SVEUILITE U ZAGREBU

MEDICINSKI FAKULTET

Domagoj Brzi

Uzroci i prevencija ozljeda u profesionalnom i

rekreativnom sportu

DIPLOMSKI RAD

Zagreb, 2012.

I
Ovaj diplomski rad je izraen na Medicinskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, koli
narodnog zdravlja 'Andrija tampar', Zavodu za zdravstvenu ekologiju i medicinu
rada pod mentorstvom dr.sc. Milana Miloevia, dr.med. i predan je na ocjenu u
akademskoj godini 2011/2012.

II
Kratice:
m. musculus
lig. ligament-um (-a)
PIPJ proksimalni interfalangealni zglobovi (engl. proximal interphalangeal joints)
DIPJ distalni interfalangealni zglobovi (engl. distal interphalangeal joints)
MCPJ metakarpofalangealni zglobovi (engl. metacarpophalangeal joints)
CMCJ karpometakarpalni zglobovi (engl. carpometacarpal joints)

II
Sadraj

1. Saetak
2. Summary
3. Uvod: Ozljede u sportu (definicija i vrste) ............................................................... 1

3.1 Uzroci i nain nastanka sportskih ozljeda .......................................................... 2

3.2 Mjesto nastanka ................................................................................................ 5

4. Naini prevencije ozljeda u sportu .......................................................................... 7

5. Rekreativni sport vs. Profesionalni sport................................................................. 9
6. Vrste ozljeda u najpopularnijim sportovima u Hrvatskoj........................................ 11

6.1 Nogomet .......................................................................................................... 11

6.2 Koarka ........................................................................................................... 16
6.3 Tenis ............................................................................................................... 22
6.4 Vaterpolo ......................................................................................................... 26
6.5 Veslanje .......................................................................................................... 30

7. Metode sekundarne prevencije s obzirom na anatomski lokalitet ozljede i vrstu

sporta ....................................................................................................................... 33
8. Zakljuak .............................................................................................................. 42
9. Literatura .............................................................................................................. 43
10. ivotopis ............................................................................................................. 46
11. Zahvale ............................................................................................................... 47

I
 A player who is injured should not be put back too soon. This may
cause a recurrence of the same injury sufficient enough to keep the man
out for the season.

Knute Rockne (Baima 2009)

II
1. Saetak

Naslov rada: Uzroci i prevencija ozljeda u profesionalnom i rekreativnom sportu

Ime i prezime autora: Domagoj Brzi

Bavljenje sportom je iroko poznat nain promocije zdravlja. Uz to, sport je i

moan instrument promicanja socijalnih vjetina. Jedno od stanja koje sportae
najvie frustrira i smeta je stanje ozlijeenosti, jer im onemoguuje bavljenje sportom.
Ako utvrdimo uzroke nastanka sportskih ozljeda, moemo reagirati bre i efektivnije
u lijeenju i rehabilitaciji kao i u prevenciji nastanka ozljeda u sportaa. Ovisno o
koliini dinamikog i statikog optereenja (nisko, umjereno, visoko), koje pojedini
sport kao takav stavlja na sportaa, sportove moemo podijeliti na nekoliko grupa.
Ovo je znaajno jer vrste ozljeda variraju od jedne do druge grupe sportova prema toj
podjeli. S obzirom na to, ako znamo uzroke moemo djelovati ranije koristei se
razliitim nainima prevencije. Koritenje bandaa, istezanje, zagrijavanje prije
treninga samo su jedni od primjera. Prevencija ozljeda (oteenja) nije jednostavni
postupak. To je skup mjera koje tee ouvanju zdravlja u sportaa, to je danas
izrazito teko, pogotovo u profesionalnom sportu gdje sportaevi zahtjevi na vlastito
tijelo uvelike premauju fizioloki kapacitet ljudskog organizma. Nakon to se sporta
ozlijedi, izraz prevencija dobiva ire znaenje. Tada su ukljuene i aktivnosti koje se
preporuuju ozlijeenom sportau (pogotovo profesionalnom) ak i dok je u fazi
rehabilitacije. Ove aktivnosti osiguravaju ouvanje tjelesne grae sportaa unato
trenutnoj ozljedi te da ubrzo nakon to se oporavi od prethodne ozljede ne zadobije
jo jednu. Ujedno ine i bitan dio sekundarne prevencije ozljeda.

Kljune rijei: profesionalni sport, rekreativni sport, sportske ozljede,

prevencija ozljeda, sekundarna prevencija

I
2. Summary

Title: Causes and prevention of injuries in professional and recreational sports

Name and surname: Domagoj Brzi

Playing sports is a widely known way to promote health. It is also a powerful

social skill promoting tool. One of the most frustrating and desperate conditions
known to an athlete is an injury which makes him or her in able to play sports. If we
identify the causes of sports injuries, we can act quicker and more effective in
treating, rehabilitation and also prevention of the latter. Different sports can be
divided in several groups depending on quantity of dynamic and static workload (low,
moderate, high) that each sport puts on an athlete. This is important because injuries
vary throughout every of these categories of sports. Thus, if we know the causes we
can act earlier and use different prevention utensil. Bracing, stretching, warm-up are
just one of the examples of those tools of prevention. Prevention of sports injuries
(damage) is not a simple action or procedure. Its a set of measures that seek to
preserve the health of athletes, which is very difficult nowadays, especially in
professional sports where the athletes demands on his or her body greatly exceeds
the physiological capacity of the human organism. After a player has been injured,
the term prevention gains a broader aspect. It also includes activities that are
recommended to the injured athlete (especially for a professional athlete) even while
he's in the rehabilitation program. These activities ensure that his physique doesnt
deteriorate despite his current injury and also that he doesnt suffer from another
different injury quickly after he recovered from the last one. Together they act as an
important part of secondary prevention of injuries.

Key words: professional sports, recreational sports, sports injuries, injury prevention,
secondary prevention of injuries

II
3. Uvod: ozljede u sportu (definicija i vrste)

Ozljeda je svaki poremeaj u strukturi i funkcionalnosti odreenog dijela tijela

nastao u odreenom i ogranienom vremenu bilo fizikalnim (struja, toplina),
kemijskim (kiseline, luine) ili mehanikim (udarac, pad, ubod, prostijel) uzrokom, a
koji, u veoj ili manjoj mjeri, smanjuje mogunost za obavljanje svakodnevnih
aktivnosti. U te aktivnosti ubraja se i sport, koji je po svim mjerilima zdravlja, gotovo u
svim sluajevima, preporuljiv i hvalevrijedan nain za poboljanje i odravanje
zdravog naina ivota (Saidoff i Apfel 2004). Bitno je razlikovati ozljedu od
oteenja. Oteenjem se smatra onaj patoloko-anatomski supstrat koji se
anamnestiki ne moe dokazati, a profesionalni sporta ili rekreativac najee nije
osjetio ili se i ne sjea vremena nastanka oteenja (Mikovi 2011). Dakle, znaajka
ozljede je akutnost nastanka, dok je oteenje kroninog karaktera. Oteenje je
najee posljedica niza uzastopnih mikrotrauma (Peina 2004). Prema vremenu
nastanka ozljede moemo podijeliti na akutne i kronine. Akutne ozljede nastaju
djelovanjem relativno jake sile (u kontaktu ili sile kontrakcije vlastitog miinog
sustava) na dio tijela u kratkom vremenu, dok kronine nastaju opetovanim
djelovanjem sile slabijeg intenziteta (sindrom prenaprezanja).
Sportske ozljede su sve one ozljede nastale tijekom sportskih aktivnosti ili
vjebanja, uzroci kojih su najee mehaniki (Baima 2009). Ozljede najee
zahvaaju sustav za pokretanje ak do 80% svih sportskih ozljeda (Peina 2004).
Nastala ozljeda je u najveem broju sluajeva traumatska (istegnue, iaenje,
ruptura, prijelom, otrgnue) (Ranalli 2000).
Sportske aktivnosti ukljuuju sve oblike sporta (nogomet, koarka, hokej,
atletika) kao i svaku njegovu razinu od rekreativnog do natjecateljskog tj. amaterskog
sve do profesionalnog i vrhunskog.

1
3.1 Uzroci i nain nastanka sportskih ozljeda

Ozljeda moe nastupiti u kontaktu s drugom osobom (igraem) ili bez

kontakta. U prvom sluaju to moe biti udarac u tijelo ili sudaranje sa drugom
osobom, dok se bez kontakta osoba moe ozlijediti pri padu u razini ili s visine,
naglim pokretom donjim ili gornjim dijelom tijela (rotacije) dok stoji na podlozi. Isto
tako, udarac loptom, palicom ili drugim sportskim rekvizitom takoer moe uzrokovati
ozljedu. No, ovi direktni faktori nisu jedini koji utjeu na mogunost nastanka ozljeda.
Vrsta podloge na kojoj se odigrava utakmica (beton, umjetna trava, parket),
vremenske prilike, ali i znaajke samog sportaa (nestabilnost zglobova,
netreniranost) pridonose tomu. injenica da odreena ozljeda ne bi ni nastala da nije
primjerice bio sklizak teren govori koliki utjecaj mogu imati navedeni indirektni faktori.
Koristei se podacima iz tablice 1. moemo podijeliti sportove prema vrsti i
koliini optereenja koje oni zahtijevaju prilikom igranja. Sportovi poput jedrenja,
gimnastike, bacakih disciplina u atletici, imaju vie izraeno statiko optereenje
nego dinamiko. To znai da su miii tih sportaa najvei dio vremena u
izometrikoj kontrakciji tj. sila miia svladava vanjsku silu odnosno optereenje, ali
je ne prelazi. Primjerice tijekom izvoenja vjebe na konju s hvataljkama, gimnastiar
svladava teinu vlastitog tijela i potrebno je da izometrina kontrakcija miia potraje
do kraja vjebe. Zbog umora, neizvjebanosti ili nepanje, on moe izgubiti tu
gracilnost pokreta uslijed nedovoljne sile miia da svlada vanjsku silu. To rezultira
gubitkom bodova i loijim natjecateljskim plasmanom. Ozljede koje se pritom mogu
pojaviti ukljuuju istegnua i rupture ligamenata koje uvruju najvie optereeni
zglob prilikom izvoenja pokreta. Konkretno u ovom primjeru to bi bila ozljeda runog
zgloba (Maffulli i sur. 2010).

2
Tablica 1. Klasifikacija sportova, koja se osniva na vrhunskim dinamikim i
statikim optereenjima tijekom natjecanja. Preuzeto i doraeno iz: Tjelesno
vjebanje i zdravlje; Miigoj-Durakovi, M.; 1999., str. 168.

