Medicinska kola Varadin Redovno obrazovanje fizioterapeutski tehniar kolska godina 2012./2013.

ZAVRNI RAD Ue struno podruje: Fizioterapija u ortopediji

FIZIOTERAPIJA KOD SKOLIOZA

Mentor: Ksenija Janjuevi, bacc.physioth

Uenica: Marta Taradi, 4.d

Varadin, 5. travanj, 2013.

SADRAJ:

1. UVOD2 2. ANATOMIJA3
2.1. Anatomska graa kraljenice 2.2. Muskulatura kraljenice.5

3. SKOLIOZE7 3.1. Podjela skolioza

3.1.1. Podjela na funkcionalne i strukturalne skolioze 3.1.2. Podjela prema uzroku nastanka....8 3.1.3. Podjela prema ivotnoj dobi....9

4. DIJAGNOSTIKA.10
4.1. Fizikalni pregled 4.2. Odreivanje stupnja iskrivljenosti kraljenice metodom po Cobb u..............11

5. LIJEENJE I REHABILITACIJA..12 5.1. Edukacija pacijenta 5.2. Korekcija ortozama 5.3. Fizioterapijski .14 postupci..

5.3.1. FIZIKALNA TERAPIJA 5.3.1.1. Dijadinamske struje 5.3.1.2. Interferentne struje

5.3.2. KLASINA MANUALNA MASAA...15

5.3.3. KINEZITERAPIJA.....16 5.3.3.1. Vjebe za skoliozu 5.3.3.1.1. Potrbuni poloaj 5.3.3.1.2. Poloaj na boku 5.3.3.1.3. etverononi poloaj 5.3.3.1.4. Sjedei poloaj s ispruenim nogama

5.3.3.1.5. Poloaj ispred vedskim ljestava 5.3.3.2. Vjebe za skoliozu u kombinaciji s ortozom 5.4. Operativno lijeenje....19

6. ZAKLJUAK..20 7. LITERATURA....21

1. UVOD

Skolioza (crux orthopaedica) je postranino iskrivljenje kraljenice uz rotaciju kraljenice oko uzdune osi i torziju kraljeaka. Jedna je od najeih deformacija kraljenice. Danas je sve vie predmet istraivanja interdiscipliniranih znanosti (ortopedije, fizijatrije, kineziologije, biomehanike, psihologije i dr.). U suvremeno doba tehnoloki je razvoj doveo do poboljanja ivotnih uvjeta, ali na tetu ovjekova zdravlja jer mu je omogueno uspjeno obavljanje raznih aktivnosti bez prevelikog ili ikakvog fizikog napora, gotovo sve je mogue rijeiti putem interneta, sjedei u fotelji, leei u krevetu.. Temu skoliza uzela sam kao zavrni
3

rad jer sam htjela vie istaiti i saznati to je uzrok te na koje sve naine moemo lijeiti skoliozu. U ovome radu detaljno sam opisala anatomiju kraljenice, koji simptomi nam ukazuju na postojanje skolioze i na koje se sve naine postavlja dijagnoza. Takoer, opisala sam koje se procedure koriste u fizikalnoj terapiji tijekom lijeenja, kineziterapijske vjebe, masau te profilaksu.

2. ANATOMIJA
2.1. Anatomska graa kraljenice

Kraljenica (columna vertebralis) os je ovjeeg kostura pa time i cijelog tijela. Kraljenicu ine kraljeci koji se na temelju smjetaja i oblikovnih odlika dijele na vratne, prsne, slabinske, krinu kost i trtinu kost. Kraljeci imaju trup, luk, trnasti nastavak, po dva gornja i donja zglobna nastavka i dva poprena nastavka. Na gornjoj i donjoj strani poetka luka kraljeka nalazi se urez. Na mjestima gdje se dodiruju, urezi susjednih kraljeaka
4

