BOLESTI ŠAKE I STOPALA

Mia Totić
 OZLJEDE I BOLESTI ŠAKE
Prirođene bolesti šake
Manus vara deformacija koja se često nalazi obostrano.Pri toj vrsti deformacije palčana je
kost više ili manje skraćena u distalnom dijelu ili je čak nema. Lakatna kost izvijena je
radijalno, a izostaje rotacija podlaktice. Saka je nestabilna i često palmarno flektirana. Palac je
katkad nedovoljno razvijen ili nedostaje. Liječenje je raznoliko, konzervativno, primjenom
ortoza ili kirurško, često i oboje. S njim valja započeti vrlo rano rabeći udlage za ispravljanje i
provodeći pasivne vježbe istezanja mekih česti. Između prve i druge godine života izvode se
kirurški zahvati kako bi se šaka postavila u središnju liniju.
Madelung deformacija je deformacija distalnog dijela palčane kosti. Deformacija
nastaje zbog poremećaja enhondralne osifikacije distalne epifize palčane kosti. Liječenje se,
ako bolesnik ima tegobe, provodi korektivnim osteotomijama.
Artrogyposis multiplex congenita je neprogresivna kontraktura zglobova. Najčešće su
prsti savijeni u proksimalnim interfalangealnim zglobovima i metakarpalnim zglobovima,
palac aduciran, ručni zglob također savijen, postoji ulnarna devijacija. Liječenje je složeno.
Započinje se odmah nakon rođenja korištenjem ndlaga. Potrebno i kirurško liječenje kako bi
se postiglo opuštanje mekoga tkiva, učinila transpozicija tetiva i artrodeza zglobova.

Stečene bolesti
Upale
Kod upale ručnog zgloba, šake i prstiju razlikujemo četiri razvojna stadija: 1) celulitis; 2)
stadij pojave gnoja; 3) proširenje upale na okolna tkiva; 4) stadij nekroze. Prvi se stadij može
liječiti konzervativno, a ostala tri zahtijevaju kirurško liječenje u općoj anesteziji.
Načela liječenja upale šake: 1) Davanje antibiotika u početnome stadiju upale propisuju se na
slijepo, uz napomenu kako pri prvoj pojavi gnoja valja učiniti antibiogram, te nastaviti
liječenje s odgovarajućim antibioticima. 2) Elevacija šake: tako se omogućuje venska
cirkulacija upaljene šake. 3) Imobilizacija šake: Položaj metakarpofalangealnih zglobova u
fleksiji od 70 do 90°, prsti su ekstendirani. Takav položaj omogućuje najbolji oporavak.
Incizije, kontraincizije i drenaža 5) Sekvestrektomija se obično izvodi u kasnijoj fazi upalnoga
procesa kosti uz prisutnost sekvestra. 6) Do amputacije rijetko dolazi, uzrok je
neodgovarajuće primarno liječenje.

Sistemske i metaboličke bolesti

Reumatoidni artritis
Obično su reumatoidnim artritisom zahvaćeni mnogi ili svi zglobovi šake. Katkad bolest
počinje tako da se javlja na samo jednome zglobu. Zbog zadebljanja sinovijalne membrane
zahvaćeni su zglobovi otečeni, a pokreti ograničeni. Erozije zglobnih površina vidljive su tek
u kasnijoj fazi bolesti, isto kao i ulnarna devijacija prstiju. Radiološka slika reumatske
šake karakterizirana je destrukcijom zglobnih površina koja uzrokuje znatnu nestabilnost i
deformaciju zglobova. Konzervativno se liječenje odvija u skladu s općim principima
liječenja reumatoidnog artritisa. Kirurško liječenje provodi se prije
svega kada je potrebno: 1) oslobađanje bolesnika od boli, 2) poboljšanje funkcije šake, 3)
zaustavljanje razvoja bolesti, 4) poboljšanje estetskoga izgleda šake. Razvojem brojnih
kirurških tehnika u posljednjih dvadesetak godina ortopedska kirurgija šake zauzela važnu
ulogu u liječenju reumatskih bolesnika.

