Stubovi nadzemnih elektroenergetskih vodova

Prema namjeni stubove dijelimo na:

- noseće (nosive ili nosne) i
- zatezne.

Noseći stub je stub koji služi za nošenje provodnika i zaštitnih užadi.

Zatezni stub služi za zatezanje provodnika i zaštitnih užadi.
Na stubove nadzemnih elektroenergetskih vodova djeluju sljedeće sile:
- vertikalne sile (težina provodnika, izolatora, pribora, zaštitne u žadi,
dodatnog tereta uslijed taloženja snijega, leda, in ja i sl. i težina stuba).
- sila zatezanja provodnika i
- sila vjetra.

Vertikalno prema dolje djeluju:

- težina provodnika,
- težina dodatnog tereta i
- težina izolatora. Ima slučajeva kada ova sila djeluje prema gore (kod
stubova u velikim udolinama, kad su susjedni stubovi na znatno višem
nivou).

Horizontalno u smjeru trase voda djeluju sile horizontalnog zatezanja

provodnika. Kod nosnih stubova te sile se poništavaju u cjelosti. U poremećenom
stanju (npr. pucanje jednog ili više provodnika) nastupaju horizontalna dodatna
naprezanja u smjeru trase. Noseći stubovi nisu opterećeni na zatezanje.
Horizontalni razmak između dva susjedna stuba naziva se raspon (a [m]).
Srednji raspon (asr [m]) je poluzbir susjednih raspona, odnosno polovina zbira
raspona sa jedne i druge strane stuba. Gravitacioni raspon (agr [m]) je horizontalna
udaljenost od najniže tačke provodnika (lančanice) s jedne strane stuba do najniže ta
čke provodnika s druge strane stuba. Dio voda između dva zatezna (ili rasteretna)
stuba naziva se zatezno polje. Na slici je prikazan izgled zateznog polja sa
karakterističnim veličinama.
Zatezno polje

Horizontalni raspon, iste visine tačaka ovješenja provodnika.

Kosi raspon, različite visine tačaka ovješenja provodnika.

Gdje su:
· 1 i 2 su ovjesišta , odnosno tačke u kojima je provodnik zategnut (učvršćen na zateznom stubu) ili
ovješen na nosećem stubu,
· a[m] je raspon (horizontalno rastojanje između tačaka ovješenja, odnosno između stubova),
· h[m] je visinska razlika ovjesišta, odnosno visinska razlika raspona (vertikalno rastojanje između
tačaka ovješenja-učvršćenja),
· f [m] je ugib (vertikalni razmak od provodnika od prave koja spaja ovjesišta, mjeren u sredini
raspona),
· at [m] je totalni raspon (je raspon fiktivnog horizontalnog raspona, formiranog iz kosog raspona
produžavanjem krive provodnika, odnosno zaš titnog užeta, do izjednačavanja visina tačaka
ovješenja-učvršćenja).
· 1' je fiktivna tačka ovješenja totalnog raspona,
· ad [m] je dodatni ili dopunski raspon,
· FX [daN] je ukupna sila zatezanja provodnika u tački X (x,z), FXx=s Sp [daN] je horizontalna
komponenta sile zatezanja,
· FXy [daN] je vertikalna komponenta sile zatezanja,
· s[daN/mm2] je horizontalna komponenta naprezanja provodnika.

Trasa voda duž koje treba postaviti stubove ima prave dionice i lomove trasa
pod različitim uglovima. Noseći stubovi se postavljaju duž pravolinijskog dijela trase,
dok se zatezni stubovi postavljaju na mjestu loma trase. Zatezni stubovi se
postavljaju i na kraju i početku trase i to su tzv. krajnji stubovi. Takođe na svakih 3 do
5 km (zavisno od napona voda, max 8 km i 30 raspona) pravolinijske trase dalekovoda
moraju se postaviti zatezni stubovi (rasteretni stubovi), koji rasterećuju vod kod
montaže i u slučaju prekida provodnika.
Izolatorski lanci na nosećim stubovima (nosni izolatorski lanci) postavljeni su
gotovo vertikalno, a izolatorski lanci na zateznim stubovima (zatezni izolatorski lanci)
gotovo horizontalno.

Prema položaju u trasi voda stubovi se dijele na:

- linijske, koji se nalaze u pravolinijskom dijelu trase i
- ugaone, koji se nalaze na mjestima loma trase.
 Noseći stubovi su linijski stubovi. Noseći stub može biti ugaoni samo ako je lom
trase neznatan (sasvim mali uglovi skretanja trase).

Zatezni stubovi su ugaoni stubovi. Zatezni stubovi mogu biti i linijski, a to su

rasteretni stubovi.

Visina stubova prvenstveno zavisi od visine nazivnog napona mreže.

Istovremeno stubovi istog nazivnog napona i istog tipa rade se sa različitim visinama,
a primjenu stuba određene visine diktiraju karakteristike terena i uslovi na terenu.
Visine stubova se biraju tako da provodnici najniže faze na cijeloj trasi budu udaljeni
od zemlje (sigurnosna visina) bar 6 m, a na prelazima preko puteva, željezniške pruge
i sl. bar 7 m. Ako su u pitanju nepristupačni tereni, dovoljno je 4 m.

