EKONOMIJA PRVI KOLOKVIJ PONAVLJANJE

1. OSNOVNI EKONOMSKI POJMOVI

 ekonomija - izučavanje kako društva koriste oskudne resurse da bi proizvela vrijedna
dobra i raspodijelila ih različitim ljudima.
 podrijetlo riječi ekonomija - pojam ekonomija antickog je podrijetla, s korijenom u
grckim rijecima „oikos“ (kuca, kucanstvo) i „nomos“ (zakon, pravilo, red), pa se pod tim
pojmom oznacavalo prakticno znanje vodenja kucanstva. Ujedno, grcka rijec
„oikonomia“ znaci gospodarstvo ili privredu, odnosno upravljanje gospodarstvom ili
privredom.
 inputi - proizvodi i usluge koji se upotrebljavaju u proizvodnji da bi se proizveli output
 outputi - sastoje se od razlicitih proizvoda i usluga koji se upotrebljavaju u krajnjoj
potrošnji, ili pak za daljnju proizvodnju kao repromaterijal.
 efikasnost - ostvariti što povoljniji odnos outputa i inputa (uz što manji input ostvariti što
veći output)
 efektivnost - učinkovitost, proizvesti na način da se postigne odredeni željeni ishod,
odnosno cilj, a ne samo da se proizvede efikasno. Primjerice, može se proizvesti proizvod
uz mali utrošak materijala, ili neke druge proizvodne komponente, ali ako nema potražnje
za tim proizvodom na tržištu niste ispunili zahtjev efektivnosti. Ili npr. u radu policije
možemo promatrati njihovu efikasnost (koliko su uspjeli naplatiti kazni za prekršaje) ili
efektivnost (je li postignut odredeni cilj ili ishod – npr. smanjenje stope kriminaliteta).
 proizvodni faktori (tri kategorije inputa)
 osmislio ih je Adam Smith
 zemlja - prirodni izvor u koji u ekonomskom smislu ubrajamo sve ono što
koristimo u proizvodnji, poput nafte, plina, ruda, šuma, vode i sl.
 rad - predstavlja ukupnost čovjekovih umnih i fizičkih sposobnosti koje unosi u
proizvodnju (fizičke sposobnosti i vještine = intelektualni kapital).
 kapital - su proizvedena dobra (npr. strojevi) koja se koriste u proizvodnji drugih
proizvoda i usluga. Kapital može biti fizički (svi outputi koji u daljnoj proizvodnji
služe kao inputi) te financijski (dionice, obveznice, novac). Neki od kapitala su
strojevi, računala, ceste, prijevozna sredstva, građevine, znanje.
 ekonomsko dobro - svaka stvar ili usluga koja je željena i rijetka. Njime se zadovoljava
odredena ljudska potreba, što znaci da se otklanja nezadovoljenost i postiže odgovarajuce
blagostanje. Opcenito se ekonomska dobra dijele na proizvode i usluge.
2. PODJELA EKONOMIJE
 makroekonomija - grana ekonomije koja se bavi ukupnim djelovanjem gospodarstva.
Proučava gospodarstva neke zemlje kao cjelinu. U makroekonomiji se analiziraju
varijable poput razine nacionalne proizvodnje (mjereno bruto domaćim proizvodom) ,
gospodarskog rasta, ukupne zaposlenosti, ukupnih investicija, opće razine cijena i
sličnoUtemeljiteljem se smatra John Maynard Keynes (Opća teorija zaposlenosti, kamata
i novca, 1936.).
 mikroekonomija - grana ekonomije koja se bavi izučavanjem individualnih entiteta,
poput poduzeća, domaćinstava, odnosno proizvođača i potrošača. Analizira pojedinačne
pojave, veličine, odnose, akcije i posljedice u ekonomskom djelovanju proizvodaca i
potrošaca. Pitamo se, primjerice, je li poduzeće poslovala profitabilno. Utemeljiteljem se
smatra Adam Smith (Bogatstvo naroda 1776.).

