Fakultet za saobraćaj i komunikacije Univerziteta u Sarajevu

Odsjek: Komunikacijske tehnologije

SEMINARSKI RAD
Predmet: Primijenjena elektronika
Tema: Vakuumska Elektronika

Predmetni nastavnik: Student:

Red.prof.dr. Izudin Kapetanović Lemeš Benjamin
Broj indexa: 6316

Sarajevo, Decembar 2010.

 Sadržaj

Uvod ........................................................................................................ 3

1. Vakuumska elektronika ...................................................................... 4

1.1. Elektronske cijevi ......................................................................... 4

1.1.1.Konstrukcija i Funkcionisanje vakuumske cijevi ................ 5

1.2. Termoelektronska emisija ............................................................ 6

1.3. Dioda ........................................................................................... 6

1.4. Vrste Katoda ................................................................................ 8

1.5. Trioda .......................................................................................... 8

1.5.1.Parametri triode .................................................................. 9

2.1. Katodna cijev .............................................................................. 11

2.1.1. Konstrukcija katodne cijevi ................................................. 11

Literatura ................................................................................................. 14

2
 Uvod

Elektronika je dio elektrotehnike koji proučava uređaje i njihove sastavne

dijelove, čije se djelovanje zasniva na pojavama nastalim pri kretanju elektrona i
električki nabijenih čestica kroz vakuum, plinove, elektrolite i poluprovodnike. Zadnjih
30 godina je doživjela dinamičan razvoj, tako da danas gotovo ne postoji oblik
ljudske djelatnosti koji nije vezan za elektroniku. Prisustvo elektronike je svakim
danom sve veća ne samo za profesijonalne djelatnostima već i svakodnevnom životu
čovjeka. Pojam elektronika ranije se upotrebljavao samo u radiotehnici, a odnosio se
na kretanja elektrona u vakuumu i plinovima. Danas elektronika obuhvata sve
fizikalne procese pomoću kojih se može uticati na električne struje i napone.

3
 1. Vakuumska elektronika
1.1 Vakuumske cijevi

Vakuumska cijev (elektronska cijev) je elektronički sklop koji se sastoji

od katode i anode smještenih u staklenom kućištu iz kojeg je izvučen zrak ili koje je
ispunjeno plemenitim plinom pod niskim tlakom. Njena primarna namjena je
pojačavanje, prekidanje ili mijenjanje električnog signala na neki drugi način. Jedan
je od temeljnih izuma u području elektronike jer je osigurala razvoj modernih
elektroničkih uređaja, prije svega računala. U novije vrijeme vakuumske cijevi su
uglavnom zamijenjene drugim, pouzdanijim i učinkovitijim elementima kao što
su tranzistori i diode. I pored toga što su tehnološki zastarjele, posebno konstruirane
vakuumske cijevi i danas se koriste u proizvodnji zaslona sa katodnom cijevi, radara,
snažnih pojačala, radio-emisijske opreme te kućne elektronike.

Ričardson (Richardson) je ustanovio

1901. godine da usijano tijelo emituje negativno
naelektrisane čestice. Dašman (Dushman) je
1914. godine otkrio da ove čestice predstavljaju
elektrone. U zraku se ovi elektroni, zbog sudara
sa gasnim molekulima, vrlo brzo zaustavljaju.
Zbog toga je ovaj proces izučavan u vakuumu,
što je predstavljeno na slici 1.1.
Slika 1.1. Eksperiment Dašmanovog procesa

Ako u cijev u kojoj je ostvaren visoki vakuum ubaci žarna nit (Ž) i pločica (P),
tada se nit zagrijava do usijanja pomoću tzv. struje grijanja, jer je nit priključena na
bateriju „E“. Ako je pločica izolovana i neutralna, elektroni se malo udaljavaju od niti.
Međutim, ako se uspostavi razlika potencijala između niti i pločice pomoću baterije
„E“, tako da pločica bude na višem potencijalu, onda ona privlači elektrone tako da
se pomoću mikroampermetra (G) rcgistruje da u kolu protiče struja. Kada elektron
dođe na pločicu (P), neutralise dio njenog pozitivnog naelektrisanja koji joj mora
nadoknaditi baterija „E“, a nit gubeći negativna naelektrisanja, mora davati bateriji po-
zitivna naelektrisanja. Dakle, imamo proces kretanja elektrona od pločice ka niti.
Za datu temperaturu niti, stroja se povećava, sa razlikom potencijala. Međutim,
počevši od izvjesne njene vrijednosti struja ostaje konstantna, stoje predstavljeno na
slici 1.2., gdje je „V“ razlika potencijala, a „i“ je
intenzitet struje. Maksimalna struja koja se može
dobiti za datu temperaturu niti naziva se struja
zasićenja „io“. Ona odgovara razlikama
potencijala kod kojih pločica hvata sve elektrone
emitirane iz niti.

