Kliniki pregled glave i vrata

Glava predstavlja vaan dio tijela jer su u njoj smjeteni organi znaajni za ivot osobe
(centrani nervni sistem, ula). Zbog toga kliniki pregled glave ima poseban znaaj.
Topografski glava se moe podjeliti u 2 dijela: lobanja i lice.
Inspekcija glave podrazumjeva posmatranje lobanje i lica i uoavanje promjena u ovim
dijelovima. Ispitivana osoba se postavlja u sjedei poloaj (ukoliko je pacijent pokretan).
Stolicu je najbolje postaviti u sredini prostorije kako bi se inspekcija mogla obavljati sa
svih strana.
Inspekcija se obavlja odreenim redoslijedom. Prvo se posmatra lobanja kao cjelina,
zatim kosmati dio glave i ela, a onda lice. Nakon toga, radi se inspekcija organa
smjetenih u glavi (oi, nos, ui, usta). Pregled usta i organa smjetenih u njima uvijek
se obavlja na kraju.
Inspekcijom lobanje potrebno je prvo utvrditi:
- veliinu
- oblik i
- osobine kosmatog dijela glave i ela (kosmatost mukog ili enskog tipa; procjeniti
strukturu odnosno kvalitet kose, boju ili promjenu boje kose ili gubitak kose - elavost).
Veliina i oblik lobanje u razliitih osoba pokazuju fizioloke varijacije, a u pojedinim
patolokim stanjima mogu biti promjenjene na karakteristian nain, tako da ukoliko
postoje promjene u veliini i obliku obavezno ih je potrebno opisati npr. promjene
veliine: mala glava - microcephalia, kongenitalni defekt u razvoju mozga; uveanje
glave - macrocephalia; vodena glava hydrocephalus koja nastaje zbog obstrukcije
puteva cerebrospinalne tekuine, itd. Kraniostenoze - nastaju zbog preranog
sratavanja pojedinih kostiju lobanje (najei oblik malformacije oxycephalus)
Tumori kotanog dijela glave mogu mijenjati njen oblik:
- egzostoze (benigni kotani izrataji)
- metastaze malignih bolesti (Ca bronha, Ca dojke, multipli mijelom)
- Pagetova bolest (osteitis deformans)
- sifilis
Npr. promjene oblika lobanje koje obino nastaju zbog preranog sratavanja pojedinih
kostiju lobanje - sinostoze, dolichocephalia - prerano sratavanje sagitalnog ava,
brachiocephalia - prerano sratavanje koronarnog ava, caput quadratum - koji se javlja
u rahitisu ili tumori kotanog dijela glave, itd.

Pregled glave

Normalan nalaz: glava srednje velika, simetrina, proporcionalna tijelu.

Inspekcija lica, koristi se za utvrivanje: oblika, izraza (mimike), simetrinosti (iako
gotovo svi ljudi imaju laku asimetriju lica, ipak se za praktine svrhe smatra da je lice
simetrino) i osobina koe. Najee se susreemo sa tri oblika lica i to: ovalno,
etverouglasto i trouglasto lice. Za vrijeme uzimanja anamneze posmatra se izraz
(mimika) lica.
Inspekcijom se moe ustanoviti prisustvo:
1) facijalne asimetrije koja ukljuuje: oputenost ugla usana, izravnatu nazolabijalnu
brazdu, mlohav oputen obraz koji se prilikom disanja izbouje, nedostatak bora na
elu, ona pukotina je proirena i bolesnik ne moe potpuno zatvoriti oko
2) prisustvo otoka lica
3) promjena boje lica
4) pojaana maljavost lica (brada i brkovi u ena)
Vano je napomenuti da nam izraz lica esto moe dati odgovor umjesto izgovorenih
rijei ili nam skrenuti panju da ispitivana osoba ne govori istinu. Simetrinost ili
nesimetrinost lica uslovljena je poremeajima inervacije miia. Boja koe lica je
veinom ruiasta (iako postoje blijede ili rumene - pletorine osobe bez prisustva bilo
kakve bolesti).

Inspekcija oiju zapoinje: posmatranjem kapaka, i to prvo sa otvorenim a zatim sa

zatvorenim oima. Nakon toga posmatra se poloaj i pokretljivosti onih jabuica, zatim
predio koji pripada suznom aparatu oka. Slijedi inspekcija : konjuktive, beonjae,
ronjae, arenice i zjenica. Na kraju pregleda obavlja se inspekcija onog dna i ispituje
ulo vida (pomou oftalmoskopa i tablica).
Inspekcija kapaka prvo obavlja pri otvorenim a onda zatvorenim oima. Ispitiva pri
otvorenim oima posmatra:
veliinu otvora kapaka (irina palpebralne fisure odnosno razmak izmeu onih kapaka
- rima oculi),
- simetrinost jedne i druge strane
- zatim izgled i raspored trepavica.
Pri zatvorenim oima posmatraju se osobine koe kapaka (debljina, jednolikost ili
prisustvo lezija - lezije se na kapcima obino lokaliziraju u odnosu na pupillu ili korneu).
Inspekcija onih jabuica podrazumjeva posmatranje: njihove veliine, isturenosti
(poloaj onih jabuica u orbiti - prisustvo exophthalmusa ili enophthalmusa) i
pokretljivosti (utvrivanje postojanja strabizma ili nistagmusa).

Za ispitivanje poloaja onih jabuica u orbiti koristi se jednostavan test sa ravnim

