1.

UVOD

ENERGETSKA ELEKTRONIKA, kao dio primijenjene elektronike, nalazi sve širu praktičnu
primjenu i zbog toga sve veći interes kod inženjera u praksi. Iz istog razloga i mnogi elektrotehnički
fakulteti i viče škole uvrstili su energetsku elektroniku u svoje nastavne planove i programe.
Takav pristup podrazumijeva i potrebu za odgovarajućom literaturom koje kod nas, na žalost,
uglavnom nema, pa ova knjiga treba da donekle popuni prazninu.
Energetska elektronika se, prema preporuci IEC-a, definira kao: Power Electronics is that part
of Electronics which deals with Power Technology; dakle, kao dio elektronike koji ima primjenu u
elektroenergetici.
Općenitost definicije zahtijeva i dopunsko tumačenje. Naime, primijenjena elektronika se
može podijeliti na dio koji se bavi uređajima male snage i dio koji se bavi uređajima velike snage.
Uređaji male snage se koriste npr. u informacionim dijelovima sistema za automatsko
upravljanje i regulaciju (pojačala, brojači, pretvarači), a osnovna pitanja koja se pomoću njih rješavaju
su amplitudno-frekventna i fazno-frekventna karakteristika, uvjeti stabilnosti itd.
Uređaji velike snage se koriste npr. u sistemima za regulaciju elektromotornih pogona,
sistemima uzbude asinkronih mašina ili u sistemima za napajanje električnom energijom (ispravljači
za napajanje elektroliza, usmjerivači za napajanje istosmjernih elektromotornih pogona). Pomoću njih
se rješavaju osnovna pitanja kao što su energetske karakteristike (faktor korisnog djelovanja, faktor
snage), specifična težina, specifični volumen itd.
Pošto se uređaji velike snage koriste za postizanje određenih energetskih ciljeva, ovaj dio
primijenjene elektronike se naziva ENERGETSKA ELEKTRONIKA.
Energetska elektronika u širem smislu obuhvaća još i elektroničke uređaje za neposredno
pretvaranje toplinske, nuklearne i svjetlosne energije u električnu.
Osnovna karakteristika elektroničkih uređaja za neposredno pretvaranje energije je
nepostojanje pokretnih dijelova.
Uređaji energetske elektronike mogu obavljati sljedeće funkcije: uključivanje i isključivanje
toka električne energije (elektronički prekidači), podešavanje ja kosti toka električne energije i
preoblikovanje parametara električne energije (elektronički pretvarači). Kako je primjena
elektroničkih prekidača zanemariva u odnosu na primjenu elektroničkih pretvarača, ponekad se
energetska elektronika naziva pretvaračka tehnika.
Energetska elektronika je nastala oko 1900. godine pojavom ispravljačke tehnike. U to
vrijeme, naime, pojavile su se u primjeni selenske i bakar-oksid ne ispravljačke jedinice, prvi elementi
energetske elektronike. Kako su to bili neupravljivi ispravljački elementi, njihova je primjena bila
relativno ograničena.
Pojavom transduktora (zasitljivih prigušnica) područje primjene ispravljačkih elemenata nešto
je prošireno. Međutim, i transduktori nisu našli širu primjenu zbog relativno visoke cijene. Ali, to je
ujedno i doba kada su se pojavile germanijeve i silicijeve ispravljačke diode.
Intenzivan razvoj teorije i tehnologije poluvodiča poslije drugog svjetskog rata bio je presudan
za puni razmah energetske elektronike. Tako je 1948. godine u Bellovim laboratorij ama otkriven
točkasti tranzistor, 1952. godine je započeo razvoj silicijevih slojnih dioda, a 1954. godine stručnjaci
Bellovih laboratorija izradili su, pod rukovodstvom Molla, prvu PNPN strukturu. Tom pronalasku,
međutim, tada nije dan dovoljan značaj. Tek 1957. godine Jork u General Electricu inicirao je rad na
strujno znatno jačoj PNPN strukturi — tiristoru. Do 1960. godine riješeni su osnovni problemi
proizvodnje tiristora.
Osobine tiristora (i drugih četveroslojnih i petoslojnih struktura) omogućile su njegovu
primjenu u energetskim pretvaračima u funkciji brzog statičkog prekidača istosmjerne i izmjenične
struje.
Koliko je tiristor superioran u odnosu na do tada primjenjivane živine ventile pokazuje tabela I.

TABELA I
Parametar Živin ventil Tiristor

Pad napona u propusnom stanju 20 - 25 V 1-2V

Radna temperatura kućišta 15 °C - 60 °C —40 °C do+80C"

Vrijeme oporavljanja 300 (AS — 400 [AS 10 (AS — 400 (AS

Volumen sveden na jedinicu prekidne snage 2 500 dm’/MW 5 dm»/MW

Ove prednosti tiristora dovele su do proširenja usmjerivačke tehnike i na područja u kojima su

se do tada upotrebljavala isključivo klasična rješenja, kao što su napajanje uzbude generatora,
stabilizacija napona i frekvencije, regulacija brzine vrtnje izmjeničnih mašina.
U posljednjih desetak godina naročito je mnogo urađeno na poboljšanju statičkih i dinamičkih
karakteristika učinskih tranzistora. Oni se, kao kontinuirano i diskontinuirano upravljivi (statički
prekidači) električni ventili, odlikuju velikom naponskom i strujnom opteretivosti. Zbog tih osobina i
mogućnosti dvosmjernog upravljanja preko baze, u mnogim primjenama istisnuli su tiristore.
Od osobina i kvaliteta učinskih elemenata ovisi i mjesto njihove upotrebe. Proizvođači tih
elemenata postigli su zavidan napredak u njihovim mogućnostima, a isto tako i dalje ulažu znatna
sredstva u njihovo usavršavanje.
Za strujnu opteretivost diode važna je površina silicijeve pločice. Za sada najveću poznatu
pločicu proizvodi u USA firma POWER SEMICONDUCTOR INC. Njezin promjer je 102 mm. Strujna
opteretivost te diode je 3500 A, a probojni napon 3,5 kV. INTERNATIONAL RECTIFIER (USA), kao jedan
od najvećih svjetskih proizvođača dioda i tiristora, ima pločicu promjera 65 mm. Takva dioda ima IP =
3400 A uz UR = 1,2 kV.
I druge američke firme, kao što su WESTINHOUSE i GENERAL ELECTRIC, imaju diode i tiristore
sličnih osobina. Japanska firma TOSHIBA ima tiristor od 1500 A i 2,5 kV i za sada jedina u svijetu
proizvodi dvosmjerni tiristor 300-400 A i 600-1300 V pri frekvencijama od 1-3 kHz, Za upravljanje
izmjeničnim motorima proizvodi TRIAC od 300 A i 1,2 kV. U Evropi su značajni proizvođači dioda i
tiristora sličnih parametara: francuska firma ALSTHOM, engleska firma AEI SEMICONDUCTORS,
švedska firma ASEA, njemačke firme SIEMENS i AEG, te švicarska firma BBC.
U narednom periodu može se očekivati da će biti dostignute vrijednosti parametara učinskih
elemenata prikazane u tabeli II.
TABELA II
Parametar Diode Tiristori

Površina silicijeve pločice 5 000 mm2

Maksimalna srednja vrijednost propusne struje 3 000 A 3 000 A

Maksimalni inverzni napon 10 kV 10 kV
Jednokratna preopteretivost vršnom vrijednosti
50 kA 20 kA
sinusnog poluvala
Maksimalni napon X srednja vrijednost struje 10 kV X 2,5 kA 7 kV X 1,5 kA

2.8. PREDMET PROUČAVANJA ENERGETSKE ELEKTRONIKE

U energetskoj elektronici pitanje upravljanja tokom električne energije i preoblikovanje parametara
električne energije rješava se pomoću uređaja s električnim ventilima. Energetska elektronika se bavi
proučavanjem:
 sklopova s električnim ventilima;

 komponenata sklopova s električnim ventilima (električni energetski ventili, poluvodički

energetski ventili, prigušnice i transformatori, kondenzatori, osigurači i dr.);

 uređaja (istosmjerni i izmjenični prekidači, pretvarači);

 komponenata uređaja (elektronički sklopovi, regulacioni krugovi, krugovi za upravljanje,

signalizaciju, mjerenje i zaštitu, ostale komponente);

 korištenja sklopova i uređaja u postrojenjima (utjecaj na izvore električne energije, utjecaj na

potrošače, ostali problemi elektromagnetske kompatibilnosti).

2.9. PODJELA UREĐAJA ENERGETSKE ELEKTRONIKE

Električni sistemi se mogu podijeliti na istosmjerne i izmjenične. Električne sisteme
međusobno povezuju uređaji energetske elektronike. Na si. 1.1. dana je podjela uređaja energetske
elektronike.

Sl. 1.1 Podjela uređaja energetske elektronike

Kada pretvarač može raditi i kao ispravljač i kao invertor (izmjenjivač), nazivamo ga
usmjerivačem. Ako istosmjerni ili izmjenični pretvarač vrši samo funkciju podešavanja intenziteta toka
električne energije, nazivamo ga podešivačem.
 Na slici. 1.2. prikazan je blok-shema uređaja energetske elektronike.

Uređaj se sastoji iz dva dijela, energetskog i informacijskog, koji čine nerazdvojnu cjelinu. U
energetski dio uređaja energetske elektronike (kao izvršni organ) uvodi se energija, a na njegov izlaz
spojeni su potrošači. U energetskom dijelu obavljaju se energetske transformacije. On se sastoji od
neupravljivih i upravljivih poluvodičkih ventila, kondenzatora, prigušnica, transformatora, osigurača i
drugih učinskih elemenata. Osnovna karakteristika izvršnih organa uređaja energetske elektronike je
da redovito sadrže električne ventile.

SI. 1.2. Blok-shema uređaja energetske elektronike

U informacioni dio dolaze informacije o željenim izlaznim veličinama uređaja. Na osnovu

obrađenih informacija iz energetskog dijela, informacioni dio upravlja radom energetskog dijela.
Informacioni dio se uglavnom sastoji od mjernih pretvarača i elektroničkih analognih i digitalnih
sklopova.
Ova dva dijela čine nerazdvojnu cjelinu i pružaju velike mogućnosti u pogledu elektroničkog
upravljanja tokom električne energije i elektroničkog preoblikovanja parametara električne energije
za koje je karakteristično da se ostvaruje s malim gubicima.

2.10. PRIMJENE UREĐAJA ENERGETSKE ELEKTRONIKE

Zbog toga što se u uređajima energetske elektronike sve manipulacije s električnom energijom
odvijaju s malo gubitaka i s vrlo dobrom dinamikom, energetska elektronika je ušla u niz ljudskih
djelatnosti za čije je odvijanje potrebna električna energija.
Te djelatnosti su:
 procesna industrija (istosmjerni elektromotorni pogoni, izmjenični elektromotorni pogoni,
elektrotermija, elektrokemija);
 proizvodnja, prenos i distribucija električne energije (uzbuda sinhronih generatora, pokretanje
velikih sinhronih generatora, pomoćna oprema u termoelektranama i hidroelektranama,
istosmjerni veleprenosi, kompenzacija jalove snage, povezivanje različitih izvora električne
energije, uključenje i isključenje električnih krugova i mreža);
 besprekidno napajanje električnom energijom (istosmjerno napajanje, izmjenično napajanje);
 transport (napajanje istosmjernim naponom željezničke, gradske i rudničke vuče, pretvaranje i
upravljanje električnom energijom za bilo koji oblik električnog pogona vozila, napajanje
dizalica i konvejera, modernizacija električnog sistema vozila u smislu smanjenja dimenzija i
težine i povećanja pouzdanosti, napajanje elektromagneta za dizanje tereta);
  kućanski aparati i priručni alati (mali regulirani izmjenični elektromotorni pogoni, grijane i
rasvjeta);
 specijalni civilni i vojni objekti (komunikacije, uređaji za istraživanje u fizici, oružja).

2.11. ZNANJA POTREBNA ZA BAVLJENJE ENERGETSKOM ELEKTRONIKOM

Osnovni zadaci koje obavljaju inženjeri i tehničari koji se bave energetskom elektronikom su:
projektiranje, izrada, ispitivanje i održavanje uređaja za upravljanje tokom električne energije i
preoblikovanje parametara električne energije. Za obavljanje tih poslova potrebno je posjedovati
teoretska znanja iz sljedećih područja: teorije električnih mreža, teorije impulsne modulacije, teorije
elektromagnetizma, teorije elektroničkih sklopova, teorije regulacije, teorije hlađenja i konstrukcije i
teorije pouzdanosti.
Na nivou projektiranja uređaja potrebno je još poznavati: izvore električni prijenos i
distribuciju električne energije, potrošače i uvjete korištenja.
 POLUVODIČKI UČINSKI ELEMENTI
2. ELEMENTI UREĐAJA ENERGETSKE ELEKTRONIKE
Sastavni elementi uređaja energetske elektronike su otpornici, kondenzatori, zavojnice i
transformatori, te poluvodički učinski elementi: diode, tranzistori, tiristori i drugi poluvodički
elementi.
Za razliku od poluvodičkih učinskih elemenata i magnetskih elemenata s jezgrama, otpornici,
kondenzatori i neki drugi elementi su u osnovi linearni elementi.

2.1 OTPORNICI
Otpornici su linearni elektronički elementi, odnosno elementi kod kojih su struje razmjerne na
njih dovedenim naponima. Drugim riječima, to su elementi čiji parametri ne zavise od struje i napona,
a svojom se otporom suprotstavljaju protjecanju struje.
Otpori u energetskim uređajima stvaraju gubitke, smanjuju stupanj korisnog djelovanja i
usložnjavaju konstrukciju zbog potrebe za hlađenjem. Međutim, zbog nesavršenosti poluvodičkih
elemenata, pojednostavljenja strukture uređaja i povećanja pouzdanosti, te smanjenja cijene, njihova
upotreba se ne može mimoići.
Otpornici mogu biti stalni i promjenjivi.
Stalni otpornici mogu biti slojni kod kojih se otporni sloj od uglja nanosi na keramičku cjevčicu,
metalizirani od sloja metalnih legura na keramičkoj cjevčici, metal-oksid sa slojem metalnog oksida i
izolatora i žični otpornici.
Promjenjivi otpornici mogu biti žični i slojni.

2.1.1. NOMINALNI PARAMETRI OTPORNIKA

Za potpuno definiranje otpor potrebno je poznavanje njihovih parametara. Osnovni parametri
su:
 nominalna vrijednost otpora koja je definirana Renardovim nizom. Stvarna vrijednost otpora
razlikuje se od nominalne, a njihova razlika mora ležati unutar granica određenih
tolerancijom.

Otpornici se izrađuju u širokom spektru nominalnih vrijednosti otpornosti, od 0,01 Ω do 1 MΩ,

pa i više;
 maksimalna dopuštena snaga disipacije, kao snaga koja se razvija na otporniku, izražava se u
vatima i ne smije biti prekoračena. Trajno prekoračenje maksimalne dopuštene disipacije
dovodi do oštećenja otpornika ili do skraćenja njegovog radnog vijeka;
 tolerancija nominalne vrijednosti otpora je dopušteno odstupanje stvarne vrijednosti
otpornosti od nominalne vrijednosti, izražava se u postocima ukupne promjene otpornosti u
radnom temperaturnom području. Otpornici se prema tolerancijama svrstavaju u klase=0,1;
Izrađuju se u tolerancijama od d= 20% do ±0,1%, odnosno u klasama od klase 20 do klase od;
  temperaturni koeficijent predstavlja relativnu promjenu otpornosti na nekoj temperaturi u
odnosu na otpornost na normalnoj temperaturi. Temperaturni koeficijent se izražava u %/°C
ili u, za praksu prikladnijim jedinicama, ppm/°C. Kratica ppm/°C je od engl. riječi od „parts per
ΔR 6
milion„ /°C koja iznosi ∙ 10 ∕ °C. Promjena otpornosti od npr. 0,0025%/°C odgovara 25
R
ppm/°C;
 dopušteni maksimalni priključni napon kao napon koji se može trajno priključiti na krajeve
otpornika, a da pri tome ne nastane proboj. Njegova vrijednost obično nije ispod 150V, ali ni
iznad 500 V.

