasnost od refleksnog blještanja svedena je na minimum.
Ovo osvjetljenje se koristi za osvjetljenje stanova, učionica, laboratorija, kancelarija, i sličnih
prostora u kojim treba ostvariti ne samo potrebne osvjetljenosti nego komfor i estetski ugođaj.

Poluindirektno osvjetljenje se ostvaruje sa svjetiljkama koje 10-40% svjetlosnog fluksa usmjeravaju

prema podu a 60-90% prema stropu. Da se svjetlosni fluks svjetiljke nebi gubi, preporučuje se da
strop bude ofarban svijetlom bojom. Ovakvo osvjetljena površina stropa reflektuje svjetlosni fluks
na radnu površinu, sjenke su meke i reljefnost nije uočljiva. Ovo osvjetljenje je preporučljivo u
prostorijama za duži boravak ljudi, dnevne sobe, biblioteke i sl.

Indirektno osvjetljenje je kada svjetiljka 90-100% svjetlosnog fluksa usmjerava prema stopu. Svjetiljke za
indirektno osvjetljenje imaju otvorusmjeren prema stropu, a strop treba da je obojen svijetlom bojom. Od
stropa se svjetlosni fluks reflektuje na radnu površinu tako da su sjenke potpuno neuočljive, i takođe nema
reflektnog blještanja. Indirekta rasvjeta je zbog malog stepena iskorištenja jako skupa. Zbog nedostatka
sjenki i direktnog osvjetljenja, ljudsko oko se ne umara i ova rasvjeta se upotrebljava u svečanim
prostorijama ( muzejima, bioskopima, pozorištima i sl. ).

Slika 6. Vrste sistema osvjetljenja

11
 4.1. Svjetiljke i reflektori

Žarulje i reflektori zrače svoj svjetlosni fluks gotovo u svim smjerovima, imaju malu površinu tako da je
bljesak veliki i neugodan za rad i nisu zaštićene od mehaničkih oštećenja, prašine, i sl. Zbog toga direktna
rasvjeta bez svetiljke ne bi bila ekonomična i ne bi odgovarala zahtjevima dobre rasvjete. Zato se sijalice i
žarulje postavljaju u svjetiljke kad služe za rasvjetu prostorija i otvorenih prostora, a u reflektore kad
njihov svjetlosni fluks treba usmjeriti samo u jednom smijeru.
Reflektori su posebne vrste svjetiljki. Konstruirani su tako da omogućavaju koncentraciju svjetlosnog
fluksa u željenom pravcu. Materijal za izradu reflektora je neproziran. Najčešće se koriste uglančani
metali, staklo i emajlirani lim. Da bi se spriječio ulazak prašine i vlage, reflektori za prašnjave i vlažne
prostorije imaju i staklenu zaštitnu poluloptu koja trba da obezbjedi zaptivanje svjetiljke.

Svjetiljkama u obiku reflektora postiže se direktno osvjetljenje radne ravni. Od oblika reflektora zavisi
kriva raspodjele svjetlosti.
Svjetiljke imaju osnovne dijelove a to su: nosač i glava. Preko nosača svjetiljka se pričvršćuje za tavanicu
ili zid, glava svjetiljke je mjesto gdje se postavlja sijalica. Oko sijalice je odsijač od čijeg oblika zavisi
pravac usmjeravanja svjetlosnog fluksa, odnosno vrste osvjetljenja. Za izradu svjetiljki koriste se
neprovidni, providni i prozirni materijali. Da bi se dobila željena karakteristika koriste se i prozirni
materijali: matirano staklo, a upotrebljavaju se i elementi od papira i tekstila. Svjetiljke sa dubokom
karakteristikom daće dobru osvijetljenost samo na horizontalnoj ravni, dok će vertikalne ravni biti slabo
osvjetljene. Svjetiljke sa širokom karakteristikom daju dobru osvijetljenost samo na vertikalnim
ravnima,dok će horizontalne ravni biti slabo osvijetljene.

