Javna ustanova

Srednja Medicinska škola Jezero - Sarajevo

MATURSKI RAD IZ FIZIKALNE TERAPIJE

ULTRALJUBIČASTO ZRAČENJE

Učenik: Ime mentora:

Zejd Ahmetspahić Dr.Ervin Duspara

Sarajevo 2015

1
 Sadržaj

1. UVOD .......................................................................................................................... 3

2. Izvori UV zračenja ....................................................................................................... 4

3. Opći postupci tehnike primjene…………………………………….……………………….9

4. Opće i lokalno zračenje ............................................................................................. 10

5. Doziranje ................................................................................................................... 11

5.1 Komplikacije……………………………………………………………………………....13

6. Indikacije .................................................................................................................... 14

7. Kontraindikacije ......................................................................................................... 15

8. Izlaganje Suncu ......................................................................................................... 16

9.Zaključak .................................................................................................................... 18

10.Literatura ………………………………………………………………………………….. 19

2
1. UVOD

Ultraljubičaste zrake su elektromagnetske zrake valne dužine između 180 i 400 nm.
Kako se u elektromagnetskom spektru nalaze neposredno ispod vidljivog dijela spektra,
njihov tačniji naziv bi bio infraljubičaste, ali se u cijelom svijetu, pa i kod nas udomaćio
naziv ultraljubičaste, kako ih je prvi put nazvao J. Ritter 1801. godine.

Prema valnoj dužini ultraljubičaste zrake unutar svog spektra mogu podijeliti na tzv.
bliske (tj. bliže vidljivom sprektru), valne dužine između 290 - 400 nm i daleke (dalje od
vidljivog spektra), valne dužine između 189 - 290 nm.

Bliske UV zrake između ostalog djeluju na fotosintezu djelotvornog vitamina D, dok se

za daleke smatraju štetan učinak na živa bića, a rabe se za sterilizaciju instrumenata i
prostorija.

U spektru Sunčeva zračenja na ultraljubičasto zračenje otpada samo 10% energije. UVC
zrake ne prodiru do površine Zemlje, pa tako niti do naše kože, jer se apsorbiraju u
ozonskom sloju atmosfere. UVA i UVB zrake prodiru kroz vanjski sloj kože i izazivaju
oštećenja: opekline, rak kože, alergiju i sl.

3
2. IZVORI ULTRALJUBIČASTOG ZRAČENJA

• Prirodni izvori

Sunce zrači ultraljubičasto zračenje u području UVA, UVB i UVC. Zemljin ozonski
omotač zaustavlja 97 % – 99 % Sunčevog ultraljubičastog zračenja, u području UVA i
UVB, da stigne do površine Zemlje. Od ultraljubičastog zračenja koje stigne do površine
Zemlje, gotovo sve otpada na UVA zračenje.

Obično prozorsko staklo je 90 % prozirno za UVA zrake, ali zaustavlja 90 % manje valne
duljine. Silikatno ili kvarcno staklo je prozirno za sve ultraljubičasto zračenje, pa čak i za
vakuumsko UV zračenje.

Vakuumsko UV zračenje označava područje od 100 do 200 nm, u kojem je zrak potpuno
neproziran za to područje. Ta neprozirnost se javlja zbog snažne apsorpcije ili upijanja
kisika u zraku. U proizvodnji poluvodiča se koristi svjetlost valne duljine manje od 200
nm, pa se mora raditi u plinu koji nema kisika u sebi.

• Vještački izvori

Osim sunčane svjetlosti postoje i umjetni izvori ultraljubičastog zračenja. Većina ih se

zasniva na isijavanju ultraljubičastih zraka od strane krutih i plinovitih tijela kojima se
dovodi električna energija određenog napona.

• Živina kremena svjetiljka predstavlja izvor ultraljubičastog zračenja koje se

najčešće koristi u kliničke svrhe. Napravljena je od ravne ili savijene cijevi
ispunjene plinom argonom i tekućom živom.

