Magitarski Stomat

SVEUILITE U ZAGREBU
STOMATOLOKI FAKULTET
Sanja poljari
DIJAGNOSTIKA PATOLOKIH
PROMJENA U MJEOVITOJ DENTICIJI
MAGISTARSKI RAD
Zagreb, veljaa, 2007.

Rad je ostvaren na Katedri za kliniku pedodonciju Stomatolokog studija
Medicinskog fakulteta Rijeka.
Voditelj rada: Prof. dr. sc. Mario Legovi, Medicinski fakultet Sveuilita u Rijeci,
Stomatoloki studij, Katedra za kliniku pedodonciju,
predmet Ortodoncija i Orofacijalna genetika
Lektor hrvatskog jezika: Snjeana libar, prof.
Zagrebaka 19, Rijeka 51 000
051 312 164
Lektor engleskog jezika: Gorana Tukan, prof.
Mavri 23 b, Vikovo 51 216
051 258 247
Rad sadri: 121 stranicu
29 tablica
31 sliku
CD
Ovom prilikom zahvaljujem
mentoru Prof.dr.sc. Mariu Legoviu na svesrdnoj pomoi, razumijevanju i
podrci pri izradi ovoga rada,
mojoj obitelji na optimizmu, ljubavi i bezuvjetnoj podrci bez ije pomoi ovaj
rad ne bi bio mogu.

SADRAJ
1. UVOD 1
1.1. Razvoj zuba 3
1.2. Razvoj denticije 5
1.2.1. Mjeovita denticija 7
1.2.2. Postava prvih trajnih kutnjaka 8
1.2.3. Smjena sjekutia 11
1.2.4. Smjena onjaka i pretkutnjaka 14
1.2.5. Abnormalnosti nicanja zubi 17
1.2.6. Perzistenicija mlijenih zubi 18
1.3. Etiologija preranog gubitka mlijenih zubi zone odupiranja 20
1.3.1. Resorpcije 21
1.3.2. Karijes 22
1.3.3. Ekstrakcije mlijenih zubi 23
1.3.4. Trauma zuba 25
1.4. Posljedice preranog gubitka mlijenih zubi zone odupiranja 26
1.5. Anomalije broja i veliine zuba 27
1.5.1. Hipodoncija 28
1.5.2. Hiperdoncija 32
1.5.3. Mikrodoncija 33
1.5.4. Makrodoncija 34
2. SVRHA ISTRAIVANJA 36
3. ISPITANICI I POSTUPCI 38
3.1. Statistika obrada rezultata 40
4. REZULTATI 41
5. RASPRAVA 83
6. ZAKLJUCI 99
7. SAETAK 104
8. SUMMARY 106
9. LITERATURA 108
10. IVOTOPIS 120