Slika 1.2. Struja kroz cijev

4
 1.1.1. Konstrukcija i Funkcionisanje vakuumske cijevi

Tipična vakuumska cijev sastoji se od elektroda – anode i

katode – smještenih u staklenom kućištu. S donje strane kućišta
nalaze se kontaktne žičice koje osiguravaju priključak
na električni krug te učvršćivanje u odgovarajuće podnožje.
Osim osnovne konstrukcije s jednom katodom i jednom anodom
postoje i vakuumske cijevi sa višestrukim elektrodama
– triode, tetrode, pentode. Kućište vakuumske cijevi je najčešće
načinjeno od stakla otpornog na visoke temperature mada
postoje i modeli sa keramičkim ili metalnim kućištima. Iz kućišta
je izvučen zrak ili je ono ispunjeno plemenitim plinom pod niskim
tlakom.
Slika 1.3 vakuumska cijev

Vakuumska cijev temelji se na termoionskoj emisiji elektrona. Kada se zagrije,

anoda katodne cijevi načinjena od posebnog materijala, počinje otpuštati elektrone u
vakuum. Ako je druga elektroda (katoda) pozitivno naelektrizirana u odnosu na
anodu, uspostavit će se tok elektrona između dvije elektrode. Tok elektrona ne može
promijeniti smjer jer se katoda ne zagrijava te se s nje ne emitiraju elektroni. Zbog
toga vakkumske cijevi propuštaju električnu struju u samo jednom smjeru –
funkcioniraju kao diode.
Za ispravno funkcioniranje vakuumske cijevi iznimno je važno evakuirati što je
moguće više zraka. Kada iz kućišta ne bi bio izvučen zrak, uspostavila bi se
termodinamička ravnoteža te bi se i s katode počeli emitirati elektroni, što bi
poremetilo uobičajeni tok elektrona s anode na katodu. Pored toga, zagrijana anoda
mogla bi izazvati ioniziranje okolnog zraka što bi dovelo do nekontroliranog prijenosa
između elemenata, što može dovesti do nepredvidivog ponašanja cijevi ili do njenog
uništenja. Kisik iz zraka preostalog u cijevi može reagirati sa zagrijanom anodom
mijenjajući joj kemijsku strukturu i karakteristike, što također može utjecati na
funkcioniranje cijevi.
Kako bi se spriječilo da u cijevi ostanu plinovi u slobodnom stanju, koriste se
“hvatači”. To su mali kružni elementi načinjeni od specijalnog materijala, najčešće
barija. Nakon što se zrak evakuira iz cijevi klasičnim metodama, hvatač se zagrijava
kako bi materijal od kojeg je načinjen počeo isparavati i reagirati sa slobodnim plinom
u cijevi. Nakon toga na stjenkama cijevi taloži se metalni depozit srebrne boje a iz
cijevi je potpuno evakuiran slobodni plin.

5
 1.2 . Termoelektronska emisija

Unutar metalnog provodnika izvjesni elektroni mogu da se slobodno kreću, ali

postoje sile privlačenja kojima na njih djeluju pozitivna jezgra atoma. Da bi se izbio
jedan elektron, potrebno je da mu se dovede izvjesna energija w, nazvana energija
jonizacije, kako bi se savladale ove sile. Usljed termičkog kretanja elektroni posjeduju
izvjesnu energiju W, iz niti će izaći samo oni elektroni kod kojih je w > W. Odlasku
elektrona se suprotstavlja potencijalna barijera. Primjenom računa sličnog računu
kinetičke teorije gasova, može se odrediti dio slobodnih elektrona, koji pri apsolutnoj
temperaturi (T), imaju kinetičku energiju veću od w. Broj izlazećih elektrona povećava
se brže od kvadrata apsolutne temperature. Izbijeni elektroni zadržavaju energiju w
— W, koja je dosta mala i obrazuje oblak u blizini žarne niti. Ako se na pločicu koja
okružuje žarnu nit priključi na pozitivan potencijal u, u odnosu na žarnu nit, ona
uzrokuje električno polje koje privlači elektrone prema njoj. Kad je polje slabo, oblak
negativnih elektrona koji okružuje nit sprječava da ovo polje djeluje tako da ploča
privlači samo neke elektrone. To se naziva prostorno naele-ktrisanje. Međutim, kad je
električno polje jako, tj. kada je razlika potencijala između ploče i niti dosta velika,
prostorno naelektrisanje više ne djeluje i ploča privlači sve elektrone.