STATIKOOPTEREENJE DINAMIKOOPTEREENJE
A.NISKO B.UMJERENO C.VISOKO
Bilijar Koarka Badminton
Kriket Odbojka Skijakotranje(klasinatehnika)+
Golf Stolnitenis Orijentacijskotranje
I.NISKO Streljatvopuka Tenis(parovi) Brzohodanje
Bacanjeunjevanaledu Tranjenadugepruge
Nogomet+
Squash
Tenis(pojedinano)
Streliarstvo Maevanje Koarka+
Automobilizam+o Atletskiskokovi Hokejnaledu+
Ronjenje+o Amerikinogomet Skijakotranje(klizakatehnika)
Motociklizam+o Umjetnikoklizanje+ Nogomet(australskapravila)
II.UMJERENO Jahanje+o Rodeo+o Krostranje
Ragbi+ Tranjenasrednjepruge
Sprint+o Plivanje
Jedrenje Rukomet
Sinkroniziranoplivanjeo
Vonjabobom+o Bodibilding+o Boks
Atletskabacanja Alpskoskijanje+o Kajak/kanu
Gimnastika+o Hrvanje+ Biciklizam+o
Karate+o Desetoboj
III.VISOKO Judo+o Veslanje
Jedrenje+o Vaterpolo+
Penjanjeuzstijene+o Klizanje
Skijanjenavodi+o
Dizanjeutega+o
Jedrenjenadasci+o

(+)opasnostodkolizije
(o)poveanaopasnostsinkopalneatake

Koncentrina (izotonika) i ekscentrina kontrakcija prevladava u miiima

sportaa koji se bave sportovima sa visokim razinama dinamikog optereenja
(dinamiki reim rada). Aktivnost se izvodi ili u uvjetima savladavajueg miinog
rada (koncentrina metoda sila miia je vea od vanjskog optereenja) ili u
uvjetima poputajueg miinog rada (ekscentrina metoda sila miia je manja od
vanjske sile, odnosno optereenja). Primjeri su nogomet, tenis, dugoprugake
atletske discipline. Ovdje se ee javljaju ozljede miia antagonista koji se previe
isteu prilikom pokreta primjerice, pri udaranju lopte nogom. Te ozljede ukljuuju
istegnua i rupture miinih vlakana.

3
 Kombinacija visokih razina ovih dvaju optereenja nalazimo u boksu,
vaterpolu, veslanju. Tu se, dakle, isprepleu dvije instance. U vaterpolu su primjerice,
miii donjih udova pod konstantnim dinamikim optereenjem da bi odrali dio trupa
i gornje udove iznad razine vode. Miii trupa su u izometrikoj kontrakciji i pod
stalnim statikim optereenjem kojim odravaju ravnoteu tijela i tijekom kontakta sa
igraima i u igri bez kontakta. Gornji udovi su, zapravo, pravi primjer te kombinacije
jer u plivanju u miiima cijelo vrijeme prevladava izotonika i ekscentrina
kontrakcija, dok pri primanju lopte i upuivanju iste prema golu ili suigraima
izmjenjuju se izometrika kontrakcija zajedno sa dinamikom komponentom.

4
3.2 Mjesto nastanka

Prema mjestu nastanka ozljede sustava organa za pokretanje moemo podijeliti

na ozljede mekih tkiva: miine, tetivne i ligamentarne ozljede, ozljede koe i
sluznica, ozljede oka; i ozljede tvrdih struktura: ozljede kosti, zglobova i ozljede
hrskavice i meniska.

o Mekotkivne ozljede:
o Miine, tetivne i ligamentne ozljede:
Istegnua i rupture vlakana
prvog stupnja pucanje manjeg broja vlakana
drugog stupnja (parcijalna ruptura) pucanje umjerenog
broja vlakana
treeg stupnja (kompletna ruptura)
kontuzija miia (nastanak hematoma)
upale tetiva (tendinitis)
o Ozljede koe:
kontuzije
oguljotine i ogrebotine (abrazije)
razderotine
posjekotine
uljevi
o Ozljede oka:
Abrazije ronice
Traumatska hyphema

5
 o Ozljede tvrdih struktura:
o Ozljede kosti:
prijelomi
nagnjeenja (kontuzije)
o Ozljede zglobova:
nagnjeenja (kontuzije)
distorzije (uganua)
luksacije (iaenja)
subluksacije
o Ozljede hrskavice i meniska
otrgnua
rupture

Sve mekotkivne ozljede i ozljede tvrdih struktura sustava za pokretanje

moemo svrstati prema anatomskom smjetaju na ozljede glave i lica (ukljuujui oi,
ui, nos, usta i zube), vrata, prsnog koa i rebara, ramena, lakta, runog zgloba i
ake, prepona i bedara, koljena, donjeg dijela noge i glenja, stopala.

6
4. Naini prevencije ozljeda u sportu

Bitna stavka s kojom se zapoinje ali i zavrava svaki trening jest istezanje
(stretching). To je najbolji oblik prevencije ozljeda naravno uz prethodno zagrijavanje
laganim tranjem. Prije poetka treninga, miii su kruti i skraeni. Njihovo svojstvo
elastinosti omoguuje im da podnose udarce pa e ih fleksibilniji miii bolje
podnositi. Zagrijavanjem i istezanjem, miiima se poveava fleksibilnost a time i
elastinost, poveava se prokrvljenost miia, uspostavlja se bolja ivano-miina
inervacija, a time i koordinacija pokreta (Braunstein 2003). Postoje dva oblika
istezanja: statiko i dinamiko. Statiko je uobiajen nain istezanja, izvodi se
polaganim pomicanjem odreenog zgloba prema krajnjoj poziciji njegovog opsega
pokreta do granice boli i zadravanje iste 5 do 60 sekundi (Mellion i sur. 2003).
Dinamiko (balistiko) istezanje ukljuuje razne varijante skokova, mariranja, dakle
brzi pokreti odreenog zgloba prema krajnjoj poziciji opsega pokreta (Mahler i
Donaldson 2010).
Osim istezanja, u jedan od glavnih oblika prevencije ozljeda svrstavaju se i
razni oblici bandaa (taping) odnosno koritenje elastinih ili neelastinih traka u
svrhu uvrivanja i potpore ozlijeenom zglobu. Ako bandae ne mogu donijeti
dovoljnu potporu ozlijeenom zglobu koriste se ortoze. Najee se koriste za
stabilizaciju zgloba koljena i glenja. Primjerice, sporta koji je ve prije imao
uganue glenja, a ne nosi ortozu, ima 5 puta vei rizik ponovnog nastanka ozljede u
odnosu na sportaa koji nosi ortozu (Nishikawa i sur. 2000). U ovom sluaju ortoze
se koriste u sklopu sekundarne prevencije ozljeda tj. prevencije rekurentnih ozljeda u
sportaa. Zatitna oprema poput kaciga, titnika za koljeno, laktove, zube spada u
oblike primarne prevencije ozljeda (Williams i sur. 2012).

7
 Treninzi miine izdrljivosti takoer pomau sportau ne samo smanjiti rizik
ozljeda ve i unaprijediti rezultate na natjecanjima. Oni podrazumijevaju poveanje i
razvoj mase miinog tkiva, zajedno sa poboljanjima u poveanju sile i snage
samog miia. Jakost (strength) je sposobnost miia da stvori maksimalnu silu, a
snaga oznaava koliko brzo sporta moe razviti silu iz miia, ona je rezultat sile po
jedinici vremena. Pretjerivanje u ovakvim treninzima moe pak donijeti vie tete
nego koristi, stoga je vano optimizirati razinu teine treninga. Osim za poveanje
izdrljivosti, jakosti i snage miia, ove vjebe dodatno pridonose i smanjenju krvnog
tlaka u mirovanju, smanjenju frekvencije pulsa i krvnog tlaka pri vjebanju te
pozitivnim promjenama na lipide u krvi, smanjenju GUK, poveanje gustoe kostiju,
smanjenju stresa, tjeskobe i depresije, unapreenju obavljanja aktivnosti u
svakodnevnom ivotu (Johnson i Mair 2006).

8
5. Rekreativni sport vs. Profesionalni sport

Sportsku rekreaciju moemo definirati kao aktivnost kojom rekreativni sporta

(osoba koja se bavi tom aktivnou) iskljuivo eli poboljati i unaprijediti svoje
zdravlje te promicati zdrav nain ivota. Ciljevi sportske rekreacije nalaze se u
kompenzaciji ili nadoknadi nedostataka koje suvremenom ovjeku donosi novi nain
ivota i rada. To je pomanjkanje kretanja i boravka u mirnom prirodnom ambijentu, u
nezagaenim prostorima i ljudskom rukom nenaruenim sredinama, kao i u
provoenju slobodnog vremena u igri punoj veselja i radosti, kako bi se kompenzirao
jednolian nain obavljanja rada u visoko industrijaliziranim sredinama. Sve to
pridonosi humanizaciji ivota i rada u suvremenim novonastalim uvjetima modernog
svijeta. Na kraju cilj je u stvaranju pozitivnih navika da svakodnevni ivot, a posebno
slobodno vrijeme vikenda i godinjih odmora bude ispunjeno takvom aktivnou koja
e povoljno utjecati na ouvanje stupnja zdravlja i omoguiti uspjean zavretak
radnog vijeka i sretniju stariju ivotnu dob (Miigoj-Durakovi 1999).
Na temelju tako postavljenih ciljeva mogu se definirati i zadaci sportske
rekreacije. Kao prvo je zadatak u funkciji unapreivanja i ouvanja stupnja zdravlja,
podizanjem razine brojnih antropolokih obiljeja i karakteristika ime se moe
pridonijeti prevenciji kroninih stanja i degenerativnih bolesti. Kao drugo, u smanjenju
pojave umora kako akutnog tijekom rada, tako i kroninog koji pridonosi ubrzanju
involutivnih procesa u organizmu i poveava stupanj rizika povreivanja,
pobolijevanja i rane invalidnosti. Tree, u korisnom i osmiljenom provoenju
slobodnog vremena u funkciji druenja i homogeniziranja ivotnih i radnih sredina, te
smanjivanja asocijalnih oblika ponaanja i bolesti ovisnosti (Miigoj-Durakovi 1999).
Ranije je napisano da se rekreativni sporta bavi sportskim aktivnostima radi
poboljanja vlastitog zdravlja iskljuivo, drugih objektivnih razloga nema jer ne dobiva
prihode od toga poput profesionalanog sportaa. Meutim, ozljeda kod takve osobe
znai smanjenje redovite fizike i socijalne aktivnosti to moe kao posljedicu dovesti
probleme s opim zdravljem poput poremeenog krvnog tlaka, kontrole izluivanja
inzulina, poveanja tjelesne mase (Rolf 2007). Pristup lijenika kojemu ozlijeeni
rekreativni sporta dolazi u ambulantu bitno se razlikuje od pristupa prema