Sanja poljari, Magistarski rad
1.UVOD
Rast kao najsloeniji proces kod svih ivih bia, sastoji se od niza procesa koji
se u pravilu, skladno nadopunjuju, s time da svaki sljedei ovisi o prethodnom.
Prekid u bilo kojoj karici toga zamrenog lanca dovest e do poremeaja u
narednoj etapi, sa vjerojatnom posljedicom na konaan ishod.
Tijekom rasta i razvoja paralelno se razvijaju i sve strukture maksilofacijalne
regije, sve do uspostavljanja ravnotee izmeu svih komponenata koje u tome
sudjeluju.
Rast i razvoj su velikim dijelom odreeni naslijeem, no vrlo su bitni utjecaji
funkcionalnih podraaja kao i znaaj okoline.
Razvoj denticije zauzima posebno mjesto u domeni rasta. To razdoblje
obuhvaa: rast, funkcionalno prilagoavanje, nicanje i gubitak mlijenih te nicanje
trajnih zuba.
Mlijeni zubi, uz funkciju u mehanizmu vakanja i govora, znaajan su faktor u
procesu rasta i razvoja alveolarnog nastavka i eljusti. Svaki mlijeni zub
djelovanjem na proprioreceptore u parodontu ukljuuje se u niz procesa vezanih za
rast maksilofacijalne regije i dio je sistema mastikatornog aparata. Gubitkom ili
poremeajem nekog od lanova tog sistema, naruava se harmonija i ravnotea ove
regije. Od posebnog su znaaja pri tome zubi zone odupiranja i njihov prerani
gubitak, to je na naem podruju dosta esta pojava (1).
Uestalost dentofacijalnih anomalija varira po starosnim grupama. Tijekom
rasta i razvoja neke se anomalije javljaju , neke pogoravaju, a rijetke nestaju (1).
Period mjeovite denticije je posebno zanimljiv za dijagnostiku anomalija kroz
analizu postave prvih trajnih kutnjaka, nicanje zuba u fronti te smjene u segmentu
2
zone odupiranja. Najee zastupljene anomalije su kompresije zuba, a po
lokalizaciji one u fronti .
U periodu mjeovite denticije najvei broj pacijenata se prvi put javlja u
ortodontsku ambulantu .
Ralamba ortopantomograma neophodna je u postavljanju dijagnoze i
planiranju terapije svakog ortodontskog pacijenta, a osobito je znaajna njegova
uloga u periodu mjeovite denticije.
U tu svrhu, u ovome e se radu valorizacijom ortopantomograma ispitanika s
mjeovitom denticijom lijeenih u ortodontskim ambulantama u Istri, ispitati
poremeaji koji ometaju normalnu smjenu zuba .
1.1 RAZVOJ ZUBA
Poznavanje procesa razvoja zuba od velikog je znaenja za podruje ortodoncije,
osobito u periodu mjeovite denticije. On obuhvaa niz meusobno zavisnih procesa
kao to su: resorpcija korjenova mlijenih zuba, razvoj zuba nasljednika te zavrna
mineralizacija njihovih korjenova .
Mineralizacija zubi je proces kod kojeg se vri precipitacija anorganskih soli u
organski matriks. Istraivanjem ovog problema bavio se itav niz autora iji su se
rezultati razlikovali ovisno o metodi koju su primijenili.
Carmen Nolla (2) proces mineralizacije zuba dijeli u deset stadija. est stadija se
odnosi na formiranje krune, a etiri na formiranje korijena. Posebnu vanost
3
imaju: drugi stadij jer zapoinje kalcifikacija, esti jer zapoinje erupcija i osmi stadij
jer zub tada probija u usnu upljinu.
Moorrees i sur. (3) podijelili su kalcifikaciju trajnog zuba u trinaest stupnjeva.
Kroz est stupnjeva se prati razvoj krune, a kroz sedam razvoj korijena.
Legovi, (1) upotrebljavajui Nollinu metodu, vrednuje uinak prerane
ekstrakcije mlijenih zuba na mineralizaciju trajnog onjaka te prvog i drugog
pretkutnjaka (CP2 segment). Autor upozorava na ubrzanu mineralizaciju zuba
nasljednika kod preranih ekstrakcija mlijenih prethodnika .
Lapter i sur. (4) bavili su se identifikacijom dentalne dobi kod blizanaca.
Zakljuak provedenog istraivanja je da nema znaajne razlike izmeu monozigota i
dizigota .
Razvoj zuba, osim kroz fazu mineralizacije, moemo sagledati i kroz fazu
nicanja zuba. Erupcija zuba je razvojni proces koji ukljuuje sva zbivanja od trenutka
nicanja zuba iz njegove kripte do dodira sa antagonistima .
Vrijeme nicanja zubi ovisi o nizu faktora kao to su: naslijee, konstitucija,
stupanj razvoja zametka, poloaj zametka, hormoni, rasna pripadnost, prisutnost
anomalija, prehrana , razne bolesti , klimatski faktori itd. (5).
Nicanje zubi jedan je od pokazatelja pravilnog razvoja, a povezan je s opim
stanjem zdravlja i konstitucijom djeteta. Kronine bolesti i dugotrajne teke bolesti
djeteta usporavaju nicanje mlijenih zubi. Zakanjelo nicanje ee je kod rahitisa,
tekih infekcija te dugih dispeptikih smetnji, dok ranije nicanje susreemo kod
nekih sindroma i kod endokrinih smetnji. Neke akutne bolesti mogu ubrzati nicanje
jer poviena temperatura ubrzava metabolizam (6).
4
Ubrzano nicanje trajnih zubi moe biti izazvano prijevremenim ispadanjem ili
preranom ekstrakcijom mlijenih prethodnika .
Moyers (5) sagledava erupciju zubi kroz etiri faze:
1. Preeruptivna faza u kojoj dominira utjecaj naslijea.
2. Intraalveolarna faza u kojoj osim naslijea odreeno znaenje imaju:
zdravstveno stanje mlijenog zuba, njegova prisutnost, prostor u alveolarnoj
kosti itd.
3. Intraoralna faza unutar koje je poloaj odreen muskulaturom i podraajima
od strane nekih navika.
4. Okluzalna faza tijekom koje zub nalazi svoje mjesto ovisno o artikulacijskim
impulsima i miinim podraajima.
1.2. RAZVOJ DENTICIJE
Razvoj denticije karakteriziran je fazama intenzivne aktivnosti i fazama
prividnog mirovanja. Postnatalni razvoj u prvoj godini odvija se mnogo bre nego u
bilo kojem drugom periodu ivota. Tijekom druge i tree godine taj razvoj je neto
sporiji, ali jo uvijek vrlo intenzivan. Izmeu tree i pete godine postoji period
prividnog mirovanja unutar kojeg funkcionalni podraaji mogu modificirati
genotipsku osnovu.
U razdoblju od pete do sedme godine ponovo se susreemo sa pojaanim rastom u
kojem se treba pripremiti prostor za prve trajne kutnjake, a rastom u frontalnoj regiji
osigurati dodatni prostor za pravilan smjetaj sjekutia. Od sedme do devete godine
5
ivota prisutna je faza prividnog mirovanja, a u periodu od devete do dvanaeste
godine opet faza rasta uz pripremu prostora za smjetaj drugih trajnih kutnjaka.
Vremenski se razvoj denticije moe podijeliti na pet stadija (7):
I. stadij traje od roenja do nicanja prvog mlijenog sjekutia , predstavlja
period bezubih eljusti i obuhvaa razdoblje od 4. do 10. mjeseca ivota
II. stadij traje od nicanja prvog mlijenog zuba do kompletiranja mlijene
denticije i traje priblino od 6 mjeseca do 2,5 godine
III. stadij se moe nazvati razdobljem mlijene denticije , a traje od 2,5 do 6.
godine ivota sa moguim individualnim oscilacijama
IV. stadij poinje nicanjem prvog trajnog kutnjaka, a ponekad centralnih
sjekutia i traje do ispadanja posljednjeg mlijenog zuba - to je razdoblje
mjeovite denticije koje u prosjeku traje od 6 do 12 godine.
V. stadij traje od 12 godine pa nadalje i predstavlja razdoblje trajne
denticije
S obzirom da je stadij mjeovite denticije vezan uz problematiku ovoga rada, bit
e opirnije prikazan .
6
1.2. 1. Mjeovita denticija
Mjeovita denticija traje od nicanja prvog trajnog zuba pa sve do ispadanja
posljednjeg mlijenog zuba.
Period mjeovite denticije, s obzirom na ritam i vrijeme nicanja zubi, zatim rast
eljusti i alveolarnog nastavka, probleme prostora u zubnom luku, a time i prirodu
anomalije, moemo podijeliti u dvije faze.
U prvoj fazi niu prvi trajni kutnjaci te dolazi do smjene zuba u fronti i ona
traje od este do devete godine, dok u drugoj fazi koja traje od devete do dvanaeste
godine, niu onjak i pretkutnjaci.
Da bismo prepoznali anomaliju u ovom stadiju denticije, vano je poznavati
simptome normalne mjeovite denticije. Normalna mjeovita denticija prema Kepp
(8) i Rehagelu (9) ima sljedee karakteristike: prvi trajni kutnjaci su nikli, trajni
sjekutii mijenjaju ili su zamijenili svoje prethodnike, odrane sredine eljusti,
prijeklop fronte iznosi dva milimetra, interincizalni razmak nije vei od tri milimetra,
anteroposteriorni poloaj eljusti odgovara klasi I, intaktna zona odupiranja ili
ouvan njezin prostor i pravilna forma zubnih lukova.
Anomalije u periodu mjeovite denticije javljaju se u razliitim klinikim
slikama. Postavljena dijagnoza vrlo esto ne znai da je i konana; zbog nesigurnih
odnosa u okluziji prvih trajnih kutnjaka, nedovrenih procesa rasta i razvoja u kojima
se krije mogunost poboljanja, pogoranja ili iste transformacije jedne anomalije.
Sve ovisi o nizu faktora kao to su: veliina zubi koji tek trebaju niknuti, redoslijed i
vrijeme nicanja, ritam razvoja eljusti, ravnotea unutar muskulature vanog
sustava i drugi (1).
7
1. 2.2. Postava prvih trajnih kutnjaka
Nicanjem prvog trajnog kutnjaka obino zapoinje period mjeovite denticije.
Pravilan postav ovih zubi vrlo je esto od presudnog znaaja za daljnji razvoj
okluzije.
Nicanjem prvih trajnih kutnjaka, koje je praeno i vertikalnim rastom
alveolarnog nastavka, nastavlja se podizanje zagriza, to je tzv. drugo fizioloko
podizanje zagriza.
Budui da prvi trajni kutnjak nie u kontaktu s distalnom plohom drugog
mlijenog kutnjaka, njegov poloaj je od izuzetne vanosti za uspostavljanje
meziodistalnog odnosa prvog trajnog kutnjaka .
Nakon nicanja drugih mlijenih kutnjaka u centralnoj okluziji postoje dvije
mogunosti. Jedna od njih je da mlijeni zubni lukovi zavravaju sa mezijalnom
stepenicom, tj. distalna ploha drugog mlijenog mandibularnog kutnjaka je
mezijalnije od odgovarajue povrine u maksili, a druga mogunost je da zubni
lukovi zavravaju u istoj vertikalnoj ravnini (11).
Smatra se da su obje situacije povoljne za kasnije voenje prvog trajnog
kutnjaka u normalnu okluziju.
Poeljno je da postoji blaga mezijalna stepenica, jer su tada u tijeku nicanja
prvi trajni kutnjaci voeni izravno u normalnu okluziju.
Kod pacijenata s dijastemama u mlijenoj denticiji, iji zubni lukovi zavravaju
u istoj vertikalnoj ravnini, prilikom nicanja prvog donjeg trajnog kutnjaka, zatvorit e
se dijasteme distalno od onjaka. Njegov mezijalni pomak e dovesti kutnjake u
klasu I po Anglu, to znai u normalnu okluziju early mesial shift (12) .
8
Ukoliko zubni lukovi zavravaju u istoj vertikalnoj ravnini, a pacijent nema
dijastema, pomak u klasu I e se vjerojatno postii tek nakon eksfolijacije mlijenih
kutnjaka, negdje oko 11.godine. Tada e se trajni kutnjaci pomaknuti naprijed u
slobodni prostor, koji je nastao zbog razlike u veliini mlijenih kutnjaka i trajnih
pretkutnjaka koji ih zamjenjuju leeway space (12).
Leeway space u gornjoj eljusti iznosi 1,5 mm i za milimetar je krai nego u
donjoj eljusti, zbog ega e se donji kutnjak pomaknuti mezijalnije i tako postii
klasu I po Anglu. Ta pojava se jos naziva late mesial shift .
Iz navedenoga proizlazi da svaki prerani gubitak zuba ili nesanirani
distoaproksimalni karijes moe poremetiti ovu ravnoteu te dovesti do gubitka
duine luka i razliitih malokluzija .
Za vrijeme nicanja prvih trajnih kutnjaka, zavrava se resorpcija korijena
centralnih mlijenih sjekutia, oekuje se njihovo ispadanje te poetak nicanja trajnih
nasljednika .
Postoji vie teorija o nastanku pravilne okluzije prvih trajnih kutnjaka. Kako se
razvijala ortodoncija, tako se pridavao razliit znaaj ovim zubima za razvoj denticije
te su se mijenjala i miljenja u vezi njihovih ekstrakcija .
Fox (13) je bio pobornik ekstrakcije prvih trajnih kutnjaka u svrhu
samoregulacije eljusnih anomalija. Angle (14) normalnu okluziju vidi kroz
prisustvo svih zubi te je zbog toga protivnik bilo kakve ekstrakcije, pogotovo gornjeg
prvog trajnog kutnjaka .
9
Nakon Anglea ponovo su oivjele diskusije za ekstrakciju ovih zuba od
Arvidsona (15) i Brodtbecka (16), kao i protiv ekstrakcija od Salzmanna (17),
Villarda (18) i drugih.
Zielinski (19) smatra da do klase I dolazi zbog pomaka mandibule prema
naprijed, koji se dogaa izmeu tree i este godine . Ona uzrokuje stvaranje lagane
negativne stepenice u podruju distalnih ploha drugih mlijenih kutnjaka. Promjena
sagitalnog poloaja mandibule rezultat je nejednolikog sagitalnog rasta u frontalnim
partijama obje eljusti. Kako je sagitalna komponenta rasta jae naglaena u maksili,
mandibula se pomie prema naprijed da bi zadrala normalan interincizalni odnos.
Paralelno dolazi i do odreene pregradnje u eljusnom zglobu.
Schwarz (20) i Korkhaus (21) takoer tumae nastanak klase I kroz pomak
mandibule prema naprijed u razdoblju od etvrte do este godine. Prema njihovoj
teoriji do pomaka dolazi radi dominacije masetera i oba pterigoideusa nad
temporalisom. Primarno dolazi do abrazije kvrica, a sekundarno do pomaka u
sagitali.
Markovi (22) smatra da mezijalizacija mandibule u fazi mlijene denticije
nije dovoljna za postavu prvih trajnih kutnjaka u klasu I. Do pravilne okluzije u tom
podruju dolazi tek nakon smjene pretkutnjaka i onjaka .
Baume (23) je promatrao okluziju kod 50 ispitanika kroz period mlijene
denticije. Autor zakljuuje da su dijasteme izmeu mlijenog lateralnog sjekutia i
mlijenog onjaka u maksili te izmeu mlijenog onjaka i prvog mlijenog kutnjaka
u mandibuli, poznate kao primarne ili primatne dijasteme, konstantne.
10
Baume je ustanovio da za vrijeme nicanja prvi trajni kutnjak pomie zube ispred
sebe u prostor primatne dijasteme i one se zbog toga zatvaraju.
Svoju tvrdnju je potkrijepio nalazima do kojih je doao mjerenjem udaljenosti od
spojnice zavretaka distalnih ploha drugih mlijenih kutnjaka do spojnice tubera
onjaka maksile. Autor zakljuuje da se nicanjem prvih trajnih kutnjaka ova
udaljenost znatno smanjuje .
Veliki broj autora: Baker (24), Izard (25), Moorrees i sur. (26), Hotz (27),
Stockli (28) i drugi, evoluciju klase I tumae kroz razlike u sumi meziodistalnih
dimenzija mlijenog onjaka, prvog i drugog mlijenog kutnjaka prema trajnom
onjaku te prvom i drugom pretkutnjaku.
1.2.3. Smjena sjekutia
Pravilan postav sjekutia vezan je uz vie faktora kao to su: rast i razvoj
eljusti, razlike u veliini mlijenih i trajnih zuba, oblik zubnog luka, ali uz odreenu
mjeru individualnosti.
Za pravilan postav trajnih sjekutia bitan je prostor, a jednim dijelom i njihov
poloaj u fronti negdje oko 5. godine ivota. Naime, centralni trajni sjekutii lee u
eljusti oralnije od mlijenih sjekutia, a trajni lateralni sjekutii jo oralnije od
centralnih, tako da se mezijalne povrine njihovih krunica nalaze iza distooralnih
povrina krunica centralnih sjekutia (7).
Trajni sjekutii iri su u obje eljusti od svojih prethodnika. U tom pogledu
slau se svi autori, meutim, rezultati njihovih istraivanja su razliiti.
11
Wetzel (29) je ustanovio da prosjena razlika izmeu mlijenih i trajnih
sjekutia iznosi 4,5 mm u maksili i 4,2 mm u mandibuli. Stockli (28) je ustanovio
veu razliku, koja iznosi 7 mm za maksilu, a 5 mm za mandibulu. Salzman (17) kod
svojih ispitanika nalazi razliku od 7,6 mm za maksilu i 6 mm za mandibulu. Prema
Blacku (30) trajni sjekutii su prosjeno vei od svojih prethodnika za 7,6 mm u
podruju maksile, a u mandibuli ta razlika iznosi 6 mm. Autor je to definirao kao
pouzdanost sjekutia (incisor liability), a ona varira od osobe do osobe. Pouzdanost
sjekutia je razlika izmeu koliine prostora potrebnog za smjetaj sjekutia i
koliine koja je dostupna. Kontinuirani rast lukova poboljava situaciju prostora, a
rast eljusti je preteno u posteriornom smjeru (30).
Prema Baumeu (31), frontalne dijasteme javljaju se s pojavom mlijenih
sjekutia. Prema ovom autoru postoje dvije vrste mlijenih denticija; jedna s
dijastemama, koje se manifestiraju u vrijeme postave fronte i druga bez dijastema .
Najee zastupljene dijasteme su one izmeu mlijenog lateralnog sjekutia i
mlijenog onjaka u maksili, te izmeu mlijenog onjaka i prvog mlijenog
kutnjaka u mandibuli. Te dijasteme nazivamo primarne ili primatne dijasteme.
Njihova uestalost i veliina varira; one mogu biti prisutne u obje eljusti , samo u
jednoj eljusti ili samo u jednom dijelu eljusti (31).
Baume (31) je utvrdio da se iz svih mlijenih denticija s dijastemama u fronti
razvija pravilna postava trajne fronte, dok se kod sluajeva bez dijastema u 40%
sluajeva javlja zbijenost u trajnoj fronti.
Prosjena veliina dijastema prema Stckliju (28) iznosi u frontalnom
segmentu maksile 2,5 mm, a u frontalnom segmentu mandibule 1 mm.
12
Prostor dijastema u vrlo rijetkim sluajevima je dovoljan za nadoknadu razlike
izmeu mlijenih i trajnih sjekutia.
Danas prevladava miljenje da prosjena razlika u veliini izmeu mlijenih i
trajnih sjekutia u gornjoj eljusti u korist trajnih iznosi 7 mm, a u donjoj 5 mm. Ona
se neutralizira na nekoliko naina: poveanjem sagitalne dimenzije zubnog luka,
transverzalnim rastom alveolarnog grebena u interkaninom podruju prije i za
vrijeme nicanja trajnih sjekutia, koritenjem dijastema normalno prisutnih u
mlijenoj denticiji te labijalnim nagibom trajnih sjekutia u odnosu na njihove
prethodnike, ime se stvara dodatni prostor.
U prosjeku, najprije niu donji pa gornji centralni sjekutii, a zatim donji pa
gornji lateralni. Vrlo esto donji centralni sjekutii niknu lingvalno od mlijenih
prethodnika iji korjenovi zato nisu resorbiranii i oni perzistiraju. Takve
perzistirajue mlijene sjekutie treba ukloniti, kako bi se trajni pomaknuli u
labijalnom smjeru (7).
Gornji trajni centralni sjekutii esto niknu razmaknuti, taj razmak predstavlja
tzv. fizioloku dijastemu. Najee je to privremena pojava, jer nicanjem lateralnih
sjekutia, koji su se do tada nalazili oralnije od centralnih u tzv. tafetnom poloaju,
oni polako izlaze iz tog poloaja i klize uz centralne sjekutie i postepeno zatvaraju
fizioloku dijastemu .
Redoslijed nicanja donjih i gornjih sjekutia jako varira i nije nenormalna
pojava da najprije niknu gornji a zatim donji sjekutii .
Nicanjem trajnih sjekutia nije zavren i rast njihovih korjenova.
13
Rast korjenova centralnih sjekutia zavrava u 9. i 10. godini, a lateralnih u
10. i 11. godini ivota.
Smjenom fronte esto se susreemo sa jednom novom anomalijom kao
posljedicom nesklada izmeu veliine eljusti i dimenzije zuba. Ta anomalija se
oznaava kao primarna kompresija.
1.2.4. Smjena onjaka i pretkutnjaka
U periodu u kojem dolazi do zavretka rasta korjenova centralnih sjekutia,
tijekom 9. i 10. godine ivota, dolazi i do promjena u segmentu zone odupiranja gdje
je zapoela resorpcija korjenova mlijenih zuba i zavrava se mineralizacija krunica
svih pretkutnjaka i drugih trajnih kutnjaka. U zube zone odupiranja ubrajamo zube
lateralnog segmenta kojeg ine mlijeni onjak i oba mlijena kutnjaka. Zubi zone
odupiranja prethodnici su trajnom onjaku i pretkutnjacima. Oni usmjeravaju
postavu prvog trajnog kutnjaka i lateralnog sjekutia. Najei poremeaji u tijeku
mijene zubi dogaaju se ba u tom segmentu.
Za razliku od situacije koju imamo kod sjekutia, za vrijeme smjene mlijenih
onjaka i kutnjaka, pojavljuje se ak viak prostora ukoliko, naravno, nije dolo do
njegovog gubitka zbog aproksimalnih karijesa ili rane ekstrakcije mlijenih zubi.
14
Ovisno o iznosu razlike u veliini mlijenih onjaka i kutnjaka te trajnih
onjaka i pretkutnjaka, mogu se oekivati poboljanja, pogoranja ili transformacija
anomalije. Ta problematika je vrlo vana za ortodontsku dijagnozu i terapiju.
Prva saznanja o vanosti zubi zone odupiranja potjeu od Andressena (32),
Kantorowicza (33), Korkhausa (21) i Schwarza (34).
Andressen (32) i Rebel (35) naglaavali su potrebu konzervativnog ouvanja
zubi zone odupiranja kao znaajnog imbenika u prevenciji ortodontskih anomalija.
Prema Graberu (36), ukupan meziodistalni promjer donjih mlijenih onjaka i
kutnjaka je oko 1,7 mm vei od ukupnog promjera njihovih nasljednika, a u gornjoj
eljusti oko 0,9 mm.
U gornjem luku, viak prostora slui za pravilno postavljanje irih trajnih
onjaka, a najmanji dio vika prostora zauzimaju gornji prvi trajni kutnjaci
mezijalnom migracijom.
U donjem luku, preostali viak prostora manjim dijelom zauzimaju onjaci, a
veim dijelom donji prvi trajni kutnjaci koji znatno migriraju mezijalnije. To
doprinosi konanom postavu kutnjaka u klasu I po Anglu .
Redoslijed nicanja trajnih onjaka i pretkutnjaka razlikuje se u gornjoj i donjoj
eljusti. U gornjoj eljusti najprije nie prvi pretkutnjak, zatim drugi pretkutnjak i na
kraju onjak, dok u donjoj eljusti prvi nie onjak, potom prvi i drugi pretkutnjak.
Ovakav redoslijed nicanja nije pravilo, on moe biti i drukiji, to nije nenormalna
pojava (7).
16
Razvoj korjenova donjih onjaka zavrava izmeu 12. i 14. godine, a gornjih
izmeu 13. i 15. godine ivota. Razvoj korjenova donjih i gornjih prvih pretkutnjaka
zavrava izmeu 12. i 13. godine, donjih drugih premolara izmeu 13. i 14., a gornjih
izmeu 12. i 14. godine.
Do 12. godine ivota zavrava i transverzalni rast zubnih lukova zajedno sa
alveolarnim nastavcima. Taj rast je bio najjai za vrijeme nicanja sjekutia te neto
izraeniji u gornjem luku .
Od 9. do 12. godine dolazi i do promjene dubine zagriza. Nicanjem trajnih
sjekutia esto dolazi do dubokog zagriza koji se onda prilikom nicanja pretkutnjaka
i vertikalnog rasta alveolarnih nastavaka reducira do 12. godine.
Iz dosad navedenog proizlazi da je normalan tijek i konaan ishod smjene u
zoni odupiranja ovisan o nekoliko faktora :
- povoljnom odnosu suma meziodistalnih dijemetara kruna mlijenog
onjaka, prvog i drugog kutnjaka prema sumi meziodistalnih dijametara
trajnog onjaka te prvog i drugog pretkutnjaka
- vremenu, redoslijedu i smjeru nicanja trajnog onjaka te prvog i drugog
pretkutnjaka
- intaktnosti zubi zone odupiranja
- rastu alveolarnog nastavka
Zona odupiranja ima posebno vano mjesto u razvoju denticije, jer osigurava
normalnu smjenu frontalnih i lateralnih zubi, utjee na smjetaj trajnih kutnjaka,
osigurava podudarnost sredine zubnih lukova te utjee na rast eljusti .
16
Nakon erupcije onjaka i pretkutnjaka moe se donijeti konaan sud o razvoju
denticije.
1.2.5. Abnormalnosti nicanja zubi
Postoje velike varijacije meu razliitim populacijama s obzirom na vrijeme i
redoslijed nicanja mlijenih i trajnih zubi. Zbog toga je teko za odreenu osobu
utvrditi kad je vrijeme nicanja zuba izvan granica normalnog. Meutim, ponekad je
to vrijeme toliko izvan uobiajenih granica, da se moe smatrati patolokim, ali
znaenje toga nije uvijek sasvim jasno (37).
Osim genetskih, na nicanje zubi znatno utjeu ekoloki i neki sistemski
imbenici. Niska poroajna teina povezana je sa zakanjelim nicanjem zubi, dok
rano nicanje prati poveanu poroajnu teinu. Utjecaj prehrane na nicanje zubi je
samo 1 % ukupnog varijabiliteta (38).
Ponekad se zubi mogu zapaziti u novoroeneta im se rodi, takvi se zubi
nazivaju natalni i u 90 % sluajeva radi se o donjim sredinjim sjekutiima (37). Vrlo
rijetko se kao natalni zubi mogu pojaviti onjaci i kutnjaci (39).
Natalni zubi su redovito predmlijeni, najee nemaju razvijen korijen i
pomini su u svim smjerovima. Natalni zubi mogu spontano ispasti za vrijeme
dojenja, premda se uglavnom ekstrahiraju zbog opasnosti od aspiracije takvog zuba
(40,41).
Ako mlijeni zubi niknu tijekom prvih trideset dana nakon roenja, nazivaju
se neonatalni zubi. Natalni zubi ei su oko tri puta, nego neonatalni (38).
17
U veini sluajeva moe se utvrditi prisutnost natalnih ili neonatalnih zubi kao
obiteljsko svojstvo koje se prenosi naratajima autosomno dominantno. Meutim,
nalaz natalnih zubi odmah nakon roenja moe biti i znak ozbiljnih sustavnih
poremeaja i sindroma (37).
Harris i sur. (42) opisali su letalni sindrom kojeg karakteriziraju: natalni zubi,
otvoren ductus arteriosus, dijafragmalna hernija, intestinalna dilatacija i
hipomobilnost. Vjerojatan nain nasljeivanja je x vezan recesivan. Takvo stanje u
ranoj dojenakoj dobi ima letalan ishod.
1.2.6. Perzistencija mlijenih zubi
U najveem broju sluajeva perzistirajui mlijeni zubi su posljedica
nepravilnog smjera nicanja trajnih nasljednika, a ne uzrok, kako se nekad mislilo (7).
To se najee zamjeuje kod donjih sjekutia: trajni niu oralnije od svojih
prethodnika i tako ne dolazi do pravodobne resorpcije mlijenih sjekutia.
Osim kod sjekutia, ovakva pojava se moe zamijetiti i kod gornjih i donjih
onjaka, gdje mlijeni onjaci perzistiraju zbog krivog smjera nicanja ili impakcije
trajnih nasljednika.
Postoji jedno dokazano nenormalno stanje perzistencije mlijenih zubi koje je
direktan uzrok okluzalnih poremeaja, a to je ankiloza mlijenih kutnjaka. U jednoj
fazi normalnog razvoja okluzije, nastaje idiopatska ankiloza korjenova, najee
gornjih i donjih mlijenih kutnjaka.
18
Takav zub, sa korjenovima sraslim za alveolarnu kost, poinje zaostajati u
rastu i s vremenom dolazi u infrapoziciju u odnosu na ostale zube (7).
Ovisno o stupnju zaostajanja u rastu ankiloziranog zuba, susjedni zubi se
mogu naginjati prema njemu i zauzeti vei ili manji dio njegovog prostora, to
predstavlja gubitak prostora za trajni zamjenski zub. Pravovremenim uoavanjem
ankiloze mlijenih kutnjaka i praenjem napredovanja posljedica, vodi do uklanjanja
ovih zubi u odgovarajue vrijeme, kako bi se omoguilo nicanje trajnog zamjenskog
zuba (7).
19
1.3. ETIOLOGIJA PRERANOG GUBITKA MLIJENIH ZUBI ZONE
ODUPIRANJA
Svaki zub posjeduje odreenu potencijalnu vrijednost za rast vane regije koja
moe biti potpuno iskoritena samo uz odgovarajuu ravnoteu svih sudionika. Svaki
gubitak zuba, bilo ekstrakcijom ili na neki drugi nain, prije vremena njihove
normalne eksfolijacije, tj. isteka njegove evolucione vrijednosti, smatra se
prijevremenim .
Postoji nepodudarnost miljenja nekih autora vezano za evolucionu vrijednost
zuba. Rehak (43) smatra da ekstrakcija zuba est mjeseci prije njegova fiziolokog
ispadanja nee ostaviti posljedice. Eismann (44), E. i S. Hensel (45) pomiu tu
granicu na jednu, a Adler (46), Beerendonk (47), Bruszt (48), Eschler (49) i Schwarz
(50) na dvije godine.
Posljedice preranog gubitka zuba ovisit e o (7):
- vremenu kada je nastalo
- o zubu koji je izgubljen
- nainu na koji je izgubljen
- poloaju i stupnju razvoja zuba nasljednika
- odnosu irine mlijenog i trajnog zuba
- tome koliko je ostalo kotane lamele
- o postojeoj ortodontskoj anomaliji
- okluziji
- individualnoj reaktivnosti.
20
Glavni imbenici koji samostalno ili u kombinaciji dovode do preranog gubitka
jesu: resorpcije, karijes, ekstrakcije i traume.
Prerani gubitak zuba moe biti i sastavni dio nekog od genetski uvjetovanih
sindroma kao to su: akrodinija, Hand Schuller Christianova bolest, Papillon
Lefvreov sindrom, hipofosfatazija i neki drugi (38).
1.3.1. Resorpcije
Svaki trajni zametak napredovanjem prema povrini alveolarnog grebena
uzrokuje resorpciju tvrdih i mekih tkiva koja mu se nalaze na putu. Centralni trajni
sjekuti resorbira korijen mlijenog prethodnika, ali i korijen lateralnog mlijenog
sjekutia, dok lateralni trajni sjekuti resorbira korijen lateralnog mlijenog sjekutia,
a esto i mlijenog onjaka, ime moe uzrokovati njegov prerani gubitak te kasnije i
nedostatak prostora za nicanje trajnog onjaka. U tom sluaju, trajni onjak nie
palatinalno ili u visokom labijalnom poloaju, a prvi trajni pretkutnjak mezijalnije.
Ako je drugi pretkutnjak tijekom nicanja usmjeren mezijalno, resorbirati e
korjenove oba mlijena kutnjaka, to moe utjecati na njihovu eksfolijaciju. Ovisno o
vremenu njihovog gubitka, trajni pretkutnjaci mogu zakasniti s nicanjem.
esto tijekom nicanja prvi trajni kutnjak resorbira distalni korijen drugog
mlijenog kutnjaka, koji se zatim ubrzo rasklima i ispadne. Time se gubi
odgovarajui prostor kojega su zubi zone odupiranja osigurali za svoje trajne
nasljednike, prvi trajni kutnjak nie mezijalnije te se gubi prostor za pretkutnjake koji
tada najee niu oralno ili ostaju impaktirani, to je neto rjea pojava (7).
21
1.3.2. Karijes
Rani gubitak mlijenih zubi je najee uzrokovan karijesom. Karijes
mlijenih zubi napreduje brzo zbog njihove vrlo tanke cakline i dentina te
voluminozne pulpne komore, to vrlo rano dovodi i do pojave simptoma pulpitisa.
Rani gubitak mlijenih onjaka zbog karijesa je puno rjei nego kod
mlijenih kutnjaka. Posljedice preranog gubitka prvih i drugih mlijenih kutnjaka su
sline.
U sluaju da se karijes drugog mlijenog kutnjaka pravodobno ne sanira i
ukoliko doe do njegovog gubitka, tada e se prvi trajni kutnjak mezijalno naginjati i
migrirati te zatvoriti dio prostora za smjetaj drugog trajnog pretkutnjaka. Ako se
gubitak drugog mlijenog kutnjaka dogodi prije nicanja prvog trajnog kutnjaka,
njegovim nicanjem moe doi do gubitka prostora za drugi pretkutnjak. Kao
posljedica preranog gubitka prvog mlijenog kutnjaka dogaa se da drugi mlijeni
kutnjak, a nakon nicanja i prvi trajni kutnjak, migriraju mezijalno, mlijeni onjak
distalno i tako se smanjuje prostor koji je potreban za nicanje prvog pretkutnjaka i
trajnog onjaka, ovisno o slijedu njihova nicanja (7).
Ukoliko se dogodi rani gubitak oba mlijena kutnjaka, prvi trajni kutnjak
migrira prema naprijed, a trajni sjekutii i onjaci prema natrag. Ako do gubitka doe
prije nicanja prvih trajnih kutnjaka, oni e migrirati u slobodan prostor s inklinacijom
prema naprijed, oralno i rotacijom, ime se moe potpuno izgubiti prostor za druge
pretkutnjake koji onda mogu niknuti ili ektopino oralno ili ostati impaktirani.
22
Jelinek i Raji (51) su pregledom 453 ispitanika ustanovili: da je vea sklonost
karijesu donjih mlijenih kutnjaka u odnosu na gornje, intenzitet karijesa vei kod
drugih nego kod prvih mlijenih kutnjaka, da nema razlike u zastupljenosti karijesa s
obzirom na stranu eljusti te da je do tree godine mnogo vie okluzalnih lezija.
Antoli (52) je analizirajui uzroke preranog gubitka mlijenih zubi ustanovio da je
karijes prisutan u 53% sluajeva, ekstrakcije u 18%, resorpcije u 14%, a kombinacija
ova tri faktora u 15% sluajeva.
Gubitak bilo kojeg mlijenog zuba najmanje jednu godinu prije fiziolokog
doba eksfolijacije smatra se preranim gubitkom (53).
1.3.3. Ekstrakcije mlijenih zubi
Prije donoenja odluke o ekstrakciji mlijenih zubi vaan je dobar kliniki i
radiografski pregled usne upljine. Tako emo dobiti uvid o razvoju okluzije i zubnih
lukova, resorpciji korijena, stupnju razvoja zametka trajnog nasljednika, karijesu
zuba te moguoj infekciji (54).
Nicanje pretkutnjaka uglavnom e biti odgoeno kod djece koja su izgubila
svoje mlijene kutnjake 18 do 36 mjeseci prije njihove normalne eksfolijacije, a u
sluaju da do ekstrakcije mlijenih kutnjaka doe unutar 18 do 36 mjeseci njihova
normalnog ispadanja, tada e se ubrzati nicanje njihovih trajnih nasljednika (55).
23
U sluaju ekstrakcije mlijenog zuba, prije nego to je formirana polovica
korijena trajnog zuba, pojavljivanje nasljednika biti e odgoeno (55).
Indikacije za ekstrakciju su: kariozan zub kojeg je nemogue konzervativno
lijeiti, bolesti pulpe, pogotovo kad je lezija uznapredovala do furkacije ili kad je
prisutna infekcija periapeksnog ili interradikularnog podruja.
Nakon preranih ekstrakcija javlja se problematika pomaka zuba, jer se zub
nakon nicanja pomie ovisno o podraajima koje dobiva iz okoline. Pomicanje se
prekida u onom trenutku kad zub dolazi u ravnoteu sa lanovima sustava kojemu
pripada (1) . Niz autora je vrlo rano poeo izuavati ovaj problem.
Breakspear (56) je posebno analizirao posljedice preranih ekstrakcija prvih i
drugih mlijenih kutnjaka promatranjem sto ispitanika sa unilateralnim gubitkom.
Djecu je kontrolirao od 5. do 9. godine. U maksili je ustanovio gubitak prostora u
100 % sluajeva, a u mandibuli u 98 % sluajeva. Nakon prerane ekstrakcije drugog
mlijenog kutnjaka u maksili, prostor se godinje suavao u prosjeku za 2 mm, a
nakon prerane ekstrakcije prvog mlijenog kutnjaka za 0,8 mm. U mandibuli je
gubitak prostora nakon ekstrakcije drugog mlijenog kutnjaka iznosio 1,6 mm, a
nakon ekstrakcije prvog mlijenog kutnjaka 0,9 mm.
Richardson (57) je u svrhu ispitivanja pregledala 51 dijete sa preranim
gubitkom i promatrala ih od 5. do 7. godine. Modele je uzimala dva puta godinje.
Najvee smanjenje prostora pronala je u prvih est mjeseci i ono je iznosilo 1,35
mm. Nakon godinu dana gubitak prostora je bio 0,86 mm, za godinu i est mjeseci
bio je 0,77 mm te nakon dvije godine 0,59 mm.
24
Rakosi (58) je promatrao 196 ispitanika od 4. do 9. godine. Kod njih 47
(24%) nedostajali su mlijeni kutnjaci. Autor je ustanovio sljedee: prerane
ekstrakcije su ee u grupi djece sa anomalijama, ee su u mandibuli, ei je
gubitak prostora u maksili, suenje prostora uestalije je nakon ekstrakcije prvog
mlijenog kutnjaka, nego nakon ekstrakcije drugog lijenog kutnjaka te da postoji
uska povezanost izmeu gubitka prostora i vremena prerane ekstrakcije.
1.3.4. Trauma zuba
Traume zubi su najuestalije u dobi izmeu 7. i 10. godine ivota i najee
se radi o frontalnim zubima. Kod odreenog broja sluajeva gubitak zuba je
neminovan te je potreban interceptivni pristup za sprjeavanje nastanka malokluzije.
25
1.4. POSLJEDICE PRERANOG GUBITKA MLIJENIH ZUBI ZONE
ODUPIRANJA
Rani gubitak pojedinih ili vie mlijenih zubi moe uzrokovati vrlo sloene
posljedice, kako na pojedinim grupama zubi , tako i na zubnim nizovima i njihovom
odnosu u okluziji. Prerani gubitak mlijenih zubi dovodi do: resorpcije alveola i
pregradnje kotanih struktura, promjene duine zubnog luka i poremeaja okluzije,
promjene poloaja zametaka trajnih zubi, poremeaja izgovora konsonanata s , z , f ,
v zbog gubitka frontalnih zubi, razvoj tetnih navika kao to je npr . guranje jezika u
novovastali prazni prostor i psiholoke traume djeteta (7).
Nakon ranog gubitka mlijenih zubi, brzina i stupanj gubitka prostora ovisit
e o zubu koji je izgubljen, dobi djeteta i raspoloivom prostoru u zubnom nizu.
Gubitak prostora najbre nastaje nakon gubitka drugih mlijenih kutnjaka,
zbog mezijalnog pomicanja prvih trajnih kutnjaka u slobodan prostor te nakon
gubitka mlijenog onjaka, zbog distalnog pomicanja trajnih sjekutia.
to je dui vremenski period izmeu gubitka mlijenog zuba i optimalnog
doba eksfolijacije, stupanj gubitka prostora je vei.
Najvei i najbri gubitak prostora nastaje kod osoba s primarnom
kompresijom, dok kod osoba s vikom prostora u zubnim nizovima ne dolazi do
gubitka prostora.
26
1.5 ANOMALIJE BROJA I VELIINE ZUBI
Velik je broj raznovrsnih poremeaja koji se mogu manifestirati na zubu ili na
drugim orofacijalnim strukturama.
Abnormalnosti zubi mogu nastati u bilo kojem stadiju njihova razvoja pod
utjecajem genetskih ili ekolokih imbenika, ili njihovom interakcijom. Razvojne
faze u formiranju bilo kojeg organa, ukljuivo i zube, obuhvaaju slijed zbivanja koja
se openito mogu nazvati indukcija skupine stanica, migracija stanica, stanina
interakcija s novim okoliem i diferencijacija u specifina tkiva. Proces poremeena
razvoja zuba ili odontodismorfogeneza uzrokuje nastanak razliitih anomalija oblika,
broja, veliine i strukture zuba. Po uzroku koji dovodi do poremeaja razvoja zuba
moe se razlikovati mutacijska i ekoloka dismorfogeneza (59).
Budui da su zubne strukture ektodermnog, ektomezenhimnog i mezodermnog
podrijetla, genetski e se poremeaji koji generalizirano pogaaju ta tkiva, odraziti i
na zubima (37).
Histoloki se u razvoju zuba mogu razlikovati sljedee faze (37):
1. inicijacija ( stadij pupoljka )
2. proliferacija (stadij kape )
3. histodiferencijacija ( rani stadij zvona )
4. morfodiferencijacija ( kasni stadij zvona )
5. apozicija
6. kalcifikacija
7. erupcija
27
U svakoj od tih razvojnih faza mogu nastati poremeaji, a posljedice su pojava
razliitih abnormalnosti zuba. Poremeaj se moe manifestirati u obliku prekomjerna
ili manjkava rasta i razvoja.
S obzirom da se u ovome radu pratilo odstupanje u veliini i broju zubi, ono e
se opirnije prikazati u daljnjem tekstu.
1.5.1. Hipodoncija
Manjak broja zubi ili hipodoncija priroeni je nedostatak jednog ili vie zubi.
Smatra se da je hipodonciju najprikladnije definirati kao agenezu jednog ili vie zubi
(60). Ako se radi o nedostatku vie od est zubi, tada govorimo o oligodonciji i
najee se susree uz sustavne genetske poremeaje (61).
Ekstremni oblik manjka zubi je anodoncija ili ageneza svih zubi; mlijenih i
trajnih. To je vrlo rijetko stanje, a najee se javlja uz razliite oblike ektodermne
displazije.
Najboljim kriterijem za utvrivanje ageneze zubi smatra se njihova klinika i
radiografska odsutnost u vremenskom rasponu u kojem bi se oni trebali nalaziti u
eljustima. Hipodoncija i ostale anomalije broja zubi nastaju zbog poremeaja u
stadiju inicijacije razvoja zuba (61).
Danas se smatra da hipodoncija nastaje gotovo iskljuivo zbog genetskog
poremeaja ili interakcije genetskih i ekolokih imbenika (59,62).
28
To potvruje visoka uestalost hipodoncije kao izolirane anomalije koja se moe
naslijediti kao autosomno dominantno, x vezano, autosomno recesivno ili poligeno
odreeno svojstvo (59, 63, 64, 65, 66, 60).
U trajnoj denticiji hipodoncija je znatno ea i iznosi prevalencija seu od 2,3
do 9,6 % (59) . U hrvatskoj populaciji utvrena je prevalencija hipodoncije od 5,52%
(67).
Prema nekim miljenjima, multifaktorski model nasljeivanja koji ukljuuje
vei broj gena i ekoloke uinke najbolje objanjava nastanak hipodoncije, odnosno
njezinu povezanost s mikrodoncijom kao prijelaznim oblikom prema hipodonciji
(68). Dentalni antropolozi smatraju hipodonciju filogenetskom anomalijom. Po
Lavellu i suradnicima (69), postoji evolucijska sklonost skraenju eljusti kod
suvremenog ovjeka.
Prouavajui zube koji najee pokazuju razliite abnormalnosti, engleski
paleontolog Butler (71) postavio je teoriju razvojnih polja zuba. Kako se njegova
teorija odnosila na zube sisavaca, za humanu denticiju modificirao ju je Dahlberg
(71). Prema toj teoriji zubni nizovi su podijeljeni u nekoliko razvojnih polja. U
svakom polju postoji kljuni zub koji je genetski stabilan i zubi na periferiji tog polja
koji su genetski labilni. U maksili su stabilni zubi sredinji sjekutii, onjaci, prvi
pretkutnjaci i prvi kutnjaci, a u mandibuli su genetski stabilni isti zubi, osim sjekutia
od kojih su lateralni stabilni, a centralni labilni.
Prema ovoj teoriji moemo razlikovati hipodonciju genetski labilnih zuba koja
ide u prilog evolucijskom trendu i hipodonciju genetski stabilnih zuba koja moe
upuivati na veliki genski defekt (66).
29
Hipodoncijom su najee zahvaeni gornji lateralni sjekutii, drugi donji
pretkutnjaci i trei kutnjaci. Veina oblika hipodoncija su obostrano simetrine, osim
gornjih lateralnih sjekutia, od kojih ee nedostaje lijevi. Obino je mandibula
zahvaena jaom hipodoncijom, nego maksila. Ova anomalija pogaa mlijenu i
trajnu denticiju, ali je mnogo ea u trajnoj (37). Djeca s hipodoncijom mlijenih
zubi pokazuju hipodonciju trajnih zuba u 100 % sluajeva . Hipodoncija mlijene
denticije pogaa gornje lateralne sjekutie u 48,8 % i donje sredinje sjekutie
34,9 % (72) .
Osim hipodoncije kod istog se pacijenta moe zapaziti i mikrodoncija, a
ponekad konini ili klinasti zubi.
Hipodoncija lateralnog sjekutia kod jednog lana obitelji, ponekad je
povezana sa pojavom mikrodoncije kod drugih lanova iste obitelji i obrnuto. Smatra
se da mikrodoncija zapravo predstavlja prijelazan oblik prema hipodonciji.
Utvreno je da je hipodoncija esto povezana i s taurodontizmom. Pojava
klinastih ili koninih gornjih lateralnih sjekutia smatra se djelominom ekspresijom
gena za hipodonciju tih zubi (61). Kod pacijenata s hipodoncijom utvren je
taurodontizam u 34,3 %, a kod osoba bez hipodoncije u samo 7,1 % sluajeva.
Hipoplazija cakline javlja se u 11,9 % ispitanika s hipodoncijom (73).
Kod nekih pacijenata s hipodoncijom mogu se zapaziti tegobe s nicanjem i
eksfolijacijom zuba (74).
Razliite studije u svijetu pokazuju razliit raspon zastupljenosti hipodoncije u
pojedinim populacijama. Tako uestalost hipodoncije u trajnoj denticiji u opoj
populaciji see od 1,6 do 9,6 % (66), odnosno od 2,5 do 9,2 % (75).
30
Solitarni sredinji maksilarni sjekuti kao rijedak oblik hipodoncije genetski
stabilna zuba javlja se uz ostale poremeaje kao to su zaostajanje u rastu, nizak rast i
ostali dismorfini znakovi. Moe se javiti u mlijenoj i trajnoj denticiji. Kliniki
nalaz kod djece sa solitarnim sredinjim sjekutiem karakterizira jedan sjekuti
gotovo uvijek smjeten u medijalnoj liniji, poput meziodensa, simetrinih
morfolokih struktura s identinim izgledom obaju incizalnih kutova i aproksimalnih
ploha (37).
Etiologija abnormalnosti solitarnog sredinjeg gornjeg sjekutia nije
razjanjena, ali iz nalaza nekoliko studija o takvim pacijentima proizlazi jasan
genski utjecaj uz pozitivan obiteljski nalaz (76,77).
Hipodoncija se javlja kod brojnih sindroma, posebno onih iz skupine
ektodermalnih displazija. Najei oblik nasljeivanja kod sindroma povezanih s
hipodoncijom je autosomno dominantan. Velik je broj sindroma sa hipodoncijom, a
neki od najpoznatijih su ektodermne displazije, Riegerov i Witkopov sindrom (37).
Posljedice hipodoncije vidljive su kod mlijene i trajne denticije. Kako je u
mlijenoj denticiji najea hipodoncija gornjih lateralnih sjekutia, posljedica toga
je prevelika centralna dijastema. U trajnoj denticiji, nedostatak gornjih lateralnih
sjekutia uzrokuje takoer centralnu dijastemu, zatim dijasteme izmeu sredinjih
sjekutia i onjaka, a nije rijetkost i perzistiranje mlijenih onjaka, do ije resorpcije
nije dolo zbog pomaka trajnih onjaka prema naprijed u prostor lateralnih sjekutia
(7). Nedostatak drugog pretkutnjaka esto je udruen sa perzistencijom drugog
mlijenog kutnjaka (7).
31
1.5.2. Hiperdoncija
Hiperdoncija ili prekobrojni zubi moe se pojaviti u mlijenoj i trajnoj denticiji
kao izolirana anomalija ili kao znak nekog sindroma. Vrlo je rijetka i javlja se u oko
0,5 % djece ope populacije (37).
Morfoloki izgled prekobrojnih zubi je vrlo razliit, od onih koji su po obliku
slini normalnim zubima i tada ih nazivamo tipinim, dodatnim ili suplementarnim,
do onih iji oblik odudara od normalnog, te ih jo nazivamo nenormalnim ili
atipinim (7) .
Hiperdoncija u mlijenoj denticiji je ea u gornjoj nego u donjoj eljusti, a s
obzirom na spol, uestalija je kod djeaka nego kod djevojica. Najei mlijeni
prekobrojni zubi su gornji lateralni sjekutii (7).
U hrvatskoj populaciji hiperdoncija u mlijenoj denticiji dolazi u 0,1 % djeje
populacije (72) .
Prekobrojni zubi se ipak ee javljaju u trajnoj denticiji i ea je pojava u
mukaraca nego u ena. Najei prekobrojni zubi su gornji sjekutii; meziodens i
lateralni sjekutii. Smatra se da udio meziodensa, prekobrojnog sjekutia izmeu
sredinjih gornjih sjekutia ini 45 do 67% svih prekobrojnih zuba (75).
Meziodens nije uvijek kliniki vidljiv, jer moe ostati impaktiran i biti uzrok
dijastemi izmeu sredinjih sjekutia.
32
Karakterizira ga konian oblik i manjih je dimenzija, pa se razlkuje od ostalih
zuba i jednostavno ga je dijagnosticirati, za razliku od prekobrojnih lateralnih
sjekutia, koji mogu promaknuti pri pregledu usne upljine (37).
Prema Sedanu i Gorlinu (78), meziodens se nasljeuje kao autosomno
dominantno svojstvo s nepotpunom penetrantnou .
Hiperdoncija se javlja i u sklopu nekih sindroma kao to su: kleidokranijalna
displazija, Gardnerov sindrom, HallermannStreiffov sindrom, orofaciodigitalni
sindrom, rascjepi usne i nepca i drugi (37).
1.5.3. Mikrodoncija
Pod pojmom mikrodoncije podrazumijevaju se zubi manji od normalnih, to jest
ispod granice varijacije za zdravu populaciju (79).
Mikrodoncija se javlja i uz neke genetske sindrome kao to je Russell
Silverov patuljasti rast, kod Down sindroma na trajnim zubima, kod ektodermne
displazije, kao posljedica zraenja u ranom djetinjstvu i druge (37).
Po Shaferu i suradnicima (80) mogue je razlikovati tri tipa mikrodoncija:
a) Prava generalizirana mikrodoncija kod koje su svi zubi normalnog oblika, ali
su manji od normalnih. Ovaj tip se rijetko susree, a obino prati pituitarni
nanizam (patuljasti rast).
33
b) Relativna generalizirana mikrodoncija koju karakteriziraju zubi normalne
veliine ili neto manji od normalnih, ali u eljustima koje su znatno vee od
normalnih pa se stvara dojam malih zuba. Ovakvo stanje ima genetsku
etiologiju (79).
c) Mikrodoncija pojedinanih zubi je najea i obino su njome zahvaeni
gornji lateralni sjekutii i trei kutnjaci.
1.5.4. Makrodoncija
Makrodoncija je pojam koji oznauje zube vee od uobiajenih. Radi se o
rijetkoj anomaliji koja ee zahvaa zube generalizirano nego pojedinano (81).
Anomalija se takoer javlja uz neke genetske sindrome kao to su Down
sindrom gdje su makrodoncijom zahvaeni mlijeni zubi, LangerGiedionov
sindrom te hemihiperplazija (37).
Shafer i sur. (80) klasificiraju makrodonciju isto kao i mikrodonciju:
a) Prava generalizirana makrodoncija je stanje kad su svi ili vea skupina zuba
vei od uobiajenih. Najee se javlja kod pituitarnog gigantizma i facijalne
hemihiperplazije (79,80, 82).
b) Relativna generalizirana makrodoncija neto je ea pojava, javlja se kao
rezultat normalne veliine zubi ili zubi neto veih od uobiajenih koji se
nalaze u malim eljustima pa to stvara dojam makrodoncije.
34
34
c) Makrodoncija pojedinanih zubi je vrlo rijetka pojava . Gotovo svi opisani
sluajevi odnose se na zube u mandibuli , a najee pogaa druge donje
pretkutnjake koji mogu biti zahvaeni unilateralno i bilateralno (81).
Etiologija ove anomalije nije poznata.
35
2. SVRHA ISTRAIVANJA
Svrha ovog istraivanja je radiografska ralamba patolokih promjena u fazi
mjeovite denticije.
Radom se eli ukazati na vanost ralambe ortopantomograma u postavljanju
dijagnoze i planiranju terapije svakog ortodontskog pacijenta.
Ciljevi rada:
1. Utvrditi uestalost normalne i patoloke smjene zuba u segmentu sjekutia,
segmentu onjaka ,prvog i drugog pretkutnjaka te segmentu kutnjaka .
2. Utvrditi uzroke patoloke smjene zuba u gore navedenim segmentima.

