JU SREDNJA ELEKTROTEHNIČKA ŠKOLA MOSTAR

Broj: ______________ Školska: 2019/20.

ELEKTRIČNO OSVJETLJENJE
Maturski rad

Kandidat: Edib Demirović

Stručno zvanje: Tehničar telekomunikacija
Mentor: prof. Fatima Memić

Ispitna komisija: Ocjena maturskog:

1. _______________ ___________________
2. _______________
3. _______________

Mostar, maj 2020. godine

 ELEKTRIČNO OSVJETLJENJE

SADRŽAJ

1.UVOD.....................................................................................................................................3
1.1.Historijat električnog osvjetljenja.....................................................................................4
1.2.Osobine svjetlosti.............................................................................................................5
1.3.Svjetlotehničke veličine....................................................................................................6
2.UNUTRAŠNJA RASVJETA................................................................................................10
2.1.Ravnomjernost osvjetljenja............................................................................................12
3.ELEKTRIČNI IZVORI SVJETLOSTI U UNUTRAŠNJOJ RASVJETI.............................14
3.1.Sijalice sa žarnom niti....................................................................................................14
3.2.Fluorescentna sijalica.....................................................................................................15
3.3.LED rasvjeta...................................................................................................................17
4.ELEKTRIČNI IZVORI SVJETLOSTI U VANJSKOJ RASVJETI.....................................18
4.1.Natrijumova sijalica........................................................................................................18
4.1.1.Niskotlačna natrijumova sijalica..............................................................................18
4.1.2.Visokotlačna natrijumova sijalica............................................................................19
4.2.Sijalice sa živom.............................................................................................................19
5.LED RASVJETA..................................................................................................................20
6.ZAKLJUČAK.......................................................................................................................22
7. LITERATURA.....................................................................................................................23

2
 ELEKTRIČNO OSVJETLJENJE

1.UVOD

Osvjetljenje (iluminancija) (znak Es), fotometrijska fizikalna veličina kojom se opisuje

upadanje svjetlosti na neku plohu, a definisana je količnikom svjetlosnog
toka Φs i ploštine P te plohe. Mjerna jedinica osvjetljenja jest luks. Ovisnost osvjetljenja
neke površine, zbog radijalnog širenja svjetlosti iz tačkastog izvora, obrnuto je srazmjerna
kvadratu udaljenosti od izvora svjetlosti.

Svjetlost u svim njenim formamama, prigušena, smirujuća, prenaglašena ili napadna,

predstavlja neophodan element kada je u pitanju dizajn enterijera i eksterijera. Ključna tačka
mnogih arhitektonskih i dizajnerskih rješenja je osvijetljenost na nov i drugačiji način.
Svjetlost koja je sposobna da objektima i ambijentu daje posebne vrijednosti, danas je
svakako važna.

Najekonomičnije osvjetljenje je direktno osvjetljenje, ali je ravnomjernost osvjetljenja mala.

Indirektno osvjetljenje stvara atmosferu i ne osvjetljava sve tačke prostora. Kod ovog
osvjetljenja, svjetlost je usmjerena prema površini, od koje se reflektuje nazad. Optimalan
odnos ekonomičnosti i ravnomjernosti osvjetljenja se postiže mješovitim osvjetljenjem. Kod
ovog osvjetljenja izvor je postavljen direktno iznad ili malo ispred definisanog mjesta, što za
posljedicu ima stvaranje sijenke.

3
 ELEKTRIČNO OSVJETLJENJE

1.1.Historijat električnog osvjetljenja

Prvi izvori električnog svjetla koji su se i u praksi afirmisali bili su električna lučnica i
električna sijalica. Njihov je razvoj tekao uporedo.

1. Električna lučnica. Nakon prvog prijedloga da se električni luk upotrijebi kao izvor
svjetla (V. V. Petrov, 1803.) i prvih pokusa s električnim lukom (H um phry Davy,
1813.) mnogi su se istraživači bavili problemom električnog luka. U prvo vrijeme za
obje elektrode među kojima bi se pojavljivao električni luk uzimao se drveni ugljen
natopljen nekom vodljivom tekućinom, zatim retortni ugljen (iz plinara), a kasnije
umjetni retortni ugljen. Radi postizanja boljeg svjetla ugljenim su se elektrodama
početkom ovog vijeka dodavale i različne metalne soli. Elektrode lučnice se prilikom
gorenja luka troše i skraćuju. U toku godina izumljeno je više sistema za održavanje
stalnog međuelektrodnog razmaka, od ručnih do potpuno automatskih. Rus P. N.
Jabločkov riješio je uspješno ovaj problem dvjema paralelnim elektrodama koje
podjednako izgaraju i time se zadržava među njima stalno isti razmak (tzv.
Jabločkovljeva svijeća, 1876). Međutim, do šire primjene lučnica došlo je tek poslije
1879., tj. nakon izuma (1867.) i usavršavanja električnog dinamo-stroja koji je bio
kadar davati dovoljnu energiju za napajanje lučnica. U unutrašnjoj rasvjeti lučnicu su
već vrlo rano zamijenile jednostavnije električne žarulje, ali za vanjsku rasvjetu one
su služile do tridesetih godina ovog stoljeća, kad su ih potisnule žarulje veće snage i
specijalne sijalice. Danas se lučnice primjenjuju samo još u nekim projekcionim
aparaturama i u jakim reflektorima.
2. Električne sijalice. Prvi pokušaji da se toplinsko djelovanje električne struje iskoristi i
za stvaranje svjetlosti padaju u period između 1838. i 1845. Strujom užareni ugljeni
štapići i platinska žica nalazili su se u početku u zraku, ali već 1841. prijavljen je u
Engleskoj prvi patent za električnu sijalicu sastavljenu od evakuiranog staklenog
balona u kome je električnom strujom usijana platinska žica grijala do žarenja ugljeni
sloj. Dalji razvoj kretao se u pravcu iznalaženja prikladnog materijala za žarnu nit, koji
bi imao visoko talište i trajno izdržao što više radne temperature. U pogledu
mogućnosti zagrijavanja na visoku tem peraturu, grafit (u koji prelazi i »amorfni«
ugljik na visokoj temperaturi), sa svojom visokom temperaturom taljenja (iznad
3700°C) i malim naponom para, predstavljao bi idealan materijal za žarnu nit, ali se
ugljene niti koje se dobivaju karboniziranjem organskog materijala praktički ne mogu
trajno zagrijati iznad 3000°C. Na toj temperaturi električni je otpor grafita razmjerno
velik, te žarulje s ugljenom niti imaju također nedostatak da troše mnogo struje.

