OTVORENI UNIVARZITET „APEIRON“ TRAVNIK

FAKULTET ZDRAVSTVENE NJEGE

PELVIS

SEMINARSKI RAD

PROFESOR: PROF. DR. RATKO JURIČIĆ

ASISTENTI: EDIB MAGLIĆ , JASMINA MARUŠIĆ

MAHIR TRNKA
INDEKS BROJ: 0053-09/VST
SMJER: SESTRINSTVO

TRAVNIK,
21.02.2010.GODINE
SADRŽAJ STRANA

1.UVOD 3

2.KOSTI ZDJELIČNOG POJASA – CINGULUM PELVICUM 4

2.1.Zdjelična kost – os coxae

2.2. Bedrenjača- os illium 5

2.3.Preponska kost – os pubis 6

2.4. Sjedalna kost –os ischii

3.VELIKA ZDJELICA – PELVIS MAJOR 7

4.MALA ZDJELICA – PELVIS MINOR 8

5.ZDJELIČNA DUPLJA – CAVITAS PELVIS 9

6.RAZLIKE IZMEĐU MUSKE, ŽENSKE I DJEČIJE ZDJELICE 10

7.ZAKLJUČAK 11

8. LITERATURA 12

2
 1.U V O D
Zdjelica ili karlica (pelvis) je masivni koštani obruč umetnut između pokretnih

segmenata hrptenice i kostiju slobodnog dijela donjeg uda. Ima nekoliko važnih uloga:

a) prenosi težinu tijela sa hrpetnice na kostur noge;

b) štiti zdjelične organe;
c) daje hvatište snaznim skeletnim mišićima;
d) kod žena predstavlja koštani dio porođajnog kanala.

Upravo zbog navednih uloga zdjelice potrebno je poznavanje njene statike i

dinamike zdjelice kao cjeline. Zdjelica u tijelu leži tako da joj gornji otvor čini s
horizontalnom ravni ugao od 60 stepenı (inclinatio pelvis). Spina illiaca anterior superior i
simfiza leže u istoj frontalnoj ravnini, donji rub simfize i vrh ossis coccygis leze u
horizontalnoj ravni, a incisura acetabuli se nalazi na najnižem mjestu s obzirom na ostali
dio acetabuluma. Važno je napomenuti da se težina cijelog tijela prenosi preko kičme na
os sacrum. Os sacrum se ponaša kao poluga i predaje težinu tijela zdjeličnim kostima.
Krajevi poluge su baza i vrh ossis sacri, a mjesto gdje je poluga fiksirana je ono mjesto
gdje se na os sacrum vezu ligg. Sacroiliaca interossea. Težina tijela vrši pritisak na bazu
ossis sacri i nastoji da bazu potisne prema dolje u malu zdjelicu, što sacrum gura u
rotaciju, tako da baza ossis sacri ide naprijed i dolje, a vrh ossis sacri se dize prema natrag
i gore. Rotaciju ograničava nekongruetnost zglobnih površina i jaki ligamenti, naročito lig.
Sacrotuberale i lig. Sacroiliaca interossea vuku bazu sakruma prema natrag. Na taj način
opterećenje raspodjeljuje na os ilium, a potom na donji ekstremitet.

Pri dejstvu težine lig. Sacrospinale i lig. Sacrotuberale vuku tubera ischiadica
prema natrag i medijalno, te postoji tendencija razmicanja dvije stidne kosti, ali je to
onemogućeno zahvaljujući jakoj vezi koju označavamo kao symphisis pubica. Opisana
mehanika prenošenja težine tijela odnosi se na organizam u uspravnom stavu. U sijedećem
položaju težina se prenosı na tubera ishiadica.

3
 U zdjelici kao cjelini moguće je vršiti kretanje oko poprečne osovine ( pregibanje
prema naprijed i prema natrag), oko sagitalne osovine ( pregibanje desno i lijevo) i oko
vertikalne osovine ( rotacija).

Ovim pokretima se dopunjuju pokreti donjeg ekstremiteta u zglobu kuka, npr.

Antefleksija femura se moze povećati pregibanjem zdjelice prema natrag, a abdukcija se
povećava pregibanjem zđelice naprijed.