3. ISPITANICI I POSTUPCI
Istraivanje je provedeno na 1317 ortopantomograma ispitanika sa podruja Istre
kod kojih je ortodontska terapija zavrena . Kod odabira ortopantomograma vodilo se
rauna da se u razmatranje ne uzmu oni koji su pripadali osobama sa sindromima te
svi oni kod kojih strukture koje su uzete u razmatranje nisu bile jasno prikazane.
U cilju valoriziranja podataka o razvoju denticije, s obzirom na ritam smjene
zubi i segmente zubnog luka, ortopantomograme se grupiralo u pet skupina:
1. Ispitanici kod kojih je nicanje prvih trajnih kutnjaka u tijeku.
2. Ispitanici kod kojih je smjena sjekutia u tijeku.
3. Ispitanici kod kojih je smjena sjekutia obavljena.
4. Ispitanici kod kojih je smjena zuba zone odupiranja u tijeku.
5. Ispitanici kod kojih je smjena zuba zone odupiranja obavljena.
U prvoj skupini ispitivalo se kakvo je nicanje prvog trajnog kutnjaka, tj. da li je
normalno ili prvi trajni kutnjak u nicanju resorbira korijen ili krunu drugog mlijenog
kutnjak te da li prvi trajni kutnjak nie prije ili poslije centralnog trajnog sjekutia.
U segmentu sjekutia ispitivalo se da li je smjena fronte normalna ili patoloka;
kakvo je nicanje centralnih sjekutia, kakav je poloaj lateralnih sjekutia pred
nicanje, da li sjekuti u nicanju resorbira susjedni mlijeni zub, da li je distopian
poloaj zametka, hipodoncija, hiperdoncija, mikrodoncija, dijastema izmeu
centralnih sjekutia te da li su dijasteme prisutne izmeu svih sjekutia ili samo
centralnih.
39
U segmentu zone odupiranja analiziralo se zdravstveno stanje mlijenih zubi
(intaktni, kariozni, sanirani, ekstrahirani), kakav je poloaj zametaka u kotanom
supstratu (zameci su u kontaktu, razmaknuti ili jedan preko drugoga), kakav je smjer
nicanja zuba u podruju zone odupiranja ( mezijalan, distalan, distopian, normalan),
da li je dolo do prijevremenog nicanja zuba (zub je niknuo a nije mineralizirana
korijena), da li je prisutna ankiloza mlijenog zuba, kakav je redoslijed nicanja
onjaka te prvog i drugog pretkutnjaka, vertikalna i meziodistalna pozicija lijevog i
desnog onjaka (ista ili razliita), da li su prisutne zakanjela mineralizacija drugog
pretkutnjaka, hipodoncija i hiperdoncija.
U skupini u kojoj je smjena zuba zone odupiranja zavrila, ispitivao se
redoslijed nicanja drugog pretkutnjaka i drugog trajnog kutnjaka, zdravstveno stanje
prvog trajnog kutnjaka (intaktan, saniran, kariozan, ekstrahiran - prostor ouvan,
djelomino ili potpuno zatvoren), prisutnost zametka treeg trajnog kutnjaka te odnos
zametaka drugog i treeg kutnjaka.
3.1. Statistika obrada rezultata
Pri obradi koritene su deskriptivne i analitike metode, svrsishodne u
podruju biomedicinske statistike. Deskripcije ispitanika uinjene su kao raspodjele
prema ivotnoj dobi i spolu. Podaci su pripadali ordinalnoj mjernoj ljestvici te su
dobiveni rezultati kategorijske vrijednosti. Razlike u uestalosti javljanja
kategorijskih vrijednosti unutar pojedinih skupina ispitivane su hi kvadrat testom i
t-testom proporcija za nezavisne uzorke. Za navedene deskripcije i analize koriten je
statistiki program Statistica 6.1. (Stasoft)
40
4. REZULTATI
5. RASPRAVA
Nezamislivo je u ortodonciji postavljanje dijagnoze bez ralambe
ortopantomograma. Na takvim rtg snimkama prikazani su istrovemeno zubni nizovi
obje eljusti i popratne strukture, ukljuujui pneumatske prostore i
temporomandibularne zglobove.
Za ortodonta, ralambom ortopantomograma dobivaju se mnogi podaci o
normalnoj i patolokoj denticiji (83), kao to su:
- stadij razvoja denticije
- broj zuba ( hiperdoncija i hipodoncija)
- preeruptivna pozicija zuba
- transpozicija i ektopina pozicija
- retinirani zubi
- folikularne ciste
- malformacije krune ili korijena
- aksijalan smjer zuba
- ankiloza
- zdravstveno stanje zuba
- prirodu pojedinih devijacija medijalne linije
- resorpcija mlijenih zuba
- odnos prema susjednim zubima
Ortopantomogram je danas radioloka tehnika izbora koja daje pregledan
prikaz zuba i eljusti.
84
Indikacije za primjenu ove rtg tehnike u djejoj dobi dali su Van Waes i Stckli
(84): utvrivanje broja, pozicije i stupnja razvoja zubnog zametka, rana dijagnoza
poremeaja razvoja zubne gredice, dijagnoza poremeaja razvoja eljusnog zgloba,
pregled kod sindroma i sistemskih bolesti, asimetrija lica i eljusti, bolovi i oteenost
u podruju eljusti, parestezije n. mandibularisa, pojanjenje kod slabog cijeljenja
ekstrakcijske rane.
U ovome radu, ralambom ortopantomograma nastojalo se utvrditi u pet
razliitih faza razvoja denticije patoloka stanja koja istu odvajaju od normale.
U ovome istraivanju analizirano je 1317 ortopantomograma ispitanika sa
podruja Istre. S obzirom na spol, u istraivanje je bilo ukljueno vie djevojica
(N = 694) u odnosu na djeake (N = 621 ispitanik), no ta razlika nije statistiki
znaajna.
S obzirom na stadij denticije, najvie je ispitanika ( N = 414) bilo obuhvaeno u
skupini u kojoj se ispitivala smjena zuba zone odupiranja , a najmanje u prvoj
skupini (N = 154) u kojoj se pratilo nicanje prvog trajnog kutnjaka .
Prema rezultatima ovoga rada kod gotovo svih ispitanika oba spola prvi trajni
kutnjak nie prije centralnog sjekutia. Na to su u svojim studijama ukazali i brojni
drugi autori (85,86).
Prvi trajni kutnjaci niu oko este godine . Njihovo nicanje i okluzija od
velikog su znaaja za daljnji razvoj okluzije trajne denticije . Znakovi koji ukazuju
da okluzija izmeu prvih trajnih kutnjaka nee biti normalna su: usmjerenost
okluzalne plohe prvog trajnog kutnjaka prema distoaproksimalnoj plohi drugog
mlijenog kutnjaka, izraziti mezijalni pomak drugog mlijenog kutnjaka ili njegov
prerani gubitak (87). Najee se to dogaa u zbijenim zubnim lukovima.
85
Nedostatak prostora, smetnje u nicanju te promjene kod stvaranja prostora,
mogu prouzroiti smetnje u nicanju primarno normalno postavljenih zuba. U tim
sluajevima, susjedni mlijeni korjenovi bivaju zahvaeni podminirajuom
resorpcijom. U opoj populaciji to je prisutno kod 5% mlijenih drugih kutnjaka te
puno ee u maksili, nego u mandibuli. Kod ektopinog nicanja mogu biti
resorbirani i korjenovi trajnih zubi (84).
U zbijenim zubnim lukovima prvi trajni kutnjak moe biti impaktiran od
izboine distalne plohe mlijenog drugog kutnjaka. Mlijeni e kutnjak biti
resorbiran na povrini distalnog korijena, trajni kutnjak e zaglaviti i erupcija e stati.
Pokazalo se, meutim, da se spontane korekcije pojavljuju u 50% sluajeva.
Preporuuje se razuman period promatranja prije ekstrakcije mlijenog zuba ili
ortodontske terapije (88).
Glede smjera nicanja gornjeg prvog trajnog kutnjaka, utvreno je da je u
gotovo 99% sluajeva bio normalan. U ovome istraivanju utvreno je da zameci
gornjih prvih trajnih kutnjaka kod 0,5% sluajeva resorbiraju korijen mlijenog
kutnjaka, a kod 1% ispitanika pronaeno je da zametak gornjeg prvog trajnog
kutnjaka resorbira krunu drugog mlijenog kutnjaka.
Osim podminirajue resorpcije od strane prvog trajnog kutnjaka na krunu ili
korijen drugog mlijenog kutnjaka, na poremeen smjer nicanja i postav prvog
trajnog kutnjaka u zubni luk mogu utjecati karijes aproksimalnih ploha drugog
mlijenog kutnjaka ili prerani gubitak tih zuba.
Znaajno je da prvi trajni kutnjak uvijek nikne prije u mandibuli nego u
maksili. Prema Moyersu (89) , nicanje prvog gornjeg trajnog kutnjaka prije donjeg ,
ukazuje da e okluzija biti u klasi II .
86
Zameci trajnih sjekutia u obje eljusti zbog izrazitih razlika u irinama kruna
prema mlijenim prethodnicima te nezavrenog procesa rasta u tom dijelu
alveolarnog nastavka, vrlo su esto postavljeni u dva bitna stanja : rotirani blai
nesrazmjer prostora ili u tafeti vei nesrazmjer prostora. ee se to moe
zamijetiti kod postraninih sjekutia.
U ovome istraivanju, gdje se promatrao odnos kruna centralnih sjekutia
pred nicanje, utvreno je kod svih ispitanika da su one u obje eljusti ili u kontaktu
ili razmaknute.
Glede postave postraninog sjekutia pred nicanje, rezultati ovog istraivanja
pokazali su da se u 97% sluajeva u mandibuli i 84% sluajeva u maksili ovaj zub
izvlai iz tafetnog poloaja. Kod 14% sluajeva u maksili i 3% u mandibuli taj je
zub pred nicanje bio u tafetnoj poziciji.
Pred nicanje, normalno je da se zub izvue iz tafetnog poloaja, jer samo
tako moe vriti pritisak na mlijeni onjak i izazvati poveanje interkanine distance
s jedne strane i zatvaranje dijasteme meu centralnim sjekutiima s druge strane (84).
Nakon smjene, u mandibuli se moe nai lagana kompresija u fronti, tkz.
fizioloka zbijenost koja se kasnije rastom i smjenom u zoni odupiranja moe
kompenzirati (84).
Prema Duterloo (90) podaci dobiveni ralambom ortopantomograma trebaju
se nadopuniti i ralambom sadrenog modela. Za jo detaljniju analizu moemo
napraviti okluzalnu rendgensku snimku pod kutom od 60 u odnosu na okluzalnu
ravninu.
Kod nedostatka prostora u kotanom supstratu u procesu nicanja esto trajni
sjekutii uz resorpciju svog prethodnika, resorbiraju i susjedni mlijeni sjekuti.
87
U maksili je to utvreno kod 0,5% ispitanika, a u mandibuli kod 0,7%.
Resorpcija mlijenih onjaka od strane postraninih sjekutia u nicanju je uestalija.
U maksili je utvrena kod 8,5% , a u mandibuli kod 6% ispitanika.
U regiji sjekutia maksile utvrena je hipodoncija 11 zuba (0,02%),
hiperdoncija 5 zuba (0,01%) i mikrodoncija 3 zuba (0,006%). U mandibuli je
nedostajalo 7 sjekutia (0,015%).
Utvrene nepravilnosti broja i veliine zubi za obje eljusti daleko su nie od
podataka drugih autora koji su se bavili tim anomalijama (84,90).
Vrijeme pred poetak i tijekom samog nicanja trajnih sjekutia ( 7. i 8. godina
ivota ) je od posebnog klinikog znaaja. To je razdoblje kada se moe procijeniti
raspoloivi prostor za trajne sjekutie i zapaziti prvi znaci nastajanja malokluzije
kompresije zubi. Radiografsko ispitivanje moe otkriti nenormalnu resorpciju
korjenova mlijenih sjekutia, to je predznak kompresije trajnih sjekutia (7) .
Zbijenost zubi, pogotovo onih u frontalnoj regiji, prati veinu malokluzija.
Tako je, prema podacima Kocha i sur., kompresija u maksili prisutna kod 20,6%
djeaka i 26,3% djevojica, a u mandibuli kod 33,0% djeaka i 31,7% djevojica.
U ovome istraivanju utvrena je zbijenost zubi frontalne regije obje eljusti
kod 5% ispitanika, zbijenost samo u maksili kod 11%, a samo u mandibuli kod 7%
ispitanika. Nesrazmjer utvrenih rezultata i rezultata koje su autori dobili klinikim
pregledom, ukazuje da je isti za vrednovanje ovog poremeaja potreban.
Usprkos kompenzacijskim mehanizmima, postoje brojne smetnje tijekom
smjene sjekutia. Kod gotovo 60% djece nakon normalne smjene zubi, u fronti
mandibule prisutna je lagana zbijenost od 0,5 1,5mm.
88
Ta zbijenost se kroz mezijalne pomake lateralnih zubi i remodelacijske procese
na bradi pojaava i kod odraslih dovodi do tkz. tercijarne kompresije (91).
Istu pojavu nakon smjene sjekutia u mandibuli uz uinak svih kompenzacija
navodi i Stckli (84) kao tkz. fizioloku zbijenost koja iznosi 1-2 mm, ali se ona
tijekom rasta esto kompenzira.
Prisutnost centralne dijasteme izmeu centralnih sjekutia, koja je nakon
njihova nicanja u maksili fizioloka pojava, u ovome radu utvrena je kod 19%
ispitanika u obje eljusti, kod 40% samo u maksili i kod 5% samo u mandibuli. U
obzir su pri tome uzeti svi razmaci izmeu centralnih sjekutia, bez obzira na iznos
razmaka.
Kod japanske djece incidencija centralne dijasteme nakon nicanja centralnih
sjekutia je 70%, ali se ona u 82% sluajeva spontano zatvara (92).
Meuprostori izmeu svih sjekutia u obje eljusti utvreni su kod 10%
ispitanika, samo u maksili kod 3% te samo u mandibuli kod 21% ispitanika .
Prema Kochu i sur. (88), meuprostori su naeni kod 8,1% djeaka i 4,3%
djevojica u maksili, te kod 5,1% djeaka i 2,5% djevojica u mandibuli.
Normalna smjena zubi fronte u obje eljusti, prema varijablama koje su u
ovome radu istraivane, utvrena je kod 26% ispitanika, odnosno kod njih 8% samo
u maksili te kod njih 38% samo u mandibuli. Podaci ukazuju da su mehanizmi
kompenzacije razlika mlijenih zuba prema trajnim nasljednicima manje uinkoviti u
maksili, meutim, na iste uinak mogu imati razliite funkcije i parafunkcije koje su
u maksili s obzirom na njenu grau uinkovitije.
89
Zubi mlijene denticije, pored uloge u procesima vakanja, govora, gutanja,
osiguravanja prostora za trajne nasljednike, svojim funkcijama potpomau normalan
razvoj alveolarnih nastavaka . Da bi tu svoju ulogu mogli potpuno obaviti poeljno je
da vrijeme svoga fiziolokog ispadanja doekaju intaktni ili sanirani .
Od svih mlijenih zubi, ipak je uloga mlijenog onjaka i oba mlijena
kutnjaka znaajnija u fazama rasta od mlijenih sjekutia .
Epidemioloke studije, provedene od strane brojnih ispitivaa: tern i sur. (93),
Jelinek i Raji (51) , Raji i sur. (94) , Gandini i sur . (95) , Trombelli i sur. (96),
ukazuju da je stanje mlijenih zuba vrlo slabo .
Prema rezultatima ovoga rada, zdravstveno stanje mlijenih zubi zone
odupiranja je vrlo loe. U maksili je 39% pregledanih zubi bilo zahvaeno karijesom,
a 18% ih je bilo ekstrahirano. U mandibuli je 37% mlijenih onjaka te prvih i drugih
mlijenih kutnjaka bilo kariozno, a 22% je bilo ekstrahirano. Kao ekstrahirani
smatrali su se svi oni gdje je izmeu okluzalne plohe trajnog nasljednika i oralne
sluznice postojala kotana lamela.
Sume irina kruna mlijenih zubi zone odupiranja u obje eljusti vee su od
istih kod zuba nasljednika.. Najee za smjetaj trajnog onjaka te prvog i drugog
pretkutnjaka u kotanom supstratu ima dovoljno mjesta.
Glede ocjene prostora u lateralnim dijelovima zubnih lukova,
ortopantomogram prua dosta informacija, ali iste trebaju biti nadopunjene podacima
sa sadrenih odljeva i komparirane sa tablinim standardima za pojedinu dimenziju
(90).
90
U gornjoj eljusti, obostrano, krune trajnog onjaka te prvog i drugog
pretkutnjaka, najee su bile prekrivene krunom susjednog zuba (55%), u 7%
sluajeva one su bile razmaknute, dok su u 38% sluajeva bile u kontaktu.
U mandibuli je situacija glede odnosa kruna trajnog onjaka, prvog i drugog
pretkutnjaka prema susjednom zubu puno povoljnija. Dijelom radi vika prostora
unutar kotanog supstrata u kojem su krune poloene, a dijelom i zbog same tehnike
ortopantomografije. Samo u 1% sluaja krune onjaka i pretkutnjaka su bile
prekrivene krunom susjednog zuba, u 30% su bile u kontaktu, a u ak 69% sluajeva
krune su bile razmaknute.
Spojem okluzalne plohe prvog trajnog kutnjaka i incizalnog brida trajnog
postraninog sjekutia, dobivene su linije u etiri segmenta prema kojima se
promatrala duinska os zuba. Pomou tih linija odreivao se smjer nicanja onjaka i
pretkutnjaka. U maksili, kod 54% onjaka te prvih i drugih pretkutnjaka, smjer je
bio mezijalan, kod 27% normalan (okomit na zadanu liniju), kod 8% distalan, a 11%
distopian. Kod onjaka i prvih pretkutnjaka prevladavao je mezijalan, a kod drugih
pretkutnjaka normalan smjer. Oekivano je da e distopino poloenih onjaka biti
vie nego distopinih pretkutnjaka, meutim, nalazi su bili opreni.
U donjoj eljusti prevladavao je normalan smjer nicanja onjaka i pretkutnjaka
(47%),a slijedili su ga mezijalan (31%), distalan (16%) i distopian smjer(6%).
Glede eljusti, u maksili je bio znaajno uestaliji mezijalni tip nicanja, a u
mandibuli normalan tip nicanja.
Prema tvrdnjama mnogih autora (1,46, 97, 98), prerane ekstrakcije utjeu na
ubrzanu erupciju zuba nasljednika.
91
Schachter (99), Lauterstein (100), Karwetzky (101) i Taatz (102) smatraju da i
patoloki procesi zubne pulpe mlijenih zubi imaju utjecaja na vrijeme erupcije zuba
nasljednika.
U ovome radu, kao prijevremeno nicanje smatrano je ono kada je zub niknuo,
a nije mineralizirana korijena zuba.
U maksili ono je utvreno kod 10%, a u mandibuli kod 4% ispitanika. Kako su
karijes i ekstrakcije bili uestaliji na mlijenim kutnjacima u odnosu na mlijene
onjake, tako su i prerane erupcije pretkutnjaka pronaene ee nego prerane
erupcije onjaka.
Legovi (1) je pronaao da kod sluajeva sa preranim gubitkom mlijenog
zuba, do ubrzane erupcije dolazi u 37,7% sluajeva u maksili i 37,2% u mandibuli.
Prema istom autoru prerane ekstrakcije mlijenih prethodnika u 21,4% sluaja
dovode i do ubrzane mineralizacije nasljednika.
Ankiloza je proces koji nastaje u reparacijskoj fazi resorpcije, a vezan je za
srastanje cementa i dentina s alveolarnom kosti uz neposredan gubitak periodontnog
prostora. Prekid kontinuiteta periodontne membrane vidljiv je na rendgenogramu, ali
tek kod opsenijih nalaza ankiloze. Ankiloza je prisutnija u mandibuli, gdje
dominiraju drugi mlijeni kutnjaci (103).
Kod odluivanja o prisutnosti ankiloze mlijenih kutnjaka, vodila se briga o
sljedeem: zub je ispod ravnine susjednih zuba i ne prati se sjena periodontne
pukotine.
Prema Kochu i sur. (88) dijagnozu ankiloze je teko provjeriti radioloki, ali ju
je lagano postaviti perkusijskim testom i klinikom slikom.
92
Infraokluzija mlijenih kutnjaka moe se pronai kod djece od 3-4 godine, ali
je puno ea u 10. godini ivota. Anomalija se onda pojavljuje kod oko 10% djece
(88).
U ovome istraivanju ankiloza je utvrena kod 2% ispitanika u maksili te kod
16% ispitanika u mandibuli.
Zbog neujednaenih odnosa irina kruna mlijenih onjaka i kutnjaka prema
trajnim nasljednicima, a uz injenicu da je ukupna irina svih mlijenih zuba vea, od
posebnog je znaaja i redoslijed nicanja pojedinog zuba.
Haralabakis (86) redoslijedu nicanja trajnih zuba pridaje poseban znaaj.
Prema tom autoru najpovoljniji redoslijed nicanja u maksili je 6, 1, 2, 4, 5, 3, 7, a u
mandibuli 6, 1, 2, 3, 4, 5, 7. Ovakav redoslijed nicanja omoguava najvei postotak
nastanka normalne okluzije u 90% sluajeva ovaj redoslijed mogu poremetiti brojni
imbenici: parcijalan ili totalan gubitak mlijenog zuba (karijes, ekstrakcija),
ankiloza mlijenog zuba, prolongirana retencija mlijenog zuba, kasno nicanje
trajnih zuba (86).
Istog su miljenja Lo i Moyers (85), koji utvruju da je najnepovoljnije kad
drugi trajni kutnjak u maksili nie prije pretkutnjaka i onjaka, a u mandibuli kad
onjak nie poslije pretkutnjaka ili ako drugi kutnjak nie prije onjaka i
pretkutnjaka.
Prouavajui intervale nicanja onjaka, prvog i drugog pretkutnjaka te drugog
kutnjaka, Legovi (1) je utvrdio da su oni kod oba spola i u obje eljusti veliki
kretali su se od 7,5 13 godina.
93
Autor je ustanovio da su vremenski intervali izmeu nicanja pojedinog zuba u
maksili nepovoljniji za djeake, kod kojih se iz istih razloga oekuje vei broj
problema smjetaja onjaka u zubni luk, nego kod djevojica. U mandibuli su isti
nepovoljniji za djevojice, te se kod njih mogu oekivati uestalije distopije i
retencije drugog pretkutnjaka u odnosu na djeake (1).
U ovome radu su utvreni sljedei redoslijedi nicanja: 3, 4, 5 kao znaajno
uestaliji naspram ostalih, u gornjem desnom kvadrantu 4, 5, 3, gornjem lijevom 4, 3,
5, a u oba donja 4, 5, 3.
Analizirajui uestalost prijevremenog nicanja drugog trajnog kutnjaka
naspram drugog pretkutnjaka, u ovome radu je utvreno da u sva etiri segmenta
drugi pretkutnjak znaajno uestalije nie prije drugog kutnjaka.
U samo 4% sluaja u oba segmenta maksile i 6% u oba segmenta mandibule,
drugi trajni kutnjak nie prije drugog pretkutnjaka.
Gornji trajni onjak ima u odnosu na ostale zube moda najkompliciraniji put
nicanja od mjesta stvaranja do postava u zubni luk. Poinje se stvarati ispod orbite, a
u fazi sputanja mora ispravljati svoj krivi smjer nicanja. Veliki broj autora se bavio
problemom mijenjanja nagiba onjaka tijekom nicanja (104).
Na tom putu od posebnog je znaaja odnos krune trajnog onjaka prema
korijenu trajnog postraninog sjekutia (105, 106).
U ovome radu, analizirane su za onjake u maksili razlike u vertikalnoj
poziciji i meziodistalnoj inklinaciji prema liniji incizalni brid postraninog sjekutia
-okluzalna ploha prvog trajnog kutnjaka.
94
Utvreno je da je znaajno najuestalija bila kombinacija gdje su obje pozicije
donjih onjaka bile iste, dok su se u maksili one razlikovale.
To potvruju brojne studije koje navodi iljeg (100). U svom je radu ralanila
samo meziodistalnu inklinaciju gornjih onjaka od 10 ili vie prema referentnoj
liniji. Utvrdila je da kod 8,33% ispitanika postoje takva odstupanja (100).
Hotz (107) je predlagao termin kasni postav za regularne trajne zube koji su
u odnosu na razvojni stadij, zaostajali u razvoju mineralizaciji dvije do tri godine.
Schulze (108) je utvrdio etioloki genetiku povezanost izmeu hipodoncije
pretkutnjaka i njihove kasne mineralizacije. Na osnovu studije blizanaca, utvrdio je
da je zakanjela mineralizacija drugih pretkutnjaka najmanji uinak gena zaduenog
za hipodonciju. Zakanjelu mineralizaciju pretkutnjaka smatrao je mikrosimptomom
hipodoncije.
Kahl i sur. (109) su ralambom 993 ortopantomograma utvrdili da je
uestalost zakanjele mineralizacije pretkutnjaka ista kod oba spola, ea je u
maksili, nego u mandibuli, a najee je utvrena za gornje druge pretkutnjake kod
djevojica u iznosu 8,7%. Zakanjela mineralizacija drugih pretkutnjaka utvrena je
kod 6,6%, a prvih pretkutnjaka kod 7,1% sluajeva. Prosjeno je kod 5-9%
pacijenata utvrena zakanjela mineralizacija pretkutnjaka (109).
U ovome radu ispitana je samo zakanjela mineralizacija drugih pretkutnjaka.
Ona je utvrena kod 1% ispitanika u maksili i kod 3% u mandibuli. Ovi podaci su u
odnosu na podatke koje su utvrdili Kohl i sur. , mnogo nii.
U ovome radu utvren je i nizak postotak hipodoncije drugih pretkutnjaka.
Samo je 9 donjih pretkutnjaka nedostajalo u maksili i 26 u mandibuli.
95
Vrednovanjem svih patolokih varijabli promatranih tijekom smjene zubi zone
odupiranja, utvreno je da je samo 0,5% ispitanika u tom stadiju bilo bez istih. Kod
86,2% ispitanika poremeaji su utvreni samo u maksili, kod 2,9% samo u
mandibuli, a kod 10,4% u obje eljusti.
Prvi trajni kutnjaci su najvei i najjai kutnjaci, ne samo zato to su im
korjenovi adekvatno razvijeni, ve i zato to su na najsnanijem dijelu eljusti.
Angle (110) ih je nazvao kljuevima okluzije i prema njihovoj
interkuspidaciji podijelio malokluzije u tri klase. Svojom pravilnom
interkuspidacijom u neprekinutom zubnom nizu osiguravaju pravilnu smjenu zuba.
Pored svoje velike vanosti u okluziji, prvi trajni kutnjaci su zubi koji su meu
trajnima najprije i najee zahvaeni karijesom (111).
U ovome istraivanju utvreno je da je od svih prvih trajnih kutnjaka, 14,8%
bilo intaktno, 56% sanirano, 9,9% kariozno, 4,4% ekstrahiranih, ali uz ouvan
prostor, dok je kod 5,8% nakon ekstrakcije dolo do zatvaranja prostora. Glede
eljusti, neto loije je bilo zdravstveno stanje prvih trajnih kutnjaka u mandibuli.
Boljom edukacijom djece i roditelja te veim brojem stomatolokih ordinacija,
briga o oralnom zdravlju je danas znatno bolja, nego to je bila prije 20- ak godina.
Malia (112) je provela studiju u Istri glede zdravstvenog stanja prvog trajnog
kutnjaka. Ona je usporeivala niz parametara oralnog zdravlja ispitanika iz 1978.
godine sa ispitanicima koji su pregledani 2004. godine. Intaktnih prvih trajnih
kutnjaka 1978. godine je bilo: kod sedmogodinjaka 14,7% manje , a karioznih za
23,6% vie; kod osmogodinjaka intaktnih manje 37%, karioznih vie za 38,6%; kod
devetogodinjaka intaktnih manje za 54,9%, karioznih vie za 45,1%; kod
desetogodinjaka intaktnih manje za 56,5 %, karioznih vie za 48,9 % ;
96
kod jedanaestgodinjaka intaktnih manje za 41,4%; kod dvanaestogodinjaka
intaktnih manje za 51%, a karioznih vie za 50,9%; u odnosu na djecu iste dobi
pregledane 2004. godine.
Umnjak ima veliki interval unutar kojeg moe zapoeti njegov razvoj, tako da
se o hipodonciji tog zuba moe govoriti tek nakon 14. godine. Prvi vidljivi
rendgenski znak formiranja umnjaka moe se zapaziti od 7. do 14. godine (113).
Podataka o uestalosti hipodoncije umnjaka ima mnogo. Navodi ih i Vanura
(114) u svojoj disertaciji. Ona je hipodonciju umnjaka kod ispitanika u Istri pronala
u 19,8% sluajeva. Glede eljusti, prema njenim rezultatima, hipodoncija je bila
izraenija u maksili (51,47%; 39,06%) , a glede spola neznatno prisutnija kod
djeaka (49,19%; 41,35%).
Glede spola, Richardson, Sonnabend i Dermant, koje u svom radu citira
Vanura, nalaze uestaliju hipodonciju umnjaka kod djevojica.
U ovom radu utvreno je 4% hipodoncije umnjaka u maksili i 6% u mandibuli,
dok meueljusne razlike nisu utvrene.
Erupcija umnjaka zauzima posebno mjesto u kronologiji nicanja zuba . To je
zub s najirim rasponom godina poetka nicanja i najvie teorija o imbenicima koji
na to utjeu. Najee spominjani imbenici koji utjeu na nicanje umnjaka su: tip
skeletalnog rasta, smjer nicanja, ekstrakcije, konfiguracija korjenova i maturacija
zuba te povezanost s opim tjelesnim rastom i spolnim sazrijevanjem.
Za erupciju umnjaka od velikog je znaaja njegova pozicija u kosti i
usmjerenost zametka (115), u svakom sluaju, vei i ei problemi javljaju se kod
erupcije donjeg umnjaka.
97
Prema Matsu, kojeg citira Daito (115), donji umnjak moe imati pet smjerova
nicanja: vertikalni, mezijalni, horizontalni, distalni i bukalni ili lingvalni .
U ovome radu poloaj umnjaka i njegov odnos prema drugom trajnom
kutnjaku razmatrao se u obje eljusti kroz tri mogunosti: normalan odnos , zameci
su razmaknuti , kruna umnjaka usmjerena je prema korijenu drugog trajnog kutnjaka.
U maksili najee (61%) je poloaj umnjaka glede drugog trajnog kutnjaka
bio normalan zametak umnjaka se razvijao uz korijen drugog trajnog kutnjaka. Kod
30% sluajeva zameci umnjaka i drugog trajnog kutnjaka u maksili su bili
razmaknuti, dok je u 9% sluajeva kruna umnjaka bila usmjerena prema korijenu
drugog kutnjaka.
U mandibuli je najee (63%) kruna umnjaka bila usmjerena prema korijenu
drugog trajnog kutnjaka, u 25% sluajeva odnos ta dva zuba je bio normalan, a u
12% sluajeva zameci su bili razmaknuti.
Varijable koje su ukazivale na poremeaj u segmentu drugog i treeg trajnog
kutnjaka u ovom radu utvrene su kod 8,3% ispitanika obje eljusti, samo u maksili
kod njih 27,1%, te samo u mandibuli kod 62,9% ispitanika. Kod 8,3% ispitanika nisu
utvrene varijable koje su ukazivale na patoloki razvoj.
Ovo istraivanje potvrda je slinim studijama koje ukazuju da je ralamba
ortopantomograma dobar pokazatelj patolokih promjena vezanih za razvoj denticije.
98
6. ZAKLJUCI
Prema podacima dobivenim ovim istraivanjem, a prikazanim u tablicama i
slikama, mogue je zakljuiti sljedee:
1. Kod gotovo svih ispitanika potvreno je ee nicanje prvog trajnog kutnjaka prije
centralnog trajnog sjekutia u obje eljusti.
2. U 99% sluajeva nicanje prvog trajnog kutnjaka je bilo normalno. Kod 0,5%
sluajeva zametak gornjeg prvog trajnog kutnjaka resorbirao je korijen mlijenog
kutnjaka, a kod 1% ispitanika zametak gornjeg prvog trajnog kutnjaka
resorbira krunu drugog mlijenog kutnjaka.
3. Kod svih ispitanika krune centralnih sjekutia su pred nicanje bile ili u kontaktu ili
razmaknute.
4. Glede postave postraninog sjekutia pred nicanje, u 97% sluajeva u mandibuli i
84% u maksili, zub se pomakao iz tafetnog poloaja. Kod 14% sluajeva u
maksili i 3% u mandibuli taj zub je pred nicanje bio u tafetnoj poziciji.
5. U maksili je utvrena resorpcija susjednog mlijenog zuba kod 0,5% ispitanika, a
u mandibuli kod 0,7 %. Uestalija resorpcija mlijenih onjaka od strane
postraninih sjekutia u nicanju, u maksili je utvrena kod 8,5%, a u mandibuli
kod 6% ispitanika.
6. U segmentu sjekutia maksile utvrena je hipodoncija 11 zuba (0,02%),
hiperdoncija 5 zuba (0,01%) i mikrodoncija 3 zuba (0,006%). U mandibuli je
nedostajalo 7 sjekutia (0,015%).
7. Utvrena je zbijenost zuba frontalne regije u obje eljusti kod 5% ispitanika.
Zbijenost samo u maksili zapaena je kod 11% ispitanika, a samo u mandibuli kod
21% ispitanika.
100
8. Prisutnost centralne dijasteme utvrena je kod 19% ispitanika u obje eljusti, kod
40% ispitanika samo u maksili i kod 5% samo u mandibuli.
9. Meuprostori izmeu svih sjekutia u obje eljusti utvreni su kod 10%
ispitanika, samo u maksili kod 3% te samo u mandibuli kod 21% ispitanika.
10. Prema varijablama koje su u ovome radu istraivane, normalna smjena zubi
fronte u obje eljusti utvrena je kod 26% ispitanika, odnosno kod njih 8%
samo u maksili te kod njih 38% samo u mandibuli.
11. Prema rezultatima ovoga rada, zdravstveno stanje mlijenih zubi zone odupiranja
je loe. U maksili je 39% pregledanih zubi bilo zahvaeno karijesom, a 18%
je bilo ekstrahirano. U mandibuli je 37% mlijenih zubi zone odupiranja bilo
kariozno, a 22% bilo je ekstrahirano.
12. Obzirom na poloaj zametaka u kotanom supstratu,u gornjoj eljusti, obostrano,
u 55% sluajeva su zameci onjaka, prvog i drugog pretkutnjaka bili prekriveni
susjednim zametkom, u 7% sluajeva zameci su bili razmaknuti, dok su u 38%
sluajeva bili u kontaktu. U mandibuli je utvrena povoljnija situacija glede
odnosa zametaka, samo u 1% sluaja krune onjaka i pretkutnjaka su se
prekrivale, u 30% sluajeva su bile u kontaktu, a ak u 69% su bile razmaknute.
13. Glede smjera nicanja kod onjaka i pretkutnjaka u maksili, znaajno uestaliji
je bio mezijalan tip nicanja (54%), dok je u mandibuli bio normalan (47%).
14. Prijevremeno nicanje onjaka te prvog i drugog pretkutnjaka utvreno je kod
10% ispitanika u maksili, a u mandibuli kod 4% ispitanika.
15. U ovome radu utvrena je ankiloza zuba kod 2% ispitanika u maksili te kod 16%
ispitanika u mandibuli.
101
16. U ovome radu kao znaajno uestaliji od ostalih, utvreni su sljedei
redoslijedi nicanja onjaka, prvog i drugog pretkutnjaka: u gornjem desnom
kvadrantu 4,5,3; u gornjem lijevom 4,3,5 ; a u oba donja 4,5,3.
17. Analizom vertikalne i meziodistalne pozicije lijevog i desnog onjaka, utvreno
je da je znaajno uestalija bila kombinacija gdje su obje pozicije donjih onjaka
bile iste, dok su se u maksili one razlikovale.
18. Zakanjela mineralizacija drugog pretkutnjaka utvrena je kod 1% ispitanika u
maksili i 3% njih u mandibuli.
19. U maksili je utvreno 9 hipodoncija drugih pretkutnjaka, a u mandibuli 26.
20. Vrednovanjem svih patolokih varijabli promatranih tijekom smjene zuba zone
odupiranja, samo kod 0,5% ispitanika smjena je bila normalna. Kod 86,2%
ispitanika poremeaji su utvreni samo u maksili, kod 29% samo u mandibuli, a
kod 10,4% u obje eljusti.
21. Glede zdravstvenog stanja prvog trajnog kutnjaka, 14,8% je bilo intaktno,
56,3% sanirano, 9,9% kariozno, 4,4% bilo je ekstrahiranih, ali uz ouvan
prostor, dok je kod 5,8% nakon ekstrakcije dolo do zatvaranja prostora.
22. U ovome radu je utvreno da u sva etiri segmenta drugi pretkutnjak
znaajno uestalije nie prije drugog trajnog kutnjaka.
23. Utvreno je 8 hipodoncija umnjaka u maksili i 9 u mandibuli.
24. Ispitivanjem poloaja umnjaka i njegovog odnosa prema drugom trajnom
kutnjaku, u maksili je utvreno da je u 61% sluajeva bio normalan, kod 30%
sluajeva zameci su bili razmaknuti, dok je u 9% sluajeva kruna umnjaka bila
usmjerena prema korijenu drugog trajnog kutnjaka.
102
25. U mandibuli je najee (63%) kruna umnjaka bila usmjerena prema
korijenu drugog trajnog kutnjaka , u 25% sluajeva odnos je bio normalan, a u
12% sluajeva zameci su bili razmaknuti.
26. Varijable koje su ukazivale na patoloki razvoj u segmentu drugog i treeg
trajnog kutnjaka nisu utvrene samo kod 1,7% ispitanika. Poremeaj je utvren
kod 8,3% ispitanika u obje eljusti, samo u mandibuli kod 62,9% ispitanika
te samo u maksili kod 27,1%.
103
7. SAETAK
Ovim radom se eljelo ukazati na vanost ralambe ortopantomograma u
postavljanju dijagnoze i planiranju terapije kod svakog ortodontskog pacijenta.
Svrha ovoga istraivanja je bila radiografska ralamba patolokih promjena u
fazi mjeovite denticije.
Utvrivali su se uzroci i uestalost normalne i patoloke smjene zubi u
segmentu sjekutia, segmentu onjaka, prvog i drugog pretkutnjaka te segmentu
kutnjaka.
Istraivanje je provedeno na 1317 ortopantomograma ispitanika sa podruja
Istre kod kojih je ortodontska terapija zavrena. U cilju valoriziranja podataka o
razvoju denticije, s obzirom na ritam smjene zubi i segmente zubnog luka,
ortopantomograme se grupiralo u pet skupina.
Prema varijablama koje su u ovom radu istraivane, normalna smjena zubi
fronte u obje eljusti utvrena je kod 26% ispitanika, odnosno kod 8% samo u
maksili te kod 38% samo u mandibuli.
Vrednovanjem svih patolokih varijabli promatranih tijekom smjene zubi zone
odupiranja, samo kod 0,5% ispitanika smjena je bila normalna. Kod 86,2% ispitanika
poremeaji su utvreni samo u maksili, kod 29% samo u mandibuli, a kod 10,4% u
obje eljusti.
Samo kod 1,7% ispitanika nisu utvrene varijable koje su ukazivale na
patoloki razvoj u segmentu drugog i treeg trajnog kutnjaka.
105
8. SUMMARY
Diagnosis of the pathological changes in the mixed dentition
The aim of this work was to emphasise the importance of establishing the
correct diagnosis and decide on therapy planning using panoramic radiograph
analysis for each orthodontic patient. The focus of this research was on the detection
of pathological processes in mixed dentition.
Normal and pathological dentition exchange was detected and the causes
identified divided into regions of incizors, canines, first and second premolars and
molars.
The research was conducted on 1317 panoramic radiographs of patients from
the region of Istria who had previously completed the therapy. The panoramic
radiographs were grouped into five groups, according to teeth exchange rhythm, and
dental arch segments in order to evaluate the data on dentition development.
According to the examined variables the normal teeth exchange in the frontal
region was present in both dental arches in 26%, 8 % only in maxilla and 38% only
in mandible.
Evaluation of all pathological variables examined during the teeth exchange in
the support region shows that only 0,5% of examinees had normal exchange. At
86,2% examinees exchange abnormalities were present only in the maxilla, 29% only
at the mandible and 10,4% in both dental arches.
Only in 1,7% of the examined panoramic radiographs no abnormalities of the
examined variables were detected in the region of second and third molars.
107
107
9. LITERATURA
1. Legovi M. Vrednovanje morfoloko rendgenolokih nalaza u mjeovitoj
denticiji s posebnim osvrtom na prerani gubitak zubi i njihove posljedice
[Disertacija]. Zagreb: Stomatoloki fakultet Sveuilita u Zagrebu; 1980.
2. Nolla C. The development of the permanent teeth. Journal of Dentistry for
children. 1960; 27: 254.
3. Moorrees CFA, Fanning LA, Kron AM, Leberet L. The timing of orthodontic
treatment in relation to tooth formation. Eur Orthod Soc Trans. 1962; :87
4. Lapter V, Mureti , Veber D, Perca H, krinjari I. Identifikacija dentalne
dobi kod blizanaca. Acta Stomatol Croat. 1984; 18:81-9.
5. Moyers RE. Handbook of orthodontics. 4th ed. Chicago: Yearbook Medical
Pub; 1988.
6. Finn SB. Clinical pedodontics. Philadelphia London Toronto: WB
Saunders Company; 1974.
7. Lapter V. i sur. Ortodoncija. Medicinska knjiga. Beograd i Zagreb, 1988.
8. Kepp U. Eine Langschnittuntersuchung ber die Witerentwicklung
regelrechter und dysgnater Milchgebiss bis zum Stadium des
Wechselgebisses im Alter von 8. bis 10. Jahren .[Disertacija]. Halle; 1969.
9. Rehagel K. Vergleichende Reihenuntersuchung des Gebisszustandes von
Kinder im Alter von 5. bis 6. und 8. bis 10. Jahren. [Disertacija]. Halle; 1969.
10. Raji A. Prilog poznavanju kronologije nicanja zubi predkolske i kolske
djece grada Zagreba [Disertacija]. Zagreb: Stomatoloki fakultet Sveuilita u
Zagrebu; 1986.
11. Koch G, Poulsen S. Pediatric dentistry. Copenhagen; Munksgaard, 2001; 321-
49.
12. Ngan P, Alkire RG, Fields H. Jr. Managment of space problems in the
primary and mixed dentitions. J am Dent Assoc. 1999 Sep; 130(9):1330-9.
13. Fox J. Natural history of the teeth. London; 1803.
14. Angle EH. Die Oklusionsanomalien der Zhne. 2. Aufl. Meusser, Berlin;
1913.
15. Ardvisson E. Ager den S.K. symmetriska extraktion av 6-ars molaren nagot
berattigade? Svensk Tandlakare Tidskript. 1926; 19:49.
16. Brodtbeck A. Klinische Eifahrungen bezuglich der Sechsjahrmolaren
Schweiz. VFHZ. 1921; 3:242.
17. Salzman JA. Practice of maloclusion. Philadelphia and Montreal: E.
Lippincott; 1966.
18. Villard P. Symmetrical and asymmetrical extraction 6-year old molars as
cause of irreversibile damage. Rev Belge Stom. 1953; 50:180-6.
19. Zielinski W. ber die Einstellung der ersten bleibenden Molaren hinter dem
Milchgebiss. Dtsch Mschr Zahnheilk. 1910; 6:465.
20. Schwarz AM. Die Einstellung der Sechsjahrmolaren hinter dem Milchgebiss.
Zschr Fstomat. 1967; 25:401.
21. Korkhaus G. Handbuch der Zahnheilkunde. 4th ed. Bergman, Verlag,
Mnchen: J.F; 1939.
22. Markovi M. Bioloka priroda ortodoncije. Beograd: Ortodontska sekcija
Srbije; 1976.
23. Baume LJ. Beitrag zur Frage der Fruhbehandlung in der Orthodontie.
Schweiz Mschr Zahnheilk. 1947; 3:183.

