Prof.dr.

Adnana
Tali-Tanovi

Iaenja kuka su posljedica padova i saobraajnih udesa.

Ekstremitet je u poloaju fleksije u kuku i koljenu, adduciran,
ime je oslabljena stabilnost kuka. Dovoljno snana sila koja
se prenosi preko natkoljene kosti izbacuje glavu femura preko
stranjeg ruba acetabuluma kroz zglobnu kapsulu ka straga.
Ovo je STRANJE iaenje -luxatio iliaca ili ischiadica.

Isti mehanizam povrede, ali sa neto manjom addukcijom

moe dovesti do luksacijskog prijeloma kuka. Ako je kuk jako
abduciran u momentu povrede, moe nastati PREDNJE
iaenje i to kao luxatio pubica ili obturatoria. Tipian primjer
za nastanak ovakve luksacije je pri stajanju jednom nogom na
obali, a drugom u amcu koji je u pokretu. Ekstremiteti se
maksimalno razmiu, kukovi abduciraju, a glava femura
preskae prednji rub acetabuluma i pomie se prema naprijed.

Simptomi i znaci iaenja kuka su jak bol u regiji kuka

kod zadnjih luksacija, noga je skraena, rotirana na
unutra, savijena u kuku i pripijena (adukcija) kod prednjih
iaenja, noga je sraena, rotirana upolje,savijena u kuku
i odmaknuta (abdukcija)postoji nemogunost aktivnih i
pasivnih pokreta kuka.
Ukoliko postoji oteenje neurovaskularnih strukura,
mogu se javiti ispadi senzibiliteta i motorike, kao i
ugroenost itavog esktremiteta moe postojati otok i
plaviasta prebojenost koe regije kuka.

PREDNJIH iaenja (1. pubica): noga je u

ekstenziji, abdukciji i vanjskoj rotaciji, a kod stranjih
izraena je i fleksija u koljenu i vanjska rotacija.
Kod

 Nakon radiografske potvrde o

uspjenosti redukcije plasira se skeletna
trakcija 3 nedjelje i provodi period
rastereenja ekstremiteta.
Suprotno ovom manevru preduzima se
redukcija prednjih iaenja, kod kojih uvijek
postoji mogunost pretvaranja prednjeg u
stranje iaenje i obratno.

Kuk je zglob koji povezuje karlinu kost (acetabulum) sa

gornjim krajem butne kosti (caput femoris)

Prijelomi kuka mogu biti na:

Acetabulumu
Proksimalnom kraju femura
Udruena povreda oba segmenta (obino luksacijski
prijelomi kuka)

Nastaju pri padu sa visine, saobraajnim udesima, bonim udarima u kuk

Za razliku od bonih udara kada se sila prenosi na dno acetabuluma i
nastaju centralni luksacijski prijelomi, kod vozaa i suvozaa este su
povrede ruba acetabuluma.
U ovom sluaju sila se prenosi osovinom butne kosti do acetabuluma gdje
se u ovisnosti od pozicije glave femura deava prijelom gornjeg ili zadnjeg
ruba sa manjim ili veim fragmentom.

Veliina fragmenta ovisi o stepenu abdukcije ili adukcije

flektiranog femura.
Prijelomi acetabuluma se dijele na tri osnovna tipa:
Tip A involvirana samo jedna acetabulrna kolumna, druga
ouvana
Tip B popreni prijelom, porcija krova pripojena u
ouvanoj crijevnoj kosti
Tip C prijelom oba nosaa

 Svi zglobni segmenti ukljuujui i krov su odvojeni od

pripojenoga segmenta ouvane ilijane kosti.

