S aspekta statističke analize podataka stanje pojave u

vremenu može se opisati: Srednjim statičkim

vrijednostima ili Srednjim dinamičkim vrijednostima.
Srednjim statičkim vrijednostima opisuju se pojave koje ne
variraju sistematski u vremenu. Ako pojave variraju
sistematsku u vremenu, onda se one opisuju srednjom
dinamičkom vrijednošću – trendom. Trend može biti
Linearan ili Krivolinijski. Srednjim statičkim vrijednostima
opisuju se pojave koje nemaju opću razvojnu tendenciju,
tj. statične su. Među srednje statičke vrijednosti ubrajaju
se: Aritmetička sredina intervalnog vremenskog niza,
Kronološka sredina trenutačnog vremenskog niza i
Geometrijska sredina trenutačnog i intervalnog
vremenskog niza.
Reprezentativnost aritmetičke sredine ocjenjuje se
standardnim mjerama reprezentativnosti:1. Apsolutnim:
Varijancom i standardnom devijacijom i 2.Relativnom:
Koeficijentom varijacije. Kronološka sredina: Frekvencije
trenutačnog vremenskog niza nema smisla zbrajati, pa se
prosječna vrijednost ne može izračunavati korištenjem
aritmetičke sredine.Prosječno stanje trenutačnog
vremenskog niza izračunava se korištenjem kronološke
sredine. Kronološka sredina je ponderirana srednja
vrijednost kod koje se svaka frekvencija množi
vremenskim ponderom.Vremenski ponder je dužina
razdoblja za koje se može pretpostaviti da ima frekvenciju
kao u trenutku za koji je frekvencija dana.

Prosječni koeficijent dinamike ovisi samo o prvoj i zadnjoj

vrijednosti u vremenskom nizu.Prosječna godišnja stopa
promjene omogućava prognoziranje pojave u budućnosti
ili procjenu stanja pojave u nekim prošlim razdobljima.
Pojave srednje dinamičke vrijednosti vremenskih nizova
najčešće u vremenu pokazuju neko kretanje, tj. Dinamiku.
Opća razvojna tendencija pojave zove se trend i
predstavlja dinamičku srednju vrijednost. Numerička
analiza modela trenda sadrži:Procjenu nepoznatih
parametara,Određivanje pokazatelja reprezentativnosti i
Ispitivanje kvalitete modela. Pretpostavi li se da će trend
biti postojan i u prognostičkom horizontu, model s
procijenjenim parametrima može se iskoristiti u
prognostičke svrhe.
Oblik trenda: Trend po obliku može biti:Linearan ili
Krivolinijski. Linearan trend može biti Pozitivan ili
Negativan.Najčešće korišteni modeli su:Linearni
trend,Polinomijalni trend,Eksponancijalni trend te
Asimptotski modeli. Ako pojava u istim vremenskim
razdobljima pokazuje približno istu apsolutnu promjenu
(prirast ili pad) tada se njeno kretanje može modelirati
linearnim trendom. Model trenda ima operativno
značenje ako je reprezentativnost trenda značajna.
Reprezentativnost modela mjeri se apsolutnim i relativnim
mjerama reprezentativnosti. Apsolutne mjere
reprezentativnosti su Varijanca i Standardna devijacija.
Relativne mjere reprezentativnosti su:Koeficijent varijacije
i Koeficijent determinacije