Bolesti zglobova

BOLESTI ZGLOBOVA

Bolesti zglobova grupiramo na slijedei nain

Bolesti zglobova koje nisu upalne prirode
1. Degenerativne bolesti zglobova (degenerative joint disease DJD), osteoartritis,
osteoartroza)
2. Traumatske bolesti zglobova
3. Neoplazije koje zahvaaju zglobove
Upalne bolesti zglobova
1. Infektivne bolesti zglobova
2. Imunoloke bolesti zglobova
a)

erozivni artritisi

b)

artritisi bez znakova erozija

Degenerativne bolesti zglobova, osteoartroza

Osteoartroze mogu biti primarne degenerativne bolesti zglobova nastale uslijed troenja
zglobova starenjem organizma ili sekundarne degenerativne bolesti uslijed poznatih oboljenja
ili stanja koja naruavaju grau i funkciju zgloba i njegovih potpornih struktura. Najee
bolesti zglobova u pasa i maaka koje rezultiraju pojavama osteoartroza su displazija kuka,
displazija lakta, ruptura prednjeg krinog ligamenta, osteohondroza disekans.
Osnovne promjene koje karakteriziraju osteoartroze su degenerativne promjene zglobne
hrskavice uslijed oteenja hrskavinih stanica (hondrocita) sa posljedinim oslobaanjem
enzima i medijatora upale, gubitkom i promjenama strukture proteoglikana te posljedino
gubitkom vode unutar hijaline hrskavice.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________

Bolesti zglobova

Zglobna hrskavica se makroskopski mijenja, postaje meka (hondromalacija), mutno

bijele boje, spuvasta, neravna sa mjestiminim udubljenjima i pukotinama, njena debljina se
smanjuje sve do pojave subhondralne kosti u kojoj se pojavljuju subhondralne ciste. Na
spojevima sinovijske membrane zglobne ahure poinje stvaranje osteofita, a izloena
subhondralna kost pokazuje sklerotine promjene.
Kliniki znakovi osteoartroza su bol, ukoenost, krepitacije, esto popraeno gojaznou
pacijenta. Bol se manifestira kao povremeno epanje, koje zagrijavanjem prestaje,
izbjegavanjem zahtjevnijih aktivnosti, igranja, hodanja po stepenicama, promjenama u nainu
hoda. Bol se obino pojaava za hladna i vlanog vremena te nakon jaih optereenja u
kretanju ivotinje. Ukoenost ivotinje je primjetna pri ustajanju nakon odmora i obino traje
manje od petnaestak minuta. Posljedica je gubitka elastinosti periartikularnih potpornih
struktura. Smanjen opseg kretnji zgloba posljedica je nesklada zglobnih ploha, miinog
spazma i kontraktura te mehanike smetnje osteofita ili zglobnih mieva. Krepitacije
palpatorno se osjete pri jaim osteoartrotinim promjenama zglobova. Potjeu od zglobnih
neravnina i nesklada zglobnih ploha.
Lijeenje osteoartroza dijelimo na konzervativno i operacijsko. Konzervativne metode
lijeenja ukljuuju potedu, kontrolirano kretanje ivotinje, razliite i sveobuhvatne metode
fizikalne terapije, lijekove i suplemente te restriktivnu dijetu. Poteda od zahtjevnijih naina
kretanja i odmaranje ublaavaju upalni odgovor organizma, a kontrolirano kretanje spreava
atrofiju muskulature i odrava funkcionalnost i integritet zglobne hrskavice. Fizikalna
terapija, posebice hidroterapija i pasivne kretnje i vjebe od posebnog su znaaja za odranje i
poboljanje funkcije zglobova. Lijekovi za suzbijanje upalnog odgovora i boli (nesteroidni
protuupalni lijekovi NSPUL) obvezatan su dio konzervativnog tretmana. Lijekovi i
suplementi za poboljanje sastava zglobne tekuine (sinovije) pomau u zaustavljanju
razgradnje i oporavku zglobne hrskavice te posjeduju protuupalno djelovanje. Unutar ove
grupe koriste se glukozamini, glikozaaminoglikani, polisulfatni glikozaaminoglikani,
pentosan polisulfat, hijaluronska kiselina.
Operacijske metode lijeenja usmjerene su na uklanjanje izvora boli, primjerice
uklanjanjem glave i vrata femura (femoral head ostectomy - FHO) kod displazije kuka ili
Legg-Calve-Perthesove bolesti, ienjem zgloba (debridman) klasinom artrotomijom ili
artroskopski, ukoenjem zahvaenog zgloba (artrodeza zgloba), uklanjanjem hrskavinokotanih segmenata i zglobnih mieva u osteohondrozom zahvaenom zglobu itd.

