ZDRAVSTVENO VELEUILITE

STUDIJ FIZIOTERAPIJE
MATEJ OPAAK

SPORTSKE OZLJEDE RAMENA

ZAVRNI RAD

ZAGREB, 2016.
ZDRAVSTVENO VELEUILITE

STUDIJ FIZIOTERAPIJE

SPORTSKE OZLJEDE RAMENA

ZAVRNI RAD

Student:

Mentor:

MATEJ OPAAK

DAMIR MATOKOVI, doc. dr. sc.

I

Zagreb, 2016.
Sadraj
SAETAK
UVOD
3

Prvo poglavlje
1.

PORTSKA OZLJEDA..6
1.1. Uzroci portskih ozljeda..7

Drugo poglavlje
2.

ANATOMIJA RAMENA9

Tree poglavlje
3.

BIOMEHANIKA RAMENOG ZGLOBA....14

etvrto poglavlje
4.

PORTSKE OZLJEDE I OTEENJA RAMENOG POJASA...

.20
4.1. Akutne povrede deltoidnog miia...21
4.2. Luksacija ramena..22
4.2.1. Luksacija glenohumeralnog zgloba.23
4.2.2. Luksacija sternonoklavikularnog zgloba.24
4.2.3. Luksacija
akromioclavikularnog
zgloba..25

Peto poglavlje
5.

VJEBANJE RAMENOG POJASA28

5.1. Definiranje pokreta za sinergijsko kondicioniranje ramenog
pojasa.32
ZAKLJUAK35
LITERATURA

SAETAK
U okviru ovog rada objanjene su sportske ozljede openito i opisana je anatomija i
biomehanika ramena i ramenog pojasa.
Isto tako, navedene su sportske ozljede ramena i naini na koje moemo pomoi
prilikom ozljede ramena.
4

UVOD
Obavljanje svakodnevnih, kako laganih tako i tekih zadataka je nezamislivo bez
upotrebe ruku. Potpuna funkcionalnost ljudske ruke i mogunost izvravanja najsloenijih
zadataka postie se pomou stabilnog i zdravog ramena, kao zgloba koji omoguava kretnju
ruke i prenoenje optereenja u odnosu na trup.
Stabilnost i zdravlje ramena se postie redovitim, ili preventivnim,

te

rehabilitacijskim vjebanjem miia koji okruuju rameni zglob. Miii ramenog zgloba
su aktivni stabilizatori ramena te se njima zbog toga posveuje najvie panje.
Ozljede ramena mogu biti prilino ozbiljne te dovesti do kasnijih komplikacija i
problema. Zbog toga je miie ramenog pojasa potrebno odravati optimalno kondicionirane,
kako bi bili na potrebnoj razini za obavljanje dnevnih zadataka.
Uz to, anatomija ramenog zgloba koja omoguava tako velik raspon i slobodu pokreta
istodobno ukazuje i na veliku izloenost potencijalnim ozljedama.

Prvo poglavlje
1. SPORTSKA OZLJEDA
Sporta mora biti svjestan kako je izbjegavanje ozljeda dio igre i to sukladno
pravilima. Pravila sporta jesu ono to sportaa treba uvati od nastanka ozljede. Zato je
ozljede najbolje pokuati sprijeiti. Prevencija pak ukljuuje i poznavanje pravila igre koju
igrate i uporabu prikladne opreme, no najvanije je ipak sigurno igranje.
Iako ste vjebali sa svojim timom i igrali sigurno na terenu, ipak ste zaradili
ozljedu.
Sportske ozljede tipino nastaju tijekom sudjelovanja u sportskom natjecanju,
treningu, ili fitness aktivnosti. One mogu nastati kao posljedica razliitih uzroka vezanih
kako uz zdravstveno stanje sportaa, tako i uz posebnost svakoga sporta, ukljuujui i
nepravilan trening, manjak prikladne obue, odjee ili zatitne opreme.
Postoje dva osnovna tipa ozljeda:
a) akutna traumatska ozljeda i
b) kronina ozljeda ili prenaprezanje.
Akutna traumatska ozljeda obino ukljuuje pojedinanu traumu uzrokovanu
djelovanjem pojedinane primjene sile. To je, naprimjer, u nogometu udarac nogom u bilo
koji dio tijela. Aktne traumatske ozljede ukljuuju:
1. Prijelom puknue ili prekid kontinuiteta kostiju,
2. Natuenje ili kontuziju (lat. contusio) oteklina i krvarenje u miiu ili nekom
drugom dijelu tijela uzrokovano izravnim udarcem,
3. Istegnue (lat. dystensio), napuknue (lat. ruptura partialis) ili puknue (ruptura)
miia ili tetive tvrdog suenog kraja miia koji ga povezuje s kosti,
6

4. Uganue (lat. dystorsio) i iaenje (lat. luxatio) zglobova uz istegnue ili

napuknue ligamenata, tkiva koje potpomae i uvruje zglobove veui se na

kosti i hrskavicu te na kraju, ogrebotine (lat. excoriatones) ili razderotine (lat.
vulnera lacerocontusa) koe koje zbog dubine reza zahtijevaju kirurko ivanje.
(Darabo, N., 2011.)

Kronine ozljede nastaju nakon nekog vremena bavljenja sportom i obino su rezultat
ponavljajueg treninga, kao to su, primjerice tranje uza stube i niz njih, prebacivanje lopte
rukom iznad glave ili pak serviranje teniske loptice. Takav tip ozljeda ukljuuje npr. zamorni
prijelom ili stresni prijelom (lat. stress fractura) mali prekid kontinuiteta povrine kosti
uzrokovan ponavljajuim naprezanjem, kao kod kosti stopala koarkaa koji stalno skae po
terenu. Meu kronine ozljede ubrajaju se i tendinopatije (lat. tendinopathia) promjene
strukture tetive uzrokovane ponavljajuim istezanjem, te epifizitis (lat. epyphysitis) ili
apofizitis (lat. apophysitis) ozljede prenaprezanja u zoni rasta kostiju u djece.
esto se ozljede prenaprezanja ine manje vanima od akutnih ozljeda. Sporta moe
pokuati zanemariti bol u runom zglobu ili osjetljivost u koljenu, no mora upamtiti da to to
ozljeda nije dramatina ne znai da nije vana i da e proi sama od sebe. Ako se takva
ozljeda ne lijei, s vremenom e postati kronina.
1.1.

Uzroci sportskih ozljeda

U sportskomedicinskoj literaturi uzroci ozljeda mogu se pojednostavljeno podijeliti u

tri skupine i to: 1. uzrok je u sportau samom, 2. uzrok je odjea, obua ili sportske sprave, 3.
uzrok je u okolini sportaa.
1. Uzrok ozljede je u sportau samom.
Nepanja i dekoncentracija najizrazitije su u sportovima gdje i kratkotrajna
nesmotrenost moe uzrokovati i tee ozljede, kao naprimjer u skijanju spustu.
Umor i pretreniranost bitni su imbenici u nastanku ozljede. Zamoreni organizam ima
manje mogunosti brze reakcije i koordinacije pokreta, to moe uzrokovati ozljedu. U sportu
ozljede nastaju najee pri kraju igre ili pak treninga, u kojem tada treba primjenjivati manje
pogibeljne elemente. I dok je umor vie akutna pojava, pretreniranost je, naprotiv, stanje
kroninoga zamora u tijelu zbog ega su, ini se, tkiva sustava organa za kretanje podlonija
ozljeivanju. Stoga u to vrijeme treba biti osobito oprezan. Treninzi i optereenja moraju biti

pravilno koncipirani i dozirani tijekom cjelokupnog razdoblja natjecanja, posebno u samoj

zavrnici prvenstava ili natjecateljske sezone.
Stanje treniranosti i svladavanje tehnike vaan su imbenik u nastajanju ozljede i
temelji su njihove prevencije. Vjetina sportaa bitan je imbenik prevencije ozljede. To nije
samo fizika sposobnost kontrole pokreta, nego i mentalna sposobnost itanja situacije u kojoj
se sporta nalazi i samim tim prepoznavanje rizinih imbenika. (Darabo, N., 2011.)
Kondicijom sporta moe takoer sprijeiti ozljedu. Ona podrazuimjeva snagu, brzinu,
koordinaciju te fleksibilnost.
2. Uzrok ozljede moe biti i u odjei, obui ili sportskim spravama.
Odjea osim to titi od atmosferskih utjecaja, mehaniki titi i od ozljeda, primjerice
u sluaju nogometnog golmana, igraa hokeja ili bejzbola.
Odgovarajua obua pancerice pri skijanju tite noni zglob od ozljeda. epovi nogometnih
kopaki mogu biti uzrokom brojnih ozljeda.
Sportske sprave mogu se konstruirati i tako da utjeu na smanjenje sportskih ozljeda.
3. Uzroci ozljede mogu biti i u okolini sportaa.
Primjer toga je suparniki igra ili pak suigra. Grubom igrom mogu se prouzroiti
razliite ozljede.
Klimatsko atmosferski uvjeti takoer poveavaju sklonost ozljeivanju. Igralite i sportske
dvorane bitan su imbenik okoline sportaa. Utjecaj terena vrlo je vaan. (Darabo, N., 2011.)

