Sveučilište u Mostaru

Fakultet zdravstvenih studija

Diplomski sveučilišni studij kliničke fizioterapije

Tomislav Romić

SUVREMENE METODE LIJEČENJA DISTORZIJE

GLEŽNJA

Završni rad

Mentor: dr.sc. Ivan Vasilj, red. prof.

Komentor: Darko Bilić, mag.fizio.

Mostar, kolovoz 2021. godine

 SADRŽAJ

UVOD......................................................................................................................................................2
1. Anatomija nožnog zgloba...............................................................................................................4
1.1.Mehanizam nastanka ozljede……………………………………………………………………………………………5

2. Klasični način liječenja....................................................................................................................7

3. Suvremeni način liječenja……………………………………………………………………………………………………………….8

3.1. Bowen…………………………………………………………………………………………………………………….…….…7

3.1.1. Djelovanje Bowen tehnike…………………………………………………………………………….…..…..10

3.1.2. Korisnici Bowen terapije………………………………………………………………………..…….……….11

3.2. Emmett…………………………………………………………………………………………………………………..…….12

3.3. KinesioTape……………………………………………………………………………………………………………….….16

3.3.1. Nanošenje i skidanje trake………………….……………………………………………………………..…17

3.3.2. Tehnike postavljanja KinesioTape-a……………………………………………………………….……...18

ZAKLJUČAK...........................................................................................................................................19
LITERATURA..........................................................................................................................................21
ŽIVOTOPIS............................................................................................................................................22

1
 UVOD

Uganuće ili distorzija gležnja jedna je od češćih ozljeda kod osoba koje se bave
sportom bilo to profesionalno ili rekreativno. Također, uganuće gležnja se može desiti i kod
osoba koje se ne bave sportom, prilikom hodanja, pa tako od uganuća najčešće stradaju
ligamenti nožnog zgloba. Dijagnoza se temelji na anamnezi, kliničkom pregledu te
rendgenskim snimkama. Imamo lateralnu i medijalnu distorziju gležnja. Lateralna distorzija je
uzrokovana prekomjernim uvrtanjem gležnja prema van, pri čemu dolazi do stradanja
lateralnih ligamenata gležnja. Medijalna distorzija gležnja nastaje prilikom uvrtanja stopala
prema unutra, pri čemu dolazi do stradanja medijalnih ligamenata gležnja. Također važno je
napomenuti da je ozljeda medijalnih ligamenata rjeđa u odnosu na lateralne. (inverzija)
(Slika 1).

Slika 1 - Prikaz inverzije stopala

(Izvor: https://www.google.com/search?q=inverzija+stopala)

Distorzija gležnja ima više stupnjeva ozljede. Prvi stupanj ozljede je istegnuće
ligamenta, drugi stupanj ozljede je parcijalna ruptura ligamenta, a treći stupanj je totalna
ruptura ligamenta. Prvi stupanj je najlakši stupanj ozljede gdje osoba osjeti samo bol prilikom
pritiska, dok kod parcijalne i totalne rupture osoba osjeća jaku bol, normalni hod je otežan,
pokreti u zlobu su ograničeni. Pokreti u zglobu su ograničeni zbog prisutnosti otekline i zbog
samog hematoma. Po uzetoj anamnezi i kliničkom pregledu pristupamo radu terapija.

2
 Postoje razne terapije za liječenje distorzije gležnja, a jedna od njih je RICE terapija.
Značenje RICE terapije dijeli se na 4 djela, Rest ili odmor, Ice ili led, Compression ili
pritisak-kompresija i Elevation odnosno kada ekstremitet podignemo u povišen položaj. S
obzirom da medicina napreduje postoje suvremeniji načini liječenja.

Bowen tehnika je manualna terapijska metoda koja se koristi specijaliziranim

pokretima na mekom tkivu u rješavanju biomehaničkih poremećaja. Utemeljena je na
cjelovitom pristupu zdravlju, a usmjerena poticanju optimalnog rada miofascijalnih
segmenata. Svojim djelovanjem može unaprijediti funkciju kralježnice i središnjeg živčanog
sustava, čime se aktivira sposobnost tijela za ponovnim usklađivanjem i uravnoteženjem svih
funkcija koje su u neravnoteži. Prije početka prvog tretmana uzima se anamneza koja
uključuje razgovor o tegobama zbog kojih je pacijent došao, naprave specifična mjerenja
kako bismo lakše pratili - mjerili promjene. Tretman se izvodi u ležećem položaju, ali može
sjedeći i stojeći, ako je potrebno.

Emmett tehnika je jedinstveni oblik tjelesne terapije koji podrazumijeva primjenu

laganog pritiska prstima na određene točke, koje se po autoru tehnike g. Ross-u Emmett-u
nazivaju "Emmett točke“. Pritisak koji je potreban za poticanje Emmett točaka ne mora biti ni
čvrst ni bolan. Ideji, “Bez boli nema uspjeha (eng. No pain, no gain)” nema mjesta u filozofiji
Emmett tehnike. Smatra se da pokretanjem malog zupčanika možemo pokrenuti jedan veliki,
isto je i kod Emmett tehnike laganim pritiskom na određeni dio tijela aktiviramo daljnje
mehanizme.