2.1.2. VRSTE I OSOBINE OTPORNIKA

Žični otpornici se realiziraju tako da se na keramičko tijelo namota otporna žica, najčešće od
krom-nikla zbog njegove velike specifične otpornosti. Na krajeve takvog otpornika stave se obujmice
za izvode i za pričvršćenje. Kako je otpornost krom-nikla jako temperaturno zavisna, za izradu točnijih
otpornika koriste se različiti temperaturno nezavisni materijali za radne temperature i do 400 °C.
Žični otpornici se izrađuju za otpornosti od nekoliko Ω do nekoliko M Ω uz snagu disipacije od
1 do 200 W. Otpornici se premazuju različitim premazima za zaštitu od vlage i mehaničkih oštećenja.
Da bi se smanjila njihova parazitni, namotaj od žice se namata bifilarno. Efektivna induktivnost
otpornika može se smanjiti i paralelnim spajanjem više otpornika veće otpornosti, ali manje snage
disipacije. Do povećanja induktivnosti otpornika najčešće dolazi zbog nepažljive montaže, npr. zbog
upotrebe feromagnetskog matèrijala za učvršćenje otpornika kroz keramičko tijelo.
Žični otpornici se izrađuju u tolerancijama od 0,1% do 2% s temperaturnim koeficijentima od
100 do 20 ppm/°C, a u posebnim slučajevima i do 5 ppm/°C.
Otporni sloj kod slojnih otpornika je tanki sloj ugljena. Nanosi se na keramičko tijelo u obliku
cjevčice na čije krajeve se stavljaju metalne kapice s dovodnim žicama. Otporni sloj je obično zaštićen
slojem laka. Izrađuju se u nominalnim vrijednostima od nekoliko Ω do nekoliko M Ω uz snagu
disipacije od 0,1 do 2 W i tolerancije otpornosti u rasponu od 10% do 1%. Radna temperatura slojnih
otpornika ne smije preći 100 °C.
Slojni otpornici se odlikuju relativno dobrom stabilnosti i malim temperaturnim i naponskim
koeficijentom. Mehanička čvrstoća im je relativno mala. Mogu se koristiti i na višim frekvencijama jer
im je samoindukcija i parazitni kapacitet malena.

2.1.3. Mjesta upotrebe otpornika u energetskim uređajima

U energetskim uređajima otpornici se najčešće koriste:
 u RC članovima za smanjenje gubitaka uključenja i prigušenje oscilacija pri isključenju
ventila;
 za ujednačavanje raspodjele blokiranog i zapornog napona pri serijskom spajanju ventila;
 za simetriranje propusnih struja paralelno spojenih ventila;
 za aperiodsko punjenje kondenzatora u niskopropusnim filtrima;
 u sklopovima za definiranje početnih uvjeta komutacije, za ograničenje prenapona
komutacijski kondenzatora; za ubrzanje razgradnje nagomilane magnetske energije i u
nekim drugim slučajevima.
2.2. KONDENZATORI
Kondenzatori su elektronički elementi koji se sastoje od metalnih obloga i između njih
dielektrika. Dielektrici mogu biti različiti, a prema vrsti dielektrika razlikujemo npr.: liskunske,
keramičke, papirne, elektrolitske i druge kondenzatore.
Kondenzatori mogu imati stalnu (kondenzatori s aksijalnim priključcima) ili promjenjivu
(kondenzatori s radijalnim priključcima) vrijednost kapaciteta.

2.2.1. NOMINALNI PARAMETRI KONDENZATORA

Kondenzatori se mogu potpuno definirati pomoću sljedećih parametara:
kuta gubitaka koji karakterizira nesavršenost dielektrika. Izražava se tangensom ugla što ga
čine snaga gubitaka i snaga kroz kondenzator. Kvalitetniji kondenzatori imaju manji tg δ <5. Kako se
radi o malim kutovima, u praksi se tangens ugla δ može poistovjetiti s kutom gubitaka δ :
tg δ ovisi od frekvencije, upotrijebljenog dielektrika, temperature i veličine priključenog
napona. Temperaturna zavisnost tgδ <5 određuje radno temperaturno područje kondenzatora;
nominalnog radnog napona kao napona pri kome kondenzator mora raditi onoliko vremena
koliko je propisano kataloškim podacima, ali ne manje od 10000 sati na temperaturi od 40 °C;
ispitnog napona koji je viši od radnog napona za 10 — 30%. Pomoću ispitnog napona
provjerava se izdržljivost na proboj. Provjera traje 1 minutu;
probojnog napona kao napona pri kome nastaje proboj dielektrika kondenzatora i probojno
pražnjenje kondenzatora. Probojni napon je viši od ispitnog napona;
dielektrične čvrstoće koja predstavlja odnos probojnog napona i debljine dielektrika. Izražava
se u kV/mm i ovisi od vrste i debljine dielektrika, temperature i frekvencije;
izolacione otpornosti koja predstavlja otpornost kojom, se izolacija kondenzatora suprotstavlja
protjecanju istosmjerne struje pri maksimalnom radnom naponu. Mjeri se u MQ i smanjuje se s
povišenjem temperature. Vrijeme za koje napon izolacije padne na 37% svoje nominalne vrijednosti
naziva se vremenska konstanta kondenzatora. Izražava se u sekundama i jednaka je umnošku
izolacione otpornosti u megaomima ( MΩ) i kapacitet kondenzatora u mikrofaradima ( μ F ).

2.2.2. VRSTE I OSOBINE KONDENZATORA

Realni kondenzator predstavljamo pomoću nadomjesne sheme, si. 2.1.
Paralelna otpornost RP u nadomjesnoj shemi predstavlja neidealnost dielektrika između folija
kondenzatora, a serijska otpora RS i induktiviteta Ls koji zavise od konstrukcije kondenzatora,
prvenstveno od načina izvođenja priključaka.

SI. 2.1. Nadomjesna shema kondenzatora

 Kod kondenzatora s aksijalnim priključcima (pločasti kondenzator) struja prolazi cijelom
dužinom folije koja uzdužno ima mali presjek i veliku dužinu tako da ovakvi kondenzatori imaju veliku
serijsku otpornost i induktivnost.
Radijalnom izvedbom kondenzatora bitno se smanjuje serijska otpornost i induktivnost. Zato
se radijalni kondenzatori koriste na svim mjestima na kojima služe za smanjenje prenapona i impulsni
rad karakterističan za krug u kome se kondenzator nalazi. U spojevima za prenaponsku zaštitu serijska
otpornost i induktivnost kondenzatora su nepoželjni zbog smanjene sposobnosti preuzimanja
energije prenapona, jer je brzina punjenja kondenzatora ograničena njihovim vrijednostima. U
impulsnim sklopovima serijska otpornost kondenzatora ima za posljedicu stvaranje velikih
kratkotrajnih gubitaka, i to na kontaktnim mjestima priključaka kao na mjestima najveće otpornosti.
I kod elektrolitičkih kondenzatora se serijska otpornost i induktivnost mogu smanjiti na isti
način kao i kod motanih kondenzatora. Zbog toga što im je gustoća uskladištenja energije velika,
upotrebljavaju se u niskopropusnim filtrima, u istosmjernim krugovima i kao spremnici energije,
Prilikom upotrebe elektrolitičkih kondenzatora treba voditi računa o efektivnoj vrijednosti
struje opterećenja i o frekventnim osobinama, jer elektrolitički kondenzatori na frekvencijama višim
od 10 kHz gube kapacitet zbog toga što im je rezonantna frekvencija kruga od kapaciteta i vlastite
induktivnosti oko 10 kHz.
2.2.3. Mjesta upotrebe kondenzatora u energetskim uređajima
U uređajima energetske elektronike kondenzatori se koriste u filtrima, RC članovima,
komutacijskim i zaštitnim krugovima. U svakoj od ovih primjena redovito se koriste motani
kondenzatori.

2.3. MAGNETSKI ELEMENTI

U energetskom dijelu energetskih pretvarača koriste se sljedeći magnetski elementi:
 transformatori,
 filtarske prigušnice,
 komutacijski transformatori i
 komutacijske prigušnice.

2.3.1. TRANSFORMATORI
Transformatori se u uređajima energetske elektronike koriste za promjenu nivoa napona i za
galvansko odvajanje dva sistema. Za razliku od drugih transformatora, oni su opterećeni nesinusnim
naponima frekvencija od nekoliko Hz do nekoliko kHz. Zbog toga njihovi rasipni parametri (rasipne
induktivnosti i rasipnog kapaciteta) imaju različit utjecaj u različitim sklopovima, jer je njihov utjecaj
veći što je frekvencija viša.
Radnu frekvenciju transformatora određuju: napon napajanja, potrošač, stepen korisnog
djelovanja, te dimenzije i masa uređaja. Frekvencija napona napajanja je obično 50, 60 ili 400 Hz.
Zavisno od vrste potrošača, frekvencije napona mreže mogu se kretati u rasponu od nekoliko Hz (kod
reguliranja brzine vrtnje izmjeničnih motora) do nekoliko kHz (kod indukcionog zagrijavanja). Kada je
za uređaje potrebno vršiti samo transformiranje napona, izbor frekvencije se vrši na osnovu
optimalnog odnosa stepena korisnog djelovanja, cijene, dimenzija i mase transformatora, odnosno
uređaja.
Stepanj korisnog djelovanja cijena dimenzije i masa transformatora zavise od materijala njegove
jezgre. Zavisno od frekventnog područja, koriste se sljedeći materijali:
  za frekvencije od 10—500 Hz željezo legirano silicijem;
 za frekvencije od 500 Hz — 3 kHz željezo legirano silicijem ili legure od 50% nikla i 50%
željeza;
 za frekvencije od 2—-8 kHz legura 79% nikla, 17% željeza i 4% molibdena;
 za frekvencije od 5—50 kHz feritne jezgre.

Rasipni parametri transformatora zavise od izvedbe transformatora.

Dopuštena vrijednost rasipne induktivnosti ovisi od sklopa u kome se koristi transformator. Zbog
rasipne induktivnosti, nastaju padovi napona, komutacijski gubici, komutacijski prenaponi i isklopni
prenaponi, pa bi bilo poželjno da bude što manja. S druge strane, međutim, rasipna induktivnost
transformatora ograničava struju kratkog spoja i brzinu porasta struja ventila za vrijeme komutacije i
smanjuje utjecaj uređaja na mrežu ili opterećenje.
Kada se radi o opterećenom dvonamotajnom transformatoru s cilindričnim namotaj ima, može se
pokazati da je rasipna induktivnost razmjerna srednjem promjeru namotaj a i efektivnom razmaku
između namotaj a, a obrnuto razmjerna visini namotaj a. Kako su oblici jezgre standardizirani, srednji
promjer i visina namotaj a ne mogu se mijenjati u širokim granicama. Na širinu efektivnog razmaka
između namotaj a može se utjecati tako da se uz svaki navoj primarnog namotaj a postavi sekundarni
navoj. To je, međutim, teško izvodivo, pa se u praksi namotaji dijele na slojeve i segmente.

SI. 2.2. Transformator: a. nadomjesna shema; b. valni oblici primarnog napona i sekundarnog napona pri izraženoj
mađunamotajnom kapacitetu
Smanjenje rasipne induktivnosti smanjenjem efektivnog razmaka između primarnog i
sekundarnog namotaja povećava se parazitni međunamotajni kapacitet koja omogućuje prenošenje
visokofrekventnih komponenti primarnog napona na sekundar, bez obzira na prenosni odnos
transformatora. Taj je problem posebno prisutan kod transformatora s velikim prijenosnim odnosom,
jer preneseni napon može biti znatno viši od nominalnog sekundarnog napona.
Na si. 2.2. prikazana je nadomjesna shema transformatora s parazitnim kapacitetom C između
namotaja i valni oblici primarnog i sekundarnog napona.
Preko međunamotajne kapaciteta prenosi se i visokofrekventne smetnje od uređaja ha mrežu ili
potrošač bez značajnijeg prigušenja.
I prenos visokofrekventnih komponenti i visokofrekvencijskih smetnji može se reducirati
postavljanjem metalnog zaslona između primarnog i sekundarnog namotaja transformatora ili
spajanjem kondenzatora dovoljno velikog kapacitet između sekundarnih priključaka.
 2.3.2. Filterske prigušnice

Sl. 2.3 Principijelni izgled prigušnice

Filteri u energetskim uređajima obično „pretvaraju” nesinusne izmjenične veličine u sinusne.

Filterske prigušnice „glade” pulsirajuće struje. Najčešće se izvode sa željeznom jezgrom, jer se tako
smanjuju dimenzije, masa i cijena.
Kako se za realiziranje prigušnice koriste standardne transformatorske jezgre, a otvor prozora što
je moguće više popunjava namotajem, promjenu induktivnosti prigušnice moguće je ostvariti jedino
podešavanjem efektivne permeabilnost kruga, i to promjenom zračnog procjepa.
Kako se magnetsko polje procjepa, zavisno od njegove dužine i dimenzija presjeka jezgre, zatvara i
preko okolnog prostora, njegova magnetska otpornost se smanjuje i povećava efektivna
permeabilnost magnetskog kruga. Za dovoljno točno određivanje zračnog procjepa njegova dužina ne
treba prelaziti 10% najmanjeg presjeka jezgre.
Materijal jezgre bira se kao i kod transformatora i ovisi od radne frekvencije .

2.3.3. Komutacijski transformatori

SI. 2.4. Principijelna shema jednog spoja za isključenje tiristora pomoću komutacijskog transformatora

Komutacijski transformator se koristi u krugovima za isključenje tiristora. Jedan takav spoj je

prikazan na si. 2.4.
Komutacijski transformator se razlikuje od običnog transformatora po tome:
 što se prenos energije s jednog namotaj a na drugi ne odvija trenutno, nego se energija u
jednom vremenskom periodu gomila u jezgri transformatora, a u drugom periodu prazni i
 što induktivnosti namotaj a moraju biti točno definirane iako postoji zračni procjep.
Osnovni parametri i materijal jezgre i namotaja određuju se na isti način kao i kod običnog
transformatora, osim što se uzima u obzir samo polovica krivulje magnetiziranja. I parazitni parametri
se potiskuju na jednak način kao i kod transformatora, a induktivitet namotaja promjenom zračnog
procjepa.
 Sklop s komutacijski transformatorom, prikazan na Sl. 2.4, radi na sljedeći način. Ako tiristor Th1
vodi, a tiristor Th2 ne vodi, struja potrošača se zatvara u krugu (+E) — Th1 — N1 — potrošač — (-E).
Napon na kondenzatoru jednak je naponu izvora E. Da bi tiristor Th1 bio isključen, potrebno je uključiti
tiristor Th2. Kada tiristor Th2 provede, na namotaju N2 pojavi se napon kondenzatora, odnosno napon
izvora E. Zbog jednakog broja navoja u namotajima N1 i N2, u namotaju N1 se inducira napon jednak
naponu E. Kako su namotaji motani u istom smjeru, njihovi naponi se zbrajaju pa potencijal katode
tiristora Th1 poraste na vrijednost 2E, odnosno na potencijal viši od napona na anodi. Tiristor Th1 zato
postaje polariziran zaporno. Zaporni napon na tiristoru Th1 vlada sve dotle dok se kondenzator C ne
isprazni na napon E/2. Brzina pražnjenja kondenzatora, a s tim u vezi vrijeme oporavljanja tiristora
Th1, ovisi od njegove kapaciteta, od struje potrošača IОРT i od induktiviteta namotaja N2 komutacijskog
transformatora.

2.3.4. Komutacijske prigušnice

Komutacijska prigušnica ima primjenu u komutacijskim krugovima elektroničkih prekidača i
energetskih pretvarača. Na Sl. 2.5a. prikazan je jedan sklop elektroničkog prekidača s komutacijskom
prigušnicom.
Komutacijski LC krug paralelno je pripojen radnom tiristoru Th1. Neka je zatečena sljedeća
situacija: tiristor Th1 ne vodi, kroz nul-diodu zbog LOPT≈ ∞ teče konstantna struja potrošača, a na
kondenzatoru C vlada napon izvora E polariteta označenog na si. 2.5a.
Prilikom uključenja tiristora Th1 u trenutku t1, kondenzator C se preko tiristora Th1 i komutacione
prigušnice L prepolarizira. U idealnom slučaju, bez prigušenja, struja prepolariziranja kondenzatora
ima sinusni oblik trajanja 180°.
U trenutku t2 struja tiristora Th1 padne na nulu, a na njemu se pojavi napon jednak naponu na
kondenzatoru. Nakon trenutka t2 struja kroz kondenzator jednaka je struji potrošača koja je
konstantna.
U trenutku t3napon na kondenzatoru naraste na vrijednost E, a dioda D0 provede i propušta struju
potrošača.