oblikuju kotane otvore kroz koje prolaze korjenovi modinskih ivaca. Trup i luk zajedno omeuju kraljenini otvor. Otvori svih kraljeaka zajedno omeuju kraljenini kanal u koji je uloena lena modina. Vratnih kraljeaka ima sedam, imaju otvor na poprenim nastavcima kroz koji prolazi vertebralna arterija i ine sponu izmeu zatiljne kosti i prsnog dijela kraljenice. Osobitom graom istie se prvi, drugi i sedmi vratni kraljeak. Prvi vratni kraljeak (atlas) ima dva luka, prednji i stranji, a nema tijela i trnastog nastavka. Drugi vratni kraljeak (axsis) na gornjoj strani trupa ima jaki kotani izdanak nalik na zub. Sedmi vratni kraljeak (vertebra prominens) ima dugi trnasti nastavak po emu je i dobio ime. Prsnih kraljeaka ima dvanaest i imaju zglobne udubine smjetene na lateralnoj strani trupa koje slue uzglobljenju s glavicom rebra. Slabinskih kraljeaka je pet. Njihovi trupovi su vei od ostalih jer nose najveu teinu. Trup petog slabinskog kraljeka je klinast i vii je sprijeda nego straga pa tu nastaje tupi kut na prijelazu izmeu slabinske kraljenice i krine kosti, a vrh tog kuta nazivamo promontorium. Krina kost je kost nastala sratenjem pet krinih kraljeaka. Preko nje se tjelesna masa prenosi na zdjelicu i noge. Vrh je usmjeren prema dolje i baza prema gore. Na njoj razlikujemo prednju udubljenu i glatku i stranju hrapavu stranu koja predstavlja sratene iljaste nastavke krinih kraljeaka. Na postraninoj strani gornjeg kraja krine kosti kotane su mase kojima se krina kost spaja s ilijanom kosti. Trtina kost je nastala sratenjem etiri do pet trtinih kraljeaka, a nastavlja se neposredno na donji kraj krine kosti. Spojevi kraljenice dijele se na vezivne, hrskavine i sinovijalne. Izmeu trupova kraljeaka se nalazi vezivno hrskavina ploa discus intervertebralis. Na njenoj povrini je vrsti vezivni prste anulus fibrosus, a u sredini hrskavini dio nucleus pulposus. Nucleus pulposus sadri mnogo vode a vaan je za ublaivanje mehanikih opetreenja. Intervertebralne ploe su u vratnom dijelu tanke, a debljina im se poveava prema slabinskom dijelu. Kraljenica nije ravna nego zavijena. Gledana sa strane, kraljenica odraslog ovjeka im etiri zavoja: vratnu lordozu, prsnu kifozu, lumbalnu lordozu i krinu kifozu. Iako pokreti izmeu pojedinih kraljeaka nisu osobito opseni, kraljenica je u cjelini prilino gibljiva. Razlikujemo antefleksiju, retrofleksiju, laterofleksiju i rotaciju. Mogua je i cirkumdukcija, ali je to udruena kretnja gornjeg dijela trupa prema donjem, a sastoji se od niza prethodno navedenih kretnji.

Slika 1. Kraljenica pogled sprijeda, bono i sa stranje strane

2.2. Muskulatura kraljenice

Miie lea dijelimo na povrinske koji su odgovorni za kretnje ruku i rebara te dubinske koji su odgovorni za kretnje kraljenice i trupa, njih jo dijelimo na spinohumeralnu i spinokostalnu skupinu. U spinohumeralnoj skupini miia povrinskog
6

stranjeg dijela vrata i lea nalaze se Musculus trapesius koji polazi sa protuberantiae occipitalis externe, ligamentuma nuchae i processusa spinosusa od C7 do Th12, a hvala se za lateralni dio claviculae, acromion i spinu scapulae, cijeli mii vue rame natrag, gornji dio radi elevaciju ramena, srednji u nulti poloaj i natrag, a donji dio radi depresiju i retrofleksiju ramena, ako je rame fiksirano gornji dio jednog miia radi laterofleksiju na vlastitu i rotaciju glave u suprotnu stranu, a obostranom kontrakcijom vri ekstenziju glave; Musculus latissimus dorsi , najiri leni mii koji polazi s vrhova trnastih nastavaka od C7 do Th12, L1 do L5, cristae sacralis mediane i stranjeg dijela cristae iliacae te se hvata za cristu tuberculi minoris, mii izvodi retrofleksiju, adukciju i unutarnju rotaciju nadlaktice. Trbunim miiima pripadaju musculus rectus abdominis koji polazi od 5. do 7. rebrene hrskavice i processusa xyphoideusa te se hvala izmeu preponske kvrice i simfize, presijecaju ga 3 do 4 tetive intersectiones tendineae, gradi prednji dio trbunog zida i vri pokrete fleksije trupa prema zdjelici i obratno; Musculus obliquus internus abdominis polazi s lateralne strane ligamentuma inguinale, lineae intermediane bonog grebena i fascije lenih miia, hvata se za preponsku kost od kvrice do simfize, zatim za ovojnicu m. rectusa abdominisa i donja 3 rebra, vri rotaciju i laterofleksiju trupa u istu stranu kod jednostrane kontrakcije, a kod obostrane fleksiju trupa prema zdjelici i obrnuto; Musculus obliquus externus abdominis smjeten je iznad m. obliquusa internusa abdominisa, polazi od 5. do 12. rebra, prelazi u aponeurozu ija se prednja vlakna hvataju za m. rectus abdominis, srednja vlakna izmeu preponske kvrice i spinae iliacae anterior superior gdje formiraju ligamentum inguinale i stranja vlakna se veu za prednji dio vanjske usne cristae iliacae, obostranom kontrakcijom mii radi fleksiju trupa prema zdjelici i obrnuto uz sputanje rebara kod izdisaja, a kod jednostrane kontrakcije vri laterofleksiju u istu i rotaciju trupa u suprotnu stranu; Musculus transversus abdominis je smjeten najdublje u trbunoj stjenci, polazi od 5. do 12. rebrene hrskavice, lene fascije, unutarnje usne bonog grebena i lateralnog dijela preponske sveze, vlakna dalje prelaze u aponeurozu, mii pritiskom na njih potpomae pranjenje trbunih organa te povlaenjem rebara pomae izdisaj. Musculus quadratus lumborum polazi s donje povrine 12. rebra, processusa transversusa gornja 4 lumbalna kraljeka i hvata se za stranju stranu cristae iliacae, kod fiksiranog thoraxa radi elevaciju zdjelice, a kod fiksirane zdjelice obostranom kontrakcijom radi ekstenziju trupa i jednostranom kontrakcijom laterofleksiju trupa u istu stranu.
7