U trudnoći pod uticajem hormona dolazi do bubrenja tkiva karličnog obruča, što
uzrokuje razmicanje dvije stidne kosti, a poveća se i obim pokreta articulatio sacroiliaca.
Sve ovo dovodi do proširenja gornjeg otvora zdjelice i olakšanja akta poroda.

Zdjelica je tzv. Graničnom linijom, linea terminalis podijeljena na gornji, širi dio
– veliku zdjelicu (pelvis major) i donji, uži dio – malenu zdjelicu (pelvis minor).
Graničnu liniju čine, od naprıijed prema natrag: gornji dio preponske sinfize, crista pubica,
peceten ossis pubis, eminenetia iliopubica, linea arcuata, prednji zaobljeni rub lateralnog
dijela krstačne kosti nekada označavan kao margo pelvinus ossis sacri i sasvim straga
promontorium. Velika i mala zdjelica komuniciraju preko gornjeg otvora zdjelice, apertura
pelvis superior, koju grade isti koštani elementi koji grade i graničnu liniju.

2.KOSTI ZDJELIČNOG POJASA – CINGULUM PELVICUM

2.1.Zdjelična kost – os coxae

Zdjelična karlična ili kost kuka (os coxae) je parna, široka, masivna kost nepravilnog
oblika koja gradi prednji i odgovarajući lateralni zid zdjelice ili pelvisa. Izgrađena je od
prvobitno tri odvojene kosti: bedrenjače ili crijevnice ( os illium), preponske ili stidne
(os pubis) ı sjedalne kosti (os ishii). Ove se kosti spajaju svojim trupovima u predjelu
zglobne čašice ili acetabuluma i u početku su odvojene hrskavicom oblika slova Y.
Poslije puberteta se ove kosti formiraju u jedinstvenu kost.

4
2.2. Bedrenjača- os illium

Bedrenjača ili crijevnica os illium se sastoji iz dva dijela: trupa (corpus ossis illi) i
krila (ala ossis illi). Corpus ossis illi gradi gradi gornji dio ili krov zglobne jameza butnu
kost acetabulum, a koso prema natrag, gore i lateralno odlazi široka i spljoštena koštana
ploča nazvana krilo bedrenjače (alla ossis illi). Na njoj razlikujemo vanjsku i unutrašnju
stranu i rubove.

Vanjska strana je konveksna i hrapava i predstavljena je tzv. sjedalnom površinom

facies glutea, na kojoj se uočavaju tri koštana grebena označena kao prednja, stražnja i
donja sjedalna linija.

Unutrašnja strana krila bedrenjače podjeljena je u dva dijela, od kojih prednje dvıje
trećine zauzima konkavna i glatka jama ( fossa illiaca)koju tapecira istimeni mišić i
ispunjavaju crijeva. Fossu iliacu od ostalih dijelova bedernjače odvaja lučna linija (linea
arcuata) koja se pruža koso od naprijed prema natrag i gore.

Gornji rub ossis illi čini greben, crista illiaca koja je veoma masivna i zavijena u
obliku slova S. Na grebenu razlikujemo dvije usne koje razdvaja središnja koštana linija
unutrašnja usna označena je kao labium internum, vanjska je labium externum dok je
središnja koštana linija linea intermedia. Najizbočenija tačka na crista illiaca nalazi se na
njenoj vanjskoj usni i označena je kao tuberculum illiacum. Crista illiaca sprijeda
završava šiljatom dračom ili bodljom, spina illiaca anterior superior ispod koje se nalazi
jednim usjekom odjeljena druga bodlja, spina illiaca anterior inferior. Crista illiaca
straga završava sa dvije bodlje koje odvaja mali usjek a to su: spina illiaca posterior
superior i spina illiaca posterior inferior. Ispod spine illiaca posterior inferior nalazi se
usjek, incisura ichiadica major koja većim dijelom pripada bedrenjači, a manjim
sjedalnoj kosti.