9
profesionalnom sportau. Prije svega, rehabilitacijski proces e puno bre
napredovati kod profesionalca obzirom da je u redovitom treningu, a i psihiki ima
veu motivaciju da se oporavi i nastavi sa igranjem. Naravno, ako se radi o teoj
ozljedi koja onemoguuje rekreativca u obavljanju svakodnevnih poslova ukljuujui
i ono na radnom mjestu, lijenik poduzima isti tretman meutim on moda nee tako
dobro i brzo reagirati na terapiju kao u sluaju profesionalca.
Prvi uvjet koji se postavlja kada govorimo o profesionalnom sportu jest da je
sporta plaen za svoj angaman i postignua u odreenom klubu. Isto kao to
radnik u dravnoj slubi dobiva svoju plau na kraju tekueg mjeseca, tako i
profesionalni sporta dobije svoja primanja. Kao i u veini drugih stvari, upravo novac
ima prilinu ulogu u radu i djelovanju profesionalnog sportaa. Kada igra potpie
ugovor, on ga se mora i pridravati to znai dolazak na treninge, utakmice, razne
humanitarne dogaaje, obavljanje sponzorskih dunosti. Da ne ulazim dublje u teme
marketinga i menadmenta, zadrat u se na sportsko medicinskom aspektu
profesionalnog sporta.
Svaka sportska ozljeda makar ona nastala putem istog patofiziolokog
mehanizma, ne znai isto svakom sportau. Tonije, ona je najvie znaajna upravo
u profesionalnom sportu, tj. osobi koja je plaena i zarauje za osnovne ivotne
potrebe bavei se odreenim sportom. Kao posljedice ozljede, sporta moe izgubiti
dio svojih primanja ili poveati rizik da mu se raskine ugovor, odnosno, kao najgoru
opciju, prekinuti svoju sportsku karijeru. Daljnje posljedice izmeu ostalog ukljuuju i
pritisak na lijenika da to bre osposobi sportaa, i to prije svega od potonjeg, ali i
njegove obitelji ako se radi o mladoj osobi; kao i od osoba zaduenih za voenje
kluba za koji sporta nastupa s druge strane. Rezultat toga moe biti prijevremeno
vraanje sportaa na terene, prije nego sto se ozljeda dobro zalijeila to moe
dovesti do pogoranja iste i jo duljeg oporavka nego to bi trebalo da se ozljeda
zalijeila do kraja (Rolf 2007). U medicinskom pogledu, profesionalni sporta vie
teti samome sebi nego to mu to radi njegova trenutna ozljeda.

10
6. Vrste ozljeda u najpopularnijim sportovima u Hrvatskoj

6.1 Nogomet

Za razliku od drugih kontaktnih sportova poput ragbija ili amerikog nogometa,

ozbiljnije ozljede u nogometu su rijetke. Nogomet je sport u kojem se izmjenjuju
aerobne i anaerobne aktivnosti. Igrai moraju sprintati kratke udaljenosti, ali isto tako
pokrivati veu povrinu nogometnog terena koji nije malen (cca 105x70m). Te
aktivnosti zahtijevaju brzu akceleraciju ali i deceleraciju, promjenu poloaja tijela
prema naprijed, natrag i u stranu, pivotiranje, skakanje u zrak kombinirano sa
pokretom udaranja, ali i kontakt s drugim igraima u igri. Sve to pridonosi poveanom
riziku nastanka ozljeda. Kada bi podijelili nogometnu utakmicu na udio obavljenih
navedenih aktivnosti mogli bi smo rei da igrai provedu 70-80% vremena umjereno i
lagano trei (jogging), a ostatak na visokointenzivne sprinteve.
Ozljede se mogu podijeliti prema uzroku na one nastale traumom (70%) te
ozljede nastale prenaprezanjem (30%).

TABLICA 2.Podjela i uestalost ozljeda prema nainu nastanka u nogometu.

Prema: Bull's Handbook of Sports Injuries; Roberts, W. O.; 2004; str. 518.

Trauma: 70%
Direktna povreda : 20%
Kost
Meka tkiva
Indirektna
Uganue
Istegnue
Ozljede nastale prenaprezanjem: 30%
Tendinitis/ bursitis: 23%
Bol u potkoljenici (periostitis)

Ukupno 45% svih ozljeda rezultat je kontakta i zahvaaju ee mlau odraslu

populaciju i mlae uzraste (45%), dok se na seniorskoj razini javljaju u samo 30%

11
sluajeva (Roberts 2004). Najvie je ozljeda koljena, ak 50% svih kontaktnih ozljeda
dok sindromi prenaprezanja ine oko 37% svih ozljeda (Roberts 2004).
Koristei titnike za potkoljenicu (shinpads) ili kostobrane smanjuje se uestalost
ozljeda u nogometu. Uporabom titinika za usta (mouthguard) bi se smanjio broj
ozljeda zubi i usne upljine, a moda i ozbiljnost mogueg potresa mozga (Badel i
sur. 2007). Do sada nije dokazana uinkovitost drugih zatitnih sredstava, iako je
uporaba kaciga, poglavito kod vratara, jedna od mogunosti prevencije ozljeda koja
jo nije do kraja prihvaena (McIntosh i sur. 2011).
Incidencija ozljeda tokom utakmica je najvea u nogometaa koji igraju na
viim razinama nogometa. U usporedbi sa treninzima, incidencija ozljeda je puno
vea tokom utakmica (Paajanen i sur. 2011).
Predisponirajui imbenik za ozljedu miia u obliku istegnua ili ak rupture
miinih vlakana je krutost miia. Trening bez istezanja uzrokuje smanjenje opsega
pokreta u sljedea 24 sata, to moe biti opasno za sportaa ako u tom razdoblju
bude imao utakmicu visokog intenziteta. Istezanja u obliku izometrikih kontrakcija
kojima slijedi relaksacija i zatim pasivno produljenje miia ine izvrstan nain
prevencije ozljeda, jer se time suprotstavlja smanjenju opsega pokreta u zglobovima
koje normalno postoje nakon standardnog nogometnog treninga.

12
TABLICA 3. Uestalost ozljeda u nogometu prema anatomskom lokalitetu.
Prema: Bull's Handbook of Sports Injuries; Roberts, W. O.; 2004; str. 519.

Anatomska regija % Dio tijela %

Donji udovi 70 Gleanj 22

Gornji udovi 19 Koljeno 20

Trup 6 Natkoljenica 15

Glava i vrat 5 Lakat 9

Stopalo 8

Runi zglob 8

aka 7

Rame 6

Ostalo 5

13
Gleanj
Zglob glenja i njegove okolne strukture (ligamenti, tetive miia, kosti) su
najvie izloene ozljedama. Najea ozljeda je uganue zgloba snanom inverzijom
stopala koje je u poloaju plantarne fleksije. Ozbiljnost uganua varira od
jednostavnog istegnua jednog ligamenta, pa sve do kompletne rupture vie
ligamenata glenja, uglavnom lig. talofibulare anterius i lig. calcaneofibulare. Krajnja
ozljeda, iaenje zgloba, moe biti udruena sa frakturama jednom ili vie
komponenti glenja i stopala. Jo jedan mehanizam ozljede uganua moe biti i
snana everzija zgloba prilikom udaranja nogom o tlo umjesto lopte, to rezultira
ozljedom lig. deltoideum uz kojeg takoer mogu biti udruene i druge ozljede poput
frakture fibule.

Natkoljenica i prepone
Najee ozljede natkoljenice su traumatske ozljede mekih tkiva koje
rezultiraju inter- ili intramuskularnim hematomima. Intramuskularni su oni na koje
treba pripaziti jer je hematom zarobljen unutar ovojnica miia to poveava rizik
nastanka traumatskog compartment sindroma i myositis ossificans. Ozljede prepona
su takoer relativno este u nogometu s obzirom da igrai koriste noge prilikom
driblanja lopte. Najee su izazvane snanim i iznenadnim istezanjem noge i
potkoljenici u abdukciji i vanjskoj rotaciji, naroito ako postoji nasuprotna sila poput
noge protivnikog igraa koja udara o igraevu nogu u punoj brzini i zamahu. Ove
sile uzrokuju pretjerano istezanje vlakana miia ili tetiva, kotanog tkiva zdjelinog
pojasa, sakroilijakoalnog zgloba i symphisis pubica. Kod adolescenata, gdje kosti jo
nisu do kraja sazrele, mogue su i avulzijske frakture. Bol u preponama, javlja se i u
sindromu prenaprezanja, tj. kao kronina ozljeda kojoj je prethodilo istegnue miia
aduktora to je dovelo prvo do tendinitisa, zatim hondritisa i na kraju osteitisa.

14
Koljeno
Najee ozljede koljena ukljuuju istegnua kolateralnih i krinih ligamenata
te otrgnua meniska. S obzirom da nogometa nosi kopake, njegova noga u
trenutku dodira sa podlogom ostaje fiksirana za tlo. Iznenadne nekontrolirane
promjene u rotaciji i fleksiji tj. pomicanju tijela tijekom dodavanja, tranja ili sudaranja
s drugim igraem, moe prouzroiti neoekivanu rotaciju natkoljenine kosti relativno
prema fiksiranoj potkoljenici stojne noge i posljedino tome ozljedu ligamenata i
meniska koljenog zgloba. Iako nogomet kao sport izrazito puno troi koljena,
incidencija je samo 20% od svih ozljeda (Luthje i sur. 1996). Govorei o indirektnim
uzrocima ozljeivanja vrlo je bitna kvaliteta sportske opreme. Premalo trenja izmeu
kopaki o povrine moe proizvesti pretjeranu silu na koljeno ili gleanj, a opet
premalo trenja moe uzrokovati klizanje, pad i posljedino ozljedu. Velike brzine koje
se postiu prilikom igre, ponavljajue pivotiranje te naglo usporavanje tijela djeluju na
hrskavice koljenog zgloba. Ozljede se javljaju kroz dva razliita mehanizma:
abrazivno troenje sa povrinskim trenjem hrskavica koljena te snane sile smicanja
koje remete duboke hrskavine ultrastrukture. Ono to se artroskopski moe vidjeti je
delaminacija hrskavice u punoj debljini ime dolazi do otkrivanja subhondralne kosti.
Najee se moe vidjeti kod ozljede hrskavice kondila femura.

15
6.2 Koarka

itajui pravilnik, ovjek koji nikad nije pogledao nijednu koarkaku utakmicu
bi rekao kako je koarka nekontaktni sport. Time bi se oekivao minimalan broj
ozljeda zbog sudara sa ostalim sudionicima igre. Meutim, svi koji su igrali ili barem
gledali natjecateljsku koarku znaju da se kontaktna igra u odreenoj koliini tolerira
bilo eksplicitno ili implicitno. Dakle, sudari sa zamjetnim prijenosom sile se dogaaju
rutinski i zasluni su za nastanak prilinog broja ozljeda u ovom sportu. Koarka od
igraa zahtjeva praktiki sve fizike aspekte sustava za pokretanje. Od jakosti, brzine
te snage kao upotrebljene sile u odreenom vremenskom intervalu. Iz toga proizlazi
da koarka treba posjedovati istinski uravnoteenu ili openito razvijenu miinu
jakost, brzinu te izdrljivost; i skupa s time odlino razvijenu energetsku opskrbu svih
triju sustava proizvodnje ili resinteze unutarmiinog ATP-a (fosfokreatinski sustav,
anaerobna glikoliza i aerobna glikoliza) (Roberts 2004). Shodno ovome, program
treninga profesionalnih koarkaa bi trebao sadravati sve reime aktivnosti sa
dovoljnom koliinom specijalnosti iz svih podruja navedenih ranije (jakost, brzina,
izdrljivost) kako bi razvio sve potrebne fizioloke predispozicije za igru.
U pojedinim miinim sustavima takoer je vano uspostaviti ravnoteu u
jakosti i fleksibilnosti miia agonista i antagonista (npr. jaanje fleksije i ekstenzije
koljena i istezanje m. quadriceps femoris i zadnje loe). Ako se to ne uini, postoji
velika ansa za nastanak ozljede. Naime, stezanje miia agonista uzrokovat e
istezanje miia antagonista, a ako je isti skraen i oslabljen moe rezultirati jaim
istegnuem ili ak rupturom.
Kao i u svakom drugom sportu, koarka koji je pretrpio ozljede ili bolesti u
prolosti ima povean rizik javljanja istih ili novih ozljeda. Primjerice prijanja
ozbiljnija ozljeda ili bolest muskuloskeletnog sustava (ozljeda glenja) moe
predisponirati ponovnom nastanku iste ili jo ozbiljnije ozljede. U sluaju ozljeda
glenja, postoji 5 puta vea ansa nastanka ponovne ozljede nego li kod koarkaa
koji nisu imali prijanju ozljedu (Roberts 2004).