Musculus iliopsoas sastoji se od musculusa psoasa maiora i musculusa iliacusa, m. psoas major polazi s anterolateralnih strana trupa, intervertebralnih diskova zadnjeg torakalnog i svih lumbalnih kraljeaka te processusa transversusa svih lumbalnih kraljeaka i hvata se za trochanter minor na femuru, m. iliacus polazi s gornje 2/3 fossae iliacae, unutarnje strane cristae iliacae i baze sacruma te se hvata za trochanter minor na femuru, cijeli mii radi fleksiju natkoljenice.

3.
Slika 2. Miii trbuha KOLIOZE Slika 3. Miii lea

Od brojnih osteomuskulaturnih poremeaja i oboljenja, nesumnjivo se najvee znaenje pridaje skoliozi. Skolioza ( Slika 2. ), kao crux orthopaedica poznata je od davnina (Hipokrat), a pojam skolioze uveo je Galen. Premda je skolioza teko i kompleksno oboljenje, a njeno lijeenje dugotrajno, mukotrpno i esto rizino, mogunosti suvremenog neoperativnog lijeenja blaih oblika skoliotine devijcije sve su uinkovitije. Glavni simptomi skolioze su postranino iskrivljenje kraljenice s rotacojim kraljeaka oko uzdune osi i torzijom kraljenice. Kod svakog oblika skolioze postoji opasnost od napredovanja (progresije) k pogoranju. Naime, skolioza posjeduje svojstvo da se za vrijeme perioda rasta pojaa njezino iskrivljenje.

Slika 4. Prikaz normalne kraljenice i skolioze

3.1. Podjela skolioza 3.1.1. Podjela na funkcionalne i strukturalne skolioze Glavna podjela skolioze dijeli na funkcionalne i strukturalne.

Funkcionalne ili reverzibilne skolioze su u veini sluajeva rjeive, tim vie ako je uzrok poznat. Ovdje ne dolazi do promjena na anatomskim strukturama koje zahvaaju skoliozu. Ovakav oblik najee nastaje zbog loeg dranja prilikom sjedenja i stajanja, neprimjerenih posturalnih navika kao to su teke kolske torbe, neadekvatna raspodjela teine, neudoban madrac i dr. Pogodovanje nastanku skolioza mogu biti loi posturalni odnosi tijela, asimetrija tonusa miinih skupina, asimetrija donjih ekstremiteta, sputena stopala, bol razne etiologije, neke bolesti i dr. Pronalaskom uzroka terapija se usmjeravana isti i skolioza se uspjeno lijei. Strukturalne ili fiksne skolioze uzrokuju anatomske promjene kraljenice jer nisu reverzibilne. Zahvaaju kotani i ligamentarni dio, miie i zglobove izmeu trupova kraljeaka, kao i onih izmeu kraljeaka i rebara. Zbog veeg pritiska i zaostajanja u razvoju, tijela kraljeaka konkavne strane skolioze se stanjuju, tako da kraljeak s vremenom poprima oblik romboida. Usto se u torziji i rotiraju po vertikalnoj osi u jednu stranu. Ukoliko postoji tzv. kompenzatorna skolioza, obino je krivina sa torzijom kraljeaka primarna. Druga, sekundarna krivina se moe nai ispod i iznad primarne,a kompenzatorno se savija u suprotnu stranu (oblik slova S) kako bi se organizam posturalno prilagodio, odnosno uhvatio balans. Tzv.rebrena grba ( slika 3.) se stvara na strani konveksiteta na stranjoj strani, a prema naprijed na strani konkaviteta fiksnih

skolioza. Kod strukturalnih skolioza, stupanj iskrivljenja kraljenice odreujemo metodom po Cobbu.