Drugo poglavlje
2. ANATOMIJA RAMENA
Ljudsko rame je, kao i zglob kuka, zglob koji ima najvie stupnjeva slobode
gibanja u ljudskom tijelu. Rame je najpokretljiviji zglob u tijelu. Funkcionalno, sastoji se od
vie zglobova, meutim, rame, u uem smislu, predstavlja zglob izmeu nadlaktine kosti
(humerus), te lopatice (skapula). Njegovu izrazitu pokretljivost omoguuje nesrazmjer u
veliini zglobnih tijela. Glava humerusa mnogo je vea u odnosu na zglobnu plohu na lopatici
(glenoid). To ga ini vrlo pokretnim, ali i nestabilnim zglobom. Stabilnost ramena poveavaju
razne strukture.
(http://www.bolnica-nemec.hr/usluge/Rame/anatomija#sthash.domx0UWl.dpuf)

Slika 1. Ljudsko rame

Oko zglobne plohe na lopatici, glenoida, nalazi se zglobna usna (labrum). To je

vezivno-hrskavina struktura, koja je rubno vezana za glenoid, te na taj nain poveava
9

kongruentnost zgloba. Postoje i ligamenti koji povezuju skapulu s humerusom te pridonose

stabilnost. Miii su aktivni stabilizatori ramena. Najvaniji miii ramena su miii rotatorne
manete.1 To su 4 miia (subskapularis, supraspinatus, infraspinatus, teres minor), koji
povezuju lopaticu s nadlakticom. Oni imaju vrlo znaajnu ulogu u izvoenju kretnji te u
stabilizaciji zgloba. Iznad njih nalazi se deltoidni mii. On takoer ima iznimno vanu ulogu
u funkciji zgloba. Izmeu deltoidnog miia i miia rotatorne manete nalazi se sluzna vrea
(burza). Njena je uloga smanjenje trenja izmeu miia prilikom izvoenja pokreta. Ona je
est uzrok boli i problema u ramenu, jer dolazi do njene upale. (http://www.bolnicanemec.hr/usluge/Rame/anatomija#sthash.domx0UWl.dpuf)

U funkcionalnom pogledu rame obrazuje pet funkcionalnih zglobova sinergijskog djelovanja

i to:

sternoklavicularni,
acromioclavicularni,
subacromijalni,
scapulotoracalni i
glenohumeralni zglob2.
Glenohumeralni zglob je okruen sa zglobnom kapsulom. Zglobna kapsula je mekano

tkivo koje povezuje kost humerus, skapulu te glavu miia bicepsa, koji se nalazi u
podruju nadlaktice. Uloga zglobne kapsule, osim povezivanja, je i u podmazivanju
zgloba. Unutar zglobne kapsule nalazi se i sinovijalna membrana koja slui za hranjenje i
podmazivanje hrskavinog tkiva. Hrskavino tkivo je tkivo po kojem se vri kontakt
artikulirajuih povrina zgloba.

Rameni zglob (lat.= articulatio humeri) je spoj izmeu lopatice (lat.=

scapula) i nadlaktine kosti (lat. = humerus). Ispupeno, konveksno,
zglobno tijelo je glava nadlaktine kosti koja ima oblik polukugle prenika 2530 mm.
2

Glenohumeralni zglob se moe opisati kao sferni zglob koji omoguuje

rotacije. Sfera zgloba se nalazi na kosti nadlaktice, humerusu, te ini pomini dio
zgloba. Nepomini dio zgloba se nalazi na kosti lopatice, skapuli, te slui kao
oslonac za sferni dio zgloba.
10

Slika 2. Prikaz glenohumeralnog zgloba.

Glenohumeralni zglob se odlikuje izuzetno velikom pokretljivou. Razlog izuzetno

velikoj pokretljivosti je relativno plitak oslonac zgloba te poprilino labave veze ligamenata.
Izuzetno velika pokretljivost je ujedno i veliki nedostatak jer se time omoguava laka
dislokacija a sfere, ili humeralnog dijela zgloba.
Akromioklavikularni zglob se nalazi na vrhu ramenog pojasa. Ovaj zglob je isti
sinovijalni zglob. Sinovijalni zglob je vrsta zgloba koja je najpokretnija. Strukturna
razlika ovakvih zglobova od drugih je u tome to okolo artikulirajuih, ili kontaktnih,
povrina postoje kapsule koje isputaju sinovijalnu tekuinu. Time se ostvaruje
podmazivanje i hranjenje zgloba.
Drugi najvaniji zglob koji se nalazi unutar ramenog pojasa je sternoklavikularni 3
zglob. Sternoklavikularni zglob je manji od glenohumeralnog zgloba, te zbog toga sadri
usku zglobnu kapsulu koja skupa sa ligamentima osigurava i stabilizira zglob. Dislokacija
ovog zgloba je rijetka ali mogua uslijed velikih vanjskih sila na rameni zglob ili ruku.
Pasivni stabilizatori zgloba ramena su fibrozno tkivne strukture, a funkcija zavisi od
bazine kvalitete njihovog tkiva i samog poloaja ramena u prostoru. ine ga: labrum
3

Ovaj zglob se nalazi na medijalnom kraju klavikularne kosti, tonije na spoju

klavikularne kosti s prsnom kosti.

11

glenoidale, zglobna kapsula, glenohumeralni ligamenti, korakohumeralni ligamenti i tetiva

m. subscapularisa. Aktivni stabilizatori zgloba ramena su devet miia koji preko
ovog zgloba prelaze, s tim da se dva miia ( m. deltoideus i m. pectoralis major)
funkcionalno razlikuju, to poveava broj miia koji uestvuju u aktivnoj kontroli zgloba
ramena na dvanaest. (Brodie, Baltzopoulos, 1989.)
Osnovna im je uloga izvoenja propulzivnih pokreta ali i zatita pasivnih struktura
zgloba.
Po anatomskoj podjeli, miii se dijele na:

povrne,
duboke i
periferne.
Povrni miii su: tri snopa miia deltoideusa, i u funkciji su primarnih elevatora

zgloba ramena, a pomau im i m. pectoralis major, m. coracobrahialis i m. biceps brachii.

Duboku grupu miia ine: m. supraspinatus, m. infraspinatus, m. teres major i m.
subscapularis. Osnovna funkcija im je da skreu glavicu humerusa prilikom podizanja ruke.

Slika 3. Miii ramena

12

Periferni miii ramena pruaju se od grudnog koa do humerusa (m. pectoralis major
i m. latissimus dorsii). Ovi miii se sastoje od dugih niti, to omuguuje brzu i snanu
ekstenziju ruke iz podignute pozicije.
Akromijalni luk grade dvije anatomske strukture i to acromion i fibrozni produeci
processusa coracoideusa ligamenta coracoideuma. Veliina prostora kod normalnih ljudi
iznosi izmeu 7 i 14 mm. U ovom kotanom meuprostoru smjetena je tetiva. Rame oblikuju
kosti, miii i vezivno tkivo. Tri su kosti koje oblikuju rame:
kljuna kost (clavicula),
lopatica (scapula) i
nadlaktina kost (humerus).
Najvia toka ramena je kotana izboina na lopatici koja se naziva akromion
(acromion).
Pokrete u ramenu omoguuju tri zgloba:
1. zglob izmeu nadlaktine kosti i lopatice (humeroskapularni)
2. zglob izmeu akromiona i kljune kosti (akromioklavikularni)
3. zglob izmeu kljune i prsne kosti (sternoklavikularni)
Ovi su zglobovi meusobno povezani i usklaeno omoguuju maksimalnu
pokretljivost ramena. Oteenje jednog od njih smanjuje funkciju ramena, a ova tri
zgloba su po svojoj mehanici kuglasti zglobovi to znai da su u njima mogue sve kretnje.
Postoji nesrazmjernost velike glave humerusa i plitke aice na skapuli te je uestalost
iaenja u ovom zglobu najvea. Statiku stabilnost ramenim zglobovima omoguuju
zglobne povrine i zglobna ahura, a dinamiku miii rotatorne manete. (Hamill, Joseph i
Knutzen, Kathleen M., 2009.)