16
Gleanj i stopalo

Ozljede glenja i stopala ine najvei dio ozljeda koje se susreu u koarci i
meu koarkaima (Tablica 4.). Daleko najea akutna ozljeda koja se pojavljuje
(izuzev manjih uganua i kontuzija, koje najee ostaju neprijavljeni) jest istegnue
lateralnih ligamenata glenja pogotovo lig. talofibulare anterius. Prilikom plantarne
fleksije i rotacije glenja, taj ligament postaje glavni statiki stabilizator zgloba.
Uobiajeni mehanizam ozljede bio bi doskok na stopalo u plantarnoj fleksiji, za koji
koarkako igralite stvara gotovo idealne uvjete. Takav doskok nerijetko zavri na
stopalu drugog igraa to rezultira inverzijskoj ozljedi glenja. U kompleks lateralnog
ligamentnog sustava glenja pripadaju i lig. calcaneofibulare te lig. talofibulare
posterius. Oni meutim, nisu pogoeni izolirano ve udrueni sa ozljedom lig.
talofibulare anterius prilikom teih inverzijskih ozljeda.

TABLICA 4. Incidencija ozljeda u koarci prema anatomskoj raspodjeli. .

Prema: Bull's Handbook of Sports Injuries; Roberts, W. O.; 2004; str. 443.

Anatomski lokalitet Akutne Kronine ozljede/sindrom prenaprezanja

ozljede(%) (%)

Gleanj i stopalo 30 10

Koljeno 20 40

Ostali dijelovi donjih 15 15

udova

aka/runi zglob 10 5

Lice/oi/usta 10

Donji dio lea 5 15

Ostalo 15 15

Medijalni ligament glenja (lig. deltoideum) sastoji se od snanih povrinskih i

dubokih vlakana koji imaju polazite od medijalnog maleola i proteu se do os
naviculare, sustentakulum tali i talusa. Zajedno sa lig. talofibulare anterius, ovaj
ligament doprinosi otporu prilikom unutarnje rotacije stopala. Sile potrebne da bi

17
dolo do rupture lig. deltoideum u obliku dorzifleksije i everzije ili vanjske rotacije
stopala ne viaju se esto na koarkakom igralitu. Istraivanjima je potvreno kako
je jedan od najboljih naina prevencije (primarne i sekundarne) ozljeda glenja
proprioceptivni trening (Eils i sur. 2010). Propriocepcija je sposobnost miia da
odgovore na specifine, a esto i na neobine pozicije i situacije, a proprioceptori su
specijalne osjetilne strukture (senzori) smjeteni u zglobovima, miiima i tetivama i
koji su osjetljivi na promjene pritiska i napetosti (Nurse 2011). Proprioceptori alju
kinestetike informacije o poziciji tijela i dijelova lokomotornog sustava u sredinji
ivani sustav. Takav tip treninga temelji se na pretpostavci da ako sustavno
stavljamo tijelo sportaa u situaciju u kojoj e isprovocirati aktivaciju proprioceptora
za oekivati je da e sporta u nepovoljnim situacijama koje bi mogle uzrokovati
ozljeivanje optimalno reagirati, to je i potvreno u ak 65% sluajeva (Eils i sur.
2010).
Tetive m. tibialis posterior, m. flexor hallucis, m. peroneus i Ahilova tetiva
podlone su i akutnim ozljedama te kroninom sindromu prenaprezanja to moe
dovesti do njihove diskfunkcije. Kod normalnog hoda, Ahilova tetiva mora podnijeti
sile oko zgloba koje doseu i do 5 puta tjelesne teine ovjeka. U koarci, gdje
postoje ponavljajue kretnje skakanja, te sile se poveavaju jo i vie. Uza sve to,
podruje tetive od 2 do 6 cm proksimalno od hvatita za kost ima siromanu krvnu
opskrbu to taj dio ini jo skloniji ozljeivanju. Patoloki entiteti koji se ovdje javljaju
su upale, te istegnua odnosno rupture navedenih tetiva. Kompletne rupture Ahilove
tetive tipine su ozljede kod mukaraca srednjih godina koji se rekreativno bave
koarkom. Nastaje pri pokretima ekscentrine elongacije tetive i to najee zbog
netreniranosti i nedovoljnog zagrijavanja prije aktivnosti kada je tetiva skraena i
kruta. U najveem broju sluajeva, tetiva je prije ozljede ve kronino promijenjena
upalom (tendinitis).
Jo se jedan patoloki entitet prilino esto javlja u gotovo svih sportaa, a
naroito u koarkaa bolna peta i fasciitis plantaris. Izraz bolna peta ukljuuje
iroku diferencijalnu dijagnozu bursitis, tendinitis i apophysitis, frakture, pritisak na
ivac, tumore, strano tijelo, infekcije. Bol pri fasciitis plantaris se pogorava pri tranju
i skakanju. Istezanje kompleksa m. triceps surae Ahilove tetive pomae pri
svladavanju fasciitisa te u sekundarnoj prevenciji istog. Indirektnim utjecajem na
miie lista noge, korisno je i istezanje tetiva koljena (stranje loe) jer njihova

18
krutost utjee i na krutost miia lista. To se moe postii ili aktivnim istezanjem
pomou vjebi ili pasivnim pomou udlage koja se nosi preko noi i na taj nain
satima dri nogu u poloaju dorzifleksije.

Koljeno

Koarkai su skloni mnotvu akutnih i kroninih ozljeda (sindrom

prenaprezanja) koljena. Najvei dio ovih ozljeda proizlazi iz nekontaktnog dijela igre.
Mogunost ozljede lig. cruciatum anterius je izrazito velika zbog estih izmjena
ubrzanja i usporavanja, untarnje i vanjske rotacije potkoljenice i pivotiranja. Jednom
kad se ozljeda dogodi, bilo kao istegnue ili ruptura, gotovo uvijek onemoguava
igrau nastavak igre ili treninga. Tipini pokreti koji uzrokuju ovu ozljedu su
hiperekstenzija ili valgus rotacija koljena.
Kod mladih koarkaa, kojima su kosti jo uvijek u procesu rasta, mogua je i
avulzija insercije ligamenta za tibiju. esto je udruena sa ozljedama hrskavice
koljena, meniska, kapsule i drugih ligamenata koljena (zlokobni trijas).
Skakako koljeno (jumper's knee) poznati je patoloki entitet meu
koarkaima. Kao to i samo ime kae, tijekom ponavljajuih pokreta skakanja
ekscentrine kontrakcije miia uzrokuju mikroskopske degeneracijske promjene i/ili
upalnu reakciju du lig. patellae i tetiva m. quadriceps femoris ili njihovih insercija na
pateli odnosno tibiji. imbenici koji dovode do tegoba u sklopu skakakog koljena su
dugotrajno optereenje treningom i vjebanje na tvrdoj podlozi, nejednaka duljina
nogu, visoko poloena patela te mehanike osobine tetive i zone spoja tetive s kosti.
Na kraju se moe zakljuiti da skakako koljeno nastaje kada mehaniko optereenje
nadvlada tkivnu sposobnost prilagodbe.
Patelofemoralna bol i posljedino artroza se esto javljaju kod ponavljajuih
aktivnosti skakanja i tranja. Stoga nije ni udo da je koarka plodno tlo za ovakve
vrste ozljeda. Izvrgavanje patele velikom trenju i dinamikim silama (nejednaka
jakost m. vastus medialis i lateralis ili rotacija koljena sa hiperpronacijom stopala) ili
malrotacijama femura i tibije esto su sadrane u ovom sindromu.
Sekundarna prevencija ukljuuje istezanje miia koji se hvataju za strukture
koljena i jaanje istih prvo putem vjebi izometrike kontrakcije miia, a onda i kod
izotonikih vjebi. Bez obzira radilo se o rekreativnom ili profesionalnom koarkau,

19
na poetku je potrebno izbjegavati vjebe otvorenog kinetikog lanca koje imaju
tendenciju poveanja optereenja na patelofemoralni zglob. Postupnim
poveavanjem izdrljivosti i jaanjem miia natkoljenice smanjuje se naprezanje
patelarnog zglobnog mehanizma.

Gornji udovi

aka i zglob ake su esto zahvaeni ozljedama, kao to je prikazano u

Tablici 4. Najee su to ozljede drugog do petog prsta ruke. Igrai ga esto nazivaju
nabijenim prstom i postoji vie varijacija na temu ove ozljede. PIPJ su najee
ozljeeni, slijede ozljede DIPJ, falangi, metakarpalnih kosti, MCPJ i CMCJ.
Ozljede falangi ukljuuju frakture i dislokacije kao i istegnua i rupture
pridruenih kolateralnih ligamenata. Potonje su uzrok hiperabdukcije ili
hiperaddukcije u PIPJ i ee je zahvaen lig. collaterale radiale u odnosu na lig.
collaterale ulnare. Hiperekstenzija PIPJ moe uzrokovati rupturu palmarnih
ligamenata to dovodio do dorzalne dislokacije PIPJ. Rjee, prilikom forsiranog varus
ili valgus poloaja te sudara na palmarnu stranu ake nastaju palmarne dislokacije
PIPJ.
Uzrok fraktura ili dislokacija bilo kojeg od CMCJ je direktni udarac ili gnjeenje
teinom protivnikog igraa (nogom, rukom, tijelom). Ovdje su dorzalne dislokacije
ee, a poseban entitet jest intraartikularna fraktura baze pete metakarpalne kosti
(Bennett-ova fraktura) koja se moe zamijeniti sa frakturom palca.
Zbog injenice da je ovjekov palac normalno izrazito mobilan te ima
sposobnost opozicije prema veini toaka u prostoru, esto je sklon i ozljedama. U
koarci je vana njegova kotana stabilnost zbog kontrole i driblanja lopte. Najee
se ozljedi pri padu na tlo, pri kontaktu sa drugim igraem ili pri zakucavanju lopte u
ko kada se nabije na obru. Ozljeda lig. collaterale ulnare oko MCPJ palca je
ea od ostalih i dogaa se prilikom hiperekstenzije i hiperabdukcije zgloba. Istim
pokretima moe nastati i dislokacija zgloba. Ozljede u podruju runog zgloba
prezentiraju se kao frakture karpalnih kostiju, ligamentarne ili ozljede hrskavice.
Mehanizam nastanka je pad na ispruenu ruku.