5. Ravnomjernost osvjetljenja, broj i raspored svjetiljki

Velika neravnomjernost osvjetljenja u prostoriji se javlja pri direktnom osvjetljenju radne površine sa
jednom svjetiljkom u kojoj se nalazi izvor svjetlosti velike snage. U tom slučaju u prostoriji strop je taman
i ima minimalnu osvjetljenost, ispod svjetiljke osvjetljenost je maksimalna, dok u cijeloj prostoriji vlada
srednja osvjetljenost. U prostoriji sa neravnomjernim osvjetljenjem rad bi bio otežan zbog mogućnosti
pojave zbunjujućih svjetlosnih efekata. Brzinu kretanja nekog predmeta, na primjer, vrlo je teško ocijenit
pri neravnomjernom osvjetljaju, a to u radionici sa mnogo opreme i mašina u pokretu može biti opasno po
živote ljudi. Ravnomjerna osvijetljenost je vrlo značajna i u ekonomskom pogledu. Ako se poveća
osvijetljenost na jednoj manjoj površini, a izvan nje ostane neznatna osvijetljenost tada je za rad na
mjestima slabe osvijetljenosti potrebno lokalno osvjetljenje. Bolje koristiti više svjetiljki manje snage
nego jedno svjetlo velike snage.

12
Neravnomjernost rasvjete se smanjuje korištenjem većeg broja svjetiljki i postavljanjem svjetiljki za
direktnu rasvjetu što bliže stropu, a udaljavanjem od stropa svjetiljki za indirektnu rasvjetu. U principu
posmatramo, električno osvjetljenje treba da služi da pruža potrebnu osvjetljenost za rad.

Zahtjevi za dobro osvjetljenje nekog prostora su:

- ako je odgovarajuća jačina osvijetljenosti,

- ako je postignuta prostorna i vremenska ravnomjernost osvjetljenja,

- ako je namjenska vrsta osvjetljenja,

- ako je izbjegnuto zasjenjavanje (tj. Bljesak ili neke druge površine),

- ako su svjetlosni izvori odgovarajućeg spekutralnog sastava.

Ako se poveća broj svjetiljki u prostoriji neravnomjernost rasvjete se smanjuje. Isto tako neravnomjernost
rasvjete se smanjuje postavljanjem svetiljki za direktnu rasvjetu bliže stropu, a udaljavanjem od stropa
svjetiljki za indirektnu rasvjetu.

Proračunom se određuje ukupan svjetlosni fluks za jednu prostoriju, snaga i broj sijalica. Poslije toga se
pristupa određivanje broja svjetiljki. Prostorna ravnomjernost osvjetljenja može se povećati ako se u
prostoriji koristi više svjetiljki. Visina vješanja svjetiljke je udaljenost optičko središte-strop i zavisi od
tipa svjetiljke. Najekonomičnija visina radne površine je hr=0,85 m

Od rasvjete prostorija zavisi sigurnost na radu i produktivnost rada, a od rasvjete saobraćaja zavisi
sigurnost saobraćaja. U najrazvijenijim zemljama ostvaruje se osvjetljenost na radnim mjestima preko
1000 lx. U najrazvijenijim zemljama su osvjetljeni autoputevi i savremene ceste na cijeloj njihovoj dužini
pošto se ustanovilo da je broj saobraćajnih nesreća u toku noći 30% manji na osvjetljenim, nego na
neosvjetljenim cestama. Potrebna osvjetljenost otvorenih prostora se vidi iz sledeće tabele:

13
 Otvoreni prostor Osvjetljenost E(lx) Jednolikost

osvjetljenosti Emin /E

Ulice u gradovima i naseljima 10-60 50%

prema važnosti i gustoći saobraćaja

Trgovi: značajniji 30-60 50%

manje važni 15-30 30%

Autoputevi, savremene ceste 60 50%

Magistralni putevi 40-50 50%

Regionalni putevi 30 25%

Lokalni putevi 10-20 25%

Sportski tereni: tenis-trening 200 50%

tenis-natjecanje 200 66%

košarka-trening 80 33%

košarka-natjecanje 150 50%

Tabela 4. Preporuke za osvijetljenost otvorenih prostora

5.1. Intenzitet svjetlosti

Raspored vidljivih svjetlosnih radijacija jednog izvora svjetlosti nje u svim pravcima isti. Da bi se mogla
pratiti rasprostranjenost svjetosnih radijacija jednog izvora svjetlosti u različitim pravcima, uveden je
pojam svjetlosne jačine. Svjetlosna jačina I je dio svjetlosnog fluksa koji odgovara određenom
prostornom uglu. Definira se i kao količnik elementarnog svjetlosnog fluksa i elementarnog prostornog
ugla.

6. Efikasnost osvjetljenja

Sistem osvjetljenja značajno učestvuje u potrošnji električne energije, što projektant treba da ima na umu.
Unapređenjem troškova za više varijanti sistema, projektant bira sistem koji kvalitetno ispunjava

14
postavljene zadatke, a troši manje energije. Svjetlosna iskoristivost sijalice ( lm/kW ) i gustina snage
sistema značajni su faktori. Pritom projektant ugrađuje i elemente upravljanja i regulacije za prostore koji

povremeno koriste. Dobijanje efikasnog sistema osvjetljenja ne smije ići na račun efektivnog osvjetljenja,
jer se time gubi kvalitet osvjetljenja.
Zahtjevani nivo osvjetljenosti može se postići različitim sistemima osvjetljenja. Oni se mogu razlikovati
po vrsti sijalica, tipu svjetiljki i njihovoj raspodjeli svjetlosnog toka. Kada se upoređuju različite varijante
mogu se koristiti i neke karakteristike tih elemenata koje su navedene u stručnoj literaturi.
Energiju koju troši sistem osvjetljenja obrnuto je proporcionalna efikasnoti primjenjenog osvjetljenja.
Direktno osvjetljenje je 5 puta efikasnije od indirektnog osvjetljenja.

6.1. Svjetiljke za javnu rasvjetu

Za osvjetljenje otvorenih prostora koriste se svjetiljke asimetričnih svjetlosnih karakteristikama.
Fotometrijski proračun je tad težak i obavezno se vrši na računaru ( najčešće na programu ALUX ), i to
proračun horizontalne, vertikalne osvjetljenosti i luminancije.

7. Proračun električnog osvjetljenja otvorenog prostora

Pod otvorene protore spadaju : - ulice,
- trgove,
- parkove,
- autoputeve,
- mostove,
- sportska igrališta,
- otvorena skladišta,
- fasade zgrada i sl.

Izračunavanje potrebnog broja sijalica, njihove snage i svjetiljki za otvorene prostore se znatno razlikuje
od proračuna osvjetljenja za zatvorene prostore. U otvorenom prostoru nema stropa i zidova od kojih bi se
reflektovali svjetlosni zraci. Radna ravan otvorenog prostora je ulica, trotoar, sportski teren i sl. Na nju
dolazi svjetlosni fluks iz svjetiljke. Zbog toga izvori svjetlosti moraju biti dovoljno snažni da u
horizontalnoj ravni postignu potrebne vrijednosti osvjetljenja. Kod proračuna osvjetljenja otvorenog
prostora isključivo se posmatra jačina svjetlosti svjetiljke i osvjetljenosti koju ona proizvodi. Matematički
se znači mora izračunati uticaj sjvetiljke u karakterističnim tačkama terena. Obrazac za proračun
osvjetljenja metodom osvjetljenosti u pojedinim tačkama poznat je od ranije:

15
 I
E=  cos3 
hh

a
tg  = h

I
E=  cos3 
hh

Slika 7. Prikaz elemenata potrebnih za proračun metodom tačaka ( tačke A )