1.3 Dioda

Princip rada diode koja predstavlja najjednostavniju elektronsku cijev, zasniva

se na principu rada uređaja na kojem smo objasnili termoelektronsku emisiju. Dioda
se sastoji od žarne niti. koja služi kao jedna elekroda i naziva se katoda i pločice,
koja služi kao druga elektroda i naziva se anoda. Ove elektrode smještene su u
staklenu cijev (balon) iz kojeg je isisan zrak. Kada je katoda zagrijana, a između
anode i katode se priključi baterija, tako da se javi razlika potencijala između pločica
jer je anoda na pozduvnijem potencijalu u odnosu na katodu, tada eleketroni odlaze
od katode ka anodi i kroz cijev se uspostalvja struja koja teče samo u jednom smjeru.
Ona je ispravljena i naziva se anodna struja. Elektroni koje je emitovala katoda a
ubrzala anoda jonizuju molekule gasa, izbijajući iz njih elektrone koji također idu od
katode ka anodi, dok pozitivno naelektrisani jonizo van i molekuli idu prema kato-di.
Na slici 1.4. je predstaljen grafički simbol diode, pri čemu je pod a) dioda sa direktno
zagrijanom katodom, pod b) dioda sa indirektno zagrijanom katodom i pod c) opći
slučaj diode.

6
 Slika 1.4 Grafički simboli diode

Anodna struja diode određuje broj elektrona koji stižu do anode, a taj broj
zavisi od anodnog napona i struje emisije katode. Općenito anodna struja I zavisi od
struje emisije I i anodnog napona Ua. Pošto je katoda diode na stalnoj temperaturi
onda je I = const, tako da možemo reći da je I a - /(U ). Ova zavisnost se određuje
eksperimentalno na osnovu sheme predstavljene na slici 1.5 tako da dobijemo
statičku karakteristiku diode predstavljenu na slici 1.6.

Slika 1.5 Eksperimentalno određivanje karakteristike diode

Slika 1.6 Statička Karakteristika diode

Dioda se primjenjuje za ispravljanje izmjenične struje. Dioda može da se

koristi i kao detektor amplitudno - modulisanih oscilacija i zbog toga su konstruisane
diode za detekciju.

7
 1.4 Vrste Katoda

Katode kod elektronskih cijevi se rade od materijala koji ima specijalne

osobine, a najčešće se uzima volfram. Naime, ove katode, ustvari su vlakno, koje se
usijava tako da emituje elektrone. Međutim, ako se volframu doda mala količina
torija, dolazi do snažne emisije elektrona na nižim temperaturama usijanja, što
dozvoljava uštedu energije za zagrijavanje vlakna. Ako se vlakno od volframa
presvuče smjesom oksida barija i stroncija, temperatura katode može još više da se
snizi čime se obezbjeđuje njen duži vijek. Katode sa oksidom mogu da se griju
direktno i indirektno, zavisno od toga da li vlakno predstavlja izvor elektrona ili kao
izvor elektrona se koristi posebna cjevčica pokrivena slojem emisionih oksida a
izolovana je od emisionog vlakna.

1.5 Trioda

Američki inžnjer Li De Forest (Lee De Forest) je došao na ideju da između

katode i anode ubaci i treću elektrodu. Odnosno trioda je elektronska cijev koja ima
tri elektrode odnosno ima još jednu elektrodu između anode i katode i naziva se
rešetka ili mrežica. Rešetka omogućuje da trioda radi kao pojačivač i oscilator.
Ustvari rešetka služi da se na nju dovede
promjenljivi napon koji diktira protok elektrona
između katode i anode. Odnosno uz pomoć
rešetke upravlja se mlazom elektrona tj. anodnom
strujom kroz elek-tronku. Ukoliko je rešetka na
negativni-jem potencijalu od katode, ona
ograničava prolaz elektrona ka anodi, odnosno
nema proticanja anodne struje. Napon između
katode i rešetke naziva se prednapon. Na slici 1.7.
prikazanje grafički simbol triode. Slika 1.7. Grafički simbol triode

Promjenom napona na anodi mijenja se anodna struja. Ova promjena anodne struje
je praktično linearna ako je rešetka na negativnijem potencijalu. Zavisnost anodne
struje od napona rešetke cijevi objašnjava se činjenicom da negativan napon na
rešetki cijevi u većoj ili manjoj mjeri odbija elektrone koji se kreću između katode i
anode. Odnosno, ukoliko je napon rešetke dovoljno negativan, može potpuno da
spriječi protok anodne struje. Tačka na karakteristici pri kojoj je anodna struja
izjednačena sa nulom naziva se prekidna tačka ili cutt off. Krive koje pokazuju
zavisnost vrijednosti anodne struje I a od napona rešetke U , pri čemu je U = const. i
zavisnost vrijednosti anodne struje Ia od napona anode Ua, pri čemu je U = const.
nazivaju se karakteristikama rešetke, što je predstavljeno na slici 1.8.