____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________

Bolesti zglobova

Traumatske bolesti zglobova obuhvaaju dislokacije zgloba ili luksacije, uganua ili
distorzije zgloba sa popratno istegnutim ligamentima i frakture koje zahvaaju zglob.
Luksacije zgloba definirane su potpunim ili djelominim (subluksacije) prekidom kontakta
zglobih ploha. Popraene su oitom mehanikom disfunkcijom, patolokom pokretljivosti i
stava ekstremiteta, izrazitom bolnou, upalnim edemom i krepitacijom.
Gubitak podmazivanja i optereenja hijaline hrskavice vrlo brzo rezultira odumiranjem
hrskavice to upuuje na neophodan i brz pokuaj vraanja zgloba u fizioloku poziciju.
Ukoliko je zatvorena metoda manualnom manipulacijom neuspjena ili se radi o dugotrajnoj
luksaciji pristupa se operacijskim metodama repozicije i uvrenja zgloba. Nakon vraanja
zgloba u fizioloku poziciju obino se provodi imobilizacija zavojem u trajanju od 1-4 tjedna.
Frakture koje zahvaaju zglobnu plohu ili su u neposrednoj blizini zgloba zahtijevaju
apsolutnu anatomsku repoziciju i uvrenje ulomaka. U protivnom nastupaju degenerativne
promjene i/ili obilan kalus sa posljedinim gubitkom funkcije zgloba.
Najea oboljenja zglobova u pasa
Displazija kukova
Displazija kukova jedna je od najrairenijih ortopedskih bolesti od koje pati veliki broj
pasa, osobito u gradovima. Neke istokrvne srednje velike, velike i divovske pasmine pasa
posebno su sklone displaziji kukova (labrador retriever, zlatni retriever, rotweiller, njemaki
ovar, veliki naucer, bernski planinski pas, vicarski pastirski pas,...). No te bolesti nisu
poteene niti manje pasmine, krianci, kao i make, ali ipak u znatno manjem broju
sluajeva. Psi koji u fazi rasta i razvoja izrazito brzo rastu, jedu visokokalorinu ili
visokoproteinsku hranu, kreu se veinom po betonu i asfaltu ili klizavim podovima, puno
hodaju po stepenicama, esto uskau u automobil i iz njega, kao i psi koji pate od
prekomjerne tjelesne teine pripadaju rizinoj skupini.
Displazija kukova (Dysplasio coxae) u osnovi je genetski predodreena razvojna
nepravilnost grae kukova, gdje brzorastui kotani dio kukova nije dovoljno uvren
potpornim strukturama (miii, ligamenti, tetive, zglobna ahura). Brzi rast i jae naprezanje
kukova tijekom rasta i razvoja uzrokuje nestabilnost zglobova zbog nesklada izmeu razvoja
kostiju i vezivnotkivnih i miinih struktura zgloba i oko zgloba. Posljedica je labavost koja
se oituje ve u ranoj dobi, izmeu 4. i 12. mjeseca starosti.