Postoje dvije osnovne vrste kremenih svjetiljaka koje se obično nazivaju generatori
vrućeg kremena i hladnog kremena.

4
Izvori vrućeg kremena su visokotlačne živine svjetiljke, hlađene su zrakom, a koriste se
strujom niskog napona i relativno velike jakosti. One proizvode tzv. bliske i daleke
ultraljubičaste zrake, s tim da im se mogu dodati filteri koji sprječavaju prolaz npr.
dalekih (UVC) zraka.

• Poseban oblik visokotlačne kremene svjetiljke je Kromayerova svjetiljka, hlađena

vodom umjesto zrakom. Ta je vrsta izvora ultraljubičastog zračenja, uz
obasjavanje s udaljenosti radi stvaranja eritema, pogodna je i za lokalnu primjenu
u izravnom dodiru s kožom ili sluznicama 8npr. usta, nos, ždrijelo ili rodnica) uz
pomoć posebnih aplikatora.

Slika broj 1. Kromayerova lampa

5
  Druga osnovna vrsta kremenih živinih svjetiljaka su izvori hladnog kremena koji
se koriste električnom strujom visokog napona 8do oko 3000 V) i male jakosti
(oko 15 mA), a tlak je u njima nizak (manji od 13 kPa). Niskotlačne svjetiljke
odašilju pretežno zrake UVC područja, koje imaju najučinkovitije baktericidno
djelovanje, pa se stoga ti izvori ultraljubičastog zračenja koriste pretežno kao
baktericidne svjetiljke i u dijagnostičke svrhe.

 Fluorescentna svjetiljka

Fluorescentna svjetiljka je svjetlosni izvor u kojem se vidljiva svjetlost dobiva na

fluorescentnom sloju pobuđenim ultraljubičastim zračenjem koje nastaje električnim
izbojem u smjesi živine pare i plemenitih plinova. U odnosu na običnu žarulju odlikuje je
veći stupanj pretvaranja električne energije u svjetlost i dulji životni vijek. Fluorescentna
svjetiljka sadrži plin koji ima pare žive i argona, ksenona, neona ili kriptona pod niskim
tlakom. Tlak unutar cijevi je oko 0,3% atmosferskog tlaka zraka. Unutrašnja površina
cijevi je prevučena fluorescentnim (a često i fosforescentnim) premazom, koji se izrađuje
od mješavine različitih metalnih soli i soli rijetkih zemalja.

6
 Slika broj 2. Fluorescentna svjetiljka

• Antimikrobna fluorescentna svjetiljka

Živa pod niskim pritiskom emitira 65% od ukupnog zračenja, na 254 nm liniji i 10 – 20%
na liniji 185 nm.Ova svjetiljke nemaju florescentni premaz. Ona zasniva svoje djelovanje
na činjenici da UV ultraljubičasto zračenje ubija većinu mikroorganizama ili mikroba.
Takve svjetiljke ne sadrže uopće fluorescentnu tvar, tako da više liče na tinjalicu. Cijevi
se sastoje od amorfnog (rastopljenog) kvarca, koji propusta UV zrake dobivene od
emisije žive. Takve svjetiljke ne samo da ubijaju mikroorganizme, nego pretvaraju dio
kisika u ozon. Mogu oštetiti oči i kožu, pa je obavezna zaštita kod rada sa
antimikrobnom fluorescentnom svjetiljkom. Geolozi ih koriste za otkrivanje nekih vrsta
minerala. Koriste se i kod nekih EPROM brisača. Te svjetiljke imaju oznaku G (engl.
germicidal lamps).

7
 Slika broj 3. Animikrobna fluorescentna svjetiljka

• Ultraljubičasti laseri

UV laserske diode i UV laseri sa čvrstom jezgrom se proizvode za emitiranje UV

zračenja, sa valnim duljinama 262, 266, 349, 351, 355 i 375 nm. UV laseri se koriste u
industriji za lasersko graviranje, u medicini za dermatologiju i očnu kirurgiju (za
popravljanje vida) i za sigurne komunikacije.