13

Tree poglavlje
3. BIOMEHANIKA RAMENOG ZGLOBA
Biomehanika ramenog zgloba je iznimno sloena upravo zbog izuzetno velike
pokretljivosti zgloba. Prilikom promatranja biomehanike ramenog pojasa, odnosno ramenog
zgloba, potrebno je promatrati i biomehaniku ranije spomenutih zglobova i miia. Miie se
moe podijeliti na skupine velikih i malih miia. Skupina malih miia ima ulogu
stabilizacije ramenog zgloba prilikom slobodnih pokreta te prilikom rotacije unutar ramenog
pojasa. Slobodni pokreti su oni pokreti kod kojih nema vanjskog optereenja, to jest jedino
optereenje je vlastita teina ruke.
Skupina velikih miia ima ulogu stabilizacije ramenog zgloba prilikom pokreta pod
vanjskim optereenjem. Takvi pokreti najee mogu biti nekakvi trzaji, zbog ega je izuzetno
vano da miii u ovoj skupini budu uravnoteeni i jaki. Razlog tome je taj da je prilikom
trzaja nestabilnost ramena najvea te je visok rizik pojave ozljeda.
Prema ranije reenom, miii kljuni za stabilizaciju i normalno funkcioniranje
ramenog zgloba nalaze se na podruju lea, nadlaktice te na podruju prsa. Neki od veih
miia koje je potrebno posebno istaknuti su miii skupine deltoid i trapezijus.
Miii trapezijus skupine omoguuju razliite vrste pokreta, ovisno o tome koji se
dijelovi miinih vlakana koriste. Ova skupina miia se moe podijeliti na gornji i donji
trapezijus.
Miii deltoid skupine se dijele na tri skupine miinih vlakana. Prema toj podjeli
imamo stranja, srednja i prednja miina vlakna ove skupine miia.
Ovisno o tome koja se miina vlakna aktiviraju dolazi do razliitih pokreta.
Aktivacijom prednjih miinih vlakana dolazi do pokreta kao to su abdukcija i vanjska
rotacija.
U sluaju aktivacije srednjih miinih vlakana dolazi do pokreta unutarnje rotacije te
abdukcije. Pokret istezanja ramena se ostvaruje aktivacijom stranjih miinih vlakana.
Abdukcija i adukcija su pokreti prilikom kojih dolazi do pribliavanja ili odaljavanja
ramenog zgloba tijelu. Odaljavanje ramenog zgloba, a samim time i ruke, od tijela naziva se
abdukcija dok se pribliavanje istih naziva adukcija. Slika 3 daje prikaz moguih pokreta
ramenog zgloba.

14

Slika 4. Pokreti ramenog zgloba

Prema slici 4 vidimo da su neki od moguih pokreta pokreti medijalne i lateralne

rotacije. Medijalna, ili unutarnja, rotacija je ona kojoj os rotacije ide kroz nadlakticu, te se
sama rotacija odvija prema unutranjosti tijela. Lateralna, ili vanjska, rotacija ima istu os
rotacije kao i unutarnja, ali je smjer same rotacije suprotan, te se odvija prema vanjskom
dijelu tijela, prema van.
Skupina miia trapezijus pomae prilikom pokreta podizanja, adukcije i rotacije
ramenog pojasa prema gore. Prednja miina vlakna skupine deltoid pomau prilikom
abdukcije ramena te prilikom vanjske rotacije. Ova skupina miinih vlakana najee djeluje
u paru sa prsnim miiima prilikom istezanja i savijanja ramena.
Srednja miina vlakna skupine deltoid djeluju prilikom abdukcije ramena kada
istovremeno dolazi do rotacije prema unutranjosti, te kada dolazi do savijanja ramena i
transverzalne abdukcije.
Stranja miina vlakna skupine deltoid najvie djeluju prilikom istezanja ramena.
Ova skupina miia je ujedno i primarni hiperekstenzor ramena.

15

Prije konstrukcijske razrade, te utvrivanja potrebnih funkcija potrebno je objasniti

pokrete ramena prikazane na slici 4.
Abdukcija ruke, a samim time i ramena, se javlja kada se podie dalje od tijela, bono,
te dolazi u poloaj u kojem prsti dlana pokazuju prema gore. Pri tome ruka nije savijena u
laktu i prilikom cijelog pokreta ostaje u eonoj ravnini. Normalan raspon ovog pokreta je 180
stupnjeva.
Unutarnja rotacija je pokret prilikom kojeg je nadlaktica u eonoj ravnini dok se
podlaktica nalazi u horizontalnoj ravnini. Sami pokret se odvija tako da se podlaktica pomie
prema unutranjosti, to jest da se dlan pozicionira ispred prsnog koa.
Vanjska rotacija je pokret suprotan unutarnjoj rotaciji te imamo dojam da je pozicija
ruke ista kao i kod unutarnje rotacije, ali se sama rotacija vri tako da se podlaktica
pozicionira bono od tijela. Dominantne miine skupine su one rotatorske manete. Svi
navedeni i opisani pokreti su prilino sloeni i zahtjevni. Rotatorska maneta je kljuna za
stabilizaciju i sigurnost ramena prilikom svakog od navedenih pokreta. (Nemani, Krmpoti,
2004.)
Kruenje ispruene ruke je ujedno i kruenje ramena. Pri tome su prsti i lakat u
potpunosti isprueni te se nalaze bono od tijela. Prilikom kruenja gornja toka pokreta se
nalazi u poziciji kada je ruka paralelna sa ramenom.
Zbog toga imamo da pokret u biti nije kruni, vrni dio pokreta je pravocrtan. Kao to
se vidi, ovaj pokret je vrlo kompleksan te prilikom njega dolazi do aktivacije svih miia
ramenog pojasa. Aktivacije miinih skupina idu redom od prednjeg deltoida, preko bonog
do stranjeg deltoida, pa do miia rotatorske manete.
Vidimo da su svi pokreti ramenog pojasa poprilino sloeni te je potrebno
kinezioloko znanje, kao i znanje iz podruja biomehanike kako bi se objasnili i
pojednostavili.
Prilikom pokreta savijanja ili abdukcije, lopatica se pomie ili prema kraljecima ili
od njih kako bi pronala stabilnu poziciju za podupiranje pokreta. Kada je podupiranje
postignuto dolazi do pomicanja kljune kosti koja prati pokret ruke, kako bi ga omoguila.
Prvih 60 pokreta se odvija uglavnom preko glenohumeralnog zgloba, no nakon toga dolazi
do pomicanja lopatine kosti ime se pokret omoguuje.