24. Baker CR. Time for corrective ortodontic treatment. Inz J Ortho. 1937;
23:328
25. Izard G. Orthodontie. Paris: Masson; 1950.
26. Morreess CFA, Chada JM. Crown diameters of coressponding tooth groups in
deciduous and permanent dentition. J dnet Res. 1962; 4:466.
27. Hotz R. Ortodontic in der tglichen Praxis. Bern, Stuttgart, Wien: Hans Huber
Verlag; 1970.
28. Stckli PW, Hotz R. Zahnmedizin bei Kindern und Jugendlichen. Stuttgart:
Georg Thieme Verlag; 1976.
29. Wetzel G. Anatomie fr Zahnrtzte. Forscher-Verlag, Jana; 1914.
30. Black GV. Descriptive anatomy of the human teeth. 5th ed. Philadelphia: SS
White Dental; 1902.
31. Baume LJ. Developmental and diagnostic aspects of the primary dentition.
Int Dent J. 1959; 9:349.
32. Andressen V. ber das Sog. Norwegische System der Funktionis
Kieferorthopdie. Dtsch Zahnrtzl Wschr. 1936; 35:11.
33. Kantorowicz A. The self-Correction of Orthodontic Anomalies. Internat J
Orthodon. 1927; 13:128.
34. Schwarz AM. Lehrgang der Gebissregelung. Berlin-Wien: Verlag Urban und
Schwarzenberg; 1944.
35. Rebel H. Konservierende Zahneilkunde. 3 rd ed. Mnchen: Carl Hauser
Verlag; 1950.
36. Graber TM. Orthodontics Principles and Practice. W.B. Saunders Co.
Philadelphia London Toronto; 1972.