predmetom. Izvodi se tako, da zamolimo pacijenta da zatvori oi, a nakon toga postavi
se ravan predmet ispred obrva i maksile i posmatra rastojanje izmeu zatvorenih oiju i
ravnog objekta (obavezno zabiljeiti rastojanje jedne pa druge one jabuice).
Normalno je isturenost (poloaj) onih jabuica podjednaka i na jednoj i na drugoj strani.
One jabuice pokreu vanjski oni miii koje inervira uglavnom n.oculomotorius, ali u
inervaciji uestvuju i n.abducens i n.trochlearis. One jabuice se kreu sinhrono
(sinergino).
Funkcija miia one jabuice ispituje se tako da ispitiva jednu ruku postavi na tjeme
bolesnika, drei mu glavu stalno u istom poloaju, a kaiprst druge ruke postavi
vertikalno na udaljenost od 30cm (od oiju bolesnika). Kaiprst ispitivaa pokree se u
smjeru desno - lijevo. Nakon toga ispitiva postavlja kaiprst u horizontalan poloaj i
pokree ga u smjeru gore-dole i ponovo se zamoli bolesnik da prati kretanje kaiprsta
(bez pomjeranja glave). Kod oteenja pojedinih nerava dolazi do ispada u sinhronosti
(sinergizmu) pokreta one jabuice, i pojave duplih slika (diplopia), i strabizma. Nevoljni,
ritmiki, brzi pokreti one jabuice u horizontalnom, vertikalnom i rotatornom pravcu
nazivaju se nistagmus.
Inspekcija suznog aparata oka obuhvata posmatranje:
- glandule lakrimalis
- intermedijalnog dijela koji odvodi suze od
lateralnog prema medijalnom onom uglu i
- ekskretornog dijela koji odvodi
suze iz oka u nosnu upljinu (ini ga sistem kanalia i suzna kesica).
Lakrimalna lijezda je smjetena u vanjskoj porciji gornjeg kapka (lateralni oni ugao
gornjeg kapka). Suzna lijezda ima dva dijela pars orbitalis koji nije pristupaan ispekciji
i pars palpebralis koji se moe inspekcijom pregledati.
Suzna lijezda: posmatrati gornju vanjsku porciju gornjeg kapka i posuvratiti gornji
kapak i posmatrati lijezdu.Za posmatranje ove lijezde najbolje je izvrnuti gornji kapak i
tek onda posmatrati lijezdu.
Pregled suzne lijezde moe se obaviti i na drugi nain, tako da bolesnika zamolimo da
gleda prema dole i nazalno, a ispitiva sa dva prsta (palcem i kaiprstom ili kaiprstom i
srednjim prstom) razmakne donji i gornji kapak ime suzna lijezda postaje dostupna
pregledu (inspekciji).
Nakon ispitivanja suzne lijezde obavlja se inspekcija:
- suznih takica (puncta lacrimalia superior et inferior-smjetene u medijalnom uglu oka,
kao male elevacije na ivici kapaka)
- suznog jezerca (lacus lacrimalis) i suzne vreice (saccus lacrimalis nalazi se
zatiena u malom kotanom udubljenju unutar kotane orbite)

Inspekcija gornje konjuktivalne vree se obavlja tako da ispitiva izmeu palca i

kaiprsta lijeve ruke uhvati ivicu gornjeg kapka, kojeg povlai prema naprijed i nadole a
vrh kaiprsta ili srednjeg prsta desne ruke (ili patulu) stavi iznad kapka ispitivane
osobe. Kaiprst ili patula, djeluju kao oslonac za izvrtanje gornjeg kapka, preko njih.
Inspekcija beonjae slui za utvrivanje njene obojenosti. Normalne sklere su
porculanski bijele boje. Zbog toga su one najpogodnije mjesto za rano otkrivanje utice.
Nakon inspekcije beonjaa obavlja se inspekcija konjuktiva (venjae, spojnice). Svi
vidljivi dijelovi oka osim ronjae prekriveni su konjuktivom.
Inspekcija donje konjuktivne vree obavlja se tako da ispitiva povlai donji kapak
palcem nadole a ispitivana osoba gleda nagore. Pri tome je mogue posmatrati i skleru i
palpebralnu konjuktivu (donjeg kapka i vei dio konjuktive one jabuice). Tokom ovog
pregleda obavezno je navesti boju sklere kao i providnost i prokrvljenost palpebralne
konjuktive.
Zatim slijedi inspekcija ronjae. Ronjaa je umetnuta u skleru kao staklo od sata i
promjera 12,5x11,5mm. Normalno je prozirna (providna), glatka, sjajna. Ispituje se
veliina, oblik, transparencija, vlanost, zakrivljenost, izboenost i senzibilitet. Glatkoa i
transparencija ronjae se ispituje refleksnom slikom prozora, i to tako da bolesnika
okrenemo prema prozoru i posmatramo refleksnu sliku prozora na oba oka.
Ako je ronjaa prozirna, glatka, sjajna tada je refleksna slika prozora otrih granica,
transparentna. Kod infiltrata ili zamuenja ronjae slika je zamagljena i iskrivljena.
Veliinu ronjae moemo izmjeriti obinim prozirnim lenjirom (preciznije mjerenje
obavljaju oftalmolozi koritenjem keratometra po Wessely-ju).
arenica (duica, iris) je normalno u razliitih osoba razliite boje (zavisno od koliine
pigmenta), a inspekcija se uglavnom koristi za posmatranje njene obojenosti.
Konfiguracija irisa uvjetovana je odnosom pupilarnog i cilijarnog dijela, a reljef arenice
uvjetovan je rasporedom kripta. Inspekcija arenica moe se obaviti i tangencijalnim
postavljanjem svjetlosti (lampica) prema korneji to omoguava posmatranje cijele
arenice i utvrivanje prisustva sjena u ovom podruju. Najprecizniji pregled irisa
obavlja se biomikroskopom.
Zjenice su otvori krunog oblika veliine 3-5 mm, podjednake irine, simetrino se
suavaju na svjetlost ili prilikom gledanja bliskih predmeta a ire pri gledanju u daljinu.
Ispituje se:
- reakcija zjenice na svijetlost (direktna i indirektna reakcija zjenice na svjetlost),
- konvergenciju i
- akomodaciju.

Za ispitivanje direktne pupilarne reakcije na svjetlost bolesnik se postavlja u sjedei ili