8
 Slika1.8Karakteristika rešetke
1.5.1 Parametri triode

Predstavljaju karakteristične veličine triode. U parametre triode spadaju:

• Strmina triode. To je ustvari nagib karakteristike cijevi i analitički se određuje
na osnovu izraza;

pri čemu je strmina izražena u [mA / V]. Triode mahom imaju strminu desetak
[mA / V].
Karakteristika rešetke je skoro linearna sve dok je napon na rešetki negativan.
Ako ovaj napon postane pozitivan, karakteristika se savija, stnnina se smanjuje,a
promjene anodne struje nisu više srazmjeme promjenama rešetkinog napona.
Karakteristike snimljene za razne anodne napone U a, na slici (1.9 a), i za razne
napone rešetke Ug, na slici 1.9 b) obrazuju familiju karakteristika rešetke.

Slika 1.9 Familija karakteristika rešetke

Kad rešetka ima isti potencijal kao katoda, kriva koja predstavlja anodnu
struju, zavisno od napona na anodi ima istu karakteristiku kao i karakteristika diode.
Ako je rešetka na potencijalu nižem od potencijala katode, kriva je pomjerena nešto
udesno, tako da se dobija familija krivih kao na slici 1.9 b).

• Faktor pojačanja u, koji iznosi (3-100). Njegova vrijednost zavisi od rastojanja

rešetke od katode odnosno anode.

• Unutarnji otpor triode koji zavisi od dimenzija cijevi.

9
 Osnovna relacija koja povezuje sve ove parametre je µ= S Ri.
Zbog toga što ima osobinu da može da radi kao pojačavač i kao oscilator našla je
široku primjenu u primopredajnoj tehnici za prijem i emitovanje radio, TV, radarskih i
drugih signala.
Osnovni nedostatak triode je pojava međuelektrodne kapacitivnosti. Zbog ovih
kapacitivnosti mali izmjenični signal može da se prenese sa jedne elektrode na drugu
Ako trioda radi na visokoj frekvenciji, ova međukapacitivnost prenosi sa anode na
rešetku neželjeni signal koji unosi smetnju u korisni signal doveden na rešetku. Da bi
se djelimično eliminisali nedostaci triode, ubacuje se još jedna rešetka između anode
i rešetke (GA Na taj način se formira nova cijev tetroda. Ova rešetka priključena je na
konstantan pozitivan potenicjal i ona štiti upravljačku rešetku (G,) od elektrosta-tičkog
uticaja anode, koji se javlja zbog međuelektrodne kapacitivnosti anoda -upravljačka
rešetka (GA Ako se tetrodi doda još jedna rešetka, tako da sada elek tronska cijev
sadrži tri rešetke, naziva se pentoda i koristi se za pojačanje signala visoke
frekvencije jer je elirriinirala nedostatke tetrode.

10
 2.1 Katodna cijev

Pod terminom "katodne cijevi" podrazumijeva se velika grupa elektronskih

cijevi kod kojih se eksploatiše skretanje elektrona u električnom i magnetnom polju, a
ne naelektrisanje elektrona. Naime, katodne cijevi su vakuumske elektronske cijevi u
kojima se električni signali pretvaraju u svjetlosne signale (slike) na ekranu cijevi.
Prema namjeni, katodne cijevi se mogu svrstati u nekoliko grupa, zavisno od svoje
konstruktivne karakteristike. U TV tehnici, katodne cijevi se nalaze u kamerama i
nazivaju se ikonoskop, optikon ili vidikon. U TV prijemnicima, za pretvaranje ele-
ktričnih u svjetlosne signale koriste se kineskopi (tj. Braunove cijevi). Kineskopi se
primjenjuju i u računarskim sistemima kao videoterminal. Na ekranu videoterminala
prikazuju se grafičke ili alfanumeričke informacije kao ulazni ili izlazni podaci. Osci-
loskopske katodne cijevi primjenjuju se u tehnici električnih mjerenja, zatim za mje-
renje i "vizuelno" praćenje promjena nekih električnih veličina.