8
3.OPĆI POSTUPCI TEHNIKE PRIMJENE

Kod primjene ultraljubičastoga zračenja potrebno je provesti neke postupke I zadovoljiti

neke preduvjete neovisno o tome je li riječ o općoj ili lokalnoj primjeni

 Prostorija u kojoj se provodi liječenje mora se prozračitavi da bi se odstranili štetni

ozonski plinovi koji se stvaraju pod uticajem ultraljubičastih zraka ( iz kisika u
zraku stvaraju se ozon I dušični oksid ) ;

 očistiti površinu reflektora barem jedanput na dan ( kod svakodnevne upotrebe)

najbolje 95 %-tnim etilnim alkoholom ;

 postaviti izvor ultraljubičastoga zračenja na udaljenosti izmedju 50 do 100 cm (

obicno 75 ) tako da zrake padaju okomito na liječenu površinu ;

 očistiti kožu koja se ozračuje ;

 pokriti neliječene dijelove tijela ( uključujući I vlasiste ), a na oči staviti smotuljke

navlazene vate ili jos bolje zaštitne naočale ( obične sunčane naočale ne štite od
ultaljubičastoga zračenja);

 izvori vručeg kremena trebaju se zagrijavati 5 do 10 minuta dok se ne postignu

optimalno zagrijavanje I zračenje UV-zraka. Ako se ultraljubičasta svjetiljka
upotrebljuje odmah za sljedećeg bolesnika, moze se ostaviti upaljena, a u slučaju
stanke u radu od 15 I vise minuta preporučuje se ugasiti je.

9
4. OPĆE I LOKALNO ZRAČENJE

• Opće zračenje je obasjavanje cijelog tijela ultraljubičastim zrakama. Ono može

biti individualno ili skupno. Kao izvori zračenja za individualnu terapiju rabe se
obično živine kremene svjetiljke, a za skupno liječenje osim njih mogu se rabiti i
višecijevne fluorescentne svjetiljke.

Zračenje se započinje s eritemnom dozom prvog stupnja, razmak između zračenja je

obično 2-3 dana, a doza se postepeno povećava (obično svaki put po 5 sekundi).
Povećanje doze je individualno i ovisi o osjetljivosti na ultraljubičaste zrake, a kada se
postigne vrijeme od 3 minute, udaljenost izvora zračenja od kože se može i smanjiti da
bi se izbjeglo daljnje povećanje vremena ekspozicije.

Zračenje se provodi prvo na prednjoj, a potom stražnjoj strani tijela. Može se zračiti
jedanput i samo jedan dio tijela (npr. četvrtina tijela), ali uvijek s prednje i stražnje strane.

Osim kontinuirane metode u osoba osjetljivih na ultraljubičasto zračenje, u kojih ne

postoje kontraindikacije, može se provoditi i frakcionirana metoda obasjavanja.

• Postupak kod lokalnog zračenja upotrebom izvora vrućeg kremena sličan je

kao i kod općeg zračenja. Udaljenost izvora zračenja od kože ne smije biti
manja od oko 40 cm zbog prejake doze ultraljubičastih zraka i otežanog
određivanja odgovarajuće doze. Sljedeći tretman se ne smije primijeniti prije
nego potpuno iščezne eritemni učinak prethodne primjene.

Kod lokalnog zračenja je važno voditi točnu evidenciju o zračenju pojedinog

područja da bi se izbjegla moguća predoziranja i opekline.

Ako ultraljubičaste zrake ne padaju okomito na zračeno područje ili ako koža tog
područja nije dobro očišćena, primijenjeno zračenje može biti terapijski
nedostatno.

Veličina testiranog područja ograničena je obrnuto proporcionalno s

primijenjenom dozom ultraljubičastog zračenja. Za E1 nema ograničenja, ali za
E2 se ne smije obasjavati više od 20% tijela, a za E3 se obasjava površina
promjera ne većeg od 8 cm.