KinesioTaping metoda osmišljena kako bi olakšala i ubrzala procese zacjeljivanja

ozljeda dajući stabilnost i podršku mišićima i zglobovima bez ograničavanja opsega pokreta.
KinesioTape ne daje samo stabilnost i podršku ozlijeđenog područja već ima učinke
rehabilitacije na različite receptore unutar somato-senzornog sustava te smanjujući bolna
stanja i limfnu drenažu laganim odizanjem kože. Postala je sve popularnija metoda kako kod
rekreativaca tako i u svijetu sporta. Zbog dobre proslavljenosti ove tehnike, sve se više
pokušavalo dokazati o mogućnostima djelovanja KinesioTape-a za sprječavanje i uspješnu
rehabilitaciju ozljeda, pazeći na mjere opreza pri njegovoj primjeni te razne mogućnosti
kombiniranja KinesioTaping-a s drugim metodama.

3
 1. Anatomija nožnog zgloba

Gležanj se priključuje na kosti potkoljenice s kojih preuzimaju teret cijeloga tijela.

Gležanj je anatomska struktura lokomotornog aparata donjih udova, mjesto gdje se
uzglobljavaju stopalo i potkoljenica.

Kostur stopala tvori tvori sedam kostiju, tarsus, pet kostiju donožja, ossa metatarsalia,
i četrnaset kostiju prsta, ossa digitorum pedis. Kosti nožja dijelimo u stražnju skupinu koju
tvore talus, gležanjska kost, calcaneus, petna kost i os naviculare, čunasta kost, te prednju
skupinu koju tvore tri klinaste kosti, ossa cuneiformia, i os cuboideum, kockasta kost. Talus je
jedina koja se uzglobljuje s kostima potkoljenice. Zglobno tijelo, trochlea tali, uložena u rašlje
između gležnjeva tibije i fibule. Calcaneus, petna kost, jedina je kost nožja s kojom se
oslanjamo o podlogu prilikom hoda. Kosti donožja, ossa metatarsi, nastavljaju se na tri
klinaste kosti i kockastu kost, te tvore potporu stopala. Svih 5 kostiju donožja su duguljaste i
tvore potporu prilikom hoda. U gornjem nožnom zglobu moguća je dorzalna fleksija do 30
stupnjeva, a mišić koji obavlja dorzalnu fleksiju jest musculus tibialis anterior. Drugi pokret u
gornjem nožnom zglobu je plantarna fleksija do 50 stupnjeva. Mišić koji obavlja plantarnu
fleksiju smješten je u sredini dubokog sloja, musculus tibialis posterior. Također u gornjem
nožnom zglobu mogući su pokreti invezije kojeg čini također musculus tibialis anterior i
musculus extensor hallucis longus i everzije gležnja koja se radi pomoću musculus extensor
digitorum longus, musculus peroneus brevis i longus. U donjem nožnom zglobu vrši se
addukcija i abdukcija stopala.

Mišići stopala su kratki i nalaze se na dorzalnoj i plantarnoj strani stopala. Dorzalno su

smještena od kojih su musculus extensor digitorum brevis, mišić ekstendira prvi do četvrtoga
prsta stopala i musculus extensor halluscis brevis. Mišić kojemu je funkcija ekstenzija palca.
Mišići s plantarne strane stopala dijele se na medijalnu, srednju i lateralnu. Medijalna skupina
mišića pripada palcu i obuhvaća tri mišića, musculus abductor hallucis, musculus flexor
hallucis brevis i musculus adductor hallucis. U lateralnom dijelu stopala su tri mišića koja po
smještaju i djelovanju pripadaju malome prstu, musculus abductor digiti minimi, musculus
flexor digiti minimi brevis i musculus opponens digiti minimi. U srednjoj skupini najpovršniji
je musculus flexor digitorum brevis. (Slika 2).

4
 Slika 2 - Ilustracija anatomije kostiju stopala
(Izvor:https://www.google.com/search?q=anatomij+kostiju+stopala )

Stopalo nosi težinu cijelog tijela- statička funkcija, i osigurava stajanje i kretanje-
dinamička funkcija. Stopalni lukovi se oblikuju nakon druge godine života, a u njihovom
održavanju ulogu imaju: kosti stopala, čvrstoća stopalnih sveza i snaga mišića potkoljenice i
stopala

1.1. Mehanizam nastanka ozljede

Pod pojmom uganuće smatramo stanje kada dođe do nategnuća ili čak u nekim
slučajevima rupture jednog ili više ligamenata s vanjske strane gležnja. Uganuće obično
nastaje kada se gležanj izvrne prema van, čime se taban okreće prema drugom stopalu
(inverzija). Mlohavi ligamenti gležnja, slaba ili oštećena živčana inervacija (dovođenje i
odvođenje živčanih podražaja), slabost mišića, neki tipovi obuće (najčešće s potpeticama), te
određeni način hodanja uzrokuju izvrtanje stopala prema van i tako povećavaju rizik uganuća.