5
 2.3.Preponska kost – os pubis

Preponska ili stidna kost os pubis se satoji iz tri dijela trupa i dvije grane, gornje i
donje. Trup preponske kosti (corpus ossis pubis)tvori prednji dio actabuluma. On je
spljošten od naprijed prema natrag. Od trupa preponske kosti prema naprijed i medijalno
usmjerenja je gornja grana (ramus superior ossis pubis), koja se zatim previja i prelazi u
donju granu (ramus inferior ossis pubis). Donja grana preponske kosti ide prema natrag i
lateralno da bi se spojila sa granom sjedalne kosti. Na prelazu gornje u donju granu nalazi se
eliptična u sagitalnoj ravnini postavljena zglobna ploština facies symphysialis. Pomoću
discusa interpubicusa preko ovıh ploština spajaju se dvije zdjelične kosti u medijalnoj liniji
formirajuci tzv. preponsku simfizu (symphisis pubica). Između trupova preponske kosti i
bedrenjače na mjestu gdje je postojala prolazna hrskavična spojnica, nalazi se hrapavo
izbočenje (eminentia iliopubica), od koje se na gornjoj grani preponske kosti nastavlja
oštar rub pecten ossis pubis. Pecten ossis pubis prema naprijed dopire do preponske grudice,
tuberculum pubicum, a straga se nastavlja u lineu arcuatu. Za tuberculum pubicum veze se
lig. Inguinale koja predstavlja graničnu liniju ızmeđu trupa i gornjeg extremiteta. Od
tuberculuma pubicuma prema gornjem rubu preponske simfize proteze se zarubljeni greben
(crista pubica). Obje grane preponske kosti učestvuju u formirenju foramena opturatuma. U
prednjem dijelu ovog otvora nalaze se dvije grudice: tuberculum opturatorium anterius
(prednja) i tuberculum opturatorium posterius ( straznja). Ove dvije grudice ograničavaju
brazdu, sulcus opturatorius preko kojeg (in vivo) prelazi membrana opturatoria pretvarajući
ga u kanal (canalis opturatorius) kroz koji prolaze istoimeni krvni sudovi i zivac. Od
stražnje grudice odlazi greben, crista obturatoria koja naprijed završava na tuberculum
pubicum.

2.4. Sjedalna kost –os ischii

Sjedalna kost os ischii je sastavljena iz trupa, (corpus ossis ischii) i jedne grane
(ramus ossis ischii). Gornji kraj trupa se nalazi u acetabulumu, dok donji kraj predstavlja
sjedalnu gutu ili kvrgu( tuber ischiadicum) od kojeg polazi ramus ossis ischii Sa gornjeg
dijela trupa sjedalne kosti odlazi prema natrag izrazita koštana bodlja ( spina ischiadica) na

6
koju se hvata lig. Sacrospinale. Grana sjedlane kosti (ramus ossis ischii) odlazi od trupa
prema naprijed, gore i medijalno u susret gornjoj grani preponske kosti.

Zglobna čašica (acetabulum) predtsvalja duboku poluloptastu udubinu koja je

okrenuta prema lateralno, dolje i naprijed. Krov acetabuluma čini corpus ossis illi, prednji
dio corpus ossis pubis, a straznji i donji dio corpus ossis ischii. Okružen je nejednako
izrazenim obodnim rubom( limbus s. margo acetabuli) koji se u donjem dijelu prekida, te
nastaje usjek (incisura acetabuli). Duž obodnog ruba hvata se fibrokartilaginozni prsten
(labrum acetabulare) koji povećava zglobnu ploštinu acetabuluma i na taj način ograničava
kretanje u zglobu kuka. Acetabulum ima zglobni i nezglobni dio. Njegov zglobni dio
predstavlja glatka zglobna ploština oblika polumjeseca ( facies lunata) koja artikulira sa
glavom butne kosti čineći zglob kuka (art. coxae s. art. coxofemoralis). Nezglobni dio se
nalazi na sredini actabuluma, udubljen je i hrapav. Te se označava kao fossa acetabuli u
kojoj inserira lig. Capitis femoris. Fossu acetabuli in vivo ispunjava masni jastučič (pulvinar
acetabuli) koji djeluje kao amortizer u zglobu kuka.