Nakon ponovnog uključenja tiristora Th1proces se ponavlja.(Sl.2.5)

Spajanjem u seriju s komutacijskom prigušnicom antiparalelno spojenih tiristora Th2 i diode D1
prepolariziranje kondenzatora može početi tek poslije uključenja tiristora Th2. Na taj se način postiže
da trajanje vođenja tiristora Th1 ne ovisi od induktiviteta komutacijske prigušnice.
U grupu komutacijskih prigušnica spadaju i prigušnice za ograničenje brzine porasta struje kroz
poluvodičke ventile. Smanjenjem brzine porasta struje smanjuju se gubici uključenja ventila.
U grupu komutacijskih prigušnica spadaju i prigušnice za ograničenje brzine porasta struje kroz
poluvodičke ventile. Smanjenjem brzine porasta struje smanjuju se gubici uključenja ventila.
 2.4. DIODA
Dioda je neupravljivi ventil. Kao element sklopa predstavlja nelinearni otpornik s ovisnim otporom
o polaritetu i veličine priključenog napona.

2.4.1 struktura diode

Na slici 2.5.a prikazan je presjek strukture poluvodičke učinske diode.

SL. 2.6. Poluvodička učinska dioda: a)presjek strukture ; simbol

Između jako dotiranih P+ i N-slojeva nalazi se slabo dotirani Ns ili Ps sloj debljine 100 do 400 μ m.
Diode koje imaju naročito obrađen rub silicijeve pločice (si. 2.5a), pa do proboja dolazi samo u
njezinoj unutrašnjosti, nazvane su diode s prinudnim lavinskim probojem (engleski: avalanche diode).

2.4.2 Statičke karakteristike diode

Osnovne osobine diode ilustrira statička strujno-naponska karakteristika, si. 2.7. Ona predstavlja
ovisnost propusne struje IF diode od propusnog napona UF i zaporne struje In od zapornog napona UR.

Sl. 2.7. Statičke strujno-naponske karakteristike diode: a).propusna,- b) zaporna

Grana karakteristike IF =f(UR) odnosi se na propusno polarizirani ventil, a grana IR=f(UR) na

zaporno polarizirani ventil.
Pri određenoj vrijednosti zapornog napona struja naglo poraste i nastaje proboj PN prelaza.
Veličina zapornog napona pri kome nastaje proboj strukture nazvan je probojni napon UPROB.
Strujno-naponske karakteristike diode jako zavise od temperature PN prelaza, Sl. 2.7. S porastom
temperature značajno poraste zaporna struja, uz neznatno povećanje probojnog napona, a pad
napona na propusno polariziranoj diodi se smanji.
 2.4.3 Nominalni parametri diode
Osnovni nominalni parametri diode su: nominalna propusna struja, nominalni propusni napon,
napon početka vođenja Us, nominalni zaporni napon, nominalna zaporna struja i dinamička otpornost
propusne karakteristike.
-Nominalna propusna struja IF je maksimalna dopuštena trajna struja diode pri kojoj se ne
prekorači dozvoljeno zagrijavanje pri nominalnim uvjetima hlađenja.
Silicijeve slojne diode se izrađuju za propusne struje 1000 do 1500 A, dok su nominalne struje
germanijevih slojnih dioda manje.
-Nominalni propusni napon UF je pad napona na propusno polariziranoj diodi pri nominalnoj
struji.
Kod silicijevih slojnih dioda iznosi (1-1,4) V, dok je kod germanijevih slojnih dioda nešto niži.
-Napon početka vođenja Us je napon pri kome počinje teći struja kroz diodu. Za silicijeve diode
iznosi (0,4-0,8) V, dok je za germanijeve diode nešto niži.
-Nominalni zaporni napon Un predstavlja maksimalnu vrijednost napona kojeg nepropusno
polarizirana dioda može podnijeti trajno bez opasnosti da će nastupiti proboj. Dopušteni zaporni
naponi kod silicijevih slojnih dioda idu i do (4-5) kV, dok su kod germanijevih slojnih dioda znatno niži.
Da bi se osigurao pouzdan rad diode, zaporni napon diode, u spoju jednofaznog poluvalnog
ispravljača, mora biti jednak ili niži od polovine vrijednosti probojnog napona.
-Nominalna zaporna struja IR je struja koja teče kroz diodu pri nominalnom zapornom naponu UR.
-Dinamička otpornost rD predstavlja otpor propusno polarizirane diode za izmjenične veličine,(
∆U
r D= I¿
∆
Pored navedenih parametara, važan parametar je i toplinska otpornost diode RT (°C/W) koja
karakterizira sposobnost konstrukcije diode da odvodi količinu topline koja se razvija na diodi za
vrijeme rada.
Pod nominalnim uvjetima hlađenja diode podrazumijeva se režim u kome snaga disipacije P¥
diode, nastala zbog protjecanja struje IF pri normalnoj temperaturi PN prelaza, ne prelazi dopuštenu
vrijednost.
Pod normalnim temperaturnim uvjetima podrazumijeva se prisilno zračno ili vodeno hlađenje
diode koja je snabdjevena rashladnim tijelom standardnog oblika i dimenzija, pri temperaturi
rashladnog zraka od +40 °C ili pri temperaturi rashladne vode od +30 °C, kao i određenoj brzini
kretanja rashladnog zraka ili protoku rashladne vode.

2.4.4 Dinamičke osobine diode

Prilikom preklapanja diode iz propusnog stanja u zaporno, i obrnuto, stacionarno stanje se ne
uspostavlja trenutačno.
Kada prilikom preklapanja u propusno stanje napon izvora promijeni polaritet, nosiocima naboja
iz jako dotiranih područja potrebno je određeno vrijeme da bi stigli u središnje područje i preplavili
ga. Posljedica ovakve pojave je povećana otpornost diode i povećani pad napona na diodi u
trenucima početka vođenja.
Prilikom isključenja, zbog promjene polariteta napona izvora, propusna struja se smanjuje. Kada
struja dostigne vrijednost nula, središnje područje još uvijek je preplavljeno nosiocima naboja, dioda
se ne može suprotstaviti protjecanju struje u zapornom smjeru i struja mijenja smjer. Tek kada u
središnjem području ponestane nosilaca naboja, zbog izvlačenja strujom ili zbog rekombinacije, dioda
se počinje suprotstavljati protjecanju struje i preuzimati zaporni napon.
Da bi se dioda mogla ponovo uključiti, potrebno joj je osigurati vrijeme za oporavljanje tOF. To
vrijeme mora biti najmanje jednako vremenu koje proteče od trenutka prolaska struje kroz nulu,
prema negativnim vrijednostima, do trenutka smanjenja te struje na 10% njene maksimalne zaporne
vrijednosti.

SI. 2.8. Vremenski dijagrami napona, struje i snage diode prilikom njezinog uključenja i isključenja

Prilikom uključenja i isključenja diode nastaju gubici. Posebno su veliki gubici isključenja zbog tog
što je dinamička zaporna struja reda veličine propusne struje. Gubici uključenja i isključenja razmjerni
su frekvenciji. Gubici vođenja zavise od trajanja vođenja i trajanja perioda. Ista situacija je i s gubicima
zapiranja. To znači da gubici za vrijeme vođenja i za vrijeme zapiranja određuju najvišu radnu
frekvenciju diode.
Na višim frekvencijama koriste se brze diode s malom dinamičkom zapornom strujom.
Oblici napona, struje i snage gubitaka u ciklusu zapiranje—uključenje—vođenje—isključenje
prikazani su u dijagramima na si. 2.8.

2.4.5 Eksploatacijski parametri diode

Pored nominalnih parametara i statičkih karakteristika diode, za ispravno projektiranje i upotrebu
ispravljačkih sklopova koristi se i niz drugih parametara nazvanih projektni ili eksploatacijski
parametri.
Tu spadaju: sposobnost podnošenja preopterećenja, opteretna sposobnost, gornja i donja granica
temperature silicijeve pločice, mehanička čvrstoća, temperatura i relativna vlažnost okolnog zraka itd.
-Sposobnost podnošenja preopterećenja procjenjuje se na osnovu podataka o udarnoj struji.
Udarna struja se sastoji od jednog ili od niza jednakih strujnih impulsa. Udarna struja se izražava ili
amplitudom jednakih sinusnih poluvalova struje trajanja 10 ms i frekvencije 50 Hz ili odgovarajućom
I2 vrijednosti koja se definira integralom struje:
I ∙ t=∫ i s dt
2 2
(2.3)
 Poslije određenog broja (100—150) takvih strujnih udara dolazi do uništenja diode.
Pri drugim jednakim uvjetima dioda s manjom toplinskom otpornosti RT i manjim padom napona
UF bolje podnosi preopterećenja.
Opteretna sposobnost diode karakterizira se dopuštenom vrijednosti propusne opteretne struje pri
trajnom radu i u normalnim uvjetima hlađenja.
Opteretna sposobnost diode smanjuje se pri pogoršanim uvjetima hlađenja (pri smanjenju brzine
strujanja zraka, porastu temperature rashladnog zraka itd.), pa je u takvim slučajevima potrebno
smanjiti dopuštenu disipaciju PF diode da bi se izbjeglo pregrijavanje.
Temperatura silicijeve pločice. Za svaki tip diode daje se gornja i donja granica dopuštene
temperature silicijeve pločice.
Donja granica je obično između —40 °C i —60 °C. Važna je zbog toga što se pomoću nje
ograničavaju mehanička naprezanja koja nastaju u konstrukciji diode zbog različitih temperaturnih
koeficijenata širenja upotrijebljenih materijala.
Gornja granica temperature silicijeve pločice, u uvjetima nominalnih opterećenja, ograničava
toplinsku stabilnost diode u trajnom pogonu. Za silicijeve diode ona iznosi +140 C, dok je za
germanijeve diode niža.
Mehanička čvrstoća diode. Pod mehaničkom čvrstoćom diode podrazumijeva se njezina otpornost
na vibracije i udarce, odnosno sposobnost da bez oštećenja izdrži trajno vibracije u zadanom području
frekvencija i ubrzanja, kao i potrese pri određenim ubrzanjima.

2.5. BIPOLARNI TRANZISTOR

Tranzistor je troslojna upravljiva poluvodička struktura. Može biti PNP ili NPN tipa.
Na si. 2.9. shematski su prikazani jedan i drugi tip tranzistora;, a dani su i njihovi simboli.

SI. 2.9. Bipolarni tranzistori: a. shematski prikaz PNP tranzistora; b. shematski prikaz NPN tranzistora; c.
simbol PNP tranzistora; d. simbol NPN tranzistora

Tranzistor ima tri elektrode: emiter E, bazu B i kolektor C. Strelice u krugu baza-emiter
tranzistora^ si. 2.9c. i d, označavaju smjer struja u tranzistoru i tip tranzistora.

Način rada NPN tranzistora može se objasniti pomoću Sl. 2.10.

 SL. 2.10. Shema uz objašnjenje načina rada NPN tranzistora

Troslojna struktura se može nadomjestiti s dva u opoziciju spojena PN prijelaza od kojih je

jedan polariziran nepropusno.
Na Sl. 2.10. stezaljka C je na pozitivnom potencijalu u odnosu na stezaljku E, pa je desni prelaz
(između stezaljki B i C) polariziran nepropusno. Uz takvu polarizaciju elektroda tranzistor propušta
struju. Naime, emiter generira u bazu kroz propusno polarizirani lijevi (emiterski) PN prelaz elektrone
koji širinom baze putuju difuzijom, jer su elektroni u bazi sporedni nosioci naboja, dolaze do
nepropusno polariziranog desnog (kolektorskog) PN prelaza gdje ih polje kolektora usisava.
Emiterski PN prelaz je nesimetričan, odnosno emiterski N sloj je jako dotiran u odnosu na
slabo dotirani sloj baze. Zato se emiterska struja sporednih nosilaca naboja (šupljina) može
zanemariti. Sve šupljine iz emitera ne dospijevaju u kolektor, jednim manjim dijelom zbog
rekombinacije na emiterskom PN prelazu, a drugim dijelom zbog otjecanja u krug baze. Zato se
pomoću male pozitivne struje baze Iв može utjecati na veličinu kolektorske struje Ic tranzistora.
Za razliku od struje sporednih nosilaca naboja kroz emiterski prelaz, struja sporednih nosilaca
naboja kroz kolektorski prelaz ne smije se zanemariti. Naime, struja šupljina ne ovisi od kolektorskog
napona jer je posljedica kretanja sporednih nosilaca naboja. Ona teče i onda kada niti jedan elektron
iz emitera ne prelazi u bazu, odnosno i kada je emiterski krug otvoren. Ova struja poznata je kao
inverzna struja zasićenja kolektora Iсо i jako je temperaturno zavisna. Kako se potrošač tranzistora u
većini slučajeva nalazi u krugu kolektora, pa struja Iсо teče i kroz njega, njezin utjecaj na rad
tranzistora neobično je značajan.
Pri ispravnoj geometriji kolektorska struja Ic je 10—100, pa i više, puta veća od struje baze IB.
Odnos kolektorske struje Ic i struje baze IB predstavlja statičko strujno pojačanje tranzistora.

2.5.1. Struktura učinskog tranzistora

Na sl. 2.11. prikazan je presjek strukture jednog silicijevog učinskog NPN tranzistora.

SI. 2.11. Presjek strukture učinskog NPN tranzistora

2.5.2. Statičke karakteristike tranzistora

Tranzistori se u energetskoj elektronici najviše koriste u spoju sa zajedničkim emiterom. Na si.

2.12. prikazana je familija izlaznih karakteristika tranzistora u spoju sa zajedničkim emiterom.
Zavisno od načina polariziranja emiterskog i kolektorskog prelaza, rad tranzistora se može
odvijati u tri karakteristična područja u polju familije izlaznih karakteristika.
Radna tačka tranzistora nalazi se u području I ako je emiterski PN prelaz polariziran propusno,
a kolektorski prelaz nepropusno. To je tzv. aktivno područje tranzistora i u tom području rade linearni
pojačavački sklopovi. U tom području, naime, za male signale između napona i struje vladaju linearni
odnosi.
Da bi tranzistor radio u području II, i emiterski i kolektorski PN prelaz moraju mu biti
polarizirani nepropusno. To je područje odreza u kome tranzistor ne vodi, odnosno zakočen je.

SI. 2.12. Familija izlaznih karakteristika tranzistora u spoju sa zajedničkim emiterom

Za rad u području III tranzistoru moraju biti oba prelaza polarizirana propusno. Ako su ti ušlo vi ispunjeni,
tranzistor je u zasićenju.
Ako se rad tranzistora odvija tako da mu se radna tačka pomjera iz tačke A u tačku B po karakteristici
opterećenja, i obrnuto, tranzistor radi kao prekidač. Prema tome, područje odreza i područje zasićenja značajni su za
rad tranzistora u prekidačkom režimu.

2.5.3. Dinamičke osobine tranzistora

Kada tranzistor radi kao prekidač, njegove osobine su određene brzinom preklapanja iz nevodljivog u
vodljivo stanje, i obrnuto, i gubicima pri prelazu iz jednog u drugo stanje.

SI. 2.13. Dijagrami napona, struje i snage tranzistora: a; prilikom uključenja; b. prilikom isključenja
 Na Sl. 2.13. prikazani su vremenski dijagrami napona, struje i snage za vrijeme uključenja i
isključenja tranzistora. Oblik struje, napona i snage pri tome ovisi od karaktera opterećenja.