20
Glava i lice

Oi, glava i lice su takoer esto ozljeivani dijelovi tijela i nastaju u najveem
broju sluajeva pri kontaktu s drugim igraem. Igrai koji stoje pod koem, zagrauju
druge igrae i bore se za loptu koja se odbija od obrua, uvijek pritom koriste ruke i
laktove i mogunost udarca u drugog igraa se poveava, a s time i sklonost
ozljedama. Nerijetko nastaju posjekotine na usnama i oko njih te ispod oka, gdje je
koa izrazito tanka. Ozljede zubi i gingive takoer ne izostaju, meutim one se mogu
prevenirati koritenjem titnika za zube (mouthguard). Od svih ozljeda lica i usta ak
84% otpada na lacerokontuzijske ozljede (Lesic i sur. 2011). Prijelomi maksile i
mandibule, iaenja temporomandibularnog zgloba, frakture i luksacije zubi ne
dogaaju se toliko esto, no ipak su prisutni u ovome sportu.

21
6.3 Tenis

Veina ozljeda koje se javljaju u tenisu spadaju u grupu kroninih (sindromi

prenaprezanja). Kod igraa svjetske klase one se javljaju u ak 74% (mukarci)
odnosno 60% (ene) sluajeva (Pluim i sur. 2006). Najee su ozljede lea, ramena
i lakta. Grevi u miiima nakon iscrpnih meeva, istegnua i rupture medijalne glave
m. gastrocnemiju i rupture Ahilove tetive nerijetko se viaju.

Rame
Rameni pojas je izrazito sklon ozljedama jer taj dio tijela maksimalno ubrzava i
usporava ruku dok pokuava precizno kontrolirati udarac reketa o lopticu. Tenisai
tijekom igre ponavljaju ove pokrete i do tisuu puta, a sila koja proizlazi iz ramena
tijekom pokreta oteava odravanje ravnotee izmeu pokreta i stabilnosti u
ramenom zglobu (van der Hoeven i Kibler 2006). Pokreti servisa, forehanda i
backhanda te smasheva stavljaju veliko optereenje na rame i rotatornu manetu.
Upravo je rame najee zahvaeni dio gornjih udova, a upala miia rotatorne
manete jedna od eih ozljeda na svim razinama teniske igre. Upala je posljedica
kroninih ponavljajuih zamaha reketom, ukljuujui i serviranje. Kod starijih igraa
javlja se sindrom sraza, ruptura rotatorne manete te degenerativni artritis
glenohumeralnog i/ili akromioklavikularnog zgloba, dok se kod mlaih tenisaa
javljaju nestabilnost ramena, periostitis humerusa te tendinitis m. biceps brachii.
U sekundarnoj prevenciji, vano je ispraviti disbalans pokreta i optereenja u
ramenom zglobu. Osobito je znaajno poboljati unutarnju rotaciju u
glenohumeralnom zglobu, poveati elastinost stranje kapsule zgloba i pojaati
stranje miie rotatorne manete i skapularne miie.
Tenisko rame oznaava padajue, unutarnje rotirano rame nastalo kao
posljedica dugotrajnih pokreta ruke iznad glave (serviranje) kojem dodatno doprinosi
i generalizirana slabost kapsule ramenog zgloba i okolnih miia. ee se javlja u
profesionalnih tenisaa s dugogodinjim staem igranja.

22
Lakat
Epicondylitis laterale (teniski lakat), epicondylitis mediale i ozljede
epikpondilarne apofizne ploe rasta (kod rastuih igraa) su najee ozljede ramena
u tenisaa. Zbog brzih i ponavljajuih pokreta ruke ove vrste ozljeda nisu specifine
samo za tenis ve i za ostale sportove koji se igraju s reketom. Teniski lakat
oznaava ozljedu miia ekstenzora ake gdje kao posljedica ponavljajuih
mikrotrauma dolazi do mikroruptura miinih vlakana. Nepravilna tehnika udarca,
vei drak reketa i napetost mree reketa su predisponirajui imbenici za razvitak
sindroma pa se ee via u rekreativnih nego li u profesionalnih tenisaa. No
tenisai nisu ti koji ine najvei udio ozlijeenih, tovie to nemoraju biti niti sportai
uope. Osobe koje se bave vrtlarenjem, tesarenjem, pranjem posua, postolarenjem
su te koje najee pate od ove kronine ozljede. Epicondylitis mediale (golferski
lakat) kod tenisaa se javlja kao posljedica snane ekstenzije runog zgloba kod
udaraca loptice iznad glave, kod forehanda i kod servisa.

aka i runi zglob

Tegobe oko zgloba ake se esto javljaju u tenisaa, pogotovo ena, a mogu
nastati u oba zgloba. Igrai koji koriste dosta rotacije pri udarcu reketom o lopticu i to
rade na mehaniki neprikaldan nain mogu razviti upalu tetiva koje okruuju zglob
ake. Najee su zahvaene tetive ekstenzora, meutim niti fleksorne tetive ne
ostaju poteene. DeQuervain-ov stenozirajui tenosinovitis se esto via u tenisaa.
Nastaje zbog ponavljajuih pokreta ulnarne devijacije koji traumatiziraju fibroznu
ovojnicu tetive. Tendinitis m. extensor carpi ulnaris nastaje zbog prenaprezanja ili
tehnikih mana pri izvoenju udarca i povezan je sa ulno-karpalnim sindromom
sraza. esto se via u nedominantnom zglobu ake kod izvoenja backhanda sa
dvije ruke, vjerojatno zbog prenaprezanja tijekom zamaha. Insercijski tendinitis tetiva
m. extensor carpi radialis longus i brevis u podruju baze druge i tree metakarpalne
kosti i tendintiis m. extensor digitorum communis pogotovo drugog i petog prsta su
takoer esto vieni kod igraa. Opetovane dislokacije tetive m. extensor carpi
ulnaris povezane su sa hipersupinacijom i ulnarnom devijacijom tj. pokreti poput
backspin slice ili topspin servisa.

23
Trup i lea
Donji dio lea i trupa trpe velika optereenja to, kombinirano sa loijom
fleksibilnou okolnih struktura, rezultira esto sindromom prenaprezanja. Najee
je zahvaena stranja paraspinalna muskulatura (aktivna prilikom servisa, naglog
istravanja prema mrei), zatim periferna muskulatura trupa (aktivna prilikom servisa,
udarca s tla) i abdominalnih miia (ozljede mogu nastati prilikom udaraca preko
glave ili servisa). Druge potencijalne ozljede ukljuuju hernijaciju intervertebralnog
diska, disfunciju sakroilijakalnog zgloba i spondilozu posljedino ponavljanoj
hiperekstenziji i rotaciji kraljenice. Karakteristino za abdominalne miie jest ea
ozljeda nedominantnih ravnih i kosih miia. Jaanje potonjih preporua se u svrhu
sekundarne prevencije boli i ozljeda donjeg dijela lea i trbuha.

Koljeno
Od svih ozljeda 20% otpada na ozljede koljena i to akutne (traumatske) u 70%
sluajeva, a ostatak u sindrome prenaprezanja (Perkins i Davis 2006).
Patelofemoralni zglob je podloan velikom optereenju, a time i ozljedama zbog
iznenadnih promjena smjera prilikom tranja, ponavljajuih kreni-stani aktivnosti kao i
kretnji naglih iskoraka te skakanja. Ovakve kretnje esto se manifestiraju Osgood-
Schlatter sindromom (apofiziitis tuberkula tibije) u mlaih tenisaa, patelarnim
(skakako koljeno) i kvadricepsnim tendinitisom ee u odraslih te patelofemoralnim
sindromom odnosno chondromalacio patelae. Rjee su ozljede istegnua ligamenata
koljena ili otrgnua meniska, bursitis praepatellaris, pes anserinus tendinitis,
tendinitis m. semimembranosus te syndroma tractus iliotibialis. Izolirana ozljeda
tetive i m. popliteus openito se rijetko via u svim sportovima. Meutim zbog
karakteristinog mehanizma pokreta u tenisu nagli iskorak sa prateim koljenom u
fleksiji i vanjskoj rotaciji, stavlja taj miino-tetivni sustav u rizik od nastanka ozljede.

24
Potkoljenica
Prilikom ponavljajuih eksplozivnih ubrzanja donjih udova, u sprintu ili
skakanju, esto nastaju istegnua m. gastrocnemius. Nastaju, kao i ozljede Ahilove
tetive, prilikom iznenadne promjene poloaja stopala iz plantarne fleksije u
dorzifleksiju dok je koljeno u punoj ekstenziji. Primjerice tijekom servisa kada se ini
prvi korak prema naprijed ili tijekom izmjene udaraca kada se izvode iskoraci prema
naprijed i u stranu. Istegnue ili parcijalna ruptura m. gastrocnemius jo se naziva i
teniska noga i ee pogaa igrae 30-45 godine ivota (Roberts 2004).
Upala i posljedino ruptura Ahilove tetive javlja se nakon naglog porasta
aktivnosti igranja ukljuujui i promjene podloge igranja sa tvrde podloge (beton) na
meku (zemlja), kao i zbog dugotrajnih ponavljajuih mikrotrauma na tetivu zbog
neodgovarajue opreme ili netreniranosti. Ove ozljede su ee u starijih tenisaa,
iznad etrdesete godine ivota, i javljaju se kod naglih ubrzavanja, incidencija dosee
5.5% (Roberts 2004).

25
6.4 Vaterpolo

U fiziolokom smislu, vaterpolo je iznimno zahtjevan sport jer se sastoji od

naizmjeninih intervala visoko intenzivnih 15-sekundnih aktivnosti i manje intenzivnih
20-sekundnih aktivnosti. Vaterpolo postaje vie fiziki zahtjevan no ikad (Franic i sur.
2007). Ova injenica najee rezultira tipinim akutnim traumatskim dogaajima
poput kontuzija, razderotina, istegnua, dislokacija, fraktura. Meutim, vaterpolisti
nisu poteeni ni kroninim ozljedama u obliku sindroma prenaprezanja koji su
najee posljedica tekih i napornih treninga sa ponavljajuim kretnjama bacanja
lopte, plivanja, udaraca nogom.