3. KRUŽNI TIJEK U EKONOMIJI (ODNOS PODUZEĆA I KUĆANSTVA)

4. OSKUDNOST
 oskudnost - predstavlja ograničenost dobara u odnosu na ljudske potrebe. Dobra su
oskudna zato što nema dovoljno resursa da se proizvedu sva dobra koja ljudi žele trošiti.
Oskudnost tjera ljude da proizvode efikasno.
 zakon oskudnosti - kaže da kada dobra ne bi bila oskudna tada bi se sve želje i potrebe
čovjeka mogle zadovoljiti i resursi se ne bi trebali racionirati budući da bi se moglo
proizvoditi doslovno sve.
 zakon oskudnosti je glavni uzrok postojanja tri osnovna ekonomska pitanja.

5. TEMELJNI EKONOMSKI PROBLEMI

 što proizvoditi - koja dobra, i u kojim količinama proizvoditi? Pitanje koje se postavlja
na razini poduzeća - koji su to proizvodi i usluge za kojima postoji potražnja, čijom
 prodajom poduzeća mogu ostvariti dobit. Svaka odluka nosi i odredenu posljedicu
(oportunitetni trošak).
 kako proizvoditi - tko će i kojim resursima i tehnikama proizvoditi? Ovo je više
tehničko pitanje - kojim načinom, ili kojom tehnologijom proizvoditi da bi proizvodnja
bila što efikasnija.
 za koga proizvoditi - tko će imat koristi od proizvodnje i tko će kupovati? Poduzećima
je bitno proizvesti proizvode i usluge za kojima postoji potražnja na tržištu. To znaći da
na tržištu trebaju biti kupci određene kupovne moći kojima su zanimljivi proizvodi i
usluge koje poduzeće nudi. Ovdje se uključuje i pitanje raspodjele, odnosno distribucije -
mogu li si svi potencijalni kupci priuštiti proizvode po cijenama koje se nude?

6. EKONOMSKI SUSTAVI
 tržišno gospodarstvo - stavlja na prvo mjesto tržište i njegove funkcije . Pojedinci i
privatna poduzeća donose glavne odluke u proizvodnji i potrošnji (odreduju cijenu i
kolicinu nekog dobra). Poduzeća proizvode robu koja donosi najveće profite tehnikama
proizvodnje koje najmanje koštaju. Potrošnja se određuje preko odluka pojedinaca kako
će potrošiti svoje dohotke od vlasništva koje su zaradili radeći ili posjedujući neko
vlasništvo. Tržište možemo promatrati kao regulator tržišno organiziranog ekonomskog
sustava. Država intervernira zbog nesavršenosti tržišta. Ovakvo tržište povezujemo s
demokratskim političkim sustavom.
 naredbodavno gospodarstvo - gospodarstvo u kojem država riješava sva važna
ekonomska pitanja. Država posjeduje značajan dio sredstava za proizvodnju (zemlju i
kapital), te posjeduje i upravlja operacijama poduzeća u većini sektora. Odlučuje kako će
se društveni proizvod raspodjeliti na različita dobra i usluge.
 mješovito gospodarstvo - u ovu kategoriju spadaju gotovasva današnja društva. Ovo
gospodarstvo ima elemente i tržišng i naredbodavnog tržištagospodarstva. Primjerice,
tržište donosi većinu odluka ali vlada diktira neke zakone i pravila koja reguliraju
ekonomiju države.

7. SPECIJALIZACIJA I PODJELA RADA

 specijalizacija - usredotočenost na određen posao koja vodi stjecanju specifičnih znanja i
vještina potrebnih za brže i kvalitetnije obavljanje tog posla.
 specijalizacija vodi k većoj proizvodnji i porastu BDP-a.
 Adam Smith - opis podjele rada i specijalizacije u tvornici čavala
 podjela rada - jedan cjelovit posao obavlja više ljudi, od kojih je svaki zadužen za
obavljanje dijela posla

8. ZAKON OPADAJUĆIH PRINOSA

 zakon opadajućih prinosa - zakonitost prema kojoj dodavanje dodatne jedinice jednog
inputa u proizvodnju, uz držanje drugih inputa fiksnima, daje sve manje i manje
dodatnog (graničnog) proizvoda.
  svaka sljedeća jedinica inputa daje manji proizvod od prethodne tj. manje pridonosi
proizvodnji.
 zakon rastućih prinosa - povećanje jednog outputa uz držanje drugih fiksnima daje sve
veći dodatni proizvod.