Preklapanje tranzistora iz nevodljivog u vodljivo stanje ne odvija se trenutno. To je posljedica

konačnog vremena potrebnog za prikupljanje i otpuštanje nosilaca naboja u bazi. Rezultat takvih
odnosa su i gubici:
p=U CE ∙i c (2-4)

Prema Sl. 2.13a, vrijeme uključenja tranzistora tUK sastoji se iz vremena kašnjenja uključenja tUK
i vremena porasta struje kolektora tup.
Vrijeme kašnjenja uključenja je vrijeme koje je potrebno da kolektorska struja tranzistora
naraste na 10% svoje konačne vrijednosti, računajući od trenutka dovođenja impulsa na bazu.
Vrijeme porasta struje kolektora definira se kao vrijeme potrebno da kolektorska struja
tranzistora poraste od 10% vrijednosti do 90% svoje konačne vrijednosti.
Vrijeme isključenja tranzistora tISKLJ. sastoji se iz vremena odgađanja isključenja tIO i vremena
pada kolektorske struje t1P.
Vrijeme odgađanja isključenja je vrijeme potrebno da kolektorska struja tranzistora padne na
90% svoje početne vrijednosti, računajući od trenutka nestanka impulsa bazne struje.
Vrijeme pada kolektorske struje je vrijeme potrebno da se kolektorska struja smanji sa 90%
svoje početne vrijednosti na 10%.
Vremena uključenja i isključenja tranzistora zavise, prije svega, od tranzistora ali i od kruga u
kome tranzistor radi. Negativni bazni napon potpomaže izvlačenje zaostalog naboja iz udaljenih
područja baze i utječe na vrijeme isključenja tranzistora.
Gubici nastaju za vrijeme uključenja tranzistora, njegovog vođenja, isključenja i za vrijeme
nevođenja. Gubici koji pri tome nastaju jednaki su podintegralnoj funkciji koja je sa svoje strane
jednaka umnošku struje i napona u spomenutim periodima vremena. Gubici se mogu smanjiti ako se
koriste tranzistori koji pri velikim strujama imaju male napone zasićenja, te kratka vremena uključenja
i isključenja.

2.5.4. Eksploatacijski parametri tranzistora

Pod eksploatacijskim parametrima podrazumijevaju se, prije svega, opteretne sposobnosti tranzistora.
Opteretivost tranzistora se određuje na osnovu dijagrama opteretivosti, Sl. 2.14.

SI. 2.14. Dijagram opteretivosti tranzistora koji radi u aktivnom području

 Prema Sl. 2.14. radno područje ograničavaju: kolektorska struja, gubici sekundarni naboj i napon između
kolektora i emitera tranzistora. Ograničenja na kolektorsku struju i gubici povezani su s utjecajem temperature na
silicijevu pločicu i kućište, dok su ograničenja na sekundarni proboj i napon između kolektora i emitera zavisna samo
od strukture silicijeve pločice.

2.6. DINISTOR
Dinistor je elektronička struktura sastavljena od četiri sloja silicija koji se međusobno
izmjenjuju, SI. 2.14.

Sl. 2.15 Dinistor: a. strukturna shema; b. simbol

Od katode prema anodi izmjenjuju se N1 P2 N3 P4 slojevi; tako da dinistor ima tri PN prelaza.
Četveroslojnu strukturu možemo predstaviti kombinacijom dva komplementarna tranzistora,
jednog tipa NPN i drugog tipa PNP, Sl. 2.16.
Za tranzistor tipa PNP emiterski PN prelaz je prelaz III, dok je kolektorski PN prelaz za oba
tranzistora prelaz II.
U takvoj kombinaciji komplementarnih tranzistora emiteri I i III generiraju sporedne nosioce
naboja u zajedničke kolektore. U baznim slojevima nastaju procesi rekombiniranja sporednih i glavnih
nosilaca naboja.
Pretpostavimo da tranzistor tipa NPN ima faktor strujnog pojačanja α 1 , а tranzistor tipa PNP
α 2. U skladu s tim, prema shemi zamjene dinistora s dva komplementarna tranzistora (Sl. 2.16a),
struja I II kroz PN prelaz II jednaka je sumi kolektorskih struja dva tranzistora i inverzne struje
zasićenja kolektora I II. je sumi kolektorskih struja dva tranzistora i inverzne struje zasićenja kolektora
IC0:

I II =I I ∙α 1+ I III ∙ α 2 + I CO (2.5)
 SI. 2.16. Dinistor: a. nadomjesna shema; b. shematski prikaz dinistora
zamijenjenog s dva komplementarna tranzistora
Kako je
I I =I II =¿ I III slijedi da je:

I = I ( α 1 +α 2 ) + I C 0
ili
I [ 1−(α 1+ α 2 ) ]=I C 0 (2-6)

Jednadžba (2.6) označava električnu ravnotežu struja u dinistoru.

Lijeva strana jednadžbe (2.6) predstavlja ukupnu količinu glavnih nosilaca naboja koji moraju u
jedinici vremena proći kroz kolektorski prelaz II da bi u baznim područjima nastalo izjednačenje
rekombinacionih struja šupljina i elektrona. Prema tome, možemo smatrati da jednadžba (2.6)
predstavlja analitičku zavisnost struje I i one vrijednosti inverzne struje zasićenja kolektora I C 0 koja
je neophodna za ispunjenje jednakosti rekombinacionih struja u N i P područjima baza.

SI. 2.17. Dijagram zavisnosti faktora strujnog pojačanja tranzistora od struje emitera
Faktor strujnog pojačanja tranzistora s povećanjem emiterske struje raste. To isto vrijedi i za
sumu faktora strujnih pojačanja (α 1+ α 2 ) , Sl. 2.17.
Ako vanjski napon doveden na strukturu raste, zajedno s njim raste i struja I kroz kombinaciju.
Posljedica porasta struje je smanjenje potencijalnih barijera PN prelaza I i III porast struje IC0 kao i
faktora α 1i α 2. U tački maksimuma ovisnost I C 0od I je
d I co
=0,
dI
pa iz jednadžbe (2.6) slijedi da je:
α 1+ α 2 =1 (2-7)
Povećanje struje I C 0 nastaje pri povećanju napona na PN prelazu II, a smanjenje pri smanjenju
napona. Zato se od trenutka u kome postaje α 1+ α 2 =1pad napona na srednjem PN prelazu II počinje
smanjivati bez obzira na porast ukupne struje kroz strukturu. Pri tome za uslov α 1+ α 2 =1 struja I C 0
postaje, prema(2.6), jednaka nuli. Istovremeno i pad napona na prelazu II postaje jednak nuli, da bi
pri α 1+ α 2 >1 nastala promjena polariteta pada napona, odnosno smjera struje.
Ukupnom naponu U na strukturi drže ravnotežu padovi napona na PN prelazima I, II i III. Pad
napona U II na PN prelazu II pri tome je suprotan po smjeru padovima napona na PN prelazima I i III:
 U =U I +U III −U II (2.8)

Jednadžba (2.8) pokazuje da je pad napona na tri PN prelaza manji od sume padova napona na
emiterskim PN prelazima I i III.
Dok je napon U niži od neke vrijednosti UPR, nazvane preklopni napon, struktura je blokirana. Kada
napon U dostigne vrijednost UPR, na strukturi nastaje naglo smanjenje napona uslijed čega dinistor
provede.
Razvoj tog procesa možemo objasniti na sljedeći način. Porastom napona i ispunjenjem uvjeta
α 1+α 2 =1struja kroz strukturu postiže takvu vrijednost da u bazu BII dolazi više elektrona nego
šupljina, a u bazu BI više šupljina od elektrona. Pri tome se narušava ravnoteža rekombinacionih struja
i nekompenzirani elektroni u bazi BI počinju kompenzirati pozitivni prostorni naboj ioniziranih donora,
a nekompenzirane šupljine u bazi BII počinju kompenzirati negativni prostorni naboj ioniziranih
akceptora kolektorskog PN prelaza II. Pored toga, snižava se visina energetske barijere PN prelaza II,
pa se zbog toga smanjuje i pad napona na njemu. Posljedica takvog stanja je preraspodjela napona na
svim dijelovima strukture, smanjenje barijera emiterskih PN prelaza i povećanje broja nosilaca naboja
koje oni generiraju.
Povećani tok generiranih nosilaca još više pospješuje kompenzaciju prostornog naboja
kolektorskog PN prelaza II i uvjetuje daljnju preraspodjelu napona. Taj proces razvija se lavinski sve
dok pad napona na PN prelazu II ne postane jednak nuli i zatim promijeni polaritet, što rezultira u
preklapanju strukture u vodljivo stanje. Struja držanja IH pri kojoj struktura prelazi iz blokirnog u
vodljivo stanje određena je vrijednošću struje I pri kojoj nastaje ispunjenje uvjeta α 1+ α 2 =1.
Prema tome, kada struja dostigne vrijednost struje držanja IH, suma faktora strujnih pojačanja
postaje veća od jedinice ukupna inverzna struja zasićenja srednjeg kolektorskog PN prelaza mijenja
smjer, a kroz taj prelaz teče struja veća od ukupne struje kombinacije.
Da bi struja kroz srednji PN prelaz bila jednaka ukupnoj struji kombinacije, potrebno je da
srednji PN prelaz bude polariziran propusno i da emitira elektrone i šupljine natrag u bazne slojeve.
Na taj način, pri vrijednosti struje kombinacije veće od IH, sva tri prelaza moraju biti polarizirana
propusno.
Američki fizičar Moli je pokazao da je u tom slučaju ukupni pad napona na kombinaciji jednak:

k ∙T I s2∙ I
U= ln + I R0
q I s 1 ∙ I s 3 (1−α 1−α 2 )
(2.9)

Pri strujama kroz NPNP kombinaciju reda desetine ampera, vrijednost prvog člana u izrazu
(2.9), koji odgovara diodi s jednim propusno polariziranim PN prelazom, iznosi 0,6—0,8 V.
Ako na NPNP kombinaciju dovedemo napon suprotnog polariteta, prelaz II je polariziran
propusno, a vanjski prelazi I i III nepropusno. Kako se vanjski prelazi, po pravilu, izrađuju po različitim
tehnološkim postupcima, njihov probojni napon se bitno razlikuje. Zbog toga je inverzna grana
strujno-naponske karakteristike NPNP kombinacije praktično određena inverznom karakteristikom
jednog od vanjskih PN prelaza (onoga koji ima viši zaporni napon). Napon proboja zaporno
polarizirane četvoroslojne diode obično je nešto viši od preklopnog napona pri propusnoj polarizaciji.
Isto tako, različite metode izrade NPNP strukture imaju za posljedicu nizak probojni napon vanjskih
PN prelaza. Za takve elemente radni dio strujno-naponske karakteristike je samo njezin propusni dio.
Statičke karakteristike. Statička strujno-naponska karakteristika dinistora prikazana je na Sl.
2.18.

SI. 2.18. Statička strujno-naponska karakteristika dinistora

Dio OA karakteristike odgovara blokirnom stanju dinistora u kome kroz njega teče mala struja
zasićenja čiju vrijednost određuje srednji PN prelaz. Diferencijalna otpornost tog dijela strukture
dostiže iznos od nekoliko stotina АШ. U blizini tačke A struja kroz strukturu naglo raste pri neznatnom
povišenju napona. Napon i struja u tački A su preklopni napon t/PB, i preklopna struja /РВ.
Diferencijalna otpornost strukture (diode) u tački A jednaka je nuli.
Na dijelu AB strujno-naponske karakteristike diferencijalna otpornost struka ture je negativna.
Ako je u seriju sa strukturom spojena mali otpor opterećenja, položaj radne tačke na tom dijelu je
nestabilan.
U takvim uvjetima radna tačka se vrlo brzo premješta na dio BC karakteristike.
Dio BC karakteristike odgovara propusnom stanju dinistora i naziva se propusna karakteristika.
Diferencijalna otpornost na tom dijelu karakteristike ponovo postaje pozitivna i reda je desetinke Ω .
Pad napona UF na strukturi u tom slučaju je malen. Da bi dinistor ostao u vodljivom stanju, kroz njega
mora teći struja ne manja od vrijednosti struje držanja Iн.
Dinistor se može nalaziti u tri radna stanja.
Radno stanje 1.
Radna točka se nalazi na zapornom dijelu strujno-naponske karakteristike, Sl. 2.18.
U ovom slučaju na anodu je priključen negativan, a na katodu pozitivan pol izvora napona, si.
2.19. Zbog toga su PN prelazi I i III polarizirani propusno. Iz PN prelaza I u sloj N 1 biće „usisani”
negativni nosioci naboja, a u sloj P2 pozitivni. Slična situacija je i na PN prelazu III. Naime, negativni
nosioci naboja putuju u sloj N3, a pozitivni u P4. Uz oba ova prelaza stvaraju se područja prostornog
naboja.
 Sl. 2.19 Strukturna sheme polariziranog dinistora
Napon izvora, priključen na dinistor, dijeli se na padove napona na nepropusno polariziranim
prelazima I i III, si. 2.20.

SI. 2.20. Raspodjela potencijala na zaporno polariziranom dinistoru

SI. 2.21. Raspodjela potencijala pri blokirano polariziranom dinistoru

Radno stanje 2.
Radna tačka se nalazi na blokirnom dijelu strujno-naponske karakteristike. Na anodi vlada
pozitivan potencijal, a na katodi negativan, si. 2.21.
PN prelazi I i III polarizirani su propusno, a PN prelaz II nepropusno. Na PN prelazu II nastaje
područje prostornog naboja zbog toga što pozitivni nosioci naboja (šupljine) putuju u sloj P2, a
negativni (elektroni) u sloj N3. Područje prostornog naboja je visokoomsko, jer u njemu nema
slobodnih nosilaca naboja, tako da se sav napon izvora troši na njega. Kroz dinistor ne teče struja, pa
kažemo da je dinistor blokiran.
Radno stanje 3.
Radna tačka se nalazi na propusnom dijelu strujno-naponske karakteristike, si. 2.18.
Napon izvora je priključen kao i u prethodnom slučaju, na anodu pozitivni, a na katodu
negativni potencijal, ali je viši od preklopnog napona UPR. Kroz dinistor teče jaka struja, a pad napona
na dinistoru je malen. Dinistor vodi.

2.7 TIRISTOR
 Prema konstruktivnoj izvedbi, tiristori se od dinistora razlikuju po tome što imaju izvedenu
upravljačku elektrodu iz tanke baze P2 do katode i zajednički izvod za katodni i upravljački krug. Na
izvode iz slojeva N1 i P2 priključuje se izvor istosmjernog napona (kod statičkog sistema upravljanja) ili
češće izvor impulsa (impuls- no upravljanje).
Da bismo razmotrili način rada tiristora, zamijeniti ćemo ga s dva komplementarna tranzistora,
Sl. 2.22.

SI. 2.22. Tiristor zamijenjen s dva komplementarna tranzistora: a. UUE = 0; b. UUE = 0 je malo
pozitivan; c. UUE je pozitivan

Baza tranzistora (1) spojena je s kolektorom tranzistora (2), a baza tranzistora (2) s kolektorom
tranzistora (1).
Pored toga, iz baze tranzistora (1) izvedena je upravljačka elektroda UE na koju se dovodi
upravljački napon UUB (upravljački impuls).
Prilikom dovođenja velikog pozitivnog upravljačkog impulsa kolektorska struja lC1 NPN tranzistora
znatno poraste. Ova struja preko poprečne veze С1— В2 napaja bazu tranzistora (2). To isto se događa
i u tranzistoru (1), samo što poraste njegova kolektorska struja IC2. Struja IC2, preko poprečne veze
C2 — В1, podiže potencijal baze B1. Postoji dakle proces povratne sprege zbog koga struja tiristora
poraste lavinski.
 Prema tome, dovođenjem na upravljačku elektrodu tiristora pozitivnog impulsa tiristor preklopi,
odnosno promijeni blokirano stanje u propusno.
Zbog utjecaja pozitivnih nosilaca naboja u sloju P2, na PN prelazu II nastaje redukcija prostornog
naboja. Slično se događa i u sloju N3. Posljedica redukcije prostornog naboja je smanjenje pada
napona, odnosno redukcija zapornih osobina. Spomenuta pojava povratne sprege prestaje djelovati
kada se u slojeve P2 i N3 dovede tako mnogo nosilaca naboja da zona prostornog naboja postane vrlo
uska. Ovakvo stanje odgovara propusnoj polarizaciji tiristora.