37. krinjari I. Orofacijalna genetika. Zagreb: kolska knjiga; 2006.
38. Stewart RE, Poole AE. The orofacial structures and association with
congenital abnormalities. Pediatr Clin North Am. 1982; 29:547-584.
39. Tay WM. Natal canine and molar in an infant. Oral Surg. 1970; 29:598-602.
40. Massler M, Savara BS. Natal and Neonatal teeth: a review of twenty four
cases reported in the literature. J Pediatr March 1950; 36:349-59.
41. Chow MH. Natal and Neonatal teeth. J Am Dent Assoc February 1980; 100:
215-6
42. Harris DJ, Aschcraft KW, Beatty EC, Holder TM, Leonidas. Natal teeth,
patenet ductus arteriosus and intestinal pseudo-obstruction: A letal syndrome
in the newborn. Clin Genet. 1976; 9: 479-482.
43. Rehak F. Qyerekfogaseat es fogszabalyozas. Egeszseggy, Kiadalo,
Budapest; 1954.
44. Eismann D. Die vorzeitigen Milchzahnverlustes, Zahnrtzte Kalendar der
DDR. Veb Verlag und Gesundheit. Berlin; 1963; 338.
45. Hensel S. Nachuntersuchung ber vorzeitigen Milchzahnverlust im Bereich
der Sttzzone. Zahnrtzl. Welt Reform. 1966; 10:364.
46. Adler P. Die Milchzahnextraction im Schulalter. Zahnrtzl Prax. 1955. 6:6.
47. Beerendonk H. Sind Lckenhalter Heute noch notwendig? Dtsch. Zahnrtzl
Z. 1959; 15:682.
48. Bruszt P. Die Rolle der frhzeitigen Extraction von Milchmolaren bei der
Entstehung von Gebissanomalien. Forsch Kieferorthop. 1963; 24:116.