4
 ELEKTRIČNO OSVJETLJENJE

Prve žarne niti izrađivale su se od retortnog ugljena, a zatim od ugljena dobivenog žarenjem
celuloznih vlakana u vakuumu (npr. papira, Englez J. W. Swan 1850.).

Sijalice s grafitnim štapićem, napunjene dušikom (Rus A. N . Lodygin) upotrijebljene su 1872

prvi put za javnu rasvjetu. Koristeći se iskustvima svojih prethodnika, u Americi je T . A.
Edison usavršio konstrukciju sijalice, poboljšao postupke njezine proizvodnje i tako (1879)
stvorio električnu sijalicu s ugljenom niti u vakuumu, prvu koja je odgovarala zahtjevima
tadašnje praktične primjene. Prva instalacija sa 112 takvih sijalica izvedena je na parobrodu
Columbia 1880.

1.2.Osobine svjetlosti

Čestična teorija svjetlosti (korpuskularna teorija), teorija zasnovana na pretpostavci da se

svjetlost sastoji od roja sitnih elastičnih čestica (korpuskula) koje izlaze iz svjetlećih tijela i
ravnocrtno se gibaju kroz homogena optička sredstva brzinom svjetlosti, na ogledalima se
odbijaju, a pri prijelazu iz jednoga optičkoga sredstva u drugo mijenjaju smjer i brzinu
gibanja. Čestice svjetlosti različitih boja različitih su volumena, npr. crvene čestice veće su
od plavih. Postavio ju je Isaac Newton 1672. kako bi objasnio ravnocrtno gibanje svjetlosti te
pojave refrakcije i refleksije. Čestična teorija svjetlosti nije mogla objasniti kasnije otkrivene
pojave ogiba, interferencije i polarizacije svjetlosti. Christiaan Huygens je 1678. razradio, a
1690. objavio talasnu teoriju svjetlosti koja je mogla objasniti te pojave. Obje su teorije
ujedinjene objašnjenjem fotoelektričnoga efekta 1905. i prihvaćanjem dualizma osobina
svjetlosti.

Vidljiva svjetlost je relativno uzak dio spektra elektromagnetnog zračenja na koje je ljudsko
oko osjetljivo. Izvore svjetlosti možemo podjeliti na primarne i sekundarne, u zavisnosti od
toga da li zrače sopstvenu svjetlost ili su obasjani svjetlošću nekog drugog izvora.

Primarni izvori svjetlosti su zvijezde. Nama je naše Sunce najbliža zvijezda, primarni izvor
svjetlosti. Kako Mjesec vidimo zahvaljujuči odbijanju Sunčeve svjetlosti od njegove površine,
to znači da je Mjesec sekundarni izvor svjetlosti. Pored prirodnih izvora svjetlosti, postoje i
vještački izvori svjetlosti kao što su razne vrste sijalica. Sunčeva svjetlost i svjetlost sijalice
su polihromatske, što znači da su sastavljene od više boja, tj. različitih talasnih dužina.
Laserska svjetlost je primjer monohromatske svjetlosti, jer se sastoji od samo jedne talasne
dužine.

Poznato je da se atomi sastoje iz jezgra u kojem se nalaze protoni i neutroni, i elektrona koji
velikom brzinom kruže oko jezgra po eliptičnim putanjama. Svi elektroni imaju svoje
određene putanje po kojima kruže. Ukoliko se elektroni nalaze na svojim putanjama, kaže se

5
 ELEKTRIČNO OSVJETLJENJE

da je atom u stacionarnom stanju u kome ne zrači nikakvu energiju. Elektron koji se nalazi
na putanji koja je udaljenija od jezgra ima veću potencijalnu energiju.

Kada atom primi određenu količinu energije, tada elektron preskače sa putanje koja je bliže
jezgru na putanju udaljeniju od jezgra. Po novoj putanji elektron kruži kratko i vraća se na
putanju bliže jezgru. Pri ovome jedan dio primljene energije elektron troši na povećanje
kinetičke energije, jer se na putanji manjeg prečnika mora brže kretati, a drugi izrači u okolni
prostor. U zavisnosti od toga na koju se putanju elektron vraća, zavisi i količina energije koju
zrači u okolni prostor. Kako ovo zračenje nije kontinualno, već se vrši u skokovima, to jest u
tačno određenim količinama energije ∆E – takozvanim kvantima energije, to se ovi zraci
zovu fotoni. Energija izračenog fotona rasprostire se od izvora pravolinijski u svim pravcima
u vidu talasa, slično talasima koji nastaju na površini mirne vode kada se u nju baci kamen.
Ovi talasi nazivaju se elektromagnetni jer su nastali promjenom električnog i magnetnog
stanja prostora pod uticajem izračenog kvanta energije.

