Galvanski članci

Janja Burić 2.a

Što su Galvanski članci ?
 su primarni električni članci ili neobnovljivi
izvor električne struje u kojima se, za razliku
od sekundarnih članaka (akumulatora),
kemijska energija nepovratno pretvara u
električnu. Prvi galvanski članak konstruirao
je 1800. Alessandro Volta na temelju
opažanja Luigija Galvanija o električnim
pojavama pri dodiru metala i tkiva (žabljih
krakova).
Dijelovi galvanskog članka
 Galvanski članak sastoji se od dviju elektroda
od različitih metalnih vodiča, koje su u dodiru
s elektrolitom, te od depolarizatora kojim se
sprječava ili odgađa polarizacija (nepoželjna
kemijska promjena na elektrodama). Pojedine
su se vrste galvanskih članaka nazivale prema
izumiteljima, a najznačajniji su u 19. stoljeću
bili Voltin, Daniellov, te osobito Leclanchéov
članak, od kojega su se razvili suvremeni
članci, obično proizvedeni kao slogovi nazvani
električnim baterijama.
Shematski prikaz
Primjer
 Luigi Galvani je otkrio 1784. da se preparirani
žablji mišići trzaju ako su u dodiru s dvjema
različitim kovinama.
Opis rada galvanskog članka
 Ako dvije ploče različitih metala velike čistoće, na
primjer cink za negativnu ploču i bakar, platina ili
ugljen za pozitivnu ploču, uronimo u razrijeđenu
sumpornu kiselinu (elektrolit), a za međusobno
spajanje gornjeg dijela ploča koristimo električni vodič,
izmedju ploča će poteći istosmjerna struja. Pločice
metala se ne smiju dodirivati. Kao nusproizvod
kemijske reakcije, na ploči bakra će se pojaviti vodik u
obliku mjehurića, a cinkova ploča će se trošiti. Tok
struje biti će s bakrene ploče (anoda), prema ploči
cinka (katoda) kroz električni vodič i s cinka prema
bakru kroz razrijeđenu sumpornu kiselinu.
Vrste galvanskih članaka
 Voltin članak (1800.) sastoji se od dviju elektroda načinjenih
od različitih metala (prvotno srebro i cink, poslije bakar i
cink) uronjenih u razrijeđenu sumpornu kiselinu. Njegov je
napon oko 1,1 V. Nedostatak mu je razmjerno brza
oksidacija elektroda, a time i smanjenje napona i jakosti
struje.
 Daniellov članak (1835.) bio je sličan Voltinu, ali elektrode
nisu bile u istom elektrolitu (bakrena u otopini bakrova
sulfata, cinkova u otopini cinkova sulfata ili u sumpornoj
kiselini), a elektroliti odijeljeni poroznom membranom. Time
je smanjena oksidacija elektroda i produženo trajanje članka.
Zato je Daniellov članak bio prvi uporabljivi trajni izvor
galvanske struje, pa se u polovini 19. stoljeća rabio za lučnu
rasvjetu i električni telegraf.
 Georges Leclanché je izumio Leclanchéov članak
(1868.), koji je imao kao pozitivnu elektrodu ugljen
u vrećici s manganovim dioksidom kao
depolarizatorom, negativnu elektrodu od cinka, a
kao elektrolit otopinu amonijeva klorida. Uporabom
elektrolita u obliku paste, te cinčane posude kao
negativne elektrode nastao je suhi Leclanchéov
članak, napona 1,5 V, vrlo prikladan za uporabu.
Inačice toga članka i danas se rabe za napajanje
prijenosnih svjetiljki, radijskih prijamnika,
fotoaparata i drugih elektroničkih uređaja. Naponi
njihovih baterija višekratnici su napona od 1,5 V.
 Edward Weston je napravio Westonov članak (1893.),
koji ima, uz određene uvjete, vrlo točan i stalan napon,
pa služi kao naponska norma (etalon) i naziva se
normalnim člankom. Pozitivna je elektroda živa
prekrivena živinim sulfatom kao depolarizatorom,
negativna je elektroda kadmijev amalgam prekriven
kadmijevim sulfatom, elektrolit je vodena otopina
kadmijeva sulfata, a spoj s elektrodama ostvaren je
utaljenim platinskim žicama. Westonov članak sa
zasićenim elektrolitom ima, uz temperaturu od 20 °C i
male struje, stalan napon od 1,01862 V, s odstupanjem
između pojedinih članaka od samo oko 30 μV.
 Srebrnooksidni članak suvremena je inačica Leclanchéova članka, samo
je pozitivna elektroda od srebrnog oksida, a elektrolit je kalijeva ili
natrijeva lužina. Napon mu je 1,55 V, uz dugo trajanje. Izrađuje se
obično u obliku niskih valjaka (odakle mu razgovorni naziv gumb-
baterija) pa se rabi za napajanje manjih uređaja (ručni satovi,
kalkulatori i sl.).
 Litijski članak suvremeni je, dugotrajni galvanski članak. Pozitivna
elektroda može biti oksid mangana, bakra ili kroma, srebrni kromat,
tionil-klorid, litijev jodid, metalni sulfidi i drugo, negativna je elektroda
od litija, a elektrolit treba biti bezvodan, na primjer sumporov dioksid u
acetonitrilu. Naponi su litijskih članaka od 1,5 do 3,7 V, članci mogu
davati prilično jake struje, trajnost im je i do deset godina, ali su skupi.
Rabe se za dugotrajno i pouzdano napajanje prijenosnih elektroničkih
uređaja kao što su srčani stimulatori i sigurnosni uređaji. Litijski članak
valja razlikovati od litijsko-ionskih baterija i litijsko-sumpornih članaka,
koji služe kao sekundarni električni članci (akumulator).
Hvala na pažnji!