Slika 5. Prikazuje rebrenu grbu

3.1.2. Podjela prema uzroku nastanka Po uzroku nastanka dijele se na idiopatske, kongenitalne (uroene) i steene. Najvie su zastupljene idiopatske skolioze (80%) kojima se ne zna uzrok nastanka. Njihova je karakteristika da se javljaju kod zdrave djece, a njena progresija je sukladna rastom i razvojem. Kod ove vrste je vano to ranije uoiti skoliozu i odmah krenuti sa konzervativnim fizioterapijskim tretmanom koji se mora primjenjivati do kraja tjelesnog razvoja. Steene nastaju kao posljedica neuromuskularnih bolesti, prijeloma, operativnih zahvata, infekcija, oboljenja plua i rebara i dr.

3.1.3. Podjela prema ivotnoj dobi Prema ivotnoj dobi ih dijelimo na infantilne (nastaju do 4.godine), juvenilne (od 4. do 10. godine), adolescentne (iza 10. godine) i adultne (poslije zavretka kotanog razvoja).Najtee skolioze su infantilne. esto brzo napreduju i nerijetko lijeenje zahtijeva
10

kirurki zahvat. Od svih su najzastupljenije juvenilne skolioze. Terapija konzervativnim tretmanom kod njih daje odline rezultate. Kod djevojica u dobi prije puberteta (8-12 g.) se najee javljaju.

4. DIJAGNOSTIKA
4.1. Fizikalni pregled

U dijagnostici skolioza vrijede opa pravila na kliniki pregled, tj. potrebno je ispitati obiteljsku i osobnu anamnezu, zatim ocijeniti sadanje stanje, a potom slijede neke specifine metode fizikalne pretrage (gibometrija, mjerenje duine donjih ekstremiteta, ispitivanje balansa kraljenice). Prvi znakovi koje roditelji zamijete vidljivi su ponajprije u stojeem stavu. U oi upada nejednaka visina ramena te bokova ( kriste ilijake). Osim toga, u stojeem stavu, gledajui straga, vidljiva je zakrivljena linija spinoznih nastavaka
11

kraljenice te asimetrija tzv. bonih trokuta, gibusi, asimetrija glutealne brazde; sprijeda je vidljiva i asimetrija dojki i sl. Gledajui s boka treba traiti eventualne promjene fiziolokih zakrivljenosti kao to je poveanje ili umanjenje grudne kifoze ( kifoskolioza). Najvaniji kliniki test je test pretklona ( slika 4.). Iz stojeeg stava ispitanik se nagne prema naprijed sa slobodno viseim rukama. Ako deformacija kraljenice postoji i dalje radi se o pravoj skoliozi. U tom poloaju zamjetljiva je grba ( gibus ) koja se nalazi na strani konveksiteta skoliotskih zavoja. Ako tijekom testa pretklona asimetrija trupa vidljiva u stojeem stavu nestane, tada se radi o skoliotinom dranju a ne o skoliozi. Osnovna dijagnostika metoda je standardna radiografija kraljenice u cijelosti i to u anteroposteriornom i lateralnom smjeru.

Slika 6. Test pretklona Na snimkama u anteroposteriornoj projekciji je osim iskrivljenosti kraljenice potrebno promatrati i kriste ilijake. Progresija njihova okotavanja predstavlja brzu orijentaciju o kotanoj zrelosti bolesnika. Njihovo okotavanje poinje od spine ilijake anterior superior te putuje prema spini ilijaki superior posterior. Kotani rast je zavren sa spajanjem epifiza s ilijanom kosti. Na lateralnim rendgenogramima mogue je uoiti ve spomenuto poveanje fiziolokih krivina.