Slika 1. Šematski prikaz elektromagnetnog talasa

1.3.Svjetlotehničke veličine

Za proučavanje osobina i primjene svjetlosti potrebno je definisati njene veličine i odnose

ovih veličina. Fotometrija je mjerenje svjetla, koje je definisano kao elektromagnetno
zračenje koje detektuje ljudsko oko. Ograničeno je na talasne dužine od oko 380 do 770 nm.
Čovjeku su proste fizičke veličine kao težina, masa, dužina itd., mnogo lakše shvatljive nego
fotometrijske veličine, pa je to, između ostalog, uzrok postojanja brojnih optičkih efekata i
optičkih varki.

Osnovne veličine su:

 Svjetlosni tok (fluks)

 Jačina (intezitet) svjetlosti
 Osvjetljenost
 Sjajnost

6
 ELEKTRIČNO OSVJETLJENJE

Svjetlosni fluks (Ф) ili svjetlosna snaga je količina svjetlosti (Q) koju jedan izvor izrači iz
sebe za jedinicu vremena (t).

U svakom svjetlosnom izvoru razlikujemo tri svjetlosna fluksa:

 svjetlosni fluks donje polulopte,

 svjetlosni fluks gornje polulopte
 ukupan svjetlosni fluks.

Jedinica za svjetlosni fluks je lumen (lm).

Svjetlosna jačina (I) predstavlja onaj svjetlosni fluks koji ispunjava jedinicu prostornog ugla
(dobija se kao količnik svjetlosnog fluksa i prostornog ugla).

Osvjetljenje je gustina svjetlosnog fluksa Ф, koji pada na površinu koju osvjetljavamo S, pa

se to može napisati:

Jedinica za osvjetljaj predstavlja količnik 1 lm/1 m2 i naziva se luks (lx). Osvjetljenje neke
površine opada sa kvadratom odstojanja ove površine od svjetlosnog izvora, kao što je
prikazano na slici 2. Posmatramo izvor svjetlosti S koji osvjetljava površine koje se nalaze na
udaljenosti 1 m, 2 m i 3 m. Polazimo od osnovnog obrasca:

7
 ELEKTRIČNO OSVJETLJENJE

Slika 2. Proračun osvjetljenja

Izvor svjetlosti S smatramo tačkastim pa se može smatrati da je l ≈ r pa izraz za osvjetljaj

glasi:

Osvjetljaj neke površine je manji ukoliko svjetlosni fluks pada pod uglom na tu površinu kao
što je prikazano na slici 3. Povećanje površine obrnuto je srazmjerno kosinusu ugla α.

Slika 3. Fluks pada pod uglom na površinu

8
 ELEKTRIČNO OSVJETLJENJE

Ova formula naziva se i prvi Lambertov kosinusni zakon. Lambertov zakon glasi: Osvjetljaj
neke površine direktno je srazmjeran kosinusu upadnog ugla svjetlosnog fluksa.

Sjajnost (L) (luminacija) izvora svjetlosti predstavlja količnik svjetlosne jačine izvora u
nekom pravcu i površine koju oko vidi.

Koristeći sliku 4 možemo izvesti izraz za sjajnost neke površine ako se ona posmatra pod
nekim uglom:

Slika 4. Sjajnost površine osvjetljene pod uglom

Jedinica za sjajnost je cd/m2 . Ima više nestandardnih naziva za jedinicu za sjajnost i to su:
nit (nt) i u CGS sistemu stilib (sb = cd/cm2 ).

9
 ELEKTRIČNO OSVJETLJENJE

Pregled fotometrijskih veličina i jedinica dat je u tabeli:

2.UNUTRAŠNJA RASVJETA

Veći dio dana se provodi u zatvorenim prostorijama. Zbog toga u zatvorenim prostorijama
jedan od najvažnijih faktora za zdravlje i komfor u objektima predstavlja kvalitet osvjetljenja.
Električno osvjetljenje mora da odgovara svojoj namjeni. Ono treba da omogući olakšan rad,
sigurnost komunikacije, ugodan boravak u prostoriji, dekorativan efekat, a često se od
osvjetljenja zahtijeva da zadovolji dva ili više navedenih zahtjeva.

Proračun električnog osvjetljenja zatvorenog prostora ostvaruje se kroz tri faze:

1. Izbor ulaznih elemenata (sistem osvjetljenja, tip rasvjetnog tijela i vrijednost

zahtijevanog osvjetljenja), prema namjeni prostorije i njenim unutrašnjim elementima,

2. Proračun ukupnog fluksa i određivanje snage i broja svjetiljki,

3. Raspored svjetiljki sa sijalicama.

Osvjetljenje stanova - Potrebna osvijetljenost u pomoćnim prostorijama (hodnici, kupatilo i

sl.) je minimalno 60 [lx], a u ostalim prostorijama 120 [lx]. Ravnomjernost osvjetljenja treba
da bude 0.3÷0.5.

10
 ELEKTRIČNO OSVJETLJENJE

Osvjetljenje učionica, kancelarija, svlačionica - U školama i kancelarijama je

preporučena osvijetljenost 250 [lx] uz ravnomjernost 0.5÷0.8. Najčešće se koriste
fluorescentne sijalice, koje treba postaviti u svjetiljke sa sjenilom koje sprječava blještanje.
Za osvjetljenje školske table se postavlja posebna svjetiljka.