Posttraumatska stanja
Kontrakture i ankiloze
Zbog velike mogućnosti ozljeda kao i kompleksnosti anatomske građe zglobova na prstima
posebno često dolazi do kontraktura i ankiloza. Tekućine nakupljene u tkivu zglobne čahure i
kolateralnim ligamenima uzrokuju njihovo skraćenje. Suprotno, tekućine unutar zgloba
razvlače zglobnu čahuru. Osnova su prevencije kontraktura prstiju metakarpofalangealni
zglobovi koji moraju biti imobilizirani u punoj fleksiji, a interfalangealni zglobovi u punoj
ekstenziji.
Pseudoartroza skafoidne kosti
Čest razlog nastanka pseudartroze čunaste kosti jest previđen prijelom čija se prijelomna
pukotina ne vidi jasno pri prvom pregledu. Karakterističan mehanizam ozljede jest pad na
ispruženu ruku.Kada se prijelom skafoida dijagnosticira potrebno je procijeniti rizične
čimbenike za nastanak pseudartroze, te započeti s konzervativnim ili kirurškim liječenjem.
Što je opasnost od nastanka pseudartroze veća, to se prije valja odlučiti za kirurško liječenje,
tj. osteosintezu čunaste kosti vijkom. Rizik je veći ako je prijelom nestabilan i ako je linija
prijelomne pukotinepoložena pod manjim kutom prema osi podlaktice. U rizičnoj su skupini
za nastanakpseudartroze i prijelomi s vrlo malim proksimalnim fragmentom, prijelomi s
ostećenjem cirkulacije.

Degenerativne bolesti
Osnovni patomorfoloski procesi postoje u objema skupinama artroza: 1) čehanje i drobljenje
zglobne hrskavice, 2) stvaranje nove kosti, sklerozacija suphondralnog dijela kosti i stvaranje
osteofita na periferiji zglobne površine. Posebnu vrstu degenerativnih promjena
zglobova šake, prema autorima koji su ih prvi opisali, nazvanu Heberdenovom i Bouchardo-
vom artrozom, karakteriziraju čvoraste koštane izrasline. Takvi se čvorovi razvijaju gotovo
neprimjetno, često uz zglobove, najčešće u žena srednje dobi, a u pravilu su u kroničnoj fazi
bezbolni. Početni stadiji bolesti se liječe konzervativno što uključuje kombinaciju mirovanja i
umjerene tjelesne aktivnosti, različitih vrsta imobilizacija, različitih oblika fizikalne terapije
(tople kupke, parafinske kupke, izmjenične kupke, ultrazvuk, dijatermija, aktivni pokret, te
masaža i pasivno istezanje zglobova, što mogu izvoditi sami bolesnici), medikamentnog
lijecenja (acetilsalicilati, nesteroidni protuupalni lijekovi) i lokalne aplikacije kortikosteroida.
Od kirurških metoda liječenja najčešće se izvode artroplastike ili artrodeze.

Ostale bolesti
Dupuytneaova kontrakrura
Nastaje skvrćavanjem palmarne fascije i njezinih tračaka. U isto se vrijeme stvaraju palmarni
čvorovi koji nisu palpabilni i vidljivi doksu sasvim mali, a postupnim rastom postaju
uočljiviji. Takav proces dovodi do fleksorne kontrakture metakarpofalangealnih i
proksimalnih interfalangealnih zglobova najčešće maloga prsta. Kontraktura se s vremenom
moze proširiti na susjedne prste, a na to valja misliti kod određivanja načina liječenja. Jedini
uspješan način liječenja je operacija.
OZLJEDE I BOLESTI STOPALA

Bolesti stopala možemo podijeliti na prirođene i razvojne, stečene, metaboličke, statičke,

postraumatska stanja, degenerativne, dermatološke i ostale bolesti.

Prirođene bolesti stopala

Među prirođene i razvojne bolesti stopala ubrajamo spuštena stopala u dečjoj dobi, prirođeni
Ekvinovarus, prirođeni Pes metatarsus aduktus, prirođeni Pes planus, tarzalno srašćivanje i
polidaktilija stopala.
Spuštena stopala u dječjoj dobi
Spuštena ravna stopala jedan je od najčešćih povoda za posjet roditelja sa djetetom pedijatru
ili ortopedu. Spušteno stopalo može biti uzrok pojave statičkih problema i bolnih sindroma
kralježnice. Treba razlikovati fleksibilno spušteno stopalo (pri opterećenju stopalo dolazi u
položaj pronacije) od ozbiljnog patološkog stanja koje zahtijeva ortopedsko liječenje.
U dobi od 2.-3. godine izražen uzdužni medijalni svod stopala treba pobuditi pozornost jer
može biti uzrokovan živčano-mišićnim bolestima.
Plantogram stopala je jednostavna pretraga koja može upozoriti na promijene stopalnog
svoda. Kada se dijete žali na boli u stopalima i/ili kada izrazito oštećuje unutarnji rub cipele
indicirano je liječenje ortopedskim ulošcima i pasivnim istezanjem mišića tricepsa surae.
Prirođeni Pes ekvinovarus
Složena deformacija koja nastaje in utero, a čine je patološki pomaci u zglobovima,
kontrakture stopalnih mekih tkiva i skraćenje tetiva i ligamenata. Određenje PEV-a sastoji se
od: gležanj i kalkaneus u ekvinusu, prednji dio stplala u aduktusu, a peta u varusu, što se
može pojaviti zajedno ili samostalno. Prema veličini deformacije razlikujemo tri oblika.
Malpozicijski PEV u kojem nema čvrstih kontraktura i moguće ga je izliječiti
konzervativnim postupcima.
Idiopatski PEV može biti lakši i teži, gotovo uvijek je potrebno kirurško liječenje.
Teratološki PEV je najteži oblik, a može biti udružen sa poremećajima lokomotornog
sustava i uvijek zahtijeva kirurško liječenje.
Bolesno stopalo je uvijek kraće od zdravoga i cijelo je u inverziji (plantarni dio je usmjeren
medijalno).