4.2. Odreivanje stupnja iskrivljenosti kraljenice metodom po Cobb u Na snimkama u anteroposteriornoj projekciji izvodi se mjerenje prema Cobbu. Izabere se gornji kraljeak ija je gornja povrina nagnuta prema konkavitetu krivine te donji kraljeak ija je donja plotina takoer nagnuta prema konkavtetu krivine. Kut izmeu okomica povuenih na gornju i donju plotinu navedenih kraljeaka ini kut skoliotinog zavoja.
12

Metodom po Cobbu ( slika 5. ) odreujemo stupanj iskrivljenja kraljenice, tako da razlikujemo: 1. Lake skolioze ( 1. stupanj ) do 30 2. Srednje skolioze ( 2. stupanj ) od 30 do 50 3. Teke skolioze ( 3. stupanj ) preko 50

Slika 7. Metoda po Cobbu

5. LIJEENJE I REHABILITACIJA

Ispitivanja ukazuju da unutar 30 zakrivljenosti kraljenice ( metoda po Cobbu ) ne djeluju biomehaniki zakoni, barem ne u tolikoj mjeri da bi znaajno utjecali na pogoranje osnovnog stanja. Vie autora zastupa ujednaeno miljenje, da pored odgovarajue terapije u djece sa skoliozom dolazi u obzir i tjelesno vjebanje i to: do 10 se radi cjelokupni program nastave Tjelesne i zdravstvene kulture bez ogranienja, ali uz nadzor(redovite lijenike kontrole) i eventualno korektivne vjebe u koli. Skolioze od 10-20 ukljuuju tjelesno vjebanje bez ogranienja i kineziterapijske vjebe u zdravstvenoj ustanovi, a skolioze od 30-35 zahtijevaju potpuno oslobaanje od nastave
13

Tjelesne i zdravstvene kulture , vjebanje po posebnom programu u koli i zdravstvenim ustanovama. U obzir dolaze i izborne aktivnosti (plivanje, odbojka i kineziterapija u zdravstvenoj ustanovi). Najtee skolioze jesu one preko 50 u koje je ukljueno trajno oslobaanje od nastave Tjelesno zdravstvene kulture, vjebe po posebnom programu se ne predviaju; eventualno respiratorna kineziterapija i lake vjebe oblikovanja(kozmetiki uinak); u obzir dolazi kineziterapijski trening u zdravstvenoj ustanovi i plivanje. 5.1. Edukacija pacijenta Pravilno dranje tijela je uspravan poloaj u kojemu su glava, trup i noge poloeni uravnoteeno jedno iznad drugoga u oputenoj, ali ravnoj liniji. Ljudi nisu dizajnirani da mogu toliko sjediti, koliko veina nas zapravo svakodnevno sjedi. Trebali bi hodati, stajati, kretati se i openito tijelom izvoditi vie pokreta nego to trenutno imamo naviku. Pacijenta koji ima skoliozu savjetovala bi da pri hodanju i sjedenju gleda ravno ispred sebe, da mu je brada u odnosu prsa pod kutem od 90. Bitno je da se ne dri pogrbljeno i da ne gleda u pod. Ako pacijent provodi svoje radno vrijeme dugo ispred raunala, savjetovala bi mu da umjesto stolca sjedi na pilates lotpi i na taj nain pokuava odravati ravnoteu jer time ujedno i jaa miie. 5.2. Korekcija ortozama Osnovni princip terapije steznicima je zaustaviti razvoj skolioze i time ostvariti, u granicama moguega, estetsko poboljanje zaustavljanjem progresije deformiteta unutar prihvatljivih granica. U odreenom broju sluajeva ostvareno poboljanje je znaajno. Terapija steznicima mora poeti to prije dok je skoliotske zavoje jo mogue manipulirati (nakon postavljene dijagnoze skolioze), bolesnici moraju biti redovito praeni radi stalne korekcije steznika. Ovisno o veliini zavoja te napretku skolioze, steznike treba stalno nositi (i po danu i po noi) ili odreeni dio dana i noi, sve do zavretka kotanog rasta. Steznik koji se danas najvie koristi u terapiji torakalnih i torakolumbalnih skolioza je steznik Milwaukee. Milwaukee steznik ( Slika 6. ) se sastoji od hvata na zdjelici i hvata na bradi i okcipitalnoj kosti. Ti hvatovi su povezani metalnim inama (dvije straga, jedna sprijeda). Steznik je upotpunjen tzv. pelotama, koje slue za korekciju rotacija torakalnog i lumbalnog dijela. U sluaju potrebe mogu se dodati i podpazuni remeni radi regulacije ekvilibrija izmeu razliitih pritisaka. Torakalna pelota ostavlja slobodnu lopaticu, a djeluje na kraljenicu kosim smjerom preko rebara. Lumbalna pelota smjetena je
14

paravertebralno. Prednja pelota (na rebrima) smjetena je na rebreni gibus sprijeda. U sluaju teih deformiteta (kutovi vei od 40) postavljanju steznika prethodi korekcija skolioze gipsanim steznicima, a nakon korekcije skolioze tehnikom prema Risseru ili Cotrelu. Gipsani steznik nosi se 30 do 40 dana nakon ega se prelazi na Milwaukee steznik. Steznik se nosi cjelodnevno ( tj. bez skidanja tokom dana). Brada nikad ne smije biti oslonjena o gornji dio steznika. Klinike kontrole provode se svaka 2-3 mjeseca radi odravanja napetosti pelota. Radiografska kontrola provodi se 2 puta na godinu.