Nakon što se desi uganuće gležnja, u tijelu se događa čitav raspon različitog
ozljeđivanja, počevši od najsitnijih ozljeda kao što su ozljede ligamenata zgloba pa sve do
težih i kompliciranijih ozljeda, kao što su komplicirani unutar zglobni prijelomi. Uganuće
gležnja obično se smatra ozljedom koja relativno brzo prolazi, međutim, ako se ne tretira na
odgovarajući način, pacijenti mogu doživjeti, kroničnu bol, preuranjeni osteoartritis i druge

5
značajne dugoročne nedostatke. Tri glavne vrste liječenja uganuća gležnja su funkcionalni
tretman zavojem ili trakom, imobilizacija gipsom te operacija. Ponavljanje uganuća gležnja
uzrokuje nestabilnost gležnja, što je obično povezano s mišićnom slabošću i oštećenom
propriocepcijom.

2. Klasični način liječenja

Klasičnom načinu liječenja distorzije gležnja pristupamo uzimanjem anamneze i

kliničkim pregledom pacijenta. Prije samog tretmana pacijent napravi rentgenski snimak da
možemo zaključiti da nije došlo do frakture. Nakon donesene dijagnoze započinje se s
procesom rehabilitacije. Svaki proces rehabilitacije u fizioterapiji zahtjeva sastavljanjem
plana procesa rehabilitacije. Plan rehabilitacije sastoji se od ciljeva tretmana, terapijskih
procedura, raspored provođenja terapije i broj očekivanih tretmana. Cilj terapije kod pacijenta
s distorzijom gležnja jest potpuni oporavak pacijenta i prevencija ponovnog nastanka
istoimene ozljede. U prvih 72 sata nakon distorzije gležnja koristimo RICE tehniku. Rest
(odmor), nakon ozljede bitno je odmah prestati s pokretima koji štete ozljedi i potrebno je
omogućiti odmor ozlijeđenog područja. Kod osoba koje su doživjele uganuće gležnja RICE
tretman zahtjeva udlagu ili štaku jer velik broj osoba ne može priuštiti boravak u krevetu radi
odmaranja gležnja. Ice (led) se koristi odmah nakon ozljede i tijekom procesa oporavka. Led
se upotrebljava da smanji bol i otečenost, a može usporiti krvarenje ukoliko je prisutno.
Nakon leda nam ide Compression (kompresija). Cilj kompresije je smanjenje otečenosti. Na
kraju terapije ide Elevation (elevacija) držeći ozlijeđeno područje u povišenom položaju iznad
razine srca, koja može smanjiti otečenost ozlijeđenog područja. Zbog toga jer omogućava
drenažu venozne krvi prema srcu.

Nakon 72 sata pristupamo rehabilitacijskom procesu fizioterapije koji ovisi o stupnju

oštećenja. Prilikom procesa rehabilitacije u prvoj fazi koristimo fizikalnu terapiju,kako bi
poboljšali lokalnu cirkulaciju tkiva. Nakon fizikalne terapije terapeut pasivno mobilizira
ozlijeđeni segment do granice boli, ukoliko je teže oštećenje uči pacijenta hodati uz pomoć

6
štaka. Na početku rehabilitacije pacijentu dajemo osnovne vježbe propriocepcije, zatim sve
teže i zahtjevnije kako rehabilitacija ide dalje. Na samom kraju rehabilitacije radi se završno
testiranje s optimalnim opterećenjem. Distorzija gležnja je ozljeda koja zahtjeva posebnu
brigu, brzu intervenciju i savršen plan rehabilitacije sve u svrhu pravilnog oporavka i
prevencijom nastanka novih distorzija gležnja. (Slika 3).

Slika 3 - Prikaz klasičnog liječenja

( Izvor: https://www.google.com/search?q=klasi%C4%8Dni+na%C4%8Din+lije
%C4%8Denja+distorzije+zgloba)

3. Suvremeni način liječenja

Novi, ubrzani način življenja traži od ostalih stvari u životu nove i jednostavnije stvari
pa je tako s medicinom. Kako se medicina razvija tako se razvijaju nove tehnike liječenja koje
nam daju bolji, brži i efikasniji rezultat. Samim tim, liječenjem uganuća gležnja
omogućavamo brži povratak pacijenata u aktivnosti svakodnevnog života, što je cilj
suvremene rehabilitacije kako bi se pacijenti što prije oporavili.

3.1. Bowen
Jedna od metoda suvremenog pristupa liječenja je Bowen terapija koja je manje
poznata fascijalna terapija, a karakterizira je holistički pristup pacijentu. Pokazalo se da
Bowen terapija ima pozitivan učinak na smanjenje boli i poboljšanje funkcionalnosti u
aktivnostima svakodnevnog života kod bolesnika, koji imaju različite vrste bolnih problema i

7
funkcionalne onesposobljenosti. Osmislio ju je 1950-ih godina Thomas Ambrose
Bowen(Slika 4).

