Odjel za fizioterapiju

Seminarski rad

„ BIOMEHANIČKE KARAKTERISTIKE KRALJEŽNICE“

Student: Predavač:
Leon Plantak Jasminka Potočnjak, mag.physioth.

Varaždin, travanj
2022. godine
SAŽETAK

Kralješnica čini aksijalni dio kostura, a ujedno je i temeljni dio kostura te kao takva
povezuje kosti gornjih i donjih udova, glave i kosti trupa. Grade ju 33 do 34 kralješaka
od kojih razlikujemo 24 slobodna kralješka, a to su: 7 vratnih, 12 prsnih, 5 slabinskih i
9 kralješaka spojenih nepomičnim spojevima. Od tih 9 nepomičnih, 5 kralješaka čini
sakrum, a 3 do 4 kralješaka čine trtični dio kralješnice. Između trupova (corpusa)
slobodnih kralješaka nalaze se međukralješčane ploče (intervertebralni discusi) koji
su građeni od 2 osnovna dijela jezgre i prstena. To su elastični jastuci koji djeluju
poput amortizera, olakšavaju kretnje te omogućuju bolju distribuciju opterećenja
između susjednih kralješaka i na taj način raspolažu kinetičkom energijom tokom
svakodnevnih životnih aktivnosti. Također, omogućuju pokretljivost koja je najvećim
dijelom izražena u vratnom (cervikalnom) dijelu kralježnice. U središnjoj ravnini
kralježnica poprima oblik dvostrukog slova S u kojoj se odlikuju dvije fiziološke krivine
(kifoza i lordoza). Razlikujemo vratnu lordozu, prsnu kifozu, slabinsku lordozu i križnu
kifozu. Ta zavijenost kralježnice uvjetuje uspravnim stavom ljudskog tijela, a u tome
joj još pomažu mišićna napetost te trbušni i prsni pritisak. Moguće su 4 kretnje
kralješnice: fleksija, ekstenzija, rotacija i laterofleksija. Kad govorimo o pokretima
kralješnice uglavnom govorimo o kretnjama vratnog i slabinskog dijela, pošto su
kretnje kralješnice u prsnom dijelu minimalne. Fleksija i ekstenzija odvijaju se kroz
središnju ravninu u cervikalnom dijelu i u dijelu trupa. U transverzalnoj ravnini vrše se
kretnje oko okomite osi, tj. kretnje rotacije, a u frontalnoj ravnini vrši se kretnja
lateroflerksije. Sve se kretnje izvode u obje stanje (lijevu i desnu stranu). Neke od
zadaća kralježnice su zaštita kralježnične moždine od bilo kakvog oštećenja,
omogućuje uspravan stav te težini gornjeg dijela tijela služi kao potpora i djeluje
poput amortizera pri primanju brojnih udaraca.

Ključne riječi: Kralježnica, ravnine gibanja, pokreti kralježnice, zadaća kralježnice

SADRŽAJ

Sadržaj
1. UVOD............................................................................................................................................1
2. ANATOMIJA KRALJEŽNICE....................................................................................................2
2.1.1. Kralješci (vertebrae).............................................................................................................3
2.1.2 Međukralješčane ploče (discusi intervertebralis)...........................................................5
2.1.3 Sveze (ligamenti) kralješnice............................................................................................6
3. BIOMEHANIČKA OBILJEŽJA KRALJEŠNICE.....................................................................6
4. ZAKLJUČAK...............................................................................................................................8
5. LITERATURA..............................................................................................................................9
6. POPIS SLIKA.............................................................................................................................10
 1. UVOD