Slika 8. Milwaukee steznik U upotrebi su takoer i Bostonski steznik i Lyonski steznik.

Bostonski steznik koristi se za torakalne skolioze ili dvostruke skolioze s vrhom skolioze koji ne prelazi kraljeak Th8. Izraen je od plastike i u korekciji deformiteta koristi sistem pritisaka jastuiima u parovima sa suprotnim smjerovima. Lyonski steznik koristi se za torakalne, torako-lumbalne i lumbalne skolioze. Sam steznik, te korektivni jastuii izraeni su od materijala plexidur.
15

5.3. FIZIOTERAPIJSKI POSTUPCI Pacijentica .A. roena 23.6.1998., pohaa 5.razred i ima torakolumbalnu skoliozu. Bolest joj je dijagnosticirama 2010.godine. 5.3.1. FIZIKALNA TERAPIJA Od fizikalne terapije koriste se DDS struje (dijadinamske struje) IFS struje

( interferentne struje) i primjena klasine manualne masae lea. Pacijentica je imala indicirane dijadinamske struje zbog postizanja analgezije. Takoer se primjenjuje hidromasaa i peloidoterapija. 5.3.1.1. Dijadinamske struje ( 3. i 4. modulacija ) Dijadinamske struje su niskofrekventne, poluvalne ili punovalne ispravljene struje sinusoidna oblika, frekvencije 50-100 Hz. Kombinacijom frekvencije i jakosti te dodavanjem konstantne istosmjerne (galvanske) moe se dobiti nekoliko modulacija. Modulacija 3 predstavlja kombinaciju modulacije 1 i modulacije 2. Modulacija 4 predstavlja kombinaciju modulacije 1, s dodavanjem galvanskih impulsa malih jakosti i modulacije 2. Dijadinamske struje primjenjuju se svakodnevno ili kod jaih bolova 2 puta dnevno. Obino tretmani traju 10-20 dana. 5.3.1.2. Interferentne struje Interferentne su srednjefrekventne struje s ulaznom frekvencijom od oko 4000 Hz. Interferentna struja proistjee iz dviju sinusoidnih izmjeninih struja koje se meusobno preklapaju u raznim kombinacijama. Rezultat njihove interferencije je struja niske frekvencije (od 1 do 100 Hz) koja odgovara razlici frekvencija tih dviju struja . Interferencija se zbiva u dubini tkiva pa se stoga nazivaju endogenim strujama. Pokazuju mali podraaj koe i zbog toga se interferentne struje sasvim dobro podnose. Normalno se interferentne struje primjenjuju preko dvaju parova elektroda. Najvei uinak ne nastaje blizu elektroda, nego u zamiljenom kriitu etiriju elektroda tj. u dubini. Maksimalno djelovanje ne nastaje u blizini elektroda nego blie mjestu krianja frekvencija, dakle u dubini tkiva. Jedan postupak traje od 10 do 30 minuta. Trajanje do te granice moe se produljiti ako se aplikacija
16

provodi svaki drugi ili trei dan. Mogu se primjenjivati lokalno na mjesto zahvaenoga tkiva i organa. Terapijski uinci su smanjenje boli, smanjenje otekline i upale, poveanje miine kontrakcije, poveanje lokalne i ope cirkulacije, poticanje zacjeljivanje kotanog i mekog tkiva te smanjenje stresne inkontinencije i urinarne frekvencije. Kod primjene struje ritmine frekvencije bolesnik osjea vibracijsku masau u dubini, a kod primjene stalne frekvencije osjea trnce, mravinjanje i peckanje. Indikacije bi se ukratko mogle saeti na poremeaje periferne cirkulacije, ozljede kostiju i zglobova, portske povrede, ozljede miia i tetiva, degenerativne bolesti zglobova, bolna stanja kraljenice, upalne reumatske bolesti, poticanje zacjeljivanja tkiva i stresna inkontinencija.