Osvjetljenje fabrika i radionica - Potrebna osvijetljenost u fabričkom pogonu zavisi od

vrste proizvodnje. Za grube radove, kao što su kovanje i livenje, preporučena osvijetljenost
je 120 [lx] uz ravnomjernost od 0.3, dok je za bravarske radove i rad na alatnim mašinama i
mašinama za obradu drveta preporučena osvijetljenost 250 [lx] uz ravnomjernost od 0.5. Za
fine radove kao što je šivenje, izrada elektronskih uređaja, montaža fine mehanike i sl.
preporučena osvijetljenost je 500 [lx] uz ravnomjernost od 0.8. Za osvjetljenje se obično
koriste fluorescentne sijalice.

Osvjetljenje prostora poslovno-uslužnih objekata i izloga - Za unutrašnjost poslovno-

uslužnih objekata preporučena osvijetljenost je 250 [lx] uz ravnomjernost 0.5÷0.8. Posebna
pažnja se mora posvetiti osvjetljenju izloga i reklamnih prostora. Za osvjetljenje izloga se
koristi kombinovano osvjetljenje fluorescentnim sijalicama ili LED kao opšte osvjetljenje i
osvjetljenje sijalicama sa žarnom niti za naglašavanje. Sijalice sa žarnom niti se postavljaju u
reflektorske svjetiljke. Potrebno osvjetljenje zavisi od osnovne boje predmeta ili artikla koji se
reklamira, tako da je preporučena osvijetljenost za reflektujuće površine 100-200 [lx], a za
tamne površine preporučena osvijetljenost je 500÷1000 [lx].

Osvjetljenje ugostiteljskih objekata - Pri izboru svjetiljki neophodno je konsultovati stručno

lice koje se bavi enterijerom, jer je pri osvjetljenju ugostiteljskih objekata potrebno posvetiti
pažnju estetskim efektima. Orijentaciono, može se uzeti da je neophodna osvijetljenost 250
[lx].

2.1.Ravnomjernost osvjetljenja

11
 ELEKTRIČNO OSVJETLJENJE

Električni izvori svjetlosti se smiještaju u armaturu (svjetiljku). To je neophodno iz dva

razloga. Kao prvo, postavljanjem izvora svjetlosti u armaturu, postiže se odgovarajuće
usmjeravanje svjetlosti, a kao drugo sijalica se štiti od uticaja okoline. Prema načinu
usmjeravanja svjetlosti na radnu površinu, imamo pet sistema osvjetljenja:

 Direktno osvjetljenje,

 Poludirektno osvjetljenje,

 Mješovito osvjetljenje,

 Poluindirektno osvjetljenje i

 Indirektno osvjetljenje.

Najbolje je u jednom prostoru kombinovati više vrsta osvjetljenja:

Direktno osvjetljenje - Izvor svjetlosti je upravljen direktno na odredeni predmet ili mjesto
koje treba osvijetliti. Na primjer to je slučaj kod lampe iznad slike ili lampe na radnom stolu.
Ta vrsta osvjetljenja je jaka i stvara igru sjenki. Što je više udaljeno, veća površina je
osvijetljena i manji je intenzitet osvjetljenja.

Indirektno osvjetljenje - Ono ne osvjetljava određenu tačku, već stvara atmosferu. Tu je

svjetlost usmjerena prema površini, kao što je zid ili plafon, koja ga odbija nazad. Treba
izbjegavati da ta površina bude previše sjajna (ogledalo ili lakirana slika npr) pošto će
osvjetljenje postati zasljepljujuće. Ovakav tip osvjetljenja prave zidne ili podne lampe,
usmjerene prema plafonu.

Difuzno osvjetljenje - Ovo osvjetljenje je osijenčeno nekim difuzerom, kao što je nepolirano
staklo, papir ili pergament, ne zasljepljuje i čak se može direktno gledati. Njegova svjetlosna
moć najčešće nije suviše jaka, te je ono prije svega dekorativno. Veći broj svjetlosnih
predmeta ostvarenih u kreativnim oblicima i materijalima emituju veoma blage svjetlosne
zrake i spadaju u dekoraciju prostora. Jedna prednost: nelomljivi su.

Miješano osvjetljenje - Istovremeno direktno i indirektno. Koristi se, dakle, svuda pomalo.
Takav je slučaj sa visilicama, lusterima ili podnim lampama, otvorenim na vrhu, koji direktno
osvjetljavaju zonu iznad koje su postavljeni, ali također reflektuju svjetlost o plafon, stvarajući
indirektno osvjetljenje.

Treba voditi računa da se ne stvaraju nepotrebne i neprijatne sijenke.

Izvor svjetlosti postavljen direktno iznad ili malo ispred mjesta za sjedenje stvara neprijatne

12
 ELEKTRIČNO OSVJETLJENJE

sijenke, kad se osoba koja tu sjedne nagne naprijed. Treba ga postaviti skroz naprijed (zid
radnog stola, centar trpezarijskog).

Slika 5. Vrste osvjetljenja

Direktno osvjetljenje je najekonomičnije, ali ravnomjernost osvjetljenja je vrlo mala.

Optimalan odnos ekonomičnosti i ravnomjernosti osvjetljenja se postiže mješovitim
osvjetljenjem. Prema načinu pričvršćenja imamo svjetiljke:

 Za ugradnju u strop (ugradne),

 Za ugradnju na strop (nadgradne),

 Za pričvršćivanje na strop pomoću nosača (viseće),

 Za pričvršćivanje na zid (zidne),

 Za pričvršćivanje na stubove (stubne),

 Stolne svjetiljke,

 Stojeće i

 Podne ugradne svjetiljke.