Foramen opturatum je veliki otvor koji se nalazi ispred i ispod acetabuluma, a

omeđuju ga sjedalna i preponska kost. Otvor je u muškarca veliki i ovalan, a kod žene manji
i trokutast. Duž njegovog obodnog ruba izuzev u gornjem dijelu gdje se nalazi sulcus
obturatorius, hvata se tanka fibrozna opna, memebrana opturatoria. U gornjem dijelu
foramena opturatuma slobodni rub membrane zajedno sa sulcus obturatorius gradi canalis
obturatorius kroz koji prolaze a. i v. obturatoria i n. obturatorius.

3.VELIKA ZDJELICA – PELVIS MAJOR

Velika zdjelica ( pelvis major) je plitki i prošireni dio zdjelice koji se nalazi iznad
linea terminalis, odnosno aperturae pelvis superior. U topografskom pogledu pripada
trbuhu. Grade je obje fossae illacae zdjeličnih kostiju i partes laterales ossis sacri. Prednji
zid velike zdjelice nedostaje, i zamjenjen je velikim urezom koji čine prednji rubovi
zdjeličnih kostiju. Gornju granicu velike zdjelice, idući od natrag prema naprijed čine: peti
slabinski prsljen, i njegov rebarni narastak ( processus costalis s. costiformis), lig.
Iliolumbale, crista iliaca, spina illiaca anterior superior, lig. Inquinale, crista pubica i
gornjı rub preponske simfize. Donja granica je linea terminalis.

7
 Rastojanje između dvije spine iliace anteriores superiores zove se distantia
interspinosa, prosječno iznosi oko 26 cm. Največa širina velike zdjelice predstavljena je sa
disatntia intercristalis, koja spaja dvije najudaljenije tačke na obje cristae iliacae. Njene
vrijednosti su oko 29 cm. Pomenute dvije distancije ( uz distantia intertrochanterica)
predstavljaju vanjske mjere zdjelice i njihovim mjerenjem dobijamo dragocjene podatke o
obliku i dimenzijama male zdjelice, što je od velikog značaja u porodiljstvu

4.MALA ZDJELICA – PELVIS MINOR

Mala zdjelica ( pelvis minor) je nepotpuni koštani kanal koji se nalazi ispod linae
terminalis. Ona predstavlja zdjelicu u uzem smislu i koštani dio porođajnog kanala. Mala
zdjelica se sastojı od gornjeg otvora ili ulaza, donjeg otvora ili izlaza i zdjelicne duplje.

Gornjı otvor zdjelice, apertura pelvis superior ili aditus pelvis odgovara linei
terminalis. Oblik gornjeg otvora je različit: tako je kod muškaraca srcolik, dok je kod zena
eliptičan sa duzom osovinom u transverzalnom smjeru. Da bi stekli uvid o karakteristikama
koštanog dijela porođajnog kanala koji cini zdjelıcnu duplju (cavitas pelvis) koristımo
odgovarajuce dijametre (prečnike) koje mozemo podijeliti u tri grupe: prednje – straznje,
prave ili sagitalne (conjugata), kose ( diametar obliqua) i poprečne (diametar transversa).
Takođe, razlikujemo i dijametere na ulazu (aditus pelvis), zdjeličnoj duplji i izlazu(extius
pelvis), te sagitalnı dijuaetri na ulazu u malu zdjelicu kojih ima tri i zovu se conjugate i
pruzaju se od promontoriuma do preponske simfize. Conjugata antomica spaja
promontorium i gornjı rub preponske simfize, a iznosı oko 12 cm, zatım pravi ili porodiljski
dijametar conjugata vera s. Sobsterica spaja promontorium i najizbočenıje mjesto na
straznjoj strani preponske sinfize. Važno je spomenuti da je ovaj dijametar najvažniji na
gornjem otvoru zdjelice, jer je najkraci i iznosı od 10,8 do 11 cm. Dijagonalnı dijametar,
conjugata externa koja se mjerı pelvimertom od preponske simfize, a vrıjednostı su oko 12
cm. Conjugata diagonalis je praktično važna posto može da se izmjerı u toku ginekološkog
pregleda žene ( vaginalnim putem), pa oduzımajućı od njega 1 – 1, 5 cm dobıjemo približnu
vrijednost conjugate verae. Postoji i vanjskı sagitalnı dijametar, conjugata externa koja se
mjeri pelvimetrom od preponske simfize do vrha processusa spinosusa petog slabinskog
pršljena i iznosi oko 20 cm. Tako oduzimajući 9 cm od conjugate externe dobıjemo
vrıjednost conjugate verae.