stojei poloaj, okrene prema izvoru svjetlosti a lijenik dlanovima pokrije bolesnikove
oi koje moraju stalno biti otvorene. Zatim pokretom ruke u stranu otkrije jedno oko i
posmatra da li se zjenica suava. Prilikom osvjetljenja oka zjenica se normalno suava.
Nakon toga, to oko se ponovo pokriva dlanom a odmakne se dlan druge ruke i
posmatra reakcija zjenice drugog oka. Pri pregledu reakcije zjenice na svjetlo uvijek se
ispituje samo jedno oko, dok je drugo koko pokriveno dlanom. Takoer, prilikom
ispitivanja reakcije zjenice na svjetlost normalno je izraena i konsenzualna reakcija,
odnosno dolazi do suenja i one zjenice koja nije direktno osvjetljena.
Indirektna reakcija zjenice na svjetlost ispituje se na slian nain, i to tako da oko koje
osvjetljavamo izvorom svjetlosti (lampica) je otvoreno a drugo oko zaklonimo tako da
direktno svjetlo ne pada na zjenicu. Pri osvjetljavanju jednog oka, suava se zjenica i na
drugom oku, to oznaava indirektnu reakciju pupile na svjetlost. Reakcija na
konvergenciju i akomodaciju ispituje se tako da se kaiprst ispitivaa postavi na
udaljenost od 3/4m (75cm) od oka. Pacijent se zamoli da fiksira pogledom kaiprst.
Zatim se kaiprst polako pribliava bolesnikovim oima do udaljenosti od oko 20cm (od
oiju). U zdravih osoba one jabuice prilikom ovog ispitivanja skreu prema unutra i
malo dole (to predstavlja reakciju konvergencije) a zjenice se suavaju (to predstavlja
reakciju akomodacije).
Konvergencija i akomodacija (procjena III kran.nerv. i onih miia)
Normalan nalaz: konvergencija treba biti podnoljiva unutar 5-8 cm i obje zenice se
skupljaju.
Ono soivo (lens crystalina) i ono dno se ne mogu posmatrati prostom
inspekcijom, nego se posmatraju pomou oftalmoskopa ili biomikroskopa. Ono soivo
nalazi se iza pupilarnog podruja u fossi patelaris, i Zinnijevim nitima vezano je za
cilijarno tijelo. Igra vanu ulogu u refrakciji i akomodaciji. Ukoliko u oku nema onog
soiva (oko bez soiva - aphakia) inspekcijom se moe utvrditi podrhtavanje irisa i to
stanje se naziva iridodonesis. Zamuenje onog soiva naziva se katarakta.
Vidno polje (ispitati II kran.nerv. i cjelovitost fundusa)
- uporedba
- poloaj ispitivaa ispred pacijenta
- nos normalano odsjeca medijalno vidno polje
- zbog toga, porediti pacijentovo desno oko sa vaim lijevim i suprotno
- instruirati pacijenta da gleda pravo u Vas i da ne pomjera oi
- komparirati vae vidno polje sa pacijentom
- pomjerati prst od desne strane polja dok ga ne ugleda
- test po jedan kvadrant
- mrdajte svoj prst da bi utvrdili da pacijent moe prepoznati pokret

- neki vole da pacijenti broje prste koje vide (npr.1,2 ili 5)

- testirati svih IV kvadranta na isti nain
- ukoliko postoje abnormalnosti onda to zahtijeva automatski nain testiranja
Normalan nalaz: podrazumjevajui da ispitiva ima normalno vidno polje pacijent treba
da ima istu irinu vidnog polja.

Inspekcija uiju obuhvata posmatranje: unih koljki, vanjskog zvukovoda, bubne

opne i mastoidnog predjela.
Inspekcijom une koljke posmatra se oblik, veliina i osobine koe (boja koe,
prisustvo eflorescenci, itd), poloaj koljki, konture, graa hrskavice i mekog tkiva .
Inspekcija vanjskog slunog kanala obavlja se golim okom. Da bi se pregledao
vanjski sluni kanal potrebno je lijevom rukom povui unu koljku prema gore, staga i u
stranu a palcem desne ruke povui kou ispred unog kanala prema oku. Obavezno
pitati pacijenta da li je to bolno. Inspekcijom vanjskog slunog kanala potrebno je
ustanoviti i notirati bilo kakvo crvenilo, curenje, prisutvo razliitih koliina cerumena i
odreenih promjena ili deformacija u ovom podruju. Ukoliko se na ovaj nain ne moe
pogledati spoljanji sluni kanal potrebno je upotrijebiti lijevak ili otoskop.
Otoskop se uzima sa palcem i drugim prstom tako da ulnarna strana ruke
ispitivaa ima kontakt sa pacijentoma. Odignuti aurikulu prema gore i straga kako bi se
ispravio sluni kanal, a kod djece prema dole i straga. Staviti otoskop u kanal do take
upravo iza zatitnih dlaka u slunom kanalu. Koristiti najvei spekulum koji e
odgovarati pacijentu odnosno koji nee izazvati bol.
Inspekcijom vanjskog slunog kanala i struktura srednjeg uha potrebno je ustanoviti i
notirati bilo kakvo crvenilo, curenje, prisutvo razliitih koliina cerumena i odreenih
promjena ili deformacija u ovom podruju.
Bubne opne se takoer posmatraju pomou lijevka ili otoskopa (obavezno procjeniti
boju bubne opne: crvena, uta, bijela; prozranost; transparentna, neprovidna ili tamna i
poloaj retrahirana, uvuena, neutralna ili ispupena). Inspekcijom mastoidnih
predjela posmatra se koa, postojanje otoka ili promjena na koi ovog predjela.
Test ujnosti
Zatvorene oi pacijenta, laganim pucketanjem prstiju na 4-5cm od uha pitati pacijenta
da li uje. Sat se postavlja u blizini pacijentovog uha i polako ga odmicati od pacijenta,
pitati pacijenta kada ne uje otkucaje sata. Ispitiva mora imati normalan sluh.

Inspekcija nosa se koristi za posmatranje: oblika i veliine nosa, kao i stanja koe
nosa, promjene na mekim djelovima nosa (herpes, infiltrati, ulceracije, eritem),
promjene na kotanom dijelu - kongenitalne anomalije, povrede, devijacija nosne
pregrade, prohodnost dinih puteva, krvarenja iz nosa.
Inspekcijom je potrebno pregledati vidljive nazalne strukture i zabiljeiti ukoliko postoji
bilo kakav deformitet nosnih kostiju, oteklinu, crvenilo ili curenje iz nosa.
Vanjsku stranu nosa posmatramo tako da prvo gledamo promjene na mekim
(hrskaviavim) djelovima nosa (herpes, infiltrati, ulceracije, eritem) a zatim promjene
na kotanom dijelu (kongenitalne anomalije, povrede, devijacija nosne pregrade).
Nakon toga se ispituje prolaznost nosnica (prohodnost dinih puteva), izgled sluznice i
karakteristike upljine nosa. Na kraju se obavlja inspekcija paranazalnih upljina.
Prolaznost nosnica se ispituje tako da ispitiva nagne pacijentovu glavu blago unazad,
i pritiskom svog kaiprsta zatvori nosnicu jedne strane (pritisne lateralnu stranu nosnice)
i zamoli ispitivanu osobu da zatvori usta i duboko udahne i izdahne zrak kroz slobodnu
nosnicu. Ovaj postupak se ponovlja i sa dugom nosnicom (nosnice mogu biti potpuno
prolazne, oteano prolazne ili zapuene).
Prilikom odizanja vrha nosa palcem, pomatra se izgled sluzokoe nosa. Sluznica
moe biti oteena, blijeda, crvena, oteena, atrofina ili prekrivena krustama. Osim
izgleda sluznice prilikom inspekcije nosa treba obratiti panju na postojanje sadraja u
nosnicama (sadraj moe biti vodenast, sluzav, sluzavo-gnojan, gnojan ili prisutvo krvi).
Inspekcija nosnih upljina obavlja se pomou nosnog spekuluma i uz upotrebu
ogledala. Ispitiva nagne pacijentovu glavu blago unazad, a pacijent se zamoli da zadri
disanje nekoliko sekundi, i tada se postavlja spekulum u nosnice izbjegavajui kontakt
sa septumom. Prvo se posmatra jedna pa onda druga nosna upljina.
Za to vrijeme, obavlja se inspekcija:
- sluznice nosa
- stanje nosne pregrade i nosnih koljki (opisati)
- poloaj i konture septuma
- boju nosne mukoze
- identificirati odnosno prepoznati mjesta curenja maksilarnih i etmoidalnih sinusa

Prije poetka pregleda usta i grla potrebno je zamoliti pacijenta da izvadi protezu
ukoliko je ima.