Da bi se odredila osvjetljenost u tački A potrebno je poznavatisvjetlosnu karakteristiku svjetiljke i položaj

svjetiljke u odnosu na tačku A. Iz svjetlosne karakteristike svjetiljke se odredi I ( svjetlosna jačina
izvora prema jednoj tački ). Vrijednost ugla  se najpogodnije dobia ako za datu tačku izračuna tg  a
zatim  = inv(tg).
U proračunu je najbolje uzeti više tačaka, a dovoljno je 12-18 tačaka. Kod proračuna preko ove metode
najprije je potrebno na crtežu teren podijeliti na male kvadrate ( 2 x 2 i 2 x 4 ) i sl. odrediti njihove centre
kao tačke u kojima se treba izračunati osvjtljenost. Za svaku tačku mjeri se rastojanje od podnožja sijalice

( a ), izracunava je tg  , cos3  , zatim se primijenom formle određuje osvjetljenost E. Ako je neka tačka
osvjetljena iz više izvora osvjetljenja ukupan osvjetljaj je zbir osvjetljenja svakog pojedinačnog izvora.

16
 8. Primjer proračuna električnog osvjetljenja otvorenog prostora
(ulice)

Izračunati osvjetljenost ulice u više tačaka između dvije svjetiljke sa sijalicama VTFE 250 W i svjetlosnim
fluksom od 13500 lm. Svjetiljke su postavljene na visini od 10 m, kroz sredinu ulice koja je široka 8 m, a
međusobno su razmaknute 16 m. Potrebno je izračunati srednju osvjetljenost ulice između svjetiljki i
ravnomjernost rasvjete. Prvo što trebamo uraditi jeste da dati teren ispod svjetiljki podijelimo na male
kvadrate ( 2 x 1,875 m ).

Slika 8. Podaci i karakteristične tačke za primjer proračuna

Slika 9. Očitavanje svjetlosne jačine kada nam je poznat ugao

17
TAČKA 1 :

h = 10m
a 1,414
a2 = 12 + 12 = 2 m a= 2 = 1,414m tg  = h = = 0,141
10

 = arctg 0,141 = 8,048 ° cos3  = 0,970

Sa slike 9. očitavamo da je za ugao  = 7,80° svjetlosna jačina I = 200 cd, kada je u svjetiljku postavljena
sijalica svjetlosnog fluksa 1000 lm. U našem slučaju u svjetiljku je postavljena VTFE 250 W sijalica
svjetlosnog fluksa 13500 lm, pa je osvjetljenost u tački 1:

I 13,5  200 2700

E=  cos3  = 10  10
 0,970 =  0,970 = 26,190 lx
hh 100

TAČKA 2 :

h = 10m
a 3,162
a2 = 32 + 12 = 10 a= 10 = 3,162 m tg  = = = 0,316
h 10
 = arctg 0,316 = 17,536° cos3  = 0,866

Ponovno sa slike 9. očitavamo da je za ugao  = 17,432° svjetlosna jačina I = 200 cd. Kada je u svjetiljku
postavljena sijalica svjetlosnog fluksa 1000 lm. U našem slučaju u svjetiljku je postavljena VTFE 250 W
sijalica svjetlosnog fluksa 13500 lm, pa je osvjetljenost u tački 2:

I 13,5  200 2700

E=  cos3  = 10  10
 0,866 =  0,866 = 23,382 lx
hh 100

18
Tačka h a Ugao  =arctg a/h Jačina svjetlosti I cos3  Osvjetljenost

1 10 m 2m 8,048° 2700 cd 0,970 26,190 lx

2 10 m 3,162 m 17,536° 2700 cd 0,866 23,382 lx
3 10 m 3,162 m 17,536° 2700 cd 0,866 23,382 lx
4 10 m 4,242 m 22,976° 2700 cd 0,780 21,060 lx
5 10 m 5,099 m 27,017° 2700 cd 0,707 19,089 lx
6 10 m 5,830 m 30,242° 2700 cd 0,644 17,388 lx
7 10 m 7,071 m 35,260° 2700 cd 0,544 14,680 lx
8 10 m 7,540 m 37,016° 2565 cd 0,509 13,055 lx
9 10 m 9,055 m 42,145° 2497,5 cd 0,407 10,163 lx
10 10 m 9,433 m 43,319° 2497,5 cd 0,385 9,615 lx
11 10 m 11,045 m 47,829° 2430 cd 0,302 7,3386 lx
12 10 m 11,445 m 48,842° 2430 cd 0,285 6,925 lx
13 10 m 13,038 m 52,512° 2362,5 cd 0,225 5,315 lx
14 10 m 13,341 m 53,143° 2362,5 cd 0,215 5,079 lx
15 10 m 15,033 m 56,362° 2362,5 cd 0,169 3,992 lx
16 10 m 15,297 m 56,814° 2362,5 cd 0,163 3,850 lx