8
 Donji otvor zdjelıce, apertura pelvis inferior ili exitus pelvis ima oblik romba,
dijelom je koštan, a dijelom fibrozan. Omeđuju ga sprijeda, donji rub sımfıze, sa strane
donje grane preponske i grane sjedalne kosti, tuber ischiadicum, donji rub lig. Sacrotuberale
i lig. Sacrospinale i straga, vrh trtične kosti. Na donjem otvoru zdjelice moguće je opisati tri
parametra: prednje – stražnji ili sagitalni, poprečni i kosi. Sagitalni dijametar donjeg otvora
je conjugata recta koja spaja donji rub preponske simfize i vrh trtične kosti. Dužina mu je od
9 do 11 cm. Ovaj dıjametar je najkraći od svıh dijametara male zdjelice, što i nema veliki
praktični značaj pošto se on povećava u toku porođaja kada glava ploda pomjera trtičnu kost
prema natrag za 2 do 2,5 cm. Poprečni dijametar na donjem otvoru male zdjelice diametar
transversa povezuje dva tubera ischiadicuma i iznosi 11 cm. Prolaskom ovog dijametra
donji otvor male zdjelice je podijeljen na dva trokuta prednji ili mokraćno spolni (trigonum
urogenitale) i straznji ili čmarni (trigonum anale). Kosi dijametri na donjem otvoru male
zdjelice, treći i četvrti, spajaju sječište sakrotuberalnog i sakrospinalnog ligamenta sa crista
phalica.

Crista phalica označava mjesto na kojem je do osme godine zivota postojao

hrskavični spoj između ramus inferior ossis pubis i ramus ossis ischii ( ishiopubična
sinhondroza). Treći kosi parametar spaja desno sječiste sakrotuberalnog i sakrospinalnog
ligamenta sa lijeva crista phalica, a četvrti spaja sjecište istih ligamenata sa desna crista
phalica, i obje iznose oko 12 cm.

5.ZDJELIČNA DUPLJA – CAVITAS PELVIS

Zdjelična duplja (cavitas pelvis) prostire se između gornjeg i donjeg otvora zdjelice.
Sprijeda i lateralno je ograničavaju unutrasnje strane zdjeličnih kostiju, straga prednja strana
krstačne ı trtične kosti, a lateralno, u donjem dijelu lig. Sacrotuberale i lig. Sacrospinale.
Najuži dio zdjelične duplje označava se kao zdjelični tjesnac, angustio ili isthmus pelvis i
odgovara ravni koja prolazi kroz obje spinae ischiadicae, straga u projekciji četvtre
poprečne linije (linea transversa quarta) na krstačnoj kosti, a naprijed odgovara spoju gornje
sa donje dvıje trećine stražnje strane preponske simfize. Zdjelični tjesnac je važan jer tu
dolazı do rotacije glave djeteta kod porođaja.

Osovina zdjelıce, axıs pelvıs je zamıšljena kriva linija konkavna prema naprijed i
paralelna sa krivinom prednje strane krstačne i trtične kosti. Podjednako je udaljena od svıh
zidova zdjelice. Axis pelvis predstavlja porođajnu osovinu, a dobije se spajanjem centara

9
sagitalno polozenih dijametara. Nagib zdjelice, inclinatio pelvıs je ugao otvoren prema
natrag kojeg formiraju ravan gornjeg otvora i horizontalna ravan koja prolazi kroz donji rub
preponske simfize pri uspravnom položaju tijela. Ovaj ugao pri stajanju kod muškaraca
iznosı 55 stepeni, a kod žene 60 do 65 stepeni i mijenja se pri različitim položajima tijela.
Tako je u klečećem položaju 15 stepeni a u ležećem ( ginekološkom) 75 stepenı.