Svakako treba praviti razliku izmeu izoliranih
acetabularnih prijeloma i onih koji su u sklopu
kompleksnih prijeloma karlice.
Lijeenje je konzervativno, provodi se kod prijeloma
bez pomaka, luksacijskih prijeloma, onih sa malim rubnim
fragmentom, kod multifragmentarnih prijeloma bez
mogunosti operativne rekonstrukcije, kao i onih gdje
postoji osteosrtroza.

butne kosti, koji mogu biti:

Intrakapsularne (unutar zglobne aure), u koje spadaju

prelomi glave i vrata butne kosti, i
Ekstrakapsularne (van zglobne aure), u koje spadaju
prelomi u nivou trohantera i subtrohanterni

komplikacija preloma glave butne kosti i iaenja zgloba

kuka je avaskularna nekroza glave butne kosti zbog povrede
arterije koja je snbdjeva. esto se dogadja i loe srastanje
glave butne kosti iz istog razloga
Statistiki podaci pokazuju da su u pitanju veoma rijetki
prijelomi

Jedna od podjela se zasniva na mjerenju nagibnog ugla

prijelomne plohe prema horizontali, a zastupa je od Pauwelsa,
pa govorimo o:
Pauwels I kod nagiba od 30o,
Pauwels II kod nagiba od 50o,
Pauwels III kod nagiba od 70o i vie.

Svakako da je najpovoljniji tip za cijeljenje Pauwels I, a

najnepovoljniji Pauwels III.

Dekubitusi,
Tromboza dubokih vena sa plucnom embolijom,
Hipostatska pneumonija,
Urinarne infekcije,
Nekroza glave femura,
Artroza,
Prelom vrata za vrijeme repozicije,
Oteenja ivaca,
Heterotopne osifikacije
Fraktura implantata

 Kod starijih iznad 65 godina osteoporoze.

3x ei kod ena
Prijelom je najee kominutivan i sa velikim gubitkom krvi

Vanjska rotacija noge, bol pri pasivnim pokretima, krepitacije,

nemogunost pokretanja, hematom na mjestu povrede

Uvoenjem savremenih operativnih metoda smanjuje se
smrtnost

Prelomi dijafize butne kosti nastaju pod dejstvom snane

traume, najee u saobraajnim nesreama, pri padu sa visine
ili pod dejstvom vatrenog oruja.

 Suprakondilarni, interkondilarni i kondilarni prijelomi

femura uglavnom se tretiraju operativno, pogotovo ako
su prijelomi sa pomakom i zahvataju zglobne povrine.

etri osnovna simptoma povrede meniskusa Bol,Otok,

Blokada Nestabilnost

Mc Murray test se izvodi tako to pacijent lei na leima.

Ispitana noga savijena je u kuku i koljenu, a peta dodiruje
butinu. Ispitiva jednom rukom obuhvata stopala, a drugom
koljeno. Rotira stopalo u polje, potkoljenicu abdukuje i
koljeno ekstendira. Ako pod rukom osjeti preskok
najvjerovatnije se radi o rascjepu medijalnog meniskusa.

 Najea indikacija za artroskopsku operaciju koljena je

ruptura meniskusa.

 Iaenja koljenog zgloba ovisna su od stepena involviranosti statikih i

dinamikih stabilizatora koljena u traumu. esto se prikazuju kao subluksacije
sa nestabilitetima: u jednoj ravni, rotatorni i sloeni (kombinirani) nestabiliteti.

Post-traumatske artroze.
Greke rotacije.
Adhezije ekstenzornog aparata i smanjenje funkcije fleksije i
ekstenzije.
Sekundarne dislokacije.

 Konzervativni: gips tutor 6 sedmica i potpuno optereenje.

Operativni: osteosinteza icom i Kicom( zuggurtung) i potpuno opteretiti.

Kod sumnje u stabilnost gips tutor 6 sedmica

Konzervativni: Nedislocirani i minimalno dislocirani (<3 mm)

prelomi. Kod pacijenata starijih od 70 godina sa stabilnim
koljenom u ekstenziji moe se konzervatino tretirati, jer se u
ovoj ivotnoj dobi oekuje manje tekoa zbog inkongruentne
artroze.
Operativni: Dislocirani prelomi tibije (> 35 mm), varus/valgus
nestabilnost > 10. Osteosinteza sa arafima i/ili ploom
minimalna invazivna tehnika

Konzervativni: Nedislocirani prelomi podkoljenice.