16

Svaki puta kada doe do podizanja ruke dolazi i do odgovarajui pokreta kljune i
lopatine kosti.
Rotatorska maneta je anatomski naziv za miie i odgovarajue tetive koje imaju
ulogu stabilizacije ramena. Sastoji se od miia koji dre proksimalni dio kosti nadlaktice
skupa sa kljunom kosti i kosti lopatice.
Rotatorska maneta je zasluna za odravanje postojanosti ramenog zgloba kako u
pokretu, tako i u mirovanju. Osim osiguravanja stabilnosti, jedna od uloga je i u tome da
omoguuje klizanje sa niskim trenjem izmeu kostiju, miia i tetiva. Primjer djelovanja
rotatorske manete je taj da ona prilikom pokreta abdukcije ruke vri pritisak na
glenohumeralni zglob te time omoguuje deltoidima da postignu veu visinu podizanja ruke.
Potrebno je pronai pokret prilikom kojeg e biti mogue ostvariti sinergiju miia
kako bi bilo mogue pravilno kondicioniranje. Takvi pokreti su izuzetno sloeni to se tie
biomehanike samog pokreta ali i kvalitete izvoenja istoga.
Kako bi bilo mogue odrediti takav pokret potrebno je objasniti ulogu svake od
skupina deltoida prilikom pokreta. Tako imamo da je prednji deltoid dominantan prilikom
pokreta savijanja, horizontalne adukcije te unutarnje rotacije glenohumeralnog zgloba.
Boni ili lateralni deltoid je dominantan u pokretu abdukcije glenohumeralnog zgloba.
Na kraju imamo da je stranji deltoid dominantan prilikom pokreta abdukcije, istezanja,
horizontalne abdukcije te vanjske rotacije glenohumeralnog zgloba.
Kao to vidimo iz reenog, mogua je dominacija dvije skupine miia prilikom
odreenih pokreta. Razlog tome je upravo u tome to su ti pokreti kompleksni te je za njihovo
odvijanje potrebno vie pokretakih jedinica, to jest miinih skupina.
Zbog toga to su deltoidi glavne pokretake jedinice gotovo sve vjebe, kako
rehabilitacijske tako i rekreativne, se izvode tako da dolazi do aktivacije deltoida i njihovog
kondicioniranja. ak i kada je dolo do ozljede rotatorske manete, ili ona ne funkcionira
pravilno, funkcionalnost ramena je mogua zahvaljujui deltoidima.
Deltoidi stvaraju otprilike 50% potrebne miine sile za podizanje ruke prilikom
abdukcije ili savijanja. Postotak se poveava sa poveanjem abdukcije, to jest sa udaljavanjem
ruke od tijela. To moe dovesti do problema prilikom vjebanja jer dolazi do poveanja umora
miia. (Nemani, Krmpoti, 2004.)

17

Deltoidi su najotporniji na umor u rasponu abdukcije od 45 do 90. Upravo zbog toga

se tei da se sve vjebe vre unutar tog raspona kako bi se postigao optimalni uinak.
Miina skupina rotatorske manete je takoer od kljune vanosti prilikom podizanja
ruke, zbog toga jer deltoidi sami, ne omoguavaju stabilizaciju glave humerusa u samom
zglobu. U samom poetku podizanja ruke miii rotatorske manete skupa sa deltoidima
sputaju glavu humeralne kosti kako bi se mogla stabilizirati, te u konanici kako bi deltoidi
mogli izvriti podizanje ruke. Kod polaganog sputanja ruke dolazi do ekscentrinog
djelovanja miia. To znai da je pokret kontroliran od strane miia koji su kontrolirali
pokret podizanja ruke. Ukoliko dolazi do sputanja ruke pod nekim vanjskim optereenjem
dolazi do koncentrinog djelovanja miia. Koncentrino djelovanje miia znai da pokret
kontroliraju velike miine skupine. Takva miina skupina je latissimus dorsi, teres major,
romboid te prsni miii.
Romboidna miina skupina rotira prema dolje lopaticu te uz pomo latissimus dorsi i
teres majora kontrolira pokret ruke i lopatice. Prilikom sputanja ruke pri vanjskom
optereenju do isticaja dolazi mii teres minor, ija miina sila u tom trenutku postaje
jednaka, ali suprotna onoj od deltoida.
Miii rotatorske manete stvaraju medijalnu silu koja omoguuje deltoidima
podizanje ruke. Prilikom pokreta abdukcije dolazi do poveanja miine sile deltoida i
rotatorske manete, no kada pokret proe 90 ukupnog pokreta dolazi do smanjenja miine
sile rotatorske manete. U tom trenutku dolazi do slabljenja stabilizacije ramena te ono
postaje podlono ozljedama.
U gornjem dijelu pokreta, deltoidi povlae glavu humeralne kosti prema dolje, izvan
zglobne ahure. Time se omoguuje lagana rotacija glenohumeralnog zgloba, ime se
omoguuje postavljanje ruke i zgloba u konani poloaj pokreta.
Unutarnja rotacija se odvija pomou miinih skupina latissimus dorsi, teres major,
subscapularis te prsnih miia. Kod ovog pokreta teres major je aktivan ako se rotacija vri
pod nekim vanjskim optereenjem, u suprotnom je neaktivan.
Pokreti ramenog pojasa prilikom vanjske i unutarnje rotacije ovise o tome gdje se ruka
nalazi. Ako je ruka prilikom rotacija podignuta, onda se obavezno moraju opisati i abdukcija i
savijanje. U suprotnome pokrete rotacije je nemogue opisati i objasniti. Prema navedenom,
vidimo da su miii za unutarnju rotaciju znatno vei od onih za vanjsku rotaciju. Poto su

18

vei, to znai da mogu proizvesti veu miinu silu prilikom rotacije, znaajno veu nego to
je potrebna za rotaciju.
Vidimo da isti miii omoguuju vie pokreta ruke i ramenog pojasa, ali svaki pokret
zasebno.
Kada smo objasnili osnovne pokrete ruke i ramenog pojasa te miine aktivnosti
prilikom tih pokreta, potrebno je promotriti i snagu miia ramenog pojasa. Tonije, sile koje
miii stvaraju. Miina sila ramenog pojasa je najvea kada pokretu doprinose miii skupina
latissimus dorsi, teres major te prsni miii. To znai da je snaga pokreta adukcije ak duplo
vea nego kod pokreta abdukcije. Ovdje se jasno vidi da to su miine skupine vee, to su
jae. Abdukcija je pokret koji se radi ee od adukcije to znai da su miii koji izvravaju
taj pokret puno aktivniji i uvjebaniji, te bi bilo za oekivati da je snaga vea kod tog pokreta.
Gledano prema sili, koju miii ramenog pojasa proizvode prilikom odreenih
pokreta, imamo da je pokret adukcije najjai. Nakon njega slijedi pokret istezanja, pokret koji
koristi iste skupine miia koje se koriste prilikom adukcije.
Odmah poslije istezanja, po snazi imamo pokret savijanja. Nakon savijanja imamo
pokret abdukcije, ali dio pokreta koji se odnosi na sputanje ruke jer se tada koriste miii koji
se koriste i prilikom adukcije i istezanja.
Odnos u jaini miia ramenog pojasa je povezan sa odnosom duine i sile, koja se
stvara u poetnoj toki. Tako imamo da su najslabiji pokreti rotacije, pri emu je vanjska
rotacija slabija od unutarnje.
Jaina ovih pokreta uvelike ovisi i o poloaju u kojem se ruka nalazi, tako imamo da
je najvea jaina unutarnje rotacije kada se ruka nalazi u neutralnom poloaju. Dok je najvea
jaina vanjske rotacije kada se ruka nalazi u fleksiji od 90. (Nemani, Krmpoti, 2004.)
Kako bi se optimizirao pokret rotacije, kako unutarnje tako i vanjske, optimalna
sinergija rotatorskih miia se postie kada se one vre u poloaju ruke od 45 abdukcije.
Naime, snaga vanjske rotacije je vea pri tom poloaju nego pri poloaju savijene ruke na
45.
Unutarnja rotacija stvara nestabilnosti u zglobu, pogotovo u pokretima ruke iznad
ramena. Pokretom unutarnje rotacije dolazi do pritiska na mekano tkivo zbog ega dolazi do
nestabilnosti zgloba.

