Professional Documents
Culture Documents
Sve elektronske cijevi sastoje se od staklenog balona u kome se nalazi vakum i elektroda.
Najjednostavnija elektronska cijev je dioda i ona se sastoji od staklenog balona u kome je
vakum i dvije elektrode, anode A i katode K. Kad je katoda zagrijana, a između A i K postoji
potencijalna razlika, elektroni napuštaju katodu pa dolaze do anode (usljed električnog polja
koje se uspostavilo između A i K) i kroz cijev se uspostavlja anodna struja koja teče samo u
jednom smijeru (ako je vanjski krug zatvoren). Ova struja zavisi od emisione moći katode
(broja elektrona koje emituje katoda) i potencijala anode. Ako se temperatura katode ne
mijenja onda možemo reći da stuja kroz cijev Ia zavisi samo od napona na anodi Ua tj. Ia=f(Ua).
Ako pređemo dozvoljenu vrijednost napona na anodi, može doći do uništenja cijevi, odnosno
prejakog električnog polja između A i K i do uništenja cijevi.
Katode kod elektronskih cijevi služe za emitovanje elektrona i materijal od kojeg se rade
mora imati dobru termoelektronsku emisiju. Najčešći materijal je volfram, ali ako se
volframu doda torij dobija se velika emisija elektrona i pri nižim temperaturama zagrijanosti.
Ako se pak volframu doda oksid barija i stroncija, temperatura katode može se još smanjiti za
istu emisiju elektrona. To nam je bitno jer se time obezbjeđuje duži vijek trajanja cijevi.
Zagrijavanjem katoda na visoke temperature one brže stare i gube emisionu moć što je
osnovni i najveći nedostatak svih elektronskih cijevi. Kao što se vidi na simbolu vakumske
diode, one mogu biti sa direktnim grijanjem katode ili indirektnim grijanjem katode tj. da
postoji posebna žarna nit kroz koju prolazi struja grijanja koja posredno grije katodu.