2.1.1 Konstrukcija katodne cijevi

Slika 2.1 Katodna cijev

Katodna cijev ima glavne dijelove:

• indirektno grijanu katodu koja stvara slobodne elektrone;
• elektronski sistem, koji snop elektrona fokusira upravo na zastoru i omogućava
dobijanje oštre slike;
• sistem za otklanjanje elektronskog snopa;
• zastor na koji pada snop elektrona i koji pretvara« njihovu kinetičku eneigiju u
svjetlosnu.

11
 Oblik staklenog balona se sastoji od izduženog cilindričnog dijela koji se
završava blago izbočenim dnom, koji se naziva ekran, premazanim s unutrašnje
stane fluorescentnim slojem. Elementi katodne cijevi nalaze se u staklenom balonu,
specijalnog oblika, visoko vakumiranom, tako da je unutrašnji pritisak manji od IO" 6
mm Hg. Katoda katodne cijevi K indirektno se zagrijava iz posebnog izvora napona.
Ova kato-da daje snop elektrona koji je uzak i kružnog je presjeka, a emisioni sloj
katode postavljen je u okruglom udubljenju katodne cijevi. Odmah iza katode nalazi
se upravljačka rešetka ili VVeneltov cilinder (VVehnell) W, koji ima oblik šupljeg
metalnog cilindra. VVeneltov cilinder je na negativnom potencijalu prema katodi (-20
do -40 V) i dodamo primorava elektrone da se sakupe oko ose cijevi. Promjenom
potencijala Weneltovog cilindra u odnosu na katodu, (ostvaruje se pomoću klizača
KA može se mijenjati broj elektrona snopa, što je ujedno njegov i glavni zadatak (tj.
fokusiranje elektrona). Naime, dovoljno velikim negativnim potencijalom može se čak
spriječiti prolaz elektrona kroz VVeneltov cilinder, tako da nastaje svjetlosna mrlja na
ekranu katodne cijevi. Anode A. i A~ nalaze se na pozitivnom potencijalu, imaju
zadatak da dodatno ubrzaju elektrone prema ekranu i da dodatno izvrše fokusiranje
mlaza elektrona. Anoda A. priključena je na pozitivan potencijal od nekoliko stotina
volti. Druga anoda, A2 priključena je na visoki pozitivan potencijal između 5 i 18 kV,
zavisno od tipa katodne cijevi. Elektroda A, se naziva fokusirajuća anoda jer fokusira
elektronski mlaz. Visoki napon druge anode A~ izaziva povećanje kinetičke energije
elektrona, pa se ova anoda naziva ubrzavajuća. Potencijal ovih anoda se regulise
pomoću klizača EL i KL.
U prostoru između Weneltovog cilindra, kao i u dijelu između dvije anode,
stvara se nehomogeno elektrostatičko polje koje upravlja elektronskim mlazom.
Naime, slično kako se lomi svjetlosna zraka pri prelasku iz jedne sredine u drugu s
različitom brzinom širenja, lomi se i elektronski mlaz kod prijelaza iz jedne
ekvipotencijalne površine u drugu. Ekvipotencijalne površine između anoda mogu se
formirati oblikom anoda te njihovom potencijalnom razlikom, tako da se fokus
elektronskog mlaza dobije na ekranu, što pokazuje sljedeće slika 2.2.

Slika 2.2 Elektronski mlaz kroz elektronski tip

12
 Elektrode katoda (K), Weneltov cilinder (W), anoda A1., anoda A2 formiraju
mlaz elektrona velike kinetičke energije, pa se ovaj sistem elektroda naziva i
elektronski top. Nakon prolaska kroz drugu anodu, A 2 mlaz elektrona je usmjeren na
ekran katodne cijevi. Ekran je s unutrašnje strane prekriven grafitnim slojem koji se
naziva akvadag, a on se povezuje unutar cijevi sa drugom, ubrzavajućom anodom.
Kad se bombar-duje elektronima, luminofor emituje svjetlost Odnosno, neki elektroni
velike kinetičke energije pri udaru u ekran izbijaju sekundarne elektrone, čije bi
nagomilavanje na samom ekranu poremetilo rad katodne cijevi. Akvadag privlači
sekundarne elektrone sa ekrana (himinifora), i na taj način sprječava oštećenje
ekrana katodne cijevi.

13
 Literatura:

 „Osnovi Elektronike“ Alija Džigal

 Internet :
 http://sr.wikipedia.org/srel/%D0%9A%D0%B0%D1%82%D0%BE
%D0%B4%D0%BD%D0%B0_%D1%86%D0%B8%D1%98%D0%B5%D0%B2
 http://www.vidipedija.com/~vidipedi/index.php?title=Vakumska_cijev
 http://bs.wikipedia.org/wiki/Elektronika

14