19

Spomenute razlike u miinoj aktivnosti, ili stvaranju miine sile, su znatno

izraenije kod osoba koje odreene pokrete vre znatno ee i intenzivnije od ostalih pokreta.
Zbog toga dolazi do naruavanja ravnotee unutar ramenog pojasa, to moe dovesti do
obnavljanja postojeih ozljeda ili stvaranja novih. (Nemani, Krmpoti, 2004.)

etvrto poglavlje
4. PORTSKE OZLJEDE I OTEENJA RAMENOG POJASA
Ozljede i oteenja ramena najee su povezane s ozljedama miia, ligamenata ili
tetiva. One se najee javljaju kod aktivnih sportaa kroz dugi period vremena, ali je takoer
mogua i njihova pojava uslijed nedovoljne kondicioniranosti miia ramenog pojasa.
Prvi pokazatelj ozljede ili oteenja ramena je lagana bol u samome ramenu koja
kasnije moe prerasti u puknue miia, tetive ili ligamenata.
Osim toga, ozljede i oteenja mogu nastupiti i prirodnim procesom starenja. Naime,
kako tijelo stari dolazi do slabljenja i razgradnje mekanog tkiva u podruju ramenog pojasa.
Ponekad, bolovi u ruci mogu upuivati na probleme u ramenom pojasu.
Kao to smo rekli, rame ima najvie stupnjeva slobode gibanja u tijelu, te je upravo
zbog toga i najpodlonije ozljedama. Mogue ozljede i oteenja ramena su:
- nestabilnost ramena4 - puknue rotatorske manete - smrznuto rame - artritis istroenost - lom - separacija - dislokacija.
Nestabilnost ramena se javlja kada su miii i ligamenti, koji ga okruuju, previe
rastegnuti. Mogunost pojave ovog stanja ramena je izuzetno velika, kako kod sportaa tako i
kod ostalih ljudi. Moe biti uvjetovana rastom i razvojem tijela te ponavljanjem odreenih
pokreta prilikom kojih dolazi do istegnua miia i ligamenata.
Puknue rotatorske manete se u biti odnosi na puknue tetiva koje povezuju kosti i
miie unutar rotatorske manete. Najee je uzrokovana prikljetenjem tetiva i ligamenata

Nestabilnosti ramena mogu biti akutne i kronine; traumatske i

atraumatske; prednje (najea, u oko 95% sluajeva), donje, stranje,
viesmjerne. Kod iskakanja (luksacije) ramena, lijeenje moe biti konzervativno
(ortoze, fizikalna terapija), ali je esto potrebno i kirurko lijeenje.
20

kada se ruka nalazi u poloaju iznad glave. Problem kod ove ozljede je u tome to moe
dovesti do nemogunosti pomicanja ruke te je potrebna hitna lijenika pomo.
Hladno ili smrznuto rame je stanje u kojem je rame izuzetno kruto te stvara velike
bolove prilikom pomicanja. Najee nastaje kao posljedica nekih lakih ozljeda koje nisu
pravilno ili potpuno tretirane. Na primjer, ako se na tetivi stvori nekakav oiljak uslijed
napuknua, taj oiljak utjee na nain na koji se zglob kree. Time se smanjuje fleksibilnost
ramena te se poveava mogunost daljnjih ozljeda.
Istroenost ramena se odnosi na smanjenje fleksibilnosti ramena uslijed naglog porasta
optereenja. Od svih nabrojanih ozljeda i oteenja ovo je najlaki oblik, te se tretira sa
odmorom i prebacivanjem optereenja sa ramena.
Potrebno je objasniti razliku izmeu dislokacije i separacije ramenog zgloba.
Dislokacija ramenog zgloba se javlja kada kost nadlaktice, tonije ramenu blii dio kosti,
iskoi iz dijela koji slui kao oslonac. Ovakva ozljeda je mogua kada se ruka zarotira u
neprirodni poloaj i optereti ili kada se stavi u poloaj hiperekstenzije prilikom nekakvog
trzaja.

Slika 5. Dislokacija ramena

Separacija ramenog zgloba je ozljeda koja se dogaa kada doe do pucanja ligamenata
koji povezuju kljunu kost i kost lopatice. Ovakva ozljeda se javlja kod jakih udaraca u
rameni pojas ili prilikom pada na ispruenu ruku. Uslijed ovakve ozljede gubi se veliki dio
raspona pokreta ruke.
4.1.

Akutne povrede deltoidnog miia

21

Povrede prednjih snopova m. deltoideusa karakteristine su za

kraj retropulzije inicijalne faze ubrzanja. Javljaju se kao rezultat suprostavljanja protivnikom
igrau i snanoj antepulziji i abdukciji ruke koja baca loptu. Radi se direkno o hvatanju za
ruku utera dok se lakat jo uvijek nalazi iza ramena. Simptomi se odmah javljaju, bolovi se
pojaavaju a pun intenzitet postiu 10 sati poslije povrede. Klinikom slikom dominira otok u
prednjoj treini deltoidnog miia koji je vidljiv, javlja se nemo, abdukcija u prednjoj ravni, i
jasno ograniena osjetljivost njegove prednje treine. Lijeenje se bazira na klasinim
metodama sportske traumatologije.
Povrede srednjih snopova m. deltoideusa rijetko se dogaa, a sutina povrede je u
abdukciji ramena protiv otpora u lateralnom planu. Poetak tegoba nije pretjerano izraen a
kliniki se manifestiraju osjetljivou u srednjoj treini deltoidnog miia i to pojavom bola i
slabom abdukcijom u lateralnom planu. Lijeenje identino povredama prednjeg snopa.
Povrede zadnjih snopova deltoideusa dogaa se pri krajnoj antepulziji ruke. Mii je
potpuno rastegnut vulnerabilan. Ova povreda se javlja kod sportaa koji nisu izvrili pravilnu
pripremu za pucaki trening tkz. pucaka ruka. Lijeenje je identino prethodnim s
dodatkom laseroterapije, impulsnog magnetnog polja i kombinacijom struja, a poslije tri do
pet dana ukljuivanjem ultrazvuka.

4.2.

Luksacija ramena

Iaenje ramena nastaje kad kost nadlaktice (humerus) izleti iz zgloba i nae se
obino ispred ili ispod ramena. U tom sluaju ligamenti i ostala vezivna tkiva su istegnuta, ili
pokidana, a ponekad dolazi do povrede ivaca i krvnih ila ramena, to izaziva utrnulost ake
i gubitak cirkulacije u ruci.

Slika 6.
Iaenje ramena

Povreda
nastaje
na

padom

ispruenu
22

aku ili ruku, direktan pad ili udarac u rame, ili nasilno savijanje ruke preko glave. Najee
se javlja kod dudista, a esto i u svim igrama sa loptom uslijed nepanje u igri. Dominira
jaka bol, ogranien je pokret ramena, javlja se otok i podljev zbog unutranjeg krvarenja.
Praksa pokazuje da jednom iaeno rame uvijek ostaje iaeno rame.
Treba raditi na jaanju miia kako bi se stabilizirale ligamentarne i tetivne veze. Kod
sportaa nestabilost ramenog pojasa odnosi se na glenohumeralni i akromioklavikularni zglob,
a rijetko i sternoklavikularni zglob. Akutni gr u ramenu javlja se kod bacaa, a sutinski se
radi o muskulotendinoznoj povredi m. trapeziusa uslijed naglog istezanja aktivno zgrenog
miia sa rascjepom manjeg broja vlakana ovog miia na uglu vrata.

4.2.1. Luksacija glenohumeralnog zgloba

Luksacija moe imati akutnu i kroninu etiologiju. Nestabilnost humeroskapularnog zgloba
dijeli se u tri grupe i to: prema etiologiji, pravcu i tipu. Najbolju podjelu dali su: F. Russell i
M. Warren:
A. Tip-luksacija: 1. subluksacija i 2. subluksacija luksacija
B. Pravac: 1. prednje, 2. zadnje 3. u vie pravaca: a) prednje zadnje, b) zadnje
prednje i c) prednje donje zadnje
C. Etiologija: 1. traumatske, 2. atraumatske i 3. voljne, nevoljne, kongenitalne,
neuromuskularne.

Subluksacije glenohumoralnog zgloba - poveana pokretljivost glave humerusa u

glenoideu. Nastaje najee padom na ispruenu ruku, ili pri bacanju lopte, ali tada je zglob
ve u kroninoj fazi oboljenja. Subluksacija je samo uvod u luksaciju ramena. Prema pravcu
razlikujemo tri tipa: prednji, zadnji i vie pravca. Moe, a i ne mora biti bolna, a dijagnoza se
postavlja radiografskom snimkom i arteriografijom ramena. Terapija je konzervativna.
Kirurka intervencija se radi u izuzetnim sluajevima.
Luksacija glenohumeralnog zgloba esto se javlja kod sportaa i to: dudista,
rukometaa, boksaa i hrvaa. Javlja se kao posljedica indireknog djelovanja sile, a najee
do povreda dolazi direktnim padom na ispruenu ruku sportaa. Utjecaj sile na glavu
humerusa u odnosu na glenoidu izaziva tri tipa luksacije glenohumeralnog zgloba i to:

23

Prednje luksacije (ligamentum subcoraracoidea) najea luksacija. Posebno se

javlja kod sportaa ispod 20. godina. Mehanizam ove povrede je pad na ispruenu ruku. U
klinikoj slici dominira jaka bol pa najee sporta zdravom rukom pridrava povrijeenu
ruku. Javlja se znak epolete fenomen opruenog otpora, kao i gubitak deltoidne crte. esto
kod ovih povreda moe biti lediran i nervus axillaris. Lijeenje se karakterizira repozicijom i
imobilizacijom od 21.dan. Recidiv je est kod mladih sportaa to treba ozbiljno shvatiti i
preventivno djelovati.
Zadnje luksacije (ligamentum subacromialis) rijetko se javlja kod sportaa.
Mehanizam nastanka ove povrede je pad na ruku ispruenoj s laktom u punoj ekstenziji i
unutar rotiranim humerusom. Najee se dogaa kod rukometaa. Zadnje luksacije mogu
nastati i kao posljedica hiperlaksiteta zadnje zglobne kapsule ili na bazi displastinog
glenoida. Dijagnozu potvrujemo radiografskom snimkom, a lijeenje: repozicija i
imobilizacija 21.dan u vanjskoj rotaciji i blagoj abdukciji ruke.