____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________

Bolesti zglobova

Konzervativno lijeenje ukljuuje primjenu lijekova poput nesteroidnih protuupalnih

analgetika (carprofen, meloxicam, firocoxib), suplemenata, tzv. hondroprotektiva, za
poboljanje sastava i funkcije zglobova (GAG hondroitin, glukozamin, polisulfatni GAG,
pentosan polisulfat). Danas raspolaemo brojnim lijekovima unutar ove dvije skupine koji su
nerijetko vrlo uinkoviti.
Ogranieno i jo vanije kontrolirano kretanje je bitan dio konzervativnog lijeenja
oboljenja zglobova. No, primjena fizikalne terapije u obliku terapeutskih vjebi i osobito
hidroterapije od presudne su vanosti za uspjeh ovakvog pristupa. Cilj lijeenja je jaanje i
izgradnja potpornih struktura kukova (miija i zglobnih sveza), te postizanje i odravanje
odgovarajue tjelesne mase i kondicije. Konzervativni nain lijeenja najee je metoda
izbora kod pacijenata koji imaju blai oblik displazije ili iz odreenih razloga nisu kandidati
za operativni zahvat. Nerijetko takvim pristupom postiu se vrlo dobri, pa i izvrsni rezultati,
kada se daljnjim odravanjem kondicije
Ukoliko se konzervativnim nainima prevencije razvoja displazije ili lijeenja ne
postignu zadovoljavajui rezultati poduzima se operacijsko lijeenje. Operacijske tehnike
odreuju se u ovisnosti o starosti ivotinje i stupnja razvoja degenerativnih promjena. Ukoliko
se uspije otkriti labavost kukova i sklonost razvoju displazije u vrlo ranoj fazi rasta psa, tj. u
dobi izmeu 3.5 i 4 mjeseca starosti, preporua se izvoenje ranog ukoenja hrskavinog
spoja zdjelice. Ovim zahvatom se usmjerava daljnji razvoj zdjelice u teneta ka stabiliziranju
kukova, i u veini sluaja niti ne dolazi do razvoja displazije tijekom ivota. Dvostruka ili
trostruka osteotomija zdjelice (eng. double pelvic osteotomy DPO, triple pelvic osteotomy
TPO) indicirana je kod mladih pasa (najbolje izmeu 5 i 9 mjeseci starosti, nikako iznad 1
godine) sa displazijom kukova, no bez artrotinih promjena na zglobovima. Ovim zahvatom
se omoguava zakretanje acetabularnog dijela zdjelice, ime se nastabilan kuk stabilizira.
Osim ovih preventivnih zahvata izvode se i zahvati kada je ve dolo do razvoja displastinih
promjena na kukovima. Kirurko uklanjanje glave i vrata bedrene kosti (eng. femoral head
ostectomy - FHO) metoda je izbora kod displazijom promijenjenih kukova u manjih i srednje
velikih pasmina, tj. pasa do 30 kg, dok je kod velikih pasmina i pasa sa prekomjernom
tjelesnom masom ova metoda manje uinkovita. Cilj operacije je ukloniti dio kuka ime se
uklanja i bol, a nastala nestabilnost se kompenzira u odreenoj mjeri stvaranjem lanog
zgloba, tzv. pseudoartrosa. Najuinkovitija operativna metoda lijeenja displazije kukova je
ugradnja proteze kuka (eng. total hip replacement THR).

____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________

Bolesti zglobova

Vano je znati da je operacijsko lijeenje samo dio cjelokupne terapije ove bolesti.
Fizikalna terapija prije i nakon kirurkog zahvata znatno poveava uspjenost operacije i
povratak funkcije ekstremiteta.