49. Eschler J. Die gesteuerte Milchzahnextraction in Kombination mit
kieferorthopdischer Behandlungzweck Erhaltung bleibender Zhne.
Zahnrtzl Welt. 1953; 8:176.
50. Schwarz AM. Folgen von Zahnverlust in der Gebissentwicklung. Forschr
Kieferorthop. 1958; 19:97.
51. Jelinek E, Raji Z. Lokalizacija karijesa na mlijenim zubima zagrebake
djece. ASCRO. 1971; 6:74.
52. Antoli I. Pomen in vloga ortodontske slube v Sloveniji. Zobozdr vest.
1966; 11:107.
53. Legovi M. Doprinos etiologiji distopije onjaka kao posljedice preranog
gubitka zubi [magistarski rad]. Zagreb: Stomatoloki fakultet Sveuilita u
Zagrebu; 1976.
54. Hintze H, Wenzel A. Accuracy of clinical diagnosis for the detection of
dentoalveolar anomalies with panoramic radiography as validating criterion.
Journal of Dentistry for Children; Vol 57; 1990.
55. Camm JH, Schuler JL. Premature eruption of the premolars. Journal of
Dentistry for Children; Vol 57; 1990.
56. Breakspear EK. Sequeale of early loss of deciduous molars. Dent Pract. 1961;
11:233.
57. Richardson ME. The relationship between the relative amount of space
present and degree of space closure susequent to the extraction of a deciduous
molar. Dent Pract. 1965; 16:111.
58. Rakosi TH. Extraction in Milchgebiss. Forschr Kieferorthop. 1968; 29:15.