Kralježnicu (columna vertebralis) možemo opisati kroz mnogobrojne anatomske,

fiziološke i biomehaničke karakteristike. Kad pričamo o anatomskim karakteristikama
osvrćemo se na njenu posturu i cjelokupnu građu. Pošto je kralješnica građena od 33
do 34 kralješaka opisujemo nju samu, kralješke i posebitosti kralješaka koji se ističu
po svojoj različitosti. Kralješke dijelimo na pet dijelova, a to su: cervikalni (C1 – C7),
torakalni (Th1 – Th12), lumbalni (L1 – L5), Sakralni (S1- S5) i kokcigealni, odnosno
srasla 3 do 4 kralješaka. Svaka od tih podjela ima vlastite karakteristike po kojima se
ističe od ostalih skupina. U fiziološkim karakteristikama spominjemo ravnine u kojima
se odvijaju određeni pokreti kralješnice, a to su fleksija, ekstenzija, rotacija i
laterofleksija. U svakoj od ravnina se odvija neki od pokreta. Također spominjemo
fiziološke krivine kralješnice (kifozu i lordozu) koje se u odrasle osobe oblikuju u
sagitalnoj ravnini kroz dva konveksna zavoja prema naprijed i dva konveksna zavoja
prema natrag. U biomehanici kralješnice spominjemo njezine osnovne mehaničke
karakteristike, a neke od njih su: povlačenjem okomice kroz kralježnicu u cervikalnom
i lumbalnom dijelu okomica bi prolazila kroz tijela kralježaka, a u torakalnom i
sakralnom dijelu okomica bi prolazila ispred tijela kralježaka. Od proximalnog dijela
kralješnice do distalnog dijela kralježnica je sve šira i deblja, a trupovi kralješaka su
sve masivniji i krupniji.
 2. ANATOMIJA KRALJEŽNICE

Anatomija je znanost koja istražuje, objašnjava i opisuje strukturu i građu živog bića
[4]. Anatomiju ljudskog bića tumačimo kao znanost o ustroju i značenju ljudskog
tijela, zajedno sa njegovim dijelovima uz proučavanje oblika i ustrojstva brojnih
organa.

Kralješnicu je koštani sklop koji čini osnovicu tijela, a tvore ju 33 do 34 kralješaka i

međukralješčane ploče. Kralješnica se proteže od lubanje do zdjelice te joj duljina u
muškaraca iznosi oko 72 do 75 centimetara, a u žena 60 do 65 centimetara [1].
Pripada aksijalnom dijelu skeleta sa smještajem na posteriornoj strani trupa u
medijalnoj ravnini gdje čini ishodište čitavog kostura [2]. Sastoji se od vratnog,
prsnog, slabinskog, sakralnog i kokcigealnog dijela [1]. Oblikuju ju 24 slobodna
pomična segmenta i 9 do 10 nepomičnih sraslih segmenata koje sačinjavaju os
sacrum i os coccygis. Između slobodnih pomičnih segmenta nalaze se 23
intervertebralna diska koji uz pomoć ligamenta snažno spajaju kralješke, a ujedno i
omogućuju kretnje u cervikalnom, torakalnom i lumbalnom dijelu kralješnice [4].

Slika 2.1. Kralješnica

Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Kralje%C5%BEnica
Kralješnica čini središnji organ LMS-a te omogućuje izrazitu stabilnost i rasprostrane
pokrete u dijelu glave, vrata i trupa. Glavna zadaća joj je održavanje uspravnog
stava, a uz to pridonosi održavanju ravnoteže, štiti kralješničnu moždinu te
predstavlja uporište raznim mišićima ramenog i zdjeličnog obruča čija je glavna
zadaća pokretanje gornjih i donjih udova [1].

2.1.1. Kralješci (vertebrae)

Kralješke ubrajamo u nepravilne kosti [1]. Sveobuhvatno mogu biti međusobno

spojeni zglobovima ili pak srasli jedan uz drugi. Većina tih kralješka je sastavljen od
sljedećih dijelova; trupa kralješka(corpus vertebrae), luk kralješka(arcus vertebrae)
koji se sastoji od dva dijela, a to su korijen luka(pediculus arcus vertebrae) i ploča
luka(lamina arcus vertebrae), trnasti nastavak(processus spinosus), poprečni
nastavak(processus transversus), gornji i donji urez kralješka(incisura vertebralis
superior et inferior), gornji i donji zglobni nastavak(processus articularis superior et
inferior) i otvor kralješka(foramen vertebrae).