Donje luksacije (ligamentum axillaris) nastaje uslijed pada glave nadlaktine kosti
koja pritisne akromion, zglobna aura se razdere u axillarnom predjelu, a glava je potisnuta
ispod glenoidalne aice (ligamentum axillaris), i nakon zavrenog procesa luksacije pada
dolje uz prsni ko, a iaena glava se zaustavlja ispod korakoidnog nastavka.

4.2.2. Luksacija sternonoklavikularnog zgloba

Ova luksacija nastaje padom na rame. U tom trenutku djeluje sila du osovine kljune
kosti, i pritie rame na dolje i nazad. Medijalni dio kljune kosti upre se u prvo rebro a
mehanizam poluge nakon odvajanja ahure kost pomakne ispred ili iznad prsne kosti. Pokreti
u ramenu postaju oteani, a bol je prisutna u predjelu luksacije. Ovaj oblik luksacije se i
najee sree u sportsko-medicinskoj praksi. Pomicanje kljune kosti dorzalno izaziva
pritisak kljune kosti na nervus vagus i traheju.

24

Slika 7. Luksacija sternonoklavikularnog zgloba

4.2.3. Luksacija akromioclavikularnog zgloba

Mehanizam povrede moe biti direktan i indirektan. Najee u praksi sreemo
direktan oblik koji uslijed pada na vrh ramena sile kompresije direkno usmjerene dovode
scapulu prema dolje i medijalno, a claviculu prema gore.

25

Slika 8. Luksacija-akromnioklavikularnog-zgloba

Bol je prisutna, a dolazi i do oteenja hrskavice u oteenom zglobu. Kod sile jaeg
intenziteta dolazi do distenzije zgloba i nema promjene u samom sastavu zgloba. Kod sile jae
od 40 kp izaziva istezanje acromioclavicularnog ligamenta, a sila jaa od 80 kp (prema
Fressleru) istee i ligamente conoideum i trapezoideum izazivajui pravu luksaciju ovog
zgloba. Zbog velikog znaaja ovog zgloba u sportsko-medicinskoj praksi ima dosta razliitih
podjela u literaturi. Predlae se sljedea:
Prvi stupanj radi se o bolnoj distenziji mekih struktura akromioklavikularnog
zgloba, s ouvanim integritetom zgloba.
Drugi stupanj dolazi do prekida ligamentuma akromioklavikulare, s postojanjem
lakeg oblika denivelacije kotanih okrajaka zgloba i pojavom subluksacije.
Trei stupanj potpuna ruptura svih ligamenata uz kompletno razdvajanje klavikule i
akromiona odnosno luksacije zgloba.
Lijeenje prvog i drugog stupnja je iskljuivo konzervativno uz odline rezultate i
elektroterapeutske kombinacijke metode:

26

a) impulsno magnetno polje, biostimulativni laser, kineziterapija, vakum,

b) impulsni ultrazvuk, interferentne struje, masaa vezivnog tkiva, kineziterapija,
c) interferentne struje, kriomasaa, kineziterapija, sonodinator,
d) interferentne struje, elektroforeza novokaina i kalijevog jodida, masaa vezivnog
tkiva, kineziterapija.
Kod treeg stupnja autori se razilaze u stavovima, dok su jedni za obavezan operativni
zahvat, drugi istiu odline rezultate postignutim konzervativnim lijeenjem luksacije
acromioclavicularnog ligamenta. Sve ozljede i oteenja ramena mogue je sprijeiti
rehabilitacijom i preventivnim vjebanjem miia ramenog pojasa. Kao to smo rekli, miii
ramenog pojasa su aktivni stabilizatori ramena prilikom pokreta. Logino je zakljuiti da se,
ako su miii atrofirani ili nedovoljno razvijeni, poveava rizik od ozljeda.
Tonus miia ramenog pojasa je kljuno odravati kako bi se sprijeile ozljede i
oteenja te kako bi se dnevne aktivnosti i zadaci mogli obavljati neometano i bez bolova.
Njega je mogue odravati kroz rehabilitacijsko vjebanje ili kroz rekreacijske sportske
aktivnosti.
Pri tome se optereenje prebacuje na velike miine skupine. Razlog tome je upravo
zbog toga to su velike miine skupine aktivni stabilizatori prilikom pokreta pod velikim
optereenjem ili prilikom trzaja. U stanju mirovanja ili prilikom pokreta pod malim
optereenjem, anse da doe do ozljede su minimalne.

27

Peto poglavlje

5. VJEBANJE RAMENOG POJASA

Rehabilitacijom i vjebanjem ramenog pojasa se omoguuje postizanje potpunog
raspona pokreta ramenog zgloba bez bolova.
Rehabilitaciju je izuzetno vano provesti nakon operacije kako bi se izbjegla prevelika
atrofija miia ramenog pojasa, te samim time sprijeile mogue ponovne ozljede.
Vjebanje ramenog pojasa se izvrava nizom pokreta sa optereenjem ime se postie
stabilnost ramenog pojasa. Pokreti se mogu vriti ili u leeem ili u uspravnom poloaju. To
naravno ovisi o vjebi, tonije o tome koji miii sudjeluju u ostvarivanju pokreta. Pokreti na
koje se posebno obraa panja su savijanje, istezanje, abdukcija i adukcija. Svaki od ovih
pokreta je ranije u radu objanjen.
Prilikom rehabilitacije tei se tome da se postigne odreena ravnotea izmeu
fleksibilnosti i jakosti miia koji odravaju rame sigurnim i stabilnim.
Poveavanjem jaine djelovanja miia ramenog pojasa dobiva se na stabilnosti
ramenog zgloba te se uklanjaju bolovi u miiima. Razvijanjem fleksibilnosti miia ramenog
pojasa omoguuje se postizanje normalnog raspona pokreta. Time se poboljava prokrvljenost
miia te se sprjeava pucanje miinih vlakana i osjeaj ukoenosti ramena.
Vjebama koje e biti navedene ciljaju se sljedee miine grupe:
- deltoidi (prednje, stranje i bono rame) - trapezijus i romboid (gornji dio lea) biceps i triceps (miii nadlaktice) - manje miine skupine oko ramenog zgloba.
Jedna od poetnih vjebi za stabilizaciju ramenog zgloba je pasivna vanjska rotacija.
Prilikom izvoenja ove vjebe dolazi do primjenjivanja maksimalne sile na nepomini
oslonac.
Nepomini oslonac moe biti i suprotna ruka od one koju rotiramo. Pri tome je bitno
lakat ruke koju isteemo, drati uz tijelo kako bi bilo mogue pravilo istezanje. Ovom
vjebom se isteu te ujedno i zagrijavaju skupine malih lenih miia koji su zasluni za
stabilnost ramenog zgloba u mirovanju.