2.7.1. Konstrukcija tiristora

Pouzdan rad tiristora i njegove tehničko-ekonomske karakteristike zavise od konstrukcije i
tehnologije njegove proizvodnje.
Tiristor mora zadovoljiti sljedeće osnovne uvjete:
a) pad napona i gubici pri maksimalnoj gustoći propusne struje moraju biti mali;
b) zaporni napon i otpornosti pri nepropusnoj polarizaciji moraju biti veliki;
c) mora biti otporan na vibracije i udarce;
d) mora imati malo preklopno vrijeme.
Ispunjenje ovih uvjeta ponajviše ovisi od kvaliteta i načina izrade četvoro- slojne strukture.
Osnovni materijal za izradu PN prelaza je silicijeva pločica N vodljivosti na koju se postupkom
legirana ili difuzije, ili pomoću oba postupka istovremeno, formira četvoro slojna struktura.
Postupak legiranja mnogo se koristi i sastoji se u tome da se na površini pločice silicija N
vodljivosti rastopi drugi metal ili legura suprotne vodljivosti. Takva legura je obično silumin (11,7% Si i
88,3% Al).
Kvaliteta izrade PN prelaza ovisi od pravilnog izbora dimenzija slojeva pojedinih elemenata,
održavanja strogo propisanog temperaturnog režima i kemijske čistoće osnovnih materijala. Prednost
izrade postupkom legiranja je u brzini procesa i niskom temperaturnom režimu.
Nedostaci postupka legiranja su: slabije preplavljivanje po pojedinim dijelovima površine PN
prelaza (zbog čega se smanjuje njegova efektivna površina i pouzdanost), neophodnost izrade prelaza
u vakuumu (da bi se isključila mogućnost dovođenja silicija u vezu s kisikom), zavisnost parametara
tiristora od čistoće silicija i dr.
Kombiniranjem difuznog postupka s postupkom legiranja mogu se ovi nedostaci eliminirati,
odnosno izraditi kvalitetniji PN prelazi većih površina. Pri izradi Četvoroslojne strukture pločicu silicija
N vodljivosti treba držati nekoliko sati na temperaturi bliskoj temperaturi topljenja u parama drugog
elementa čiji atomi difundiraju u kristalnu rešetku i formiraju pri tome sloj P vodljivosti. Na taj način
unutar silicijeve pločice nastaje troslojna struktura tipa PNP. Debljina dobivenih slojeva ovisi od
temperature i dužine trajanja difuzije. Četvrti sloj N vodljivosti, a također i kontakti anode i
upravljačke elektrode dobivaju se legiranjem. Kao materijal za legiranje četvrtog sloja N vodljivosti
koristi se folija zlata ili aluminija.
Difuzni postupak formiranja PN prelaza je najaktuelniji. Četveroslojna struktura se dobij a
uzastopnom difuzijom. Ü većini slučajeva ispravljački element se dobij a difuzijom bora u pločicu
silicija N vodljivosti tako da nastaje troslojna struktura, a zatim se na jednu od strana pločice difuzijom
nanese sloj fosfora. Ovakav postupak ne zahtijeva zaštitnu atmosferu i vakuum i može se realizirati
bez zraka. Debljina slojeva strukture ovisi od temperature i trajanja procesa difuzije. Promjenom ta
dva parametra može se realizirati ventilski element zadanih vrijednosti.
Prednost difuznog postupka izrade PN prelaza u odnosu na dvije spomenute metode je u
sljedećem: dobij aj u se viši probojni naponi, značajno se smanjuje zavisnost parametara tiristora od
kvaliteta osnovnih materijala, postižu se manja mehanička naprezanja na prelazima, te ostvaruje
mogućnost dobivanja PN prelaza značajno veće efektivne površine.
Difuzni postupak ima i nedostataka, ali su oni relativno beznačajni u odnosu na prednosti koje
donosi pri proizvodnji tiristora.
Da bi se eliminirala mehanička naprezanja koja nastaju zbog razlika linearnih koeficijenata
širenja silicija i elemenata s kojima se vrši legiranja u tehnološkom postupku legiranja i difuzije
kombinirane s legiranjem, a također izvršila i termo- kompenzacija pri difuznom postupku, s obje
strane ispravljačkog elementa zaleme se pločice wolframa ili molibdena čiji temperaturni koeficijent
je približno jednak koeficijentu silicija.
Konstruktivna izvedba tiristora malo se razlikuje od izvedbe neupravljivih ventila. Na si. 2.23.
prikazan je presjek konstrukcije tiristora.
Tijelo tiristora se sastoji od bakrene osnove (1) na koju je navarena čelična cijev (12) sa
staklenim izolatorom (9). Tijelo štiti ventilski element od agresivnih para, vlage i drugih vanjskih
utjecaja.
Toplina razvijena na aktivnom elementu odvodi se preko osnove u okolni prostor. Rashladna
površina se može povećati postavljanjem radijatora (rashladnog tijela) na tijelo tiristora (1).
Četvoroslojna struktura (3), sa nalemljenim pločicama od wolframa (2) i (11), navarena je na
osnovu (1).
Na gornju termokompenzacionu wolframovu pločicu (11) navaren je energetski izvod (10), koji
je preko košuljice energetskog izvoda (8) i spoj ne košuljice (7) spojen s vanjskim izvodom katode.
Kroz stakleni izolator prolazi također i košuljica izvoda upravljačke elektrode (5), koja je preko spojnog
tuljca (6) spojena s vanjskim izvodom. Kod tiristora većih snaga postoje i rashladna tijela izrađena od
bakra, aluminija ili legura.
Proizvedene tiristore treba ispitati na hermetičnost, otpornost na toplinu i stabilnost na
promjene temperature. U toku ispitivanja provjeravaju se i zaporne osobine tiristora mjerenjem
zaporne struje pri maksimalnom dopuštenom zapornom naponu i propusne odvodne struje pri
propusnom naponu, kada se mjeri i pad napona na tiristoru polariziranom propusno. Pored toga,
provjeravaju se i druge osobine strukture tiristora pod opterećenjem i bez opterećenja.
Na si. 2.24. dan je principijelni prikaz strukture učinskog tiristora.
Kao što se vidi iz si. 2.24, slojevi N i P vodljivosti su međusobno paralelni i izmjenjuju se.
Vanjski slojevi su jako dotirani, a unutrašnji slabo.
 Sl. 2.23Presjek konstrukcije tiristora Sl. 2.24. Presjek strukture učinskog tiristora
Difuzni postupak ima i nedostataka, ali su relativno beznačajni u odnosu na prednosti koje
donosi pri proizvodnji tiristora.
Na si. 2.24. dan je principijelni prikaz strukture učinskog tiristora.
Kao što se vidi iz Sl. 2.24, slojevi N i P vodljivosti su međusobno paralelni i izmjenjuju se.
Vanjski slojevi su jako dotirani, a unutrašnji slabo.

2.7.2. Statičke karakteristike glavnog kruga tiristora

Ako tiristor spojimo u strujni krug koji se napaja iz izvora istosmjernog napona, čiji se polaritet
može mijenjati, onda nam zavisnost propusne struje IF od propusnog napona UF daje propusna
statička karakteristika, zavisnost blokirne struje IBL od blokirnog napona UBL — blokirna statička
karakteristika, a zavisnost zaporne struje IR od zapornog napona UR — zaporna statička
karakteristika.
Na Sl. 2.25. prikazane su statičke strujno-naponske karakteristike tiristora.

SI. 2.25. Kvalifikaciona strujno-naponska statička karakteristika glavnog kruga tiristora

Tiristor se nalazi u zapornom stanju ako je jako dotirani N+ sloj na pozitivnom potencijalu u
odnosu na jako dotirani P+ sloj. U tom slučaju električno polje potiskuje šupljine prema P + sloju, a
elektrone prema N+ sloju. P+Ns i PN+ prelazi osiromašeni su nosiocima naboja. Oba vanjska PN prelaza
polarizirana su zaporno, pa kroz strukturu teče mala zaporna struja.
Kada se polaritet vanjskog izvora zamijeni, srednji NSP prelaz postaje osiromašen nabojima
tako da je on nepropusno polariziran, iako u područje njegovog prostornog naboja slobodno prolaze
nosioci naboja iz vanjskih P+ i N+ slojeva. Tiristor se nalazi u blokirnom stanju i kroz njega teče mala
blokirna struja.
Ako napon blokiranja povećavamo do vrijednosti probojnog napona NSP prelaza, nastaje
intenzivno generiranje nosilaca naboja iz vanjskih P + i N+ slojeva. NSP prelaz gubi sposobnost
blokiranja, pad napona na visokoomskim područjima se smanjuje, a struja glavnog kruga raste do
vrijednosti koju određuje vanjska otpornost serijski spojena sa strukturom i vanjskim izvorom napona.
Tiristor se nalazi u propusnom stanju.
Preklapanje tiristora u vodljivo stanje može se izvršiti i preko upravljačke elektrode izvedene iz
slabo dotiranog P sloja. U tom slučaju vanjski napon doveden između slabo i jako dotiranog sloja
izaziva generiranje nosilaca naboja.
Propusna karakteristika predstavlja zavisnost trenutnih vrijednosti struja propusno
polariziranog tiristora i padova napona na tiristoru. Pad napona na propusno polariziranom tiristoru
određuje se iz propusne karakteristike pri određenoj istosmjernoj struji i temperaturi silicijeve
pločice.
Krivulje propusne karakteristike mogu se u radnom području aproksimirati pravcima. Na
osnovu nadomjesnih pravaca mogu se računati gubici na propusno polariziranom tiristoru. Za struje
koje su 10—20 puta veće od nominalne struje tiristora proračun gubitaka na osnovu ovakvih
podataka postaje netočan. U tom je području, naime, povećanje pada napona na tiristoru značajno.
Konstrukcija nadomjesnog pravca prikazana je na Sl. 2.26.

Sl. 2.26.Prikaz konstrukcija nadomjesnog pravca za propusnu karakteristiku tiristora

Nadomjesni pravac dobij a se tako da se spoje tačke nominalne i trostruke nominalne

vrijednosti struje. Tako dobijem pravac produži se do sjecišta s apscisnom osi. Vrijednost napona u
sjecištu nadomjesnog pravca s apscisnom osi naziva se napon početka vođenja Us.
Na Sl. 2.26. prikazani nadomjesni pravac aproksimira karakteristiku pri najvišoj temperaturi
pločice ϑ ЈМАХ . Propusna karakteristika, izvučena crtkano, odnosi se na normalnu temperaturu. Nagib
nadomjesnog pravca je mjera diferencijalne otpornosti RD.
Na osnovu Sl. 2.26, pad napona na propusno polariziranom tiristoru je jednak:
U F=U R +i S ∙ R D (2.10)
Napon početka vođenja Us i diferencijalna otpornost temperaturno su zavisni. S porastom
temperature napon Us se smanjuje, a otpornost RD raste. Kako se za vrijeme trajnog rada napon Us
smanjuje, pad napona na propusno polariziranom tiristoru s porastom temperature postaje manji.
Temperaturni koeficijent propusnog napona je negativan i iznosi nekoliko mV/°C.
Nadomjesni pravac obično se koristi pri određivanju gubitaka propusno polariziranog tiristora,
a isto tako i kod određivanja opteretivosti i potrebnog hlađenja. Kod određivanja stepena korisnog
djelovanja računa se sa srednjom vrijednosti propusnog napona.
Zaporna karakteristika ima dva područja. U srednjem naponskom području struja jedva da se
povećava s povišenjem napona, pa se može smatrati da ima karakter zasićenja. Pri dostignutom
probojnom naponu UPROB, zaporna struja IR raste zbog lavinskog umnožavanja nosilaca naboja.
Lavinski proboj ograničava zaporne sposobnosti tiristora. Znatnija prekoračenja dopuštenog
maksimalnog zapornog napona tiristor ne može podnijeti.
Strmi porast zaporne struje ima za posljedicu veliko povećanje zapornih gubitaka tako da
postoji opasnost razaranja tiristora. Iako zaporno polarizirani tiristor može podnijeti kratkotrajna
preopterećen ja, treba ih izbjegavati da ne bi bile reducirane njegove mogućnosti u normalnom
pogonu.
Zaporna karakteristika tiristora jako je temperaturno zavisna, Sl. 2.27. Nivo zaporne struje
naročito raste s porastom temperature u srednjem naponskom području (eksponencijalno). Probojni
napon, naprotiv, ima mali pozitivan temperaturni koeficijent tako da se tiristoru s porastom
temperature poboljšavaju zaporne osobine.

SI. 2.27. Zaporne karakteristike tiristora na 2.28. Zaporne karakteristike tiristora i

normalnoj temperaturi njihova zavisnost od upravljačke struje
na normalnoj temperaturi

Probojni napon UPROB često se u praksi određuje mjerenjem pri nekoj fiksno podešenoj jakosti
struje. Ovakvo mjerenje na višim temperaturama pokazuje da temperaturni koeficijent mijenja znak,
što znači da se radi samo o prividnom određivanju probojnog napona. Taj efekt rezultira u prividnom
povećanju zaobljenosti zapornih karakteristika s porastom temperature.
I pozitivna upravljačka struja, koja teče u katodu, ima znatan utjecaj na zapornu karakteristiku.
Ona, općenito, znatno podiže nivo zaporne struje, Sl. 2.28.
Blokirna karakteristika predstavlja ovisnost pozitivnog napona između anode i katode UAK i
pripadajuće struje, Sl. 2.29, i neznatno se razlikuje od zaporne karakteristike.
 Sl. 2.29. Blokirna karakteristika tiristora Sl. 2.30.Zavisnost preklopnog
napona tiristora od temperature

Struja u srednjem naponskom području i ovdje praktično ne raste sve dok ne dostigne
„lavinsku struju”, kada naglo poraste po jednoj grani. Dostizanjem određene struje IРВ tiristor preklopi
u propusno stanje. Sada propusnu struju IF ograničava samo vanjska otpornost. Naponska granica,
tzv. nulti preklopni napon UPR 0, odgovara probojnom naponu u zapornom području.
Na blokirnu karakteristiku može se utjecati pomoću upravljačke struje, slično kao i na zapornu
karakteristiku. S porastom upravljačke struje preklopni napon se smanjuje. Pored toga, strmina
uspona blokirnog napona ima jak utjecaj na preklopni napon. Preklopni napon označen s UFR 0 odnosi
se na upravljačku struju jednaku nula, odnosno na otvoren upravljački krug.
Blokirna karakteristika slično je temperaturno zavisna kao i zaporna karakteristika, odnosno
nivo blokirne struje raste pod istim uvjetima eksponencijalno s porastom temperature, Sl. 2.30.
Ako se tiristor koristi na višim temperaturama, postoji mogućnost propaljivanja. Zbog toga s
porastom temperature treba ići na niže preklopne napone, posebno u višem temperaturnom
području.
Smanjenje sposobnosti blokiranja s porastom temperature može dovesti, pri prekoračenju
određene granične temperature, do potpunog gubitka radnih sposobnosti tiristora. Zbog toga gornja
granična temperatura tiristora mora biti razumna.