Inspekciju usta zapoinjemo prvo posmatranjem usana, zatim gingiva, zuba, jezika,
sluznice obraza, tvrdog i mekog nepca, tonzila i drijela.
Inspekcijom usana i uglova usana prvo se posmatra oblik, veliina i osobine sluznice
(boja, vlanost stanje usana, prisustvo oiljaka, tumora, ragada, itd.). Ukoliko se otkriju
bilo kakve abnormalnosti koristiti rukavice za palpaciju. Za pregled usne upljine,
uobiajeno je koristiti izvor svjetlosti (lampicu ili otoskop sa odstanjenim spekulumom).
Lijeva ruka ispitivaa postavi se na tjeme bolesnika, ime se uvrsti poloaj glave.
Nakon usana slijedi inspekcija desni (gingiva). Ispitiva zamoli osobu da pokae
zube. Na taj nain, desni postaju pristupane inspekciji. Prvo se gledaju desni donjih pa
gornjih vilica, i to prvo sa spoljanje pa sa unutranje strane.
Podizanjem jezika se gleda unutranja strana gingiva donje vilice. Tada se moe
napraviti i inspekcija donje strane jezika i dna usne upljine (potrebno je pogledati i
Whartonovog kanala koji je smjeten ispod baze jezika). Pregled se zatim nastavlja uz
pomo drvene patule i osvjetljenja. Desnom rukom patula se unese u iroko otvorena
usta i postavi izmeu obraza i zuba a posmatra se sluznica gingiva i zubalo koje se
inae ne moe posmatrati bez pomjeranja unutranjosti obraza. Inspekcijom se
posmatra izgled sluznice (boja) i prisutvo eventualnih promjena na gingivama (otekline,
ulceracije). Sluznica gingiva normalno je ruiaste boje, vlana, glatka, sjajna.
Inspekcijom zuba utvruje se broj, raspored i eventualno naene promjene na njima
(anomalije u poloaju zuba i na samim zubima) uz obavezno notiranje nedostatka
odreenih zuba ili podatka o noenju proteze.
Inspekcijom jezika utvruje se njegova veliina, oblik, izgled sluznice, pokretljivost i
snagu miia jezika. Prvo se utvrdi oblik i veliina jezika, zatim slijedi inspekcija sluznice
na gornjoj pa na donjoj strani i na kraju ivicama jezika. Ispitati jezik (bone strane, i
ispod jezika i zabiljeiti:veliinu, boju i povrinu. Zamolite pacijenta da isplazi jezik, i
zabiljeiti protruziju u srednjoj liniji. Zabiljeiti pokretljivost i snagu miia jezika
(8.kranijalni XII i IX nerv). Palpirati jezik i dno usne upljine sa rukavicama. Omotajte
jezik sa gazom i njeno gurnite ga u jednu stranu, pogledajte i opipajte strane i donju
stranu jezika
U zdravih osoba povrina jezika je hrapava zbog postojanja brojnih papila. U dobro
hidriranih osoba jezik je uvijek vlaan. Vlanost jezika ispituje se tako da se jagodicom
kaiprsta pree preko gornje povrine isplaena jezika. Ukoliko je jezik vlaan kaiprst
sklizne preko jezika i ostaje vlaan, a ukoliko je jezik suh kaiprst se lijepi za jezik.

Donja strana se posmatra tako da zamolimo pacijenta da jezik podigne i vrhom jezika
dodirne gornje zube. Pokretljivost se ispituje ispruanjem i uvlaenjem jezika u usnu
upljinu, zatim savijanjem jezika gore, desno i lijevo.
Zatim se nastavlja inspekcija (posmatranje) sluznice obraza (boja, vlanost, prisutvo
pigmentacija, ulkusa, bjeliastih plaa ili drugih promjena, prolaznost Stennonijeva
kanala koji se otvara na bukalnoj sluznici u visini gornjeg drugog molara kao mala
kvrica), tvrdog i mekog nepca (arhitekture tvrdog nepca). Nepce se najbolje moe
posmatrati ukoliko bolesnik lagano zabaci glavu unazad i iroko otvori usta. Tvrdo
nepce predstavlja prednje 2/3 dok zadnju 1/3 zajedno sa uvulom ini meko nepce.
Sluznica nepca i uvule je ruiasta, vlana, sjajna. Vano je napomenuti da u ranoj
dijagnozi utice, uz ukastu prebojenost sklere, veliku ulogu ima i boja sluznice nepca
koja je tada ukasta.
Dva su esta poremeaja arhitekture tvrdog nepca i to: rascjepljeno nepce i gotsko
nepce. Nalaz gotskog nepca (odnosno visoko i zailjeno nepce poput svfoda na gotskoj
katedrali) najee je udruen sa drugim kongenitalnim anomalijama. Meko nepce i
uvula (sluznica, prisustvo promjena, poloaj uvule) se posmatraju kada bolesnik glasno
izgovara samoglasnik aaaaa... jer tada dolazi do podizanja mekog nepca a uvula
ostaje u sredini.
Pljuvane lijezde direktno nisu dostupne inspekciji, ali je potrebno simetrino
posmatrati pre- i infra-aurikularnu regiju, utvrditi postojanje promjena ili razliitih tvorbi
na koi ove regije. Inspekcija ovog dijela obavlja se za vrijeme inspekcije lica. U toku
inspekcije pljuvanih lijezda takoer se posmatra prolaznost Whartonovog i
Stennonijevog kanala (koji se posmatraju tokom inspekcije dna usne upljine i bukalne
sluznice).
Paranazalne upljine nisu dostupne inspekciji. Za orijentacionu inspekciju
paranazalnih upljina koristi se test tzv. transiluminacija sinusa. Za izvoenje ovog
testa potrebno je zamraiti sobu (to je vie mogue), postaviti izvor svjetlosti na
maksilu, zamoliti pacijenta da otvori usta. Potrebno je pronai naranasti odsjaj na
tvrdom nepcu (to govori u prilog urednog nalaza, odnosno znai da su sinusi ispunjeni
zrakom). Ukoliko je odsjaj na tvrdom nepcu smanjen ili pak odsutan onda ukazuje da
su sinusi ispunjeni upalnim eksudatom ili prisustvom odreenih tvorbi.
Inspekcija krajnika (tonsilla) slui za utvrivanje veliine, izgleda njihove povrine i
sluznice. U zdravih osoba tonzile se blago naziru iza nepanih lukova. Da bi bile dobro
pristupane inspekciji, obino se koristi drvena patula, kojom se pomjeri (odmakne)
nepani luk i izvue tonzila iz svog leita. Takoer, patulom se tonzile mogu lagano
pritisnuti i za to vrijeme posmatrati da li izlazi sekret (gnoj) iz njihovih kripta.