9. GRANICA PROIZVODNIH MOGUĆNOSTI

 granica proizvodnih mogućnosti - pokazuje maksimalne količine proizvodnje (različite
kombinacije dobara i usluga) koje neko gospodarstvo može dosegnuti uz dostupne
resurse i tehnologiju.
 proizvodnja je ograničena dostupnim resursima i tehnologijom.
 proizvoditi na granici proizvodnih mogucnosti znaci koristiti sve raspoložive resurse.

 1 - označava proctor gdje je proizvodnja neefektivna

2 - označava proctor gdje ne proizvodnja nemoguća
 pomicanje krivulje - povečanjem resursa, razvojem tehnologija, populacijskom
politikom, uvozom radnje snage itd.
10. OPORTUNITETNI TROŠAK
 oportunitetni trošak - trošak propuštene prilike, tj. vrijednost roba ili usluge kojih smo
se odrekli radi dobivanja nekih drugih roba ili usluga. Zbog oskudnosti ne možemo birati
oboje.

11. POZITIVNA I NORMATIVNA EKONOMIJA

 pozitivna ekonomija - opisuje činjenice o određenom gospodarstvu, oslanja se na
analizu i empirijske dokaze te postavlja pitanja o činjenicama.
 normativna ekonomija - uključuje vrijednosne sudove, oslanja se na političku raspravu i
političke odluke te postavlja pitanja o pravednosti.

12. ZAKON OBUJMA

 konstantni prinosi na obujam - promjena svih inputa dovodi do proporcionalne
promjene proizvodnje (udvostručenje inputa → udvostručenje outputa).
 rastući prinosi na obujam - povećanje svih inputa dovodi do više nego proporcionalnog
povećanja razine proizvodnje (pr. povećanje inputa za 10 % → povećanje outputa za
15%)
 opadajući prinosi na obujam - povećanje svih inputa dovodi do manje nego
proporcionalnog povećanja ukupne proizvodnje.(pr. povećanje inputa za 10 % →
povećanje outputa za 7 %)

13. FUNKCIJE TRŽIŠTA

 tržište - podrazumijeva susret ponude i potražnje. Pod utjecajem ponude i potražnje
formiraju se cijene dobara i usluga. Osnovni ekonomski subjekti su poduzeća i kućanstva.
Poduzeća proizvode dobara i usluge te ih prodaju kućanstvima u zamjenu za novac.
Takav se process odvija na tržištu proizvoda. Tržište ispunjava pet funkcija.
 alokacijska funkcija - postavlja pitanje kako ulagati i koristiti oskudne resurse. Tržište
oskudne resurse rasporeduje tako da ih usmjerava u proizvodnje u kojima se postiže
najveća ekonomska efikasnost.
 selektivna funkcija - tržište vrši odabir što znaci da opstaju najbolji proizvodi i
konkurentna poduzeca. Selekcija je posljedica dobrih ili loših poslovnih odluka.
 distributivna funkcija - tržište određuje položaj sudionika proizvodnje u primarnoj
raspodjeli, tj. raspoređuje naknade za uložene proizvodne faktore (plaće, kamate, rente,
profiti, dividende).
 informativna funkcija - na tržištu kupci daju informaciju o tome što misle o kvaliteti
dobara/usluga, što koristi poduzećima za korekciju i poboljšanje proizvoda. Tržište
omogućava povratnu vezu između kupaca i proizvođača.
 razvojna funkcija - razvoj gospodarstva u širem smislu. Produktivnost i inovativnost
najboljih poduzeća dovodi do kvalitativnih promjena u društvu.
14. NEUSPJESI TRŽIŠTA (NEVIDLJIVE RUKE)
 neefikasnost