Slika 4 -Thomas Ambrose Bowen

(Izvor: https://www.google.com/search?q=thomas+ambrose+bowen)

Bowen je rođen 1916.godine u Melborneu, a umro je 1982. godine. 1950-ih godina

razvija veliko prijateljstvo s Ernijem Saundersom koji je bio kiroprakticar, te je uputio Toma
na rad s ljudima. Tom vrlo brzo postaje uspješan terapeut, te se odlučuje baviti samo Bowen
tehnikom. Bio je jako uspješan i poznat u rješavanju mišićno-koštanih problema. Bio je
nagluh,što mu je predstavljalo otežanu komunikaciju s pacijentima, pa je nakon nekog
vremena taj dio prepuštao asistentima s kojima je komunicirao pucketanjem prstiju.

Bowenova tehnika je nježna i jako učinkovita tehnika. Tehnika nema agresivnih

manipulacija, provodi se preko odjeće tako da nam nije potrebno ulje. Cilj tehnike je
uspostaviti ravnotežu na fizičkom, emocionalnom i energetskom polju čovjeka. Opisana je
kao sustav informacija koje se u tijelu pacijenta šalju iz određenih točaka smještenih na tijelu,
a zatim se te informacije prenose u obliku titraja preko središnjeg živčanog sustava do mozga,
te aktivira svoju sposobnost rješavanja bilo kojeg problema tijela ili uma, vraćajući ih u
ravnotežu I sklad. Bowen tehniku izdvaja specifičan pokret preko mekih tkiva kojem je cilj
potaknuti optimalan rad miofascijalnih segmenata. Bowen tehnika se može izvoditi
samostalno ili u kombinaciji s drugim tehnikama. Neke od tehnika koje se mogu kombinirati s
Bowen tehnikom su NKT, Emmett, Kinesio Tape, homeopatije, te razno terapijsko vježbanje.
To je neinvazivna i vrlo osjetljiva metoda iscjeljenja. U posljednjih desetak godina
istraživanja koja su imala fokus na Bowenovu tehniku su bila raznolika i malo koje

8
istraživanje je ponudilo generalizirane zaključke. Kontrolirano istraživanje u Engleskoj
provedeno je na 120 asimptomatskih dobrovoljaca, gdje se ispitivao efekt Bowen tehnike na
fleksibilnost mišićnih tetiva. Za rezultat je ukazalo na to da zahvaljujući jednom terapijskom
tretmanu povećava fleksibilnost mišićnih skupina i traje tjedan dana bez dodatne intervencije.
Postoji nekoliko teorija koje opisuju na čin utjecaja Bowen tehnike na tijelo. Neki od
njih odnosili su se na autonomni živčani sustav, fascija i vezivno tkivo, propriocepcija, limfni
sustav, mišići, krvožilni sustav, meridijani, akupunkturne točke te energetska polja tijela. Koji
sustav najviše reagira ovisi od čovjeka do čovjeka, te njegovom stanju ili razini ravnoteže
njegovog organizma. Zbog činjenice da još nemaju znanstvenu pozadinu, navedene teorije su
hipoteze za daljnja istraživanja ove terapije. Koža je inervirano tkivo i ima razne vrste
receptora koji otkrivaju promjene tijekom položaja dodira, pritiska, vibracija, temperature ili
boli.
Najvažnije funkcije kože su: komunikacija vanjskog i unutarnjeg okoliša tijela,
termoregulacijski mehanizmi, održavanje ravnoteže vode i elektrolita, imunološki odgovor
koji štiti od patogena, kao i reakcija s fizičkim, kemijskim i toplinskim patogenima. Koža
prianja na potkožnu i površinsku fasciju, a one se pak povezuju s dubokom fascijom.
Zahvaljujući ovoj konstrukciji, fascija također igra ulogu sustava za prikupljanje, prijenos i
obradu informacija. Osim toga, u izvan ćelijskom prostoru površinske fascije nalaze se
kolagen, elastin iretikulin, koji također omogućuju veze s dubokom fascijom i kosturom.

3.1.1. Djelovanje Bowen tehnike

Bowen terapija je tehnika koja unosi podražaje u tjelesni neurološki sustav

kombinacijom nježnih i preciznih pokreta. Niz uzastopnih Bowen pokreta tvori intervencije
koje su ovisno o problemu podijeljene na tražena mjesta. Postoji nekoliko teorija o tome kako
funkcionira Bowenova tehnika. Jedna od njih govori da Bowen "pokreti" stimuliraju
proprioceptore perifernog živčanog sustava i osjetilna vlakna. To potiče tijelo na ponovno
uspostavljanje ravnoteže i vraćanje u svoje prirodno zdravstveno stanje. Proprioreceptori
osiguravaju percepciju položaja tijela i pokreta, a nalaze se u vezivnom tkivu, mišićima,
tetivama, ligamentima i fascijama. Određena vrsta receptora, a posebno nociceptor, igraju vrlo
važnu ulogu u učinkovitosti Bowenovog liječenja. Štetni receptori posebno su osjetljivi na
agresivne podražaje, koji utječu na tkiva ili mogu utjecati na njih. Oni se ponekad nazivaju i
receptori za bol, ali ovaj je termin zabluda jer se bol tumači na višoj razini mozga.