Popreni ili malo kosi prelomi koji su nakon repozicije

stabilni. Sve ove prelome reponirati u narkozi i postaviti
nadkoljenini gips (cirkulami, rasjeeni). Kod odraslih se
rekurvatum od 5, antekurvatum od 10, valgus do 10 i varus
od samo nekoliko stepeni mogu prihvatiti. Varus se loe
tolerie zato to u donjem skonom zglobu praktino ne
postoji mogunost everzije u cilju kompenzacije.

 Nestabilni politraumatizirani pacijenti: privremeno vanjski fiksator.

Kod proksimalnih ili distalnih ekstra-arikularnih preloma tibije koji se ne mogu
konzervativno tretirati dolazi u obzir osteosinteza ploom

Prijelom fibule

jedan ili oba ligamenta smjetena sa spoljne i unutranje strane skonog

zgloba. Nastaje usljed natezanja ili povrede ligamenata od spoljne i unutranje
strane skonog zgloba. Javlja se u skoro svim sportovima. Praena je bolom,
otokom, pomodrelou sa spoljne, a esto i sa unutranje strane skonog zgloba.
Oteano se hoda.
Otok moe da potraje mjesecima, u veernjim satima je vei, poto se nategnuti ili
iskidani ligament ne vraa u svoj prvobitni oblik.
Zahvata

 Iaenje skonog zgloba (luxatio articulatio talocruralis), nastaje kada se

pokidaju svi ligamenti skonog zgloba, usljed velike sile, pada, gubitkom
ravnotee kada je stopalo u plantarnoj fleksiji.Rijetka izolovana luksacija

Shematski prikaz maleolarnih prijeloma

klasificiranih po Danis-Weber
Osnovi cilj tretmana prijeloma maleolusa je restauracija stabilnosti i anatomske
kongruencije zgloba. Konzervativno lijeenje-prijelom bez pomaka.
Prijelom fibularnog maleolusa ispod sindezmoze,
sindezmoza je uvijek ouvana, a trei maleolus
(margo posterior tibiae) je izuzetno povrijeen
Prijelom fibularnog maleolusa u nivou sindezmoze,
sindezmoza moe ali i ne mora biti ledirana, a trei
maleolus takoer prijelom fibularnog maleolusa iznad
sindezmoze obligatna je ruptura sindezmoze i
prijeloma treeg maleolusa.

Kompartment

Infekcija

Artroza

Pacijenti sa prelomima donjeg okrajka tibije, kod kojih je

toliko oteena kost i hrskavica, da ne postoji mogunost da se
uspostavi normalna funkcija skonog zgloba, lijee se
operativnim ukoenjem, artrodezom skonog
zgloba, kojom se omoguava stabilan hod sa minimalnim
bolovima.

Lijeenje ovih prijeloma kod tipa 1 je konzervativno (sprjeavanje rotacijskovarusnih pomaka) imobilizacijom.
Isto je i kod tipa 2, ukoliko pomak fragmenta nije vei od 3-5 mm
Prijelomi tipa 3 i 4 se lijee iskljuivo operativno.
Komplikacije prijeloma su artroze talokrurlanog i subtalarnog zgloba.

Shepherd fraktura lateralnog

tuberkula i stranjeg nastavka
talusa.

Prijelomi kalkaneusa mogu biti intraartikularni i ekstraartikularni.

Intrartikularni prijelomi su znatno ei.
Prijelomi petne kosti najee nastaju pri padu sa visine, pri emu se
povrijeeni doeka na jednu ili obje pete; najee kod pada sa bicikla ili
motora
.
znatno smanjeni
Boehlerov ugao (izmeu tuber calcanei i subtalarnog
zgloba koji iznosi 45o) zahtijevaju operativno lijeenje

Prijelomi navikularne, kuneiformne i kuboidne kosti

uzrokovani su direktnom silom

Pored prijeloma mogu se vidjeti iaenja i to

talonavikularnog ili kalkaneokuboidnog zgloba
Lijeenje je konzervativno, manualni manevri uz imobilizaciju
i rastereenje 3-4 sedmice
Kod nereduktibilnih luksacijskih prijeloma indicirano je
operativno lijeenje.

 Ovo su ozbiljna iaenja koja mogu biti komplicirana sa

povredama arterija to rezultira prekidom vaskularizacije
distalne porcije stopala.