5.3.2. KLASINA MANUALNA MASAA LEA Nakon primjene struja uslijedila je primjena klasine manualne masae cijelih lea. Klasina manualna masaa je vrsta fizikalne terapije. Masaom se otklanja bol, spazam, gr miia i miogeloze (nakupine mlijene kiseline u obliku bolnih otvrdnua). Pacijenticu sam zamolila da oslobodi masirani dio tijela i smjestila sam ga u leei poloaj. Zahvati su : effleurage-glaenje, petrissage-gnjeenje, friktion-trljanje, tapotement-udaranje, lupkanje vibration-vibracije te zavrno glaenje. Zapoela sam glaenjem podruja lopatica i ramena, zatim cijelih lea i bokova. Nakon toga sam obradila kraljenicu pritiscima drugim i treim prstom paralelno PVM od kranijalnog k kaudalnom. Nakon obrade kraljenice, uslijedila je obrada vrata i ramena, gnjeenje PVM, trapeziusa, romboideusa i deltoideusa te trljanje palevima PVM. Zatim sam obradila ostali dio lea. Radila sam gnjeenje u obliku slova s, trljanje dlanovima i prstima PVM, latisimusa dorsi te preko bokova. Nakon gnjeenja radila sam jo i lupkanje i sjeckanje, upkanje trapeziusa, vibracije i protresanje. Zavrila sam zavrnim glaenjem.

5.3.3. KINEZITERAPIJA U terapiji skolioza vjebanje je jedno od temeljnih sredstava u kineziterapiji. Bez obzira na koji se nain kineziterapija primjenjuje ona mora biti programirana i planirana za svaku osobu uzimajui u obzir ivotnu dob i stupanj zakrivljenosti. Vjebe za skoliozu
17

izvode se u potrbunom poloaju, poloaj na boku, sjedeem poloaju, kleeem poloaju, etverononom poloaju i poloaju ispred vedskih ljestava. Skolioze od 10-15 zakrivljenosti obuhvaaju simetrine vjebe a skolioze zakrivljenosti vee od 15-25 obuhvaaju asimetrine vjebe. Skolioze koje se pogoravaju zahtijevaju vjebe u kombinaciji s ortozom. Pacijentica je imala indicirane simetrine vjebe za skoliozu. Takoer se jo mogu izvoditi vjebe disanja u kombinaciji s ostalim vjebama.

5.3.3.1. Vjebe za skoliozu 5.3.3.1.1. Potrbuni poloaj 1. Osloniti se rukama na kukove, lice je elom oslonjeno na podlogu. Snanim istezanjem kraljenice povlaiti rameni pojas prema dolje. Ovo istezanje treba prethoditi svakoj vjebi. 2. Lijeva ruka je ispruena iznad glave, desna je pored tijela. Dizati glavu i rameni pojas zajedno sa rukama uz to jae istezanje kraljenice. 3. Raditi isto kao u prethodnoj vjebi, ali uz otklon u jednu stranu trupa. Lijeva ruka je ispruena iznad glave, desna je savijena u laktu pored tijela. Uz istezanje kraljenice podizati glavu i lijevu ruku, a desnom podlakticom i dlanom vriti pritisak na podlogu. 4. Obje ruke su ispruene uz tijelo, a dlanovi okrenuti prema podlozi. Fizioterapeut iznad pacijenta daje odgovarajui otpor na podlakticama dok pacijent pokuava podii ruke prema gore.

5.3.3.1.2. Poloaj na boku Vjebe na boku prvo izvodi jedna grupa uenika, dok im druga fiksira noge, na kraju se zamjene. Vjebe na boku za skoliozu veoma naporne te se daju tek kad je pacijent u stanju da ih podnese bez potekoa. Noge kod ovog poloaja moraju biti fiksirane ili rukom fizioterapeuta ili uz pomo sprave.
18

1. Desna je ruka uz tijelo, lijeva je savijena ispod glave, pacijent podigne glavu od podloge. 2. Desna ruka oslonjena je dlanom na podlogu ispred trbuha, lijeva ruka je oslonjena akom ispod desnog pazuha. Ne odupirui se rukom podii glavu i ramena. 3. Lijeva ruka je iznad glave ispruena na podlozi, savijajui lijevu ruku u laktu osloniti glavu na nju. Desna ruka je ispruena na tijelu,noge su fiksirane uz pomo fizioterapeuta. Podii glavu i lakat od podloge. 4. Lijeva ruka je ispruena iznad glave, desna je oslonjena na tijelu. Podii gornji dio trupa od podloge i ispruenu ruku, dok desnu ruku povlaiti nazad i prema dolje. 5.3.3.1.3. etverononi poloaj 1. Desna ruka je oslonjena podlakticom o podlogu sa laktom udaljenim od tijela, lijeva ruka ispruena je naprijed. Podizati gornji dio trupa sa ispruenom lijevom rukom, uz istezanje kraljenice, desna ruka ostaje na podlozi. 2. Isti poetni poloaj, zamijenimo poloaj ruku. 3. Ruke ispreplesti i dlanove staviti na zatiljak, odizati gornji dio trupa. 4. Isti poloaj, samo napraviti otklon u desnu stranu. 5.3.3.1.4. Sjedei poloaj sa ispruenim nogama