Slika 2.1.1.2. Osnovni dijelovi kralješka

Izvor: https://repozitorij.unin.hr/islandora/object/unin%3A3350/datastream/PDF/view

Kralješke dijelimo u 5 skupina od kojih svaka nosi svoje karakteristike. Od

proksimalnog prema distalnom to su cervikalni, torakalni, lumbalni, sakralni i srasli
kokcigealni kralješci.
2.1.1.1 Vertebrae cervicales

Cervikalni dio, odnosno vratnu kralježnicu čine 7 kralježaka (vertebrae cervicales) od

kojih su specifična prva dva kralješka (atlas et axis) i 7. vratni kralježak. Glavna
karakteristika vratnih kralješaka je rascijepljen trnasti nastavak koji poprima gotovo
vodoravan oblik. Prvi vratni kralježak naziva se atlas, a karakterističan je po tome što
nema trup. Drugi vratni kralješak se naziva axis ili drugim imenom okretač, a ističemo
ga zbog izrazitog šiljastog nastavka koji nalikuje na zub po kojem je i sam dobio
naziv dens axis. Zadnji specifičan kralješak cervikalnog dijela je sedmi vratni
kralježak, vertebra prominens. Ističe ga najduži processus spinosus. [3]

2.1.1.2 Vertebrae thoracicae

Torakalnu kralježnicu (prsni dio) čini dvanaest kralježaka koje nazivamo vertebrae
thoracicae. Oni su karakteristični po zglobnim plohama koje se sastoje od dvije
jamice za uzglobljavanje s rebrima (foveae costales superiores et inferiores). Gornje
zglobne površine orijentirane su unatrag i njome se kralješak veže za istobrojno
rebro dok je donja zglobna površina orijentirana prema naprijed, a veže se za iduće
niže rebro. Izuzeci su prvi, deseti, jedanaesti i dvanaesti kralješak koji se sastoje od
samo jedne zglobne površine, odnosno jedne jamice za rebro. Tijelo torakalnih
kralješaka je visoko i trokutasta oblika, a kako se spuštamo prema distalnom dijelu
kralješci postaju sve krupniji zbog čega su donja tijela nalik na slabinske kralješke. [3]

2.1.1.3 Vertebrae lumbales

Slabinski (lumbalni) dio kralježnice čine 5 kralježaka (vertebrae lumbales) koje

karakteriziraju njihova masivna tijela kojim nose najveći teret, a karakteristični su po
svojim rebrenim nastavcima koji su poprilično razvijeni. [4] Za razliku od ostalih
kralješaka, vertebrae lumbales izrazito lako prepoznajemo po specifičnoj veličini i
osnovnom izgledu poput graha [8]. Poprečni su im nastavci zakržljali te ih nalazimo
kao dvije kvržice. Lumbalne kralješke još odlikuje trokutast otvor kralješka i peti
slabinski kralješak koji se ističe svojom posebnom građom. Tipičan je po tome što
ostvaruje pregib kralješnice s kutom od otprilike 130° čime osigurava uspravan hod.

2.1.1.4 Vertebrae sacrales

Križni, odnosno sakralni dio čine 5 međusobno srasla kralješka u kost, os sacrum
čime čine dio stražnje zdjelične stijenke. Os sacrum je kost trokutasta oblika čiji je
gornji dio širi, a donji uži. Kost je zavijena prema naprijed (lordoza) te se sastoji od
anteriorne, posteriorne i lateralne strane, osnovice i vrha.

2.1.1.5 Vertebrae coccygeae

Trtični dio se sastoji od tri do četiri kralješka (vertebrae coccygeae) koji su vezani na
križnu kost. Samo prvi trtični kralješak poprima djelomičan izgled kralješka, premda je
i on iskrivljen [1].