Shematski prikaz prijeloma i

dislokacije u Lisfrancovom
zglobu.

 Prijelomi tijela i vrata kostiju noja mogu biti angularni, a njihovi pomaknuti
fragmenti na plantarnoj strani mogu stvarati probleme pri hodu i osloncu (bolne
prominencije).
Lijeenje prijeloma baze i sa minimalnim pomakom je manualna redukcija
korekcija fragmenta i imobilizacija uz rastereenje ekstremiteta 4-6 nedjelja.

 Jedan od eih prijleoma je na bazi pete metatarzalne kosti (pripoj tetive

m.peroneus brevis) indirektnom silom pri poziciji stopala u equinus
poloaju.prijelom na metadijafizarnom spoju est kod sportista-Jones-ov
prijelom.esto operativno zbog angulacije Imobilizacija 4-6 sedmica.

Nastaju direktnim udarom stopala od vrste zapreke.

Klinki prisutan otok, hematom, bol i deformitet

Lijeenje je redukcija trakcijom i imobilizacijom.

Konzervativno lijeenje se provodi sa hiperekstendiranom
falangom, tako da se njen inferiorni rub stavi u kontakt sa
superiornim dijelom artikulacije metatarzalne glave.
Imobilizacija je u trajanju od 2 do 3 nedelje.

Zdjelica (lat. pelvis) kotani je obru kojeg ine zdjeline

kosti (lat. os coxae), krstana kost (lat. os sacrum) i trtina
kost (lat. os coccygis), a nalazi se na donjem kraju kime.
Zdjelica prenosi teinu tijela na donje udove (sadri
konkavno tijelo zgloba kuka). Zdjelica jo slui kao
zatita organa smjetenih u tom prostoru (naroito enski
spolni sistem), i kao polazite miia.
U zdjelici se retroperitonealno nalazi presakralni venski
pleksus, ilijane vene i arterije, lumbalni i sakralni
korijenovi urogenitalni organi, te crijeva i mezenterij;
ozljeda bilo koje od ovih struktura je potencijalno
opasna.

Rendgenska dijagnostika RTGkarlice

U principu je CT skeniranje indicirano zbog analize
proirenosti povrede kao i za otkrivanje prateih povreda u
karlici.
Obavezno EHO abdomena i zdjelice
izolovana povreda prednjeg prstena je malo vjerovatna, i esto
je udruena sa neotkrivenom lezijom stranjeg prstena
Jasno definirati preopretivne povrede ivaca i to doku
mentovati radi poreenja sa postoperativnim nalazom.

veoma jak bol u predjelu karlice,

izraeni deformiteti u predjelu karlice,
nemogunost stajanja i noenja teine,
postoji patoloka pokretljivost i krepitacija (zvuk kripanja
zbog dodirivanja kotanih fragmenata),
mogua je pojava skrotalnih, labijalnih i hematoma na okolnoj
koi zbog prisunog krvarenja,
mogua je povreda rektuma i vagine u vidu laceracija, ukoliko
kotani fragmenti probiju kou, poveana je mogunost
razvoja infekcija,

ukoliko postoji krv na vanjskom otvoru uretre, u pitanju je

povreda uretre,
naroito je opasno ukoliko doe do povreda mokrane beike,
materice i crijeva koja se nalaze u karlici,
kod povrede mokrane beike, postoji krv u urinu
(hematurija),
este su udruene povrede drugih kostiju, pored preloma
karlice,
od krvnih sudova, ee su povrijeene vene, nego arterije.

tip A, mehaniki stabilni,50-70%,

- tip B, vertikalno stabilni, rotatorno
nestabilni 20-30%,
tip C, vertikalno i rotatorno nestabilni, 1020%.

- mehaniki i hemodinamski stabilan: konzervativni tretman,

- mehaniki nestabilan i hemodinamski stabilan: odgoena
unutarnja fiksacija,
- mehaniki stabilan, hemodinamski nestabilan: utvrivanje
mjesta krvarenja i shodno tome hemostaze, -mehaniki i
hemodinamski nestabilan: ljuljaka ili C kljeta, te
tamponada zdjelice; zatvaranje open book prijeloma zdjelice
zaustavlja krvarenje smanjenjem retroperitoneal. prostora,

Cilj lijeenja je da se sprei deformacija karlinog prstena.

