Gimnazija Ljubuški

HENRI MATISSE
Referat iz likovne umjetnosti

Profesorica: Slađana Milićević

Učenica: Janja Burić, 4.a

Ljubuški, 12.1.2022.
Životopis

Henri Matisse , u cijelosti Henri-Émile-Benoît Matisse , (rođen 31. prosinca 1869., Le

Cateau, Pikardija, Francuska—umro 3. studenog 1954., Nica), umjetnik koji se često smatra
najvažnijim francuskim slikarom 20. stoljeća. Bio je vođa fovističkog pokreta oko 1900.
godine, a tijekom cijele svoje karijere težio je ekspresivnosti boja. Njegovi su subjekti
uglavnom bili domaći ili figurativni, a u obradi prednjači izrazit mediteranski žar.

Rani život
Godine 1887. zaputio se u Pariz na studij prava, a nakon što je završio studij radio je
kao sudski administrator u gradiću Le Cateau-Cambrésis. Počeo1 je slikati 1889. nakon što mu
je majka kupila pribor za slikanje, dok se oporavljao od upale crvuljka. Kasnije je opisivao da
je tada otkrio "vrstu raja" i odlučio je postatio umjetnik, na duboko razočaranje oca. Godine
1891., vratio se u Pariz na studij umjetnosti na školu "Académie Julian" i postao učenik
William-Adolphe Bouguereau i Gustave Moreau. U početku je slikao mrtvu prirodu i pejzaže
na tradicionalni način, u čemu je dostigao određenu vještinu. Na Matissea su utjecali radovi
ranih majstora poput Jean-Baptiste-Siméon Chardina, Nicolas Poussina i Antoine Watteaua,
kao i suvremeni umjetnici poput Édouard Manet, i japanska umjetnost. Najviše se divio
Chardinu; kao učenik naslikao je kopije četiri njegove slike iz Louvrea. Matisse se uronio u
djela drugih autora i zadužio se kupujući slike umjetnika koje je cijenio. Djela koje je kupio i

1
Leymarie, Jean; Read, Herbert; Lieberman, William S. (1966)
izložio u vlastitom domu su bila poprsja od gipsa koje je izradio Rodin, slike Gauguina, crteži
od van Gogha, i Cézanneove "Tri kupačice" (Three Bathers). U Cézanneovu osjećaju za
strukturu i boju, Matisse je našao svoju glavnu inspiraciju.

Ratne godine
Tijekom 1940-ih radio je kao grafički umjetnik i producirao crno-bijele ilustracije za
brojne knjige, te preko stotinu izvornih litografa u studiju Mourlot u Parizu. Matisseov2
učenik Rudolf Levy ubijen je u koncentracijskom logoru Auschwitz 1944. Godine 1947.
izdao je "Jazz", ograničeno izdanje oko stotinu otisaka raznobojnih izreza kolaža praćenih
zapisanim mislima. Tériade, cijenjeni izdavač umjetničkih djela 20. stoljeća, izveo je
Matisseove izreze kao otiske matrice.

Posljedni dani
God. 1951. Matisse je završio četverogodišnji projekt uređenja interijera vitrajima
Kapele Ružarija u Venceu (Chapelle du Rosaire de Vence), koja se često naziva „Kapelom
Matisse”. Sljedeće godine je osnovao Muzej Matisse u rodnom Le Cateau koji sadrži treću
najveću kolekciju njegovih radova. Njegov posljednji rad bio je dizajn vitraja u Unionističkoj
crkvi u Pocantico Hillsu (New York (država) za Davida Rockefellera, čija je maketa visjela na
zidu njegove sobe u kojoj je preminuo u 84. godini, u studenom 1954. god. Sahranjen je na
groblju samostana Notre Dame de Cimiez, u blizini Nice.

Fovističko razdoblje
Riječ3 fauves prije se odnosila na blistavu, proizvoljnu, intezivniju boju ovih umjetnika
nego što je bila „znanstvena“ boja neoimpresionista i nedeskriptivna boja Gaugina i Van
Gogha te na izravne, snažne poteze kista kojima su Matisse i njegovi prijatelji
eksperimentirali godinu dana prije u St. Tropezu i Collioureu na Rivijeri na jugu Francuske.
Fovisti su dovršili oslobađanje boje kojim su, na različite načine, već prije eksperimentirali
Cezanne, Gaugin, Van Gogh, Seurat i nabisovci. Koristeći se sličnim sredstvima, fovisti su
imali na umu različite ciljeve. Željeli su primijeniti čistu boju istisnutu izravno iz tube, i time
ne opisivati predmete u prirodi, ne jednostavno potaknuti vibracije mrežnice, ne istaknuti
romantičnu ili mističnu temu, već graditi nove likovne vrijednosti odvojeno od svega toga.
Tijekom 1905. godine, na Salonu nezavisnih Matisse je već izložio svoju veliku
neoimpresionističku kompoziciju Luxe, calme et volupte.

2
Gilbert, Martin. 2002. The Routledge Atlas of the Holocaust
3
H.H. Arneson: Povijest moderne umjetnosti, Varaždin, 2009.
 Na Jesenskom salonu 1905. Matisse je izložio i Otvoreni prozor te portret gospođe
Matisse nazvan Žena sa šeširom. Matisseova Žena sa šeširom izazvala je veći bijes nego
Otvoreni prozor zbog prividno divlje impulzivnosti kojom je umjetnik nanosio boju po
površini, ne samo po pozadini i šeširu nego i po licu modela crte kojega su izvedene snažnim
potezima zelene i cinober boje.

Žena sa šeširom

Inspiriran umjetnikom na ovu ploču slika “Zlatno doba” Lucasa Cranacha, grčka vaza,
“Ruska godišnja doba” Dyagileva i, naravno, farandol. Čuvši je, Matisse je nacrtao pet
ružičastih ženskih figura u Bacchusovom plesu. Pozadina je plavo nebo i zelena trava. Ne
postoji ništa drugo. Ni jedan dodatni detalj. Sva pažnja usmjerena je na plastične pokrete, na
zavoje ženskih figura koje su podređene energičnim, turbulentnim zvukovima glazbe.

Ples
Literatura

H.H. Arneson (2009.), Povijest moderne umjetnosti, Varaždin; Stanek d.o.o.

Leymarie, Jean; Read, Herbert; Lieberman, William S. (1966)

Gilbert, Martin. 2002. The Routledge Atlas of the Holocaust