59. Dixon GH, Stewart RE. Genetic aspects of anomalous tooth development. In:
Stewart RE, Prescott GH (eds): Oral facial genetics. St. Louis: The C.V.
Mosby Co.; 1976 p. 124-150
60. Jorgenson RJ. Clinicians view of hypodontia. J Am Dent Assoc. 1980;
101:283-286.
61. McKusick VA. Mendelian inheritance in man. A catalog of human genes and
genetic disorders. 11th ed. Baltimore: The Johns Hopkins University Press;
1944.
62. Hall RK. Pediatric orofacial medicine and pathology. London: Chapman &
Hall Medical; 1994.
63. Stewart RE. The dentition and anomalies of tooth size, form, structure and
eruption. In: Stewart RE, Barber TK, Troutman KC, Wei SHY (eds). Pediatric
Dentistry. Scientific Foundations and Clinical Practice. St. Louis: The C.V.
Mosby Co.; 1982. p. 87-110.
64. Garn SM, Lewis AB, Kerewsky RS. X linked inheritance of tooth size . J
Dent Res. 1965; 4:439-441.
65. Potter RHY. The genetics of tooth size. In: Stewart RE, Prescott GH (eds).
Oral facial genetics. St. Louis: The C.V. Mosby Co.; 1976. p. 105-123.
66. Graber LW. Congenital absence of teeth: a review with emphasis on
inheritance patterns. J Am Dent Assoc. 1978; 96:266-275.
67. Viskovi R, Jurii A, Cmelnik N. Hipodoncija prevalencija i varijacije u
ortodontskih pacijenata. Acta Stomatol Croat. 1988; 22:23-31.
68. Brook AH. A unifing etiological explanation for anomalies of human tooth
number and size. Archs oral Biol. 1984; 29:373-378.