Inspekcija vrata takoer se obavlja odreenim redoslijedom. Posmatramo: kou,

oblik vrata, pokretljivost, simetrinost, prisustvo poveanih limfnih lijezde, tumefakcije u
razliitim dijelovima vrata.
Ispitivana osoba se postavlja u sjedei poloaj, oputenog tijela, ruku ukrtenih preko
trbuha i oslonjenih na natkoljenice. Ovakav poloaj dozvoljava inspekciju vrata i organa
smjetenih u njemu sa svih strana. Stolicu je najbolje postaviti u sredini prostorije kako
bi se inspekcija vrata mogla obavljati sa svih strana. Ujedno, u ovakvom poloaju
bolesnik moe da izvede i sve aktivne kretnje u vratu a takoer dozvoljava i ispitivau
da izvede pasivne kretnje vrata, ukoliko postoji potreba za njihovim izvoenjem.
Ispitiva moe da sjedi ili stoji kako bi mogao da uporedi obje polovine vrata.
Prvo se posmatra koa vrata i to poevi od dijela oko ugla donje vilice, podvilinih
predjela (posmatranjem njihove ispunjenosti ili oteenosti), zatim podruje prednjeg
trougla vrata (predio ogranien gore mandibulom, spolja sternokleidomastoidnim
miiem i sa unutranje strane srednjom linijom vrata), zatim podruje zadnjeg trougla
(prostire se od mSCM s prednje strane do m.trapeziusa sa zadnje strane a donju
granicu ovog trugla ini klavikula), uz istovremeno meusobno uporeivanje ovih regija.
Nakon toga, obavlja se inspekcija predjela baze vrata i natkljunih jama, koje se takoer
meusobno uporeuju (svaku nesimetrinost zabiljeiti i pokuati utvrditi uzroke).Na
kraju, se posmatra stranja strana vrata i obavezno biljei postojanje normalnog
konkaviteta cervikalne kraljenice. Kao taku za orijentaciju potrebno je prepoznati
spinozni nastavak sedmog vratnog kraljeka (C7). Inspekcijom koe vrata utvruje se
postojanje razliitih lezija, oiljaka, uboda i ujeda insekata ili ivotinja.
Inspekcijom se takoer procjenjuje i veliina miia vrata i to m.trapeziusa i m.
sternocleidomastoideusa (m.SCM).
Vrat u zdrave osobe moe se kretati u svim smjerovima. Ovaku pokretljivost vrata
omoguava normalno funkcioniranje vratnih kraljeaka. Ispitivanje pokretljivosti vrata
slui za ispitivanje integriteta cervikalnih zglobova. Pokretljivost vrata se ispituju na
sljedei nain: bolesnik se postavi u sjedei poloaj, a ispitiva posmatra vrat sa
prednje, bonih strana i na kraju sa zadnje strane, i pri tome zabiljei postojanje bilo
kakvih promjena, deformiteta ili neobian poloaj vrata. Za vrijeme inspekcije obavezno
treba pitati pacijenta za postojanje bola a ujedno ga zamoliti da rukom pokae bolno
mjesto.
Aktivna pokretljivost podrazumjeva samostalno savijanje vrata ispitivane osobe prema
naprijed (fleksija), nazad (ekstenzija), na lijevu i desnu stranu (prilikom izvoenja
aktivne pokretljivosti pacijentu se obraamo sa sljedeim reenicama: Molim Vas
dodirnite bradom prednju stranu grudi (fleksija), Molim vas uhom pokuajte dodirnuti
rame (lateralna fleksija), ili Molim Vas zabacite glavu unazad i Molim vas dodirnite

rame sa bradom (lateralna rotacija). Pokretljivost: aktivna (dodir bradom za fleksiju),

zabaciti glavu unazad za ekstenziju, dodirnuti ramena sa uima za lateralnu fleksiju,
dodirnuti svako rame sa bradom za lateralnu rotaciju.
Normalan nalaz predstavlja izvoenje pokreta bez otpora i bola, sposobnost
dodirivanja grudi bradom, 30 lateralna rotacija, 55 ekstenzija i 40 lateralna fleksija.
Pasivni pokreti se izvode tako da ispitiva jednu svoju ruku stavi na tjeme glave
pacijenta a dugu na njegovo rame. Prije izvoenja ovih pokreta potrebno je zamoliti
pacijenta da potpuno olabavi miie. Ispitiva svojom rukom na tjemenu izvodi iste
pokrete kao prilikom ispitivanja aktivne pokretljivosti.
Inspekcijom podruja titne lijezde utvruje se veliina oblik, simetrinost renjeva.
Pacijent se postavlja u sjedei ili stojei poloaj lako podignute brade. Ispitiva se nalazi
ispred pacijenta. Zatim, ispitiva zamoli pacijenta da proguta, i posmatra pokretljivost
titne lijezde. Vidljiva ili uveana titnjaa se naziva struma ili gua.
Inspekcija grkljana i dunika (traheja) koristi se za utvrivanje poloaja i pokretljivosti
ovih organa. Ispitanik zamoli bolesnika da proguta i posmatra pokrete grkljana. Uredni
pokreti su, kada u prvom aktu gutanja grkljan se podie prema gore a u drugom sputa
nadole. Traheja se nalazi u srednjoj liniji vrata, prati se njen poloaj i pokreti prilikom
gutanja.
Inspekcijom vrata mogu se uoiti i poveane limfne lijezde (ukoliko postoje). Na vratu
se nalazi vie skupina limfnih lijezda. To su: preaurikularne, retroaurikularne,
submentalne, jugularne, supraklavikularne. Uveanje limfnih lijezda moe biti
jednostrano ili obostrano. Ukoliko se inspekcijom uoe poveani limfni vorovi potrebno
je zabiljeiti broj poveanih limfnih vorova, boja koe iznad poveanih limfnih vorova,
lokalizacija i veliinu. Limfne lijezde u zdravih ljudi se ne vide prilikom inspekcije.
Inspekcija krvnih sudova vrata odnosi se na karotidne arterije i jugularne vene.
Pulzacije arterija vrata se ne vide u normalno uhranjenih odraslih zdravih osoba. Vene
vrata se ne zapaaju pri inspekciji kada osoba stoji ili sjedi.