2.7.3. Statičke karakteristike upravljačkog kruga tiristora

U upravljačkom krugu nalazi se relativno visokodotirani, odnosno niskoomski PN prelaz slabih
zapornih osobina. Međutim, za funkciju upravljanja potrebne su osobine kao što su dobra poprečna
vodljivost i povoljno strujno pojačanje.
Da bi se spriječilo nastajanje većih gubitaka, ne treba prekoračivati najviše napone koji se daju
u podacima. Zaporna struja u upravljačkom krugu djeluje povoljno na odnos du/dt, odnosno s
porastom negativne upravljačke struje du/dt postaje povoljniji.
Vrijednosti upravljačkog napona i struje za uključenje tiristora. Pod minimalnim vrijednostima
upravljačkog napona i struje, potrebnih za uključenje tiristora, podrazumijevamo pojedinačne
upravljačke napone, odnosno struje pri kojima tiristor upravo provede. Potrebno je razlikovati
područje mogućeg i sigurnog vođenja.
Donja granica napona pri kojoj ne može doći do vođenja je 0,2 V . Kod ovog upravljačkog
napona i pod ekstremno povoljnim uvjetima (maksimalna temperatura kristala i igličast blokirni
napon) ne može biti izvršeno uključenje tiristora.
 Područje sigurnog vođenja je pri naponu između anode i katode UAK = 1,5 V, a područje
mogućeg vođenja pri UAK > 1,5 V. S povišenjem temperature silicijeve pločice područje mogućeg
vođenja postaje sve manje.
Minimalne vrijednosti upravljačkog napona i struje jako su zavisne, osim od temperature, i od
napona između anode i katode. Međutim, ova ovisnost je uočljiva samo kod niskih napona UAK < 5 V.
Ako minimalna upravljačka struja nije u potpunosti dostignuta, ne postoje uvjeti za uključenje
tiristora.
Ako je maksimalna vrijednost upravljačkog impulsa neznatno iznad minimalne upravljačke
struje, npr. za 5%, proces uključenja tiristora teče usporeno i kašnjenje uključenja može iznositi i više
stotina mikrosekundi ( μs).
Za sigurno uključenje tiristor mora biti pobuđen strujom koja je znatno veća od minimalne
upravljačke struje.
Minimalno vrijeme trajanja upravljačkog impulsa. Upravljački impuls mora trajati najmanje
onoliko dugo koliko je potrebno da tiristor pouzdano provede.
Najmanje trajanje upravljačkog impulsa tUE MIN ovisi od odnosa propusne upravljačke struje i
minimalne upravljačke struje. Najmanje trajanje impulsa također zavisi i od brzine porasta opteretne
struje.
Pri čistom omskom opterećenju i strmom usponu opteretne struje, dovoljno je da upravljački
impuls traje najmanje onoliko dugo koliko je vrijeme uključenja. Kod induktivnog opterećenja,
međutim, trajanje upravljačkog impulsa mora biti znatno duže od vremena uključenja, jer uspon
struje opterećenja može biti vremenski produžen.
Upravljačka struja pri negativnim naponima između anode i katode. Ako je tiristor polariziran
zaporno, a u upravljačkom krugu teče pozitivna upravljačka struja koja injektira nosioce naboja u
susjedni N vodljivi sloj, može doći do značajnog povećanja zaporne struje, odnosno povećanja
zapornih gubitaka.
To je stanje pri kome se dio pozitivne upravljačke struje odvaja preko srednjeg propusno
polariziranog PN prelaza i otiće prema negativnoj anodi proizvodeći pri tome povećanje zaporne
struje u odgovarajućem iznosu.

2.7.4. Načini uključivanja tiristora

Preklapanje NPNP strukture iz nevodljivog u vodljivo stanje ostvaruje se uvođenjem u jedno ili
oba bazna područja strukture slobodnih nosilaca naboja. To se ostvaruje povišenjem narinutog
napona do napona preklapanja, kada slobodni nosioci naboja ulaze u područje baza preko
kolektorskog prelaza. Ako ne djeluju vanjski faktori, preklopni napon je konstantan. Uvođenjem
dopunskih nosilaca naboja napon preklapanja se može i smanjiti. To je moguće zbog toga što se naboj
neophodan za lavinski rast struje može dobiti pomoću propusnog (blokirnog) napona, ali i faktora koji
djeluju izvana.
Uvođenjem neuravnoteženih nosilaca naboja u bazu reguliranje napona preklapanja može se
ostvariti na sljedeće načine:
 povećanjem veličine odvodne struje kolektorskog prelaza (uključenje preko anode);
 povećanjem kapacitivne odvodne struje kolektorskog prelaza, uvjetovano brzim porastom
priključenog propusnog (blokirnog) napona, efekt du/dt;
 uvođenjem nosilaca preko upravljačke elektrode spojene na jedno od baznih područja;
 izlaganjem strukture svjetlosti (fototiristor, optronski tiristor) koja uvjetovano nastajanje parova
elektron-šupljina;
 zagrijavanjem cijele strukture ili njezinog jednog dijela koje izaziva dopunsko toplinsko generiranje
nosilaca.
Svi navedeni načini aktiviranja tiristora nalaze praktičnu primjenu, ali se tiristori ipak najčešće
uključuju preko anode, preko upravljačke elektrode i pomoću svjetlosti.

2.7.5. Dinamičke osobine tiristora

Statičke strujno-naponske karakteristike tiristora daju se samo za pojedina radna stanja
glavnog i upravljačkog kruga. Uključenje i isključenje, kao dinamički procesi, objašnjavaju se pomoću
dinamičkih karakteristika.

2.7.6. Načini isključenja tiristora

Prekidanje struje koja teče kroz propusno polarizirani tiristor može se ostvariti na različite
načine. Kada se NPNP struktura nalazi u propusnom stanju, sva tri PN prelaza su polarizirana
propusno. Zbog toga obje baze, a u nekim slučajevima jedno ili oba emiterska područja, sadrže
suvišak sporednih i glavnih nosilaca naboja koji raste s povećanjem propusne struje. Da bi se tiristor
preveo u zaporno stanje, nagomilani suvišak naboja, određen razlikom između pokretnog naboja u
elementu polariziranom propusno i naboja prisutnog u elementu polariziranom nepropusno,
neophodno je eliminirati električnim poljem ili rekombinacijom.
Isključenje smanjenjem ili prekidanjem anodne struje. Tiristor se isključi ako mu struja u
propusnom stanju postane manja od struje držanja. U tom slučaju strujno zavisni faktori pojačanja α 1
i α 2 postaju dovoljno mali da nastane promjena polariteta napona na prelazu J2 koji se prepolarizira i
postaje polariziran nepropusno, Sl. 2.64.

Sl. 2.64. Strukturna shema tiristora pomoću koje se objašnjava isključivanje preko upravljačke elektrode
Smanjenje struje može biti prirodno (kada napon napajanja prolazi kroz nulu) zbog prevođenja
struje u pomoćni krug paralelan tiristoru ili zbog ograničenja trajanja protjecanja opteretne struje.
Isključenje pomoću upravljačke elektrode. Ovaj način se koristi kod specijalnih dvosmjernih
tiristora.
Isključenje inverznim naponom. Za isključenje tiristora u krugu istosmjernog napona na tiristor
je potrebno u određenom trajanju primijeniti inverzni napon iz pomoćnog izvora. Na taj se način
ostvaruje prisilna komutacija.

Sklopovi za isključenje tiristora

 Uključenje tiristora se ostvaruje dovođenjem kratkog impulsa na upravljačku elektrodu. Poslije
prestanka djelovanja upravljačkog impulsa tiristor zadržava stanje visoke vodljivosti. Zbog te osobine
tiristor se može koristiti kao prekidač istosmjerne struje ili jednostavno kao istosmjerni prekidač.
Tiristor kao istosmjerni prekidač. Isključenje istosmjerne struje nije tako jednostavno kao
isključenje izmjenične struje. Naime, u izmjeničnom strujnom krugu napon u svakom poluperiodu
prolazi kroz nulu, pa se isključenje postiže uklanjanjem impulsa s upravljačke elektrode, odnosno
blokadom upravljačkog sistema. U istosmjernom strujnom krugu isključenje se može ostvariti jedino
uvođenjem odgovarajućeg protunapona pomoću koga se istosmjerna struja svodi na nulu.
Mana isključenja tiristora pomoću mehaničkih prekidača je u tome što ne postoje dovoljno
pouzdani i trajni prekidači velikih snaga, pa se u praksi koriste elektronička rješenja.
U praktičnoj primjeni tiristora postoji nekoliko različitih načina prisilne komutacije:
- pomoću oscilatornog kruga;
- pomoću prethodno napunjenog kondenzatora i
- pomoću vanjskog izvora.

2.7.7. Toplinske osobine tiristora

Tiristor nije idealan prekidač. Kada je polariziran propusno, na njemu nastaje mali pad napona
UF, a kada je polariziran zaporno, kroz njega teče mala zaporna struja IR. I jedno i drugo stanje donosi
gubitke. U odnosu na propusne gubitke, zaporni gubici i gubici u upravljačkom krugu općenito se
mogu zanemariti. Da bi se spriječilo pregrijavanje strukture, tiristor se mora hladiti.

Temperaturne granice. Tiristori se kao i svi drugi elektronički elementi mogu upotrebljavati samo u
propisanom temperaturnom području. Prekoračenje dopuštenih temperaturnih granica dovodi u
pitanje siguran rad tiristora ili čak pospješuje njegovo razaranje.
Gornja granica pogonskog temperaturnog područja određena je kritičnom temperaturom. Ako
se ta temperatura prekorači, tiristor gubi blokirne osobine. Kritična temperatura za tiristore je obično
između 1000 i 1500C.
Donja granica pogonskog temperaturnog područja općenito je između 0 0 i —650C. Ona je
određena potrebnom upravljačkom snagom ili mehaničkim osobinama tiristora. Naime, zbog različitih
koeficijenata širenja korištenog materijala mogu na tim temperaturama nastati naprezanja koja
stvaraju naprsline u strukturi.
Granične vrijednosti temperatura uskladištenja električki neopterećenih tiristora određuju
pojave koje mogu rezultirati u neželjenim stanjima na površini, koja mogu biti uzrok trajnog gubitka
blokirnih osobina tiristora. Granice temperaturnog područja nisu oštro izražene, a najčešće ih
određuje proizvođač tiristora na osnovu sigurnosti rada i pouzdanosti. Donja granica temperature
uskladištenja najčešće se podudaraš donjom granicom pogonske temperature. Uobičajena vrijednost
za gornju granicu temperature uskladištenja je između 140 i 200 0C.
U tiristoru se praktično svi gubici stvaraju u siliciju. Omski gubici strukture zanemarivi su u
odnosu na gubitke na PN prelazima. Veći dio gubitaka odvodi se preko donje molibdenske pločice i
bakrene osnove na rashladno tijelo (radijator). Drugi, manji dio, odvodi se preko bakrenog priključka.
U stacionarnom stanju odvod preko gornjeg priključka je neznatan. Kod kratkotrajnog preopterećenja
(reda 100 ms) dolazi do znatnog izražaja akumuliran je gubitaka u gornjoj molibdenskoj pločici.

Opteretivost poluvodičkih učinskih elemenata

Pri uključenju poluvodičkih učinskih elemenata u strujni krug, na njima se razvija snaga
gubitaka koja se pretvara u toplinu i zagrijava ih. Snaga gubitaka razmjerna je struji koja teče kroz
poluvodički element. Zato je opteretivost poluvodičkih učinskih elemenata ograničena vrijednošću
struje kojom proizvedena toplinska energija zagrijava strukturu do maksimalne dopuštene
temperature. To je razlog da se određivanje dopuštene opteretivosti učinskog elementa svodi na
nalaženje njegove temperature.
Opteretivost poluvodičkih učinskih elemenata zavisi također i od hlađenja, odnosno od toga
koliko se efikasno od elementa odvodi toplinska energija u okolinu. Pri prisilnom hlađenju opteretna
sposobnost raste s povećanjem brzine kretanja zraku pomoću koga se vrši hlađenje ili protoka
tečnosti. Ako temperatura okoline raste, opteretivost tiristora se smanjuje. To se objašnjava
promjenom toplinske otpornosti elementa pri različitom intenzitetu hlađenja.

Načini hlađenja poluvodičkih učinskih elemenata

Radna sposobnost poluvodičkih učinskih elemenata i stabilnost njihovih parametara u
značajnoj mjeri zavise od efikasnosti odvođenja na njima razvijene topline na rashladnu površinu i u
okolni prostor. Sve dotle dok se održava ravnoteža između topline razvijene zbog gubitaka u
poluvodičkom elementu i topline koja se odvodi na rashladnu površinu, rad elementa se odvija u
dopuštenom temperaturnom području.
Narušavanje toplinske ravnoteže dovodi do promjena u volumenu i na površini poluvodičkog
elementa tako da može doći do pogoršanja parametara elementa, a i do njihovog oštećenja. Prema
tome, da bi se osiguralo normalno funkcioniranje poluvodičkih učinskih elemenata, mora im se
osigurati efikasno hlađenje.
Prenos topline se može ostvariti na tri načina: odvođenjem topline, konvenkcijom i zračenjem.
Prenos topline zbog toplinske vodljivosti nastaje putem izmjene topline između sastavnih
dijelova poluvodičkog elementa i rashladnog uređaja. Efikasnost odvođenja topline zavisi od toplinske
vodljivosti materijala termo kompenzacionih umetaka, kontakata, tijela i hladnjaka, razlike
temperatura poluvodičkog elementa i površine hladnjaka, veličine površine preko koje se prenosi
toplina, te konstrukcije tijela i hladnjaka elementa. Dvostranim odvođenjem topline intenzitet
odvođenja topline se udvostručuje.
Odvođenje topline od hladnjaka ostvaruje se konvekcijom i zračenjem (radijacijom). Intenzitet
odvođenja topline od hladnjaka zavisi od njegove konstrukcije i načina hlađenja. Najčešće se koristi
prirodno i prisilno hlađenje.
Prirodno hlađenje je najjednostavniji način odvođenja topline. Hladnjaci koji se koriste za
prirodno odvođenje topline nazivaju se radijatorima.
Nedostaci ovakvog načina hlađenja su slaba efikasnost odvođenja topline i mali stupanj
strujnog iskorištenja elementa.
Prisilnim hlađenjem ostvaruje se bolja efikasnost odvođenja topline uslijed prisilne konvekcije
rashladnog zraka ili tečnosti. Predaja topline zavisi od brzine kretanja rashladnog zraka ili tečnosti i
njihovih osobina, a također i od konstrukcije hladnjaka.
Prisilno zračno hlađenje može biti usisno, potisno i usisno-potisno. U slučaju usisno-potisnog
hlađenja potrebna su najmanja dva ventilatora tako da se smanjuje pouzdanost rashladnog sistema.
Potisno hlađenje ostvaruje se upuhavanjem hladnog zraka u blok s elementima. Zagrijani zrak
odvodi se u okolinu kroz specijalne rešetke. Nedostatak ovakvog načina hlađenja je nejednolika
raspodjela zračnog toka, a također i šum.
Najviše je rasprostranjeno usisno hlađenje pri kome hladni zrak prolazi kroz rešetke, a
zagrijani zrak se odvodi pomoću usisnog ventilatora. Ovaj način hlađenja omogućuje ravnomjernu
raspodjelu zračnog toka po cijelom presjeku ventilacionog kanala.
Efikasnost prisilnog zračnog hlađenja zavisi od kuta pod kojim se dovodi hladni zrak na rebra
radijatora i od aerodinamičkih osobina konstrukcije radijatora.
Postoje tri vrste kretanja zraka, zavisno od aerodinamičkih uvjeta optjecanja zraka oko
promatranog tijela: laminalno, turbulentno i prelazno. Najbolji uvjeti hlađenja su pri turbulentnom
režimu, pa je potrebno da konstrukcija radijatora i brzina rashladnog zraka budu prilagođeni
turbulentnom režimu.
Prisilno hlađenje pomoću tečnosti je efikasnije od zračnog hlađenja. Upotreba vode umjesto
zraka pri jednakim brzinama njihovog kretanja povećava odvođenje topline za više od 100 puta.
Ne gledajući na intenzivnije odvođenje topline i bešumnost rada, prisilno hlađenje pomoću
tečnosti koristi se mnogo rjeđe od zračnog hlađenja zbog njegove složenosti, ali i zbog mogućnosti
nastajanja zračnih jastuka koji mogu biti uzrok pregrijavanja pojedinih mjesta.