9
Nociceptori se nalaze u gotovo svim tkivima tijela, vrlo su brojni u fasciji, membrani
vlaknastoga tkiva koja obavija, okružuje, podupire i podiže mišiće, tkiva i organe tijela.
Fascija stvara prostor između svake skupine mišića, pojedinih mišića i pojedinih vlakana, do
mikroskopske razine, omogućavajući optimalno i zdravo kretanje tekućine u svim mišićima i
svim zglobovima tijela. Terapija učinkovito i brzo smanjuje miofascijalnu napetost i vraća
ravnotežu u neurološkom, hormonalnom I krvožilnom sustavu. Također utječe na energetsku i
mentalnu razinu.
Bowen terapija ne liječi bolest, već pomaže tijelu da aktivira samoiscjeljujuće sustave,
omogućuje sistemski i integrativni odgovor. Tako kažemo da Bowen tehnikom ne tretiramo
bolest već osobu s određenom bolesti. Da bi se postigao određeni rezultat s Bowen tehnikom
mora se provesti dovoljan broj terapija. Većina pacijenata dolazila je Tomu Bowenu jednom
ili dva puta. No treba naglasiti da je u mnogim slučajevima potrebno više terapija, broj
terapija nije ograničen, te liječenje može biti dulje.

Prednost Bowen tehnike je ta što pacijent ne dolazi na liječenje svaki dan, jer tijelu treba
vremena da samo izvrši potrebne promjene. Stoga se treba osigurati za odgovarajuće reakcije
za uspješno liječenje. Najčešće vrijeme za iduću terapiju je 7 dana nakon prethodne terapije.
Interval između terapija se može produžiti na 10 do 14 dana, ovisno o reakcijama pacijenta.
Tretmani održavanja mogu se provoditi jednom u 3 ili 4 jedna, najčešće jednom mjesečno.
Mnogi ljudi dolaze na takozvane tretmane punjenja, kojima opuštaju i održavaju
fleksibilnost,ali sprječavaju ozljede.

Najčešće preporuke pacijentu osim objašnjavanja kako se terapija provodi je također to da

terapiju ne smije miješati s drugim terapijama, kakve reakcije može očekivati nakon terapije,
važno je naglasiti što činiti nakon terapije. Sve to možemo sažeti u 3 riječi: voda, hodanje i
čekanje. Voda je potrebna za normalno funkcioniranje našeg organizma. Dnevni unos vode
varira o tjelesnoj masi i potrebi organizma ali preporučeni prosjek je 2.5-3 litra. Voda je
potrebna za hidraciju fascije što poboljšava njezinu provodljivost i senzibilnost. Nakon
terapije, kretanje je vrlo važno, pa se pacijentima savjetuje na dan terapije da ne sijede
kontinuirano duže od pola sata. To osigurava aktivnost tjelesnih sustava i zajedno s vodom
doprinosi sustavnim promjenama i sprječava prekomjernu reakciju na terapiju. Preporučeni
razmak između terapija je 5-10 dana. Nemoguće je predvidjeti kad će terapija u tijelu izazvati
promjenu, nekad je to odmah a nekad nakon određenog vremena, tako da je važno pustiti
razmak kako bi tijelu dopustili da odreagira na svoj način.

10
 3.1.2. Korisnici Bowen terapije

Bowen terapija je pogodna i korisna za sve, od novorođenčadi do starijih osoba. Nudi

olakšanje sportašima, trudnicama i osobama s posebnim potrebama. Obraća se tijelu na svim
razinama: fizičkoj, kemijskoj, mentalnoj, emocionalnoj i rezultira liječenjem akutnih,
kroničnih, neuroloških ili psihosomatskih poremećaja. Ima vrlo dubok opuštajući učinak na
cijelo tijelo i olakšava aktiviranje mehanizma samoizlječenja. Međutim, ne morate biti bolesni
ili povrijeđeni da biste imali koristi od Bowenovog liječenja, terapija nema u praksi nikakvih
dokazanih kontraindikacija (Slika 5).
Bowen tehnika komplementaran je način, u smislu da pojačava i dopunjuje alopatske
tretmane, a na njih ne utječu njihovi učinci. Mehanizmi pokrenuti Bowenovim tretmanom
unutar živčanog sustava vrlo su suptilni, a tijelo nastavlja raditi nekoliko dana nakon sjedenja.
Iz tog razloga, idealno je izbjegavati druge tjelesne terapije nekoliko dana prije i nakon
Bowenove terapije, kako se reakcija tijela na liječenje Bowenom ne bi prekinula.

Slika 5 - Primjena Bowen terapije

(Izvor: Rehabilitacijski centar „GoodLife - Health“, Posušje, kolovoz 2021.)