28

Sljedea vjeba je veslanje. Vjeba se izvodi na nain da se elastina traka jednim

krajem privrsti na nepomini oslonac dok se drugi kraj nalazi u ruci. Elastina traka ne bi
smjela biti prevelike krutosti kako ne bi dolo do aktivacije neeljenih miinih skupina.
Elastina traka se povlai tako da lakat ruke prolazi uz tijelo sve dok traka ne doe do
prsnog koa. Poetna pozicija je ona u kojoj se lakat nalazi uz tijelo a podlaktica ispred tijela.
Ovom vjebom dolazi do aktivacije miine skupine trapezijus i stranji deltoid, te se postie
stabilnost tih skupina. Idua vjeba za stabilizaciju je vanjska rotacija sa abdukcijom ruke pod
90. Ova vjeba takoer pogaa skupine miia koji se nalaze u gornjem dijelu lea (oko
lopatice), takozvane rotatore. Elastina traka se jednim krajem privruje za nepomini
oslonac, dok se drugi kraj nalazi u ruci pacijenta. Vjeba se izvodi na nain da se ruka nalazi u
abdukciji te se nadlaktica ne pomie. Prilikom izvoenja ove vjebe kljuno je osigurati da
lakat ruke kojom izvodimo vjebu stoji paralelno s ramenom te iste ruke.
Sljedea vjeba za stabilizaciju i sigurnost ramena je unutarnja rotacija. Princip
izvoenja vjebe je isti kao i kod ranije spomenutih vjebi. Jedan kraj elastine trake se
privruje za nepomini oslonac dok se drugi kraj nalazi u ruci.
Ovom vjebom se postie efekt stabilizacije ramenog zgloba pomou prsnog miia.
Elastina traka se povlai prema unutranjosti tijela, dok se lakat nalazi uz trup, a podlaktica
ispred tijela. Kako bi ova vjeba imala puni uinak na ciljanu skupinu miia potrebno je
lakat, prilikom izvoenja vjebe, drati uz trup.
Slika 8 daje prikaz poloaja tijela prilikom izvoenja ove vjebe. Izvoenjem ove
vjebe takoer dolazi do aktivacije rotatora ramena.

29

Slika 9. Unutarnja rotacija

Rotatori ramena su miii rotatorske manete, kako je ranije pojanjeno. Vjeba jako
slina prethodnoj, unutarnjoj rotaciji, je vanjska rotacija. Vjeba se vri na isto postavljenoj
elastinoj traci samo to slobodni kraj trak ide u suprotnu ruku. Rotacija nadlaktice se vri
tako da aka i traka idu od tijela. Ova vjeba ciljano djeluje na miinu skupinu stranjeg
ramena. Prilikom izvoenja ove vjebe takoer je potrebno lakat drati uz trup te u krajnjoj
toki stisnuti lopatice jednu prema drugoj. Miii koji se aktiviraju su isti kao i u prethodnoj
vjebi. Pored spomenutih vjebi izvode se jo dvije vjebe za miie nadlaktice. Tako imamo
iduu vjebu, savijanje lakta. Za razliku od ostalih, ova vjeba se izvodi sa utezima
optereenja koje odgovara korisniku. Naravno s optereenjem se ne bi smjelo pretjerivati
kako ne bi dolo do naruavanja odnosa u snazi meu miinim skupinama. Vjeba se izvodi
tako da se, u uspravnom poloaju, laktovi dre uz tijelo te se vri savijanje ruke.

Stabilizacija ramena
Artroskopija je minimalno invazivna tehnika, kojom se pomou kamere pregleda
zglob, te se zasebnim ulazima uini i terapijski zahvat. Prednost je artroskopije nad otvorenim
tehnikama u broj rehabilitaciji, manjoj postoperativnoj boli, te boljem estetskom rezultatu.

30

Stabilnost ramena omoguuje njegova kotana anatomija, zatim ligamenti

(glenohumeralni koji se hvataju na lopatici i na nadlaktinoj kosti), zglobna ahura, te
gleonidalni labrum (hrskavini rub koji okruuje zglobnu povrini na lopatici). to je pacijent
mlai, te ako je iskakanje ramena posljedica traume, najee e biti potrebno kirurko
lijeenje. Stabilizacija ramena izvodi se artroskopski, kada se pomou kotanih sidara uvrste
ligamenti i labrum, te se na taj nain stabilizira rame.
Rehabilitacija ukljuuje prva 4 tjedna noenje ortoze te vanjsku rotaciju ramena do 0
stupnjeva. Zatim, sljedea 4 tjedna vjebe razgibavanja, moe zapoeti i razgibavanjem iznad
glave, te vjebe vanjske rotacije ramena, ali do polovice vrijednosti zdrave strane. Nakon 3
mjeseca, vjebe jaanja muskulature. Puna aktivnost, kontaktni sport bez ogranienja, oko 6
mjeseci nakon operacije. Kod nekih pacijenata radi se i otvorena stabilizacija ramena (kotana
operacija). To se radi samo kod veih oteenja, kada je dolo i do oteenja kosti prilikom
iskakanja ramena, te ponekad u sluaju reoperacije.
(http://www.bolnica-nemec.hr/usluge/Rame/stabilizacija-ramena#sthash.1CJtbVLL.dpuf)

..
Slika 10. Rotatorna maneta

Rekonstrukcija rotatorne manete obuhvaa 4 miia koji se nalaze oko ramena

(supraspinatus, infraspinatus, subskapularis i teres minor). Oni su vrlo znaajni za funkciju
31

ramena. Oni aktivno stabiliziraju rame, centrirajui glavu nadlaktine kosti u aicu na
lopatici. Vrlo su vani i u izvoenju pokreta ramena.
Oteenje miia rotatorne manete moe nastati kao posljedica traume (najee kod
mlaih osoba), te kao degenerativan proces (kod starijih osoba). U klininoj slici dominira bol
te nemogunost izvoenja odreenih kretnji ramena u potpunosti. Ukoliko je kod starijih
osoba oteenje manje, te ne izaziva vee ispade funkcije, tada se preporua rehabilitacija i
konzervativno lijeenje. Ukoliko je potrebno operacijsko lijeenje, zahvat se izvodi
artroskopski ili mini otvorenom tehnikom. Klasina otvorena tehnika ne koristi se radi
funkcionalnog i estetski loijeg rezultata.
(http://www.bolnica-nemec.hr/usluge/Rame/rekonstrukcijarotatornemanzete#sthash.0dXe18gq.dpuf)

Endoproteze
Kod uznapredovale artroze, kod starijih pacijenata s kompleksnim frakturama u
podruju ramena, kod artropatija razliitog uzroka te kod osteonekroze, dolazi u obzir
ugradnja endoproteze. Postoje parcijalne, totalne i reverzne endoproteze ramena. Cilj je
uspostava bezbolne funkcije ramena. Rehabilitacija poinje na dan operacije. Najprije,
pasivnim kretnjama ramena. Vjebe razgibavanja ukljuuju elevaciju, vanjsku rotaciju do 40
stupnjeva (u odreenim sluajevima manje), unutarnju rotaciju, adukciju preko tijela, jaanje
stiska; vjebe razgibavanja lakta, izometrine vjebe vanjskih rotatora te izometrine vjebe
prednjeg, stranjeg i srednjeg dijela deltoideusa. Pacijent ponavlja ove vjebe nekoliko puta
dnevno, do otpusta iz bolnice. Tada se preporuuje otii u centar za fizikalnu terapiju radi
nastavka rehabilitacije.
Vjebe jaanja muskulature poinju nakon 6 tjedana, kao i vjebe u vodi. 2 tjedna
nakon operacije mogue je upravljanje vozilom. Ne preporua se tei fiziki rad, kao ni
noenje tereta u operiranoj ruci.
Ugradnja endoproteze ramena uvelike poboljava kvalitetu ivota. Rame postaje
bezbolno ili manje bolno, poveava se opseg pokretljivosti. Ogranienja, kao npr. zabrana
32

noenja tereta i zabrana ekstremnih pokreta, i vie su nego prihvatljiva s obzirom na

preoperativnu bol i smanjenu pokretljivost. Pacijentu je omoguen gotovo normalan ivot.
(http://www.bolnica-nemec.hr/usluge/Rame/endoproteze#sthash.BFKy7n0Q.dpuf)