Posebna vrsta svjetiljki su antipanik svjetiljke. Ove svjetiljke imaju ugrađen akumulator koji
se puni, dok je prisutno napajanje iz mreže. Po prestanku napajanja iz mreže, sijalica se

13
 ELEKTRIČNO OSVJETLJENJE

automatski priključuje na akumulator, čime antipanik svjetiljka počinje da svijetli. Antipanik

svjetiljke se obavezno ugrađuju u objektima gdje boravi veći broj ljudi (kino-dvorane, banke,
sportske sale itd.), kako bi se obezbijedila najnužnija rasvjeta u trenutku nestanka mrežnog
napajanja. Na antipanik svjetiljke se obično postavljaju strelice, koje pokazuju na izlaz iz
objekta.

Sve veća primjena računara je nametnula nove zahtjeve za svjetiljke u smislu što manje
refleksije svjetlosti sa ekrana monitora. U tom smislu su konstruisane svjetiljke sa
aluminijskim rasterom. U prostorijama sa malom upotrebom računara se koristi obični, dok je
u prostorijama sa velikom upotrebom računara u upotrebi parabolični raster.

Pri montaži svjetiljki, veliku pažnju treba posvetiti njihovom kvalitetnom učvršćenju. Svjetiljke
moraju biti fiksirane, tako da se ne mogu pomijerati. Ukoliko se svjetiljke montiraju na strop
od rigips ploča, potrebno ih je fiksirati za rešetku koja drži rigips ploče ili objesiti na strop
iznad ploča. Direktna montaža na rigips je dozvoljena samo kod vrlo lahkih svjetiljki, težine
do približno 300 grama. Pri spajanju vodiča na svjetiljku, zaštitni PE vodič treba ostaviti
nekoliko centimetara duži od ostalih vodiča, kako bi u slučaju izvlačenja kabla svjetiljka u
svakom momentu bila uzemljena.

3.ELEKTRIČNI IZVORI SVJETLOSTI U

UNUTRAŠNJOJ RASVJETI

3.1.Sijalice sa žarnom niti

Električna sijalica je jednostavan uređaj za pretvaranje električne energije u svjetlost. Radi

na principu zagrijavanja tanke volframove niti. Zbog visoke temperature zrači posebno
u infracrvenom području i dijelom vidljivo svjetlo. Električna sijalica se često koristi u
kućanstvima i osnova je za većinu prenosivih svjetiljki. Među glavne nedostatke spada
uglavnom niska energetska učinkovitost.

Naziv električna sijalica odnosi se na rasvjetna tijela različitih oblika i dimenzija koja
sadržavaju tzv. žarnu nit unutar staklenog kućišta sa zrakopraznim prostorom.
Protjecanjem električne struje, žarna nit se zagrije do visokog usijanja i zrači energiju u
obliku vidljive svjetlosti i toplinskog zračenja. Žarna nit se mora nalaziti u zrakopraznom
prostoru kako ne bi došlo do njezina izgaranja.

Električna sijalica sa žarnom niti predstavlja za električni izvor čisto radno opterećenje koje,
međutim, ovisi o temperaturi žarne niti. Sijalica nazivne snage 100 vata ima otpor od oko
144 oma u radu, ali samo oko 9,5 oma na sobnoj temperaturi izvan pogona. Svako

14
 ELEKTRIČNO OSVJETLJENJE

uključenje na izvor napajanja predstavlja zato za sijalicu svojevrstan “energetski udar” jer
sijalica u trenutku uključenja troši oko 15 puta više snage u odnosu na kontinuirani rad.
Sijalice visokog radnog napona (220 V na primjer) imaju zato nešto kraći radni vijek u
odnosu na sijalice nižeg napona (12 V na primjer) u istim radnim uslovima.

Niska efikasnost sijalice sa žarnom niti posljedica je specifične raspodjele

energije zračenja unutar spektra zračenja. Naime, žarne niti, na primjer od volframa, zrače
velikim dijelom u infracrvenom spektru kada su zagrijane na temperaturu gdje je nit još
mehanički postojana, tj. na oko 3400 °C, gdje oko 90% energije zračenja odlazi na toplinu, a
svega 10% je zračenje unutar vidljivog spektra svjetlosti. Halogene sijalice sa žarnom niti,
međutim, imaju veću efikasnost te halogena sijalica snage 60 W daje otprilike jednaku
količinu svjetla kao obična sijalica sa žarnom niti snage 100 W.

U novije vrijeme sijalice sa žarnom niti su, zbog svojeg vrlo niskog faktora iskorištenja, sve
više zamjenjivane drugim izvorima svjetla kao što su fluorescentno svjetlo ili diode sa
svjetlosnom emisijom (Light-Emitting Diode). Štaviše, proizvodnja i prodaja običnih sijalica
sa žarnom niti postala je ili će uskoro u nekim zemljama postati zabranjenom, a u svrhu
uštede energije.

Slika 6. Sijalica sa žarnom niti

3.2.Fluorescentna sijalica

Fluorescentna cijev je svjetlosni izvor u kojem se vidljiva svjetlost dobija na fluorescentnom

sloju pobuđenim ultraljubičastim zračenjem koje nastaje električnim izbojem u smjesi 
plemenitih gasova. U odnosu na običnu sijalicu odlikuje je veći stepen pretvaranja  električne
energije u svjetlost i duži životni vijek.