11
 3.2. Emmett
Druga metoda suvremenog načina liječenja je Emmett terapija. Riječ je o metodi
koja se može koristiti na komplementaran način s bilo kojom drugom fizikalnom ili
manualnom tehnikom te sustavom vježbanja, s ciljem olakšanja boli i nelagode te poboljšanja
mišićno-koštane i neurološke funkcije. Emmett tehnika je tehnika neurosenzoričkog
reprogramiranja. To je jednostavna i neinvazivna manualna tehnika. Ova tehnika je bazirana
pritiscima na određene točke u tijelu s neposrednim mišićnim odgovorom u smislu facilitacije
ili inhibicije. Riječ je o laganim pritiscima, koji su primjenjivi u svim područjima fizioterapije
i rehabilitacije, te preventive budući da je glavni cilj tehnike poboljšanje
pokretljivosti,smanjenje boli i uspostava balansa u organizmu. Učinak je neposredan, odmah
vidljiv i testovima mjerljiv. Indikacije za tretman uključuju sva stanja gdje postoji bol ili
ograničenje pokretljivosti, te poteškoće sa balansom (Slika 6).

Slika 6 - Primjena Emmett terapije

(Izvor: Rehabilitacijski centar „GoodLife - Health“, Posušje, kolovoz 2021.)

12
 Emmett metodu je razvio g. Ross Emmett (Australija). Ross je radio kao
komplementarni maser i Bowen praktičar od 1980. Ross je primijetio kako kombinirajući sve
naučene tehnike pacijentu pruža sveobuhvatniju skrb. Ross je prvi put svoju praksu otvorio u
rudarskom gradiću Mt.Isa Zbog toga što su svi njegovi klijenti bili rudari,stočari i ljudi s
udaljenih stočnih farmi putovali bi s velikih udaljenosti na tretmane. Zbog prevelike
udaljenosti mnogi od njih se nisu mogli vraćati na redovite tretmane. Stoga je Ross trebao
pružiti trenutne i trajne rezultate za svoje klijente. Zahvaljujući rezultatima, Ross je razvio
svoju takozvanu Emmett tehniku koja je brza i daje učinkovite rezultate, koja pokazuje odmah
rezultat. Vrlo je brza metoda koja pri aktivaciji pravog mišića daje učinkovite rezultate čim se
korekcija mišića (pritisak na mišić) provede ( slika 7).

Slika 7 - Ross Emmet

(Izvor:https://www.google.com/search?q=ross+emmett)

U Emmet tehnici koristimo jezične vještine s odabirom odgovarajućih riječi kojima

potičemo pozitivan stav čime pojačavamo nastalu promjenu. Učinak provedenog rada može
se neposredno testirati – mjerenjem snage, gibljivosti ili balansa. Mjesta na kojima se radi
pritisak su tzv. Emmett točke, mjesta preklapanja senzornih ili receptornih i mišićnih točaka.
Točke se lociraju mjerenjem udaljenosti širina prstiju od orijentacijskih točaka na tijelu. Na
primjer navođenje udaljenosti širine prstiju označava mjesto gdje se postavlja prst(EF) na
četiri prsta širine od koljenog zgloba znači da se EF postavlja na mjesto gdje se nalazi četvrti
prst.

13
 Tigrova usta je pozicija ruke koja se učestalo postavlja radi lociranja Emmet točaka i
pri izvođenju poteza tipa switch preko nađenih točaka. Imamo 4 prsta tigrova usta gdje su sva
4 prsta ispružena i palac je spušten ispod kažiprsta i u liniji s njim. Kada se radi potez switch
preko Emmet točaka koristeći 4 prsta tigrova usta, potez je usmjeren prema gore u smjeru
kažiprsta. Dva prsta tigrova usta je gdje su kažiprst i srednji prst ispruženi ,a prstenjak i mali
prst su savijeni. Palac se nalazi u liniji s kažiprstom. Kada se radi potez switch preko Emmet
točaka koristeći dva prsta tigrova usta potez je usmjeren dijagonalno u smjeru savijenog prsta
(Slika 8).

Slika 8 - Emmett metoda – tigrova usta

(Izvor: Rehabilitacijski centar „GoodLife - Health“, Posušje, kolovoz 2021.)

Emmett metodom aktiviraju se pohranjeni loši uzorci pokretanja i/ili ravnoteže, te se

njihovim otklanjanjem preko rada različitih struktura središnjeg živčanog sustava, stvaraju na
licu mjesta novi obrasci kretanja, bez boli i s boljom ravnotežom – ovisno o kliničkoj slici i
poteškoćama koje nam prezentira pacijent. Osim neposrednog učinka na korekciju mišića,
primjenom ove metode nastoji se djelovati na dugoročniji boljitak pacijenta preko otpuštanja
mišićne i fascijalne napetosti, te na poticanje lučenja prirodnih endorfina, poboljšanja
cirkulacije i limfne drenaže.

14
 Za vrijeme tretmana koristi se kombinacija pritisaka, pri čemu se primjenjuju ciljani
terapijski elementi koji čine željenu tjelesnu promjenu jedinstvenu za svakog pojedinca. Iako
se često primjenjuje u kombinaciji s drugim tehnikama, Emmett tehnika je učinkovita i
djelotvorna terapija ako se primjenjuje i sama za sebe. Trajanje tretmana može biti od 10
minuta do 30 minuta ako se Emmett tehnika koristi samostalno – dulje je trajanje ako se
provodi u kombinaciji s drugim terapijskim modalitetima.