Palpacija glave i vrata

Palpacija je metoda klinikog pregleda koja se nastavlja na inspekciju. Ova metoda se
koristi samo kod ispitivanja odreenih podruja (regija) glave i vrata.
Palpacija prua dodatne informacije o promjenama zapaenim tokom inspekcije, a
ujedno slui i za identifikaciju bolnosti ili osjtljivosti odreenih promjena ili deformiteta.
Ona omoguava detaljniji pregled kosmatog dijela glave, gdje se inae, pojedine
promjene, inspekcijom ne mogu uoiti. Palpacijom je potrebno ispipati glavu na
cjelovitost i ujednaenost.
Glava se palpira jagodicama ispruenih prstiju. Prvo se obavlja palpacija kosmatog
dijela lobanje, zatim ela, lica, i na kraju organa smjetenih u glavi (oi, nos, ui, usta).
Lobanja se palpira vrhovima ispruenih prstiju, uz napomenu da se sistematino
palpiraju svi dijelovi lobanje. Naroito je vana palpacija kosmatog dijela glave, jer se
promjene skrivene kosom ne mogu otkriti inspekcijom. Ukoliko se nae promjena na
kosmatom dijelu lobanje (glave) obavezno se odreuje njena lokalizacija, oblik, veliina,
konzistencija, pokretljivost naene promjene (u odnosu na kou i podlogu) i osjetljivost.
Po zavrenoj palpaciji kosmatog dijela lobanje prelazi se na palpaciju ela, samo
ukoliko se inspekcijom nau promjene ovog dijela glave.
Palpacija lica, odnosno bolna osjetljivost, obavlja se u odreenim takama
tzv.Vallexove (Valeove) take. Ove take obuhvataju duboku palpaciju izlazita triju
grana trigeminusa: supraorbitalni otvor (predstavlja izlazite gornje grane n.trigeminusa
- n.oftalmicus) koji se nalazi na gornjoj ivici orbite malo spolja od prednje srednje linije
(medijalne linije); infraorbitalni otvor (predstavlja izlazite srednje grane n.trigeminusa n.maxilaris) a nalazi se na donjoj ivici orbite, in. mandibularis odnosno izlazite donje
grane n trigeminusa koje se nalazi 1,5cm lateralno od medijalne linije na mandibuli
(neuralgija n.trigeminusa).
Palpacija onih jabuica nema posebnu kliniku vanost i moe se koristiti samo za
ispitivanje intraokularnog pritiska. Izvodi se tako da bolesnik gleda nadole a ispitiva sa
jagodicama oba kaiprsta, preko sputenih gornjih kapaka, pritiskuje one jabuice
prema dole. One jabuice zdravih osoba su srednje konzistencije, dok su u glaukomu
veoma tvrde - ovo je tzv. gruba procjena poveanja intraokularnog pritiska. Pri
dehidrataciji one jabuice su mekane i hipotonine.
Palpacija kapaka slui i za utvrivanje osobina promjena naenih prilikom inspekcije.
Palpacija podruja paranazalnih upljina slui za grubi pregled maksilarnih i
frontalnih sinusa. Frontalni sinusi palpiraju se istovremeno, pritiskom paleva ispitivaa
na gornju ivicu orbite sa unutranje strane. Za vrijeme pritiska na podruje frontalnih

sinusa potrebno je posmatrati izraz lica pacijenta i pitati bolesnika za postojanje

osjetljivosti u tom predjelu. Maksilarni sinusi se palpiraju u predjelu gornjih vilica iznad
onjaka. Takoer se postavlja pitanje o bolnosti u ovom predjelu a ujedno se posmatra i
izraz lica bolesnika za vrijeme pregleda (postojanje bolne grimase).
Palpacija une koljke se obavlja postavljanjem palca sa jedne strane i ostalih prstiju
sa druge strane, tako da se opipa cijela una koljka. Kod palpacije uiju radi se duboka
palpacija tragusa i antitragusa i utvruje postojanje bolnosti u ovim predjelima (bolnost
ukazuje na zapaljenski proces vanjskog sluhovoda).
Palpacija parotidne lijezde se radi pre i infraaurikularno a palpacija
submandibularne lijezde u submandibularnoj regiji (tako to kaemo pacijentu da
nagne glavu malo naprijed i njeno palpiramo jagodicama prstiju, tzv. kotrljanjem
prstiju du povrine ispod mandibule). Mastoidni dio se palpira iznad procesus
mastoideusa istovremno sa obje strane.
Pri pregledu usne upljine palpaciju koristimo uglavnom za pregled Stenonijevog
kanala. Palpacija se koristi i za ispitivanje n.facijalisa koji se palpira u visini i ispred
otvora spoljanjeg unog kanala. Palpacija se koristi i za ispitivanje pokretljivosti
vilinog zgloba, a izvodi se tako da ispitiva stavi svoje prste u predjelu vilinih zglobova
(temporomandibularni zglob) i zamoli pacijenta da nekoliko puta otvori i zatvori usta
(procjena postojanja krepitacija u zglobu).

Perkusija je metoda klinikog pregleda koja se obavlja nakon palpacije. Koristi se

samo prilikom pregleda lica u ispitivanju pozitivnosti Chvostekovog znaka.
Izvodi se direktnom perkusijom (udarcem vrhom prsta ili udarcem refleksnim ekiem)
ispred otvora vanjskog sluhovoda (izlazite n. facijalisa - odnosno mjesto gdje n.facijalis
izlazi ispod gl.parotis) i posmatraju se miii lica, kruni mii oka, nosnice i ugao
usana. Grenje miia oko usana a u teim sluajevima onih kapaka i nosa ukazuje na
pojaanu razdraljivost n.facijalisa odnosno pozitivan Chvostekov znak.