Neefikasnost tržišta Intervencije na tržištu

monopol antimonopolski zakon
eksternalije (eksterne zakon protiv zagađivanja
ekonomije i disekonomije) standardi, porezi
javna dobra – nedjeljivo svjetionici
raširena među pučanstvom, nacionalna obrana
pribavljanje zahtijeva subvencija vrijednih aktivnosti
djelatnost Vlade

 nejednakost - nejednakosti dohodaka i bogatstva

 preraspodjela
 progresivno oporezivanje (što veći dohodak to veći porez)
 programi podrške
 makroekonomski problemi
 ekspanzija - faza u kojoj proizvodnja u odredenom gospodarstvu raste. Pritom
dolazi i do rasta cijena što nazivamo inflacija.
 recesija - faza u kojoj proizvodnja u gospodarstvu pada. Recesiju prati rast
nezaposlenosti.
Makroekonomski Državne intervencije na tržištu
problemi
konjukturni ciklusi stabilizacija pomoću
makroekonomskih politika
inflacija monetarna politika (novčana masa)
nezaposlenost fiskalna politika (oporezivanje i
javna potrošnja)
 spor ekonomski rast
 stimuliranje rasta
 investicije u obrazovanju
 smanjenje budžetskog deficita
 povećanje nacionalne stope štednja

 Zadaće države u tržišnoj ekonomiji - povećanje efikasnosti uspostavom zakonskog

okvira koji ispravlja tržišne promašaje, promicanje pravednosti preraspodjelom dohotka
radi smanjenja polarizacije bogatih i siromašnih, podupiranje makroekonomskog rasta i
stabilnosti fiskalnom i monetarnom politikom kojima država može utjecati na
gospodarski rast, zaposlenost i inflaciju.
15. MERKANTILIZAM
 sredina 17. do sredina 18. stoljeća
 pomorske države iskorištavaju resurse u kolonijama
 dotok zlata i srebra iz Amerike
 pojava banaka, trgovačkih zajednica, korporacija
 uvođenje carina i kamata
 inflacija
 uspon trgovačke klase
 novac postaje sredstvo kupovine i prodaje
 izvor bogatstva je zlato i ostali dragocjeni metali
 predstavnici su Thoman Mun i Antonio Serra
 želja za uvođenjem monopola
 politika osiromašenja (vise izvoza, manje uvoza)

16. FIZIOKRATI
 fizis (priroda) + kratein (vlada)
 18. stoljeće
 izvor bogatstva je poljoprivredna proizvodnja
 predstavnik Francois Quesnay
 klase
 proizvodna klasa poljoprivrednika
 klasa vlasnika
 sterilna klasa obrtnika, industrijalaca i trgovaca
 proizvodnja > trgovina
 pristaše “nevidljive ruke” (pusti neka sve ide svojim tokom)