Ako nema veeg pomeranja fragmenata leenje je neoperativno skeletnom
trakcijom na povreenoj strani i stavljanjem povreene karlice u pojas (ljuljaku)
da se karlini prsten ne bi otvarao.
Operativno leenje podrazumeva repoziciju dislokacije, kao i plasiranje spoljnog
fiksatora radi njenog odravanja. Kod preloma i iaenja zadnjeg dela prstena
primenjuje se unutranja fiksacija.

Retroperitonealna krvarenja i hematomi su najee

traumatskog porijekla. Predstavljaju teku komplikaciju
povreda trbuha, sa mortalitetom od 40% do 70%. Rjee
nastaju usljed predoziranja antikoagulantnih lijekova, rupture
aortne aneurizme ili kao posljedica translumbalne
kateterizacije abdominalne aorte ili vene cave inferior.

Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze, klinike slike,
objektivnog pregleda, laboratorijskih nalaza, nativne grafije
abdomena i karlice, CT-a (kompjuterizovana tomografija).

Lijeenje
Lijeenje je hirurko. Zbrinjavanje zavisi od mehanizma
povreivanja, opeg stanja pacijenta, anatomske lokalizacije i
ekstenzivnosti hematoma.

Sindrom abdominalnog pregratka (ACS) je ozbiljna

komplikacija koja moe imati i smrtonosan ishod kada
postoji poveanje intraabdomlnalnog pritiska (IAP) u
pregratku koji je relativno ogranienog prostora. Ovo
dovodi do intraabdominalne hipertenzlje (IAH).

poveanog IAP na razliitim organskim

sistemima bili su zabiljeeni jo u prolom vijeku.
Efekti

Normalna vrijednost IAP je 0 mmHg ili neznatno

subatmosferska. Poslije Iaparotomije to poveanje
moe da bude i do 10mmH, meutim fizioloke
izmjene se dogaaju kada je pritisak vei od 15 mmHg.
Intraabdominalna hipertenzija se oznaava kada je IAP 15 mmHg ili
vie i tada zapoinju patoflzioloki poremeaji.

Kao primarni uzrok IAP mogu biti: abdominalna trauma,

retroperitonealno i intraabdominalno krvarenje. Tumori i
distendirana crijeva mogu dovesti do direktne mehanike opstrukcije
kapilarne perfuzije u crijevu, to simultano vodi redukciji venske
krvi u srce

sepsa, neabdominalna trauma i opekotine koji su esti

primarni okida sistemskog inflamatornog odgovora.
Posebni rizici koji doprinose nastanku ACS su i hirurke
intervencije; laparoskopske procedure, zatvaranje abdomena pod
tenzijom, abdominalni packing kod jako izraenih krvarenja nakon
traumatskih povreda u abdomenu prije zatvaranja abdominalnog
zida.
Uslovi za spontani nastanak ACS su: peritonitis,
intraabdominalni apsces, intestinalna opstrukcija, rupturirana
aneurizma abdominalne aorte, tenzioni pneumoperitoneum, akutni
pankreatitis, akutna mezenterijalna ishemija.

Inicijalni pravac insulta u abdominalnoj upljini vodi do

crijevne ishemije to rezultira daljnjem trigeriranju
sistemskog inflamatornog odgovora. Sistemski
inflamatorni odgovor uzrokuje kapilarno poputanje, to
vodi crijevnom edemu i daljem poveanju IAP
rezultirajui morbidnim ciklusom ishemije i edema koji
moe progredirati do multiorganskog zatajivanja.

Dijagnostika ACS ovisi na visokom stepenu suspekcija i

biljeenja riziko pacijenata, identifikacije klinikih sindroma i
monitoringa IAP.