2.7.8. Osnovni nominalni parametri tiristora

Za razliku od do sada analiziranih poluvodičkih elemenata, kod tiristora treba razlikovati
parametre glavnog i parametre upravljačkog kruga.
Parametri glavnog kruga
Nominalna propusna struja IF N0M je trajna dopuštena srednja vrijednost istosmjerne struje za
period vođenja pri kojoj tiristor ne prekorači dopušteno zagrijavanje uz normalne uvjete hlađenja.
Nominalni pad napona na propusno polariziranom tiristoru UF NOM je srednja vrijednost pada
napona na tiristoru za period vođenja uslijed protjecanja nominalne propusne struje IF NOM.
Vrijednost UF NOM određuje se pri temperaturi okoline od 250 C.
Nominalni blokirni napon UBL NOM je onaj napon koji trajno drži tiristor u blokiranom stanju.
Za nominalni napon tiristora obično uzimamo da je UBL NOM=(0,4 – 0,6) UPROB tako da su za
najveći broj tiristora naponi UPR 0 i UF NOM po veličini približno jednaki.
Probojni napon UPROB je zaporni napon tiristora pri kome nastaje nagli porast zaporne struje.
Tiristor opterećen probojnim naponom može biti trajno oštećen.
Preklopni napon UPR 0 je ona vrijednost blokiranog napona pri kojoj tiristor s otvorenim
upravljačkim krugom preklopi u propusno stanje.
Nominalna zaporna struja IR NOM je srednja vrijednost zaporna struja koja teče kroz tiristor pri
otvorenom upravljačkom krugu, nominalnom upravljačkom naponu i maksimalnoj temperaturi
strukture.
 Nominalna blokirna (odvodna) struja UBL NOM je srednja vrijednost struje koja teče kroz tiristor
pri otvorenom blokirnom krugu i maksimalnoj radnoj temperaturi silicijeve pločice. Ovaj parametar je
važan kod proračuna serijsko spojenih tiristora. Veličina IBL NOM, ne smije, po pravilu nadmašiti
vrijednost IR NOM.
Parametri upravljačkog kruga
Poznavanje parametara upravljačko kruga (upravljačka elektroda-katoda) omogućava ispravno
projektiranje upravljačkog sistema tiristora. Osnovni parametri:
nominalna vrijednost upravljačkog napona UUE NOM,
upravljačke struje UUE NOM, i
snage PUE NOM upravljačkog impulsa osiguravaju poudano i dovoljno brzo uključivanje tiristora
pri temperaturi od 25 0C, a
maksimalna dopuštena vrijednost upravljačkog napona UUE MAX,
upravljačka struje IUE MAX i
snage gubitaka PUE MAX ograničavaju mogućnost oštećenja tiristora.

2.7.9. Eksploatacioni parametri tiristora

Maksimalni neperiodični zaporni i blokirni napon su najveće trenutne vrijednosti bilo kog
neperiodičnog zapornog, odnosno blokirnog napona na tiristoru. Ovi prenaponi smiju se periodično
ponavljati uz uvjeta da djelovanje neperiodičnog prenapona nestaje prije nastajanja sljedećeg
prenapona.
Maksimalna brzina porasta blokirnog napona je najveća brzina porasta blokirnog napona koja
se može pojaviti na tiristoru u blokirnom stanju, a da tiristor ne preklopi u propusno stanje.
Struja isključenja je minimalna propusna struja potrebna za držanje tiristora u nepropusnom
stanju neposredno poslije preklapanja zbog prestanka djelovanja upravljačkog impulsa određene
amplitude i trajanja. To je stanje koje odgovara tački prelaza tiristora iz stanja negativne otpornosti na
radni dio. Ovo treba imati u vidu pri proračunu sklopova s tiristorima opterećenim induktivnim
opterećenjem.
Struja držanja je minimalna propusna struja koja teče kroz tiristor pri otvorenom
upravljačkom krugu pri kojoj se tiristor još nalazi u nepropusnom stanju.
Granična efektivna struja je struja koja se ne smije nadmašiti niti kod najboljeg hlađenja, a
odnosi se na sve valne oblike struje bez obzira na trajanje vođenja.
Granična srednja struja je najveća dopuštena vrijednost propusne struje određenog valnog
oblika i frekvencije uz poznatu temperaturu neke radne tačke (npr. kućišta tiristora).
Udarna struja je maksimalna amplituda impulsa sinusne struje 50 Hz, trajanja 10 ms, poslije
koje tiristor privremeno gubi određene osobine, npr. sposobnost blokiranja ili deklarirano vrijeme
oporavljanja.
Kritična brzina porasta propusne struje je najveća brzina porasta propusne struje koju tiristor
još može preklopiti.
Granična snaga je najveća dopuštena vrijednost vremenskog integrala kvadrata propusne
struje ∫ i F dt . Općenito se vrijednost graničnog integrala, za određeni tip tiristora, daje kao
2

konstantna vrijednost za vrijeme integriranja od 10 ms.

2.8. DIAC

2.9. TRIJAC

2.10. DVOSMJERNI TIRISTOR

2.11. FOTOTIRISTOR

2.12. SPAJANJE POLUVODIČKIH UČINSKIH UPRAVLJIVIH VENTILA

2.12.1. SERIJSKO SPAJANJE TIRISTORA
2.12.2. PARALELNO SPAJANJE TIRISTORA

2.13. ZAŠTITA POLUVODIČKIH UČINSKIH ELEMENATA

Pri radu tiristora u pretvaračkim sklopovima i uređajima nastaju različiti havarijski procesi koji
narušavaju normalan režim rada pretvarača i uvjetuju njihove otkaze.
Zaštita poluvodičkih učinskih elemenata (dioda, tiristora i drugih elemenata) ostvaruje se
pomoću dopunskih elemenata koji se uključuju U osnovni spoj pretvarača i održavaju njihova
opterećenja u dopuštenim granicama.
Dopuštena opterećenja redovito se ograničavaju temperaturama slojeva u elementima;
odnosno snagom disipacije određenom strujom koja teče kroz propusno polarizirani poluvodički
element i naponom na nepropusno polariziranom elementu. Zbog toga razlikujemo dvije vrste zaštite:
zaštitu od prekostruja i zaštitu od prenapona.
Zaštita od prekostruja. Dugotrajna preopterećenja poluvodičkog elementa izazivaju
pregrijavanje cijelog volumena silicijeve pločice, za razliku od kratkotrajnih preopterećenja izazvanih
uključenjem pri velikim di/dt, koja dovode do mjestimičnih pregrijavanja. Strujna preopterećenja,
dakle, mogu biti stalna i trenutna (kratkotrajna).
Na primjer, stalno preopterećenje paralelno spojenih tiristora može nastati zbog nesimetrične
raspodjele izazvane nejednakim karakteristikama elemenata. Za izbjegavanje takvih strujnih
preopterećenja koriste se različiti djelitelji struje.
Pojava kratkotrajnih prekostruja obično je posljedica kratkog spoja na strani opterećenja ili
pretvarača. Kratak spoj unutar pretvarača može biti izazvan probojem ili propuštanjem uključenja
poluvodičkog ventila. Narastanje struje u krugu kratkog spoja ograničava se prigušnim članovima
(reaktorima), a struja kratkog spoja se prekida pomoću brzih istosmjernih sklopki i osigurača prije
trenutka moguće povrede poluvodičkog elementa.
Zaštita od prenapona. Da bi uređaji energetske elektronike radili ispravno, a njihovi elementi
bili zaštićeni, povišenja napona na poluvodičkim učinskim elementima (amplitude napona) i brzine
porasta propusnih napona du/dt (blokirnih napona) moraju se održavati unutar dopuštenih granica.
Zato se naponska zaštita može podijeliti na zaštitu od prenapona i na zaštitu od prekomjernih brzina
porasta propusnih (blokirnih) napona.

PITANJA ZA PROVJERU GRADIVA:

Elementi uređaja energetske elektronike
(POLUVODIČKI UČINSKI ELEMENTI)
1. Definirajte područje energetske elektronike!
2. Šta je predmet izučavanja energetske elektronike?
3. Šta su to energetski pretvarači?
1. Koje vrste energetskih pretvarača poznajete? Šta su to statički prekidači, zašto služe i koje
osobine posjeduju?
2. Navedite parametre koji potpuno definiraju učinski otpornik!
3. Navedite parametre koji potpuno definiraju kondenzator!
4. Objasnite razlike između komutacionih i filtarskih prigušnica!
5. Šta su to komutacioni transformatori?
6. Navedite parametre i osobine učinskih dioda!
7. Koje osobine posjeduje dioda s prinudnim lavinskim probojem?
8. Koje osobine posjeduje bipolarni tranzistor u odnosu na ispravljačku diodu?
9. Sistematizirajte parametre tranzistora!
10. Navedite nekoliko primjera primjene učinskih tranzistora u energetskoj elektronici!
11. Šta su to dinistori i koje osobine posjeduju?
12. Navedite neke tipične primjene dinistora!
13. Objasnite način rada tiristora!
14. Kakva je razlika između tranzistora i tiristora kao prekidačkih elemenata?
15. Analizirajte karakteristike i parametre tiristora!
16. Na koje načine se može uključiti tiristor?
17. Objasnite način rada nekih sklopova za uključenje tiristora!
18. Kakva je razlika u načinu rada između tiristora koji se napaja iz istosmjernog izvora i tiristora
koji se napaja iz izmjeničnog izvora?
19. Objasnite kakve osobine mora imati impuls za uključenje tiristora!
20. Objasnite način rada nekih sklopova za isključenje tiristora!
21. Navedite načine na koje se rješava problem utjecaja smetnji na rad tiristora!
22. Zašto se u upravljački krug tiristora redovito spaja antiparalelna dioda?
23. Analizirajte toplinske osobine tiristora!
24. Koje mjesto u strukturi tiristora je osnovni izvor topline?
25. Šta je to nad temperatura, a šta pad temperature kod tiristora? Na koji način se određuju?
26. Zašto.je potrebno hladiti učinske elemente i na koje načine se može ostvariti hlađenje?
27. Koje višeslojne strukture osim tiristora poznajete? Objasnite način njihovog ; rada i osobine!
28. Šta je to dvosmjerni tiristor i kakve su njegove prednosti pred jednosmjernim?
29. Navedite osobine fototiristora i primjere nekih njegovih primjena!
30. Analizirajte probleme vezane za serijsko spajanje tiristora!
31. Navedite uvjet koje moraju zadovoljavati upravljački sistemi za upravljanje tiristora spojenih u
seriju!
32. Analizirajte probleme vezane za paralelno spajanje tiristora!
33. Kakvi moraju biti upravljački sistemi koji se koriste kod paralelno spojenih tiristora?
34. Zbog čega je potrebno štititi učinske elemente?
35. Na koje načine se manifestiraju havarijski režimi u energetskim uređajima?
36. Na koje načine se štite učinski elementi od havarijskih režima?
ENERGETSKI PRETVARAČI
Pretvarači su električni uređaji koji međusobno povezuju električne sisteme. Povezivanje se
ostvaruje po nekom električnom parametru, kao što su: valni oblik napona ili struje, efektivna
vrijednost napona ili struje, frekvencija i slično.
Pored elektromagnetskih pretvarača (transformatori), elektromehaničkih pretvarača
(rotacione mašine) i kontaktnih pretvaraču (vibratori), u elektroenergetici se sve više upotrebljavaju
elektronički pretvarači.
Elektronički pretvarači ostvaruju vezu između električnih sistema preko beskontaktnih
prekidačkih elemenata — elektroničkih ventila. Kako elektronički ventili mogu biti neupravljivi i
upravljivi, i elektronički pretvarači mogu biti neupravljivi i upravi j ivi.
Pod idealnim elektroničkim pretvaračem podrazumijeva se onaj pretvarač koji svu na njegov
ulaz dovedenu energiju predaje na svom izlazu drugom električnom sistemu.
Elektronički pretvarač se redovito sastoji od pretvaračkog sklopa, sklopova za prilagođenje
pretvaračkog sklopa na mrežu i potrošač (filtri), upravljačkog sklopa, kao i sklopova za regulaciju i
zaštitu.
Elektronički pretvarači mogu povezivati istovrsne i raznovrsne električne sisteme. Pretvarač
koji povezuje izmjenični sistem s istosmjernim sistemom je ispravljači istosmjerni sistem s
izmjeničnim sistemom — invertor (izmjenjivač), istosmjerni sistem s istosmjernim sistemom —
istosmjerni pretvarač i izmjenični sistem s izmjeničnim sistemom — izmjenični pretvarač. Kada jedan
pretvarač u određenom vremenskom periodu obavlja funkciju ispravljača, a zatim invertora (reverzni
pogon istosmjernog motora), nazivamo ga usmjerivač.
Za elektroničke pretvarače koji spajaju raznovrsne električne sisteme karakteristično je da je
tok energije kroz njih jednosmjeran, a kroz pretvarače koji povezuju istovrsne električne sisteme —
dvosmjeran.

3. ISPRAVLJAČI
Ispravljači su elektronički pretvarački sklopovi koji pretvaraju izmjeničnu energiju u
istosmjernu, odnosno međusobno povezuju izmjenične i istosmjerne električne sisteme (mreže).
Ispravljačke sklopove možemo podijeliti prema načinu spajanja s izmjeničnom mrežom, načinu
korištenja energije iz izmjenične mreže, karakteru izlaznog napona i stupnju upravljivosti.
Prema načinu spajanja ispravljača na izmjeničnu mrežu, razlikujemo jednofazne, trofazne i
višefazne ispravljačke spojeve.
Prema načinu korištenja energije izmjenične mreže, ispravljački spojevi mogu biti poluvalni i
Punovalni.
Kako prilikom ispravljanja na opterećenju nastaje pulsirajući napon koji u sebi sadrži
istosmjernu komponentu, osnovni harmonik i više harmonične komponente, ispravljačke spojeve
razlikujemo prema broju pulzacija koje predstavljaju ! odnos frekvencije osnovnog harmonika i
frekvencije izmjenične mreže. U tom smislu i postoje jednopulsni i višepulsni ispravljački sklopovi.
Konačno, prema stupnju upravljivosti, razlikujemo neupravljive ispravljačke sklopove u kojima
su ventili diode, polnupravljive s diodama i tiristorima i upravljive 1 s tiristorima kao upravljivim
ventilima.
Kod neupravljivih ispravljača promjena izlaznog napona se može ostvariti promjenom ulaznog
izmjeničnog napona ili promjenom opterećenja, kod polupravljivih ispravljača promjenom početka
vođenja tiristora, a kod upravljivih ispravljača promjenom početka vođenja tiristora uz istovremenu
promjenu polariteta izlaznog napona.
Strukturna shema ispravljača prikazana je na si. 3.1.

SI. 3.1. Strukturna shema ispravljača

Pomoću transformatora (1) ostvaruje se prilagođenje ulaznog i izlaznog napona ispravljača i

galvansko odvajanje električne mreže od opterećenja. Blok (2) sadrži ventilske elemente koji
ostvaruju funkciju ispravljanja izmjenične energije u istosmjernu. Filter za glađenje, blok (3), utječe na
smanjenje pulzacija ispravljenog napona i struje na potrošaču (4). Blok (5) je upravljački sistem
ispravljača, a blok (6) predstavlja sistem zaštite i signalizacije. U određenim slučajevima neki od
navedenih elemenata nisu neophodni.

4. INVERTORI
Invertori su elektronički pretvarači koji povezuju istosmjerne mreže s izmjeničnim, odnosno
pretvaraju istosmjernu energiju u izmjeničnu. Možemo ih podijeliti prema karakteru opterećenja,
karakteru izlaznog napona i prema stepenu upravljivosti.
Prema karakteru opterećenja, invertore dijelimo na mrežom vođene (ili zavisne) i autonomne
(ili nezavisne). Autonomni invertori mogu biti strujni, naponski i rezonantni.
Prema karakteru izlaznog napona, invertori mogu biti jednofazni, trofazni i višefazni.
Prema stupnju upravljivosti, razlikujemo neupravljive i upravljive invertore.