Glava
Ozljede glave i lica prilino se esto javljaju s obzirom na bliski kontakt meu
igraima u vodi kao i velikih brzina koja postie lopta prilikom igre (60-70 km/h)
(Franic i sur. 2007). Najee su to razderotine (laceracije) koe lica, pogotovo
supraorbitalne regije (arkada) i zahtijevaju neposredan tretman. U direktnom
kontaktu sa suparnikim igraem moe se razviti dovoljna koliina sile da nastane
prijelom tanjih kostiju lica. Kod svih takvih ozljeda, potreban je nadzor nad sportaem
i traenje znakova dezorijentacije, gubitka ravnotee i koordinacije.
Otitis externa je upalni proces koji zahvaa vanjski zvukovod uha. est je to
problem i javlja se meu svim sportaima koji provode prilian broj sati u vodi pa je
dobio i drugi naziv plivako uho. Patofizioloki mehanizam ukljuuje uklanjanje
cerumena i poveanje pH unutar vanjskog zvukovoda zbog poveane vlanosti, to
ga ini povoljnom okolinom za rast bakterija.
Traumatska perforacija bubnjia uha je, naalost, dosta esta ozljeda u
vaterpolu. Posljedica je udaranja otvorenim dlanom u podruju uha ime se
dramatino povea tlak u zvukovodu. Tako povean tlak uzrokuje rupturu i stvaranje
rupice na bubnjiu. Za vrijeme rehabilitacije sporta ne bi smio trenirati i igrati u vodi
bez odgovarajue zatite poput epia za ui i kape koja prianja usko uz kou glave.
Od ozljeda oka javljaju se abrazije ronice kao posljedica grebanja noktom
protivnikog igraa ili stranim tijelom. Krvarenje u prednju onu sobicu (hyphema)
javlja se nakon traume oka kada popucaju krvne ile arenice. Blow-out frakture
orbite su rezultat direktne traume uzrokovane akom ili loptom.

26
Kraljenica
Bol u vratu javlja se u vaterpolista zbog ponavljajuih rotacija vratne
kraljenice. Relativno esta ozljeda koja moe biti iznimno neugodna i bolna je
akutno istegnue (iskrivljenje) miia vrata to deformira vrat i ograniava mobilnost.
Javlja se najee nakon naglog pokreta. Ozljede u donjem dijelu lea prilino su
este u vaterpolista zbog velikih iznosa rotacijskih sila prisutnih prilikom dodavanja i
utiranja lopte. Najee su to problemi sa intervertebralnim diskovima (hernijacija) i
sa zglobovima prljena kraljeaka (apofizni zglobovi).

Rame
Zbog kontakta s protivnikim igraima i s loptom, vaterpolisti su i pod rizikom
nastanka traumatskih dislokacija i subluksacija glenohumeralnih i
akromioklavikularnih zglobova. Obje ozljede obino se javljaju na bacakoj ruci
tijekom poteza dodavanja ili pucanja na gol kada je igraeva ruka najnapetija.
Nastala sila moe biti dovoljno velika da uzrokuje rupturu prednje kapsule i
glenohumeralnog ligamentnog kompleksa (Bankartova lezija), koja rezultira prednjom
subluksacijom ili dislokacijom ramena. Manje ea je stranja dislokacija ramena.
Bol u ramenu ili plivako rame je patoloki entitet zbog kojeg se vaterpolisti
najee ale. Ovisno o razini natjecanja (amaterski ili profesionalno) te
natjecateljskim godinama incidencija ove ozljede varira. Prema podacima iz jedne
znanstvene studije incidencija moe dosei i do 80% (Colville i Markman 1999). Zbog
hipermobilnosti glenohumeralnog zgloba mogua je poveana translacija glave
humerusa u glenoid. Ovakva viesmjerna nestabilnost dovodi do problema
impigmenta (sraza) sa akromionom, lig. coracoacromiale te u nekim sluajevima sa
processus coracoideus. Unutarnji sindrom sraza jedinstveno je stanje kod sportova
poput vaterpola gdje je potrebna abdukcija i ekstremna vanjska rotacija ramena
pimjerice prilikom zadnjeg stadija pokreta utiranja prema golu.
Ozljede rotatorne manete ukljuuju tendinopatije, parcijalne i kompletne
rupture tetiva. U mlaih vaterpolista glavni faktor nastanka ozljeda je ponavljana
mikrotrauma i makrotrauma. Starenjem, etiologija ozljeda rotatorne manete iz
traumatske prelazi u degenerativnu.
SLAP ozljede (Superior Labrum Anterior Posterior) nastaju najee prilikom
pada ili direktnog udarca u rame, meutim ponavljano napinjanje m. biceps brachii

27
prilikom izvoenja pokreta iznad glave, ini se kao puno ei etioloki faktor u
vaterpolista.

Lakat
Kao esti problem javlja se i bol u laktu (lakat bacaa), najvie zbog
ponavljanih pokreta bacanja iznad glave. Ovaj entitet u vaterpolista najee
ukljuuje ozljede lig. collaterale ulnare (UCL), sindrom valgusne ekstenzije lakta sa
osteofitima olekranona i posteromedijalni sindrom sraza te osteochondritis
dissecans capitulum humeri. Sile koje proizvodi valgus pokret lakta prilikom
izvoenja udarca premauju vune sile UCL i nastaju mikrorupture. Posteromedijalni
sindrom sraza rezultat je kombinacije medijalnih vunih sila i stranjih sila smicanja.
Osteochondritis dissecans lakta je lokalizirana ozljeda koja zahvaa povrinu zgloba
lakta i uzrokuje odvajanje dijela hrskavice i subhondralnog dijela kosti capitulum
humeri.

28
Runi zglob i aka
Funkcija runog zgloba je postavljanje ake u prostor za aktivnosti dranja i
hvatanja lopte. Stenozirajui tenosynovitis (de Quervain-ov sindrom) prvog dorzalnog
odjeljka najei je tendinitis runog zgloba u vaterpolista. Rezultat je ponavljajuih
pomaka tetiva m. abductor pollicis longus i m. extensor pollicis brevis ispod ovojnice
prvog odjeljka iznad processus styloideus radii. este akutne ozljede ake i prstiju
ukljuuju razderotine, dislokacije PIPJ, DIPJ i MCPJ te frakture falangi i
metakarpalnih kostiju. Laceracija izmeu dva susjedna prsta se najee via u
vaterpolista. Od dislokacija veinom su to dorzalne dislokacije PIPJ sa ili bez frakture
srednje falange. Javlja se obino prilikom hvatanje lopte ili blokiranja uta, pri emu
nastane hiperekstenzija zgloba.

Prepone i bedra
Bol u preponama se definira kao entesitis tetive m. adductor longus, m.
iliopsoas i/ili abodminalnih miia (Morelli i Smith 2001). Najei, meutim, uzrok je
slabost miia trbunog zida. Disbalans jakosti miia adkuktora i abdominalnih
miia zajedno sa elastinosti symphisis pubica vaan je imbenik rizika nastanka
ove ozljede. Zbog naglih promjena smjerova pirilikom igre (okretanje i savijanje).
este su ponavljajue ozljede aduktora zbog preranog vraanja u trenani proces ili
nedovoljne rehabilitacije od prvotne ozljede.

Koljeno
Degenerativne promjene koljena nastaju zbog ponavljajuih kretnji plivanja
koje su karakteristine za vaterpolo. Te kretnje ukljuuju dio prsne tehnike plivanja
gdje se desna noga rotira u smjeru obrnuto od kazaljke na satu (whip kick), dok se
lijeva rotira u smjeru kazaljke na satu (eggbeater kick). Kod ovih ponavljajuih
rotacija moe nastati sindrom prenaprezanja i javlja se bol u podruku lig. collaterale
mediale.

29
6.5 Veslanje

U veslakim utrkama koje najee iznose 2000m u duljini pa i vie, u

organizmu sportaa nastaju velike koliine mlijene kiseline pa se upravo zbog te
injenice veslanje ubraja u jedan od najnapornijih sportova uope (Mellion i sur.
2003). Bez obzira na tu anaerobnu osobinu veslanja, koja relativno pridonosi od 10-
20% do 33% ukupnog udjela energije koja se potroi prilikom utrka, ovaj sport se
ipak smatra veinom aerobnim (70-90% relativnog udjela energije) (Mellion i sur.
2003). Veslanje spada u grupu tvz. ciklikih sportova, kod kojih se odreena radnja
(zaveslaj) stalno ponavlja. Iako zaveslaj ini jedinstvenu cjelinu bez zastoja, on se
moe podijeliti u dvije faze: faza rada u vodi i faza rada izvan vode. Prva faza
oznaava provlak lopatice vesla kroz vodu, odnosno kretanje veslaa i vesla od
trenutka zahvata veslom u vodu (uronjavanja) pa do trenutka vaenja iz vode. Druga
faza oznaava vaenje vesla iz vode, te vraanje lopatice vesla u poloaj ponovnog
zahvata. Prva faza je propulzivna, a za veslaa aktivna i predstavlja napor. Druga
faza je nepropulzivna, a za veslaa neaktivna i znai kratkotrajno rastereenje
(Rumball i sur. 2005). Najee ozljede koje se javljaju posljedica su poloaja i
pokreta tijela prilikom izvoenja zaveslaja te samog mehanizma izvoenja. Akutne
ozljede su rijetke, ali zato treba voditi brigu o onim daleko eim, kroninim
sportskim ozljedama uzrokovanim dugotrajnim, esto pretjeranim radom.
Kao preventivna mjera nastanka ozljeda u veslaa potrebno je izbjegavanje
naglih poveanja intenziteta intenziteta i koliine treninga bez adekvatnog odmora u
meuvremenu. Kod veslaa koji su neko vrijeme bili na suhom treningu (teretana,
dvorana) ili kod povratnika od ozljede, potrebno je postepeno poveavati koliinu
treninga u amcu tj. na vodi i ne pretjerati u prvom tjednu povratka.

30
Donji dio lea
Veina ozljeda donjeg dijela lea nastaje zbog pretjerane hiperfleksije i/ili
rotacijskih sila lumbarnog dijela kraljenice. Te sile se pojaavaju na poetku prve
faze zaveslaja, kada su miii donjeg dijela lea relativno oputeni pa se veliko
optereenje prebacuje na kraljenicu dok lopatica vesla prolazi kroz vodu. Slabljenje
kontrakcija miinih vlakana posljedica su estih treninga visokog intenziteta kao i
zamora sportaa. Najee ozljede su istegnua miia i ligamenata te regije, no
poznate su i tee ozljede poput spondilolize ili hernijacije lumbarnih intervertebralnih
diskova.

Rame
Zbog sindroma prenaprezanja ili loe mehanike izvoenja pokreta javljaju se
problemi s ramenim pojasom. ee ozljede ukljuuju tendinitis m. rhomboideus
major i m. rhomboideus minor te m. levator scapulae. Kod veslaa koji iskljuivo
veslaju s jednim veslom (veslaka forma rimen) javlja se skapulo-kostalni sindrom
koji zahvaa nezaveslajnu ruku. Vesla previe rastee ruku i protrahira skapulu, to
istee m. serratus anterior i stavlja vie optereenja na miie koji okruuju rame.
Slino u skulu (veslaka forma gdje vesla koristi dva vesla) esto se radi pogreka u
zaveslaju gdje se vie optereuju gornji dijelovi m. trapezius umjesto da pritom koristi
m. latissimus dorsi. Ovi pokreti uzrokuju ukoenost i bol u tim miiima koja se esto
iri u vei dio ramena i nadlaktice.

Podlaktica i runi zglob

Slino kao i kod prethodnih, ozljede podlaktice i runog zgloba najee
nastaju zbog loe tehnike zaveslaja ili zamora tijekom duljeg vremenskog razdoblja.
Najee se viaju ozljede poput tendinitisa i tenosynovitisa podlaktice i posljedica
su dugotrajnog i pretjeranog pokreta u zglobu ake tijekom zaveslaja. Kod veslaa
koji veslaju rimen formu, ruka blia lopatici vesla je zahvaena s obzirom da jedino
ona radi pokret zaveslaja, dok u veslaa skul forme obje ruke mogu biti zahvaene.