69. Lavelle CLB, Ashton EH, Flynn RM. Cusp pattern, tooth size and third molar
agenesis in the human mandibular dentition. Archs Oral Biol. 1970; 15:227-
237.
70. Butler PM. Studies of the mammalian dentition. Differentiation of the post
canine dentition. Pro Zool Soc Lond B. 1939; 109:1-36.
71. Dahlberg AA. Changing dentition of man. J Am Dent Assoc. 1945; 32:676-
690.
72. krinjari I, Barac V. Anomalije mlijenih zuba i stanje trajne denticije. Acta
stomatol Croat. 1991; 25:151-156.
73. Seow WK, Lai PY. Association of taurodontism with hypodontia: a controled
study. Pediatr Dent . 1989; 11:214-219.
74. Symons AL, Stritzel F, Stamation J. Anomalies associated with hpodontia of
the permanent lateral incisor and second premolar. J Clin Pediat Dent. 1993;
17:109-111.
75. Burzynski NJ, Escobar VH. Classification and genetics of numeric anomalies
of dentition. Birth Defects: Original Article Series, Vol 19. 1983; 95-106
76. Kopp WK. A hereditary congenitally missing maxillary central incisor. Oral
Surg. 1967; 24:367.
77. Holm A, Lundberg L. Hypodontia of both primary and permanent central
upper incisor: description of case. Odontol Revy. 1972; 23:429-435.
78. Sedano HO, Gorlin RJ. Familial occurrence of mesiodens. Oral Surg. 1969;
27:360-362.
79. Stewart RE, Witkop CJ Jr., Bixler D. The dentition. In: Stewart RE, Barber
TK, Troutman KC, Wei SHY (eds): Pediatric Dentistry. Scientific
Foundations and Clinical Practice. St. Louis: The C.V. Mosby Co., 1982. p.
87-134.
80. Schafer WG, Hine MK, Levy BM. A handbook of oral pathology. 3rd ed.
Philadelphia: W.B. Saunders Co.; 1974.
81. Dugmore CR. Bilateral macrodontia of mandibular second premolars: a case
reprt. Int J Pediatr Dent. 2001; 11:69-73.
82. Groper JN. Macrodontia of a single tooth: review of literature and report of
case. J Am Dent Assoc. 1987; 114:69.
83. Gregoret J. Diagnosi e tratamento in ortodonzia e chirurgia ortognatodontica.
Scienza e tecnica Dentistica. Edizioni internazionali. Milano; 1998.
84. Van Waes HJM, Stckli PW. Kinderzahnmedizin. Thieme Verlag. Stuttgart,
New York; 2001.
85. Lo RT, Moyers RE. Studies in the etiology and prevention of malocclusion.
The sequence of eruption of the permanent dentition. Am J Orthod. 1995;
39:460-467.
86. Haralabakis HN. The role of normal sequence of eruption of the permanent
teeth as a factor in preventing malocclusions. Zbornik III. kongresa
ortodonata Jugoslavije. Ohrid. 1978; 23-28.
87. May G. Mannuale di ortodonzia. Vol 1, Patron, Bologna; 1973.
88. Koch G, Poulsen S. Pedodoncija. Naklada Slap. Jastrebarsko; 2005.
89. Moyers RE. Handbook of orthodontics. Medical Publishers. Chicago; 1973.

90. Duterloo HS. Atlante della dentizione nellinfanzia. Diagnosi ortodontica e
radiologia panoramica. Scienza e tecnica dentistica. Milano; 1992.
91. Harzer W. Lehrbuch der Kieferorthopdie. C. Hanser Verlag. Mnchen, Wien;
1999.
92. Nakata M, Wei SHY. Guida occlusale in dentizione decidua. Scienza e
tecnica dentistica. Milano; 1991.
93. tern O, Raji Z, Luli-Duki O. Prikaz rezultata preventive zubnog karijesa
kolske djece u Zagrebu od 1968 - 1973. Acta Stomat Croat. 1972/1973;
7:201-203.
94. Raji Z, Luli-Duki O. Neke konstatacije o rairenosti i topografiji te
incidenciji zubnog karijesa djece osnovne kole Ivan Gunduli u Zagrebu
1972/73. Acta Stomat Croat. 1974; 8:98-104.
95. Gandini P, Schiavi A, Camassa D, Manuelli M. Indagine statistica sulla
frequenza delle malocclusioni in et scolare. Mondo ortodontico. 1989;
14:73-78.
96. Trombelli L. Epoce di erruzzione e di perduta dei primi molari permanenti e
degli incizivi centrali e latterali su una popolazione di 1100 soggetti.
Odontostomatologia. 1991; 7:18-86.
97. Schleichter CH. The incidence of premature loss of the deciduous molars and
the eruption of their successors. Angle Orthodont. 1963; 33:279.
98. Posen AL. The effect of premature loss of deciduous molars on premolar
eruption. Angle Orthodont. 1965; 36:249.
99. Schachter H. Incidence and effect of premature extraction of deciduous teeth.
British Dent Jour. 1943; 75:17.

100. Lauterstein AM, Pruzansky S, Barber TK. Effect of deciduous
mandibular molar on the eruption of succedaneous premolar. J Dent Res.
1962; 41:1376.
101. Karwetzky R. Patologische Milchmolarenresorption und
Sttzzonenverlust. Forschr Kieferorthop. 1967; 28:485.
102. Taatz H. Kieferorthopdische Prophylaxe und Frhbehandlung. Carl
Hanser Verlag. Mnchen-Wien; 1976.
103. Milii A. Etiopatogenetska i klasifikacijska studija o perzistentnim
mlijenim zubima u ortodontskoj kazuistici. [Disertacija]. Stomatoloki
fakultet Zagreb; 1977.
104. iljeg J. Ralamba raznolikosti inklinacije trajnog gornjeg onjaka
tijekom razvoja denticije. [Magistarski rad]. Stomatoloki fakultet Zagreb;
1987.
105. Erikson S, Kural J. Radiographic examination of ectopically erupting
maxillary canines. Am Jour Orthod. 1987; 91:483-91.
106. Brin I, Becker A, Shalhav M. Position of the maxillary permanent
canine in relation to anomalous or missing lateral incisors: a population study.
Europ J Orthod. 1986; 8(1):12-6.
107. Hotz RF. Kimmel. ber Sptanlagen bleibender Zhne. Zahnrtzl
Rundsch. 1954; 63:651-4.
108. Schulze C. Humangenetik. Thieme. Stuttgart. Vol 2. 1964; 344-488.
109. Kahl B, Schwarze CW. Die Sptmineralisation von Prmolaren in
Hinblick auf Kieferorthopdische Diagnostik und Therapie. Forschr
Kieferorthop. 1986; 47:234-44.

110. Angle EH. Classification of Malocclusion. Dental Cosmos. 1889;
41:39
111. Stoi P. I sur. Djeja i preventivna stomatologija. Djeje novine.
Beograd. 1984; str. 413-20.
112. Malia A. Dentalni status i ortodontske nepravilnosti zuba utvrene
1978. i 2004. godine [Magistarski rad]. Zagreb; 2006.
113. Tijani LJ. Neke osobenosti razvoja treih molara. Bilten UOJ. 1988;
21(2): 83-88.
114. Vanura I. Posebnosti razvoja umnjaka kod djece u Istri. [Disertacija]
Medicinski fakultet Rijeka; 1998.
115. Daito M, Tanaka T, Hieda T. Clinical observations on the development
of third molars. Osaka Dent Univ. 1992; 26:91-104.
119
10.IVOTOPIS
Sanja poljari roena je 8. rujna 1969. godine u Rijeci.
Osnovno i srednje obrazovanje, zubotehniki smjer, zavrila je u Rijeci.
Maturirala je 1988. godine.
Na Medicinskom fakultetu Sveuilita u Rijeci 1989. godine upisuje studij
Stomatologije. Diplomirala je 19. svibnja 1995. godine.
Pripravniki sta poinje obavljati 1995. godine u Domu zdravlja Rijeka, a
dravni ispit polae 1997. godine.
Poslijediplomski znanstveni studij stomatologije na Stomatolokom fakultetu
Sveuilita u Zagrebu upisuje u k. god. 1997/98.
Od 1997. godine radi u ordinacijama privatne prakse gdje stjee potrebno znanje
i vjetine koje zahtjeva struka.
Govori engleski i talijanski jezik.
121
121
121

Magitarski Stomat

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Magitarski Stomat

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUILITE U ZAGREBU

PROMJENA U MJEOVITOJ DENTICIJI

Zagreb, veljaa, 2007.

Medicinskog fakulteta Rijeka.

Stomatoloki studij, Katedra za kliniku pedodonciju,

predmet Ortodoncija i Orofacijalna genetika

Lektor hrvatskog jezika: Snjeana libar, prof.

Zagrebaka 19, Rijeka 51 000

051 312 164

Lektor engleskog jezika: Gorana Tukan, prof.

Mavri 23 b, Vikovo 51 216

051 258 247

Rad sadri: 121 stranicu

mentoru Prof.dr.sc. Mariu Legoviu na svesrdnoj pomoi, razumijevanju i

podrci pri izradi ovoga rada,

rad ne bi bio mogu.

1.1. Razvoj zuba 3

1.2. Razvoj denticije 5

1.2.1. Mjeovita denticija 7

1.2.2. Postava prvih trajnih kutnjaka 8

1.2.3. Smjena sjekutia 11

1.2.4. Smjena onjaka i pretkutnjaka 14

1.2.5. Abnormalnosti nicanja zubi 17

1.2.6. Perzistenicija mlijenih zubi 18

1.3. Etiologija preranog gubitka mlijenih zubi zone odupiranja 20

1.3.3. Ekstrakcije mlijenih zubi 23

1.3.4. Trauma zuba 25

1.4. Posljedice preranog gubitka mlijenih zubi zone odupiranja 26

1.5. Anomalije broja i veliine zuba 27

3.1. Statistika obrada rezultata 40

10. IVOTOPIS 120

se u pravilu, skladno nadopunjuju, s time da svaki sljedei ovisi o prethodnom.

Prekid u bilo kojoj karici toga zamrenog lanca dovest e do poremeaja u

narednoj etapi, sa vjerojatnom posljedicom na konaan ishod.

Tijekom rasta i razvoja paralelno se razvijaju i sve strukture maksilofacijalne

regije, sve do uspostavljanja ravnotee izmeu svih komponenata koje u tome

Rast i razvoj su velikim dijelom odreeni naslijeem, no vrlo su bitni utjecaji

funkcionalnih podraaja kao i znaaj okoline.

Razvoj denticije zauzima posebno mjesto u domeni rasta. To razdoblje

obuhvaa: rast, funkcionalno prilagoavanje, nicanje i gubitak mlijenih te nicanje

Mlijeni zubi, uz funkciju u mehanizmu vakanja i govora, znaajan su faktor u

procesu rasta i razvoja alveolarnog nastavka i eljusti. Svaki mlijeni zub

djelovanjem na proprioreceptore u parodontu ukljuuje se u niz procesa vezanih za

rast maksilofacijalne regije i dio je sistema mastikatornog aparata. Gubitkom ili

poremeajem nekog od lanova tog sistema, naruava se harmonija i ravnotea ove

gubitak, to je na naem podruju dosta esta pojava (1).

Uestalost dentofacijalnih anomalija varira po starosnim grupama. Tijekom

Period mjeovite denticije je posebno zanimljiv za dijagnostiku anomalija kroz

zone odupiranja. Najee zastupljene anomalije su kompresije zuba, a po

lokalizaciji one u fronti .

U periodu mjeovite denticije najvei broj pacijenata se prvi put javlja u

Ralamba ortopantomograma neophodna je u postavljanju dijagnoze i

planiranju terapije svakog ortodontskog pacijenta, a osobito je znaajna njegova

uloga u periodu mjeovite denticije.

U tu svrhu, u ovome e se radu valorizacijom ortopantomograma ispitanika s

mjeovitom denticijom lijeenih u ortodontskim ambulantama u Istri, ispitati

poremeaji koji ometaju normalnu smjenu zuba .

1.1 RAZVOJ ZUBA

Poznavanje procesa razvoja zuba od velikog je znaenja za podruje ortodoncije,

osobito u periodu mjeovite denticije. On obuhvaa niz meusobno zavisnih procesa

mineralizacija njihovih korjenova .

Mineralizacija zubi je proces kod kojeg se vri precipitacija anorganskih soli u

rezultati razlikovali ovisno o metodi koju su primijenili.