Cijev ima dvije elektrode, a njena unutrašnjost je ispunjena živom Hg i argonom Ar. Sa
unutrašnje strane stakla je nanešen fluoroscentni prah. Pod djelovanjem napona na
elektrodama, dolazi do jonizacije žive, koja počne da zrači ultraljubičaste zrake. Uslijed

15
 ELEKTRIČNO OSVJETLJENJE

ultraljubičastih zraka, fluoroscentni prah počinje da svijetli. S obzirom na ultraljubičasto

zračenje, nije preporučljivo instalirati fluoroscentne sijalice u neposrednoj blizini ljudi (npr.
neposredno na radni sto). Posebno su opasne sijalice bez fluoroscentnog praha koje
emitiraju čistu ultraljubičastu svjetlost, a koriste se za dezinficiranje vode i specijalne
svjetlosne efekte.

Slika 7.  Induktivni spoj fluoroscentne sijalice

Uloga startera je da po uključenju prekidača nakratko propusti struju. Starter je neophodan,

zbog činjenice da je za paljenje fluoroscentne sijalice potreban napon od približno 1000 V.
Uslijed kratkog proticanja struje kroz starter u prigušnici se inducira potreban visoki napon.

Slika 8. Konstrukcija startera

Kada se na starter dovede napon on propusti struju kroz bimetalni kontakt. Međutim,
otpornik brzo zagrije bimetal koji se savije i prekine tok struje. Pored induktivnog spoja
koriste se kapacitivni, kompenzirani, duo i trofazni spoj.

16
 ELEKTRIČNO OSVJETLJENJE

Slika 9.

Kod trofaznog spoja se tri sijalice iz jedne armature vežu na tri faze. Sve su više u upotrebi
elektronske predspojne naprave za napajanje fluoroscentnih sijalica. Ukoliko se
fluoroscentne sijalice napajaju preko elektronske predspojne naprave, nisu potrebni starteri,
a postiže se i niz drugih povoljnih efekata, kao što je ušteda elekrične energije, bolji kvalitet
rasvjete itd.

Postoje i kompaktne fluoroscentne sijalice kod kojih je elektronska predspojna naprava

ugrađena u samu sijalicu. Ove sijalice se uvrću u klasična sijalična grla. Uobičajen naziv za
ove sijalice je štedne sijalice.

3.3.LED rasvjeta

Svjetleća dioda ili LED (skr. od engl. Light Emitting Diode) je poluvodički elektronički

element koji pretvara električni signal u optički (svjetlost). Propusno polarizirana svjetleća
dioda emitira elektromagnetsko zračenje na način spontane emisije uzrokovane
rekombinacijom nosilaca električnoga naboja (elektroluminiscencija). Elektroni prelazeći iz
vodljivog u valentni pojas, oslobađaju energiju, koja se dijelom očituje kao toplina, a dijelom
kao zračenje. Boja emitiranog svjetla ovisi o poluvodiču, kao i o primjesama u njemu i varira
od infracrvenog preko vidljivog do ultraljubičastog dijela spektra.

Izrađuju se od galija, arsena i fosfora (GaAsP), gdje se omjerom arsena i fosfora određuje

širina zabranjenoga pojasa i time posredno frekvencija zračenja, ili pak, za heterostrukturne
izvedbe pogodne za optičke komunikacije, od istih elemenata uz dodatak indija.

Primjenjuje se najčešće kao indikator, na primjer na komandnim i signalnim pločama 

uređaja i strojeva ili kao alfanumerički pokazivač na zaslonima džepnih kalkulatora, zatim za
ukrasno osvjetljenje te u industriji zabave, za signalnu rasvjetu za bicikle,  automobilska 
svjetla, kao dijelovi za daljinski prenos signala u upravljačkim krugovima, na primjer
kod televizorskih daljinskih upravljača. Veliko područje primjene imaju i u optičkim

17
 ELEKTRIČNO OSVJETLJENJE

komunikacijama, gdje služe za prenos podataka na kraće udaljenosti multimodnim optičkim

vlaknom.

Slika 10. Svijetleće diode

4.ELEKTRIČNI IZVORI SVJETLOSTI U VANJSKOJ

RASVJETI

4.1.Natrijumova sijalica

Natrijumova sijalica je tip sijalica sa pražnjenjem u gasu koji koristi natrijum u pobuđenom

stanju da proizvede svetlost. Postoji dva tipa natrijumovih sijalica: sijalice niskog pritiska i
sijalice visokog pritiska. Natrijumove sijalice niskog pritiska su najefikasniji vještački izvori
svjetlosti, ali njihova žuta boja ograničava njihovu primjenu na spoljašnju uličnu rasvjetu, ili
na mjesta gdje ima velikih količina magle ili prašine, kao što su dokovi, mostovi ili rudnici.
Natrijumove sijalice visokog pritiska imaju širi spektar svjetlosti od natrijumovih sijalica
niskog pritiska, ali i dalje imaju lošiji prikaz boja od drugih tipova sijalica.

4.1.1.Niskotlačna natrijumova sijalica

Niskotlačne natrijeve sijalice generišu svjetlo u natrijevim parama pri niskom tlaku (0,7 Pa),
čime se postiže gotovo monokromatsko žuto svjetlo (589,0 i 589,6 nm), uslijed čega nije
moguće raspoznavanje boja. Radi toga se ti izvori, koji se inače odlikuju visokom
svjetlosnom iskoristivošću do 200 lm/W, upotrebljavaju za vanjsko osvjetljenje i na takvim
mjestima, gdje nije potrebno raspoznavanje boja. Niskotlačne natrijeve sijalice su izvedene u
obliku prozirne cijevi s podnoškom na jednoj strani. Pri niskom tlaku natrijeve pare imaju
temperaturu od 260°C, koja se održava vanjskim balonom u kojem je vakuum. Svako
odstupanje od ove temperature dovodi do bitnih odstupanja od nazivnih pogonskih
parametara. Kao startni plin za niskotlačne natrijeve sijalice koristi se neon, period startanja

18
 ELEKTRIČNO OSVJETLJENJE

traje do 20 minuta, a za ponovno paljenje potrebno je do 2 minute. Kao predspojna naprava

se koristi autotransformator koji daje potreban startni napon od 400-500 V. Slika 11 prikazuje
niskotlačnu natrijevu sijalicu.