Prema materijalu stubovi se dijele na:

- drvene
- betonske i
- čelično-rešetkaste

Drveni stubovi se u principu rade sve do napona 220 kV, međutim danas se
prvenstveno upotrebljavaju kod niskonaponskih i srednjenaponskih nadzemnih
vodova. Drveni stubovi se rade od smrče, jele, bora ili kestena a bagrem i hrast se
koriste za pojedine djelove (prečke, pragovi, klinovi i dr.). Prednost drvenih stubova
je u maloj težini i brzoj montaži. Drveni stubovi su jeftini u izgradnji, ali zbog reletivno
male trajnosti skupi su u pogonu. Trajnost drvenih stubova je 7 do 8 godina Najprije
istrunu u visini površine zemlje. Da bi im se vijek produžio na 15 do 20 godina drveni
stubovi se impre gniraju po raznim postupcima i raznim sredstvima. Drveni stubovi se
ukopavaju u zemlju direktno ili preko nogara. Na slici su prikazane siluete tipičnih
drvenih stubova.

Nogari se primjenjuju u slučaju kad drveni stub nije impregniran. Nogari su

impregnirani i postavljaju se u zemlju, dok je drveni stub obično neimpregniran i
postavljen iznad zemlje. Na taj način se povećava životna dob drvenih stubova.
Nogari se primjenjuju i za povećanje visine stuba.
 Armirano-betonski stubovi se izrađuju do napona 110 kV, ali se praktično
upotrebljavaju u niskonaponskim mrežma i srednjenaponskim mrežama do nazivnog
napona od 35 kV. U mrežama visokog napona armirano-betonski stubovi se ne
upotrebljavaju zbog pretjerane težine i teškoća vezanih za njihov transport.
Armirano betonski stubovi se rade od betona i čeličnih žica. Veoma su trajni, pod
uslovom da su dobro izveden. Vijek trajanja armirano-betonskih stubova je oko 50
godina. Ovi stubovi su istovremeno laki za održavan je.
Armirano-betonski stubovi se, po pravilu, ukopavaju pomoću betonskih temelja.
Temeljni blok izliva se sa rupom u koju se smjesti i učvrsti stub.
Na slici II.17 su date tipične siluete armirano-betonskih stubova.

Čelično-rešetkasti stubovi imaju najširu primjenu. Koriste se u mrežama višeg

srednjeg napona (mrežama 35 kV) i u mrežama visokog napona: 110, 220, 400 kV i
više . Ređe se mogu sresti u mrežama srednjeg napona 10 i 20 kV. U niskonaponskim
i srednjenaponskim mrežama koje su izrađene sa drvenim ili armirano-betonskim
stubovima često se pojedini specijalni stubovi kojima se realizuje ukrštanje sa putem,
prugom, drugim nadzemnim vodom ili premošćenje jaruge ili rijeke grade kao čelično-
rešetkasti. Čelično-rešetkasti stubovi se rade od čelika. Sastavi na rešetki se zavaruju
i u komadima pogodnim za transport dopremaju na određena mjesta. Dalje se spajaju
vijcima. Radi zaštite od korozije, moraju se premazivati. Da bi se izbjeglo često
premazivanje, odnosno smanjili troškovi održavanja, vrši se vruće pocinčavanje. Vijek
trajanja im je 50 godina. Neke tipične siluete čelično-rešetkastih stubova date su na
slici II.18.

Pored prikazanih tipova čelično rešetkastih stubova, danas se rade i mnogi

drugi oblici, kojima se između ostalog teži zadovoljiti urbanističkim zahtjevima za što
bolje uklapanje u ambijent.

Čelično-rešetkasti stubovi se, po pravilu, ne ukopavaju direktno u zemlju. Za njih se

prave temelji od armirano-betonskih blokova iz jedno ili četiri dijela (za svaki čelični
nogar po jedan).

Slika II.18. Jednostruki čelično - rešetkasti stubovi

Na slici II.19 prikazani su noseći čelično-rešetkasti stubovi za napone 35, 110 i

220 kV koji su najčešće korišćeni kod nas. Na slici su date i osnovne dimenzije
stubova.
Čelično-rešetkasti stubovi se primjenjuju i za veoma visoke napone. Na slici II.20 su
prikazana dva tipa čelično-rešetkastih stubova za napon 700 kV. Konkretno na slici
II.20.a je prikazan stub primjenjen u 735 kV mreži Kanade, a na Sl.II.20.b stub
primjenjen u 750 kV mreži u Finskoj. Treba uočiti značajnu razliku u težini ove dvije
konstrukcije, prva 25 t, a druga 10,5 t.

a) b)

Slika II.20. Čelično-rešetkasti stubovi za napon 700 kV

Čelično-rešetkasti stubovi se grade i za dvostruke (dvosistemske) vodove, kod kojih

na stubovima imamo dva voda (dva puta po tri faze), odnosno dva trofazna sistema
prenosa. Ovakvi vodovi zauzimaju manje prostora nego dva odvojena voda, a i znatno
su jeftiniji, pri čemu je snaga prenosa ista. Ovo su osnovni razlozi primjene dvostrukih
vodova, odnosno dvostrukih stubova koji nose njihove provodnike. Na slici II.21 su
prikazana neka karakteristična rješenja dvostrukih čelično-rešetkastih stubova.
Slika II.21. Dvostruki čelično-rešetkasti stubovi

Na slici II.22 je prikazan čelično-rešetkastistub koji nosi dvostruke vodove tri

različita naponska nivoa (višesistemski dalekovod) . Praktično, ovim rješenjem je
"objedinjeno" 6 vodova: dva voda napona 380 kV, dva voda napona 220 kV i dva voda
napona 110 kV. Vodovi višeg napona smješteni su iznad vodova nižeg napona.
Provodnici vodova 110 kV su jednostruki, provodnici voda 220 kV su sa dva, a
provodnici 380 kV voda sa četiri provodnika u snopu po fazi.
Ovakvim rješenjem maksimalno se štedi prostor, a omogućava prenos ogromnih
količina električne energije.

Slika II.22. Višestruki noseći čelično- rešetkasti stubovi