Kliniki parametri; distendiran abdomen, IAP > 20 mmHg,

visok airway pritisak, smanjenje kardijalnog outputa, refraktorna
hipoksemija

Promptnu dekompresiju zagovaraju kod

predstavljenog IAP veeg od 20 mmHg (26 cm H20) uz
jo jedan signifikantan fizioloki abnormalitet; kao
povien airway pritisak ili oliguriju.

Danas se prefira preventivna terapija u cilju otkrivanja

pacijenata u riziku od nastanka ACS. Ovi manje invazivni
pristupi mogu eliminirati potrebu za vie agresivnim
intervencijama sa dugim morbiditetom. Tako pojedini autori
preporuuju nekoliko vidova tretmana ovisno od IAP koji e se
provoditi svaka 1 - 2 sata u prvih 24 sata.
Management tenostima, mora biti strogo
kontroliran.

laparatomija kao vana hirurka

intervencija kod pacijenata gdje nema odgovora na
neinvazivni management. Kod takvih pacijenata ovu
proceduru treba odmah uiniti u cilju
kardiopulmonalne stabilizacije

Dekompresivna

Prijelomi spine iliake anterior superior nastaju kod prevelikog

istezanja sartorijusa, a to se deava obino kada je kuk u
ekstenziji a koleno u fleksiji. Klinikim pregledom se nalazi bol i
otok u predelu gornje bedrene bodlje. RTG potvruje njen
deplasman. Leenje je neoperativno: mirovanje u krevetu
nekoliko dana sa savijenim kukom, a zatim hod u takama tokom
dve do etiri nedelje. Izvesno trajno pomeranje odlomka nema
znaaja za pokrete kolena ili sportske ili druge aktivnost

Prelomi se deavaju kao posledica dejstva direktne sile na krilo ilijane

kosti, naroito u saobraaju. Mogu biti izolovani ili udrueni sa drugim
prelomima karlice, drugih kostiju i povredama unutranjih organa.
Pomeranja odlomaka obino se deavaju lateralno ali moe da se desi
medijalno ili proksimalno.
Lijeenje borba sa hemoraginim okom,Mirovanje na tvrdoj podlozi 4-5
sedmica
Vea pomjeranja spreavaju pripoji abdominalnih miia i abduktora kuka

Krsna kost je deo karlinog pojasa, ali je u sutini samostalna kost. Zbog toga su
najee povrede sakruma udruene sa povredama karlinog pojasa. Prelomi
sakruma mogu biti popreni ili po uzdunoj osi preko foramena. Izolovane
povrede krsne kosti su obino posledica direktnog udarca i rijetko se rendgenski
dijagnostikuju. Zanimljivo je da od kada imamo na raspolaganju CT otkrivamo
mnogo vie preloma sakruma koje pri uobiajenim rendgenskim pregledima
nismo mogli otkriti.
Kliniki znaci preloma su osetljivost na direktni pritisak i bol pri leanju i
sedenju. Za prelome krsne kosti znaajno je takoe ponekada retroperitonealno
krvarenje. Rendgenski pregled kojim verifikujemo prelome krsne kosti mora se
uraditi u dve projekcije.

Obino je dovoljno konzervativno leenje u smislu mirovanja i

leanja. Pri veoj dislokaciji okrajaka ovakve prelome
moramo krvavo reponirati i uvrstiti sa spongioznim arafima
ili sa ploicama i arafima. Kada se dogode kombinovani
prelomi karline kosti i sakruma, tada su svi operativni metodi
mnogo obimniji i veoma teko izvodljivi.
Komplikacije pri prelomu sakruma su pre svega teko
krvarenja u retroperitonealni prostor i ispadi nerava, kao i
smetnje u radu sfinktera.

 Pubina simfiza predstavlja spoj dve pubine kosti koja se nalazi na

prednjoj strani karlinog prstena. Simfiza pubinih kostiju igra veoma
znaajnu ulogu u celokupnoj stabilnosti karlice, zajedno sa sakroilijanim
zglobovima koji su smeteni na zadnjoj strani karlice.
Kod normalne karlice, simfiza izmedju pubinih kostiju je oko 5 mm
iroka, dok se u toku trudnoe, ona iri za jo 2-3mm Dijastaza do 4 cm ne
naruava stabilnost karlice.