Professional Documents
Culture Documents
Zajednički patofiziološki put ovim ozljedama je često hipoperfuzija živaca, intraneuralna hemoragija
i/ili endoneuralni edem.
Posljedice variraju od prolazne disfunkcije bez strukturnog oštećenja živca, do gubitka funkcionalnosti
živca uz strukturno oštećenje.
Tada može doći do promjena na živcima koje možemo opisati kao:
oštećen aksoplazmični transport
aksonalna degeneracija
oštećenje Schwannovih stanica
oštećenje mijelinske ovojnice
segmentalna demijelinizacija
Wallerianova (potpuna) degeneracija
KLASIFIKACIJA
INCIDENCIJA
Neki kirurški zahvati pokazuju veću učestalost PNI: operacije ramena (4.3%-
8.2%), kuka (0.7%), srca (0.8-6%). Velika većina operacijskih zahvata imaju
učestalost <1%.
Najčešća mjesta ozljede:
Najčešće oštećen živac je n. Ulnaris zbog svog anatomskog položaja.
Muškarci imaju manje masnog tkiva u kubitalnom kanalu i izraženije koštane
izdanke pa stoga imaju 3x veću učestalost ozljede. U pola slučajeva funkcija
Ulnarisa se vrati unutar 6 tj.
Plexus brachialis je osjetljiv na istezanje i pritiskanje.
Stoga se prilikom operacija izbjegava abdukcija ramena za više od 90 stupnjeva
te kontralateralna rotacija/fleksija vrata. Prognoza je relativno dobra, 82%
ispitanika su se potpuno oporavili.
Najčešće zahvaćeni živci donjih udova su n. Ischiadicus i n. Fibularis communis.
Prilikom operacija u litotomnom položaju, n. Ischiadicus može biti nategnut
zbog vanjske rotacije i fleksije kuka, a n. Fibularis communis može biti pritisnut
uz glavu fibule.
DIJAGNOZA
Diferencijalna dijagnoza
Periferna neuropatija (diabetes mellitus), hipotiroidizam,
hipovitaminoze, mijelopatije, radikulopatije, trauma ili infarkt leđne
moždine, bolesti mišića.
PREVENCIJA I LIJEČENJE
Prevencija
Treba imati na umu koji položaji tijekom operacije nose povećan rizik za
razvitak PNI, te dodatno smanjiti rizik postavljanjem tupfera i periodičnim
procjenama stanja.
Ishemiju, inflamaciju i double crush sy. je lako predvidjeti, tako da je prije
zahvata najbolje temeljito procijeniti rizik za pacijenta.
Kontinuirano praćenje SSEP (Somatosensory evoked potential) može
tokom operacije upozoriti kirurški tim na reverzibilno oštećenje živca.
Uređaj je nažalost skup i velik, te često zahtjeva tehničara ili neurofiziologa
za uporabu.
Liječenje
Terapijom pokušavamo ispraviti osnovnu patologiju, smanjiti simptome i
pružiti potporu pacijentu. Kirurški zahvati se rijetko primjenjuju, uglavnom
u svrhu dekompresije živca zahvaćenog hematomom, edemom ili vezivom.
Kortikosteroidi se mogu primjeniti kod sumnje na imflamatornu etiologiju.
ZAKLJUČAK
Iako je učestalost ozljeda perifernih živaca mala, ona i dalje predstavlja jednu od perzistentnih
komplikacija kirurških zahvata.
Ova bolest je nedovoljno istražena, pa su stoga smjernice za terapiju i prevenciju ograničene
djelotvornosti.
Rizik od PNI treba imati na umu pri razgovoru s pacijentom prije operacije.
IZVORI:
Perioperative Peripheral Nerve Injury After General Anesthesia: A Qualitative Systematic Review
Chui, Jason MBChB
https://journals.lww.com/anesthesia-analgesia/Fulltext/2018/07000/Perioperative_Peripheral_Nerve_Injury_After.25.aspx
Peripheral nerve injury arising in anaesthesia practice
D. W. Hewson
https://associationofanaesthetists-publications.onlinelibrary.wiley.com/doi/full/10.1111/anae.14140