31
Koa
Kod veslaa esto nailazimo i na dermatoloke probleme koji znaju stvarati
dosta neugodnosti. uljevi su gotovo uvijek problem i to ne samo poetnicima, ve i
rekreativcima i profesionalnim veslaima s loom tehnikom. Gotovo svi natjecatelji
moraju na poetku sezone privikavati dlanove svojih ruku na intenzivan rad nakon
vie mjesene pauze, kada su u zimskim uvjetima treninge provodili izvan amaca
(suhi trening). Svaki ulj potrebno je pravodobno izlijeiti i time izbjei eventualne
komplikacije kao to su panaricij ili ak flegmona ake. Nadalje, esto dolazi do
infekcije koe u glutealnoj regiji, tzv furunkuloza veslaa, gdje je koa posebno
osjetljiva zbog trenja koe o gaice i sjedalicu amca. Najvanije je odravanje dobre
higijene, kako odjee i obue, tako i sjedalice u amcu.

32
7. Metode sekundarne prevencije s obzirom na anatomski lokalitet
ozljede i vrstu sporta

Druga osnovna razina zatite zdravlja sportaa je razina sekundarne

prevencije. Openito u medicinskoj praksi sekundarna prevencija se odnosi na
prepoznavanje bolesnika na osnovi najranijih stadija bolesti. Svrha toga je
pravodobno na odgovarajui nain sprijeiti razvoj manifesne bolesti, zaustaviti njeno
napredovanje i u konanici sauvati ivotni vijek, kao i kvalitetu ivota. Dobar primjer
za to je otkrivanje eerne bolesti ili visokog tlaka u stadiju kada jo nema jasnih
klinikih simptoma. U sportu je to vrlo slino: sekundarna prevencija sportaa
ukljuuje prepoznavanje najranijih znakova oteenja lokomotornog aparata ili
pretreniranosti, pa se pravodobnom intervencijom zaustavlja razvoj bolesti u zaetku.
To je vrlo teko i opet zahtijeva timski rad i punu odgovornost svakog lana tima
(sporta, roditelji, trener i lijenik). Prema tome ukoliko se dijete ali da ga boli lakat
za vrijeme igranja tenisa, trener mora odmah obavijestiti lijenika i poduzeti sve to je
u njegovoj domeni (smanjiti intenzitet treninga, promijeniti napetost ica ili cijeli reket,
dodatno poraditi na tehnici udarca, kao i na kvalitetnijem zagrijavanju prije sportske
aktivnosti i relaksiranju poslije sportske aktivnosti). Ukoliko u najkraem vremenu
poduzete mjere i postupci ne daju rezultata, lijenik mora uiniti sve to je mogue da
se oteenje ne bi razvilo u punom obliku (vjebe, medicinska rehabilitacija). Roditelji
moraju biti vrlo aktivni i neprekidno suraivati s lijenikom i trenerom, a sporta mora
biti odgovoran i govoriti istinu o svom stanju. Veliki problem moe biti umanjivanje
tegoba (disimulacija) u svrhu nastavka sa sportskim aktivnostima pod svaku cijenu.
Prema tome bez suradnje svih lanova tima vjerojatnost da e se razviti oteenje
lakta u punom obliku (teniski lakat) je vrlo velika. Nakon to se to dogodi, budunost
sportaa je neizvjesna jer se teniski lakat kao i svako drugo oteenje lokomotornog
aparata teko lijei (Van Tiggelen i sur. 2008).
U slijedeem nizu tablica prikazane su aktivnosti koje se preporuuju odnosno
ne preporuuju izvoditi kod sportaa nakon pretrpljene ozljede u odnosu na vrstu
ozljeda prema pojedinim anatomskim lokalitetima. Spomenute aktivnosti ukljuuju

33
tranje, hodanje, vjebe u vodi, vonju biciklom, igre s reketom, golf, kontaktne
sportove, teretanu te vjebe kod kue.

Tablica 5. Aktivnosti koje se preporuuju ili ne preporuuju sportaima sa

ozljedama ramena. Preuzeto i doraeno iz: THE SPORTS INJURIES
HANDBOOK: Diagnosis and Management; Rolf, C.; 2007, str. 213.

vi
rto

ue
tom

po
ikla
i
od

dk
Ter tnis
Go reke
Vo uv
Igr abic

ko
Vje na
Vje je
Ho je

k
be

be
n

eta
nta
nj
an

es
da

lf
Tr

Ko
Dislokacijaakromioklavikularnogzgloba
Prednjadislokacijaramenogzgloba
Rupturatetivem.bicepsbrachii
Frakturaklavikule
Vanjskisindromsubakromijalnogsraza
Sindrom"smrznutogramena"
Unutarnjisindromsubakromijalnogsraza
Viestrananestabilnostramena
Rupturam.pectoralismajor
Stranjadislokacijaramenogzgloba
Posttraumatskoukruenorame
Bolnostkaoposljedicaozljedevratnekraljenice
Bolnostkaoposljedicaozljedetorakalnekraljenice
Rupturarotatornemanete
OtrgnueSLAPligamenta1
Rupturatetivem.subscapularis
Torakoskapularnanestabilnost

1
SuperiorLabrumAnteriorPosterior

tetnailirizinaaktivnost
aktivnostsemoeprovoditiuzzatituispecifinesavjetelijenika
preporuenaaktivnost

34
Tablica 6. Aktivnosti koje se preporuuju ili ne preporuuju sportaima sa
ozljedama lakta. Preuzeto i doraeno iz: THE SPORTS INJURIES HANDBOOK:
Diagnosis and Management; Rolf, C.; 2007, str. 178.

vi
rto

u e
om

ret ispo
la
di

dk
Igr bicik
Vo uvo

Go eket

ko
k tn

Vje na
V je j e
je

a
r
be

be
n

a
n ta
nj
an

es
da

lf
Tr
Ho

Ko
Te
Ozljedehrskaviceislobodnatijelauzglobu
Rupturadistalnetetivem.bicepsbrachii
epicondylitismedialis
epicondylitislateralis
Bursitisolecrani
Sindromm.pronatorteres
Sindromradijalnogtunela
Rupturam.tricepsbrachii

tetnailirizinaaktivnost
aktivnostsemoeprovoditiuzzatituispecifinesavjetelijenika
preporuenaaktivnost

35
Tablica 7. Aktivnosti koje se preporuuju ili ne preporuuju sportaima sa
ozljedama runog zgloba i ake. Preuzeto i doraeno iz: THE SPORTS
INJURIES HANDBOOK: Diagnosis and Management; Rolf, C.; 2007, str. 167.

vi
rto

u e
om

ret ispo
la
di

dk
Igr bicik
Vo uvo

Go eket

ko
kt n

Vje na
Vje je
je

a
r
be

be
n

a
n ta
nj
an

es
da

lf
Tr
Ho

Ko
Te
"ekiastiprst"
"Palackuglaa"
Sindromkarpalnogtunela
DeQuervainovtenosinovitis
Dislokacijazglobaprstiju
"akabiciklista"1
Sindromhipotenara
"Prstragbijaa"2
Frakturaosscaphoideum
"Palacskijaa"3
Stresfrakturaepifizeradijusa
bursitisperitendinei
Tenosinovitism.extensorcarpiulnaris

1
neuropatijan.ulnaris
2
rupturapalmarnihligamenataDIPJiliPIPJtreegprsta
3
rupturaulnarnogkolateralnogligamentaMCPJpalca

tetnailirizinaaktivnost
aktivnostsemoeprovoditiuzzatituispecifinesavjetelijenika
preporuenaaktivnost

36
Tablica 8. Aktivnosti koje se preporuuju ili ne preporuuju sportaima sa
ozljedama prepona i bedara. Preuzeto i doraeno iz: THE SPORTS INJURIES
HANDBOOK: Diagnosis and Management; Rolf, C.; 2007, str. 147.

i
Vje ana ortov

u e
tom
Go reke a
Igr abic i
od

dk
sp
i kl

Te ktni
Vo euv

ko
Vje nje
H o je

be
nta
nj
an

e s

ret
da

lf
Tr

Ko
Tendinitis/tendinozamiiaaduktora
Otrgnuelabrumazglobakuka
Osteoartritiszglobakuka
Preponskabolpovezanasam.Iliopsoas
Kompresijaivca
Rupturam.rectusfemoris
Stresfrakturavratafemura
Stresfrakturakostizdjelice
Simphysitis
tetnailirizinaaktivnost
aktivnostsemoeprovoditiuzzatituispecifinesavjetelijenika
preporuenaaktivnost

37
Tablica 9. Aktivnosti koje se preporuuju ili ne preporuuju sportaima sa
ozljedama koljena. Preuzeto i doraeno iz: THE SPORTS INJURIES
HANDBOOK: Diagnosis and Management; Rolf, C.; 2007, str. 128.

vi
rto

ue
om

ret ispo
la
di

dk
Igr bicik
Vo uvo

Go eket

ko
ktn

Vje na
Vje je
je

a
r
be

be
n

a
nta
nj
an

es
da

lf
Tr
Ho

Ko
Te
Otrgnuelig.cruciatumanterius
Bolprednjegdijelakoljena
Oteenjahrskavice
Chondromalatiopatellae
Artropatijepovezanesagihtom
"Trkakokoljeno"
Otrgnuelig.collateralelaterale
Otrgnuelig.collateralemediale
Sindromsinovijalnognabora(plicasindrom )
Otrgnuemeniska
OsgoodSchlatterovabolest
Osteoartritis
Osteochondritisdissecans
Dislocatiopatellae
Rupturapatelarnetetive
Nestabilnostpatele
Tendinozapatelarnetetive
Tenosynovitism.popliteus
Otrgnuelig.cruciatumposterius
Ozljedestrukturastranjeglateralnogkutakoljena1
Ozljedestrukturastranjegmedijalnogkutakoljena2
Bursitispraepatellaris ("koljenodomaice")
Rupturam.quadricepsfemoris ili"stranjeloe"3
Avulzivnafrakturaspinetibie

1
kapsulazgloba,tetivam.popliteus ,LCL(lateralnikolateralniligament)
2
kapsulazgloba
3
m.bicepsfemoris ,m.semitendinosus ,m.semimembranosus
tetnailirizinaaktivnost
aktivnostsemoeprovoditiuzzatituispecifinesavjetelijenika
preporuenaaktivnost

38
Tablica 10. Aktivnosti koje se preporuuju ili ne preporuuju sportaima sa
ozljedama potkoljenice. Preuzeto i doraeno iz: THE SPORTS INJURIES
HANDBOOK: Diagnosis and Management; Rolf, C.; 2007, str. 77.