Displazija lakta
Displazija lakta (Displasio cubiti) oznaava nepravilan i neravnomjeran razvoj kotanih
segmenata koje zajedno ine lakat. Razvijaju se anatomske devijacije zbog kojih nisu mogue
fizioloke kretnje unutar lakta i posljedino tome nastaju degenerativne promjene. Smatra se
da su uzroci oboljenja prebrz rast kostiju (ubrzan rast ivotinje), suviak kalcija u hrani, i
uestale traume (betonski pod, stepenice). Displaziji lakta naroito su sklone brzorastue
velike pasmine pasa. Oituje se jednim ili kombinacijom 3 patoloka procesa:
Osteohondritis lakta (osteochondritis dissecans - OCD ) je zadebljanje hrskavice na
medijalnom kondilu humerusa, koje uzrokuje poremeenu difuziju hranjivih tvari iz
sinovijalne tekuine ka dubokom sloju hrskavice, sporu osifikaciju hrskavice u dubokoj zoni i
posljedino odvajanje nekalcificirane od kalcificirane hrskavice. Rezultat je odvajanje flapa
ili zglobnog segmenta, tzv. zglobni mi.
Identian proces moe se javiti i u ramenom zglobu pod nazivom Osteochondritis dissecans
ramena kada je zahvaen stranji dio glave humerusa.
Nesratavanje ankonealnog procesa (ununited anconeal process - UAP) nastaje zbog
nemogunosti povezivanja osifikacijskog centra ankonealnog izdanka i baze, tj. olekranona.
Uzroci se neskladna graa lakta i poremeaj u osifikaciji.
Fragmentiranje (odvajanje) medijalnog koronoidnog nastavka (fragmentirani coronoidni
processus - FCP) , koji se odvaja od ulne zbog sudaranja sa glavicom radijusa. U teim i
uznapredovalim stadijima ivotinja zauzima tipian stav. Primjeuje se zakretanje lakta prema
van, a karpusa (zapea) prema unutra.
Prvi simptomi javljaju se ve sa 5 - 8 mj. starosti psa. Nastanku bolesti sklonije su srednje i
velike pasmine pasa: njemaki ovar, labrador retriever, zlatni retriever, rotweiller,
newfoundlander, bernski planinski pas.

____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________

Bolesti zglobova

Operacijsko lijeenje sastoji se od odstranjivanja nesratenog segmenta zglobne hrskavice,

nesratenog ankonealnog izdanka i/ili odvojenog koronoidnog izdanka. Nakon operativnog
zahvata na laktu prisutna je opasnost od razvoja reaktivnih degenerativno-artrotinih
promjena na zglobnim plohama, koje ugroavaju funkciju lakta. Fizikalnom terapijom ovakve
se komplikacije mogu znatno ublaiti, a funkcija zgloba vratiti i odrati u zadovoljavajuoj
mjeri.

Ruptura prednjeg krinog ligamenta koljena

Ruptura prednjeg krinog ligamenta koljena (lat. Ruptura lig. cruciata cranialis)
najei je ortopedski problem i uzrok epanja stranjom nogom u pasa te glavni uzrok
degenerativnih promjena koljena (lat. Gonarthrosis). Javlja se u gotovo svih pasmina pasa,
rjee u maaka. Pogodovni imbenici su pretilost, loa kondicija, starija dob, luksacija
patele, arthritis. Uzastopne mikrotraume i degenerativne promjene ligamenta obino vode
u parcijalnu rupturu koja se veinom s vremenom razvija u potpunu rupturu ligamenta.
Biomehaniki aspekt nastupa rupture prednjeg krinog ligamenta je vaan u patogenezi
ove bolesti. Anatomska graa tj. povean nagib platoa tibije pretstavlja biomehaniki
problem, obzirom da uzrokuje klizanje femura pri optereenju, odnosno u stojeoj
poziciji, ime se napree prednji krini ligament. Mehanizam nastanka rupture proizlazi iz
njegove uloge primarnog stabilizatora koljena s ulogom ograniavanja kranijalnog
pomaka potkoljenice spram natkoljenice u fazi optereenja noge, ograniavanje unutarnje
rotacije potkoljenice te prekomjerne ekstenzije koljena. S tim u vezi, pucanje prednjeg
krinog ligamenta obino se dogaa pri snanom unutarnjem rotiranju koljena (primjerice
kod naglog okreta unazad) ili pri hiperekstenziji koljena ( propadanje u rupu, skok,
udarac). Posljedina nestabilnost koljena neminovno vodi ka razvoju osteoartritisa, tj.
degenerativnih promjena zgloba (eng.

degenerative joint disease-DJD), a nerijetko i do

ozljede medijalnog meniskusa.