Tabela 5. Osvjetljenost karakterističnih tačaka od strane jedne svjetiljke

Ove sve izračunate karakteristične tačke nalaze se između obije svjetiljke i osvjetljene su iz dva svjetlosna
izvora, a u ovom slučaju to je potpuno simetrično, tako da se ukupan osvjetljaj u tački dobije kao zbir
osvjetljenja pod uticajem obije svjetiljke. Na tačku 1 dolazi osvjetljenost od 26,190 lx sa prve svjetiljke i
osvjetljenost od 3,850 lx sa druge svjetiljke. Dobijeni rezultati se mogu prikazati tabelarno na sljedećoj
slici :

19
 Slika 10. Osvjetljenost karakterističnih tačaka od strane obije svjetiljke

Srednja osvjetljenost ulice je aritmetička sredina svih utvrđenih osvjetljenosti i ona iznosi:

E =  30,182  27,232  28,697  26,139  26,427  24,313  24,853  22,670 : 8 = 26,134 lx

Najslabija osvjetljenost je u tački 8 i ona iznosi 22,670 lx, a najjača osvjeljenost je u tački 1 i ona iznosi
30,182 lx. Jednolikost osvjetljenosti je direktno proporcionalna minimalnoj osvjetljenosti a obrnuto
proporcionalna srednjoj osvjetljenosti i ona iznosi :

22,670
= 0,867  86,7 %
26,134

Visokotlačne žarulje - živine (VTFE)

Kondenzator
Snaga Struja Svjetlosni tok Temp. Koef. povrata Prečnik Dužina Max Podnožje za Pakiranje
Napon (V) za 50 Hz (µF)
(W) (A) (lm) boje (K) boje (Ra) (mm) (mm) grlo (kom)
(1)

80 220 - 240 0,80 3700 4300 40 - 59 8 70 166 E27 60

125 220 - 240 1,15 6200 4000 40 - 59 10 75 178 E27 24
250 220 - 240 2,15 12700 4100 40 - 59 18 90 228 E40 12
400 220 - 240 3,25 22000 3900 40 - 59 25 120 292 E40 6
700 220 - 240 5,40 38500 3900 40 - 59 40 150 357 E40 6
(1) na nazivnom naponu i cos φ ≥0.9 - Položaj gorenja: proizvoljan - Trajnost 20000 sati.

Tabela 6. Osnovni podaci o žarulji tipa VTFE

8.1. Kalkulacija cijene koštanja rasvjete

20
U ovom dijelu ćemo da ispišemo troškove ovakvog tipa rasvjeta ulica sa žaruljama VTFE sa startnim
ulaganjem za nabavku potrebnih elemenata i nakon toga mjesečni proračun potrošnje žarulja.

Naziv artikla 1) Količina 2) Cijena jednog Suma

komada (BAM) ( ∑ = 1 x 2 ) ( BAM )
Žarulja, Tip VTFE 250 W
( katalog : 20 10.55 211
Trgovina Lux, Zagreb )
Trosegmentni cijevni stub
za rasvjetu, Tip 3 CRS-B-10-3 10 350 3500
( katalog, Deling, Tuzla )
SKS provodnici, Tip NFA2X 2000 m 3.05 ( BAM/m ) 6100
( katalog: Deling, Tuzla )
Ostali elementi ( Kape, Zateznici,
//////////// ///////////////////////////// 1600
Španeri, sitni materijal itd )
Suma svega ukupno : ∑ = 11.411 BAM