4.1. MREŽOM VOĐENI INVERTORI

 Mrežom vođeni invertori se koriste za invertiranje većih istosmjernih snaga napona stalne
frekvencije (obično 50 Hz). Pri invertiranju snaga iz mreže istosmjerne struje predaje se potrošačima
izmjenične struje.
Promjena smjera predaje snage, u odnosu na smjer predaje snage u ispravljaču, može se
ostvariti promjenom smjera struje pri zadanom polaritetu napona ili promjenom polariteta napona
pri zadanom smjeru struje. Prelaz na invertorski režim promjenom smjera struje ne može se
primijeniti u krugovima s ventilima zbog njihovog jednosmjernog vođenja. Prelaz na invertorski režim
promjenom polariteta napona može se ostvariti i biće razmotren na primjeru upravljivog pretvarača
prikazanog na si. 4.1.
Na sklop se dovodi napon UD koji se invertira. S izvorom napona UV u seriju su spojeni tiristor
Th, induktivnost LD i sekundarni namotaj transformatora Tr. Primarni namotaj transformatora spojen
je na mrežu. Na svom sekundaru transformator daje napon US. Za tiristor Th sekundarni napon
periodično mijenja polaritet, pa je u jednom dijelu perioda istofazan s naponom UD, a u drugom dijelu
nije. Za napon koji se invertira tiristor je uvijek polariziran propusno.
Invertor predaje energiju u izmjeničnu mrežu kada su smjerovi invertirajuće struje i
izmjeničnog napona uS suprotni, odnosno kada su naponi uS i UD istog znaka. Invertiranje može nastati
ako je USMax > UD, a za invertiranje treba uključiti tiristor Th do trenutka O1 kada je anodni napon još
pozitivan, Sl. 4.1b. To vrijedi za sve uglove upravljanja α a <¿ α <¿ α a , gdje je α a granični ugao
upravljanja pri kome nastaje granični režim rada invertora.

4.2. AUTOMNI INVERTORI

Autonomni invertori su pretvarački sklopovi koji pretvaraju istosmjernu energiju u izmjeničnu i
rade na autonomno opterećenje. Frekvencija autonomnog invertora je određena frekvencijom
upravljačkog napona tiristora. Za komutaciju struje u autonomne invertori se uvode dopunski
komutacioni elementi, najčešće kondenzatori ili prigušnice.
Zavisno od načina odvijanja elektromagnetskih procesa, autonomni invertori mogu biti:
invertori struje, invertori napona i rezonantni invertori.

5. REVERZNI USMJERIVAČI
Istosmjerni elektromotorni pogoni se primjenjuju u različitim područjima: metalurgiji,
strojarstv, kemijskoj industriji, rudarstvu, industriji prerade drveta i dr. Razvoj elektromotornih
pogona usmjeren je prema izgradnji visokoautomatiziranih strojeva velike produktivnosti. Reguliranje
njihove brzine vrtnje zauzima važno mjesto u automatiziranim elektromotornim pogonima.
Upravljanje elektromotornim pogonima ostvaruje se pomoću tiristorskih ili tranzistorskih pretvarača.
Reguliranje brzine vrtnje istosmjernog motora može se ostvariti na tri načina:
 promjenom napona rotora armature pri konstantnoj struji uzbudnog namotaja;
 promjenom struje uzbudnog namotaja pri konstantnom naponu rotora;
 kombiniranom promjenom napona rotora i struje uzbudnog namotaja.
Promjena napona rotora ili struje uzbudnog namotaja ostvaruje se pomoću upravljivih
ispravljača među kojima su najširu primjenu postigli jednofazni i trofazni mosni ispravljači.
Upravljanje motorom preko uzbudnog namotaja ostvaruje se s manjom snagom i uz povoljniji
odnos volumena jedinice i cijene. Međutim, zbog veće vremenske konstante uzbudnog namotaja
elektromotorni pogon ima lošije dinamičke osobine od onih pri upravljanju preko rotorskog kruga. To
i zahtijevani moment motora su razlozi zbog kojih se izbor načina upravljanja određuje na osnovu
konkretnih potreba u pogonu.
U pogonu je vrlo često potrebno mijenjati smjer vrtnje motora (rezerviranje), koje je otežano i
zbog toga što je tu promjenu potrebno izvršiti dovoljno brzo, i to kontinuirano.

Sl.5.1 Principijelna shema reverznog tiristorskog pretvarača

Reverziranje smjera vrtnje elektromotora može se ostvariti promjenom polariteta napona na
rotoru ili promjenom smjera struje uzbudnog namotaja. Zato se u krug rotora ili uzbudnog namotaja
uključuju kontaktni preklopmci (kontakten) ili se koriste dva upravljiva tiristorska pretvarača.
Na Sl. 5.1. prikazana je strukturna shema reverznog tiristorskog pretvarača s kontaktnim
preklopnikom u rotorskom krugu (koristi se istosmjerni motor s nezavisnom uzbudom).

6. IZMJENIČNI PRETVARAČI
Izmjenični pretvarači su elektronički uređaji koji povezuju izmjenične električne mreže
različitih parametara, odnosno pretvaraju izmjenični napon jednog nivoa u izmjenični napon drugog
nivoa ili izmjenični napon jedne frekvencije u izmjenični napon druge frekvencije i si.
Izmjenični pretvarači se dijele na pretvarače napona i pretvarače frekvencije.
Pretvarači frekvencije mogu biti direktni i indirektni (s istosmjernim međustupnjem).
 Direktni pretvarači frekvencije se dijele prema odnosu ulazne i izlazne frekvencije, načinu
isključenja tiristora i prema načinu upravljanja.
Prema odnosu ulazne i izlazne frekvencije izmjeničnog napona ili struje, direktni pretvarači
frekvencije mogu imati nižu izlaznu frekvenciju i višu ili nižu izlaznu frekvenciju.
Za isključenje tiristora kod direktnih pretvarača frekvencije mogu se koristiti posebni
komutacioni krugovi, a mogu raditi i bez posebnih komutacionih krugova.
Prema načinu upravljanja, direktni pretvarači frekvencije mogu biti anvelopni i fazno upravljivi,
a ovi posljednji s kružnom strujom i bez kružne struje.

6.1. PRETVARAČI IZMJENIČNOG NAPONA

Ako se dva tiristora međusobno spoje antiparalelno, a zatim u seriju s potrošačem, si. 6.1a, na
potrošaču se može regulirati efektivna vrijednost izmjeničnog napona. Za pretvaranje izmjeničnog
napona koriste se fazne metode, stepenaste i fazno stepenaste metode, širinsko-impulsna metoda,
kao i druge metode.
Fazne metode pretvaranja izmjeničnog napona osnivaju se na upraljanju efektivnom,
vrijednosti izmjeničnog napona na opterećenju, i to tako da se mijenja trajanje vođenja jednog od
antiparalelno spojenih tiristora za vrijeme poluperiode frekvencije mreže, Sl. 6.1a.

Sl. 6.1 Shema pretvarača izmjeničnog napona: a. antiparalelno spojeni tiristori; b. s tiristorima
šentiranim nepropusno polariziranim diodama; s diodama i zajedničkim tiristorom

6.2. PRETVARAČI FREKVENCIJE

Pretvarači frekvencije mogu biti indirektni (s istosmjernim međustupnjem) i direktni.

6.2.1. INDIREKTNI PRETVARAČI FREKVENCIJE

Na Sl. 6.11. prikazana je blok-shema indirektnog pretvarača frekvencije.
 SI. 6.11. Blok-shema indirektnog pretvarača frekvencije
Izmjenični napon mreže ispravlja se u upravljivom ispravljaču U I, zatim filtrira pomoću LC
filtra F i vodi na autonomni invertor A I. Invertor pretvara istosmjerni ulazni napon u izmjenični
frekvencije f1 koja se razlikuje od frekvencije ulaznog napona f2. Funkciju reguliranja frekvencije
izlaznog napona ostvaruje invertor, a ulaznog napona ispravljač. Kada je ispravljač neupravljiv, obje
funkcije može obavljati invertor. Kod indirektnih pretvarača frekvencije izlaznu frekvenciju je moguće
regulirati u širokim granicama i naviše i naniže pomoću upravljačkog sistema invertora US I.
Nedostatak indirektnih pretvarača frekvencije je dvostruko pretvaranje energije, što dovodi
do smanjenja faktora korisnog djelovanja pretvarača, te do povećanja njegove predviđene snage i
mase.

6.2.2. DIREKTNI PRETVARAČI FREKVENCIJE

Ovi pretvarači ostvaruju jednostepeno pretvaranje izmjenične energije frekvencije f1 u
izmjeničnu električnu energiju druge, obično niže, frekvencije f2. U tim pretvaračima krivulja izlaznog
napona se sastoji od dijelova napona mreže, što je posljedica neposredne veze opterećenja i
izmjenične mreže preko tiristora.
Koriste se u slučajevima kada se zahtijeva minimalna masa i dimenzije. Masa se značajno
smanjuje zbog manjeg broja tiristora, jer nema petlji za prisilnu komutaciju struje.
Shema najjednostavnijeg mogućeg direktnog pretvarača frekvencije prikazana je na Sl. 6.12a .

7. ISTOSMJERNI PRETVARAĆI
Istosmjerni pretvarači su sklopovi koji povezuju istosmjerne mreže, odnosno pretvaraju jedan
nivo istosmjernog napona u drugi ili jednu jačinu struje u drugu.
Istosmjerni pretvarači mogu biti direktni i indirektni.
Direktni istosmjerni pretvarači se dijele prema ostvarenoj vezi između njihovog ulaza i izlaza i
prema načinu upravljanja.
 Prema ostvarenoj vezi između ulaza i izlaza, direktni pretvarači mogu biti s galvanskom
izolacijom i bez galvanske izolacije. Kod galvanski izoliranih direktnih pretvarača prenos energije se
može ostvariti ili pomoću transformatora ili bez njega. Direktni pretvarači istosmjernog napona bez
galvanske izolacije mogu imati izlazni napon niži od ulaznog napona ili viši od ulaznog napona.
U pogledu načina upravljanja, direktni pretvarači istosmjernog napona mogu biti frekvencijsko
upravljivi i frekvencijsko i širinsko upravljivi.

7.1. INDIREKTNI ISTOSMJERNI PRETVARAČ

Na Sl. 7.1. prikazana je principijelna shema indirektnog istosmjernog pretvarača

Sl. 7.1. Principijelna shema indirektnog istosmjernog pretvarača

Indirektni istosmjerni pretvarač se sastoji iz invertora koji pretvara istosmjerni napon u
izmjenični i ispravljača koji ispravlja izmjenični napon invertora. Za ovu namjenu najprikladniji su
invertori koji na svom izlazu daju pravokutni napon, pa je filtriranje ispravljenog napona
jednostavnije.
Osobina indirektnog istosmjernog pretvarača je da može raditi u širokom području ulaznih
napona. Međutim, kod većine pretvarača se može pojaviti velika valovitost izlaznog napona, pa su i
zahtjevi na filtriranje povećani. Pomoću ovakvih istosmjernih pretvarača ne može se ostvariti
regulacija izlaznog napona.
Osnovni nedostatak ovakvih pretvarača je najmanje dvostruka obrada snage, jedanput u
invertoru, a drugi put u transformatoru i ispravljaču tako da njihov stepen iskorištenja ne može biti
visok. Ovakvi pretvarači imaju prednost u slučajevima u kojima je odnos izlaznog i ulaznog napona
velik. Upotreba autotransformatora u ovakvim slučajevima ne donosi prednosti.
Indirektni istosmjerni pretvarači osiguravaju galvansku izolaciju i široke mogućnosti izbora
izlaznih istosmjernih napona u odnosu na ulazni napon..
Indirektni istosmjerni pretvarači manjih snaga mogu se realizirati s tranzistorima (za snage do
nekoliko stotina vata) i s TRIAC-ima (za snage do nekoliko kW). Ovakvi pretvarači imaju široku
primjenu u prenosnim uređajima i u uređajima s akumulatorskim baterijama kod kojih se koriste kao
izvori istosmjernog napona, ali i u svim uređajima u kojima su potrebni visoki istosmjerni naponi.
Tranzistor ski indirektni pretvarač istosmjernog napona pretvara zadani istosmjerni napon u
viši ili niži napon pravougaonog oblika. Takav izmjenični napon se zatim ispravlja pomoću ispravljača.
Relativno visoka frekvencija na kojoj radi pretvarač (1—50 kHz) omogućava značajno smanjenje
dimenzija i mase transformatora, i filtra za glađehje.
Pretvarač male snage je zapravo samouzbudni oscilator sa zasitljivim transformatorom.
Izmjenični napon se uzima s namotaj a transformatora, zatim ispravlja i gladi filtrom. Pretvarači većih
snaga imaju samouzbudni oscilator i pojačalo snage. U tom slučaju napon za. ispravljač se uzima s
namotaj a izlaznog transformatora pojačala snage.
 Najčešće upotrebljavani spoj punovalnog samouzbudnog pretvarača prikazan je na Sl. 7.2.
Ovakav spoj ne koristi se samo u kombinaciji s ispravljačem na izlazu nego i bez ispravljača kada
invertor radi kao samostalan sklop koji generira simetrične impulse pravokutnog oblika.

SI. 7.2. Shema tranzistorskog pretvarača istosmjernog napona

7.2. DIREKTNI ISTOSMJERNI PRETVARAČ

U ovim se pretvaračima koriste impulsne metode pretvaranja i reguliranja istosmjernog
napona, pa se oni nazivaju impulsni pretvarači istosmjernog napona (IPIN). Njihov izlazni napon može
biti ili niži ili viši od ulaznog napona.
Direktni pretvarači nižeg izlaznog cd ulaznog napona.

Na Sl. 7.6a. prikazana je shema pretvarača s idealnim prekidačem i s radnim opterećenjem.

SI. 7.6. Impulsni pretvarač istosmjernog napona: a. principijelna shema pretvarača s radnim
opterećenjem,; c. principijelna shema pretvarača s pretežno induktivnim opterećenjem;
Pri periodičnom zatvaranju i otvaranju prekidača P napon na opterećenju ima oblik
pravokutnih impulsa čija je amplituda jednaka istosmjernom naponu napajanja.
Odnos vremena trajanja impulsa unutar perioda ponavljanja t1i vremena trajanja perioda T
predstavlja faktor ispune γ .
Promjenom trajanja uključenog i isključenog stanja prekidača moguće je, prema tome, utjecati
na srednju i efektivnu vrijednost napona na opterećenju;
 Pri periodičnom zatvaranju i otvaranju prekidača P napon na opterećenju ima oblik
pravokutnih impulsa čija je amplituda jednaka istosmjernom naponu napajanja.
Odnos vremena trajanja impulsa unutar perioda ponavljanja t1 i vremena trajanja perioda T
predstavlja faktor ispune γ :
t1
γ=
T
Promjenom trajanja uključenog i isključenog stanja prekidača moguće je, prema tome, utjecati
na srednju i efektivnu vrijednost napona na opterećenju.
Reguliranje izlaznog napona IPIN ostvaruje se pomoću impulsnih metoda promjenom
parametara izlaznih impulsa. Najširu primjenu imaju širinsko-impulsne i frekventno-impulsne metode,
kao i njihove kombinacije.

7.2.1. Širinsko-impulsna metoda (ŠIM)

7.2.2. Frekvencijsko impulsna metoda

Istosmjerni pretvarači višeg izlaznog od ulaznog napona

Kada želimo ostvariti viši izlazni napon od ulaznog napona, u seriju s naponskim izvorom E
potrebno je spojiti dodatni izvor. Dodatni izvor se može realizirati pomoću reaktivnih elemenata
(prigušnica, kondenzator) koji predstavljaju privremene spremnike magnetske ili električne energije.
Na Sl. 7.19. prikazan je sklop pomoću koga se može ostvariti viši izlazni istosmjerni napon od
ulaznog napona.
Kada se prekidač P zatvori, sav napon izvora vlada na prigušnici L. Struja kroz prigušnicu raste
linearno i u periodu vođenja u njoj se akumulira magnetska energija. Za to vrijeme kondenzator C
napaja potrošač, a dioda D sprečava pražnjenje kondenzatora preko zatvorenog prekidača. Kada se
prekidač isključi, energija nagomilana na prigušnici L prenosi se na kondenzator i na potrošač. Na taj
se način za vrijeme pauze (kada je prekidač otvoren) magnetska energija prigušnice L koristi kao
privremeni dodatni naponski izvor spojen u seriju s naponskim izvorom E.

SI. 7.19. Shema istosmjernog pretvarača čiji je napon na potrošaču viši od ulaznog napona
Drugi način na koji možemo dobiti viši napon istosmjernog pretvarača od ulaznog je pomoću
transformatora, sl. 7.20.
Veličinu izlaznog napona podešava se prenosnim odnosom transformatora koji ujedno
omogućava i galvansko odvajenje izlaza od ulaza.
Sl. 20 Sheme spojeva istosmjernih pretvarača s transformatorskim pretvaranjem napona