Bolest se javlja u akutnom i kroninom obliku. Akutni oblik pojavljuje se naglim
intenzivnim epanjem, obino vezano uz traumu. Nakon 2-3 tjedna epanje je manjeg
intenziteta, ali se pogorava jaim naprezanjem i aktivnou pacijenta. Kronini oblik
predstavlja zaputeni, nelijeeni akutni oblik, ili ee se razvija postupno iz djelomine
ili parcijalne rupture uslijed degenerativnih promjena i uzastopnih mikrotrauma ligamenta.
epanje je dugotrajno ili povremeno, fizikom aktivou se pojaava. Ustajanje je
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________

Bolesti zglobova

oteano, optereenje se prebacuje na suprotnu nogu, a sjedanje je karakteristino oprezno i

usporeno. U otprilike 30-40 % sluajeva ruptura zahvaa i suprotni (kontralateralni)
ekstremitet unutar 3 godine od nastupa prve rupture. Nerijetko se kronini oblik
nestabilnosti koljena akutizira uslijed pojave rupture meniskusa.
Ortopedskim pregledom kod akutnog oblika utvruje se bolnost, osobito pri jaoj
ekstenziji i pri pritisku s medijalne strane koljena, ponekad pojaana punjenost zgloba.
Od presudne vanosti za dijagnozu su pozitivan test sabijanja (kompresije) tibije i
efekt ladice. Testom sabijanja tibije izaziva se pomak (klizanje) tibije kranijalno u odnosu
na femur izvoenjem fleksije skonog zgloba uz femur stabiliziran u poziciji ekstenzije, a
zatim i fleksije koljena. Jednom rukom se obuhvaa metatarzus s plantarne strane i flektira
dorzalno, a drugom rukom se obuhvaa femur s kranijalne strane, stabilizira se, a
kaiprstom se na kristi tibije palpira i procjenjuje eventualno prisutan pomak. Testom
ladice izaziva se takoer pomak potkoljenice spram femura, ali izravnim guranjem i
povlaenjem tibije uz istovremeno stabiliziran femur. Kaiprst jedne ruke se postavlja na
patelu, a palac iza lateralne fabele, te se femur stabilizira. Kaiprst druge ruke se postavlja
na kristu tibije, a palac iza glave fabele. Tako obuhvaena potkoljenica se naglim
pokretima pokuava gurnuti naprijed (kranijalno) i povui natrag (kaudalno) u odnosu na
femur. Ukoliko postoji pomak koji k tomu se ne zaustavlja naglo ili tvrdo moe se s
potpunom sigurnou dijagnosticirati puknue prednjeg krinog ligamenta. Iznimka su
tenci i mladi psi do obino 6-9 mjeseci u kojih fizioloki moe postojati navedeni pomak
zbog nedostatne potpore okolnog veziva, ali se taj pomak tada zaustavlja naglo ili tvrdo
zbog napetog i neoteenog prednjeg krinog ligamenta.
Kod kroninog oblika oba navedena testa su blago prisutni ili negativni. Zbog
kompenzatorne reakcije zglobne ahure i periartikularnog veziva, primarno s medijalne
strane koljena palpira se vezivnotkivno zadebljanje. Uslijed smanjenog optereivanja
razvija se atrofija bedrene muskulature. Ponekad se nalazi krepitacija pri pasivnim
kretnjama. Ozljeda meniskusa se ponekad moe otkriti pojavom karakteristinog zvuka u
pokretu. Rendgenskom dijagnostikom, izvoenjem tzv. stres radiograma u akutnom
stadiju moe se uoiti kranijalni smak tibije. U kroninom stadiju nalaze se osteofiti,
pojaano punjenje zgloba sinovijom sa fibroziranjem masnog tijela. Terapija je veinom
operacijska i ima za cilj ienje i stabiliziranje koljena.

