Sveučilište Sjever

Sveučilišni centar Varaždin

Odjel za fizioterapiju

Fizioterapija u svrhu liječenja bolesti

Seminarski rad za predmet

Uvod u fizioterapiju

Predavač: mag. med. techn. Valentina Novak Student: Rea Novak

Varaždin, listopad, 2022.

UVOD

Osteoartritis je najčešća bolest zglobova i jedan od vodećih uzroka kronične fizičke

nesposobnosti osoba starije životne dobi. Naziva se i osteoartroza, a to je kronična,
progresivna i degenerativna bolest obilježena propadanjem zglobne hrskavice. Glavni uzrok
osteoartritisa je pretjerana upotreba ozlijeđenog zgloba ili trauma. Starija životna dob,
povećana tjelesna masa i gubitak snage u mišićima čimbenici su rizika u nastanku ove
bolesti. Od patoloških procesa dolazi i do: povećane apoptoze stanica, odnosno povećanja
odumiranja stanica, pojavljuje se i upala sinovijalne ovojnice. Kliničku sliku predstavlja bol u
zahvaćenom zglobu, leđima i natkoljenicama, smanjenje opsega pokreta, kronična oteklina
zahvaćenog zgloba, krepitacije koje nastaju zbog trenja među susjednim kostima i šepanje.
Dijagnoza se temelji na anamnezi i fizikalnom pregledu, a osim medikametoznog liječenja
provodi se i fizikalna terapija kroz medinsku gimnastiku, elektroterapiju i hidroterapiju [2].

1
FIZIOTERAPIJA U SVRHU LIJEČENJA BOLESTI

Fizikalna terapija predstavlja glavnu ulogu u liječenju različtih reumatskih bolesti. Ciljevi
liječenja takvih bolesti koje su uglavnom obilježene pojavom upale su smanjenje boli i
otekline te povećanje i održavanje opsega pokreta u zglobovima. Osteoartritis je kompleksna
bolest jer zahvaća sve zglobne strukture, a to su: zglobna hrskavica, zglobna kapsula,
sinovijalna ovojnica, kosti, ligamenti, ali i mišići. Osteoartritis koljena je danas najčešći
klinički oblik ove bolesti. Češće se javlja kod žena što govori da je i spol čimbenik rizika u
nastanku osteoartritisa. Radiološke promjene javljaju se najčešće kod osteoartritisa šake i to u
41% slučajeva, a najmanje kod kuka s 11%. Bol, smanjen opseg pokreta i nesposobnst
obavljanja aktivnosti svakodnevnog života temeljna su obilježja ove bolesti pa se fizikalna
terapija usmjeruje upravo na njih. Liječenje se temelji na terapijskim vježbama, edukaciju te
savjetovanje pacijenta, smanjenje prekomjerne tjelesne težine, pasivne oblike fzioterapije te
primjena ortoza. Svakom bolesniku moramo prilagoditi liječenje sukladno njegovim
sposobnostima. Ocjene učinka samog liječenja bilježe se prema WOMAC upitniku te testom
hoda. Jačina boli zahvaćenog segmenta procjenjuje se mjerenjem opsega pokreta i snage
mišića. Posebnu pažnju treba primjeniti socijalnim aktivnostima pacijenta te njegovim
mogućnostima obavljanja aktivnosti svakodnevnog života koje uključuju posao i slobodno
vrijeme. Terapijskim vježbama kod osteoartitisa prvenstveno se želi utjecati na smanjenje
boli te povećanje opsega pokreta. Vožnja bicikla, hodanje i trčanje također spadaju u vraćanje
izgubljene sposobnosti. Medicinska gimnastika može se provoditi na podlozi ili u bazenu.
Vježbe jačanja mišića natkoljenice kod OA koljena smanjuju bol, poboljšavaju psihofizičko
stanje pacijenta, povećavaju izdržljivost, koordinaciju i balans. Uz to dolazi i do povećanja
mišićme mase te opsega pokreta. Vježbe opsega pokreta, vježbe istezanja, vježbe s
opterećenjem te hidrogimnastika također spadaju u liječenje osteoartritisa [1.]. Vježbe opsega
pokreta mogu biti aktivne i pasivne. Pasivne se primjenjuju ukoliko je bol jako izražena, kod
upale te ocjene 0 i 1 iz manualnog mišićnog testa. U aktivne vježbe pripadaju aktivno-
potpomognute vježbe, aktivno dinamičke vježbe te vježbe s otporom. Vrsta vježbi koja će se
primjenjivati ovisi o mišićnoj snazi. Prednost aktivnih dinamičkih vježbi kod ostaoartritisa
kuka, ali i drugih bolesti jest održavanje kontrakcije mišića, povećanje i održavanje opsega
pokreta, poboljšanje cirkulacije, razvoj koordinacije i drugih motoričkih sposobnosti te
prevencija tromboze i mišićne atrofje. Vježbe istezanja utječu na fleksibilnost i opseg pokreta
pa tako razlikujemo statičke i balističke metode istezanja. Ipak, kod osteoartritisa najčešće se
koristi statičko istezanje. Hipotrofija mišića česta je pojava kod osteoartritisa i upravo zato se