17. ADAM SMITH

 začetnik ekonomije
 Škot
 “Bogatstvo naroda” 1776.
 smatra da je prava vrijednost rad a ne novac
 opis podjele rada i specijalizacije u tvornici čavala
 paradox vrijednosti - objašnjava kako neophodne stvari za život (npr.voda) imaju nisku
tržišnu vrijednost dok mnoge luksuzne robe (npr.dijamanti) s malom upotrebnom
vrijednošću imaju visoku tržišnu cijenu. To se objašnjava činjenicom da cijena ne
odražava ukupnu, već graničnu korisnost robe. Smatra da cijena ne ovisi o korisnosti već
oskudnosti.
 je uveo pojmove “nevidljiva ruka” (tržište) i “vidljiva ruka” (država).
 teorija apsolutne prednosti - govori o tome kako bi se svaka država trebala
specijalizirati za nešto, tj. na proizvodnju sa onim resursima koje najviše ima.
18. POTRAŽNJA
 teorija ponude i potražnje - alat kojim se objašnjavaju promjene cijena i proizvodnje u
tržišnoj ekonomiji
 količina proizvodnje (Q)
 cijena (P)
 tražena količina - količina dobara koju kupci žele i mogu kupiti
 zakon potražnje - tvrdnja da, uz ostale uvjete nepromijenjene, kada cijena raste, tražena
količina dobara pada, i obrnuto. Tražena količina je negativno povezana sa cijenom.
 tražena količina je negativno povezana sa cijenom
 efekt supstitucije - porast cijene nekog dobra, uz nepromijenjene cijene drugih dobara,
čini to dobro relativno skupljim. Kad cijena nekog dobra poraste, potrošači će ga
nadomjestiti drugim dobrima kako bi na jeftiniji način zadovoljili svoje potrebe.
 efekt dohotka - porast cijene nekog dobra istovjetan je smanjenu realnog dohotka -
potrošač stoga smanjuje količinu kupljenih dobara.
 nominalni dohodak - iznos dohotka u novčanim jedinicama
 realni dohodak - pokazatelj kupovne moći

19. ODREDNICE POTRAŽNJE

 dohodak
 normalno dobro - dobra za kojima potražnja raste, ako se poveća dohodak
osobe i obrnuto.
 inferiorno dobro - porast dohotka uzrokovat će smanjenje potražnje, a
smanjenje dohotka porast potražnje.
 cijene povezanih dobara
 supstituti - dobra koja su međusobno zamjenjiva. Dva dobra kod kojih porast
cijene jednog dovodi do porasta potražnje za drugim dobrom.
 komplementi - dobra koja se koriste zajedno. Dva dobra kod kojih porast cijene
jednog dovodi do smanjenja potražnje za drugim dobrom.
 ukusi
 kupac potražuje robu i usluge koje voli.
 uvjetovani povijesnim, geografskim, sociološkim, psihološkim faktorima i
podložni promjenama – npr. veća briga za zdravlje
 očekivanja - očekivanja o budućnosti utječu na današnju potražnju.
 kupac koji očekuje rast cijene nekog dobra u budućnosti, vjerojatno će danas
kupiti veću količinu tog dobra.
 kupac koji očekuje porast dohotka, vjerojatno će danas povećati količinu koju
kupuje.
 broj kupaca/ veličina tržišta - povećanje broja kupaca povećava potraživanu količinu
pri svakoj cijeni i obrnuto.
20. KRIVULJA POTRAŽNJE (D)
 krivulja potražnje - pokazuje količinu proizvoda/usluge koju su kupci spremni kupiti pri
bilo kojoj cijeni, uz nepromijenjene ostale čimbenike koji mogu utjecati na potražnju.

 povećanje/smanjenje cijene dovodi do pomaka iz jedne u drugu točku na istoj

krivulji potražnje.
 svaka promjena koja povećava količinu koju kupci žele kupiti uz danu cijenu, pomiče
krivulju potražnje udesno (D1)
 svaka promjena koja smanjuje količinu koju kupci žele kupiti uz danu cijenu, pomiče
krivulju potražnje ulijevo (D2)
 cijena ostaje nepromijenjena.
21. PONUDA
 ponuda - količina koju prodavači žele i mogu prodati.
 zakon ponude - tvrdnja da, uz ostale uvjete nepromijenjene, kada cijena raste, ponuđena
količina dobra raste, odnosno kad cijena pada, ponuđena količina pada.
 ponuđena količina je pozitivno povezana sa cijenom.
 napredak tehnologije rezultira povećanjem ponude

22. ODREDNICE PONUDE

 cijene ulaznih elemenata u proizvodnji (engl. input)
 porast cijene ulaznog elementa smanjuje profitabilnost proizvodnje te ponuda
pada i obrnuto.
 tehnologija
 napredak tehnologije povećava ponudu.
 broj prodavača
 ponuda je veća ako se poveća broj prodavača.
 očekivanja
 ako očekuje porast cijene svog proizvoda u budućnosti, poduzeće će možda dio
tekuće proizvodnje uskladištiti i smanjiti ponudu danas.