i
Vje ana ortov

u e
to m
Go reke a
Igr abic i
od

dk
sp
ik l

Ter ktni
Vo euv

ko
Vje nje
Ho je

be
nta
nj
an

e s

et
da

lf
Tr

Ko
RupturaAhilovetetive
TendinopatijaAhilovetetive
TendinozaAhilovetetive
SmetnjeparatenonaAhilovetetive
Kroninisindromprednjegodjeljka
Stresfraktureprednjegdijela tibie
Apophyisitiscalcaneii
Stresfrakturemedijalnogdijelatibie
Rupturam.soleus ilim.gastrocnemius
Stresfrakturafibule
Stresfrakturastranjegdijela tibie
tetnailirizinaaktivnost
aktivnostsemoeprovoditiuzzatituispecifinesavjetelijenika
preporuenaaktivnost

39
Tablica 11. Aktivnosti koje se preporuuju ili ne preporuuju sportaima sa
ozljedama glenja. Preuzeto i doraeno iz: THE SPORTS INJURIES
HANDBOOK: Diagnosis and Management; Rolf, C.; 2007, str. 58.

i
Vje ana ortov

ue
to m
Go reke a
Igr abic i
od

dk
sp
ikl

Ter ktni
Vo euv

ko
Vje nje
Ho je

be
nta
nj
an

es

et
da

lf
Tr

Ko
Prednjiimpingement
Oteenjehrskavice
Rupturalateralnihligamenataglenja
Rupturevieodjednogligamentaglenja
Dislokacijatetivem.peroneus
Rupturatetivem.peroneus
Stranjiimpingementglenja
Sindesmozerupturaligamenta
Sindromtarzalnogtunela
Sindromtibialisposterior
tetnailirizinaaktivnost
aktivnostsemoeprovoditiuzzatituispecifinesavjetelijenika
preporuenaaktivnost

40
Tablica 12. Aktivnosti koje se preporuuju ili ne preporuuju sportaima sa
ozljedama stopala. Preuzeto i doraeno iz: THE SPORTS INJURIES
HANDBOOK: Diagnosis and Management; Rolf, C.; 2007, str. 39.

i
Vje ana ortov

ue
tom
Go reke a
Igr abic i
od

dk
sp
i kl

Te ktni
Vo euv

ko
Vje nje
Ho je

be
nta
nj
an

e s

ret
da

lf
Tr

Ko
Halluxrigidus
Halluxvalgus
Frakturametatarzalnihkosti
Mortonovneurom
Fasciitisplantarispedis
Stresfrakturasezamoidnihkostiju
Stresfrakturakostistopala
Subtalarnanestabilnostibol
Tarzalnakoalicija
"Turftoe "

tetnailirizinaaktivnost
aktivnostsemoeprovoditiuzzatituispecifinesavjetelijenika
preporuenaaktivnost

41
8. Zakljuak

Optereenja i granice koje danas profesionalni sport postavlja na tijelo

sportaa toliko su porasle u posljednjih desetak godina, da je pitanje vlastitog
(sportaevog) zdravlja stavljeno u drugi plan (Hudson 2012). Ovaj podatak je
naizgled poraavajui za lijenika koji se brine za tog istog sportaa. Zarada od
sporta je, naalost, stavljena ispred zdravlja i u toj domeni gubi se smisao sporta kao
zdrave aktivnosti koja se i preporuuje poput lijeka na recept u ordinacijama. S
obzirom da igraka karijera profesionalnog sportaa ne potraje dugo, u tom kratkom
vremenu istroe toliko svoje tijelo da u mirovini nerijetko pate od posljedica
istroenosti.
Sport bi trebao postati dominantniji na rekreativnom i amaterskom nivou. Time
bi postao dostupan svima, dakle svima onima koji nemaju dovoljno vremena ili
predispozicija baviti se njime profesionalno. Takav nivo ne bi prelazio mogunosti
ovjekova organizma niti bi tetio ljudskom zdravlju, tovie koristio bi u promociji
zdravlja. Kao aktivni rekreativni sporta znam koliko bavljenje sportskom aktivnou
nekoliko puta tjedno znai za fiziko ali i psihiko zdravlje. Isto tako znam koliko mi
smeta kada se ne bavim tim aktivnostima due vrijeme.
Pitanje prevencije ozljeda budunost je sporta openito. No ta injenica je ve
odavno prihvaena u svijetu (Cowley 1983) i veliki trud se daje za unaprjeenje
tehnologije koja e omoguiti kvalitetan i zdrav ivot sportaa profesionalca, ali i
rekreativca. Unutarnji faktori poput tjelesne grae (physique) pojedinca dolaze u prvi
plan kod prevencije, jer treninzi snage, izdrljivosti, fleksibilnosti su sastavni dio
primarne prevencije. Tu se mora postaviti vrst i solidan temelj za daljnje
napredovanje bilo u profesionalnom ili rekreativnom (amaterskom) smjeru.

42
9. Literatura

Badel, T., V. Jerolimov, J. Panduric i V. Carek (2007). "Custom-made mouthguards

and prevention of orofacial injuries in sports." Acta Med Croatica 61 Suppl 1:
9-14.
Baima, J. (2009). Sports injuries, GREENWOOD PRESS.
Braunstein, J. B. (2003). "Sports injuries. An ounce of prevention." Diabetes Forecast
56(12): 34-36.
Colville, J. M. i B. S. Markman (1999). "Competitive water polo. Upper extremity
injuries." Clin Sports Med 18(2): 305-312, vi.
Cowley, R. A. (1983). "Injury prevention: wave of the future in trauma." Tex Med
79(9): 7-8.
Eils, E., R. Schroter, M. Schroder, J. Gerss i D. Rosenbaum (2010). "Multistation
proprioceptive exercise program prevents ankle injuries in basketball." Med
Sci Sports Exerc 42(11): 2098-2105.
Franic, M., A. Ivkovic i R. Rudic (2007). "Injuries in water polo." Croat Med J 48(3):
281-288.
Hudson, Z. (2012). "Working in high performance and professional sport." Phys Ther
Sport 13(1): 1-2.
Johnson, D. i S. Mair, Eds. (2006). Clinical Sports Medicine.
Lesic, N., D. Seifert i V. Jerolimov (2011). "Orofacial injuries reported by junior and
senior basketball players." Coll Antropol 35(2): 347-352.
Luthje, P., I. Nurmi, M. Kataja, E. Belt, P. Helenius, J. P. Kaukonen, H. Kiviluoto, E.
Kokko, T. P. Lehtipuu, A. Lehtonen, T. Liukkonen, J. Myllyniemi, P.
Rasilainen, E. Tolvanen, H. Virtanen i M. Wallden (1996). "Epidemiology and
traumatology of injuries in elite soccer: a prospective study in Finland." Scand
J Med Sci Sports 6(3): 180-185.
Maffulli, N., U. G. Longo, F. Spiezia i V. Denaro (2010). "Sports injuries in young
athletes: long-term outcome and prevention strategies." Phys Sportsmed
38(2): 29-34.
Mahler, P. B. i A. Donaldson (2010). "The limits of prevention--sports injuries as an
example." Int J Inj Contr Saf Promot 17(1): 69-72.

43
McIntosh, A. S., T. E. Andersen, R. Bahr, R. Greenwald, S. Kleiven, M. Turner, M.
Varese i P. McCrory (2011). "Sports helmets now and in the future." Br J
Sports Med 45(16): 1258-1265.
Mellion, M. B., M. Putukain i C. C. Madden (2003). Sports medicine secrets.
Philadelphia, Hanley & Belfus, Inc.
Miigoj-Durakovi, M. (1999). Tjelesno vjebanje i zdravlje. Zagreb, Grafos.
Mikovi, D. (2011). Ozljede u sportu. Klinika za kirurgiju KB Merkur. Zagreb,
Medicinski fakultet.
Morelli, V. i V. Smith (2001). "Groin injuries in athletes." Am Fam Physician 64(8):
1405-1414.
Nishikawa, T., M. Kurosaka, K. Mizuno i M. Grabiner (2000). "Protection and
performance effects of ankle bracing." Int Orthop 24(5): 285-288.
Nurse, M. (2011). "Proprioceptive training to prevent ankle injuries in basketball." Clin
J Sport Med 21(3): 277-278.
Paajanen, H., L. Ristolainen, H. Turunen i U. M. Kujala (2011). "Prevalence and
etiological factors of sport-related groin injuries in top-level soccer compared
to non-contact sports." Arch Orthop Trauma Surg 131(2): 261-266.
Peina, M. (2004). portska medicina, Medicinska naklada.
Perkins, R. H. i D. Davis (2006). "Musculoskeletal injuries in tennis." Phys Med
Rehabil Clin N Am 17(3): 609-631.
Pluim, B. M., J. B. Staal, G. E. Windler i N. Jayanthi (2006). "Tennis injuries:
occurrence, aetiology, and prevention." Br J Sports Med 40(5): 415-423.
Ranalli, D. N. (2000). "Prevention of sports-related traumatic dental injuries." Dent
Clin North Am 44(1): 35-51, v-vi.
Roberts, W. O., Ed. (2004). Bull's Handbook of Sports Injuries, McGraw-Hill.
Rolf, C. (2007). THE SPORTS INJURIES HANDBOOK: Diagnosis and Management,
A & C Black Publishers Ltd.
Rumball, J. S., C. M. Lebrun, S. R. Di Ciacca i K. Orlando (2005). "Rowing injuries."
Sports Med 35(6): 537-555.
Saidoff, D. i S. Apfel (2004). The Healthy Body Handbook: a total guide to the
prevention and treatment of sports injuries, Demos Medical Publishing.
van der Hoeven, H. i W. B. Kibler (2006). "Shoulder injuries in tennis players." Br J
Sports Med 40(5): 435-440; discussion 440.

44
Van Tiggelen, D., S. Wickes, V. Stevens, P. Roosen i E. Witvrouw (2008). "Effective
prevention of sports injuries: a model integrating efficacy, efficiency,
compliance and risk-taking behaviour." Br J Sports Med 42(8): 648-652.
Williams, S., C. Whatman, P. A. Hume i K. Sheerin (2012). "Kinesio taping in
treatment and prevention of sports injuries: a meta-analysis of the evidence for
its effectiveness." Sports Med 42(2): 153-164.

45
10. ivotopis

Roen sam u Zadru, 8. listopada 1987. godine. Osnovnu kolu imuna

Koiia Benje polazio sam od 1994./1995. do 2001./2002 u Zadru. Upisao sam
Prirodoslovno matematiki smjer pri Gimnaziji Franje Petria u Zadru 2002. godine
i maturirao 2006. Iste godine sam upisao Medicinski fakultet pri Zagrebakom
sveuilitu. Od 2010. godine lan sam sportske udruge Medicinskog fakulteta u
Zagrebu SportMEF gdje sam od 2010.-2012. bio voditelj Koarkake sekcije.
Volontirao sam na Hrvatskim Svjetskim Igrama 2010. u Zadru. U dva navrata
sudjelovao sam kao pasivni participant na kongresu Croatian Student Summit 2011. i
2012. godine (CROSS 7 i 8).
Aktivno piem i govorim engleski jezik.

46
11. Zahvale

Zahvalio bih se svojim roditeljima i brai na bezuvjetnoj podrci kroz svih est
godina koje sam proveo u Zagrebu. Posebno se zahvaljujem svome mentoru dr.sc.
Milanu Miloeviu na strunim savjetima, vodstvu i strpljenju proteklih godinu dana.

47