3.3. KinesioTape

Treća metoda suvremenog liječenja je KinesioTaping, koja je postala sve popularnija

metoda kako kod rekreativaca tako u svijetu sporta. Upravo zbog popularnosti ove metode,
sve se više pokušavalo dokazati o mogućnostima KinesioTape-a za sprječavanje i uspješnu
rehabilitaciju ozljeda, pazeći na mjere opreza pri njegovoj primjeni, te razne mogućnosti
kombiniranja KinesioTaping-a s drugim metodama. KinesioTape metodu je utemeljio i razvio
japanski kiropraktičar dr. Kenzo Kase 70-ih godina. Dr. Kase je pomoću ove metode pokušao
pronaći način za rješavanje boli kod pacijenata, pritom odbijajući korištenje medikamenata
(Slika 9).

Slika 10 - Dr. Kenzo Kase

(Izvor: kinesiotaping.com)

Među raznovrsnim metodama stabilizatora gležnja, KinesioTape se koristi odmah

nakon ozljede i tijekom postupka rehabilitacije. Za uspješnost KinesioTape-a možemo reći da

15
ovisi o tri aspekta: sposobnosti osobe na kvalitetnu procjenu statusa pacijenta, sposobnosti
kvalitetne upotrebe KinesioTape-a i korištenju kvalitetnog materijala koja ima olakšavajući
učinak na kožne mehanoreceptore (slika 10).

Slika 10 - Primjena Kinesio Tape-a

(Izvor: Rehabilitacijski centar „Goodlife - Health“, Posušje, kolovoz 2021.)

K-Tape se može primijeniti na bilo koji mišić ili zglob, te na različite načine ovisno o
mjeri u kojoj je rastegnut i obliku. Imamo oblike kada su trake postavljene u područje iznad
mišića trbuha, gdje Y oblik (okružuje mišićni trbuh), oblik X (središnja točka koja okružuje
trbuh mišića), oblik za limfnu drenažu, te oblik za povećanje prostora.

Kod upale mišića prostor između kože i mišića je smanjen iz čega proizlazi smanjen
protok limfne tekućine. Limfni zastoj vrši kompresiju i nadražuje receptore boli u koži što
vodi k lokalnom stvaranju boli. Ako se koža u zahvaćenom području prije i tijekom stavljanja
trake rastegne, prilikom povratka u prvobitno stanje zajedno s nalijepljenom trakom napravit
će se valovi, kožni nabori. Taj efekt kože je najvažniji temelj metode KinesioTaping-a. Kroz
podizanje kože povećava se prostor između kože i supkutanog tkiva, što omogućava slobodan
protok limfe u limfni sustav, time se smanjuje nadražaj receptora što rezultira smanjenjem i
prestankom boli.

16
 3.3.1. Nanošenje i skidanje trake

KinesioTape pomaže smanjiti pritisak na tkivo te može smanjiti nelagodu ili bol.
Pravilno lijepljenje pruža podršku mišićima poboljšavajući sposobnost mišićne kontrakcije te
pomaže mišiću da se prekomjerno ne rasteže ili prekomjerno ne stišće. Krajevi traka se odrežu
tako da budu zaobljeni, time se izbjegava prijevremeno odljepljivanje završetaka rubova trake
što omogućava dulje nošenje postavljenih traka. Koža mora biti suha i nemasna. Lagano
dlakava koža ne predstavlja prepreku kod nanošenja i otklanjanja trake. Međutim, izraženu
dlakavost prije nanošenja trake potrebno je ukloniti (obrijati).Za aktiviranje, o toplini ovisnog,
prianjanja trake terapeut bi trebao više puta s ravnom rukom trljati preko nalijepljene trake.
Prilikom trljanja preko trake područje kože se i dalje ostavi u razvučenom položaju. Na
mjestima koja se brzo navlaže (znoje) npr. ruke i stopala, može se nalijepiti posebna kopča.
Trake se trebaju nanijeti 20 do 30 minuta prije bilo kakvih sportskih ili rekreativnih
aktivnosti. Trake će se relativno bezbolno ukloniti ako je traka vlažna, na primjer za vrijeme
tuširanja. Prilikom uklanjanja koža se nategne i traka se ukloni u smjeru rasta dlaka.

3.3.2. Tehnike postavljanja KinesioTape-a

K-Tape je osmišljen za postavljanje i djelovanje na mišiće, koja se primjenjuje

zbog povišenog ili sniženog tonusa, kao i kod ozljeda mišića. Postavljanje KinesioTape
lijepimo kada želimo djelovati na funkciju mišića. Postavljanje KinesioTaping-a na
ligamente primjenjuje se kod ozljeda, preopterećenja tetivnog aparata i ligamenata što
rezultira smanjenjem boli i poboljšanjem elastičnosti.
Korektivno postavljanje se primjenjuje kod lošeg položaja kostiju. Korekcija se
primjenjuje tako što se preko lijepljenja mišićne fascije, djeluje na opuštanje fascije i
smanjenje boli. Traka treba biti maksimalno nategnuta.
Postavljanje za protok limfe omogućava podizanje kože, čime se povećava prostor
između kože i supkutanog tkiva. Time se omogućava da limfa jednostavnije istječe u
limfni sustav, što rezultira bržim smanjenjem edema.