10
5. DOZIRANJE

Da bismo postigli najbolji terapijski učinak, a izbjegli moguća oštećenja kože, prije
primjene ultraljubičastog zračenja za svakog bolesnika moramo odrediti tzv. minimalnu
eritemnu dozu (MED).

Postupak se sastoji od sljedećeg:

1. Pripremi se biodozimetar ili eritrometar, što može biti komad papira, kartona ili drugog
materijala koji ne propušta svjetlo, u kojem izrežemo 6 otvora (u obliku kruga ili svaki
različitog oblika) veličine u promjeru oko 2 cm, poredanih u malom razmaku.

2. Očisti se i osuši testirano područje. Najčešće se postupak provodi na područjima kože

koja su osjetljiva na svjetlosno zračenje kao što su fleksorna strana podlaktice ili donji
dio abdomena.

3. Pokriju se sve rupe biodozimetra.

4. Otkrivamo jedan po jedan otvor biodozimetra, tako da je svaki prethodni na kraju

postupka duže obasjavan UV zračenjem od sljedećeg izloženog za određeno razdoblje.
U kojem će se vremenu otkriti svaki sljedeći otvor ovisi o intenzitetu zračenja, a obično
kod suvremenih uređaja uzimamo da je to 15 sekundi. Tako da će u tom slučaju prvi
otvor biti obasjan 90 sekundi, a zadnji 15 sekundi.

5. Promatra se ozračeno područje i za svaki se otvor registrira kožna reakcija, vrste,

vremena nastanka i vremena kada izblijedi, odnosno nestane. Provjera stanja kože bi se
trebala vršiti svaka 2 sata, ali iz praktičnih razloga, obično se radi nakon 12, pa 24 sata i
potom svaka 24 sata kroz do tri dana.

11
Prema intenzitetu, UV zračenje može biti:

 Suberitemno zračenje je manje od jedne biodoze, a eritem se ne javlja, a

koža se postepeno adaptira i stvara se pigment

 Eritemno zračenje se sastoji od 1-3 biodoze

 Hipereritemno zračenje sadrži 3-5 biodoza. Tu je eritem vrlo intenzivan, a

mogu se javiti I vezikul. Vrlo rijetko se primjenjuju.

Slika broj 5. Biodozimetar

12
5.1 KOMPLIKACIJE

Prilikom aplikacije ultraljubičastih zraka može doći do nekih komplikacija o kojima se

mora voditi računa:

 Predoziranje se javlja poslije dužeg izlaganja većih površina kože. Lokalni znaci
na koži su u vidu crvenila, koža postaje topla, bolna a mogu se javiti i bule. Ako
je doslo do predoziranja odmah se aplikuju infracrveni zraci koji smanjuju
intenzitet eritema. Ukoliko je veća površina kože ozračena i predozirana, javljaju
se i opšti simptomi u vidu glavobolje, povraćanja, visoke temperature,kolapsa ;

 Konjuktivitis se javlja ako oči nisu bile zaštićene, vec izložene direktnom dejstvu
(po potrebi potraziti oftamologa);

 Opekotine I i II stepena mogu se javiti usljed dodira vrelog reflektora lampe ili
kvarnog brenera, pa se pacijent mora upozoriti da ne dodiruje

 Udar električnom strujom može se dogoditi kao posljedica dodira oguljene žice,
sto se veoma rijetko dešava

 Predozirano zračenje može izazvati proteinski sok

13
6. INDIKACIJE

Ultraljubičasto se zračenje koristi u mnogim bolestima i stanjima, prvenstveno u

dermatologiji. Indikacije su za uporabu ultraljubičastog zračenja:

• Psorijaza - U liječenju se može koristiti samo UV zračenje ili u kombinaciji s

lijekovima, katranskim pastama ili mastima.

• Acne vulgaris - UV zračenje se rabi radi postizanja eksfolijacije. Liječenje se

provodi u obliku lokalnog ili općeg zračenja tri puta sedmično, s tim da se
započinje s MED, a potom se doza progresivno povećava (do oko 16-20 MED).
Kako se bolji rezultati postižu nakon dužeg izlaganja sunčanom svjetlu, to se
liječenje acni vulgaris UV zračenjem preporučuje provoditi prvenstveno tijekom
zime.