5.1. Definiranje pokreta za sinergijsko kondicioniranje ramenog pojasa

Kao to se vidi iz ranije navedenog, kondicioniranje ramena je iznimno zahtjevan
proces koji zahtjeva nadzor strune osobe. Potreba za nadzorom se moe minimizirati na
nain da se korisniku omogui sigurno i pravilno izvoenje navedenih vjebi.
Vjebe za rehabilitaciju i preventivno vjebanje ramenog pojasa se mogu podijeliti u
dvije grupe: one koje se izvode slobodnim pokretima i one koje se izvode na spravama.
Vjebe iz tih grupa su same po sebi jako sline, neki pokreti su ak i identini, ali je razlika u
tome to se omoguuje poveavanje optereenja na terapijski ciljane miie.
Takoer, primjena vjebi koje se izvode slobodnim pokretom je najea kod osoba
koje su imale operaciju ramenog zgloba ili se oporavljaju od ozljede istoga. Glavna svrha
primjene takvih vjebi je u tome da se smanji optereenje na sami zglob, to jest kako bi se
izbjegao direktan utjecaj teine utega ili ruke na rameni zglob.
Navedene i objanjene vjebe se mogu smatrati i kao smjernice to ureaj za
rehabilitaciju ramenog zgloba treba omoguiti korisniku.
Takoer, prilikom izvoenja vjebi moe doi do pojave bolova ili nelagode u ramenu
te je potrebno korisniku omoguiti sigurno prekidanje vjebanja.
Ukoliko se pokret ne zaustavi na vrijeme moe doi do znaajnijih ozljeda te se ak
prvobitno stanje moe pogorati. Samim time se i oporavak produuje to bi se u svakom
sluaju trebalo izbjei.
Osim sigurnosti i pravilnosti izvoenja navedenih vjebi, potrebno je obratiti
pozornost i na proporcionalnost jakosti pojedinih miia.
Ukoliko doe do prevelike razlike u jaini susjednih miinih skupina, moe doi do
negativnog uinka rehabilitacije i preventivnog vjebanja.
Razlog negativnog uinka je u tome to su svi zglobovi u tijelu okrueni miiima. Ti
miii najee rade u parovima, to znai da je jedan mii zaduen za jedan pokret dok je
njegov par zaduen za suprotan pokret.
33

Ukoliko je jedan mii u paru puno jai od drugoga, dolazi do toga da zglob ispada iz
ravnotee, to jest, jai mii ga vue vie prema sebi te se poveava mogunost ozljeda.
Prema prikazanim i objanjenim vjebama moe se zakljuiti koje grupe miia su
dominantne dok se vjebe izvode.
Moe se jednostavno zakljuiti da su to miine skupine deltoida i miia rotatorske
manete. Tri skupine deltoida su aktivne prilikom svakog pokreta, te su deltoidi ujedno i
jedini aktivni podizai ramena, to jest ruke.
Iz opisanih vjebi i ranije objanjene biomehanike ramenog pojasa, vidljivo je da
miii ramenog pojasa djeluju u kombinaciji jedni s drugima. Zbog toga je poprilino teko
ostvariti izolaciju pojedinih miia, to je u sluaju ramenog zgloba i nepoeljno.
Tijekom vjebanja ramenog pojasa potrebno je posebno obratiti panju kada se radi s
vanjskim optereenjem. Kod bonog podizanja tereta dolazi do aktivacije bonog deltoida
ime moe doi do prikljetenja mekanog tkiva ili ligamenata to moe uzrokovati ozljede i
iritacije.
Kako bi se prilikom vjebanja izbjegle mogunosti ozljede ili poticanja ozljede,
potrebno je pronai optimalan pokret za izvoenje vjebe.
Bono podizanje optereenja je jedna od rijetkih vjebi koja zahtijeva sinergiju
miinih skupina zaslunih za podizanje ruke i onih zaslunih za rotaciju. Pri tome se,
takoer, vri kondicioniranje najee zapostavljene miine skupine ramenog pojasa, bonog
deltoida.
Kako bi se izbjeglo prikljetenje mekog tkiva ili ligamenata prije samog pokreta
bonog podizanja, potrebno je rotirati ruku prema van. Time se od rotatora trai aktivacija te
dolazi do preraspodjele sila u miiima.
Razmatrajui do sada sve navedeno i objanjeno namee se zakljuak da se
optimalni pokret, kojim bi se kondicioniralo rameni pojas, ne moe jednoznano odrediti.
Razlog tome je u stupnju sloenosti ramenog pojasa te raznovrsnosti moguih pokreta.
Ipak, postoje opcije pokreta koje omoguuju ostvarivanje sinergije miia ramenog
pojasa, prvenstveno miine skupine deltoida. Moemo rei da su za nae potrebe optimalni
pokreti oni koji omoguuju sinergiju miinih skupina deltoida te rotatorske manete.
Ranije u radu je utvreno da su glavni podizai ruke, a samim time i ramena,
upravo miii skupine deltoid i supraspinatus. Osim njih bitni su miii rotatorske manete,
34

kao to su miii skupine subscapularis i infraspinatus. Navedeni miii rotatorske manete su

zasluni za unutarnju i vanjsku rotaciju ramena, to jest kosti humerus. Ranije je objanjena
funkcionalnost miia ramenog pojasa te ju stoga neemo ponovno objanjavati. (Nemani,
Krmpoti, 2004.)

ZAKLJUAK

Zakljuno iz biomehanike analize anatomije i funkcionalnosti miia ramenog

pojasa, zakljueno je da je pokret koji omoguuje sinergijski uinak upravo abdukcija s
laganom fleksijom lakta. Pri takvom pokretu imamo da su aktivne sve miine skupine
deltoida, dok su njihovi sinergisti miine skupine supraspinatus, infraspinatus, subscapularis
te teres minor. Bitno je napomenuti da, iako su sve aktivne, miine skupine deltoida nisu
aktivne u jednakoj mjeri. Tako imamo da su prednja i bona skupina deltoida znatno aktivnije
od stranje skupine deltoida. Skupina stranjih deltoida preuzima ulogu stabilizatora
glenohumeralnog zgloba te zbog toga i nije potrebna velika aktivnost ove skupine miia.
Podizanjem ruke, ili abdukcijom, dolazi do aktivacije i sinergijskog djelovanja
deltoida i supraspinatusa, dok rotacijom dolazi do aktivacije i sinergijskog djelovanja miia
rotatorske manete i deltoida. Pokret za sinergijsko vjebanje miia ramenog pojasa moemo
podijeliti u etiri faze.
35

Prva faza, ili poetna faza, je savijanje ramena. U ovoj fazi dolazi do aktivacije
miinih skupina deltoida i supraspinatusa. Pokret se vri rotacijom oko horizontalne osi
ramena te je krajnja toka ove faze kada ruka doe u horizontalnu ravninu sa ramenom.
Druga faza je ona u kojoj dolazi do podizanja ruke iznad glave. Tijekom ove faze
dolazi do jae aktivacije miine skupine supraspinatusa te rotatorske manete. Konana toka
ove faze je onda kada se ruka nalazi tono iznad glave.
Trea faza pokreta je potpuna aktivacija rotatorske manete. U ovoj fazi ruka dolazi u
poziciju iza glave pri emu se ostvaruje aktivacija miinih skupina teres minor, infraspinatus
i subscapularis. Pokret se vri, takoer, rotacijom oko horizontalne osi ramena.
etvrta, posljednja, faza pokreta je vraanje ruke u poetni poloaj. Pri tome dolazi do
aktivacije miinih skupina latissimus dorsi, deltoidi i teres major. (Peat, Malcom, 1986.)
Razlaganjem pokreta u faze jednostavno je uoiti koje miine skupine se aktiviraju u
odreenom poloaju. Vidimo da je objanjeni pokret poprilino kompleksan, ali omoguuje
sinergijsko vjebanje miia ramenog pojasa. Svaki od spomenutih miia je kljuan za
normalno funkcioniranje ramenog pojasa, te ih ne bi trebalo kondicionirati odvojeno.

LITERATURA
Brodie, Baltzopoulos. Isokinetic Dynamometry Applications and Limitations. 1989
Darabo, Nikica: Kako pobijediti portsku ozljedu : prirunik za portae i sve one koji se
bave portom, Medicinska naklada, Zagreb, 2011.
Hamill, Joseph i Knutzen, Kathleen M. Biomechanical Basis of Human Movement. Amherst :
Lippincot Williams & Wilkins, 2009.
Nemani, Krmpoti: Anatomija ovjeka. Zagreb : an., 2004.
Peat, Malcom. Functional Anatomy of the Shoulder Complex. 1986.
http://www.bolnica-nemec.hr/usluge/Rame/endoproteze#sthash.BFKy7n0Q.dpuf)
http://www.hupt.hr/yesyoucan/01-05-12b.gif

36

37