23. KRIVULJA PONUDE

 krivulja ponude - pokazuje količinu proizvoda /usluge koju su prodavači spremni
prodati pri bilo kojoj cijeni, uz nepromijenjene ostale čimbenike koji mogu utjecati na
ponudu.

 povećanje/smanjenje cijene dovodi do pomaka iz jedne u drugu točku na istoj

krivulji ponude.
 svaka promjena koja povećava ponuđenu količinu pri svakoj cijeni, pomiče krivulju
ponude udesno (S1)
 svaka promjena koja smanjuje ponuđenu količinu pri svakoj cijeni, pomiče krivulju
potražnje ulijevo (S2)
  cijena ostaje nepromijenjena

24. TRŽIŠNA RAVNOTEŽA

 tržišna ravnoteža - situacija u kojoj je cijena dosegla razinu pri kojoj je ponuđena
količina jednaka traženoj količini
 po ravnotežnoj cijeni, količina dobra koju su kupci spremni kupiti točno odgovara
količini koju su prodavači spremni prodati.
 ravnotežna se cijena stoga još naziva i cijenom koja čisti tržište.
 grafički se ostvaruje u sjecištu (E) krivulje ponude i krivulje potražnje
 cijena u tom sjecištu je ravnotežna cijena (PE), a količina ravnotežna količina (QE).

25. ELASTIČNOST
 elastičnost - osjetljivost neke ekonomske veličine na promjene druge ekonomske veličine
s kojom se nalazi u nekom korelacijskom odnosu.
  mjeri se koeficijentom elastičnosti.

26. CJENOVNA ELASTIČNOST POTRAŽNJE

 cjenovna elastičnost potražnje - mjera koja izražava koliko tražena količina određenog
dobra reagira na promjenu cijene tog dobra. Izražava se koeficijentom cjenovne
elastičnosti potražnje koji se računa kao omjer postotne promjene tražene količine i
postotne promjene cijene.
  raspoloživost bliskih supstituta
 veća raspoloživost supstituta → veća elastičnost
 intenzitet potrebe
 veća potreba – neophodno dobro → manja elastičnost
 manja potreba – luksuzno dobro → veća elastičnost
 duljina vremena reakcije potrošača
 dulji vremenski period → veća elastičnost
 relativni udio dobra u ukupnim izdacima potrošača
 veći relativni udio → veća elastičnost
 definicija tržišta
 šira definicija tržišta → manja elastičnost

27. DOHODAVNA ELASTIČNOST POTRAŽNJE

 dohodavna elastičnost potražnje - osjetljivost potražnje na promjenu dohotka
 koeficijent dohodovne elastičnost (Ed/y) - odnos između postotne promjene tražene
količine i postotne promjene dohotka

28. CJENOVNA ELASTIČNOST PONUDE

 elastičnost ponude - mjera koja izražava koliko ponuđena količina određenog dobra
reagira na promjenu cijene tog dobra.
 koeficijent elastičnosti ponude (ES) - odnos između postotne promjene ponuđene
količine i postotne promjene cijene
 stupanj do kojeg se može povećati proizvodnja u nekom privrednom sektoru
 veći stupanj → veća elastičnost ponude
 vrijeme
 dulje vrijeme → veća elastičnost
29. KORISNOST
 korisnost - zadovoljstvo potrošača koje proizlazi iz potrošnje nekog dobra ili usluge
 subjektivna kategorija
 granična korisnost - dodatna korisnost koju potrošač dobiva korištenjem dodatne
jedinice nekog dobra.
 zakon opadajuće granične korisnosti - govori da svaka jedinica korištenog
dobra ne daje istu korisnost. Svaka sljedeća utrošena jedinica nekog dobra,
potrošaču daje manju korisnost od prethodne. S porastom količine utrošenog
dobra granična korisnost tog dobra se smanjuje.
 ukupna korisnost - korisnost koju su potrošaču donijele sve do određenog trenutka
potrošene jedinice.