____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________

Bolesti zglobova

Operacijski zahvati stabiliziranja koljena dijele se u

a) unutarzglobne tehnike,
b) izvanzglobne tehnike te
c) metode promjene kutova zglobnih ploha i vektora sila.
Unutarzglobnim tehnikama

provlai se autotransplantat fascije late i /ili dijela

patelarnog ligamenta koji zamjenjuje ulogu krinog ligamenta kroz koljenski zglob. Danas
najee koritene operacije unutarzglobnih tehnika su modificirane tehnike prema
Paatsami, od kojih je najpoznatija ona pod nazivom preko vrha lateralnog kondila (eng.
Over the top).
Izvanzglobne tehnike koriste sintetske materijale koji se izvan i preko zgloba
uvruju na izometrikim tokama koje odgovaraju hvatitima ligamenta. Predstavnici
ove skupine su Metoda lateralnog ava i Modificirani postupak zatezanja retinakula.
Metode promjene kutova zglobnih ploha i vektora sila nazivaju se i tehnike promjene
geometrije koljena ili tehnike redizajniranja koljena. One imaju za cilj ponitavanje
sagitalne nestabilnosti koljena eliminiranjem sila koje uzrokuju kranijalni smak tibije, tj.
uklanjanje potrebe prednjeg krinog ligamenta u stabiliziranju koljena u fazi optereenja
noge. Tehnike koje reprezentiraju ovu skupinu su TPLO, poravnanje platoa tibije
osteotomijom (eng. Tibial plateau leveling osteotomy) , TTA, kranijalna transpozicija
goljenine kvrge (eng. Tibial tuberosity advancement) i TTO, trostruka osteotomija tibije
(eng. Triple tibial osteotomy).
Uspjenost operacijskih tehnika dobrim dijelom ovisi i o provoenju postoperacijske
rehabilitacije.
U pasa manje tjelesne mase i pasa izloenih manjem stupnju optereenja terapija moe
biti uspjena provoenjem samo konzervativnih oblika lijeenja to ukljuuje mirovanje,
nesteroidne protuupalne analgetike, smanjivanje tjelesne mase, hondroprotektive i
fizikalnu terapiju, posebice hidroterapiju.

____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________

Bolesti zglobova

U pasa vee tjelesne mase i pasa izloenih veem stupnju optereenja potrebno je
kombiniranje operacijskog lijeenja sa preoperacijskim i postoperacijskim provoenjem
metoda konzervativnog lijeenja.

Aseptika nekroza glave bedrene kosti (Legg - Calve - Perthesova bolest)

Radi se o nasljednoj bolesti malih i patuljastih pasmina pasa ( zapadnokotski terijer,
pekinezer, Chihuahua, koker panijel idr.), gdje dolazi do odumiranja glave femura uslijed
poremeaja u lokalnoj krvnoj cirkulaciji. Bolest se javlja u dobi od 4mjeseca do 1 godine.
Glava femura tijekom uspostave zamjenskog krvotoka prolazi kroz faze aseptike nekroze,
frakture i pregradnje to se odraava i na grau acetabuluma. Proces je popraen bolovima i
ukoenou, pa ivotinja epa a pri palpaciji i pasivnim kretnjama kuka pokazuje jae znake
bolova. U blaim sluajevima bolest se moe ublaiti potedom i NSPUL lijekovima, no
najee zahtijeva operacijsko lijeenje ekscizijom glave i vrata femuta (FHO).

____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________