6.RAZLIKE IZMEĐU MUŠKE , ŽENSKE I DJEČIJE

ZDJELICE

Zdjelica žene predstavlja koštani porođajni kanal, te je tako prilagođena funkciji

rađanja, što uslovljava da se zdjelıca žene znatno razlikuje od zdjelice muškarca. Prvo
zdjelica žene je šira i niža u odnosu na zdjelicu muškarca koja je uža i viša. Kosti koje grade
zdjelicu su kod žena manje i gracilnije, a reljefi na njima slabije izraženi. Pored toga kod
žene su fossae ılıace pliće, šire i razmaknute, gornji otvor zdjelice je veči i eliptičan,
zdjelicna duplja je šira i plića, krstačna kost je šira, niza i blago zavijena, a promontorium je
slabije izražen. Zatim, na ženskoj zdjelici donji otvor je širi, visina preponske simfize je
manja razmak između preponskıh grudica je veći, a i tuberui su udaljeni jedna od drugog.
Ishijadıcne bodlje kod žena manje, strše u zdjelıcnu duplju nego kod muškaraca. Ugao ispod
simfıze kojeg obrazuju donje grane preponskih i grane sjedalnih kostiju, kod žene je veći
(110 stepeni) i ima oblik luka, arcus pubicus, a kod muškarca je manjı (70 stepeni) i oštar i
označava se kao angulus subpubicus. Obturatorni otvori su kod žene manji i trokutasti, dok
su kod muškarca veći i ovalni. Aceatbulum je kod žene manji i plići, a kod muskarca veći i
dublji. Nagib zdjelice je kao sto je vec pomenuto, veći kod žene nego kod muškarca.

Kod djece je zdjelıčna duplja lijevkasta. Acetabulum je zaravnjen, a angulus

subpubicus manji. Krila bedrenjače su postavljena više vertikalno, dok je krstačna kost uska
i ravnija. Sjedalne kvrge su blize jedna drugoj, što uslovljava da je donji otvor zdjelıce vrlo
uzak, dok sakroilijačnı zglobovi leže sagitalno.

10
7. ZAKLJUČAK

Zdjelicna kost se razvija iz hrskavıce iz četiri primarna i sedam do devet

sekundarnıh osifikacionih centara. Od primarnih centara, tri grade os illium, os pubis i os
ischii, a četvrtı učestvuje u izgradnji actebuluma dajući os acetabulum koja postoji kao
stalna kost kod nekih sisara. Primarni centri se nalaze u trupovıma kostiju, odnosno u
području acetabuluma gdje su povezani hijalinom hrskavicom oblika slova Y. Sjedalna i
preponska kost srastu između pete i šeste godine zivota, bedrena i sjedalna od dvanaeste do
trinaeste, preponska i bederna od petnaeste do šesnaeste, a os actabuli spaja se prvo sa os
pubis, pa sa os illium i na kraju sa os ishii između šenaseste i osmanaeste godine života.
Pored primarnih postoje i sekundarni osifikacioni centri i to za: crista ilšiaca, fossa
acatabuli, spina iliaca anterior inferior, tuberculum pubicum, tuber ischadicum i spina
ishiadica. Svi ovi sastavnı dijelovı zdjelične kosti koji nastaju iz sekunadarnih
osifıkacionih centara potpuno srastu između petnaeste i dvadeset i pete godine života.

11
 LITERATURA

1.Osteologija : priručnik za studente Medicinskog i Stomatološkog fakulteta /

Faruk Dilberović, Eldan Kapur. - Fojnica : Štamparija Fojnica, 2002. - 175 str.

2.Systema articulare: univerzitetska knjiga za studente medicinskog i

stomatološkog fakulteta / Faruk Dilberović, Amela Kulenović, Alma Camović-
Voljevica; fotografije Edib Palalić, Sarajevo, DES, 2004, 153 str.; ilustr. / 24 cm

3.Synopsis of human anatomy and physiology / By Kent M. VanDeGraaff,

Stuart Ira Fox & Karen M. LaFleur. TX 4-435-521 (1996)

12