 maksimizacija korisnosti - potrošač raspodjeljuje svoj dohodak tako da maksimizira

korisnost.
 maksimizaciju korisnosti potrošač ostvaruje kupovinom različitih količina
različitih dobara tako da njihove granične korisnosti po cijenama budu jednake.
30. POTROŠAČEV VIŠAK
 potrošačev višak - razlika između ukupne korisnosti koju neko dobro ima za potrošača i
njegove ukupne tržišne vrijednosti
 svaku jedinicu robe plaćamo po istoj cijeni iako nam svaka kupljena jedinica donosi
manju korisnost od prethodno kupljene jedinice.
 grafički je potrošačev probitak jednak površini između krivulje potražnje i linije cijene.

31. KRIVULJE INDIFERENCIJE

 želim kupiti više dobara nego što mi dohodak dozvoljava
 kako izabrati koja dobra kupiti i koju količinu pojedinih dobara?
 na naš izbor utječu - želje i potrebe, dohodak, cijene dobara i usluga.
 budžetsko ili dohodovno ograničenje - potrošnja je ograničena dohotkom

 pravac buđetnog
ograničenja - u svim točkama
na liniji potrošač
troši svoj ukupni dohodak.
 krivulja indiferencije -
prikazuje kombinacije
dobara koje potrošaču
pružaju jednaku razinu
zadovoljstva.

 potrošačeva ravnoteža - potrošač će od svih kombinacija koje može ostvariti, a to su

točke na budžetskom pravcu, odabrati točku A jer u njoj ostvaruje najvišu razinu
zadovoljstva koja mu je dostupna s obzirom na dohodak.

 točka tangencije -
potrošačeva ravnoteža
ostvaruje u točki u kojoj
budžetski pravac tangira
krivulju indiferencije.
32. SAVRŠENA KONKURENCIJA (TRŽIŠNA STRUKTURA)
 savršena konkurencija
 velik broj prodavatelja i kupaca
 homogen proizvod
 poduzeće prihvaća cijenu koja se formira na tržištu te proizvodi količinu pri
kojoj je granični trošak jednak toj cijeni
 slobodan ulazak i izlazak
 cilj je maksimiziranje profita
 nema državnog reguliranja (carine, subvencije)
 savršena mobilnost faktora proizvodnje
 proizvodnja uz najmanje moguće troškove
 pšenica, mlijeko

33. NESAVRŠENA KONKURENCIJA (TRŽIŠNA STRUKTURA)

 monopol
 jedan proizvođač
 nema bliskih supstituta
 neelastična potražnja
 monopolist određuje cijenu koja je veća od graničnog troška.
 postoje prepreke ulasku drugih poduzeća na tržište (samo jedno
poduzeće posjeduje ključni resurs, samo jednom poduzeću država
daje pravo proizvodnje, prirodni monopol)
 prirodni monopol - oblik tržišne nesavršenosti u kojoj jedno poduzeće može
opsluživati cijelo tržište (elektroprivreda, komunalije)
 diskriminacija cijena - poslovna praksa u kojoj se isti proizvod nudi različitim
potrošačima po različitim cijenama iako je trošak proizvodnje isti
 voda iz slavine, kabelska televizija
 oligopol
 mala grupa proizvođača
 poduzeća razapeta između suradnje i osobnog interesa
 cilj im je maksimiziranje profita
 kartel - grupa organizacijski samostalnih poduzeća koja su sklopila tajni ugovor
o proizvodnji i cijenama
 npr. OPEC
 industrija čelika, proizvodnja automobila, strojagradnja, celuloze i papira,
duhana, piva, alkohola, informatičke opreme, električnih aparata, zrakoplova,
opreme za transport, eksploziva i streljiva, šećera, rafinerije nafte, proizvodnja
cementa, sapuna
 teniske loptice, sirova nafta
 zatvorenikova dilema - ako se ugovor prekrši (npr. netko proizvede više =
cijena pada)
  monopolistička konkurencija
 veliki broj poduzeća
 diferencijacija proizvoda (slični proizvodi)
 visoka cjenovna elastičnost (bliski supstituti)
 preferencije kupaca
 slobodan ulazak na tržište, osim zaštite industrijskog vlasništva, npr. trgovačkog
znaka
 romani, filmovi
 kombinacija monopola i savršene konkurencije