17
 ZAKLJUČAK

Uganuće gležnja spada u najčešće ozljede mišićno-koštanog sustava. Uganuća se

podjednako dešavaju sportašima kao i onima koji se ne bave sportom. Među svim ozljedama
gležnja čak 85% njih čini akutno uganuće gležnja, od čega je dodatnih 85% posljedica
inverzijske povrede zgloba. Kao i sve ozljede postoje različite terapije za tretiranje, tako je i s
ovom ozljedom. U ovom radu se spominju dvije terapije: klasična terapija i nove metode, tzv.
suvremeni način liječenja poput – Bowen terapije, Emmet terapije i KinesioTape-
a.Najrizičniji sportovi od kojih se događa uganuće gležnja su košarka, odbojka i nogomet, ali i
mnogi drugi sportovi koji uključuju trčanje i skakanje u osnovne pokrete i aktivnosti. Ozljeda
može nastati i prilikom neopreznog hoda po neravnim terenima ili ukoliko dođe do
pokliznuća na površinama prekrivenima ledom.

Bowenova terapija je holistička korektivna tehnika koja djeluje na meko vezivno

tkivo (fasciju) tijela. Ova terapija može se koristiti za liječenje mišićno-koštanog sustava ili
srodnih neuroloških problema, uključujući akutne sportske ozljede i kronična stanja. Nježna je
i opuštajuća i ne koristi prisilne manipulacije. Bowen tehnika je sigurna za uporabu kod
svakoga, od novorođenčadi do starijih ljudi i za svaki mišićno-koštani sustav ili s tim
povezane neuro-muskularne bolesti. Radi se o holističkom tretmanu koji liječi cijelu osobu i
ima za cilj liječenje uzroka problema, a ne simptome.

Emmett terapija se koristi za brzo smanjenje bola, povećanje opsega pokreta, balansa i
poravnanja tijela, poboljšanje kvalitete života i kretanja. Pretpostavka je da te točke imaju
memoriju i pridružene emocije, tijelo reagira na dodir, prenosi do mozga i tako direktno
utječe na mišićnu akciju. Tehnika je izrazito blaga, sigurna i jednostavna za opuštanje mišića
a može se provoditi izravno na koži klijenta ili preko odjeće. Svaki tretman primjenjuje
terapijske elemente koji čine željenu tjelesnu promjenu jedinstvenu za svakog pojedinca.

KinesioTape metodu je razvio 70-ih godina prošlog stoljeća Japanac Kenzo Kase na
temelju svog kliničkog iskustva prilikom čega je utvrdio da mnogi bolovi rezultiraju iz
funkcijskih smetnji mišića i tkiva u području zglobova i njihovog međusobnog narušenog

18
sklada Iako ponekad uganuće gležnja „prohodamo“ i ne potražimo pomoć stručnjaka, ozljede
mekih tkiva koje nastaju mogu ostaviti dugoročne posljedice. Prvenstveno se radi o
nestabilnosti gležnja. Ukoliko ste uganuli gležanj, potražite pomoć fizioterapeuta koji će znati
procijeniti stanje vašeg gležnja, napraviti dijagnostiku te preporučiti fizikalnu terapiju kako bi
se posljedice ozljede svele na minimum.

19
 LITERATURA

1. Seo H, Kim M, Choi J, Lim G, Jung S, Park S “i sur.”. Effects of Kinesiotaping on

joint positionsenseoftheankle. J PhysTher Sci. 2016;28(4):1158-60.
2. Kase, K. (2005). KinesioTaping — WorkBook (1-4). Tokyo:
KinesioTapingAssociation.
3. Ostojić Lj i sur. Anatomija čovjeka. Mostar: Sveučilište u Mostaru, Medicinski
fakultet;2013.
4. Thelen MD, Dauber JA, Stoneman PD. Theclinicalefficacyofkinesiotape for
shoulderpain: a randomized, double-blinded, clinicaltrial. J OrthopSportsPhysTher
2008;38(7):389-95
5. Kase, K., Wallis, J., Kase, T. (2013).
ClinicalTherapeuticApplicationsofttheKinesioTapingMethod. Tokyo:
KinesioTapingAssociation. 3rd ed.
6. Kase, K. (2005). KinesioTaping — CorrectionalTechniqueandClinicalApplications,
WorkBook (5). Tokyo: KinesioTapingAssociation.
7. Emmett priručnik (2020).
8. Bowen Higeja, Bowen terapija I. – priručnik za polaznike tečaja Bowen terapije
(2020).
9. https://www.krenizdravo.hr/zdravlje/bowen-i-emmet-terapija

20
 ŽIVOTOPIS

Ime i prezime: Tomislav Romić

Datum i mjesto rođenja: 30.08.1999, Posušje

Telefon: 063/206-364

E-mail: tromic99gmail.com

21