Tarzalno srašćivanje (koalicija)

Stanje kada su dvije ili više kostiju tarzusa spojene zbog pogreške tijekom embrionalnog
razvoja. Srašćivanje može biti fibrozno, hrskavično i koštano, a najčešće su srasli kalkaneus i
navikularna kost. Najčešći simptom je bol u gležnju i stopalu, a u kliničkom pregledu
nalazimo ograničenje pokretljivosti, valgus pete i spušten stopalni svod. Za postavljanje
diagnoze ključan je rengenogram. Imobilizacija je terapija izbora za bolesnike s lakšim
tegobama dok se teži slučajevi liječe kirurški.
Prirođeni Pes metatarzus aduktus
Deformacija stopala kojoj je glavni simptom adukcija prednjeg dijela stopala prema srednjem
i stražnjem dijelu stopala. Klasifikacija deformacije zasniva se na kliničkom izgledu,
korektibilnosti i rengetskoj slici. Postoje dva oblika izgleda stopala.
Oblik slova C koji je lakši tip deformacije, izliječi se spontano 85% bolesnika, rijetko je
potrebno konzervativno liječenje.
Stopalo oblika slova S ili Z koji je teži oblik i zahtijeva kirurški postupak između 4. i 6.
godine djetetovog života.

Prirođeni Pes planus talus vertikalis

Deformacija koju označuje luksacija navikularne kosti u odnosu na talus koji je okomitije
postavljen i malokad se pojavljuje kao samostalna deformacija. Liječenje je isključivo
kirurško.

Stečene bolesti stopala

Veliku grupu stečenih bolesti čine upale.
Osteomielitis (najčešće zahvaća kalkaneus), Tendinitis achillea (pojavljuje se pri
prekomijernom naporu, primjećuje se izražena oteklina i krepitacije).
Metaboličke bolesti: dijabetičko stopalo (karakterizirano neuropatijom, mikroangiopatijom i
sklonošću infekcijama), Artritis urica (karakterizirana taloženjem kristala urata u tkivima, pri
čemu nastaje akutni artritis najčešće na palcu).

Statičke bolesti stopala

Spušteno ravno stopalo u odraslih
Najčešća je deformacija stopala i najčešće je uzrokovano statički. Pri dijagnozi ravnog stopala
uvijek treba uzeti u obzir njegov oblik i funkciju. Prvi znak funkcionalnog popuštanja je
valgozitet pete, obično simetričan. Na stopalu bol nastaje zbog prejake koštane kompresije ili
rastezanja čahure i sveza. Javljaju se mijalgije i miogeloze glutealne regije. Sve navedene
smetnje, ako su statičkog uzroka, nestaju uporabom ortopedskih uložaka.

Hallux valgus
Jedna od najčešćih deformacija stopala. Karaterizirana je valgusnim položajem palca,
povećanim prvim intermetatarzalnim kutom, pseudoegzostozom i unutrašnjom rotacijom
palca. Kada između snage stopala i opterećenja nastane nesrazmjer tada stopalni svodovi
počnu popuštati, a burza koja se tu nalazi često se upali i ugnoji. Zbog promjena položaja
palca mijenjaju se smjer i položaj hvatanja mišića gdje svi mišići postaju aduktori palca.
Konzervativnim liječenjem se može spriječiti progresija ali se deformitet ne može ispraviti.
Deformacija se ispravlja kirurški i promatra se u sklopu deformacije i funkcionalnosti čitavog
stopala.
Posttraumatska stanja
Ruptura Ahilove tetive
Može biti djelomična ili potpuna, a u trenutku ozlijede bolesnik osjeti naglu bol u donjem
dijelu tricepsa surae koja onemogućava daljnje kretanje. Bolesnik se pregledava tako da kleči
na rubu stola sa stopalima koja slobodno vise. U slučaju potpune rupture može se napipati
mjesto razdora. Pozitivan je Thompsonov test. Liječenje je obično kirurški.