2.1.2 Međukralješčane ploče (discusi intervertebralis)

Intervertebralni diskusi imaju dva dijela: vanjski dio koji nalikuje prstenu (annulus
fibrosus) i mekanu želatinoznu jezgru (nucleus fibrosus). Djelovanje im je poput
gumenih amortizera te omogućuju bolju distribuciju opterećenja između susjednih
kralješaka, odnosno olakšavaju kretnje u kralješnici. Ta pokretljivost je najveća u
vratnom, cervikalnom dijelu kralješnice. Uz omogućavanje pokretljivosti apsorbiraju
kinetičku energiju takom svakodnevnih aktivnosti. Prilikom opterećenja, aktivnosti se
stisnu, a pri rasterećenju poprime prvobitan oblik [4].
2.1.3 Sveze (ligamenti) kralješnice

Zbog popriličnog broja kralješaka u kralješnici se nalaze brojni ligamenti koji nam
omogućuju dodatnu stabilnost, zaštitu od neprirodnih pokreta i čvrstoću kralješnice
[7]. Među njima razlikujemo: prednji i stražnji uzdužni ligamenti(ligamentum
longitudinale anterius et posterius) čije su sveze razapete ispred i iza tijela
kralješaka, ligamentum flava (povezuje lukove kralješka), ligamentum interspinalia
(povezuje šiljaste nastavke), ligamentum intertransversaria (povezuje poprečne
nastavke) i ligamentum nuchae poznat po izrazitoj čvrstoći [5].

3. BIOMEHANIČKA OBILJEŽJA KRALJEŠNICE

Biomehanika je znanost koja primjenjuje mehaničke zakone na ljudskom biću.

Kod te interdisciplinarane znanosti poznavanje mehanike čini bazu na kojoj se
temelje sva biomehanička zbivanja.

Uspravan stav tijela i sposobnost da glava u prostoru zadrži najpogodniji položaj

uvjetovane su fiziološkim krivinama te savitljivošću kralješnice u sagitalnoj ravnini
u obliku dvostrukog slova S. Zbog tog uvjetovanja moguće je težinu ljudskog tijela
podijeliti na manje sastavnice i prenijeti na veću površinu što omogućuje dodatnu
stabilnost ljudskog tijela. Kralješnica ima mogućnost da u isto vrijeme bude
izuzetno fleksibilna ili stabilna. Stabilnost očitujemo kada u kralješnici pod
fiziološkim opterećenjem nema abnormalnog naprezanja niti bilo kakvog
pretjeranog gibanja. Stabilnosti kralješnice još doprinose mišićna napetost, tj.
mišićni tonus te trbušni i prsni pritisak. Zadaća funkcionalne kralježnične jedinice
(FSU – functional spinal unit) je osigurati fiziološko kretanje i zaštititi sve živčane
elemente. Težini gornjeg dijela tijela služi kao potpora te djeluje poput amortizera
pri primanju brojnih udaraca. Osim što djeluje kao nosilac težine glave, gornjih
udova i trupa zadaća joj je i zaštita kralježnične moždine od bilo kakvog
oštećenja. U nultom položaju glavni nosioci tijela smješteni su tako da pripadaju
napadnoj liniji težine okolnih struktura čime sprječavaju savijanje na potporni stup.
Zdrava kralješnica ima 4 krivine u medijalnoj ravnini, a to su: cervikalna,
 torakalna, lumbalna i sakralna krivina. Te krivine uspostavljaju balans između
mehaničkih i morfoloških obilježja kralješnice. Kralješnica je ravna samo u
frontalnoj ravnini.