Auskultacija je metoda klinikog pregleda koja se veoma rijetko koristi prilikom

pregleda glave. Moe se koristiti kod pregleda krvnih ila, za utvrivanje postojanja
umova.

Palpacija vrata
Palpacija vrata se izvodi u istom poloaju kao i inspekcija vrata. Pacijent se postavlja u
sjedei poloaj oputenog tijela, ruku ukrtenih preko trbuha i oslonjenih na
natkoljenice. Ovakav poloaj dozvoljava palpaciju vrata i organa smjetenih u njemu. U
ovakvom poloaju bolesnik moe da izvede sve aktivne kretnje u vratu, a ujedno i
pasivne pokrete ukoliko postoji potreba za njima. Ispitiva moe da sjedi ili stoji, kako bi
mogao da uporedi obje polovine vrata.
Palpacija vrata omoguava ispitivau dodatna objanjenja o nenormalnostima
utvrenim tokom inspekcije vrata. Za palpaciju se koristi slian redoslijed kao i za
inspekciju. Palapciju ispitiva moe da izvodi istovremeno sa obje ruke ili sa jednom
rukom kada prvo palpira jednu pa onda drugu polovinu vrata.
Kad ispitiva palpaciju radi jednom rukom onda drugu stavlja na tjeme glave bolesnika.
Ispitiva rukom na tjemenu moe da izvodi ili pasivne pokrete vrata ili pak da olabavljuje
miie vrata radi lakeg izvoenja palpacije. Prije palpacije vrata potrebno je informirati
pacijenta o proceduri i objasniti mu da li e ona izazivati kakvu nelagodu.
Palpacija koe vrata radi se samo ukoliko postoje odreene promjene na koi, kako bi
se objasnila njihova konzistencija, veliina, pominost ili bolnost. Nakon toga slijedi
palpacija limfnih vorova vrata, koji se sistematino palpiraju sa jagodicama indeksa
(drugog) i srednjeg (treeg) prsta. Za vrijeme palpacije limfnih vorova vrata ispitiva se
uglavnom nalazi iza pacijenta, iako pojedini ispitivai uspjeno palpiraju limfne vorove i
sprijeda (ispitiva se nalazi ispred pacijenta).
Prije izvoenja palpacije potrebno je olabaviti miie vrata, to se postie naginjanjem
vrata naprijed ili u stranu zavisno od toga koje skupine limfnih lijezda se palpiraju i s
koje strane (preaurikularne - ispred uha, occipitalne - na bazi lobanje, submandibularne
- ispod vilice, submentalne - ispod vilice u srednjoj liniji, supraclavicularne iznad
klavikule). Duboki cervikalni lanac limfnih vorova lei ispod mSCM ne mogu se palpirati
zbog poloaja iza miia.
Prvo se palpiraju preaurikularni limfni vorovi (smjeteni ispred une koljke), pa
retroaurikularni (iza une koljke), okcipitalni (na bazi lobanje), angularni ili tonzilarni
(ispod ugla donje vilice), submandibularni (ispod donjeg ruba mandibule), submentalni
(ispod sredine mandibule), superficijalni cervikalni vorovi (na spoljanjoj povrini
m.sternokleidomastoideusa), duboki cervikalni lanac (smjeten duboko ispod
m.sternokleidomastoideusa i obino je nedostupan palpaciji zbog poloaja iza miia),
zadnji cervikalni lanac (smjeten du prednje ivice m.trapeziusa) i supraklavikularni
(smjeteni duboko u uglu koji ine klavikula i m.sternocleidomastoideus.).

Ukoliko se palpatorno nau poveani limfni vorovi potrebno je zabiljeiti veliinu,

lokalizaciju, konzistenciju (elastini ili tvrdi), osjetljivost (bolni ili bezbolni) i pokretljivost
(mobilni-pokretni ili fiksirani).
Kod palpacije vratnog dijela kraljenice ispitiva dlanovima svojih ruku palpira
paravertebralne miie i ocjenjuje spazam i bolnost (pregled stanja paravertebralne
muskulature), a vrhovima prstiju jedne ruke ili palcem palpira svaki spinozni nastavak
vratne kraljenice traei fokalne zone bola ili osjetljivosti. Takoer palpacija slui za
utvrivanje krepitacija za vrijeme izvoenja pasivnih pokreta.
Za pregled titne lijezde bolesnik se postavlja u sjedei ili stojei poloaj. Istmus
(isthmus) titne lijezde lei u srednjoj liniji drugog do treeg trahelnog prstena.
Lateralno od njega nalaze se lobusi titnjae. Normalno lobusi titne lijezde nisu
palpabilni. Palpirati se normalno moe samo istmus titnjae i to kao vodoravno
poloena tanka traka ispod krikoidne hrskavice na prednjoj strani vrata. Palpacija titne
lijezde moe se obavljati na dva naina, jedan je da ispitiva stoji ispred a drugi iza
pacijenta. Takoer, palpacija se moe obavljati jednom rukom ili sa obje ruke.
Za vrijeme palpacije, ispitiva moe pasivno pokretati glavu pacijenta prema lijevo ili
desno (relaksacija mSCM) kako bi olakao uspjeno izvoenje ove dijagnostike
metode. Kod palpacije titne lijezde kod poloaja ispitivaa iza bolesnika (koji moe da
sjedi ili stoji, lako podignute brade) palci ispitivaa se postavljaju na zadnju stranu vrata
bolesnika a sastavljeni kaiprst i srednji prst postavljaju se na bone strane vrata, pri
emu se kaiprsti postavljaju u visini krikoidne hrskavice (kod palpacije titne lijezde
prvo je potrebno napipati krikoidnu hrskavicu sa prstima obje ruke dok se ispitiva
nalazi iza pacijenta). Oba lobusa se palpiraju istovremeno, laganim krunim pokretima,
to e omoguiti palpaciju nodusa u titnjai ili drugih nepravilnosti.
Kod pregleda titne lijezde potrebno je zamoliti pacijenta da proguta, to moe biti od
velike pomoi ne samo u odreivanju pokretljivosti titnjae nego i u zapaanju osobina
difuzno ili vorasto (nodozno) izmjenjene titne lijezde. Ukoliko bolesnik ne moe da
izvede akt gutanja, potrebno mu je ponuditi da popije au vode, i na taj nain obratiti
panju na pokretljivost titne lijezde.
Drugi nain palpacije titne lijezde je kada se ispitiva nalazi ispred bolesnika (koji
moe biti u sjedeem ili stojeem poloaju). U ovom poloaju svaka strana se palpira
posebno, a vrat bolesnika se savija prema strani koja se pregleda. Kada se palpira
desni reanj titnjae, ispitiva prste svoje lijeve ruke postavlja iza
sternokleidomastoidnog miia, neposredno iznad kljunjae, ime sprijeava da tkivo
koje palpira prstima desne ruke bude potisnuto iza ovog miia. Ispitiva prstima svoje
desne ruke, koji su postavljeni izmeu sternokleidomastoidnog miia i gornje ivice
kljunjae, direktno se oslanja na grkljan. Prsti desne ruke se direktno postavljaju