2
primjenjuju vježbe snage koje se temelje na izometričkoj i izotoničkoj kontrakciji. Razinu i
zahtjevnost vježbi snage određuje prethodno izvedeni manualni mišićni test. Cilj je postići
adekvatnu mišićnu snagu agonista u svim ravninama pokreta. Kod osteoartritisa posebnu
važnost imaju vježbe za jačanje abduktora kuka koji su važni za stabilizaciju kuka i zdjelice
prilikom kretanja. Uz to, provode se i vježbe za jačanje m. quadricepsa, ekstenzora kuka te
trbušne muskulature [3]. Svi navedeni učinci terapijskih vježbi se prestankom vježbanja s
vremenom gube. Zato je izrazito važno savjetovati pacijenta da vježbanje nastavi kod kuće.
Ipak, često se uz terapijske vježbe primjenjuje i medikametozna terapija. Veći učinak vježbi
imaju pacijenti koji su smanjili tjelesnu težinu nakon dijagnoze osteoartritisa.. Prilikom
primjene terapijskih vježbi važno je pratiti čimbenike kao što su dob, prisutnost nekog drugog
patloškog stanja, jačinu boli i mogućnost te sposobnost pacijenta. Terapijske vježbe najveći
pozitivi učinak postižu kod osteoartritisa koljena gdje osim povećanja opsega pokreta i
samanjena boli dolazi i do smanjene potrebe za uporabom lijekova. Isti ili slični dugoročni
učinci najčešće se ne postižu kod osteoartritisa kuka ili šaka. Tijekom terapije jako je važno
da pacijent razumije smisao, cilj i način izvođenja određenih vježbi, a od velike važnosti je i
motivacija. Različiti studiji prate utjecaj manualne terapije kod liječenja osteoartritisa. Ona
uključuje tehnike istezanja skraćene muskulature, manualnu trakciju te manipulaciju. Ove
tehnike primjenjuju se kod specifičnih simtoma i znakova bolesti, a najčešće se primjenjuje
kod OA kuka. Od elektoterapije primjenjuju se interferentne struje, TENS, laser te
kratkovalna dijatermija. Ove metode utječu na smanjenje boli i otekline. Ultrazvuk i laser
najveću učinkovitost imaju kod primjene na male zglobove poput zglobova šake ili stopala.
Ultrazvuk svojim termičkim učincima povisuje granicu boli i smanjuje percepciju boli.
Utječe i na oporavak zglobne hrskavice zahvaćenoga segmenta. Frekvencije terapijeskog
ultrazvuka kreću se od 0.5 do 5 MHz. Utječe na opseg pokreta zagrijavajući duboka tkiva
koja su građena od kolagenskih vlakana te odgovorna za opseg pokreta Magnetoterapija se
također koristi za smanjenje boli, poboljšanje fizičke funkcije i smanjenje zakočenosti u
različitim stadijima osteoartritisa. Učinak primjene magnetoterapije traje oko 6 tjedana. Laser
ima izraziti analgetski učinak kod osteoartritisa koljena i temporomandibularnoga zgloba.
Prema studijima, nema dokaza da laser utječe na pokretljivost u bilo kojem zahvaćenom
zglobu, ali je učinkovit kod smanjenja otekline [1]. TENS je terapijski postupak koji
primjenjuje električnu stimulaciju za podraživanje živčanog sustava preko kože s ciljem
postizanja analgetičkog učinka. Primjenjuju se i terapija parafinom te krioterapija.
Parafinskim oblozima postiže se površinsko zagrijavanje tkiva, a kronični oblik osteoartritisa
je indikacija za tu metodu liječenja. Indikacije za lokalnu primjenu hladnoće kod OA je
3
akutna upala obilježena pojavom otekline. Površinsko djelovanje hladnoće postiže se
kriomasažom dok se dubinsko dobiva primjenom krioobloga[3].

4
ZAKLJUČAK

Osteoartritis je kompleksna bolest pa tako zahtjeva i kompleksno liječenje koje se temelji na

terapijskim vježbama. Ova bolest zbog mirovanja koje je indicirano u ranom stadiju bolesti
može dovesti i do kardiovaskularnih bolesti te biti uzrok povećanju tjelesne mase. Izrazito je
važno što ranije postaviti dijagnozu osteoartritisa i početi s liječenjem kako bismo zaustavili
progresiju bolesti. Uz to, važno je svakom pacijentu pristupiti u skladu s njegovim
mogućnostima. U početku terapije moramo krenuti s lakšim vježbama uz primjenju
elektroterapije i termoterapije, a kasnije kompleksnijim i težim vježbama vratiti izgubljenu
funkciju zahvaćenog zgloba na što viši nivo. Terapeut mora motivirati pacijenta koji mora
dobro razumjeti smisao terapije, ali i nastaviti vježbanje kod kuće kako se dobiveni učinak ne
bi izgubio. Smatram da je upravo fizikalna terapija osim kod osteoartritisa ključna i u
liječenju drugih degenerativnih i reumatskih bolesti. Motivacija pacijenta izrazito je važna jer
što je ona na višem nivou brže će se postići oporavak. Uz napredak tehnologije, postoje
mnogobrojne metode koje se kombiniraju s fizikalnom terapijom.

5
LITERATURA:

1. https://hrcak.srce.hr/file/183984
2. https://repozitorij.mef.unizg.hr/islandora/object/mef%3A2421/datastream/PDF/view
3. file:///C:/Users/reano/Downloads/sentija_debora_mef_2014_diplo_sveuc.pdf