Slika 11. Niskotlačna natrijumova sijalica

4.1.2.Visokotlačna natrijumova sijalica

Visokotlačne natrijeve sijalice su izvori svjetlosti, koji djeluju na principu električnog

pražnjenja kroz natrijevu paru visokog tlaka (3x104 Pa). Visokotlačne natrijeve sijalice
uspoređujući s niskotlačnim sijalicama imaju dosta bolji spektar i zrače svjetlo zlatno-bijele
boje, s temperaturom boje približno 2100 k, te sijalice spadaju u skupinu izvora tople boje
svjetlosti. Uzvrat boje je bolji nego kod niskotlačnih natrijevih sijalica, moguće je
raspoznavanje boja. Za rad trebaju predspojnu spravu (prigušnicu), a pale se pomoću
posebne naprave za paljenje ignitera, kod nekih sijalica igniter nije potreban. Vrijeme
paljenja traje od 5-10 minuta, a ponovnog paljenja od 1-2 minute. Ponovno paljenje je brže
nego kod metalhalogenih sijalica, zbog manjeg pogonskog tlaka. Kod višeg pogonskog tlaka
ionizacija nije moguća s dostupnim naponom, već je potrebno čekati da se sijalica ohladi,
čime joj pada i tlak. Visokotlačne natrijeve sijalice proizvode se u tri oblika: u obliku elipse (s
fluorescentnim slojem), obliku cijevi (prozirna cijev, jedan podnožak), te u obliku sofite
(prozirna cijev, dva podnoška).

4.2.Sijalice sa živom

Živina sijalica daje veoma jaku svjetlost i koristi se za osvjetljenje magacina, parkirališta,
uličnu rasvjetu i sl. Nakon što se ugasi može se ponovo upaliti nakon 2-5 minuta. Živina
sijalica daje bijelu svjetlost.

19
 ELEKTRIČNO OSVJETLJENJE

Slika 12. Šema spoja živine sijalice

5.LED RASVJETA

LED je specijalan tip poluprovodničke diode koji je sastavljen iz:

1. LED čipa sa dopiranim primjesama u strukturi p-n spoja,

2. Katode i anode,
3. Reflektora.

U svjetlećoj diodi, dolazi do katodne luminiscencije elektrona ili grupe elektrona koje
usmjerenim kretanjem u pravcu elektroda različitih napona prelaze sa višeg na niži
energetski nivo. Tako dolazi do emitovanja svjetlosnih talasa. Talasna dužina emitovane
svjetlosti, a samim tim i boja svjetlosti zavisi od prirode grupa elektrona, formiranog p-n
spoja. Razvoj svijetlećih dioda počinje sa pojavom infracrvenih i crvenih dioda sa galijum
arsenidom. Novi materijali su omogućili osvajanje dioda, koje proizvode svjetlost u boji. To
su led izvori svjetla, izgradeni iz p-n čipa prekrivenog emisionim talogom od legura metala
IIIa i Va grupe periodnog sistema: Al, Ga, As, P, N, In. Konvencionalne svijetleće diode
prave se od različitih poluprovodničkih materijala, proizvodeći različite boje svjetlosti, kao što
su:

1. Aluminijum galijum arsenid: crvene i infracrvene,

2. Aluminijum galijum fosfid: zelena,
3. Aluminijum galijum indijum fosfid: svijetlo narandžaste, žute i zelene,
4. Galijum arsenid fosfid: crvene, narandžasto crvene,
5. Galijum fosfid: crvene, žute, zelene,
6. Galijum nitrid: zelena , plava i bijela,
7. Indijum galijum nitrid: ultraljubičasta, zelena, plava i bijela,
8. SiC, Si, AlO3: plava,
9. Cink selenid: plava,
10. Dijamant: ultra ljubičasta,
11. Aluminijum nitrid, aluminijum galijum nitrid: svijetlo ljubičasta.

20
 ELEKTRIČNO OSVJETLJENJE

Ove hemijske supstance, kada se ozrače katodnim zracima, imaju sposobnost emitovanja
svjetlosti bez pratećeg toplotnog izračivanja, koja se zadržava u obliku potencijalne energije i
osciliranjem grupe atoma, ispoljava se kao ''luminiscencija''. Sposobnost luminiscencije
imaju one materije koje nemaju gubitke absorbovane zračne energije, tj. nemaju razmjenu
energije sa svojom okolinom. U te materije spadaju npr. ’’rijetke zemlje’’ (kod kojih postoji
jedno energetsko stanje), ''svijetlecih elektrona'', kao i neki mali molekuli organskih
aromatičnih jedinjenja i neki polimeri, primijenjeni kod OLED-a (Organic Light Emitting
Diode). Navedena jedinjenja (supstance) koje se dopiraju osnovnom poluprovodničkom
materijalu svijetlećih dioda radi poboljšanja kvaliteta emitovane svjetlosti, igraju istu ulogu u
transportu elektrona, kao i dopandi u elektronskim poluprovodničkim primjenama. Većina
''bijelih'' komercijalnih LED-ova, danas se dobija luminiscencijom plave legure galijum nitrida,
GaN prekrivenom prevlakom, uglavnom pripremljenom od cera (rijetka zemlja), u koje su
dodati kristali itrijum aluminogalijuma (Ce3+:YAlG), koji se priprema kao emisiona katodna
pasta, posebnim postupkom. Ove prevlake emituju široki spektar talasnih dužina, u pojasu
oko 580 nm koji je žute boje. Kako žuto svjetlo stimuliše crvene i zelene receptore u oku,
rezultat tog miksa daje viđenje boje tzv. ''mjesečevom bijelom'' svjetlošću.