• Ulkusi - Razlog je uporabe UV zračenja u liječenju ulkusa, pogotovo dekubitalnih,

u njihovu antibaktericidnom i pozitivnom učinku na cijeljenje. Doziranje ovisi o
stanju ulkusa.

• Žutica - Kod žutice u novorođenčadi pod utjecajem UV zračenjem ili sunčeve

svjetlosti dolazi do fotooksidacije bilrubina, pa se on mjenja u intermedijarne
oblike, koji su bolje topivi u vodi i brže se izlučuju iz organizma.

• Lupus vulgaris - Može se primjeniti Kromayerova svjetiljka s izravnim kontaktom

uz kompresiju. Danas se terapija rijetko primjenjuje, jer se lupus vulgaris vrlo
dobro može izliječiti antibioticima.

• Plućne bolesti - UV zračenje odnosno helioterapija ima povoljan učinak u liječenju

hroničnih plućnih bolesti kao što su hronični bronhitis, bronhalna asmtma.
Sunčanje se provodi individualno i postupno.

14
7. KONTRAINDIKACIJE

Primjena ultraljubičastih zraka apsolutno je kontraindicirana u nekoliko situacija:

• fotosenzitivnost (npr. kod albinizma)

• porfirija

• pelagra

• diskoidni lupus

• sarkoidoza

• xermoderma pigmentosum

• akutne infektivne bolesti

• aktivna plućna tuberkuloza

• teške srčane bolesti

• slabo regulirana ili teža šećerna bolest

• akutne kožne bolesti

15
8. IZLAGANJE SUNCU

Iako ultraljubičasto zračenje ima važnu korisnu ulogu u stvaranju vitamina D, nužnog
za ravnotežu kalcija u organizmu, ima i svojih štetnih djelovanja. Pozornost na
moguće štetno djelovanje Sunčeva zračenja na ljudsku kožu valja obratiti kad je
posrijedi ultraljubičasto zračenje tipa UVA i UVB, a UVC apsorbira ozon u gornjim
slojevima atmosfere i uglavnom ne dopire do površine Zemlje, osim kod bitno
oštećenog ozonskog sloja (tzv. ozonske rupe).

Tako ultraljubičasto zračenje UVB, koje ne prodire u dublje slojeve kože, izaziva
akutno oštećenje kože (eritem - crvenilo) u obliku opeklina, koje dovodi do
degeneracije kože, njezina starenja, a može izazvati i rak kože zbog oštećenja gena
za obnovu stanica kože.

Ultraljubičasto zračenje tipa UVA stvara spontanu i neposrednu pigmentaciju kože

povećanom proizvodnjom melanina. Prodire u dublje slojeve kože uzrokujući
oštećenja i mogući razvoj raka kože u kasnijoj fazi života.

Intenzitet ultraljubičastog zračenja i njegova sastava ovisi o mnogim čimbenicima,

koji uključuju i duljinu puta kroz atmosferu, što je ovisno o godišnjem dobu, dijelu
dana, geografskoj širini, nadmorskoj visini te o oblačnosti i čistoći zraka. Kako
ultraljubičasto zračenje UVB znatno ovisi o kutu Sunčeva svjetla, znatno je slabije
zimi, zatim ujutro i kasno poslijepodne, a najjače ljeti i u podne. Ultraljubičasto
zračenje UVA zbog veće valne duljine manje je ovisno o položaju Sunca i drugim
utjecajima, pa tako, primjerice, i 83 % oblačnosti umanjuje UVA zračenje samo za 50
posto. Staklo i neke vrste plastike potpuno blokiraju UVB zračenje, a uopće ne
smetaju UVA zračenju.