34. EKSTERNALIJE
 eksternalije - nenadoknađeni učinak akcije jedne osobe na blagostanje druge
 pozitivni - tržište ih ne prepepoznaje (ne plačaju se)
 cijepljenje, obrazovanje, obnavljanje fasade na trgu
 negativni - društveni troškovi (npr. zagađenje okoliša = subject koji zagađuje u svoju
proizvodnju ne kalkulira te troškove)
 buka, pasivno pušenje
 internalizacija eksternalije - uključivanje cijene eksternalija u tržišnu cijenu
(Pigouovski porez)
 Coaseov teorem - privatni dogovor oko internalizacije eksternalija ili privatna inicijativa
civilnog društva
35. TROŠKOVI

 troškovi u kratkom roku - kratki rok označava razdoblje u kojem poduzeća mogu
prilagoditi proizvodnju mijenjanjem varijabilnih faktora (rad i sirovine), ali ne i fiksnih
faktora (npr. kapital). Da bi minimizirali troškove u kratkom roku, poduzeća
prilagođavaju varijabilne faktore, ali ne mogu prilagoditi fiksne faktore
 fiksni i varijabilni troškovi se mijenjaju s obujmom proizvodnje
36. ICT industrija
 niski marginalni troškovi i visoki fiksni troškovi
 postojanje mreža i mrežnih efekata/mrežnih eksternalija
 pobjednik uzima sve (winner takes all)
 visoki profiti industrijskih lidera

37. MREŽNE EKSTERNALIJE

 mrežne eksternalije ili efekti drugih korisnika na korisnika proizvoda ili usluge koji
koriste iste ili kompatibilne proizvode ili usluge
 pozitivne mrežne eksternalije postoje onda kad povećana uporaba proizvoda donosi
uvećanu vrijednost tog proizvoda za korisnike
 negativne mrežne eksternalije postoje onda kad se prednosti smanjuju s povećanjem
broja korisnika – proizlaze iz ograničenosti resursa, npr. opterećenost mreže prema
internetu ukoliko je spojeno puno korisnika
 direktne – česte su kod komunikacijskih usluga poput telefona, telegrafa, pruga,
bankomata i sl.
 nastaju kroz direktan fizički efekt broja kupaca na vrijednost proizvoda
 kroz veći broja korisnika dovodi do povećanja vrijednosti
 indirektne – nastaju kad povećano korištenje nekog dobra dovodi do proizvodnje
komplementarnih dobara čija vrijednost također raste, a to rezultira povećanjem
vrijednosti originalnog proizvoda
 npr. s Windowsima se povezuje velik broj direktnih mrežnih eksternalija, ali su
barem jednako važne indirektne mrežne eksternalije koje proizlaze iz povećane
kvalitete i dostupnosti komplementarnog aplikacijskog softvera
 indirektne mrežne eksternalije nastaju kroz povezanost tržišta, npr. boja za
pisače se može lakše nabaviti ili je jeftinija ako je više korisnika

38. EFEKT STAMPEDA I SNOBOVSKI EFEKT

 snobovski efekt
 pojava kad se potražnja za nekim dobrom veća kad manje ljudi posjeduje isti
proizvod
 ako više ljudi posjeduje taj proizvod, snobovima neće biti zanimljiv pa će
potražnja padati
 efekt stampeda
 nastaje kad potrošači smatraju da je više ljudi kupilo neki proizvod – znak da je
proizvod moderan pa je i potražnja veća
 želja za posjedovanjem dobra jer ga skoro svatko ima ili da se slijedi moda