Bijelu svijetleću diodu proizveo je prvi Nichua 1996. god. Blijedo žuta boja može se dobiti i
zamjenom cera terbijumom i galijumom sa gadolinijumom. U njihovoj spektralnoj raspodjeli
dominira plava svjetlost, zatim zelena, a crvena boja osvijetljenog predmeta nije tako jarka, i
prijatnija je za oko. Bijeli LED-ovi imaju način dobijanja ''hladnog bijelog svjetla'', slično
dobijanju hladno bijelog svjetla u fluoroscentnim sijalicama, u kojima se ultraljubičasta
svjetlost od katodne prevlake, sa dodatkom cink sulfida, pretvara u vidljivu obojenu svjetlost.
Ovdje je važno spomenuti loš uticaj UV svjetlosti na reflektor diode, koji je prevučen epoksi
prevlakom, koja se može razlagati (fotodegradacija).

Slika 13. Fleksibilne LED trake

21
 ELEKTRIČNO OSVJETLJENJE

6.ZAKLJUČAK

Jedna od glavnih uloga rasvjete je da pruža ljudima jednostavniji i sigurniji život. Život i rad u
zatvorenim prostorima bez rasvjete je skoro pa nemoguć. Rasvjeta ljudima olakšava
kretanje i rad u prostoru. Kako čovjek najveći dio informacija dobiva vidom (čak 80%)
potrebno je povoljno osvjetljenje radnih prostorija i radnoga mjesta. Svjetlo dakle predstavlja
medij koji omogućuje vizualnu percepciju uz pomoć koj koje se razlikuju detalji, boje i oblici,
odražavaju okolne strukture i doživljava prostor. Također, pored unutrašnje rasvjete, jako je
važna i javna rasvjeta, koja ima različite uloge. Osigurava siguran promet ljudi i vozila noću
kroz gradske i prigradske javne prometne površine (ceste, pješačke staze,
putevi, mostovi itd), svjetlom ističe važnost prostora, ali tako da to ne ide na štetu sigurnosti
prometa (blještanje svjetlosti u oči itd).

Termin svjetlosti se koristi kako bi označio elektromagnetno zračenje, bilo koje talasne
dužine. Vidljiv dio elektromagnetnog spektra je talasnih dužina od 380 do 780 nm
(nanometara), odnosno frekvencije (učestanosti) od 4×1014 Hz do 7,9×1014Hz. Od
električnih izvora svjetlosti, danas se koriste sijalice sa vlaknom, halogene sijalice,
fluoroscentne sijalice, živine sijalice, natrijumove sijalice i svijetleće cijevi. Električni izvori
svjetlosti se smiještaju u armaturu (svjetiljku), zbog toga što se tako postiže odgovarajuće
usmjeravanje svjetlosti, a i sijalica se štiti od uticaja okoline. Prema načinu usmjeravanja
svjetlosti na radnu površinu, postoji pet sistema osvjetljenja, a to su direktno, poludirektno,
mješovito, poluindirektno i indirektno. Najbolje je u jednom prostoru napraviti kombinaciju
više vrsta osvjetljenja. Da bi neki prostor bio dobro osvjetljen, mora da zadovolji neke
zahtjeve, kao što su dovoljna osvjetljenost, ravnomjernost osvjetljenja, izbjegavanje
stroboskopskog efekta, izbjegavanje blještanja, dobre sjene i dobro prepoznavanje boja. Za
proračun osvjetljenja postoji niz softverskih paketa, a skoro svaki proizvođač svjetiljki daje
besplatno vlastiti softver. Program zahtijeva unos podataka o prostoriji, odabir željene
svjetiljke i željeno osvjetljenje, a zatim izračunava potreban broj svjetiljki i optimalno ih
raspoređuje u prostoru.

22
 ELEKTRIČNO OSVJETLJENJE

7. LITERATURA

1. Halep, A., Električne instalacije i osvjetljenje -

https://www.academia.edu/29707202/ELEKTRI
%C4%8CNE_INSTALACIJE_I_OSVJETLJENJE?
fbclid=IwAR1tj0U2QAso7mlhloyQ3u10L8LqdgVC8ONOJo5mDznaXPNjp0vzv0Rs_D
s
2. Električno osvjetljenje -
https://www.ucg.ac.me/skladiste/blog_9762/objava_16123/fajlovi/Elektri%C4%8Dne
%20instalacije%20%204.
3. Električno osvjetljenje i njegov značaj -
http://www.bas.gov.ba/images/upload/glasnik/clanak1_1_2_15.pdf?
fbclid=IwAR2WYtB3eEt9iCjuB4qBES0AmvZsuLbq7UQ1IwbZ9uoGwztRbbtICjO3u7Q
4. Električna rasvjeta -
https://www.ucg.ac.me/skladiste/blog_22703/objava_31147/fajlovi/ELEKTROINST3.p
df?
fbclid=IwAR1fc1HPiV3zvyZ4QGYSGuggaGskpJz8saUqLobzghkPj64eWEfmdCL7on
4

23