(okomito) prema pozadi i nadole. Ispitiva zamoli bolenika da povremeno guta kako bi
napipao reanj titnjae i eventualno prisutne vorove u njemu. Palpacija desnog renja
izvodi se obrnutim poloajem ruku ispitivaa. Ukoliko su renjevi blago uveani, onda se
palpacija obavlja tako da jagodicu palca jedne ruke postavljamo na bonu stranu
gornjeg dijela grkljana i donje ivice tireoidne hrskavice. Zatim jagodicom palca
potiskujemo grkljan u suprotnu stranu to izaziva ispupenje renja suprotne strane,
koji se onda moe lake palpirati jagodicom palca druge ruke. Ukoliko postoje vorovi u
titnoj lijezdi potrebno je zabiljeiti lokalizacija (istmus, lijevi ili desni reanj), veliinu
(opisno ili u centimetrima), konzistenciju, pokretljivost i osjetljivost.
Grkljan i dunik u zdravih osoba su postavljeni vertikalno, u prednjoj srednjoj liniji
vrata. Palpacija se koristi za utvrivanje njihovog poloaja i pokretljivosti pri gutanju.
Hioidna kost, grkljan i traheja se podiu u prvom dijelu, a sputaju u drugom dijelu akta
gutanja. Palpacija ovih organa izvodi se tako da se bolesnik postavi u sjedei poloaj, i
zamoli da podigne bradu u tolikoj mjeri da se dunik postavi u umjereno istegnuti
poloaj. Ispitiva vrhove palca i kaiprsta jedne ruke postavi na krikoidnu hrskavicu, a
pacijenta se zamoli da guta. Na taj nain se odreuje poloaj i pokretljivost ovih
organa.
Drugi nain palapcije, je poloaj ispitivaa iza pacijenta, koji je u sjedeem poloaju, sa
podignutom bradom. Vrhove kaiprsta obje ruke ispitiva postavlja uz krikoidnu
hrskavicu. Ispitivana osoba za vrijeme palpacije, povremeno guta. Na o9vaj nain
ispitiva procjenjuje pokrete grkljana i dunika.
Palpacija arterija i vene vrata obavlja se paljivo. Ova palpacija uglavnom se odnosi
na karotidne arterije i jugularne vene. Pulsacije arterija ne vide se inspekcijom u
normalno uhranjenih zdravih osoba. Na vratu moemo palpirati karotidni puls, i to tako
da palac se postavi u donjoj polovini vrata blizu traheje i njeno pritisne unazad (prema
straga) dok se ne osjete pulzacije zajednike karotidne arterije. Arterijske pulsacije se
osjete kao nagli odsjeeni i snani udari koji podiu jagodicu palca. Ove pulsacije se
mogu koristiti za ispitivanje arterijskog pulsa
Venske pulzacije u odnosu na arterijske su vie difuzne i tee se palpiraju u zdravih
osoba. Pri povienju pritiska u venama one postaju vidljive i palpabilne. Na venske
pulzacije utie promjena poloaja bolesnika, disanje i pritisak na abdomen. Za vrijeme
ekspirijuma vene lako nabreknu, jer je negativni pritisak manji, pa krv slabije otie
prema pretkomorama. Pozitivni venski puls se moe nai i palpirati kao sistolna
pulzacija dobro ispunjenih jugularnih vena. Tada su vene vrata nabrekle i na njima se
moe palpirati iroki pulsni val koji se penje ka vratu sa svakom sistolom. Splasnutost
jugularnih vena nastaje zbog povlaenja trikuspidalnog ua u sistoli prema komori pri
emu dolazi do usisavanja krvi iz vena i njihovog sistolnog kolapsa.

Perkusija je metoda klinikog pregleda koja se obavlja nakon palpacije. Ova metoda
se rijetko koristi u objektivnom pregledu glave i vrata. Prilikom pregleda glave perkusija
se koristi samo pri pregledu lica zbog ispitivanja pozitivnosti Chvostekov znaka.
Izvodi se direktnom perkusijom (udarcem vrhom prsta) ispred otvora vanjskog
sluhovoda (izlazite n. facijalisa - odnosno mjesta gdje n.facijalis izlazi ispod gl.parotis) i
posmatraju se miii lica, kruni mii oka, nosnice, ugao usana.
Grenje miia oko usana a u teim sluajevima onih kapaka i nosa ukazuje na
pojaanu razdraljivost n.facijalisa - pozitivan Chvostekov znak ili postojanje
hipokalcemije.
Perkusija kod pregleda vrata moe se koristiti za ispitivanje osjetljivosti vratnog dijela
kraljenice i vratnih miia. Moe se koristiti direktna i indirektna perkusija. Ispitivana
osoba se postavlja u sjedei poloaj. Ispitiva se nalazi sa njene desne strane. On
prstima desne ruke izvodi direktnu perkusiju kraljenice od baze lobanje do grudnog
dijela kraljenice. Od ispitanika se zahtijeva da odgovori da li osjea bolove pri udaru i
u kojem dijelu.
Takoer, perkusija se moe koristiti i za odreivanje granica retrosternalne strume
(propagacija titne lijezde iza grudne kosti). Bolesnik se postavlja u sjedei ili leei
poloaj. Ispitiva zamoli bolesnika da uzme zvono stetoskopa i postavi ga u blizini svojih
otvorenih usta. Zatim ispitiva olive stetoskopa stavi u ui, i poinje perkutirati gornji dio
grudne kosti. Nakon toga perkutira se podruje potkljunih predjela blizu ivice grudne
kosti. Za vrijeme perkusije ovih predjela ispitiva oslukuje pomou stetoskopa trahealni
ton (trahealni ton se u zdravih osoba moe uti samo kada ispitiva direktnom
perkusijom udara u predjelu jugularne jame).

Auskulatcija je metoda klinikog pregleda koja se veoma rijetko koristi prilikom

pregleda glave. Moe se koristiti kod pregleda krvnih ila, za utvrivanje postojanja
umova.