Tabela 7. Početna cijena koja je

uložena za izgradnju
U tabeli 7 navedeni su osnovni elementi za izgradnju rasvjete za potrebe osvjetljenja ulice. U
tabeli ispod ćemo da napravimo okvirni presjek stanja za potrošnju jedne sijalice u periodu od jedne
godine. Kada to izračunmo ukupnu potrošnju energije ćemo da dobijemo kada potrošnju jedne sijelice
pomnožimo sa brojem sijalica koje se koriste u osvjetljenju naše ili koje druge ulice, pa da vidimo:

Žarulja, Tip VTFE

Snaga žarulje, P ( W ) Broj žarulja Broj radnih sati ( h ) Cijena 1 ( kW/h )
( na dužini ulice 150 m ) Ljeto Zima ( Niska tarifa )
250 20 8 15 0.0829

Tabela 8. Podaci o proračunu potrošnje el. Energije

Period obračuna Formula Jed. Količina Cijena Iznos po jednoj Iznos za 20

mjere (za 1 žarulju) (kW/h) žarulji ( BAM ) Žarulja (BAM)
21
Ljetni period
Pu= T * P kW 372 0.0829 30.8388 616.776
6 mj. 186 dan. 1488 h (T)
Zimski period
Pu= T * P kW 682.5 0.0829 56.8793 1137.586
6 mj. 182 dan. 2730 h (T)

Tabela 9. Potrošnja snage i cijena za osvjetljenje ulice duge 150m i široke 8 m

9. Zaključak

Po preporuci Međunarodnog komiteta za osvjetljenje srednja osvjetljenost lokalnih puteva treba da iznosi
10 – 20 lx, regionalnih puteva 30 lx a magistralnih puteva 40 – 50 lx i autoputeva 60 lx. Ukoliko se želimo
pridržavati preporuka tada se ovakva izvedena javna rasvjeta može upotrijebiti i za lokalne puteve. Za
22
ovaj proračun je korištena živina sijalica visokog pritiska VTFE 250 W, čiji je nazivni napon 230 V,
svjetlosni fluks 13000 lm, i njeno podnožje je E-40. Takođe za osvjetljenost ulice se mogu koristiti i ostale
sijalice kao što su fluorescentne cijevi i druge, ali najbolja i najekonomičnija osvjetljenost se postiže sa
ovim sijalicama. Iskorištenost ovih sijalica je 45-60 lm/W, i zbog toga je ova sijalica pogodna za
osvjetljnje velikih prostora kao što su ulice, parkovi, industrijske hale, gradilišta itd. Najekonomičnija
osvjetljenjost se postiže postavljanjem svjetiljki na visinu h=10 m i međusobni razmak 15 – 20 m. U
posljednje vrijeme se sve manje radi proračuna na ovaj način, jer su uvedeni načini proračuna preko
određenih komjuterskih programa. Ovaj rad se može uzeti kao osnova za proračun neke kraće ulice dužine
do 200 m.

10. Korištena literatura

a) Električne instalacije i osvjetljenja za IV razred – Milo Mišković

b) Električne instalacije i osvjetljenja za IV razred – Amir Helap
c) www.scribd.com
d) hr.wikipedia.org
23
 e) bs.wikipedia.org
f) www.elektricneinstalacije.com

11. Mišljenje mentora o radu

.....................................................................................
.....................................................................................
.....................................................................................
.....................................................................................
.....................................................................................

24
.....................................................................................
.....................................................................................
.....................................................................................
.....................................................................................
.....................................................................................
.....................................................................................

Predlažem ocjenu: . . . . . . . . . . . . . . . ( )

Ispitivač: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Članovi komisije saglasni sa ocjenom:

1) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . / ............( )
2) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . / ............( )

Izdvojeno mišljenje:
.....................................................................................
.....................................................................................
.....................................................................................
.....................................................................................
.....................................................................................
.....................................................................................
.....................................................................................

25