16
Slika broj 6. Ultraljubičasti fotoni oštećuju DNA molekule kod živih organizama, na razne načine. Najčešći oblik
oštećenja je kada se baze timina vežu međusobno, umjesto na različite strane lanca. Taj “timin dimer” stvara
ispupčenja, koja iskrivljuju DNA molekulu, pa ona ne može raditi normalno.

Slika broj 7. Opekotine nastale usljed prekomjernog izlaganja Suncu

17
9. ZAKLJUČAK

• Ultraljubičaste zrake su elektromagnetske zrake valne dužine između 180 i 400

nm. Kako se u elektromagnetskom spektru nalaze neposredno ispod vidljivog dijela
spektra, njihov tačniji naziv bi bio infraljubičaste, ali se u cijelom svijetu, pa i kod nas
udomaćio naziv ultraljubičaste, kako ih je prvi put nazvao J. Ritter 1801. godine. Izvori
ultraljubicastog zracenja mogu biti prirodni izvori.Sunce zrači ultraljubičasto zračenje u
području UVA, UVB i UVC. Zemljin ozonski omotač zaustavlja 97 % – 99 % Sunčevog
ultraljubičastog zračenja, u području UVA i UVB, da stigne do površine Zemlje. Od
ultraljubičastog zračenja koje stigne do površine Zemlje, gotovo sve otpada na UVA
zračenje. Vjestacki izvori,osim sunčane svjetlosti postoje i umjetni izvori ultraljubičastog
zračenja. Većina ih se zasniva na isijavanju ultraljubičastih zraka od strane krutih i
plinovitih tijela kojima se dovodi električna energija određenog napona.Živina kremena
svjetiljka predstavlja izvor ultraljubičastog zračenja koje se najčešće koristi u kliničke
svrhe. Napravljena je od ravne ili savijene cijevi ispunjene plinom argonom i tekućom
živom. Vitamin D se u tijelu može sintetizirati u koži pod utjecajem Sunčevih
ultraljubičastih zraka iz provitamina. Ali se može unositi i hranom. Najviše ga ima u
ribljem ulju i mesu, mlijeku i mliječnim prozvodima i žumanjku, te gljivama. Dnevni
zahtjevi za vitaminom D relativno su mali i odrasli ga nadoknađuju izlaganjem Suncu ili
hranom. Nedostatak vitamina D očituje se klinički hipokalcijemijom, hipofosfatemijom ili
općom demineralizacijom kosti, bolovima u kostima, spontanim frakturama i slabošću
mišića. To je uzrokovano nedovoljnom resorpcijom kalcija i fosfata. Tako može doći i do
bolesti koja se zove rahitis. To je metabolička bolest kostiju. Kosti postaju mekane i
naginju deformacijama dok zubi postaju defektni. Najčešća je kod djece pa je njima
vitamina D najviše potreban. U odraslih se javlja rijetko.Ultraljubičasto zračenje UVB,
koje ne prodire u dublje slojeve kože, izaziva akutno oštećenje kože (eritem - crvenilo) u
obliku opeklina, koje dovodi do degeneracije kože, njezina starenja, a može izazvati i rak
kože zbog oštećenja gena za obnovu stanica kože.Ultraljubičasto zračenje tipa UVA
stvara spontanu i neposrednu pigmentaciju kože povećanom proizvodnjom melanina.
Prodire u dublje slojeve kože uzrokujući oštećenja i mogući razvoj raka kože u kasnijoj
fazi života. Zaštitni faktor - većina sredstava za zaštitu kože od ultraljubičastog zračenja
deklarirana su tzv. zaštitnim faktorom - SPF. Zaštitni faktor nekog sredstva govori koliko
vremenski dugo izlaganje UVB zračenju izaziva određeni stupanj eritema (crvenila) kože
u usporedbi s vremenom za isti stupanj eritema na nezaštićenoj koži.

18
10.LITERATURA

Fizikalna medicina I opća rehabilitacija - Ivo Jajić I suradnici

Fizikalna terapija sa rehabilitiranjem – Predrag Zeković

Fizikalna terapija za 3 – 4 razred medicinske skole – Jadranka Prusac - Šarmaz

19
20
21