1. Ruke oslonimo na kukove i iz tog poloaja isteemo kraljenicu prema gore. 2. Isti poetni poloaj, dlanove oslonimo na zatiljak, laktove pomiemo prema natrag uz istovremeno istezanje kraljenice. 3. Isti poetni poloaj, dlanove isprepletemo na tjemenu, podiemo ispruene ruke prema gore, okreui dlanove prema van uz istovremeno istezanje kraljenice.

5.3.3.1.5. Poloaj ispred vedskim ljestava

19

1. Licem se okrenemo prema ljestvama lijevom rukom uhvatimo preku u visini ramenog pojasa, a desnom rukom preku nie. Stopala su odmaknuta od vedskih ljestava. Povlaimo kukove prema nazad, a ramena tiskamo dolje. 2. Isti poetni poloaj kao u vjebi 1. izvodimo unjeve sa osloncem na cijela stopala. 3. Okrenite se bokom prema ljestvama, stopala su malo razmaknuta. Desna ruka je pored tijela oslonjena na preku u visini ake, a lijeva je u visini glave oslonjena na preku. Odvajati gornji dio tijela od ljestvi. 5.3.3.2. Vjebe za skoliozu u kombinaciji s ortozom 1. Osloniti se leima na vedske ljestve, spojiti noge i ispruiti ruke iznad glave. Iz tog poloaja se lagano spustiti u uanj i pritome ruke ispruati prema naprijed. 2. Leima se okrenuti na vedske ljestve, uhvatiti im vilju preku i iz tog poloaja odizati noge prema gore. 3. Legnuti na lea, noge savinuti u koljenu, ruke ispruiti pored tijela. Iz tog poloaja odizati zdjelicu i lea prema gore a ruke pritiskivati o podlogu.

20

5.4. OPERATIVNO LIJEENJE

Iskrivljenja od 40 stupnjeva ili vea obino zahtjevaju operaciju jer se kod njih javlja velika opasnost od daljnjeg pogoranja skolioze i kad rast djeteta prestane. Kirurka korekcija ukljuuje ispravljanje iskrivljenja (nikako u potpunosti je bi to dovelo do oteenja ivaca i krvnih ila) i fuzija (spajanje) kraljeaka zajedno.Kosti kraljeaka se spajaju titanijskim ipkama, kukicama i vijcima sve dok kosti ne srastu zajedno. Ponekad se operacija radi pomou reza na leima a ponekad rezom na trbuhu ili ispod rebara. Steznik za kraljenicu je obino potreban neko vrijeme nakon operacije da bi se kraljenica stabilizirala.Ogranienja nametnuta terapijom su emocionalno vrlo zahtjevna i teka i mogu naruiti sliku o sebi, naroito kod adolescenata. Emocionalna potpora je izrazito vana da bi se pacijent priviknuo na ogranienja koja su nastala lijeenjem.

21

6. ZAKLJUAK

Pravovremena dijagnoza i to raniji poetak procesa lijeenja i rehabilitacije osiguravaju potpun oporavak od iskrivljenja ili sprjeavanje daljnjeg nastanka veih iskrivljenja. Najvanije da se skolioza to prije otkrije i dijagnosticira kako bi to prije zapoeli s lijeenjem. Kineziterapijskim vjebama, redovitim vjebanjem, ukljuivanjem u neke sportske aktivnosti kao to su plivanje, veslanje, koarka, maevanje, tenis naveliko pospjeuju smanjenje stupnja skolioze. Uz to bitno je pravilno dranje koje je danas jako veliki problem zbog nepravilnog sjedenja, hodanja te dranja posture (kraljenice).

22

7. LITERATURA

1. Andreis, Igor. Jalovec, Dubravko. Anatomija i fiziologija, udbenik za uenike 1. razreda srednje medicinske kole. Zagreb: kolska knjiga, 2008. 2. Kosinac, Zdenko. Kineziterapija sustava za kretanje. Zagreb: Gopal Zagreb, 2008.

3. Netter, H. Frank. Atlas of human anatomy, 5th ed. USA: Saunders elsevier, 2011. 4. http://blog.vecernji.hr/fiziofanatik/2011/09/26/skolioza-iskrivljenje-kraljesnice/ (4.4.2013 ) 5. http://www.poliklinika-mester.hr/skolioza/ ( 4.4.2013.)

23