Pokretljivost zdrave kralješnice u cjelini relativno je velika radi malih gibanja među
pojedinim kralješcima koji joj omogućuju iznimnu pokretljivost. Međutim dođe li do
promijene u nagibu kralješnice dolazi do pritiska na različitim dijelovima pločica.
Smanjen mišićni tonus, labavi ligamenti i duboka fleksija djeluju kao preduvjet
blokade kralježnice opterećenog dijela, pogotovo kada je to kombinirano sa rotacijom
kralješnice. U mehaničke karakteristike kralješnice još možemo svrstati osnovne i
kompenzacijske zavoje. Osnovni zavoji (curvaturae primarie) su zavoji usmjereni
prema natrag (kifoza) te se nalaze na mjestima gdje su ispred kralježnice tjelesne
šupljin, tj. prsni koš i zdjelica. Dok s druge strane kompenzacijski zavoji (curvaturae
secundarie) nastaju prilikom uspostavljanja ravnoteže, a usmjereni su prema naprijed
(lordoze). Osim osnovnih i kompenzacijskih zavoja neke od biomehaničkih
karakteristika su naprimjer: gornji segmenti križne kosti predaju težinu kosturu
zdjelice, a kralješci se smanjuju prema vrhu trtične kosti. Kranijalno prema kaudalno
kralježnica je sve šira i deblja, a trupovi kralješaka su sve krupniji. Kad bismo provukli
okomicu kroz kralježnicu u cervikalnom i lumbalnom dijelu bi prolazila kroz tijela
kralježaka (corpus vertebrae), a u torakalnom i sakralnom dijelu ispred tijela
kralježaka (slika 11) [8].

Slika 3.3 Prikaz okomice kroz kralješnicu u sagitalnoj ravnini

Izvor: https://clinicalgate.com/practical-anatomy-and-fundamental-biomechanics/
 4. ZAKLJUČAK

Kralježnica je koštani sklop koji čini osnovicu tijela, a omogućuje uspravan stav te
povezuje kostur trupa sa glavom, gornjim i donjim udovima. Čine ju 33 do 34
kralješka od kojih su 24 slobodna i 9 nepomična, odnosno spojena nepomičnim
spojevima. Kralješnicu dijelimo na 5 dijelova od kojih je svaki dio specifičan na svoj
način. U njoj možemo izvoditi raznovrsne pokrete u 3 ravnine. Ističemo vrat, tj.
cervikalni dio kao najpokretniji dio kralješnice. Kralješnica je u sagitalnoj ravnini
savijena u obliku dvostrukog slova S te se odlikuje pomoću dvije fiziološke krivine
(kifoze i lordoze). Zavoje usmjerene prema natrag nazivamo osnovnim zavojima, tj.
kifozom te ju nalazimo u torakalnom i sakralnom dijelu kralješnice. Dok s druge
strane lordozu nazivamo kompenzacijskim zavojima usmjerenima prema naprijed, a
nalazimo ih u cervikalnom i lumbalnom dijelu. Kralješnica djeluje kao nosilac težine
glave, gornjih udova i trupa, a zadaća joj je i zaštita kralježnične moždine od
oštećenja te održavanje uspravnog stava tijela.
 5. LITERATURA

[1] Z. Kostinac, Posturalni problemi u djece i mladeži, Medicinska naklada, Zagreb,

2018.
[2] M. Pećina, suradnici, Sportska medicina, Medicinska naklada, Zagreb, 2019.
[3] P. Kertos, M. Pećina, Funkcijska Anatomija LMS-a , Zagreb, 2017.
[4] K. Rotim, Suradnici, Anatomija, Zdravstveno Veleučilište Zagreb, Zagreb, 2017.
[5] M. Klarica, Lumbalni Bolni Sindrom, Diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu,
Kineziološki fakultet, Zagreb 2017.
[7] https://www.orthobullets.com/spine/2003/spine-biomechanics, dostupno
01.04.2022.
[8] https://hr.approby.com/anatomija-ligamenta-kraljeznice/ , dostupno 04.04.2022.
6. POPIS SLIKA

1. Slika 2.1. Prikaz kralješnice, str. 2, izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Kralje

%C5%BEnica
2. Slika 2.1.1.2. Prikaz osnovnih dijelova kralješnice, str. 3, izvor:
https://repozitorij.unin.hr/islandora/object/unin%3A3350/datastream/PDF/
view
3. Slika 3.1. Prikaz okomice kroz kralješnicu u sagitalnoj ravnini, str. 7, izvor:
https://clinicalgate.com/practical-anatomy-and-fundamental-biomechanics/

13